Autori: Emin Hatunić Mirsad Isaković Koautori: Stipo Frančić Senadin Duzan Saradnici: Harun Kuč Nadja-Azra Uzunović Emina Hatunić Lejla Kuč Adnan Kuč
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
OFF-SET Tuzla, 2012.
IZDAVAČ
“OFF-SET” d.o.o. Tuzla
AUTORI
Emin Hatunić, dipl.inž. Mr. Mirsad Isaković, dipl. ecc.
KOAUTORI
Mr. Stipo Frančić Senadin Duzan, dipl.ecc
SARADNICI
Harun Kuč. dipl.inž Mr. Nadja-Azra Uzunović Emina Hatunić. dipl.ecc smjer marketing Lejla Kuč, dipl.ecc Mr.Adnan Kuč, dipl.inž
RECEZENTI
Prof. dr. Osman Hatunić Mr. Aleksandar Remetić
LEKTOR
Prof. Selma Hatunić
AUTOR GRAFIKE
Harun Kuč, dipl.inž.
RAČUNARSKA PRIPREMA
Harun Kuč, dipl.inž.
ZA IZDAVAČA
Sadika Murić
ŠTAMPA
” OFF-SET “ d.o.o. Tuzla
ISBN
978-9958-31-082-9
Copyright 2012 Prvo izdanje Emin Hatunić
Knjiga je djelo autora i kao takvo je zaštićeno. Sva prava zadržana. Nije dozvoljeno kopiranje, umnožavanje ove publikacije ili prenošenje u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvima, elektronskim, mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili na drugi način, bez prethodne dozvole izdavača. Da bi se osiguralo da u knjizi prezentirane informacije budu korektne i vrijedne objavljivanja, učinjen je odgovarajući napor. Autori se zahvaljuju svima onima koji su doprinijeli da zajedničke aktivnosti rezultiraju izdanjem ove knjige.
[email protected] [email protected]
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 332.12(497.6):[339.923:061.1EU INSTRUMENT for Pre-Accession Assistance IPA programi u funkciji regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine / Emin Hatunić ... [et al.]. Tuzla : Off-set, 2012. - 151 str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografija: str. 151. ISBN 978-9958-31-082-9 1. Gl. stv. nasl. 2. Hatunić, Emin COBISS.BH-ID 19635206
IZVODI IZ RECENZIJA
Izvod iz recenzije Red.prof. dr. sci. Osman Hatunić Rijetke su knjige u kojima autori u BiH dublje zalaze u srž društvenih, ekonomskih i privrednih promjena s ekonomskog i tehničkog aspekta. Autori Emin Hatunić i Mirsad Isaković su uložili puno tehničkog i ekonomskog truda da nam ponude knjigu „IPA programi u funkciji regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine“, u kojoj su na jednostavan i praktičan način ukazali kako se mogu koristi fondovi i programi Evropske unije u privrednom i regionalnom razvoju i razvoju ljudskih potencijala. Knjiga ne daje samo odgovor kako koristiti fondove i programe Evropske unije da bi se ostvario privredni i regionalni razvoj u BiH, već kako izvršiti tranziciju upravljanja ljudskim potencijalima i kako osposobiti kompanije i državnu upravu za strateško planiranje i strateško upravljanje. Pisana je razumljivim jezikom, tako da svaki čitalac može naći odgovor vezano za institucije Evropske unije, upravljanje projektima po standardima Evropske unije, strateški pristup u privrednom, regionalnom razvoju i razvoju ljudskih potencijala u državnoj upravi i korporativnom svijetu. Knjiga je namjena strastvenim, kreativnim i poduzetnim ljudima, koji su spremni uložiti napor da Bosnu i Hercegovinu integriraju u Evropsku uniju, ali i svim onim koji su zainteresirani da BiH postane zemlja koja će se razvijati na demokratskim načelima. Izvod iz recenzije mr. Aleksandra Remetića Autori knjige „IPA programi u funkciji regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine“ Emin Hatunić i Mirsad Isaković su nas uveli na strukturalan način u svijet Evropske unije, opisujući nam na logičan način kako se mogu koristi fondove EU, iskustva iz okruženja i kako se može upravljati projektima po standardima Evropske unije, sve u svrhu bržeg integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Autori ukazuju na način otklanjanja korijena koji uzrokuju centralizam i monopol u privredi, stoga predlažu strateški pristup koji je baziran na decentralizaciji po uzoru na Evropsku uniju. Dalje predlažu uvođenje intelektualnog kapitala i nove ekonomije bazirane na znanju, kako bi se očistilo tržište od monopola. Također, autori predlažu da se organizacije bilo da su profitne ili neprofitne očiste od nesposobnjakovića, a posebno kada su u pitanju stručne kompetencije i energija vođenja. Ova knjiga, kako razmišljaju autori, ima za cilj da usmjeri ljude na kreativno razmišljanje o načinu upravljanju u državnoj upravi i korporativnom svijetu, stoga će biti interesantna kako osobama koje već rade na poslovima Evropskih integracija, tako i privrednicima, državnim službenicima, kao i ljudima koji su u rukovodstvima političkih stranaka i svim drugim koji su zainteresirani za efikasan način poslovanja.
5
SADRŽAJ PREDGOVOR ................................................................................................................................... 9 PREFACE ........................................................................................................................................ 12 1. O EVROPSKOJ UNIJI ............................................................................................................... 15 1. Institucije i struktura institucija Evropske unije ............................................................................. 15 2. Stupovi EU ..................................................................................................................................... 17 3. Regionalna politika i djelovanje EU na regionalnom nivou ........................................................... 24 2. FONDOVI PROGRAMI EVROPSKE UNIJE ......................................................................... 31 1. Fondovi Evropske unije ................................................................................................................. 31 1.1. Pretpristupni fondovi ................................................................................................................... 32 1.2. Strukturni i kohezioni fondovi ..................................................................................................... 39 1.3. Inicijative zajednice .................................................................................................................... 42 1.4. Programi zajednice ...................................................................................................................... 43 2. Programi Evropske unije ................................................................................................................ 45 3. Uticaj EU fondova i programa na regionalni razvoj ....................................................................... 48 3. ISKUSTVA ZEMALJA IZ OKRUŽENJA ............................................................................. 49 1. Pomoć zemljama prije ulaska u EU ............................................................................................. 49 1.1. Slovenija ..................................................................................................................................... 49 1.2. Slovačka ...................................................................................................................................... 50 1.3. Republika Češka ......................................................................................................................... 50 1.4. Hrvatska ...................................................................................................................................... 51 1.5. Crna Gora ................................................................................................................................... 52 1.6. Bugarska ..................................................................................................................................... 53 1.7. Rumunija .................................................................................................................................... 54 1.8. Mađarska .................................................................................................................................... 55 1.9. Albanija ....................................................................................................................................... 55 2. Efikasnost korištenja sredstava iz IPA .......................................................................................... 56 4. UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE ..................... 59 1. Postupci i procedure u upravljanju projektima prije odobravanja Evropske komisije ................ 60 1.1. Aktivnosti projektnog ciklusa ..................................................................................................... 62 1.2. Kako doći do informacija o projektima EU? ............................................................................... 63 1.3. Smjernice za podnosioce projekta ............................................................................................... 64 1.4. Obrazac za podnošenje prijedloga projekta ................................................................................. 66 1.5. Budžet projekta (ANEKS B) ....................................................................................................... 69 1.6. Matrica logičkog okvira (Aneks D) ............................................................................................. 69 2. Postupci i procedure nakon odobravanja projekata od strane Evropske komisije ........................ 70
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
7
SADRŽAJ 2.1. Postupci i procedure u fazama finansiranja i nabavki za implementaciju projekta ...................... 70 2.2. Monitoring projekta .................................................................................................................... 72 2.3. Evaluacija projekta ..................................................................................................................... 73 5. PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE ............................... 75 1. Organizacijsko ustrojstvo BiH ...................................................................................................... 80 1.1.Federacija BiH ............................................................................................................................. 81 1.2. Republika Srpska BiH ................................................................................................................. 82 1.3. Distrikt Brčko .............................................................................................................................. 82 2. Iskustva drugih zemalja ................................................................................................................. 83 3. Uloga Privredne komore u privrednom i regionalnom razvoju ...................................................... 84 4. Uloga Razvojne banke u privrednom i regionalnom razvoju .......................................................... 86 5. Uloga IPA fondova u regionalnom razvoju .................................................................................... 88 6. Programi EU raspoloživi BiH i strategija informacijskog društva BiH .......................................... 93 1. Programi EU raspoloživi BiH ........................................................................................................ 93 2. Strategija informacijskog društva BiH ......................................................................................... 104 7. Strateški pristup privrednom i regionalnom razvoju .....................................................................111 1. Proces strateškog menadžmenta ................................................................................................... 113 2. Proces marketinga ........................................................................................................................ 125 3. Definiranje strategija regionalnog razvoja i razvoja ljudskih potencijala ..................................... 131 3.1. Strategije privrednog razvoja BiH ............................................................................................. 134 3.2. Strategija regionalnog razvoja BiH ........................................................................................... 135 3.3. Strategija razvoja ljudskih potencijala u državnoj upravi ......................................................... 137 3.4. Strategija razvoja ljudskih potencijala u korporativnom svijetu ............................................. 146 ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ............................................................................................. 149 LITERATURA ............................................................................................................................... 151
8
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PREDGOVOR PREDGOVOR Ideja i motiv za pisanje knjige „IPA programi u funkciji regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine“ potekla je od potrebe da se osposobe kompanije tako da budu pokretači eksternog i internog tržišta, kako bi se popravio poslovni ambijent. U tom smislu namjera autora je da zamisli i stvori knjigu koja će biti od koristi strastvenim, kreativnim i poduzetnim ljudima, koji su spremni uložiti napor da Bosnu i Hercegovinu integriraju u Evropsku uniju, ali i svim onim koji su zainteresirani da BiH postane zemlja koja će se razvijati na demokratskim načelima. Pretpostavka za privredni i regionalni razvoj podrazumijeva zamišljane i stvaranje rukovođenja/menadžmenta koji će javnu upravu i korporativni svijet učiniti da odgovori na izazove EU. Danas rukovođenje u našoj zemlji nosi prevelik teret koji je stvorila autoritarna hijerarhija. Nedostaju modeli rukovođenja koji bi mogli ići u korak s menadžmentom. U našoj zemlji, rukovođenje nije ključno za zadovoljavanje ljudske svrhe, zbog toga, što nije učinkovito, stoga plaćamo visoku cijenu i veliki porez na neznanje. Potrebno nam je rukovođenje koje će se iskazati u sposobnostima: upravljanja resursima, osmišljavanja poslovnih planova, koordiniranog odvijanja poslovnih aktivnosti i poticanja na ulaganje ljudskog truda kako bi se ubrzalo poslovanje. Svrha ove knjige je da ponudi odgovor na pitanja: kako iskoristi fondove i programe EU da se osigura privredna i socijalna kohezija u BiH, kako izvršiti tranziciju upravljanja ljudskim resursima, kako osposobiti kompanije za strateško planiranje i strateško upravljane? Kompanije u našoj zemlji, da bi bile uspješne i ljudske/humane, trebaju svojim zaposlenim osigurati uslove za ispoljavanje prilagodljivosti i inovativnosti. Hijerarhijske kompanije, a posebno kada su više birokratizirane, sa učinkovitošću mogu neznatno ukloniti nesposobne i neradnike. To ukazuje da je potrebno u organizaciji kompanije napraviti atmosferu u kojoj nema mjesta za nesposobnjakoviće i neradnike. U potrazi za učinkovitošću kompanije u našoj zemji se trebaju truditi kako bi se oslobodile od djelovanja ljudi sa manjim znanjem, sposobnostima i vještinama. Kompanije da bi bile inovativne moraju značajno mijenjati način odvijanja poslovnih procesa i procesa obnove i razvoja, a to znači moraju formirati organizacijske oblike i organizacijske sposobnosti kojima se pospješuje ostvarivanje organizacijskih ciljeva. Stoga kompanije u BiH trebaju pronaći način kako se osloboditi starih načela poslovanja koji velikom brzinom gube vrijednost. U tom smislu treba odustati od projekata koji nemaju očekivani povrat. Ono na što treba da ukaže ova knjiga je da kompanije moraju otkriti uzrok sporosti u iskorištavanju novih poslovnih prilika. Treba otkriti zašto se ne uspijeva pravodobno odgovoriti na neke ključne promjene na tržištu. Kompanije moraju imati na raspolaganju kritičnu masu ljudi koji su svjesni posebnih poslovnih izazova. Inovacije u strateškom planiranju i strateškom upravljanju mogu pomoći u borbi da se savlada neangažiranje i nevoljnost, svojstveni tradicionalnim radnim mjestima. Ova knjiga ima za cilj da usmjeri ljude na kreativno razmišljanje o načinu upravljanju u državnoj upravi i korporativnom svijetu. Ključno pitanje koje se nametnulo autorima, kako čitaoce uvesti u svijet Evopske unije i kako povećati svijest ljudi u BiH o vrijednostima koje se stiču integracijom u EU? U autoritarnoj hijerarhiji je teško stvoriti uslove da ljudi rade u timovima, jer su za birokratiju važnije kvalifikacije i opisi radnih mjesta. Nagrade u birokratiji su više novčane ili se dobijaju putem IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
9
PREDGOVOR neracionalnih putovanja. Hijerarhije nisu dobre za mobiliziranje napora ljudi, kao i za motiviranje ljudi da idu izvan i iznad svojih mogućnosti. U kompanijama u kojima je više zajednice može se bez većih napora pokrenuti poslovanje sa poduzetničkim timovima. Za razliku od autoritarne hijerarhije u demokratiziranim kompanijama male organizacijske jedinice/timovi su odgovorne za ključne operativne odluke. Ovim se demokratija uvlači u svijest ljudi, koji postaju svjesniji svoje odgovornosti. Na povjerenju se mogu izgraditi kompanije koje su više zajednice nego hijerarhije, više demokratske nego autokratske. Ljudi se teško mire sa temeljnom istinom o društvenim sistemima: što se više moći daje u ruke nekolicini izvršnih menadžera, to će sistem menadžmenta biti manje otporan. Da bi se to ostvarilo treba mijenjati konvencionalna i tradicionalna mišljenja i uvjerenja o smjeru upravljanja, moći, odgovornosti i zapošljavanja. Ljudima treba osigurati više slobode kako bi bili odgovorniji. To podrazumijeva manje discipline iz smjera od vrha prema dolje. Kada su zaposleni odgovorni za svoje rezultate, kada imaju podatke o poslovnoj uspješnosti, kada imaju moć donošenja odluka koje utiču na konačne rezultate uspješnosti i kada postoji uravnoteženost između rezultata, naknada i priznanja, tada je moguće disciplinu svesti na najmanju mjeru. U kompanijama u našoj zemlji treba otkriti pogrešnu sporost u iskorištavanju novih poslovnih prilika i treba uvidjeti zašto ne uspijevaju pravodobno odgovoriti na neke ključne promjene na tržištu. U kreativnim krugovima EU nečiji je ugled definiran na osnovu sposobnosti ljudi, a ne političke podobnosti, kvalifikacija, veza ili godina iskustva. Međutim u našoj zemlji u većini kompanija profesionalne i hijerarhijske razlike još uvijek lišavaju ljude da sudjeluju u razvoju i obnovi i inovaciji modela poslovanja. Knjiga „IPA programi u funkciji regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine“ je strukturirana u 5 poglavlja. Poglavlja su tako strukturirana da se može steći razumijevanje EU fondova i programa, koji se mogu koristiti u pretpristupnom periodu i nakon ulaska u Uniju. Kada se koristi ova knjiga i literatura koja je navedena, može se steći visok nivo svijesti o integracijama, demokratiji, i poslovnim procesima i procesima obnove i razvoja. U prvom poglavlju „O Evropskoj uniji“ razmatraju se institucije i stupovi EU. Svrha ovog poglavlja da se ima razumijevanje odlučivanja u EU. U njemu su opisani i svi ugovori, kao i sporazum o stabilizaciji i pridrživanju. U drugom poglavlju „Fondovi i programi Evropske unije“ se govori o pretpristupnim fondovima u razdobljima 2000-2006 godina i 2007-2013 godina, zatim o strukturalnim i kohezionim fondovima, inicijativi zajednice i programima zajednice i o programima iz oblasti nauke, konkurentnosti i inovativnosti, obrazovanja, mladi, kultura, civilno društvo, socijalna politika, zdravstvo, zaštita potrošača, zaštita okoline, transport, poreska politika, carinska politika, finansije, javna uprava, sigurnost, pravosuđe i migracije, o kojima će biti više govora u petom poglavlju. U trećem poglavlju „Iskustva iz okruženja“ opisana su iskustva 9 zemalja (Slovenije, Slovačke, Republike Češke, Republike Hrvatske, Crne Gore, Bugarske, Rumunije, Mađarske i Albanije) i kako su te zemlje koristile fondove EU.
10
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PREDGOVOR U četvrtom poglavlju „Upravljanje projektima po standardima Evropske unije“ govori se o upravljanju projektnim ciklusom i postupcima i procedurama u fazama finansiranja i nabavki za realizaciju projekta. U petom poglavlju „Regionalni razvoj Bosne i Hercegovine“ u tačkama „Organizacijsko ustrojstvo i korištenje iskustva iz okruženja“, „Instrument predpristupne pomoći IPA“, „Programi Zajednice koje može koristiti BiH“, i „Regionalni razvoj u funkciji menadžmenta“. Naglasak u ovom poglavlju je na razvoju ljudskih potencijala, procesu strateškog menažmenta, i strategijama informacijskog društva, privrednog i regionalnog razvoja.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
11
PREFACE PREFACE The main idea behind writing this book “IPA program as regional development of Bosnia and Herzegovina” was initiated by the need to enable and empower private companies to become the main force behind activity on the internal as well as external markets in order to improve business environment. In this respect, authors’ intention was to anticipate and create a book that will be useful to the passionate, creative and entrepreneurial business people who are willing to invest their time and effort to integrate Bosnia and Herzegovina into the European Union, but also all those who are interested that BiH becomes a country deeply rooted into the democratic principles. The main prerequisite for the economic and regional development is presence of leadership/ management levels that will head both the public administration as well as the private sector able to respond to the challenges of the EU. At the moment, the burden created by the authoritarian hierarchy is too heavy for the current leadership structures. There is a conspicuous lack of leadership alternatives that would keep up with the current management. We need leadership that will be rooted in abilities to manage resources, design business plans, coordinated course of business activities and to encourage human capital investments in order to speed up operations. The purpose of this book is to offer the answers to the following questions: how to utilize EU funds and programs to ensure economic and social cohesion within BiH, how to accentuate the reform of human resources management and how to equip and enable private companies to strategically plan and manage? The companies in our country need to allow their employees to be more adaptable and innovative, if they should be considered successful and “human”. Companies in BiH need to find a way to get past the old principles of business organizations. In this regard we should abandon the projects that do not yield expected return. This book focuses on disclosing the cause of slowness in exploiting new business opportunities. Companies must have available critical mass of people who are aware of specific business challenges. Innovation in strategically planned and strategic management can help in the fight to overcome the reluctance not to engage, inherent in traditional workplaces. This book aims to focus people to think creatively about how to manage the civil service and the corporate sector. A key area that is addressed by the authors is introduction of readers to the world of the European Union and to raise awareness of the values that are acquired through theg integration into the EU. The authoritarian hierarchy makes it difficult to create conditions so that people work in teams, because bureaucry focuses on concepts such as qualifications and job descriptions. Award system in the bureaucracy is more focused on monetary awards or business travel. Hierarchies are not good for
12
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PREFACE mobilizing the people and motivating them to go beyond their means. On the other hand, companies composed of several communities can easily create a business with entrepreneurial teams. Unlike in the authoritarian hierarchy, small and “democratic” organizational units/teams are responsible for key operational decisions. Through such activities, democracy becomes embedded into the consciousness of people who become aware of their responsibilities. Based on this trust you can build a company that is more of a community than a hierarchy. Thus more democratic than autocratic. People find it difficult to reconcile with the fundamental truth about social systems: the more power vested into the hands of a few executive managers, the management system becomes less resistant. In order to achieve this, we need to encourage the change of the conventional and traditional beliefs and opinions about the direction of the management, powers, responsibilities and employment. People need to be provided with more freedom in order to become responsible. That means less discipline from the top down, because when employees are responsible for their own results, when they are informed of and aware of the business success, when they have decision-making power and when there is a balance between results, compensation and recognition, then it is possible to decrease top-level discipline. The companies in our country need to understand the reasons behind their apparent slowness when it comes to exploiting new business opportunities and to see why they have failed to respond to some key changes in the market on time. Within the EU system, creative reputation is defined based on the ability of people, not political considerations, qualifications, years of experience or connections. But in majority of BiH companies, professional and hierarchical differences still deprive the people of participating in the development and renewal and innovation of business models. The book “IPA programs in the regional development of Bosnia and Herzegovina” is structured into five chapters. The chapters are structured in such a way as to enable understanding the structure of the EU funds and programs in the pre-accession period as well as after the entry into the Union. This reading material can help in gaining a higher level of awareness of the integration process, democracy as well as business processes and the processes of reconstruction and economic development. The first chapter “The European Union” explains the main pillars of the EU institutions. The purpose of this chapter is to deepen understanding of decision- making in the EU. This chapter also described main treaties as well as Stabiilzation and Association Agreement. Second chapter called “Funds of the European Union” talks about pre-accession funds in the period between 2000-2006 and 2007-2013, as well as the structural and cohesion funds, community initiatives and community programs. These programs comes from variety of fields – science, health care, competitivess and innovation, education, youth, arts, civil society, social policies, finances, public governance, security, environmental protection, public transport, tax systems, customs policies as well as judiciary and immigartion politics. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
13
PREFACE The third chapter called “Lessons from the region” describes the experiences of nine countries (Slovenia, Slovakia, Czech Republic, the Croatian Republic, Montenegro, Bulgaria, Romania, Hungary and Albania) and how those countries have been using the EU funds. The fourth chapter, “Project management by the standards of the European Union,” talks about project management and processes and procedures in the finance and procurement phases for the project. The fifth chapter, “Regional Development of Bosnia and Herzegovina” includes sections such as “Organizational structure and the regional experience”, “Instrument for Pre-Accession Assistance,” “Community programs that can utilized in the B&H”, and “Regional Development in the function of management.” The emphasis in this chapter is to develop human resources, the strategic menažmenta, and strategies for information society, economic and regional development.
14
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI 1. O EVROPSKOJ UNIJI 1. Institucije i struktura institucija Evropske unije Uvidjevši potrebu i opravdani ekonomski interes za proširenjem, zemlje članovi EU počinju da izgrađuju institucije i izdvajaju značajna finansijska sredstva kako bi pomogle zemljama, budućim članovima da u što kraćem vremenskom periodu prilagode kako svoje državno uređenje i pravni sistem tako i privredu prije ulaska na evropsko tržište. Kada je 1997. godine otvoren proces proširenja EU prema zemljama Jugoistočne Evrope ideja o ujedinjenoj Evropi više nije bila nerealna. Sredstva EU namijenjena kao pomoć kroz različite fondove mjere se milionima eura. Na svakoj zemlji kandidatu ili predkandidatu je da ta sredstva iskoriste kroz određene fondove, zašto je neophodno poštovati pravila i procedure prilikom pisanja projekata, odnosno potrebno znanje o upravljanju projektima po standardima EU. Iako je prvobitni cilj stvaranja EU bio okupljanje svih nacija i građana Evrope, ipak sadašnje uređenje, politička i ekonomska moć daju joj ulogu jedne od vodećih sila u svijetu. EU sa dosadašnjim proširenjima čini veliki administrativni aparat i institucije koje postoje kako bi ovaj savez država mogao nesmetano da funkcionira. Ono što EU izdvaja od ostalih „interesnih udruženja“ koja postoje u svijetu jeste činjenica da sve glavne odluke koje se donose u njenim okvirima vrši zajednički organ sačinjen od predstavnika vlada zemalja, članica EU, a to je Vijeće EU ili Veće ministara. Treba napomenuti da su sve zemalje EU, da bi bile integrirane u nju, morale odreći djela svoje suverenosti radi nadnacionalnih interesa same Unije. 1.1. Vijeće ministara EU Organ koji donosi najvažnije odluke u okviru EU jeste Vijeće ministara. Procedura donošenja odluka predviđa da zakoni koje predlaže Evropska komisija uz sudjelovanje Evropskog parlamenta prihvata ili odbija Vijeće ministara. Ono što je karakteristično za ovaj organ EU jeste da on zasjeda u različitom sastavu i to u zavisnosti od oblasti i problematike o kojoj se odlučuje. Tako, npr. ako je riječ o problemima u telekomunikacijama odluke donose ministri prometa i komunikacija. A, opet, ako je problematika vezana za zaštitu životne sredine sastav Vijeća čine ministri za zaštitu životne sredine. 1.2. Evropska komisija Evropska komisija je stalno tijelo koje djeluje u okviru EU. Strukturu Komisije čine članovi koji se biraju od strane vlada članova EU. Osnovni zadatak članova Evropske komisije nije da zastupaju interese zemlja iz kojih dolaze. Evropska komisija kao jedno od ključnih tijela EU ima osnovni cilj da potpuno nezavisno štiti opće dobro i interese svih građana EU. Način donošenja odluka funkcionira po principu da Evropska komisija daje prijedlog Vijeću ministara i čini osnovni motor integracija i prijedloga vezanih za zajedničku politiku EU. Također, jedna od bitnih uloga Evropske komisije jeste nadzor nad poštivanjem ugovora i odluka koji su donijeti od strane drugih organa i tijela EU. Ukoliko dođe do zaključka da se potpisani ugovori ili odluke ne poštuju ima pravo da sazove Evropski sud. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
15
O EVROPSKOJ UNIJI 1.3. Evropski parlament Ono što predstavlja glavnu karakteristiku Evropskog parlamenta u odnosnu na ostale organe i institucije u okviru EU jeste to da neposredne predstavnike u njemu biraju građani zemalja članica EU. Sam izbor svojih predstavnika zemlje/članice sprovode na osnovu izbornih sistema svake od njih posebno, a mandat tako izabranih predstavnika u Evropskom parlamentu traje pet godina. Zakonska uloga Evropskog parlamenta je velika i to kroz samu činjenicu da on učestvuje u postupcima konsultacija, saradnje, odobravanja i saodlučivanja zajedno sa Evropskim vijećem. Posebna ulogu Parlament ima kada je riječ o finansijama EU. Naime sam budžet EU sastavlja Evropska komisija i šalje ga na usvajanje Parlamentu. Ako Parlament iz bilo kog razloga ne prihvati prijedlog budžeta cio postupak vraća se na početak. Kako je ovo veoma bitna stavka u funkcioniranju EU, Parlament koristi ovlaštenja u potpunosti i na taj način značajno utiče na kreiranje politike unutar same EU. Još jedno od bitnih ovlaštenja koje ima Evropski parlament jeste da on može da vrši kontrolu rada Evropske komisije u domenu izvršavanja njenih zadataka i ukoliko dođe do zaključka da Komisija ne radi svoj posao u skladu sa pravilima EU može mu izglasati ne povjerenje, izvršiti smjenu predsjednika i/ili članova Komisije. Kroz do sada iznijeto možemo zaključiti da Evropski parlament predstavlja ogledalo, stepen demokratije koji otklanja demokratski deficit unutar institucionalnog okvira EU. 1.4. Evropsko vijeće Institucija Evropskog vijeća datira iz 1969. godine i u početku sastanci su se održavali neredovno. Ali kako su godine prolazile tako je i uloga i značaj Evropskog vijeća rasla. Koliku ulogu sada ima najbolje pokazuje činjenica da u Ugovoru o Uniji stoji da Evropsko vijeće daje neophodne impulse za razvoj Unije i određuje opće političke ciljeve ovog razvoja. Osim predsjednika/šefova država i vlada EU članovi Evropskog vijeća su Generalni sekretar Vijeća i Visoki predstavnik za međunarodne odnose i sigurnost, zatim ministri vanjskih poslova Unije, predsjednik Evropskog parlamenta, predsjednik Evropske komisije, a po potrebi i ministri finansija, ekonomije ili drugi resorni ministri u zavisnosti od ukazanih potreba. Nakon svakog sastanka Evropskog vijeća objavljuju se zaključci kao zajednički dokument, često sa vrlo detaljnim aneksima i deklaracijama. Period trajanja sastanaka Evropskog vijeća je dva dana, mada ovdje treba naglasiti da sami sastanci mogu biti kako formalnog tako i neformalnog karaktera. Jedina razlika je u tome što sa formalnih sastanaka kao proceduralna i funkcionalna obaveza slijedi donošenje zaključaka, preporuka ili drugih sličnih dokumenata.
16
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI 2. Stupovi EU EU čine tri stuba, sl.1.:
Zajedničko tržište i carinska politika, ekonomska, monetarna unija i politike EU Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Saradnja u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova Sl.1. Tri stuba EU Na ovim stupovima se u početku zasnivala EU, a i dan danas ti stupovi predstavljaju pravce na kojima se insistira prilikom davanja pomoći zemljama kandidatima i predkandidatima za ulazak u EU. Kako su se razvijale institucije i donosila pravna akta EU je svoju pomoć zemljama uslovljavala usmjeravanjem pomoći u sektore i područja od privrednog i društvenog značaja sa ciljem prilagođavanja sa pravnim aktima i procedurama koje važe u EU. Pravni dokumenti kao što su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i Acquis Communautaire dobijenih od strane EU znače početak procesa prilagođavanja zemalja koje žele da postanu punopravni članovi EU. Ispunjavanje uslova navedenih u ovim dokumentima za svaku državu predstavlja izazov i ispit političke i ekonomske zrelosti. Kako je proces ispunjavanja uslova za ulazak u EU veoma složen, sama pomoć od strane institucija EU nije se pružala samo u vidu finansiranja različitih projekata, već da bi se poštovale procedure i postupci koje nalaže EU, bilo je potrebno izvršiti niz edukacija kroz pružanje stručne pomoći od strane eksperata EU. Vidovi pomoći su različiti i ogledaju se od organiziranja obuka i seminara za državnu upravu koji će obavljati te poslove kroz različite programe, pa sve do organiziranja agencija ili sličnih institucija od strane EU u zemlji kandidata ili predkandidata sa ciljem nesmetane i olakšane koordinacije aktivnostima koje se tiču pristupanja EU. Od nastanka do danas vrste i oblici pomoći zemljama koje žele da postanu punopravni članovi EU mijenjali su se tako da je pomoć pružana kroz različite vrste fondova. Svaki od osnovanih fondova imao je kako svoj budžet i vrijeme trajanja tako i svoju namjenu.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
17
O EVROPSKOJ UNIJI Početak EU vezuje se za potpisivanje Briselskog pakta 17.03.1948. godine između Velike Britanije, Francuske i zemalja Beneluksa pod prvobitnim nazivom Zapadnoevropska unija. Poslije devet godina 1957.godine u Rimu potpisan je Ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice. Sadašnji naziv Evropska Unija vezuje se za potpisivanje ugovora u Mastrihtu 1992. godine. Ovim ugovorom u EU nastaju novine u području razvoja ekonomske i monetarne unije, jačanju institucija EU i definiranje zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Od samog nastanka EU je svoj razvoj bazirala na tržišnoj ekonomiji i zdravoj konkurenciji, što je donijelo ujednačen ekonomski razvoj svim njenim članicama. Bazirajući svoj razvoj na tržišnoj ekonomiji i slobodnom kretanju roba, kapitala i ljudi, EU je bila predodređena na ekonomski rast. Ulaganje u proizvodnju, kroz razvojne projekte zasnovane na povratnim informacijama sa tržišta, bilo je pun pogodak u privredama zemalja članica EU. Kada je 1997. godine otvoren proces proširenja EU prema zemljama Jugoistočne Evrope, ideja o ujedinjenoj Evropi više nije bila utopija za bivše zemlje Jugoslavije koje napuštaju tadašnji način dirigirane planske socijalističke privrede, okreću se kapitalizmu ulazeći u proces tranzicije i prelaze na slobodno tržište i zdravu konkurenciju. Ovdje treba istaći da je to okretanje ka tržišnoj ekonomiji i zdravoj konkurenciji išlo sporo, jer je puno toga ostalo u glavama ljudi, posebno kad je u pitanju planiranje bez strateškog pristupa, koje i danas prisutno u mnogim kompanijama, a posebno u BiH. EU je uvidjela ove nedostatke, namjenjujući sredstva EU kao pomoć kroz različite fondove koji su značajni, ali na svakoj zemlji kandidatu ili predkandidatu je da li će i u kolikoj mjeri ta sredstva iskoristiti, zašto je neophodno poštovati pravila i procedure prema standardima EU. Veličina EU u ekonomskim, trgovačkim i finansijskim okvirima daje joj vodeću ulogu na svjetskoj sceni. To je sasvim jasno zbog čega sve zemlje evropskog kontinenta žele da se nađu pod okriljem EU. Cilj stvaranju EU bio okupljanje svih nacija i građana Evrope je da EU ima uređenje, političku i ekonomsku moć koja joj daju ulogu jedne od vodećih sila u svijetu. Ujedinjenje EU vezuje se za ugovor iz Mastrichta. Potpisivanjem Mastrihtskog ugovora tadašnje zemlje članovi EU izgradile su institucije na tri stabilna stuba. Taj ugovor se odnosi na područja prikazana na sl.2. Iako je na početku osnivanja imala za cilj okupiti sve nacije i građene Evrope današnja EU je uklonila u potpunosti unutrašnje trgovačke barijere i u dobroj mjeri razvila neke od nekad najsiromašnijih regija na kontinentu i postala područje svjetske valute/eura. Ono što čini osnove EU, ogleda se, prije svega u jedinstvenom tržištu, carinskoj politici, ekonomskoj i monetarnoj uniji i politikama EU. Sve ove komponente imaju za cilj da povećaju zaposlenost, ekonomski razvoj, socijalnu zaštitu konkurentnosti, zatim jednakost muškaraca i žena, ekonomsku i socijalnu saradnju i da podignu nivo i kvaliteta života svih stanovnika EU. Sama uloga nadnacilonalnih ingerencija koje su zemlje/članice EU prenijele na zajedničke institucije iskazuje se kroz sistem funkcioniranja njenih institucija.
18
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI
Sl.2. Područja iz ugovora u Mastrihtu Ono što čini osnove prvog stuba EU, ogleda se, prije svega u jedinstvenom tržištu, carinskoj politici, ekonomskoj i monetarnoj uniji i politikama EU. Sve ove komponente imaju za krajnji cilj da povećaju privredno socijalnu koheziju unutar EU. Zemlje članice prenošenjem svojih ingerencija na zajedničke institucije iskazuje se kroz sistem funkcioniranja njenih institucija. Tako da prilikom usvajanja pravnih propisa Evropske zajednice Komisija ima pravo inicijative, recimo Evropski parlament ima aktivnu ulogu, a Sud pravde daje jedinstveno tumačenje pravnih odluka. Drugi stup se odnosi na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Suštinu drugog stuba čini međuvladin karakter EU koji je nastao iz Mastrihtskog ugovora, a čiji je cilj usklađivanje vanjskih i sigurnosnih politika zemalja članica. Potpisani ugovor sastoji se od pet glavnih ciljeva, koji su prikazani na sl.3. Čuvanje zajedničke vrijednosti i osnovnih interesa EU
Osiguranje sigurnosti EU
Čuvanje mira i doprinos međunarodnoj sigurnosti
Promoviranje međunarode saradnje
Razvoj demokratije, vladavina prava/ljudska prava
Sl.3. Ciljevi Mastrihtskog ugovora
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
19
O EVROPSKOJ UNIJI Sva vanjska i sigurnosna politika EU od potpisivanja ugovora zasniva se na ovim ciljevima i to kao neizostavni dio deklaracija, rezolucija i drugih dokumenata koja su donesena kao rezultat pregovora i dogovora sa drugim zemljama ili međunarodnim organizacijama na globalnom planu. Treba naglasiti da prilikom donošenja odluka na osnovu ciljeva Mastrihtskog ugovora sve zemlje članice EU imaju pravo veta tj. da se sve odluke bitne za vanjsku politiku i sigurnost donose jednoglasno. Još jedna specifičnost ogleda se u tome da sve donesene odluke (vezane za vanjsku politiku i sigurnost) ne spadaju pod komunitarno pravo pa samim tim ne podliježu nadležnostima Suda pravde. Ugovorom iz Amsterdama značajno se unapređuje rad institucija koje se bave ovom problematikom u okviru EU osnivanjem funkcije visokog predstavnika za vanjsku politiku. Treći stup se odnosi na saradnju u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova. Predstavlja sudsku saradnju između zemalja članica EU u oblastima civilnog i krivičnog sudstva, koja obuhvata carinsku i policijsku saradnju. Kroz ovaj vid saradnje nastoje se ostvariti slijedeći ciljevi: (1) uspostavljanje sigurnosti na teritoriji EU, (2) borba protiv rasizma i netrpeljivosti prema strancima, terorizma, trgovine ljudima, krivičnih djela protiv djece, trgovine drogom i oružjem, korupcije i prevare. Ove oblasti su također bile i predmet ugovora iz Amsterdama, koji je donio određene novine u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova. Naime, na prijedlog pojedinih država članica ovim Ugovorom se uspostavlja „šengenska teritorija“ sa ciljem da se omogući punu slobodu kretanja građana na teritoriji EU. Prijedlog Ustava EU predstavlja novi korak, jer vrši komunitarizaciju trećeg stuba, čime se obuhvataju pravni propisi koji dobijaju nadnacionalni karakter. Ustav poštuje i slijedeće principe: 1.
supsidijarnost i poštovanje različitih pravnih sistema,
2.
solidarnost u politici zajednice u vezi sa viznim režimom, azilom i politikom imigracije,
3.
uzajamno priznavanje građanskih i krivičnih presuda.
Ono što je glavna karakteristika evropske zajednice jeste to što se države koje čine EU i one koje žele da postanu dio nje moraju odreći djela svoje suverenosti u korist institucija EU. Sva pravna dokumenta koja čine EU reguliraju se ugovorima. Pariski ugovor (Ugovor o osnivanju Evopske zajednice za ugalj i čelik) jedan je od prvih ugovora u historiji EU. On nastaje kao rezultat dogovora između Velike Britanije, Francuske i Njemačke. Kako se drugi svjetski rat završio postojala je realna opasnost da se Njemačka nacionalistička strast ponovo probudi uslijed rasta industrijske moći. Da bi se spriječio nastanak novih sukoba tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert Šuman predlaže projekt osnivanja Evropske zajednice za ugalj i čelik. Tog 18. aprila 1951. godine Belgija, Luksemburg, Holandija, Italija Francuska i Zapadna
20
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI Njemačka potpisuju ugovor koji stupio na snagu tek naredne godine 23. jula 1952. godine. Krajnji cilj Pariškog ugovora bio je da se sve zemlje, potpisnice podvedu pod zajedničku kontrolu proizvodnje i potrošnje uglja i čelika. Ugovor je važio 50 godina, a istekao je 23.jula 2002. godine. Najveće zasluge za potpisivanje Rimskih ugovora imaju zemlje članice Beneluksa, koje su na zasjedanju Evropske zajednice za ugalj i čelik, u junu 1955. godine u Mesini, pokrenule inicijativu za osnivanje Evropske ekonomske zajednice. Ključnu ulogu u tome odigrao je belgijski ministar vanjskih poslova Henri Spak pod čijim su uticajem zemlje članice Evropske zajednice za ugalj i čelik potpisale Rimske ugovore i time osnovale Evropsku ekonomsku zajednicu i Evropsku zajednicu za atomsku energiju. Iako je inicijativa potekla 1955. godine na Rimske ugovore se čekalo sve do 1957. godine kad su oni potpisani i postali pravosnažni. Ovdje treba istaći da se ugovorom o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju došlo do zaključka da je atomska energija „esencijalni resurs“. Njime se utvrđene i obaveze svih zemalja članica da sarađuju na međunarodnom planu u cilju kontrolirane upotrebe atomske energije. Sa druge strane osnivanjem Evropske ekonomske zajednice donose se odluke o zajedničkom tržištu, harmoniziranom ekonomskom razvoju, agrarnoj politici, slobodnom kretanju ljudi….itd. Da bi se ove odluke mogle u potpunosti provoditi bilo je neophodno uspostavljanje novih institucija na nivou tadašnje Evropske ekonomske zajednice, pa kao rezultat tih potreba nastaju Evropski parlament, Vijeće ministara, Evropska komisija, Evropski sud pravde i Evropska investicijska banka. Sve pobrojane institucije i dan danas predstavljaju stupove na kojima počiva EU. Mastrihtski ugovor o Evropskoj uniji čini prekretnicu u historiji EU. Naime sam ugovor je usvojen u Mastrihtu 10. decembra 1991. godine, a potpisan je tek naredne 1992.godine. Ugovor je stupio na snagu 1993. godine, a razlog ovog odlaganja bio je taj da su sve zemlje članice morale da ga ratificiraju u svojim parlamentima. Posljedice ovog ugovora ogledale su se u nastanku Evropske centralne banke, nastanku jedinstvene valute (euro), a već postojeće institucije dobile su šira ovlaštenja. Tako npr. povećana je uloga Evropskog parlamenta. Međutim, najvažnija uloga ovog ugovora bilo je uspostavljanje ekonomske i monetarne unije koja, tog 7. februara 1992. godine, mijenja naziv i postaje jedinstvena Evropska unija. Amsterdamski ugovor potpisan je 1997. godine u Amsterdamu, a pravosnažan je postao posle ratifikacije u parlamentima zemalja članica Evropske unije 1999. godine. Ono što treba istaći iz ovog dokumenta jesu odluke koje su donijete, a tiču se uspostavljanja novih i jačanje već postojećih institucija EU sa ciljem njenog proširenja na zemlje centralne, istočne i jugoistočne Evrope. Pravna osnova Amsterdamskog ugovora u najvećoj mjeri oslanja se na Mastrihtski ugovor, ali on ne zamjenjuje osnivačke akte i ugovore, već čini sastavni dio zajedničkih pravnih tekovina. Također, Amsterdamskim ugovorom otvaraju se pitanja vezana vanjsku i odbrambenu politiku. Ugovor iz Nice, naime pregovori vođeni u Nici 2000. godine bili su do tada najduži u historiji sastanaka Evropskog veća. Naime, glavni ciljevi ovog samita bili su:
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
21
O EVROPSKOJ UNIJI preciznije razgraničenje nadležnosti zajedničkih nacionalnih institucija, usvajanje povelje o temeljnim pravima i deklaracije o budućnosti unije, pojednostavljenje tumačenja evropskih ugovora kako bi njihove odredbe bile razumljive najširim masama, utvrđivanje uloge Evropskog i nacionalnih parlamenata u novoj evropskoj arhitekturi. Posebno treba naglasiti da na snazi i dalje ostaje pravo veta po pitanju interesa „od značaja za jednu ili više članica“. Ugovor iz Nice stupio je na snagu tek 2003. godine, jer ga građani Irske nisu odobrili na prvom (2001. godine), već na drugom (2002. godine) referendumu. Evropska komisija EU 1999. godine predlaže posebnu vrstu regionalnog pristupa Uniji kroz proces Stabilizacije i pridruživanja zemalja Zapadnog Balkana. Zemlje na koje se odnosi ovaj dokument su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Hrvatska, Srbija i Crna Gora. Ono što je karakteristično za ovaj sporazum jeste da je sam dokument prilagođen svakoj od navedenih zemalja pojedinačno sa ciljem da one države koje budu uspješnije u ispunjavanju uslova ne budu uslovljene stanjem u regiji u cjelini. Također, treba naglasiti da pošto je Sporazum prilagođen svakoj zemlji pojedinačno tako su i rokovi o početku i realizaciji samog sporazuma različiti. U kriterijima iz Kopenhagena ističe se da sve zemlje koje su obuhvaćene ovim sporazumom moraju svoje političke, ekonomske i institucionalne resurse da podrede cilju jačanja vrijednosti na kojima počiva EU, a tu se prije svega odnosi na: demokratiju, poštivanje ljudskih prava, tržišnu privredu. U ovom djelu još treba naglasiti da pored tih kriterija dodatno su uvedeni kriteriji koji se odnose na potpunu saradnju sa Međunarodnim sudom u Hagu i stvaranje realnih šansi za povratak izbjeglih i raseljenih lica. Sam Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju predstavlja treću generaciju evropskih sporazuma koji, su u okviru procesa o stabilizaciji i pridruživanju, ponuđeni Zapadno balkanskim zemljama. Ono što karakterizira ovaj sporazum je to što je on nadređen domaćem zakonodavstvu i, samim tim, je obavezujući za sve nivoe vlasti u zemlji. Sporazum o Stabilizaciji i pridruživanju je mješovitog karaktera, što znači da su za područja saradnje djelom odgovorne zemlje članice, a djelom EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sastoji se iz 10 poglavlja, sl.4. On predstavlja jedan od uslova da bi zemlje Zapadnog Balkana postale punopravne članice EU. Pravna tekovina EU (Acquis Communautaire) podrazumijeva prava i obaveze koje imaju zemlje članice Unije. Kao pravnu tekovinu EU čine svi ugovori i zakoni EU, rezolucije, deklaracije, međunarodni sporazumi o pitanjima EU i presude Evropskog suda. Pored nabrojanog u sistem također ulaze sve akcije koje poduzimaju sve članice Unije iz oblasti pravosuđa, unutrašnjih poslova kao i poslova iz domena vanjske i sigurnosne politike. Kako je ispunjenje svih poglavlja iz pravne tekovine EU jedan od ključnih uslova koje zemlje potencijalne članice moraju da ispune kako bi došle u situaciju da se o njihovom članstvu raspravlja u relevantnim institucijama EU.
22
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI
Sl.4. Poglavlja o Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Poglavlja i oblasti se odnose: (1) slobodno kretanje roba, (2) slobodno kretanje radnika, (3) pravo poslovnog nastanjivanja i slobodno pružanje usluga, (4) slobodno kretanje kapitala, (5) javne nabavke, (6) pravo trgovačkih društava, (7) pravo intelektualne svojine, (8) tržišna konkurencija, (9) finansijske usluge, (10) informatičko društvo i mediji, (11) poljoprivreda i ruralni razvoj, (12) sigurnost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika, (13) ribarstvo, (14) prometna/saobraćajna politika, (15) energetika, (16) porezi, (17) ekonomska i monetarna politika, (18) statistika, (19) socijalna politika i zapošljavanje, (20) poduzetništvo i industrijska politika, (21) transevropske mreže, (22) regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata, (23) pravosuđe i osnovna prava, (24) pravda, sloboda i sigurnost, (25) nauka i istraživanje, (26) obrazovanje i kultura, (27) životna sredina, (28) zaštita potrošača i zdravlja, (29) carinska unija, (30) vanjski poslovi, (31) vanjska, sigurnosna i odbrambena politika, (32) finansijska kontrola, (33) finansijski i budžetski propisi, (34) institucije, (35) ostala pitanja. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
23
O EVROPSKOJ UNIJI Posmatrajući sva pomenuta poglavlja pravne tekovine EU možemo zaključiti da se radi o prilično velikom i složenom zadatku koji se stavlja pred buduće predkandidate EU. Proces pregovaranja sa zemljom predkandidatima/potencijalnom članicom vodi se u vidu bilateralnih međuvladinih konferencija na kojima se susreću predstavnici zemalja članica EU s jedne strane i predstavnici zemlje kandidata s druge strane. Pošto su pravila iz Acquis-a ustanovljena i čine pravnu osnovu EU o njima se ne pregovara, već tok sastanka ide u smjeru dogovaranja o uslovima i vremenskim rokovima koji su potrebni da bi se ispunila pravila navedena u Acquis-u. Ovdje treba istaći da prije nego što sami pregovori počnu Evropska komisija vrši procjenu zemlje kandidata i to tako da se detaljno analizira svako poglavlje. Ovaj dio predstavlja ogroman posao kako za zemlju članicu tako i za predstavnike EU, a čiji je krajnji cilj da se utvrdi koliko je dobro zemlja kandidat pripremljena. U slučajevima, kada je to opravdano ukupnom spremnošću kandidata Komisija može predložiti otvaranje pregovora i postavljanje minimalnih preduslova za zatvaranje pregovora. Na zemlji kandidatu je da prije nego krene u pregovore sa EU pripremi akcioni plan koji će prikazivati dinamiku usvajanja i realizacije ključnih zakona i pravila koja proističu iz Acquis-a. Kroz sam proces Evropska komisija informira Evropsko vijeće i Evropski parlament o napretku zemlje kandidata i to kroz regularne izvještaje i strateške papire. Sami pregovori se posebno zaključuju sa svakom zemljom kandidatom, a rok ispunjenja uslova zavisi od brzine kojom svaka zemlja obavlja reforme i usklađivanje sa zakonom EU, tako da proces trajanja pregovora sa više zemalja kandidata istovremeno ne znači da će se pregovori sa svakom od njih zaključiti u isto vrijeme. U procesu pregovaranja od države kandidata se traži da se izjasni da li će moći u cijelosti da usvoji pravne tekovine EU po pojedinim poglavljima i uskladi uočene razlike ili će zatražiti prelazni period za potpuno usvajanje i provođenje nakon stupanja u punopravno članstvo. Kada govorimo o vremenskom periodu koji je potreban za završetak faze procesa koji se pregovara, ona zavisi prije svega od obima i količine svakog poglavlja pojedinačno. Obično je to vremenski period riječ o godinu dana. Mada treba istaći da kada zemlja kandidat ispuni sve uslove iz Acquis communautaire, a to ne znači da će po automatizmu postati punopravni član EU. 3. Regionalna politika i djelovanje EU na regionalnom nivou EU u svojoj biti je integracija država. Nastala je s ciljem stvaranja zajedničke privrede i zajedničkog tržišta kako bi se nametnula kao lider u razvijenom svijetu. Uspostavljanjem zajedničkog tržišta i progresivnim približavanjem ekonomskih politika država članica u cijeloj se EU promovira: usklađen razvoj privrednih djelatnosti, stalna i uravnotežena ekspanzija, porast stabilnosti, ubrzani rast životnog standarda, bliskiji odnosi među državama. Zajedničko tržište podrazumijeva: slobodu kretanja roba, slobodu kretanja usluga, slobodu kretanja ljudi, slobodu kretanja kapitala. Proširenjem EU na nove članice došlo je do uključivanja zemalja koje su u odnosu na već
24
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI postojeće zaostajale u čitavom nizu segmenata. Da bi EU u stvarnosti bila Unija ravnopravnih država, bilo je neophodno postići privrednu i socijalnu koheziju, odnosno smanjiti razlike između bogatih i siromašnih regija. Iz toga proizlaze zadaci Unije su, sl.5.
Sl.5 Zadaci EU neophodni za privrednu i socijalnu koheziju Regija se najčešće definira kao geografsko područje koje je manje od nacionalnog teritorija u kojemu se nalazi. Tako regija može biti općina, grad, kanton, skup kantona ili država. Regije se nužno ne poklapaju s administrativnim granicama, jer njihovo određivanje ovisi o pitanju koje se razmatra. Politika razvoja EU temelji se na regionalnom principu, odnosno, razvoj regija doprinosi razvoju cijelih država, a time i EU. Regionalni privredni razvoj podrazumijeva pokretanje ekonomskih procesa, poslovnih procesa i procesa obnove i razvoja i korištenje resursa prihvatljivih za regiju, što rezultira u održivom razvoju i željenim privrednim rezultatima za regiju, u skladu s vrijednostima i očekivanjima poduzetništva i građana. Ovaj pristup pokušava uravnotežiti kvalitativne i kvantitativne ciljeve privrednog razvoja. Da bi politika Unije, a tako i regionalna politika bila uspješna, mora se voditi računa o specifičnostima područja na koje se odnosi. Regionalni razvoj mora biti tržišno orijentiran, a to znači da treba biti orijentiran na proces strateškog planiranja ili što je još bolje na proces strateškog menadžmenta, fokusiran na znanje/intelektualni kapital i doživotno učenje, podršku kompanijama/preduzećima, kao i angažman na socijalnom planu. U kreiranju regionalnog razvoja vrlo je važan individualni pristup, odnosno ne preslikavati politike drugih regija (pa čak ni onih vrlo sličnih). Analizom prethodnog stanja prilikom ulaska novih država članica, što će biti istaknuto u poglavlju „Iskustva iz okruženja“ vidljivo je da su se još više produbile socijalne, ekonomske i druge razlike između zemalja Unije. Da bi se smanjila nejednakost između bogatih i siromašnih zemalja, IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
25
O EVROPSKOJ UNIJI Unija provodi regionalnu politiku koja ima za cilj podizanje životnog standarda i kvaliteta života stanovništva te smanjenje socijalno ekonomskih razlika i postizanje ujednačenog, održivog rasta. Unija primjenjuje niz programa kojima daje potporu regijama kako bi savladale probleme s kojima se suočavaju. Potpora se ne temelji isključivo na financijskim sredstvima, već je naglasak na pomoći državama članicama. Osim individualnog pristupa pojedinim regijama Unija potiče i prekograničnu saradnju. Ciljevi regionalne politike EU su, sl.6.
Sl.6. Ciljevi regionalne politike EU Cilj regionalnog razvoja je povećanje učinkovitosti nacionalnih privreda i uravnoteženi razvoj svih područja unutar Unije, regionalni razvoj usmjeren je na socijalno ekonomsku koheziju, pomoć slabije razvijenim regijama temeljem finansijske solidarnosti i sudjelovanje u uravnoteženom privrednom razvoju države u cjelini. Formiranje zajedničkog tržišta EU osim privredne integracije dovelo je do rastućeg raskoraka u razvoju pojedinih područja. Kapital u pravilu traži povoljne uslove, a oni se nalaze u razvijenim urbanim sredinama. Zbog toga manje razvijene sredine u pravilu bilježe vrlo mali obim investicija, a time i mogućnosti za razvoj. EU nastoji taj problem riješiti strukturnim intervencijama financiranim iz proračuna. Prioriteti regionalne politike EU prikazani su na sl.7.: Poticati inovacije, istraživanja i poduzetništvo, povezati izvore znanja i industriju radi njegove komercijalizacije, stvarati povoljnu političku, privrednu, tržišnu i finansijsku klimu za razvoj poduzetništva, osigurati punu zaposlenost i ne diskriminirajući pristup, omogućiti prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju radi stvaranja novih mogućnosti za zapošljavanje, prilagoditi obrazovni sistem potrebama tržišta rada i konceptu „doživotnog učenja“, stvoriti tržište rada koje će moći zadovoljiti potrebe privrede i koje će uvažavati socijalne i regionalne razlike, stvaranje mreže prometnica i infrastrukture radi boljeg povezivanja regija, ali i država Unije, održivi razvoj treba temeljiti na zaštiti okoline, uvođenjem novih tehnologija obnovljivih izvora energije.
26
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI
Sl.7. Prioriteti regionalne politike EU Programi i projekti Unije namijenjeni poticanju regionalnog razvoja, za finansijsku perspektivu do 2006. godine finansiraju se iz instrumenata za financiranje regionalne politike. Regionalni pristup je neophodan jer se ne mogu zanemariti specifičnosti pojedinih područja i ne postoji jedinstveno rješenje za sve dijelove EU. Da bi se mogao primijeniti regionalni pristup u finansiranju, primjenjuje se NUTS (Nomenclature of Territorial Units for Statistic) klasifikacija regija. Države članice Unije imaju u pravilu jednu ili više NUTS I regija. One nemaju pravo na finansijsku pomoć, ali se koriste za prikupljanje statističkih podataka. NUTS II i NUTS III regije imaju pravo na pomoć iz fondova EU. Obaveza država članica i onih koje to planiraju postati je da izrade višegodišnje planove regionalnog razvoja kao temelj za pomoć iz strukturnih fondova. Važno je napomenuti da strukturna pomoć nije namijenjena projektima, već razvojnim programima temeljenima na prioritetima razvoja država članica. Proračun programa sastoji se od dijela sredstava Unije i dijela sredstava država članica kako bi se izbjegla ograničenja financijskih mogućnosti države. Unija finansira projekte ili dijelove projekta. Države članice mogu dobiti sredstva strukturnih fondova samo u slučaju ako izvode prihvaćene programe. Za start programa komisija izdvaja 7% namijenjenog iznosa. Država kandidat za sredstva fondova osniva organ čija je zadatak i odgovornost izbor projekata. Osim njega mora postojati „organ plaćanja“ koji je zadužen za potvrđivanje izdataka i kontakt s Evropskom komisijom u pogledu plaćanja, koji osigurava da su sredstva utrošena za pravu namjenu. Ukoliko se utvrdi da sredstva nisu trošena namjenski, Evropska komisija može obustaviti plaćanje, ili zahtijevati povrat već isplaćenog novca. Evropsko vijeće odlučuje o proračunu fondova i načinu dobivanja sredstava iz njih, a Evropska komisija o prioritetnim područjima djelovanja. Svaka država ili regija temeljem dostupnih fondova IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
27
O EVROPSKOJ UNIJI i prioriteta prikuplja prijedloge za potporu regijama s razvojnim problemima, koji se dostavljaju Evropskoj komisiji. Države predlagači pregovaraju s Evropskom komisijom o sadržaju prijedloga i o visini sredstava potrebnih za njihovu realizaciju. Po postignutom dogovoru Evropska komisija potvrđuje „Okvire potpore jedinstvenosti” ili „ Jedinstveni programski dokument”, a država predlagač može tražiti određeni predujam sredstava za početak realizacije. Na nacionalnom ili regionalnom nivou odlučuje se o detaljima programa i o načinu implementacije. O tome se ne pregovara s Evropskom komisijom, već se komisija samo obavještava. Ovlašteni organ države za vođenje programa odabire one programe koji najbolje odgovaraju zacrtanim prioritetima i obavještava kandidate o svojem izboru. Izabrani programi se izvode, a realizacija mora biti provedena unutar utvrđenog vremenskog roka koji je unaprijed definiran. Prati se napredak i izvođenje programa i o tome se izvještava Evropsku komisiju. Cilj EU u pogledu socijalno ekonomske kohezije postiže se finansiranjem različitih programa i projekata predloženih od strane regija putem strukturnih i kohezionih fondova. Pri tome Unija samo sudjeluje u ukupnim troškovima, dok ostatak snose same države. Regionalni razvoj je uslovljen, osim historiskim i razvojno-strateškim orijentacijama i osnovnim obilježjima resursa: neravnomjerna prostorna raspoređenost, oskudnost, nesavršena mobilnost. Potaknuti regionalni razvoj je moguće prevladavanjem navedenih obilježja, prvenstveno njihove nesavršenosti, a što je moguće, među ostalim i međuregionalnim odnosima. Iako razvoj regije doprinosi razvoju nekog većeg teritorijalnog područja bilo bi pogrešno zaključiti kako razvoj treba temeljiti na lokalizaciji i zatvorenosti regija, naprotiv, povezivanjem i zajedničkim djelovanjem moguće je eliminirati većinu problema. Uzroci problema u regionalnom razvoju prikazani su na sl.8. Visoka i trajna nezaposlenost
Nizak nivo i spori rast BDP Visok stepen zavisnosti o uskoj industrijskoj bazi Nagli pad proizvodnje Neodgovarajuća opremljenost infrastrukturomi Velike migracije izvan regije
Sl.8. Uzroci problema u regionalnom razvoju
28
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
O EVROPSKOJ UNIJI Regionalni pristup razvoju otežan je visokim stepenom fiskalne centralizacije, čime se zanemaruje temeljni cilj regionalne politike: zadovoljavanje specifičnih zahtjeva pojedinog područja. I ono što je posebno važno nedostaje strateški pristup. Ključni dokument regionalnog razvoja je strategija regionalnog razvoja. To je dokument koji treba da se temelji na strategiji privrednog razvoja. U njemu se analizira postojeće stanje, predviđa buduće i ovisno o viziji budućnosti predlažu mjere za tačno određeno vremensko razdoblje. Da bi se uopće mogla izraditi strategija regionalnog razvoja, neophodno je postojanje strategije privrednog razvoja. U tom smislu, zakonsku regulativu treba prilagoditi na način da se regijama daju veće ovlasti, prvenstveno u finansijskom pogledu, što podrazumijeva provođenje fiskalne decentralizacije, ali i decentralizacije zemlje. Cilj koji treba dostići strategija regionalnog razvoja odnosi se na postizanje visokog životnog standarda i kvaliteta života kroz konkurentnu privredu, poboljšanje ljudskih potencijala/ljudskog kapitala i infrastrukture i uspostavom odgovarajuće institucionalne potpore. U tom smislu definira se strategija učinkovitog iskorištavanja razvojnih mogućnosti i raspoloživih izvora financiranja namijenjenih skladnom regionalnom razvoju i koordinaciji regionalnih i nacionalne politike. U analizi trenutnog stanja i mogućnosti treba uključiti analizu socioekonomskih pokazatelja države sl.9. i regija te davanje ocjena mogućnostima, a to se može izvesti iz sljedećih pokazatelja. Ukupno društveno - političko okruženje regije Postojeća privredna infrastruktura
Ljudski potencijali
Kvalitet života Pristup informacijama o tržištu i tehnologiji, organizaciji i poslovanju Mogućnostima financiranja
Sl.9. Socioekonomski pokazatelji. Regionalni operativni program je dokument kojim se za određeno programsko razdoblje definiraju ciljevi politike određene regije, način njihove realizacije te tačno specificirane mjere implementacije. Njima se Evropska komisija služi kako bi unaprijedila regionalni razvoj u zemljama kandidatima, a koriste ih i zemlje kandidati kao pripremu za korištenje sredstava strukturnih fondova kada budu primljene u punopravno članstvo. Korisnici regionalnih operativnih programa su na prvom mjestu regije, ali i svi građani, a projekti na koje se odnosi su u pravilu unapređenje infrastrukture, potpora i razvoj poduzetništva, ljudski IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
29
O EVROPSKOJ UNIJI i društveni razvoj. Cilj je postizanje održivog privrednog i društvenog razvoja kroz pripremu i povezivanje razvojnih programa, identifikaciju područja intervencije, definiranje mjera te odabir konkretnih razvojnih programa. Bez razrađene strategije privrednog i regionalnog razvoja korištenje sredstava iz fondova Unije nije moguće. Ulazak u Uniju nije krajnji cilj sam po sebi, već bi on sa sobom trebao nositi napredak i razvoj društva u cjelini. Korištenje pomoći kako bi se osigurao boljitak svih građana mogućnost je koju zemlje ne smiju propustiti. Program razvoja mikroregije je razvojni projekt jedinica lokalne samouprave ili koji daje sliku trenutnog stanja i plana razvojnih aktivnosti. Ciljevi ovog programa su prikazani na sl.10. Privredno socijalni razvoj mikroregije Osposobljavanje tima za provedbu/ implementaciju projekata Uspostava saradnje javnog i privatnog sektora u lokalnom privrednom razvoju
Sl.10. Ciljevi programa ukupnog razvoja Program razvoja mikroregije uključuje razvojni tim i tim izvođača, trebao bi imati sljedeći sadržaj prikazan na sl.11. Uvod
Temeljna analiza/analiza trenutnog stanja
Vizija mikroregije
Glavni strateški ciljevi, prioriteti i mjere
Strategija
Operativni plan izvođenja projekata
Plan finansiranja projekata
Promocija projekta
Sl.11. Poglavlja programa ukupnog razvoja
30
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE 2. FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE 1. Fondovi Evropske unije Temeljni cilj fondova EU je potpora provođenju zajedničkih politika zemalja unutar EU. Sredstva namijenjena nekoj od njih mjerilo su njene važnosti. Fondovi su namijenjeni državama kandidatima i predkandidatima i trećim zemljama. Ciljevima EU fondova ispravljaju se socijalne nekjednakosti, provodi politika zapošljavanja, finansiraju zajedničke politike, reformiraju zajedničke poljoprivredne politike, postiže zadovoljavajući stepen održivog razvoja i podupiru tehnološke inovacije, sl.12.
Ispravljanje socijalne nejednakosti
Provođenje politike zapošljavanja
Finansiranje zajedničke politike
Reforma zajedničke poljoprivredne politike Postizanje zadovoljavajućeg stepena održivog razvoja Podupiranje tehnoloških inovacija Sl.12. Ciljevi EU fondova Tokom procesa o pristupanju EU, državama kandidatima i predkandidatima osigurana je pomoć u prilagodbi putem pretpristupnih fondova. Nakon što zemlja kandidat pristupi EU, na raspolaganju su joj strukturni i kohezioni fondovi, s ciljem ostvarivanja privredne i socijalne kohezije unutar EU. Osim putem finansijskih fondova, EU potiče donošenje zakona koji svim građanima osiguravaju solidnu količinu temeljnih prava, a djeluje i na privredni napredak svojim politikama. Ispravljanje socijalnih nejednakosti i provođenje politike zapošljavanja (Lisabonska strategija) imao je za cilj
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
31
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE da EU postane najkonkurentnija i najdinamičnija privreda na svijetu, koja se bazira na znanju, sposobnostima za održivi razvoj, kako bi se stvorlilo više boljih radnih mjesta i bolja socijalna kohezija. Sporazum „ Agenda 2000.“, donesen 1999. godine s ciljem da EU, koji osigura dovoljno finansijskih sredstava za provođenje svojih politika, ima svrhu racionalnog upravljanja EU fondovima. Finansijska sredstva za EU fondove se osiguravaju naplatom poreza na dodatnu vrijednost te doprinosom zemalja članica ovisno o visini njihova BDP-a (bruto društveni proizvod). Usporedo s dogovorom u vezi „ Agende 2000.“ Evropsko vijeće odlučilo je reformirati zajedničku poljoprivrednu politiku na način da smanji troškove te tako poveća konkurentnost. Osim potpore jedinstvenom tržištu, politika EU obuhvata i zaštitu okoline, javno zdravstvo, potrošačka prava, tržišnu konkurenciju i sigurnost prometa/saobraćaja, obrazovanje i pristup kulturi. Prioritet EU je sastaviti politiku održivog razvoja koja će biti primjer ostalom svijetu. Istraživanje na nivou EU se oslanjaju na nacionalna istraživanja. 1.1. Pretpristupni fondovi Pretpristupni fondovi, sl.13. namijenjeni su državama kojima je cilj ući u EU, odnosno koje imaju status kandidata ili predkandidata.
Sl.13. Pretpristupni fondovi Sam proces primanja novih članova temelji se na Rimskim ugovorima, odnosno svaka zemlja koja počiva na načelima slobode, demokratije, poštivanja ljudskih prava te vladavine prava može postati punopravni član EU. Kriteriji koje treba zadovoljiti svaka od država kandidat predstavljeni su na sl.14.
32
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE Svaka zemlja koja želi pristupiti u punopravno članstvo EU obvezna je uskladiti svoje zakonodavstvo s onim u EU. Područje kojem se poklanja najviše pozornosti svakako je regionalna politika koja omogućava državama kandidatima korištenje sredstava pretpristupnih fondova, a kasnije, primanjem u punopravno članstvo i ostalih fondova. Cilj je postizanje socijalno-ekonomske kohezije i usklađenost s pravnom stečevinom zajednice. Postojanje institucija koje jamče implementaciju odredaba iz Rimskih ugovora Tržišno orijentirana privreda i njena sposobnost u suočavanju s konkurencijom Sposobnost preuzimanja obaveza koje proizlaze iz članstva i usvajanje pravne stečevine zajednice Administrativna sposobnost za članstvo-postojanje upravne strukture, obučenih djelatnika i vertikalna i horizontalna saradnja među institucijama
Sl.14. Kriteriji koje treba zadovoljiti svaka od država kandidata za EU Fondovi za razdoblje 2000 - 2006 Kada je Evropska unija uvidjela da je proširivanje jedna od neminovnosti opstanka Unije zemlje članice odlučile su da izrade sisteme pomoći koji će ubrzati procese prilagođavanja država koje žele da postanu ravnopravni članovi EU. Pomoć koja se pružala zemljama kandidatima i predkandidatima ogleda se kroz različite vrste fondova čija namjena i veličina sredstava je unaprijed određena. Ono što je važno radi korištenja iskustva, treba istaći najznačajnije fondove iz ovog razdoblja koji su imali ulogu u prilagođavanju pravilima i normama EU. PHARE: PHARE program je osnovan 1989. godine od strane EU. Cilj njegovog osnivanja bio da pruži pomoći zemljama Srednje i Istočne Evrope. Na samom početku program se prvenstveno odnosio na pružanje tehničke pomoći, a tamo gdje je bilo neophodno i humanitarne pomoći. Razvojem zemalja kako na njihovom političkom tako i na privrednom planu ciljevi PHARE fonda su se mijenjali i prilagođavali, tako da su u razdoblju od 2000 do 2006. godine ciljevi bili slijedeći: pomoć administraciji država zemalja kandidatima predkandidatima da ostvare kapacitet neophodan za usvajanje Acquis-a, pomoć državama da u razvoju industrije i infrastrukture dostignu standard EU pravilnim usmjeravanjem investicija prvenstveno u onim oblastima gdje su pravila EU veoma zahtjevna. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
33
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE Međutim, pored pomoći koja se pružala za izgradnju institucija (sa uključujućim investicijama) i promociji ekonomske i socijalne saradnje PHARE fondovi su bili namenjeni i za promoviranje prekogranične saradnje u okviru Partnerstva svake države pojedinačno. Treba još istaći da je dobar dio projekata kroz PHARE program bio finansiran i od strane Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Evropske investicione banke (EIB). Svrha PHARE fonda je: 1.
jačanje javne administracije i institucija kako bi članice mogle funkcionirati i unutar Unije,
2.
promocija konvergencije sa zakonskim okvirom Unije i skraćivanje vremena potrebnog za prilagodbu,
3.
Promocija socijalne i ekonomske kohezije.
Jačanje administrativnih kapaciteta i institucija glavni je uslov za ulazak u EU, kako bi zemlje članice bile u potpunosti spremne za prilagodbu, usvajanje i sudjelovanje u zajedničkim politikama EU. Pomoć je namijenjena izgradnji institucija i izgradnja institucija koje uključuju investicije koje podupiru implementaciju evropskih normi i standarda, Vezano za izgradnju institucija, široki spektar institucija i njihova isprepletenost na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou zahtijeva koordinaciju i usuglašeno djelovanje u skladu s politikom Unije. Pomoć se očitovala u razvoju strukture, strategije, ljudskog potencijala i menadžerskih vještina neophodnih za jačanje ekonomskih, socijalnih, regulatornih i administrativnih kapaciteta te pomoć u postizanju Kopenhaških kriterija. Tranzicijske pogodnosti imaju namjenu za nastavak korištenja pomoći novim državama članicama kako bi do kraja implementirali zakonsku i drugu legislativu zajednice pa do korištenja strukturnih fondova. Kada je u pitanju izgradnja institucija uključujući investicije koje podupiru implementaciju evropskih normi i standarda, da bi se sredstva PHARE programa mogla koristiti, svaka država kandidat mora izraditi Nacionalni plan za usvajanje pravnih stečevina zajednice kojim identificira probleme i vrijeme njihova uklanjanja. Nakon što taj plan odobri Unija, postaje nacionalni razvojni program koji se temelji na programiranju. ISPA: ISPA (The Instrument for Structural Policies for Preaccession) je instrument Evropske komisije namijenjen državama Srednje i Istočne Evrope, kandidatima za članstvo u EU, za prilagođavanje područja prijevoza i zaštite okoline, poboljšanje kvaliteta života i socijalno ekonomskoj koheziji te pristupu kohezionom fondu EU. Dakle, ISPA ili Instrument strukturne politike u predpristupnom periodu je bio fond namijenjen isključivo za finansiranje infrastrukturnih projekata iz oblasti prometa i zaštite životne sredine. Sam fond ustanovljen je 1999. godine i ono što je karakteristično jeste da su sredstva iz ovog fonda namijenjena za finansiranje projekata čija je minimalna vrijednost 5 miliona eura, od čega je zemlja nosilac projekta učestvovala u sufinansiranju u visini od 25% od ukupnih sredstava. Glavni prioriteti ISPA fonda bilo je pripremiti zemlje pristupaju EU da: upoznaju zemlje predkandidate s politikom
34
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE i procedurama EU, pomognu zemljama predkandidatima da sustignu EU standarde zaštite životne sredine i prošire i povežu transevropske transportne mreže. Iako se radilo o velikim investicijskim projektima EU je činila sve kako bi bar donekle, olakšala posao zemljama aplikantima za sredstva predviđena fondom ISPA. Naime, znajući da je priprema i finanisranje projekata ISPA vrlo zahtjevno i vremenski dugotrajno dio namijenjenih sredstava iz ovog fonda usmjeren je za stručnu pomoć prilikom pripreme samih projekata. Kada je riječ o zaštiti životne sredine kao jednim od ciljeva ISPA, zemlje aplikanti se obavezuju da će prilikom realizacije odobrenih projekata u potpunosti poštovati sve zakonodavne norme i standarde propisane od strane Evropske komisije iz ove oblasti. Naime, ovdje je riječ o „najtežim slučajevima“ iz oblasti zaštite životne sredine. Tu prije svega misli na: upravljanje otpadnim vodama, upravljanje otpadom, kontrola zagađenosti zraka, kontrola industrijskog zagađenja. Problemi prometne infrastrukture posebno su izraženi kod zemalja Zapadnog Balkana kao posljedica ratnih dešavanja, sankcija i urušene ekonomije devedesetih godina. Iz toga možemo zaključiti da su sredstva koja su bila stavljena na raspolaganje kroz ovaj fond EU više nego dobro došla u cilju, prije svega, sanacije postojeće prometne infrastrukture, a kasnije i njene modernizacije. Područje koje ISPA pokriva je: zaštita okoline: unapređenje infrastrukture standardima zaštite okoliša u EU. prijevoz: nadogradnja i proširenje transevropske prijevozne mreže, tehnička podrška: izravno vezana uz projekte koji se finansiraju, tehnička pomoć: na inicijativu Evropske komisije odnosi se na treninge, seminare, radionice, studije. Pitanje zaštite okoline jedno je od temeljnih u implementaciji ciljeva EU jer zagovara razvoj i napredak privrede vodeći pri tome računa o zaštiti okoline. Usklađivanje s direktivama EU za zemlje kandidate zahtijeva znatna financijska sredstva. ISPA financira projekte koji zahtijevaju vrlo visoka finansijska ulaganja: (1) vodosnabdijevanje i pročišćavanje otpadnih voda, (2) upravljanje otpadom, (3) kontrola zagađenja vazduha, (4) kontrola industrijskog zagađenja. Sredstva namijenjena prijevozu odnose se na projekte vezane uz transevropsku prijevoznu mrežu koja povezuje članice, kandidate i treće zemlje i na taj način doprinosi postizanju temeljnih načela EU (slobodi kretanja ljudi i dobara). Pokriva sve grane prometa: putni, željeznički, vazdušni, riječni, jezerski, kanalski i pomorski, cjevovodni i telekomunikacijski. Tehnička pomoć obuhvata poslove oko identifikacije i pripreme projekata, njihovo vođenje i nadzor. Da bi mogla koristiti sredstva ISPA-e, država kandidat mora ispuniti određene uslove: (1) izraditi studije izvodljivosti ISPA, (2) izraditi nacionalne strategije ISPA za promet i okolinu, (3) evropska komisija mora odobriti strategiju, (4) identificirati, pripremiti i izraditi projekte. CARDS: CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization) predstavlja pomoć zajednice pri obnovi, razvoju i stabilizaciji koji je usvojen 2000. godine propisom
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
35
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE Vijeća Evrope. Osnovni cilj formiranja ovog fonda bio je pružanje podrške zemljama Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Crna Gora) u procesu stabilizacije i pridruživanja. Ovaj fond se dijeli na dvije komponente i to na nacionalnu i regionalnu komponentu. Nacionalna komponenta je namijenjena svakoj državi pristupnici pojedinačno i bira se preko delegacije evropske komisije i Evropske agencije za obnovu i razvoj. Regionalna komponenta je namijenjena svim državama pristupnicama i bira je Evropska komisija. Ciljni korisnici ovog fonda su prije svega državne institucije na svim nivoima, javne institucije i one institucije koje pomažu poslovnim subjektima (zadruge, društva, nevladine organizacije…itd.). CARDS ima cilj pružanja potpore zemljama iz procesa stabilizacije i pridruživanja, a zamjenjuje dotadašnje programe OBNOVA i PHARE. Bio je previđen je za razdoblje od 2000-2006 godine. CARDS je provodio pomoć financiranjem investicijskih programa i programa izgradnje institucija, a uložena sredstva su bespovratna. Nacionalna komponenta CARDS je namijenjena: obnovi, povratku izbjeglica, stabilizaciji regije, stvaranju institucionalnog i zakonodavnog okvira za postizanje pravnih stečevina zajednice, jačanju tržišne privrede i održivom privrednom razvoju, društvenom razvoju. SAPARD: SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture & Rural Development) ili posebna predpristupna pomoć za poljoprivredu i ruralni razvoj namijenjen je za pružanje finansijske pomoći iz oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Članice Evropske unije posebnu pažnju pridaju ovim oblastima u okviru svojih zemalja pa je od ključnog značaja da se svaka zemlja predkandidat što je moguće bolje pripremi kroz fondove EU kako bi mogla da u potpunosti iskoristi sredstva koja joj se stavljaju na raspolaganje po prijemu u EU. Sam fond pokrenut je 2000. godine, a poseban akcent kroz SAPARD stavljen je na otvaranje novih radnih mjesta, poticanje razvoja poljoprivrednih kultura u manje razvijenim regijama, jačanje održivog razvoja u ruralnom području i poboljšanje kvaliteta života ruralnog stanovništva. Sistem finansiranja (bez povratna sredstva) kroz ovaj fond je bio takav da 75% od ukupne vrijednosti projekta snosila EU, a ostatak od 25% sufinansira nosilac projekta. Sredstva su također namijenjena za proces prilagođavanja propisa i zakona zemlje predkandidata sa pravnom tekovinom EU iz oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Ovdje posebno treba istaći mogućnost da pored državnih, regionalnih, lokalnih i javnih institucija pravo na apliciranje na ova sredstva imaju pravna lica i poduzetnici koji se bave poljoprivredom, a za implementaciju komercijalnih projekata s tim da su takvi aplikanti učestvovali u sufinansiranju sa 50% od ukupne vrijednosti projekta dok je ostalih 50% finanisrala (bez povratna sredstva) EU kroz SAPARD fond. Od 2007. godine program se pripaja IPA fondu i to kao njegova V komponenta. Poseban akcent kroz SAPARD stavljen je na otvaranje novih radnih mjesta, poticanje razvoja poljoprivrednih kultura u manje razvijenim regijama, jačanje održivog razvoja u ruralnim područijma i poboljšanje kvaliteta života ruralnog stanovništva. Ovdje posebno treba istaći mogućnost da pored državnih, regionalnih, lokalnih i javnih institucija pravo na apliciranje na ova sredstva imaju pravna lica i poduzetnici koji se bave poljoprivredom.
36
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE Ostali fondovi: Ostali fondovi kojima se finansiraju vanjske akcije, smatraju se programi namijenjeni trećim zemljama, pokrivaju različita područja, a usmjereni su prema jednoj ili više država, skladno vanjskoj politici koju EU provodi, a ovdje su navedeni samo neki: TACIS otvoren državama Istočne Europe i Središnje Azije namijenjen tranziciji prema tržnoj privredi i demokratiji, MEDA za države Mediterana, Bliskog i Srednjeg istoka namijenjen ekonomskoj tranziciji, pripremi slobodne trgovine i postizanju socijalno ekonomske ravnoteže. Dostupan je na nivou bilateralne i regionalne ili multilateralne saradnje. Fondovi za razdoblje 2007 do 2013 Instrument pretpristupne pomoći IPA (eng. Instrument for Pre-Accession assistance) novi je instrument pretpristupne pomoći za razdoblje od 2007 do 2013 godine koji zamjenjuje dosadašnje programe PHARE, ISPA, CARDS i SAPARD. Sa IPA fondom su obuhvaćeni svi prethodni fondovi. Cilj je bio pojednostavljenje i lakša kontrola sredstava koja EU izdvaja kao pomoć zemljama kandidatima i predkandidatima. Svi fondovi, iako različiti po namjeni i obimu ulaganja u pojedine oblasti država predkandidata ili kandidata, imaju za cilj da se one što bolje pripreme kako bi, kad postanu punopravne članice EU mogle ravnopravno da konkuriraju za sredstva iz fondova kojim se finansiraju određene oblasti privrede i društva i time razvijaju i jačaju svoj status. Kada se radi na poslovima vezanim uz fondove EU, može se doći nedoumicu kako uopće u njima sudjelovati, od kuda krenuti, kako napisati i prijaviti projekt te na koji način izvršiti samu predaju projekta i kome. Također, krajnji korisnici sredstava iz fondova ponekad ne shvaćaju problematiku samih fondova i važnosti regionalnog razvoja, niti su upoznati s njihovim uticajem, niti postoji jedna info točka gdje bi mogli dobiti sve potrebne informacije. Zbog svega navedenog autori ove knjige su se upustili u pregled i analizu fondova, koji mogu biti dostupni BiH u svrhu regionalnog razvoja. Osnovni ciljevi programa IPA su pomoć državama kandidatima i državama predkandidatima u njihovom usklađivanju i provedbi pravne stečevine EU te priprema za korištenje strukturnih fondova po prijemu u EU. Ovaj jedinstveni pretpristupni instrument za pomoć u pretpristupnom razdoblju razlikuje dvije skupine zemalja: (1) države sa statusom predkandidata za članstvo u Uniji (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija), (2) države sa statusom kandidata za članstvo u Evropskoj uniji (Hrvatska, Makedonija, Turska). U slučaju država kandidata za članstvo, EU uz navedene oblike potpore osigurava i sredstva koja finansiraju projekte potpunog usklađivanja nacionalnih zakona s pravnom stečevinom Unije, pune primjene usklađenog zakonodavstva, kao i pripreme korisnica programa za provođenje kohezijske i poljoprivredne politike EU. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
37
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE IPA predstavlja Instrument pretpristupne pomoći zemljama kandidatima i predkandidatima koji je donijela Evropska komisija propisom Vijeća. Ovim propisom ustanovljeno je između ostalog, da „ svaka zemlja treba biti procijenjena na osnovu vlastitih zasluga“ i da „ treba napraviti jasnu razliku između zemalja kandidata i zemalja predkandidata“. Sama realizacija IPA programa odnosi se na period 2007. – 2013. godina, s tim da se planiranje dinamike trošenja sredstava iz ovog fonda utvrđuje na osnovu Višegodišnjeg indikativnog finansijskog okvira (Multi – annual Indicative Financial Framework - MIFF) koji se planira na period od tri godine, a revidira se svake godine u skladu sa utvrđenim prioritetima. Treba naglasiti da se MIFF priprema za svaku državu pojedinačno kako je to određeno u propisom Evropske komisije. Program IPA provodi se kroz 5 komponenti: I. IPA I/Pomoć u tranziciji i jačanju institucija je svojevrsni nastavak PHARE programa koji podupire aktivnosti vezane uz usvajanje i provedbu pravne stečevine EU te potiče ekonomsku i socijalnu koheziju, uz iznimku komponente ekonomske i socijalne kohezije. II. IPA II/Prekogranična i regionalna saradnja ima cilj rješavanje zajedničkih izazova sa zemljama članicama i zemljama predkandidatima za članstvo u EU kroz poticanje zajedničkih prekograničnih aktivnosti. U okviru regionalne i prekogranične saradnje se finansiraju zajedničke prekogranične aktivnosti između država korisnika programa IPA, te država članica EU. III. IPA III/Regionalni razvoj podupire regionalnu saradnju i infrastrukturne projekte u sektorima zaštite okoline i prometa kao i programe poticanja konkurentnosti regionalnog razvoja. Regionalni razvoj je komponenta koja predstavlja nastavak programa ISPA i komponente ekonomske i socijalne kohezije programa PHARE, te finansira infrastrukturne projekte većih razmjera na području zaštite okoline i prometa, kao i programe poticanja nacionalne konkurentnosti te ujednačenog regionalnog razvoja. Ova sastavnica programa IPA predstavlja pripremu za korištenje Evropskog fonda za regionalni razvoj nakon pristupanja. IV. IPA IV/Razvoj ljudskih potencijala, podupire mjere usmjerene na poticanje zapošljavanja, obrazovanja i socijalnog uključivanja te se provodi kroz operativni program za razvoj ljudskih potencijala. Razvoj ljudskih potencijala kao preteča Evropskog socijalnog fonda finansira projekte na području socijalne kohezije u svrhu ostvarivanja ciljeva Evropske strategije za zapošljavanje. V. IPA V/Ruralni razvoj, odnosno IPARD program je neposredni nastavak programa SAPARD koji osigurava financijska sredstva za projekte primjene pravne stečevine na području poljoprivrede, kao i one kojima se promovira razvoj u ruralnim područjima.
38
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE 1.2. Strukturni i kohezioni fondovi Strukturni i kohezioni fondovi su namijenjeni za smanjenje razvojnih razlika između zemalja članica EU s ciljem postizanja socijalno ekonomske kohezije, smanjivanja razlike između razvijenih i nerazvijenih regija i poticanja ne diskriminirajućeg pristupa u politici zapošljavanja. Stvaranjem zajedničkog tržišta do punog je izražaja došao nesrazmjer između pojedinih država, ali i regija. Otvaranjem tržišta mnoge kompanije se nisu u stanju nositi s konkurencijom, a to uzrokuje produbljivanje razlika. Kako je još Rimskim ugovorima iz 1956. godine službenim ciljem Unije proglašen ravnomjerni rast, neophodno je bilo kreirati takvu politiku kojom će se rast i postići. Financijska potpora fondova je usmjerena ostvarenju ciljeva prikazani na sl.15. Poboljšanje regionalne konkurentnosti
Kreiranje novih radnih mjesta i povećanje produktivnosti
Povećanje zaposlenosti
Uravnoteženi razvoj urbanih i ruralnih područja
Sl.15. Ciljevi finansijske potpore Više od trećine proračuna Unije namijenjeno je regionalnom razvoju i socijalno ekonomskoj koheziji kroz strukturne i kohezione fondove. Iz proračuna se putem četiri strukturna fonda, sl.16., uplaćuju određena novčana sredstva onim regijama koje su manje razvijene. Cilj ovih fondova je da se pomognu manje razvijene zemlje ili su u teškoćama, kako bi se suzbila nezaposlenost. Tematsko područje ERDF je socijalna i ekonomska kohezija kako bi se smanjile razlike između regija i osigurao ujednačeni rast. Putem ERDF moguće je finansirati programe vezane uz izgradnju ili poboljšanje infrastrukture, poticanje lokalnog razvoja, zaštitu okoline, potporu malim i srednjim kompanijama, proizvodne investicije, ulaganja u obrazovanje i zaštitu zdravlja u regijama. Kada je u pitanju poticanje poduzetništva i konkurentnosti sredstva ERDF su usmjerena za poticanje i razvoj okruženja, infrastrukture i uslova za transfer znanja između naučnih institucija i kompanija, razvoju novih dinamičnih kompanija temeljenih na znanju i tehnološki usmjerenih te povećanju ulaganja u istraživanja i razvoj. Kad je u pitanju poticanje razvoja turističkih odredišta treba poboljšati konkurentske sposobnosti kompanija i osigurati uslove za razvoj turizma kroz modernizaciju postojeće infrastrukture i izgradnju nove1. 1
http://www.gov.si/euskladi/skladi/strukt_esrr_2.html
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
39
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE Kada je u pitanju razvoj potpornog okruženja za poduzetništvo ERDF je namijenjen malim i srednjim kompanijama/preduzećima subvencioniranjem savjetodavnih programa, investicijskih projekata i garancija je za kredite poslovnih banaka. Evropski fond za regionalni razvoj ERDF/European Regional Development Fund Evropski socijalni fond ESF/European Social Fund Evropski poljoprivredni fond za upravljanje i garanciju EAGGF/ European Agriculture Guidance and Guarantee Fund Financijski instrument za pomoć ribarstvu FIFG/Financial Instrument for Fisheries Guidance
Sl.16. Strukturni fondovi ESF je glavni instrument politike Unije koji potiče usavršavanje i pomoć pri zapošljavanju, promoviranju zaposlenosti i razvijanju ljudskih potencijala. Područja djelovanja, sl.18., su borba protiv dugoročne nezaposlenosti i isključenosti s tržišta rada, stvaranje novih radnih mjesta, obrazovanje i usavršavanje, jednake mogućnosti na tržištu rada, poboljšanje kvaliteta obrazovanja, doživotno učenje, poticanje sudjelovanja u naučno istraživačkom radu i slično. Poticanje poduzetništva i konkurentnosti
Poticanje razvoja turističkih odredišta
Razvoj potpornog okruženja za poduzetništvo
Privredna infrastruktura i javni radovi
Sl.17. Namjena sredstava ERDF EAGGF je usmjeren razvoju infrastrukture ruralnih područja, poboljšanju proizvodnosti i kvalitete, pomoći mladima i zajednicama u slabije pristupačnim krajevima, poticaju razvoja. Ka se radi o privrednoj infrastrukturi i javnim radovima treba ulagati u infrastrukturu koja će biti potpora za prethodno navedene oblasti.
40
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE FIFG je usmjeren promicanju održivog korištenja ribarskih resursa, financiranju modernizacije ribarske flote, zaštiti pomorskog dobra i promoviranju ribljih proizvoda i prerađevina na tržištu. Strukturni fondovi su u nacrtu programa i upotrebi sredstva vođeni slijedećim važnim načelima, sl.19.:
Sl.18. Područja djelovanja ESF
Načelo koncentracije
Načelo programiranja
Načelo partnerstva
Načelo dodavanja
Načelo subsiudarnosti
Načelo vrednovanja učinaka
Sl.19. Načela strukturnih fondova 1.
Načelo koncentracije: sredstva se usmjeravaju prema regijama i skupinama koje ih najviše trebaju, a prema jasno utvrđenim prioritetima,
2.
Načelo programiranja: sredstva se dodjeljuju na osnovi razvojnih programa koji su vremenski ograničeni. Oni mogu biti u obliku operativnih programa i okvirnog dokumenta za potporu Zajednice ili Jedinstvenog programskog dokumenta,
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
41
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE 3.
Načelo partnerstva: uska suradnja i zajednička odgovornost za realizaciju programa između Evropske komisije, vlada država članica, regija i lokalnih vlasti te civilnog društva,
4.
Načelo dodavanja: EU ne financira program u cijelosti, već dio troškova snose i države članice,
5.
Načelo subsiudarnosti: sredstva fondova usmjerena su na područja i programe koje države članice ne mogu same realizirati,
6.
Načelo vrednovanja učinaka: nadziranje učinka intervencija, kako bi strukturni fondovi realizirali svoju namjenu i kako bi se osigurali najbolji mogući rezultati.
Strukturni fondovi se koncentriraju na postizanje sljedećih ciljeva: 1.
Uključene regija (NUTS II) čiji BDP po glavi stanovnika ne prelazi 75% prosjeka Unije, a obilježava ih niski nivo investicija, nezaposlenost, u pravilu veća od prosječne, nedostatak ili manjkavost osnovne infrastrukture i slabe mogućnosti razvoja poduzetništva.
2.
Regije (NUTS III) kojima je BDP po glavi stanovnika viši od 75% prosjeka Unije, ali koje se suočavaju s problemima smanjenja zaposlenosti, privrednom i socijalnom krizom, propadanjem tradicionalnih djelatnosti i odlaskom stanovništva, nezaposlenošću na području ribarstva.
3.
Pomoć nacionalnim vladama u rješavanju problema na tržištu radne snage, trajno nezaposlenim, nekvalificiranim radnicima, kao i svima onima koji su žrtve diskriminacije na tržištu rada.
Kohezioni fond je ustvari strukturni fond koji je namijenjen pružanju pomoći najmanje razvijenim državama članicama EU (Irskoj, Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj) i novim državama članicama kako bi smanjile ekonomske i socijalne razlike u odnosu na druge članice, a na raspolaganju je od 1994. godine. Irskoj je bio na raspolaganju do kraja 2003. godine. Da bi uopće mogla koristiti sredstva kohezionog fonda, država mora ispuniti sljedeće uslove: da je BDP države niži od 90% prosječnog u Uniji, da postoje problemi koje država sama ne može riješiti (nezaposlenost, zaostajanje u razvoju, ekonomska stagnacija…). Omogućava sufinanciranje velikih infrastrukturnih projekata vezanih uz transevropsku prometnu mrežu i zaštitu okoline, do 85% iznosa. Na taj način rasterećuje nacionalni proračun/budžet koji se tada može fokusirati na problematiku implementacije evropskog zakonodavstva, pravnih stečevina zajednice i Evropsku monetarnu uniju. U slučaju da država koja aplicira u kohezionom fondu ne ostvaruje zacrtane ciljeve, sredstva se ukidaju. 1.3. Inicijative zajednice Inicijative zajednice predstavljaju skupni naziv za programe pomoći zemljama članicama na različitim područjima finansirane iz strukturnih fondova. Za razdoblje od 2000 do 2006 godine namijenjeno im je 5,35% iznosa strukturnih fondova, a namjena je podrška novom, inovativnom pristupu na specifičnim područjima. Ovdje navodimo dvije inicijative:
42
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE INTERREG III: namijenjen je stimuliranju međuregionalne saradnje Unije za razdoblje od 2000 do 2006. godine. Jačanje socijalno ekonomske kohezije, potpora pograničnim područjima u njihovom uravnoteženom i održivom razvoju, transnacionalna i međuregionalna saradnja. Ciljevi ove inicijative su namijenjeni prvenstveno regijama članica Unije koje svoju vanjsku granicu dijele s državama kandidatima. Iznos sredstava dostupan državi članici ovisi prvenstveno o broju stanovnika na područjima pokrivenim programom, a 50-80% sredstava namijenjeno je prekograničnoj saradnji, a 6% međuregionalnoj saradnji. URBAN II: namijenjen je uravnoteženom, održivom razvoju u problematičnim urbanim područjima EU za razdoblje od 2000 do 2006. godine. Promocija, kreiranje i implementacija modela za ekonomski i socijalni program oporavaka njegov je glavni cilj. 1.4. Programi zajednice Programe zajednice čini skup mjera čija je zadatak jačanje veza između država članica Unije kako bi se provodile zajedničke politike u dužem vremenskom razdoblju. Finansirani su iz proračuna/ budžeta, a kreirani su kako bi se poboljšao život građana. U početku su ih mogle koristiti samo države članice, a od 1993. godine i zemlje kandidati. Mogu biti vezani uz bilo koju zajedničku politiku. Unija odlučuje o vrsti programa, njegovom proračunu i vremenu trajanja. U Projektnom prijedlogu moraju sudjelovati 2 do 4 organizacije iz zemalja članica, ocjena je na engleskom jeziku, može biti podnesen na bilo kojem službenom jeziku Unije. Programi zajednice predstavljeni su kako slijede: FP6/Sixth Framework Programme je potpora Evropskom istraživačkom području. Sastoji se od tri djela: (1) potpora različitim područjima i istraživačkim aktivnostima, (2) potpora strukturi istraživačkih područja kroz inovacije, (3) infrastrukturu i mobilnost, podrška jačanju razvoja i različitih aktivnosti i politika kako bi se osnažilo Evropsko istraživačko područje. Tematski prioriteti su: potpora zajedničkim politikama, razvoj nove nauke i tehnologije, specifična istraživanja u vezi malih i srednjih kompanija, znanje bazirano na multifunkcionalnim naukama aeronautika i svemirska istraživanja, kvalitet hrane i sigurnost, održivi razvoj, EU Funding in Brief Special edition EU 20072013, Evropa Media, globalne promjene i ekosistemi, građani i vlada, na znanju utemeljena ekonomija. LIFE III: Predstavljen 1992. godine, program podržava inovativne projekte vezane uz zaštitu okoline, u početku samo za članice, a kasnije i za države kandidate. Tri su područja djelovanja: (1) okolina: potpora industrijskim inovacijama i projektima na području upotrebe i razvoja zemljišta, upravljanje vodom i vodenim površinama, umanjenje negativnog utjecaja na okolinu, upravljanje otpadom i slično, (2) priroda: potpora programima kojima je cilj očuvanje flore i faune u divljini, (3) treće zemlje: tehnička pomoć u implementaciji aktivnosti vezanih uz očuvanje prirode i okoline kako bi se postigao održivi razvoj. IEE/Intelligent Energy for Europe: Radi se o okvirnom programu koji podupire srednjoročne i dugoročne programe na području proizvodnje i korištenja energije. Razumna potrošnja energije, njeno dobivanje iz obnovljivih izvora jedini je put k održivom razvoju. Prioritetna područja su: SAVE: racionalna upotreba energije u industriju i priprema i usvajanje odgovarajućih zakona,
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
43
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE ALTENER: potpora izgradnji obnovljivih izvora energije, njihovoj integraciji u urbana područja, priprema i usvajanje odgovarajućih zakonskih akata, STEER: potpora inicijativama vezanim uz potrošnju energije u prometu, poticanje korištenja različitih vrsta goriva, kao i povećanje energetske učinkovitosti te priprema i usvajanje odgovarajućih zakona, COOPENER: potpora međunarodnim projektima vezanim uz obnovljive izvore energije i poboljšanje energetske učinkovitosti, prvenstveno u zemljama u razvoju. e-Europe: Ovaj program je prvi put predložila Evropska komisija 1999. godine kao dio Lisabonske strategije, a namijenjen je modernizaciji evropske ekonomije. Cilj mu je omogućiti svakom građaninu, školi i poslovnim subjektima pristup internetu. Prvi e-Evrope akcioni plan u razdoblju od 2000 do 2002 godine imao je za cilj jeftiniji, brži i sigurniji internet, ulaganje u ljude i vještine i poticanje korištenja interneta. Sljedeći korak je e-Europe 2005 akcioni plan koji još snažnije poticao informatizaciju javnih službi i kreiranje poticajnog informatičkog okruženja i širokopojasni sigurni pristup internetu. Pojedini programi su: e-Government, e-Health, e-Learning, e-Inclusion. e-Contentplus: Program potiče bolju dostupnost dokumenata u elektronskom obliku kako bi svi zainteresirani imali pristup do njih putem interneta. Safer Internet plus: Glavni mu je cilj sigurnije korištenje interneta, prvenstveno zaštita različitih dobnih skupina od problematičnih sadržaja. Akcioni plan se temelji na sljedećim skupinama aktivnosti: kreiranje sigurnijeg okruženja, razvoj različitih filtara za internetske sadržaje, potpora edukativnim aktivnostima vezanim uz problematiku, akcije vezane uz implementaciju programa. IDABC: Podupire razmjenu podataka vezanih uz implementaciju Transevropske paketske mreže. TEN/Trans European Networks: podupire razvoj jedinstvenog evropskog tržišta s naglaskom na razvoju prijevoza, energetskih potencijala i telekomunikacija. e-Ten: Namijenjen je razvoju elektroničkih servisa u cijeloj Evropi kako bi se potaknula uspostava telekomunikacijske mreže. Podupire formiranje „područja kulture“ za Evropsku naciju. Leonardo da Vinci II: Program ima tri cilja: potpora razvoju profesionalnih vještina vezanih uz poticanje stručnog obrazovanja, potpora poboljšanju kvaliteta osposobljavanja i privlačenje što više ljudi u programe stručnog obrazovanja, a vezano uz projekt doživotnog učenja, potpora razvoju inovacija vezanih uz stručno obrazovanje. Socrates II: Predstavlja javni obrazovni program namijenjen razvoju kvaliteta obrazovanja, mobilnosti asistenata i razmjeni studenata te učenju stranog jezika. Youth 2000: Program potiče mobilnost mladih ljudi, programe koje pokreću mladi i edukaciju starijih odgovornih za politiku prema mladima. Namijenjen je mladima od 15 do 25 godine. Media Plus: namijenjen je: (1) razvoju audiovizualne industrije i razvoju potpore, distribucije i promocije kino i televizijskih programa i (2) programima vezanim uz treninge govorništva, upoznavanja tehnologije i kurseve pisanja scenarija za širu publiku. Customs 2007: podupire programe vezane uz zaštitu potrošača.
44
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE Fiscalis 2007: namijenjen je obuci javnih službenika koji rade na području vezanom uz problematiku carina i poreza. Marco Polo: program je namijenjen pokušaju rješavanja strukturnih problema vezanih uz prijevoz robe, budući da oni utiču na učinkovitost tržišta. Potiče izgradnju prijevoznih mreža, pretežno vezanih uz vodni promet. Public Healthcare Framework Programme: glavni cilj mu je uspostavljanje i održavanje kontakata među ekspertima na polju zdravstva, organizacija i institucija te poticanje razmjene iskustava. Tri su glavna cilja: (1) informacija-liječenje, (2) razvoj znanja i brzo rješavanje zdravstvenih problema, (3) borba protiv socijalnih problema vezanih uz zdravstvenu zaštitu. Daphne II: program podupire evropske napore u borbi protiv nasilja i kriminala, a naročito nasilja nad djecom, ženama i mladima. Njegov je cilj saradnja među građanskim udruženjima i nacionalnim agencijama na području zaštite ljudskih prava. Gender equality: program je namijenjen postizanju jednakosti na polju socijalnog, kulturnog i političkog života. AGIS: okvirni program namijenjen policiji i sudstvu europskih zemalja kandidata za saradnju na području borbe protiv kriminala. ARGO: program administrativne saradnje na nivou EU na području pitanja azila, viza, imigracije i vanjskih granica. Navedeni programi podupiru područja koja nisu pokrivena drugim fondovima, a cilj je postizanje statusa EU kao najperspektivnije i najprivlačnije svjetske zajednice, kako u ekonomskom, tako i u socijalnom, kulturnom i drugom pogledu. 2. Programi Evropske unije Svrha programa Evropske unije je da podrže saradnju između država članova i njihovih građana u raznim oblastima politika EU. Oni podržavaju politike EU, a imaju za cilj unapređenje saradnje između država članica EU i njihovih građana u različitim oblastima: kulturi, nauci, obrazovanju, transportu, energiji, zaštiti okoline, zdravstvu, pravosuđu, fiskalnoj i carinskoj politici, itd. Zemlje koje žele da postanu dio EU moraju da ispune niz uslova, jedan od vidova pomoći koji im se pruža u ispunjavanju tih uslova jeste formiranje posebnih odjeljenja i organa čiji je krajnji cilj adekvatno pripremiti kandidate za proces promjena koji se stavljanju ispred njih. TAIEX (Biro za tehničku pomoć i razmjenu informacija) je nastao sa ciljem, kako mu to i sam naziv kaže, pružanja tehničke pomoći kako zemljama članicama EU tako i onim koje su na putu da to i postanu. Naime, osnovni cilj pomoći koji se pruža jeste posredovanje između eksperata koji pružaju direktnu pomoć i korisnika kojima je ta pomoć neophodna. Međutim, ono što je karakteristično za instituciju je da eksperti koji se angažiraju moraju biti isključivo iz jedne od zemalja EU. S tim da ne postoje uslovi u vidu ograničenja da eksperti moraju da rade u navedenim institucijama, već mogu biti IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
45
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE angažirani sa određenih univerziteta ili iz privatnog sektora. Sam sistem finansiranja ove institucije zasnivao se na multilateralnim programima PHARE i CARDS. Pošto su sredstava plasirana po ovim programima ograničena sistem pružanja usluga (finansiranja) realizuje se na način da zemlja koja prva zatraži pomoć ima veću šansu da je i dobije. Način funkcioniranja TAIEX je takav da svaka zemlja članica koja ima potrebu za korištenjem usluga eksperata EU kroz ovu instituciju putem nacionalnog koordinatora iz svoje zemlje uspostavlja kontakt sa ovlaštenom osobom iz TAIEX i dogovara se o načinu i vrsti potrebnih usluga. Također i pojedinačne institucije iz zemlje kandidata ili predkandidata imaju mogućnost da se preko nacionalnog koordinatora obrate za pomoć ekspertima iz EU. Posebno treba naglasiti da korisnici pomoći TAIEX ne mogu biti pojedinci niti pojedinačne kompanije. Direktni korisnici usluga pomoći TAIEX su: državni službenici na centralnom nivou, državni službenici zaposleni na regionalnom i lokalnom nivou, poslanici i zaposleni u parlamentu, poslovna i profesionalna udruženja, socijalni partneri, predstavnici sindikata, sudstvo, prevodioci. Konkretne vrste usluga koje se nude prevashodno se ogledaju kroz posjete eksperata, studijske posjete, seminare i radionice, treninge, prevođenje … itd. Koji vid pomoći će zemlja kandidat ili predkandidat će koristi zavisi isključivo od uslova koje je pred njih postavila EU. Tvining program je nastao 1998. godine i to na prijedlog Evropske komsije, sa krajnjim ciljem da se pomogne zemljama kandidatima i predkandidatima da lakše usklade svoj pravni sistem sa pravnim tekovinama EU. Od dana osnivanja ovog programa pa do danas relizovano je više od 1000 Tvining projekata koje su uspešno implementirani sa posebnim naglaskom na jačanje administrativnih kapaciteta zemalja kandidata i predkandidata. Program Tvining je u razdoblju 2000-2006 je finansiran iz fondova CARDS i PHARE, a od 2007. godine ti fondovi se ukidaju i počinje se sa implementaciom novi fond IPA koji objedinjuje sve predhodne fondove pomoći zemljama koje žele da postanu dio EU. Osnovni principi Tvining projekta su: po pravilu zemlja korisnik bira partnera među zemljama članicama EU, Tvining projekti moraju da doprinesu ostvarivanju konkretnog operativnog rezultata povezanog sa usvajanjem pravnih tekovina EU, a koje su predmet saradnje, Tvining partneri se obavezuju na ostvarivanje rezultata, a ne samo na sredstva za ostvarivanje tih rezultata. Na kraju projekta novousvojeni sistem mora da bude isključiva odgovornost zemlje predkandidata, Tvining je zajednički projekt i stoga se razlikuje od klasičnog projekta tehničke pomoći zemlje članice nemenjenom zemlji korisniku. Tvining obuhvata proces u kome svaki od partnera prihvata odgovornost za implementaciju. Zemlja predkandidat se obavezuje da će sprovesti određene reforme i da ih će ih finansirati nakon završetka projekta, da bi doprinijeli kredibilitetu i posvećenosti projektu partneri u Tviningu sačinjavaju detaljni plan realizacije Tvining projekta. Programiranje Tvining projekata se sprovodi na isti način kao i kod ostalih programa pomoći EU. Zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo u EU, budući da programi EU, sl.20., prate politike i prioritete EU, se preporučuje selektivno i postepeno pristupanje ovim programima, u skladu s vlastitim potrebama, kapacitetima, strateškim interesima i očekivanim koristima od učešća. Pritom je potrebno je voditi računa i o raspoloživim institucionalnim kapacitetima i budžetskim sredstvima države koja je potrebno planirati i izdvojiti za učešće u svakom pojedinom
46
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE programu. Postupak pristupanja programu pokreće se za svaki program posebno, a nosilac aktivnosti u vezi s pristupanjem je nadležna institucija na državnom nivou. Da bi zemlja pristupila pojedinom programu, potrebno je da zaključi memorandum o razumijevanju s EU, te plati finansijski doprinos za učešće u programu (tzv. ulaznu kartu) za svaku godinu učešća u programu. Troškovi ulazne karte mogu se dijelom finansirati iz IPA fondova.
Sl.20. Programi zajednice 2007-2013 Za svaki od programa nadležan je određeni generalni direktorat Evropske komisije, dok su za provođenje pojedinih programa najčešće zadužene izvršne agencije uspostavljene od Evropske komisije, koje objavljuju pozive za predaju projektnih prijedloga, vrše odabir projekata, dodjeljuju finansijska sredstva, te prate realizaciju projekata. Učešće u programima Evropske unije predviđa uspostavljanje kontakt tačke za program u zemlji učesnici, s ciljem pružanja informacija o programu, podrške aplikantima i unapređenja učešća zemlje u pojedinom programu. Kao što je već spomenuto, za neke od programa predviđa se uspostavljanje državne agencije za provođenje programa u zemlji. Učešće u programima EU ostvaruje se putem poziva za predaju projektnih prijedloga i dodjeljivanja grant sredstava odabranim projektima. Sredstva koja država uplaćuje na ime ulazne karte ne garantiraju finansiranje prijavljenih projekata. Istovremeno, odobreni projekti mogu osigurati sredstva u znatno većem iznosu od onog plaćenog na ime ulazne karte. Projekti podržani u okviru programa EU obično zahtijevaju učešće više partnera iz više zemalja članica programa, kao i sufinansiranje projekata od strane aplikanata.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
47
FONDOVI I PROGRAMI EVROPSKE UNIJE 3. Uticaj EU fondova na regionalni razvoj Da bi projekti bili odobreni, moraju pripadati jednoj od sljedećih kategorija: projekti vezani uz zaštitu okoline vezani uz postizanje ciljeva Unije i definiranih politikom zaštite okoline i održivog razvoja, projekti prometne infrastrukture u skladu s transeuropskom prometnom mrežom. Isto vrijedi i u slučaju ako, na primjer, država ne drži pod kontrolom proračunski deficit (za Grčku, Španjolsku i Portugal veći od 3% BDP). Države članice podnose aplikaciju Evropskoj komisiji koja odlučuje o projektu u roku od tri mjeseca. Aplikacija obvezno sadrži objašnjenje zašto se podnosi, izvedivost i finansiranje projekta i njegov uticaj, a mora biti u skladu s pravilima konkursa. Komisija analizira aplikaciju, a posebno: ekonomski i socijalni doprinos projekta za srednjoročno vremensko razdoblje, ulogu projekta u postizanju ciljeva zajednice na području prometa i zaštite okoline, usklađenost s prioritetima na državnom nivou, usklađenost sa zajedničkim politikama Unije i povezanost s operacijama strukturnih fondova. Prioritet regionalne politike je premještanje težišta s razvoja države u cjelini na razvoj manjih jedinica, odnosno regija. Razlog je nemogućnost određivanja preciznih mjera privrednih, razvojnih i drugih politika koje bi bile odgovarajuće za svako područje neke zemlje. Naglasak na regionalnom pristupu daje mogućnost individualnog pristupa, odnosno svakoj regiji da sama definira svoje razvojne prioritete, a oni moraju biti u skladu sa smjernicama države, ali i Unije u cjelini. Na taj način potiče se razvoj i država u cjelini.
48
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA 3. ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA 1. Pomoć zemljama prije ulaska u EU Svrha ovog poglavlja da se shvati formalni aspekt programskog ciklusa, da se uvide pozitivni i negativni primjeri koji ilustruju iskustava programskog procesa u devet zemalja, kako bi se došlo do informacije o budućem razvoju, kao i preporuke za transparentno i participativno programiranje pretpristupnog finansiranja u BiH. Finansijska pomoć putem pretpristupnih EU fondova je namijenjena za pojedinačne zemlje i za prekograničnu saradnju. Njena svrha je da pomogne ovim zemljama u sprovođenju političkih, ekonomskih i institucionalnih reformi neophodnih radi usklađivanja sa standardima EU. Ove reforme, neophodne za članstvo u EU, istovremeno imaju za cilj i da unaprijede život građana u zemljama korisnicima. Ključni cilj pomoći je podrška političkim reformama, u izgradnji pojedinačnih institucija, zatim jačanje vladavine prava, ljudskih prava, zaštita manjina i razvoj građanskog društva. Funkcionalna tržišna privreda se smatra kao preduslov za pristupanje EU. U cilju povezivanja sa konkurentskim/kompetitivnim pritiskom i tržišnim faktorima i silama u okviru EU, pretpristupna pomoć osigurava podršku ekonomskim reformama, koje treba da dovedu do ubrzanja rasta i mogućnosti porasta zaposlenosti. Cilj predpristupne pomoći je da istovremeno unaprijedi kvalitet života u zemljama članicama EU, na primjer u oblastima zaštite životne sredine i borbe protiv kriminala, krijumčarenja droga i ilegalne imigracije, u periodu tokom kojeg zemlje kandidati i predkandidati za članstvo budu usklađivale i postepeno usvajale pravila EU. Pored toga, predpristupna pomoć treba da ohrabri regionalnu saradnju i da doprinese održivom razvoju i smanjenju siromaštva. Svrha IPA je da pruži podršku zemljama u tranziciji na putu iz položaja predkandidata u položaj kandidata i time za članstvo u EU. Ovaj instrument treba da pomogne zemljama u približavanju ispunjenosti kriterijuma za pristupanje EU koji se odnose na kriterijumi iz Konephagena ispunjenost političkih, ekonomskih i institucionalno-regulativnih uslova u primjeni pravnih tekovina EU za članstvo, izgradnjom administrativnih i sudskih kapaciteta i pripremi ih za programiranje, upravljanje i implementaciju kohezionih, strukturnih i ruralnih razvojnih fondova EU nakon pristupanja. 1.1. Slovenija Slovenija je počela koristiti pomoć od EU od 1992. godine. Pomoć je u periodu do 2004. godine k o r i š t e n a j e od tri pretpristupna programa: PHARE, ISPA i SAPARD u iznosu od 426,4 miliona eura. Program PHARE je bio stručna pomoć namijenjena prestruktuiranju privrede, demokratskom razvoju i pripremi administracije za uvođenje evropskih zakona, a obuhvatala je: (1) promociju investicija - infrastrukturu (20% sredstava), (2) pomoć privatizaciji, javnom finansijskom sektoru (20%), (3) Tempus program i obrazovanje (20%), nauku i tehnologiju (20%) i ostalo (20%). U periodu od 2004. (ulaska u EU) do 2006. godine Slovenija je imala dosta lošu startnu poziciju. Struktura korištenja EU fondova je bila vrlo jednostavna. Iskorišteno je 404 miliona eura, od IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
49
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA toga 236 miliona eura od strukturnih fondova i 168 miliona eura od kohezionog fonda. U prvoj fazi, finansiranju iz evropskih fondova nije dat odgovarajući politički prioritet. Nacionalno sufinansiranje je obezbeđeno bez većih problema jer potrebna sredstava nisu bila značajan dio državnog budžeta. Implementacija je bila previše komplikovana, odnosno administracija nije bila pripremljena za ove zadatke. Spor start je izazvao velike kritike. Nova Vlada je dala politički prioritet, te dolazi do velikog poboljšanja 2005. godine. Period od 2004. do 2006. godine je period učenja za period posle 2006. godine kada je Sloveniji bilo dostupno mnogo više EU fondova. Sa principa “uzimanje po svaku cijenu, bez obzira na svrhu”, prešla se na princip “uzimanje u pravu svrhu”, Slovenija postaje svjesna izazova za period od 2007. do 2013. godine kada će joj biti dostupno mnogo više sredstava, a period korišćenja je mnogo duži. Da zaključimo, pretpristupna pomoć u Sloveniji je odigrala ključnu ulogu u procesu regionalnog razvoja, pošto je trebalo, prema zahtjevima EU, ujednačiti razvoj regiona. Pored toga, od značaja je bila mogućnost sufinansiranja. Najveći izazov u procesu implementacije pomoći su apsorpcioni kapaciteti koje je Slovenija razvila do vrlo visokog nivoa. I pored toga Slovenija je pri dnu liste po sredstvima koje joj je osigurala EU kroz pretpristupnu pomoć. Finansijski period (2007-2013) je procijenjen kao “loš za Evropu”, a “dobar za Sloveniju” jer joj omogućuje da se približi odredbama Lisabonske deklaracije. Slovenci su dobro shvatili svoje zadatke vezano za dobro korištenje fondova EU i povećanje investicija što je preduslov za postizanje strateških ciljeva u predstojećem finansijskom periodu, posebno kada je u pitanju programiranje, nacionalno sufinansiranje i strukturiranje. 1.2. Slovačka Iz pojedinih fondova Slovačkoj su namijenjena sljedeća sredstva: •
Od 1990. godine koristila je sredstva pretpristupnog fonda PHARE, a u razdoblju od 1990. do 2002. godine isplaćeno joj je 343,57 miliona eura. Od 2000. godine na raspolaganju su joj sredstva iz programa ISPA I SAPARD, a u razdoblju od 2000. do 2003. godine isplaćeno je 58,74 miliona eura od ISPA i 5,34 miliona eura od SAPARD. Iz strukturnih fondova u razdoblju od 2004. do 2006. godine namijenjeno joj je 1123,15 miliona eura, a iz kohezijskog fonda prosječno 570,50 milion eura.
• •
Ukupna financijska pomoć koju je Slovačka primila u razdoblju od 1990. do 2003. godine iz pretpristupnih fondova iznosi 407,65 miliona eura. Po ulasku u punopravno članstvo za nju su predvinena sredstva strukturnih fondova i inicijativa zajednice u ukupnom iznosu od 1757,39 miliona eura za razdoblje od 2004. do 2006. godine. 1.3. Republika Češka Sredstva iz pojedinih fondova Češka Republika je koristila na sljedeći način:
50
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA •
Od 1990. godine koristila je sredstva pretpristupnog fonda PHARE, a u razdoblju od 1990. do 2002. godine iskoristila je 490,48 miliona eura.
•
Od 2000. godine, na raspolaganju su joj sredstva iz programa ISPA ISAPARD, a u razdoblju od 2000. do 2003. godine iskoristila je 90,04 miliona eura od ISPA i 26,27 milion eura od SAPARD.
Iz strukturnih fondova u razdoblju od 2004. do 2006. godine namijenjeno joj je 1584,36 miliona eura, a iz kohezionog fonda prosječno 936,05 milion eura. Inicijative zajednice sufinanciraju projekte u ukupnom iznosu od 68,68 miliona eura za Interreg i 32,10 miliona eura za Equal u razdoblju od 2004. do 2006. godine. Ukupna financijska pomoć koju je Češka Republika primila u razdoblju od 1990. do 2003. godine iz pretpristupnih fondova iznosi 606,79 milion eura. Po ulasku u punopravno članstvo za nju su predvinena sredstva strukturnih fondova i inicijativa zajednice u ukupnom iznosu od 2621,19 miliona eura za razdoblje od 2004. do 2006. godine. 1.4. Hrvatska Programi pomoći Evropske unije otvoreni su za regiju od 1991. godine. Hrvatska je primala tokom devedesetih godina pomoć koja je bila namijenjena prvenstveno humanitarnim svrhama, demokratizaciji, slobodi medija i za obnovu razorenih područja i povratak izbjeglica. Humanitarna pomoć Hrvatskoj bila je pružana programima: ECHO i OBNOVA. Od 1991. do 2000. godine za te je svrhe dobijeno oko 367 miliona eura. Hrvatska je dostigla peto mjesto na svijetu po ukupnoj visini donacija. EU pruža finansijsku pomoć Hrvatskoj putem instrumenata: pretpristupni fondovi: PHARE (jačanje institucija), ISPA (veliki infrastrukturni projekti), SAPARD (poljoprivreda), a od 2007. godine i novi instrument IPA, CARDS iz kojeg su se podupirali projekti jačanja institucija i demokratizacije Hrvatske, rekonstrukcija, zakonodavni okviri, održivi razvoj i socijalni okviri (2000-2004), programi Zajednice otvoreni Hrvatskoj. Hrvatska je dobila oko 278,8 milona eura iz CARDS programa u razdoblju od 2000. do 2004. godine i 252 miliona eura iz tri pretpristupna fonda (PHARE:160 miliona, ISPA i SAPARD: 85 miliona) u 2005. i 2006. godini. Ukupna finansijska pomoć EU (CARDS i pretpristupni instrumenti) u periodu od 2000. do 2006. iznosi 530,8 miliona eura. Pretpristupna pomoć EU Hrvatskoj polako, ali sigurno raste. Od 2007. godine Hrvatska ima pravo na sredstva iz programa IPA koja iznose oko 150 miliona eura godišnje i koji predstavljaju nastavak prethodnih pretpristupnih programa. Struktura ovih sredstava za 2007. godinu je sljedeća: za prvu komponentu oko 48 miliona eura, za drugu – prekograničnu saradnju - 9,7 miliona, za drugu komponentu za regionalni razvoj oko 44,5 miliona eura, za četvrtu komponentu – razvoj ljudskih potencijala – oko 11 miliona eura, a za petu – ruralni razvoj – oko 25 i po miliona eura. Ovim se pokazuje da je Hrvatska bila sve bliže EU, a u tom približavanju suočavala se i s novim izazovima. Jedan od njih je da pokaže kako može postići dobro finansijsko upravljanje sredstvima te uspostaviti dobre strukture za njihovo korišćenje. Program IPA predstavlja “strukturne fondove IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
51
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA u malom”, on je priprema za korištenje sredstava iz Unijinih fondova solidarnosti – kohezionog i strukturnih fondova. Uz IPA program Hrvatskoj su otvoreni i Programi zajednice koji jedinicama lokalne samouprave omogućavaju vođenje sopstvenih velikih međunarodnih projekata po specifičnim poljima poput jačanja preduzetništva, obrazovanja, kulture, jednakosti polova i socijalne ravnopravnosti. Svi fondovi EU koji su bili dostupni Hrvatskoj bili su od izuzetne pomoći jedinicama lokalne samouprave. Svaki grad, opština ili županija sredstvima EU su mogli graditi ili obnoviti infrastrukturu (putevi, kanalizacija itd.), poboljšati poljoprivrednu proizvodnju, ojačati preduzetništvo, obrazovanje, kulturu, socijalnu i spoljnu jednakost, jačati turizam i međunarodnu saradnju. 1.5. Crna Gora U historijskom, kulturnom i civilizacijskom smislu, Crna Gora predstavlja sastavni deo Evrope i posjeduje potencijal da postane dio Evropske unije. Zbog toga EU pruža finansijsku pomoć Crnoj Gori od 1998. godine, putem programa pomoći namijenjenih zemljama koje se nalaze u procesu evropskih integracija. Znanje i informacije o ovim programima izuzetno su značajni za upoznavanje institucija i građana sa sistemom vrijednosti EU, njenim politikama u različitim oblastima, pravnim propisima i njihovom primjenom u praksi. Programi EU pružaju konkretnu priliku crnogorskim institucijama i pojedincima za rad prema savremenim načelima poslovanja, kao i priliku za stručno osposobljavanje na ovom planu. Finansijska pomoć koju je EU pružila Crnoj Gori dala je pozitivan rezultat. Najvažniji projekti koji su urađeni posredstvom pomoći EU su: reforma javne uprave, pomoć državnim organima u nabavci savremene informacijske tehnologije, učešće u izgradnji važnih putnih prometnica, mostova, reforme energetskog sektora, zaštite životne sredine, trening programi za zaposlene u sudstvu, carini, policiji i dr. Crna Gora je iz regionalnog CARDS programa koristila pomoć koja se odnosi na Jadransku saradnju u okviru Programa prekogranične saradnje. Program jadranske prekogranične saradnje, nastao je iz želje za stvaranjem nove politike saradnje između jadranskih zemalja kako bi se savladale postavljene prepreke koje čine nacionalne granice. Zemlje koje koriste ovaj program, izuzev Crne Gore, su Italija (italijanske jadranske regije), koja je kao zemlja članica EU pokretač i nosilac programa “Jadranska prekogranična saradnja“, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Albanija. Ciljevi saradnje u okviru Jadranske prekogranične saradnje su sledeći: doprinos teritorijalnoj integraciji, doprinos tržišnoj konkurenciji, efikasnosti i razvoju regiona, doprinos ekonomskoj i socijalnoj koheziji unutar i između jadranskih zemalja, također i kroz koordiniranje investicija, osigurati očuvanje prirodne i kulturne baštine, zaštitu okoline i održivi razvoj, doprinositi unaprijeđenju jednakih mogućnosti za muškarce i žene, ubrzati proces proširenja kroz pripremanje regija, administracija, istraživačkih instituta, itd., koordinirati Program sa ostalim finansijskim instrumentima Evropske zajednice koji se odnose na italijanske jadranske regije, odnosno na zemlje istočnog Jadrana.
52
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA Jačanje kapaciteta lokalnih samouprava i nevladinih organizacija iz Crne Gore za pisanje projakata i upravljanje grantovima iz fondova Evropske unije je od prioritetnog značaja jer se u praksi pokazalo da ne postoji dovoljno razvijen kapacitet, pre svega ljudskih znanja i sposobnosti, da se projekti napišu i sprovedu u saglasnosti sa strogim procedurama EU. Osnovni razlog ovakve pojave je što projektni način dobijanja sredstava predstavlja novinu u odnosu na ranije korišćeno finansiranje ograničeno na unapred određena budžetska sredstva od strane države, u strogo centraliziranom sistemu. U prethodnom periodu se pokazalo da je, u Crnoj Gori, nevladnin sektor, kao mlad i vitalan deo društva, najbrže usvojio nova znanja projektnog razmišljanja i djelovanja i shvatio značaj tih, često ne malih fondova, za rešavanje mnogobrojnih problema. Uprkos vitalnosti djela nevladinog sektora, dokazano je da je apsorpciona moć na generalnom nivou, prevashodno državnih institucija, za povlačenje EU fondova u Crnoj Gori veoma niska, a razlog tome je prvenstveno nedovoljna informiranost i nepoznavanje procedura i tehnika za pisanje projekata i upravljanje grantovima. Lokalne zajednice moraju da pokažu spremnost i umijeće da koriste fondove čiji je cilj da značajno poboljšaju budžete općina i omoguće bolje sagledavanje i rješavanje problema na lokalnom nivou. Dakle, osnovni problemi koje treba riješiti su: nedovoljno razvijeni lokalni (ljudski) kapaciteti za upravljanje EU fondovima u Crnoj Gori, nedovoljna informisanost na svim nivoima o mogućnostima za dobijanje sredstava iz EU fondova i o evropskoj praksi 1.6. Bugarska Bugarska je kao i druge članice EU dobila značajnu finansijsku i tehničku pomoć u pretpristupnom periodu i time pripremljena za više nivoe pomoći u periodu 2007-2013. Pre ovih fondova Bugarskoj su bili dostupni pretpristupni fondovi: PHARE, ISPA i SAPARD koji su kasnili sa realizacijom. Evropska komisija je uočila slabosti u kontrolnom sistemu i mnoge neregularnosti. Bugarska vlast je svjesna ovih problema i zato je uvela nadzor nad administriranjem EU fondova u zemlji. Naime, tačno propisan sistem zajedničkog upravljanja i finansijska kontrola korišćenja EU fondova moraju biti sprovedeni u svim članicama EU. Ovo podrazumijeva striktnu proceduru javne nabavke (tender, ocjena, javna dodjela ugovora) i jaku finansijsku kontrolu. Bugarska je morala da dokaže da njeni administrativni kapaciteti mogu da rade efektivno. No, oni su i dalje slabi, sa mnogo neregularnosti, sumnjom u prevare, konfliktom interesa. Nedostaje zadovoljavajuća komunikacija i saradnja vlasti koja je angažovana oko EU fondova. Ovo je dovelo do privremene suspenzije fondova. Bugarska je preuzela niz korektivnih akcija u pogledu proceduralnih i zakonskih promjena, imenovanjem koordinatora za EU fondove koji je ujedno i na čelu Servisa za koordinaciju borbe protiv kriminala i novog Direktora za reviziju. Evropska komisija je konstatirala da vodeća elita u ovoj zemlji nema namjeru da omogući korištenje EU fondova u korist svih građana Bugarske, već za dalje bogaćanje uskog kruga kompanija i političkih krugova. Zato je Evropska komisija onemogućila pristup Bugarske najvažnijem djelu pomoći u iznosu od 1 milijarde Eura. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
53
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA Skandali oko zloupotrebe EU fondova su pokazali da su neophodne hitne reforme na svim nivoima donošenja odluka koje će ojačati transparentnost i uračunljivost. Sakrivanje informacija, dobijanje djelimične dokumentacije dovode do nedostatka komunikacije i saradnje između vlasti i pravnih tijela. Slučaj Bugarske pokazuje da EU zahtjeva striktno poštovanje procedura, ako se one ne ispoštuje EU može tražiti vraćanje datih sredstava i obustavljanje dalje pomoći. Bugarska je ocjenila da je neophodno da se publikuju uspješni projekti, ali i oni koji su podnijeti, ali nisu dobili finansijska sredstva. Naročitu pažnju treba obratiti na obavještavanje lokalne samouprave. Informacije moraju da obuhvate kratak opis projekta kao i rezultate ocenjivanja na svim nivoima sa brojem dobijenih bodova, kao i ukupan broj bodova. Važno je shvatiti šta znači transparentnost. Fundamentalno je da se obezbijedi lahk pristup informacijama lokalnoj vlasti, svim učesnicima i nevladinim organizacijama na principu partnerstva koje će omogućiti efektivnije upravljanje EU fondovima. Evropska komisija je dala sledeće savjete Bugarskoj: administrativni kapaciteti za upravljanje EU fondovima se moraju ojačati, obukom osoblja, mora se izbjeći svaki sukob interesa, mora se poboljšati transparentnost i nadzor nad procedurama javne nabavke, moraju se vršiti stalne revizije kroz cjeli program finansiranja, neregularnosti i kriminal se mora pravovremeno javljati Evropska komisija po jasnim kriterijumima, moraju se uvesti mjere za sprečavanje prekršaja u domenu povjerljivosti podataka, mora se poboljšati koordinacija između ministarstava, svih zainteresovanih i centralne, regionalne i lokalne vlasti. 1.7. Rumunija Ukupna pretpristupna pomoć Rumuniji bila je vrlo značajna i stalno je rasla. Ona je u 2005. godini iznosila 1,023 milijardi eura iz PHARE, SAPARD i ISPA, što je 1,4% BDP Rumunije. Fondovi su iskorišćeni sa 97% u periodu 2000 - 2003, zatim sa 90% u 2004 godini, pa ponovo sa 98% u 2005. godini. Vlada je predstavila Akcioni plan 2005. godine poboljšavajući administrativne kapacitete za upravljanje EU fondovima uz stalna praćenja i korekcije. Dobro korištenje fondova je od značaja radi veće koristi od većih fondova iz perioda 2007-2009. Korištenje pretpristupnih fondova je pažljivo praćeno od strane Monitoring komiteta uz pomoć benchmarking sistema. Rumunski mediji poticali su korišćenje EU fondova i ukazivali da se oni koriste u javnom sektoru, ali da EU intenzivno pomaže i posebne domene privatnog sektora. Postoje mnogi izvori za finansiranje trgovine, industrije, javnog i neprofitnog sektora u Evropi. Raspoloživo je puno sredstava, a velik dio ostaje neiskorišten. Nema dovoljno kapaciteta, odnosno onih koji mogu sa uspjehom da prođu kompleksnu proceduru apliciranja i dobijanja sredstava. Rumunija potencira korištenje EU fondova za: povećenje proizvodnih kapaciteta, pokrivanje troškova za razvoj ljudskih resursa, investiranje u istraživanje i razvoj, ulaganje u know-how i drugu intelektualnu imovinu, poboljšanje infrastrukture, podršku energetskom sektoru i smanjenju štetnih zračenja, razvoj nekretnina u urbanim oblastima, ulaganje u obradu otpada i smanjenje zagađenja. Da bi Rumunija povećala apsorpcioni kapacitet u
54
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA pogledu korišćenja EU fondova morala je da: ojača administrativni kapacitet, obezbedi transparentnost eliminirajući preveliku birokratiju, stabilizuje pravila za aplikaciju, izgradi adekvatan revizorski sistem, utvrdi ugovorne odnose između svih zainteresovanih uključujuži i konsultante, skrati period evaluacije projekata, planira budžetska sredstva za sufinansiranje i organizuje koordinaciju na nivou Ministarstva za ekonomiju i finansije. 1.8. Mađarska Kao i ostalim zemljama pre ulasku u EU, Mađarskoj su bili dostupni pretpristupni fondovi PHARE, SAPHARD, ISPA. U periodu od 1992. do 1999. godine Mađarska je kroz PHARE program dobila 1,03 milijardi eura, zatim: 119,8 miliona eura 2000, 108,8 miliona eura 2001. i 24,7 miliona eura 2002. godine. Prioritet je dat izgradnji administrativnih kapaciteta, pripremi za korištenje strukturnih fondova i programa Zajednice. Da bi se sredstva EU fonda efektivno iskoristila Mađarska je unaprijed spremila 38 velikih infrastrukturnih projekata imajući u vidu kašnjenje EU u procesu potvrde „operativnog programa“ (sa detaljnim ciljevima i planovima korištenja sredstava). Projekti se odnose na: regulaciju otpadnih voda, snabdevanje pitkom vodom, reciklažu otpada, rekonstrukciju puteva i željeznice i razvoj transporta. Pripremali su se i veliki projekti iz zdravstva, turizma i obrazovanja. U sledećem periodu Mađarska je planirala da se usmjeri na aktivnosti koje će rezultirati proizvodima koji mogu da se dokažu na tržištu. Posle faze kada su se EU fondovi koristili za jačanje institucija, Mađarska prelazi na aktivnosti koje će dati konkretne rezultate. Mađarska je planirala mnogo veći uticaj državne razvojne banke koja će raditi kao partner Razvojne agencije za mala i srednja preduzeća. Agencija će uglavnom koristiti privatne banke za distribuciju finansijskih sredstava malim i srednjim preduzećima. Školski sistem se organizirao na principu mikro regija. Ovi obrazovni centri su bili i za odrasle uključujući i profesionalne kurseve, kao i sportske i zdravstvene programe. Ovo podrazumijeva dobar transport i informacijski sistem. Razvoj treba da se bazira na malim i srednjim kompanijama/preduzećima, a ne na multinacionalnim kompanijama koje vjerovatno neće reinvestirati svoj novac u Mađarsku. Sem toga, investiranje po novom radnom mjestu je manje u manjim nego u većim kompanijama. 1.9. Albanija Ciljevi finansijske pomoći Albaniji odnose se na: (1) približavanje Albanije evropskim standardima i principima, i pripremanje za postepenu integraciju u EU, (2) pomoć vladi Albanije u konsolidiranju demokratije i uvođenju vladavine prava, (3) pomoć vladi Albanije u njenim naporima da dostigne administrativnu i institucionalnu reformu, (4) olakšanje procesa ekonomskih i socijalnih transformacija i omogućivanje tržišne ekonomije. Od početka su infrastrukturni projekti kao što su poboljšanje putne i željezničke mreže i modernizacija sistema za pitku vodu, dobili su prioritet. Poboljšanja javne infrastrukture su bila IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
55
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA fokusirana na male projekte u lokalnim zajednicama. Velika pažnja je usmjerena na obrazovanje i zaštitu zdravlja. U oblasti poljoprivrede podrška je dobijena za parcelizaciju, ribarstvo, veterinarsku kontrolu i tehničku pomoć pri formiranju politika u raznim oblastima. Albanija je dobila mogućnost da učestvuje u programu među univerzitetske razmene TEMPUS, tako da su albanski univerziteti mogli sarađivati sa evropskim univerzitetima i učestvovati u programima razmjene studenata. Projekti grupe prekograničnih projekata omogućili su otvaranje zemlje i uspostavljanje saradnje sa susjednim zemljama, članicama EU, Grčkom i Italijom. Albansko-grčka granica je ruralna planinska, vrlo izolovana. Osnovna ekonomska aktivnost je poljoprivreda. Regija ima problem sa nezaposlenošću i visokim stepenom emigracije u Grčku. Ovaj program treba da omogući prevazilaženje društveno-ekonomskih razlika pograničnih regija Albanije i Grčke. On ima cilj da poboljša transportnu infrastrukturu vezanu za zajedničku pomorsku granicu između Italije i Albanije. 1.
Efikasnost korištenja sredstava iz IPA
Efikasno korištenje sredstava iz IPA pomoći zahtjeva ubrzanu izgradnju kapaciteta institucija za efikasno upravljanje sredstvima pretpristupne pomoći. To je prvi preduslov da sredstva iz pretpristupne pomoći budu iskorištena u maksimalnom iznosu, što je uspjelo samo pojedinim zemljama u procesu približavanja EU. Iskustva okolnih zemalja pokazuju da uspostavljanje decentraliziranih struktura/ DIS, odnosno centralizovanog implementacijskog sistema i prelaskom sa CIS2 na decentralizirani sistem upravljanja traje nekoliko godina. Slovenija je postala zemlja članica EU u maju 2004. godine, ali je taj put prelaska sa CIS na DIS trajao do 1998. godine. Ova zemlja je iskoristila oko 90% razvojne pomoći, što je, zajedno s Mađarskom, Češkom i Litvanijom, svrstava u zemlje koje su, zahvaljujući kvalitetno izgrađenim kapacitetima, uspjele da najbolje iskoriste sredstva dodijeljena kroz različite pretpristupne oblike pomoći. Slovenija je 2006. godine prešla na tzv. prošireni decentralizirani sistem upravljanja - EDIS (Extended DIS), koji je zasnovan na ex-post principu, odnosno, principu gdje nacionalne institucije samostalno donose odluke vezane za odabir i implementaciju projekata, bez prethodnog odobrenja Evropske komisije. Bugarska je postala zemlja članica EU u januaru 2007. godine, ali su DIS institucije, osnovane Memorandumom o razumijevanju 1998, odnosno 1999. godine. Bez obzira na činjenicu da je Bugarska relativno kasno pristupila EU, proces DIS je počeo dosta rano, još 1998. godine, a pretpristupna pomoć je omogućena još od 1992. godine, posredstvom PHARE programa. U periodu 1999-2006, Bugarskoj je dodijeljena finansijska pomoć u iznosu od 340 miliona eura koja je 2
CIS-Centralized implementation system, centraliziran sistem za upravljanje korišćenjem EU fondova
56
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA iskorištena 60%. Bugarske vlasti su, 2006. godine, podnijele aplikaciju za EDIS, što im je Evropska komisija i odobrila naredne godine. Događaji koji su karakterizirali Bugarsku na putu Evropskih integracija, odnose se i na Rumuniju, koja je istovremeno postala članica EU. S obzirom na to da su obje zemlje implementirale isti program, to su i institucije koje je neophodno bilo uspostaviti gotovo istovremeno uspostavljene. Međutim, vremenski period za dostizanje naredne faze u procesu upravljanja EU fondovima, EDIS, je bio duži nego u slučaju svih ostalih zemalja koje su postale članice EU u maju 2004. godine. Dok je tim zemljama proces uvođenja EDIS obuhvatio period od 2 do 2,5 godine, predviđa se, da najnovijim članicama EU, proces dobijanja akreditacije EDIS zahtjeva minimum 3 godine, jer su rezultati prethodne faze bili lošiji nego u drugim zemljama. Vlada Turske je, na osnovu odluke iz 2001. godine, kojom se uspostavlja DIS u Turskoj, formirala neophodne institucije DIS sistema. U skladu sa procedurom, po kreiranju ovih institucija i uspostavljanju neophodnih kontrola i procedura, administraciji Turske je zvanično dodijeljena akreditacija za implementaciju DIS, 2003. godine, što znači da je proces uvođenja DIS trajao nepune dvije godine. U Hrvatskoj je DIS dijelimično uspostavljen početkom 2006. godine, kada je Evropska komisija odlučila da prenese upravljanje programima PHARE i CARDS na institucije Hrvatske, dok su zadržani zahtjevi za ex-ante kontrolom za procese javnog nadmetanja i ugovaranja. Riječ je, dakle, o dijelimičnom prenosu upravljačkih funkcija, koje je omogućilo dalju decentralizaciju programa CARDS. Međutim, pretpristupni fondovi su i u Hrvatskoj bili privremeno zamrznuti, odnosno suspendirani, zahvaljujući slabostima koje su identificirane u procesu implementacije, tokom 2007. godine. Što se tiče Makedonije, implementacija programa CARDS, koji je bio namijenjen zemljama Zapadnog Balkana, se odvijao, kao i u slučaju Srbije i Crne Gore, preko kancelarije Evropske agencije za rekonstrukciju. U periodu od 2000-2006. godine, implementacijom CARDS programa, Makedoniji je dodijeljeno 298,2 miliona eura, dok višegodišnji indikativni finansijski okvir, za period 2007-2010. godine, za tu zemlju kandidata, predviđa 401,5 miliona eura, posredstvom IPA. Makedonija je aplicirala za članstvo u EU u martu 2004. godine, a dobila je status kandidata u decembru 2005. godine. U Makedoniji su uspostavljene sve DIS strukture, ali im još uvijek nije dodijeljena akreditacija, jer je Evropska komisija ocijenila da institucije u okviru DIS nisu ispunile sve potrebne zahtjeve propisane pravnim aktima EU. Bosna i Hercegovina je započela pisanje strategije za uvođenje DIS 2005. godine, kojom su uspostavljene neophodne strukture. Zbog posebnog načina uređenja BiH kao države, tj, njene podjele na entitete, proces uspostavljanja struktura zahtjeva usklađivanja i prilagođavanja njenim
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
57
ISKUSTVA IZ OKRUŽENJA specifičnostima, tako da je izrada revidirane strategije u toku. Inače, za B i H , Višegodišnji indikativni finansijski okvir, za period 2007-2010, predviđa 332 miliona eura posredstvom IPA. Za razliku od Srbije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koje su sredstva iz programa CARDS implementirale posredstvom kancelarije Evropske agencije za rekonstrukciju, zbog čega se administracija ovih zemalja suočile sa velikim izazovima prilikom korištenja sredstava koje dodjeljuje EU na putu ka članstvu, Albanija je samostalno sprovodila projekte iz programa CARDS, što joj danas, zbog stečenog iskustva, znatno olakšava korištenje pretpristupne pomoći.
58
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE 4. UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE Upravljanje projektima po standardima Evropske unije/EU uključuje niz procesa i procedura koje je neophodno ispuniti kako bi se sredstva EU fondova mogla staviti na raspolaganje zemljama koje imaju namjeru da se integriraju u EU. Od samog nastanka praksa EU i njenih postojećih članica bila je da pomažu kako svoje partnere unutar EU tako i zemlje koje žele da postanu njen dio. Razvojem i širenjem EU i jačanjem njene političke i ekonomske snage pomoć se kontinuirano povećavala. Upravljanje projektnim ciklusom je početna faza u procesu upravljanja projetima po standardima EU. U ovom djelu se određuju modeli i metodi razvijanja projektne ideje kao i izrada plana počev od projektne ideje do konačne realizacije. Upotreba različitih metoda ovisit će od same vrste i veličine projekta, tako da svaki model ima kako svoje prednosti tako i svoje nedeostatke koji se moraju prilagođavati u samoj praksi. Ono što je također specifično za projekte jeste sistem po kojem se dolazi do informacija o pozivima za dostavu projektnih prijedloga za sredstva EU. Posebna pažnja se pridaje informacijama koje se plasiraju prema potencijalnim aplikantima putem sredstava informiranja, kako pisanih tako i elektronskih medija. U pozivima se posebno ističu kriteriji i uslovi koji određuju ko sve može biti aplikant za sredstva EU koja su namijenjana za rješavanje problema u određenim sferama društva zemalja koje imaju status kandidata i predandidata, odnosno potencijalnog kandidata. Smjernice projekta kao što im i sam naziv govori imaju za cilj da usmjere aplikante da predloge projekata kao i same projekte apliciraju po unaprijed utvrđenim kriterijima. Specifičnosti se ogledaju u tome koje sve organizacije i institucije mogu da budu aplikanti za raspoloživa sredstva pa sve do vrsta projektnih ideja i veličine budžeta. Naravno, posebno treba skrenuti pažnju ukoliko se projekti izvode u saradnji sa nekom institucijom ili organizacijom, da li taj partner odgovara kriteriju iz smjernice projekta. Obrazac zapodnošenje prijedloga projekta predstavlja prvi korak u pisanju projekta, a sastoji se od niza informacija iz kojih se vidi ideja i svrha predloženog projekta, kao i njegova opravdanost. Budžet projekta predstavlja strukturu finansiranja projekta. U procedurama EU za sastavljanje budžeta definirano je do detalja šta se sve može finansirati sredstvima EU i koji procenat učešća u sredstvima aplikant mora da obezbjedi ako projekt bude odobren za realizaciju. Matrica logičkog okvira predstavlja obavezni dio svakog projekta koji se radi po procedurama EU. Ona ima dvostruku ulogu, jer za aplikanta predstavlja tabelarni pregled na osnovu kojeg može u svakom trenutku da vidi u kojoj se fazi nalazi projekt i da ocijeni da li se planirane aktivnosti odvijaju po planu sa jedne strane, dok sa druge strane predstavnicima EU pruža dobar instrument kontrole samog aplikanta kroz provjeru završenih i budućih aktivnosti. Kada govorimo o procesu finansiranja i nabavki prilikom realizacije projekta ona se uglovanom razlikuju od vrste i veličine kako samog projekta tako i budžeta za njegovu realizaciju, s tim da i ovde postoje ograničenja u pogledu trošenja sredstava i procedura prilikom sprovođenja tendera prilikom nabavki usluga i opreme potrebne za uspješnu implementaciju projekta. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
59
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE Monitoring projekta ima za cilj da resurse koji su angažirani na projektu usmjerava i drži u granicama koji su planirani, kako bi projekt imao što veći efekat po završetku njegove realizacije. Evaluacija projekta predstavlja skup akumuliranih iskustava koja se dobijaju pažljivom analizom svih aktivnosti i procesa određenog projekta. Značaj tako prikupljenih informacija je u tome što se sva iskustva dalje primjenjuju na slijedeće projekte tako da će svaki sledeći treba da bude uspješniji u odnosu na prethodni, a sredstva i resursi biće maksimalno iskorišteni. Značaj projekata za zemlje koje imaju status kandidata i predkandidata za ulazak u EU je od velike važnosti. Zemlje koje prije prihvate sisteme i načine koji funkcioniraju unutar EU imaju veće šanse da raspolažu sa sredstvima koja im se stavljaju na raspolaganje sa ciljem jačanja institucija i privrede kako bi spremne ušle na tržište na kome samo najjači opstaju. Upravljanje projektima po standardima EU, uključuje korake koji su prikazani na sl.21. Upravljanje projektnim ciklusom
Kako doći do informacija o projektima EU ?
Smjernice za podnosioce projekata
Obrazac za podnošenje prijedloga projekta
Budžet projekta
Matrica logičkog okvira Postupci i procedure u fazama finansiranja i nabavki za implementaciju projekata Monitoring projekta
Evaluacija projekta
Sl.21. Upravljanje projektima po standardima EU 1. Postupci i procedure u upravljanju projektima prije odobravanja Evropske komisije Projekt, po definiciji standarda kvaliteta, predstavlja jedinstven proces sastavljen od skupa koordiniranih i kontroliranih aktivnosti sa utvrđenim datumima početka i završetka, preduzet radi ostvarivanja nekog cilja usklađenog sa specifičnim zahtjevima, uključujući ograničenja vremena, troška i resursa. U procesu strateškog menadžmenta u politici, koja je aktivnost usmjeravanja
60
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE formulacije strategije, vrši se selekcija raspoloživih projekata, a u implementaciji strategije projekti su komponenta organizacijskog dizajna, odnosno koncepta kojim se implementira strategija, sl.22.
Sl.22. Projekti u organizacijsom dizajnu Kao jedinstven proces, projekt je u većini slučajeva složen proces koji zahtjeva da na njegovoj izradi radi komplementarni tim stručnjaka koji su uključeni u sve aktivnosti projekta. U zavisnosti od veličine projekta na njemu može raditi manji ili veći broj članova tima, a i od toga kakve su sposobnosti i vještine članova projektnog tima, odnosno njihove sposobnosti i kvalifikacije. Treba računati da svaki projekt, bez obzira koliko kvalitetno urađen, sa sobom nosi i određene rizike i to u svakoj aktivnosti njegove implementacije. Upravljanje rizikom veoma je kompleksan posao u upravljanju projektima. Ukoliko se određeni rizik ne uoči na vrijeme, on postaje sve veći u narednim aktivnostima implementacije i prijeti da ugrozi projekt. Kod realiziranja projekta može se doći u situaciju da se, zbog nekog neplaniranog razloga, vrši promjena unaprijed zadatih ciljeva. Ukoliko se dođe u ovakvu situaciju neophodno je analizirati u kojoj će mjeri ta promjena uticati na konačni ishod projekta. Nadgledanje i kontrola značajni su iz više razloga. U svakom projektu tri su ključna faktora koja utiču na proces upravljanja projektom. To su: vrijeme, resursi i novac. Sva tri nabrojana faktora ograničenja su neophodna u nadgledanju i kontroli i kako bi ostali u planiranim granicama. Svakodnevni poslovi i administracija predstavljaju administrativne poslove pod kojima se podrazumijeva vođenje neophodne dokumentacije. Organizacija i projektni tim su veoma bitni na svakom projektu. Sastav tima treba izabrati da ga čine stručnjaci kompetentni za projektiranje oblasti za koji se radi projekt, a koji se međusobno dopunjuju u znanjima i iskustvima. Proces planiranja aktivnosti projekta kao procesa je značajan u toku izrade i implementacije projekta. Naime, neophodnost planiranja proističe iz potreba da se sve aktivnosti procesa usklade kako bi vrijeme, resursi i novac bili u potpunosti iskorišteni na što je moguće na efikasniji način. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
61
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE 1.1. Aktivnosti projektnog ciklusa Prilikom planiranja i izrade projekata postoji određeni redoslijed koji je poznat kao projektni ciklus. Sam projektni ciklus započinje idejom. Kroz određeni vremenski interval ta se ideja razvija u konkretne postupke i procedure do konačnog cilja. Projektni ciklus ima šest faza prikazanih na sl.23
Sl.23. Projektni ciklus. U zavisnosti od vrste projekta kao i institucije nosioca projekta zavisit će i vrste aktivnosti koje se sprovode u pojedinim fazama. Međutim, ono što je zajedničko za sve projektne cikluse, bez obzira na ostale okolnosti, jeste slijedeće: ciklus definira ključne odluke, pravovremene i tačne informacije i odgovornost učesnika u projektu u svakoj fazi realizacije, faze ciklusa predstavljaju proces čije se aktivnosti odvijaju progresivno, a to znači da nijedna aktivnost ne može početi ako prethodna nije u potpunosti završena, cilj ciklusa jeste da se stekne iskustvo na postojećim projektima i, kao takvo, primjeni na buduće projekte i programe. Programiranje Aktivnost programiranja je zadužena za analizu situacije na nacionalnom i regionalnom nivou da bi se došlo do informacija o problemima i ograničenjima sa kojima bi se moglo susresti prilikom realizacije projekta. Tu se, pre svega misli na društveno ekonomske pokazatelje i nacionalne prioritete. Konačni ciljevi ove aktivnosti bili bi usaglašavanje glavnih ciljeva i prioriteta na svim nivoima, određivanje relevantnog i izvodljivog okvirnog programa na osnovu kojeg će se vršiti priprema projekta. Identifikacija Proces identifikacije projekta predstavlja početnu tačku u planiranju i realizaciji projekta. Od ispravne identifikacije projekta zavisi će i njegova dalja budućnost, jer ako se na početku ne izvrši adekvatna identifikacija na bazi želja i mogućnosti taj projekt je već osuđen na propast. Ovdje treba istaći da svi projekti prilikom njihove identifikacije imaju nekoliko zajedničkih karakteristika: (1) svaki projekt prilikom njegove realizacije ima za cilj neku promjenu, bilo da je riječ o malim promjenama
62
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE ili o velikim investicionim projektima, (2) sam projekt predstavlja proces, odnosno određenu radnju koja ima svoj početak i kraj, međutim ono što treba istaći je da posle svakog završenog projekta rezultat ostaje njegovim krajnjim korisnicima na raspolaganje, (3) specifičnost projekata se ogleda i u tome da se prilikom njegove identifikacije i planiranja često javljaju problemi za čije rješavanje nisu poznate metode iz čega se vidi projekti rizičniji od svakodnevnih poslovnih procesa. Dakle, u ovoj aktivnosti se identificiraju ideje za dati projekt i selektuju za dalje proučavanje. Ovdje se vrše konsultacije sa korisnicima svake pojedinačne akcije te zajedno sa njima, vrši se analiza mogućih problema kao i iznalaženje adekvatnih rešenja. Formulacija projektne ideje U ovoj aktivnosti vrši se razvijanje projekta u konkretne operativne planove, a sve u cilju procijene njegove izvodljivosti i prihvatljivosti, s ciljem stvaranja dugoročne koristi za korisnike. Na osnovu ocijene iz ove faze donosi se konačna odluka o sastavljanju formalnog finansijskog prijedloga i traži finansiranje projekta. Finansiranje U ovoj aktivnosti ovlašteni tim stručnjaka koje je angažiran pregleda validnost finansiranja. Oni donose konačnu odluku da li će se vršiti finansiranje projekta ili neće. Također u ovoj aktivnosti se partneri na projektu (ukoliko ih ima) dogovaraju o modalitetima implementacije i to formaliziraju donošenjem pravnih dokumenata. Implementacija projekata Završavanje prethodnih aktivnosti počinje implementacija projekta, odnosno pokretanje realizacije projekta. U zavisnosti od vrste projekta moguće je da će se vršiti raspisivanje tendera i dodjeljivanje ugovora za tehničku podršku ili za izvođenje radova i snabdijevanje. U toku implementacije projekta rukovodioci projekta mogu da vrše konsultacije sa korisnicima kao i da ocjenjuju napredak tj. da li je projekt na pravom putu da ispuni sve zadate ciljeve i zadovolji potrebe korisnika. To znači, da ukoliko se u toku implementacije uvide neki problemi koji se nisu mogli predvidjeti prilikom planiranja, postoji mogućnost modifikacije samog projekta uslijed novonastalih okolnosti. Evaluacija projekta U aktivnosti evaluacije partneri na projektu vrše ocjenjivanje projekta da bi došli do informacija šta je u praksi urađeno, odnosno da li su ispunjeni planirani ciljevi. Informacije koje se prikupe ocjenjivanjem samog projekta predstavljaju dobra iskustva koja treba primjenjivati u drugim projektima. Ovdje treba naglasiti da se sam proces evaluacije često sprovodi i u toku same realizacije projekta, tj. u nekoj od gore navedenih aktivnosti, a sve u cilju sagledavanja novonastalih okolnosti i njihovog uticaja na konačan ishod projekta. 1.2. Kako doći do informacija o projektima EU? Po pravilima Evropske komisije, tijela preko kojeg EU vrši plasman informacija za sredstva pomoći namijenjen zemljama koji imaju status kandidata ili predkandidata za ulazak u EU, sve IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
63
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE informacije o konkursu za podnošenje projekata moraju biti objavljene u sredstvima javnog informiranja. Informacije se najčešće objavljuju u pisanim i elektronskim medijima, a za one koji već imaju iskustva potrebne informacije mogu dobiti preko interneta. Ono na šta prvo treba obratiti pažnju kod ovakvih konkursa jeste ko može da učestvujete na raspisanom konkursu (institucija, kompanija ili nevladina organizacija)? Svaki raspisani konkurs od strane Evropske komisije ima svoju specifičnu namjenu tj. sredstva označena u konkursu su određena za rješavanje konkretnih problema u pojedinim oblastima društva. Detaljne informacije o svakom konkretnom konkursu na koji se aplicira nalaze su u smjernicama, koje predstavljaju dio paketa za apliciranje koji pored svih informacija koje se tiču projekta sadrži formulare za pripremu i podnošenje prijedloga projekta. Većina aplikacionih paketa sadrže slijede dijelove, sl.24.
Sl.24. Dijelovi paketa za aplikaciju Ovde treba naglasiti da se, u zavisnosti od vrste konkursa i tipa fonda na koji se konkurira mogu pojaviti i određena odstupanja. Preciznije: neki od aneksa mogu biti izostavljeni, a neki novi, opet, mogu biti dodati. Uprkos tome svaki projekt će definitivno sadržavati npr.aneks A, aneks B i aneks D, kao neizostavne elemente unaprijed određenih procedura ustanovnjenih od strane EU. 1.3. Smjernice za podnosioce projekta Prije svakog pisanja projekta kojim se konkurira za sredstva EU neophodno je pažljivo pročitati smjernice za podnosioce projekta (Guidelines for grant applicants). U njima je detaljno opisano za koje namjene su sredstva osigurana, koji su prioriteti, za koje oblasti, finansijske informacije i niz pravila koja treba ispoštovati prilikom apliciranja. Same smjernice sastoje se iz tri glavna djela: (1) uvodni dio, (2) pravila konkretnog poziva za podnošenje projekta i (3) lista priloga. U djelu smernica koji se odnosi na pravila za podnošenje projekta treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Prvi uslov koji se postavlja pred aplikante jeste vrste organizacija koje mogu da
64
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE konkuriraju na određeni konkurs u okviru fondova EU. Ovdje postoje dvije grupe kategorija po kojima se vrši selekcija organizacija. U prvoj kategoriji izbor se vrši na osnovu tipa organizacije koja aplicira (javne ustanove, nevladine organizacije, državne institucije…), dok u drugu grupu spadaju kriteriji po geografskoj poziciji. Tu se prije svega misli na određene institucije koje imaju sjedište u nekoj geografskoj oblasti ili su registrirane na području koje je obuhvaćeno konkursom. Na primjer kod IPA-a programa koji podstiče prekograničnu saradnju prednost prilikom konkuriranja imaju regije, općine ili nevladine institucije koje se nalaze (imaju sedište) u graničnom pojasu između Bosne i Hercegovine i Crne Gore, Hrvatske i Srbije, s tim da prilikom apliciranja moraju u projektu biti navedeni partneri sa obje strane granice. Također treba istaći da prilikom odabira partnera treba posebno voditi računa, jer ukoliko izabrani partner ne ispunjava neki od uslova iz konkursa projekta bez obzira koliko bio dobar biće odbačen iz formalnih razloga. Jedan od uslova kod projekata koje finansira EU jeste i vrsta aktivnosti za koja su sredstva odobrena. Informacije u ovom odjeljku odnosit će se na ukupno trajanje projekta, tipa aktivnosti, broj projekata, oblasti i teme na koje je moguće aplicirati itd. Kada govorimo o vremenu realizacije to se prije svega misli na vrijeme trajanja projekta i ono je konkursom ograničeno u zavisnosti od oblasti i tipa aktivnosti koja se želi postići raspoloživim sredstvima. Kada govorimo o oblastima one mogu biti različite počev od pitanja zaštite životne sredine, socijalne politike, osnovnog obrazovanja i zdravstva pa sve do lokalne samouprave i međunarodne saradnje. Što se tiče broja projekata koje je moguće aplicirati tu imamo nekoliko mogućnosti a one zavise od konkursa do konkursa. U nekim slučajevima moguće je da ista organizacija može da aplicira samo sa jednim projektom, sa više projekata, ali samo se jedan odobrava, sa više projekata i da ih više bude odobreno s tim da projekte vode različiti timovi ili da sama organizacija bude nosilac jedno projekta, a da bude partner na više njih. Zadnji ali ne i manje važan uslov jesu troškovi koji se pojavljuju u realizaciji samog projekta. U ovom djelu izvršena je klasifikacija troškova koji mogu da se jave, a koji su opravdani prilikom aktivnosti koje se sprovode na projektu. Neophodni troškovi su oni koji su decidno navedeni u aneksu projekta koji se odnosi na budžet. U kategoriji stvarnih troškova spadaju troškovi koje ima aplikant i njegov partner naprave na projektu, ali ovdje bez obzira na njihovu opravdanost. Kada govorimo o troškovima treba istaći da se na platnoj listi u samom projektu ne mogu naći lica koja rade u organima lokalne uprave, a koja su angažirana na projektu. Većina projekata koje se finansiraju od strane EU prilikom sklapanja ugovora sa institucijom koja je nosilac projekta u obavezi je da samostalno angažira nezavisnu revizorsku kuću koja će izvršiti kontrolu aktivnosti i trošenja sredstva EU koja su data na raspolaganje nosiocu projekta. Također planiranjem troškova u budžetu projekta treba voditi računa da sva sredstva koja se finansiraju od strane EU trebaju biti oslobođena plaćanja PDV. Pažnju treba obratiti na određena ograničenja kad je riječ o troškovima, naime aplikant ne smije da ima adimistrativnih troškova većih od 7 % od ukupno opravdanih troškova niti njegove rezerve za nepredviđene troškove mogu preći 5 % od ukupno opravdanih troškova. Posebna vrsta troškova koji se mogu pojaviti na projektu su tkz., in kind troškovi. To znači da aplikanti prilikom realizacije projekta u naturi osiguravaju dio sredstava (oprema, poslovni prostor…). Međutim ova sredstva se ne smatraju kao dio koji su aplikanti dužni da osiguraju prilikom realizacije projekta. Rokovi za IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
65
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE apliciranje na konkurse koje sprovodi EU su strogo definirani, tako da ukoliko je krajnji rok za dostavu potrebne dokumentacije recimo 15.12.2008. god. do 16:00 sati to znači da tražena dokumenta moraju biti na stolu naznačene institucije za sprovođenje konkursa u tačno navedeno vrijeme. Uobičajena praksa za slanje dokumenata za projekte kod domaćih institucija je bila da se uzima datum pečata poštanske jedinice preko koje šaljete predmet što očito nije slučaj kod aplikacija za sredstva EU. Prilikom pisanja projekta koncept projekta dolazi na samom početku jer se u njemu predstavljaju ključne aktivnosti koje se trebaju sprovesti na samom projektu. Pa ipak iako se nalazi na samom početku projektnog obrasca koncept projekta se piše zadnji, jer prilikom pisanja projekta se ne može znati u potpunosti sve ključne aktivnosti koje su relevantne za projekt. Da bi se shvatila važnost projekta treba istaći da evaluatori (komisija koja vrši ocjenjivanje) prvo vrše provjeru i ocjenu koncepta projekta. Ako koncept nije u skladu sa normama projekta on u startu biva - odbačen. Da bi koncept projekta bio u skladu sa normama on treba da sadrži sledeće: (1) relevantnost: problem, ciljne grupe, povezanost ciljnih grupa sa prijedlogom projekta, (2) opis aktivnosti i njihov uticaj: opis općeg i specifičnog cilja i njihova međusobna usklađenost, uloga partnera na realizaciji projekta, (3) održivost aktivnosti: analiza rizika, uticaj vanskih faktora na održivost projekta, neophodni preduslovi. 1.4. Obrazac za podnošenje prijedloga projekta Obrazac/formular za podnošenje prijedloga projekta/Grandapplcation form–Aneks A predstavlja prvi korak u pisanju projekta. U ovoj početnoj fazi aplikanti su već donijeli odluku koju vrstu i tip problema će da rješavaju sredstvima za koja apliciraju. To znači da već imaju jasno definiranu ideju, opće i specifične ciljeve kao i ciljnu grupu na koju se direktno utiče implementacijom projekta. Također treba voditi računa da se ovakvi obrasci popunjavanju na engleskom jeziku i to tako da se ispoštuje zadata forma obrasca te detaljno opišu sve faze projekta. Ovdje posebno treba naglasiti da se prilikom ispunjavanja obrasca ništa ne podrazumijeva, svaku aktivnost ili proces treba opisati i objasniti kako on utiče na realizaciju projekta. Projektni obrazac se sastoji iz nekoliko poglavlja od kojih su osnovna: I. Projekt: (1) Opis projekta (naziv, lokacija, kratak sadržaj, ciljevi projekta, opis aktivnosti…), (2) Očekivani rezultati projekta (uticaj projekta na ciljne grupe, publikacije…. ), (3) Budžet projekta, (4) Očekivani izvori finansiranja II. Podnosilac prijedloga projekta: (1) Osnovne informacije (naziv, sjedište, djelatnost, kadar, historija….), (2) Bankovni detalji, (3) Opis podnosioca prijedloga projekta III. Partneri koji učestvuju na projektu: (1) Opis partnera (naziv, sjedište, djelatnost, kadar, historija…..), (2) Izjava o partnerstvu Navedena forma projektnog obrasca je samo primjer koji se može modificirati u zavisnosti od potrebe samog poziva od strane institucije EU koja vrši poslove sprovođenja konkursa i ocijene projekata. Obrazac za podnošenje projekata sastoji se od niza informacija iz kojih se vidi ideja i svrha predloženog projekta, kao i njegova opravdanost. Elementi obrasca koji služi za apliciranje prema fondovima EU su slijedeći:
66
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE A. Opis projekta: U ovom delu obrasca aplikant prije svega opisuje naziv projekta, odnosno problem koji rješava. Pored osnovnih informacija koje se tiču projekta bitno je naglasiti i lokaciju na kojoj se projekt izvodi. Prilikom apliciranja na specifične fondove EU (npr. IPA-a fondove) koji se tiču prekogranične saradnje mora se voditi računa da se naglasi na kojim lokacijama se sprovodi projekt sa obje strane državne granice. Također treba naglasiti iznos koji se potražuje od EU kao i koliki je udio aplikanta projekta u ukupnoj finansijskoj strukturi samog projekta. Naime, većina projekata koji budu odobreni od strane EU moraju biti sufinansirani od strane nosioca projekta u iznosu od 10 – 20 % od ukupne vrijednosti projekta. To znači da ovi fondovi nisu bazirani na pružanju ekonomske pomoći već na principima ekonomske saradnje gdje je obavezno učešće u finansiranju od strane aplikanta. B. Ciljevi projekta: Prilikom pisanja projekta na raspolaganju su dvije osnovne kategorije ciljeva i to opći cilj i specifični cilj. Pod pojmom opći cilj podrazumijeva se neki globalni cilj koji projekt kao jedan ne može da riješi, ali kroz niz sličnih ili istih projekata koji se sprovode na različitim lokacijama može se uticati na njegovo ostvarenje. Ti ciljevi su: eliminiranje ekstremnog siromaštva, sveobuhvatnost osnovnim obrazovanjem, jednakost polova, zdravlje porodilja, smanjenje smrtnosti djece do 5 god., borba protiv HIV/AIDS, globalno partnerstvo i očuvanje okoline. Ovdje treba naglasiti da se prilikom pisanja globalnog cilja treba istaći da se sprovođenjem projekta doprinosi smanjenju negativnih uticaja naglašenih u projektu, nikako otklanjanju u potpunosti. Sa druge strane specifični ciljevi su ciljevi koje aplikanti tj. nosioci projekta žele da ostvare sa raspoloživim resursima i time utiču na globalni cilj. Globalni cilj je smanje siromaštva, specifični cilj projekta bi bio organiziranje obuka kako se zaštiti od siromaštva. To znači da je specifični cilj ustvari aktivnost koja će se sprovoditi prilikom realizacije projekta sa jasnim posljedicama i sa direktnim uticajem na određene ciljne grupe. C. Opravdanost projekta: kada se govori o opravdanosti projekta, tu se prije svega misli na to da li se i u kojoj mjeri dati projekt uklapa u aktivnosti i ciljeve zadate konkursom tj. da se realizacijom apliciranog projekta rješavaju problemi naglašeni u konkursu. U ovom djelu aplikacione forme treba se detaljno obrazložiti stanje koje je trenutno na lokaciji na kojoj će projekt biti implementiran. To podrazumijeva da se konkretno i egzaktno naglasi koje su to ciljne grupe odnosno direktni i indirektni korisnici projekta. D. Detaljan opis aktivnosti i rezultata: kada govorimo o aktivnostima i rezultatima prvo što treba istaći jeste razlika između njih. Naime, aktivnosti predstavljaju radnje koje treba da se obave da bi se došlo do željenih rezultata. Prilikom pisanja projekta u djelu vezanom za rezultate treba voditi računa da se oni pišu u svršenom glagolskom vremenu. Što se tiče aktivnosti koje se sprovode na projektu one moraju biti detaljno i hronološki navedene. One predstavljaju put do ostvarenja kranj(ih) eg cilj(ev)a, tako da evaluatori koji ocjenjuju projekt mogu pred sobom da imaju „sliku“ kojom dinamikom će se dati projekt realizirati. Redoslijed aktivnosti za projekt asfaltiranja puta bio bi slijedeći: (1) organiziranje sastanka i imenovanje projekt menadžera, (2) izvršiti obilazak terena, (3) izvršiti prikupljanje podataka o korisnicima projekta (direktni i indirektni), (4) terenski obilazak u cilju pripreme predmjera i predračuna za modernizaciju lokalnog puta, (5) sprovođenje tenderske IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
67
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE procedure izbora izvođača radova, (6) slanje tenderske procedure instituciji EU navedenoj u konkursu, (7) imenovanje odgovorne osobe za sprovođenje tehničkog nadzora itd… E. Metodologija: U ovom djelu obrazca potrebno je obrazložiti kojim metodama i na koji način će se vršiti realizacija samog projekta. Pod tim se podrazumijeva skup znanja, vještina i aktivnosti koje je potrebno iskoristiti kako bi krajnji efekt projekta bio što veći, a samim ti i potrebe ciljne grupe korisnika bile zadovoljene. Postoji niz aktivnosti koje se primjenjuju a njihova primjena zavisi od mnogo faktora. Tu prije svega mislimo na vrstu projekta (da li se radi o investiciji, nabavci opreme, edukaciji i sl.), zatim na trajanje projekta, pa sve do toga da li smo sami nosioci projekta ili radimo u partnerstvu sa nekim drugim. Naime, kada se prilikom apliciranja nekog projekta javljaju dva subjekta onda je neophodno definirati stepen odgovornosti svakog od njih pojedinačno. Uloga partnera može biti različita, tako da partner na projektu ne mora finansijski da učestvuje u projektu već njegov doprinos može biti u iskustvu, znanju i vještinama koje posjeduje. F. Održivost projekta: Ovo je jedan od dijelova projektnog obrasca koji nosi najviše bodova prilikom ocjenjivanja od strane Evropske komisije. U ovom djelu aplikanti daju argumente o tome da li će njihov projekt funkcionirati i posle završetka svih aktivnosti u okviru njega. Ovdje se prije svega misli na tri ključne dimenzije: (1) Finansijski aspekt: Prva dimenzija se odnosi na finansiranje projekta po završetku granta. Ako uzmemo za primjer da nam je cilj projekta bio osnivanje kancelarije za pružanje besplatne pravne pomoći građanima, u projektu moramo naglasiti iz kojih sredstva će se ta kancelarija finansirati po završetku projekta, (2) Institucionalni nivo: Ovdje se ističe koje institucije sarađuju u toku reliziranja projekta i koje će nastaviti da rade na projektu i po za završetku finansiranja, tako ako uzmemo prethodni primjer gdje je recimo općina bila nosilac projekta onda treba da naglasimo da li će općina nastaviti da finansira pomenutu kancelariju i po završetku projekta ili će se iznaći neki drugi način finansiranja koji će osigurati njen budući rad, (3) Strateški nivo: Kakav će uticaj aktivnosti imati na strukturalnom nivou, na primjer da li će voditi ka poboljšanju zakonodavstva, kodeksa ponašanja itd… Podnosilac prijedloga projekta: Ovaj dio u projektu popunjava institucija ili organizacija koja je nosilac projekta. Iako naizgled najlakši dio projekta praksa je pokazala da dobar dio projekata biva odbačen uslijed administrativnih grešaka koje se javljaju prilikom pisanja ovog djela. Neophodno je navesti sve relevantne informacije koje se tiču samog aplikanta kao što su: puni naziv aplikanta, broj i datum registracije, adresa, kontakt telefoni itd. Posebno treba vodi računa o tipu organizacije koja vrši apliciranje (javne ili privatne). Naime, u samom pozivu na dostavljanje projekata decidirano su navedene organizacije koje mogu i organizacije koje ne mogu da vrše apliciranje, tako da na nekim konkursima se daje prednost lokalnim organima uprave i nevladinom sektoru dok se pravo učešća zabranjuje privrednim subjektima. U ovom djelu aplikatni treba da naglase iskustvo (ukoliko ga posjeduje) sa ranijih projekta tj. koji su to projekti, koliki je budžet na tim projektima bio, je li bilo partnera na projektima i koji su, koliko ljudi je bilo angažirano na projektu, inforamacije vezane za samu poslovnu strukturu aplikanta (broj zaposlenih, godišnji prihod, način finansiranja...) itd.
68
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE 1.5. Budžet projekta (ANEKS B) Budžet predstavlja pregled svih izvora finansiranja sa jedne strane i troškova sa druge strane koji su potrebani da bi se jedan projekt implementirao. Prije obrade samog budžeta treba napomenuti da svi troškovi kojima je bio izložen aplikant, a odnose se na period prije potpisivanja ugovora o realizaciji projekta idu na teret samog aplikanta i kao takvi neće biti priznati od strane Evropske komisije, što znači da oni ne mogu biti uvršteni u budžet projekta. U ovom delu projekta treba obratiti pažnju na to da su sve aktivnosti koje se sprovode, a vezane su za projekt moraju da imaju svoju stavku i u budžetu. Prilikom planiranja i sastavljanja budžeta on mora da bude prije svega: realan: ovde se pre svega misli na realne iznose koji se planiraju u budžetu, naime prilikom planiranja ne treba namjerno vršiti „pumpanje“ pojedinih stavki da bi se tako eventualno zaštitili od mogućeg rizika, sveobuhvatan: pod sveobuhvatnošću se podrazumijeva da se sve aktivnosti i troškovi koji ih prate pokriju budžetom (bankarske provizije, troškovi računovođe i sl.), strukturiran: budžet treba da bude strogo formuliran da u potpunosti prati zahtjeve zadatog obrasca za izradu budžeta, izbalansiran: ovdje se misli da troškovi koji su planirani u budžetu moraju da se uklapaju u dopuštene troškove određene konkursom, precizan: alikant mora biti precizan prilikom planiranja budžeta, mora izbjegavati zaokruživanje pojedinih stavki u okviru budžetskih linija, izbjegavati da sam budžet u sebi sadrži pogrešne cifre ili pogrešno sabrane kolone ili redove. Budžet svakog projekta koji se radi po procedurama i standardima EU sastoji se iz tri djela i to: budžet samog projekta, budžet (očekivanih izvora prihoda) i treći dio koji se odnosi na troškove koje snosi EU. Osnove budžetske kategorije su: (1) ljudski resursi: pod ovom budžetskom kategorijom podrazumijevaju sve svi troškovi radne snage koja je angažirana na određenom projektu. Poseno se mora se obratiti pažnja da plate radnika moraju biti iskazane u bruto iznosima, također na platnom spisku ne može biti osoblje koje je zaposleno u organima državne uprave, (2) putovanja: prilikom aktivnosti koje se sprovode na realiziranju projekta treba naglasiti da li je riječ o međunarodnim ili lokalnim putovanjima, radi određivanja visine dnevnica u zavisnosti o kojoj vrsti putovanja je riječ, (3) oprema i ostali pribor: na realizaciji bilo kojeg projekta neophodno je posjedovanje određenu opremu. Sama vrsta i količina opreme zavisi će od specifičnosti projekta, ali bez obzira na to nabavku opreme možemo da obezbijedimo na dva načina: iznajmljivanjem ili kupovinom. Oprema koja se javlja u većini projekata je: kancelarijski nameštaj, računarska oprema i kancelarijski materijal, (4) adimistrativni troškovi: ova budžetska kategorija je strogo definirana u uputstvima za konkuriranje na svakom projektu koji se finansira iz sredstava EU. Naime, administrativni troškovi projekta ne smeju da pređu 7% od ukupnih direktnih troškova projekta. Prilikom ocjenjivanja samog projekta ukoliko ovaj iznos prelazi dozvoljeni limit, isti će biti odbačen bez obzira na opravdanost njegovog cilja. 1.6. Matrica logičkog okvira (Aneks D) Matrica logičkog okvira predstavlja jedan od osnovnih metoda koji se koristi prilikom izrade projekata, a koji se finansiraju sredstvima EU. Ova metodologija je specifična i po tome što se može primjenjivati ne samo kao instrument kod izrade projekta već i kao alat za kontrolu do koje se faze prilikom izrade projekta stiglo i da li je sve do tada urađeno u skladu sa zahtjevima konkursa.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
69
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE Matrica logičkog okvira sastoji se od 16 kvadrata, gdje svaki kvadrat u matrici predstavlja korak ili fazu u kojoj se projekt trenutno nalazi. To znači da se prilikom izrade projekta vrši popunjavanje pojedinih polja u matrici, tako da ukoliko dođe do promjena na projektu u nekoj od faza, ta promjena se lančano prenosi i na ostala polja jer sva polja unutar matrice su u međusobnoj korelaciji. Da bi se bolje sagledala logika popunjavanja matrice logičkog okvira treba istaći da se ona sastoji od četiri vertikalne kolone gdje se u prvoj vertikalnoj koloni prikazuje ciljevi koji su proizašli iz misije koja se želi postići realizacijom projekta, dok se u četvrtoj koloni prezentiraju uslovi i rizici na koje se ne može uticati prilikom realizacije projekta, a koji mogu uticati na njegov kranjih ishod. U drugoj koloni prati se napredak projekta kroz indikatore i aktivnosti, dok se u trećoj koloni navode izvori i sredstva provjere. Kada govorimo o pokazateljima koji treba da prate aktivnosti na projektu tu pre svega mislimo na realne pokazatelje, činjenice, informacije i stvari sa kojima možemo da povežemo ostvarivanje ciljeva navedenih u projektu. Da bi indikator bio i realan pokazatelj u projektu neophodno je da bude: (1) mjerljiv: kako kvalitativno tako i kvantitativno, (2) pravovremen: da znamo u kom vremenskom periodu treba ostvariti ciljeve, (3) dostižan: s obzirom na raspoložive resurse, (3) relevantan: besmisleno je prikupljati informacije koje nam ništa ne govore o tome da li smo uspješni, (4) određen i specifičan: indikator treba da bude konkretno formuliran, tako da se lahko može izmjeriti promjena u odnosu na početno stanje. 2. Postupci i procedure nakon odobravanja projekta od strane Evropske komisije 2.1. Postupci i procedure u fazama finansiranja i nabavki za implementaciju projekta Postupci vezano za devizni račun, uplate i troškove: Kada se dođe u fazu da je projekt odobren od strane Evropske komisije to znači da se došlo tek na pola puta do ostvarenja krajnjeg cilja. Naime, procedure koje se sprovode po odobrenju projekta jednako su važne kao i one koje se sprovode na njegovom ocjenjivanju. Faze koje slede po odobrenju projekta možemo svrstati u dve kategorije, a to su: postupci i procedure koje se tiču samog načina finansiranja projekta (zatvaranje finansijske konstrukcije) i procedure koje se sprovode putem javnih nabavki u cilju obezbeđivanja neophodnih resursa i opreme u zavisnosti od vrste projekta. Prva procedura koja mora da se sprovede po odobravanju sredstava za realizaciju projekta jeste otvaranje deviznog računa. Po procedurama koje su navedene u vodiču za realizaciju projekta koji se dobija od strane Evropske komisije navodi se otvaranje posebnog računa namijenjenog isključivo za sredstva koja se koriste za odobreni projekt. Međutim pored otvaranja deviznog računa neophodno je otvoriti i račun preko kojeg će se vršiti plaćanja u domaćoj valuti u skladu sa zakonom. Razlog otvaranja posebnih računa jeste lakša kontrola i monitoring od strane Evropske komisije. U praksi poslovanje sa ova dva računa vrši se istovremeno, tako da ukoliko je u okviru projekta planirano putovanje u inostranstvo svi troškovi plaćaju se preko deviznog računa, dok se troškovi za realizaciju projekta nastali u zemlji domaćina plaćaju sa računa na kojem se nalaze sredstva u domaćoj valuti, a koja su prebačena i konvertovana sa deviznog računa.
70
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE Slijedeći korak u procesu finansiranja projekta jeste transfer novca od strane Evropske komisije na devizni račun nosioca projekta. Praksa Evropske komisije kod prebacivanja potrebnih sredstava jeste da se navedena sredstva uplaćuju podijeljena na dvije uplate. Prvi dio uplate čini 80 % sredstava na koje se EU obavezala i ona predstavljaju avans za početak projekta. Ostatak sredstava u visini od 20 % prebacuje se na račun nosioca tek po završetku svih projektnih aktivnosti, i to kada Evropska komisija pozitivno ocjeni finalni izvještaj projekta. Prilikom obavljanja aktivnosti na projektu neminovna je pojava troškova. Međutim troškovi koji se javljaju na projektu svrstavaju se u dve kategorije: opravdani i neopravdani troškovi. U grupu opravdanih troškova spadaju svi oni troškovi koji su navedeni u projektu i kao takvi priznati od strane Evropske komisije. Sama vrsta i veličina takvih troškova zavisiće isključivo od vrste i obima samog projekta. Iako se struktura troškova razlikuje od projekta do projekta svaki od njih ima svoje specifičnosti, tako da ukoliko se projekt realizira sa nekim partnerom iz EU, to znači da ćemo imati troškove dnevnica odlaska u EU. Da bi se spriječila zloupotreba troškova putovanja tj. prikazivanja troškova većih od realnih Evropska komisija je izradila tabelu na osnovu kojih se izračunava visina dnevnica za svaku zemlju u okviru EU. Pored opravdanih troškova koji su pokriveni sredstvima iz budžeta, prilikom realizacije mogu se pojaviti neki troškovi koji nisu uračunati u budžet projekta, te je nosilac projekta dužan da ih pokrije iz vlastitih izvora. U kategoriju neopravdanih troškova spadaju npr. kamatna zaduženja, troškovi nastali uslijed fluktulacija na finansijskom tržištu, porezi po osnovi PDV-a, „in kind“ učešće korisnika donacije itd. Prema procedurama i pravilima Evropske komisije nosilac projekta dužan je da sprovodi procedure nabavki koje su neophodne za realizaciju projekta. Pod tim podrazumijevamo da je aplikant u obavezi da: (1) pripremi tehničku specifikaciju, (2) raspiše poziv, (3) izvrši selekciju prema kriteriju utvrđenim u pozivu, (2) odabere najpovoljnijeg dobavljača. Pored propisa za sprovođenje procedura javnih nabavki određenih od strane Evropske komisije aplikant je obavezan poštovati i zakone koji se tiču javnih nabavki zemlje domaćina u kojoj se projekt realizira. U postupku nabavke, već u prvoj fazi definira se vrsta odnosno predmet nabavke tj. da li je riječ o nabavci nekog dobra, usluge ili izvođenja radova. Tako da razlikujemo slijedeće vrste ugovora: (a) Ugovori za nabavku dobara: kod ovakvih vrsta ugovora kao predmet nabavke može da se javi kupovina, lizing ili najam određenog dobra. Također u zavisnosti od samo predmeta nabavke u ugovor mogu biti uključeni poslovi oko instalacije i održavanja, (b) Ugovori za nabavku usluga: vrsta samog projekta određuje i koje će tipove usluga aplikant morati da koristi od strane komanija koje nisu angažirane na samom projektu, a čije će poslove finansirati iz budžeta projekta. Naime, vrste usluga kreću se od istraživanja tržišta, izrade studije izvodljivosti pa sve do poslova revizije projekta ili ako je riječ o pružanju tehničke pomoći onda govorimo o uslugama kao što je na primjer pružanje ekspertske pomoći prilikom rukovođenja samim projektom ili samo nekim njegovim djelom, (c) Ugovori za obavljanje radova: ova vrsta ugovora koristi se u slučajevima kada se ili izvršavaju određeni radovi na projektu ili za dizajniranje i obavljanje radova.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
71
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE Za sve tri navedene vrste ugovora obaveza nosioca projekta je da prilikom procesa nabavke obezbijedi tri ponude, kao i minimalni rok za dostavu ponuda u periodu najmanje 30 dana od dana raspisivanja tendera. Pored definiranih pravila i procedura postoje i određeni izuzetci kada je riječ o javnim nabavkama. Naime u nekim slučajevima nije obavezno raspisivanje tendera nego se ide na princip neposredne pogodbe. To znači da je nosilac projekta obavezan da prikupi tri ponude za izvršenje neke usluge, a zatim da odabere 2.2. Monitoring projekta Monitoring projekta predstavlja proces koji se odvija paralelno sa procesom i fazama projekta, počevši od razvoja projektne ideje pa sve do aktivnosti sa kojima se završava projekt. Naime, ciljevi monitoringa jesu kontrola i nadgledanje svih aktivnosti/procesa koji se odvijaju u okviru projekta kako bi se sredstva i resursi iskoristili na što ekonomičniji način. Kada govorimo o monitoringu možemo reći da postoje dve vrste i to: (1) eksterni monitoring: ova vrsta monitoringa sprovodi se od strane spoljnih subjekata koji vrše nadgledanje i kontrolu projekta, a koji su angažirani od strane Evopske komisije. Ovi subjekti su potpuno nezavisni od svih faktora u zemlji u kojoj se vrši implementacija projekta. (2) interni monitoring: sprovodi se od strane stakeholdera/nosilaca materijalnih interesa ili zainteresiranih strana u projektu. Pod zainteresiranim stranama podrazumijevamo subjekte i lica koja će nakon završetka projekta imati najveće koristi od krajnjih rezultata određenog projekta. Iako se čini da monitoring ima svrhu kontrole i nadzora nad procesima u okviru projekta, informacije koje se prikupljaju imaju daleko veću ulogu kako na realizaciji samog projekta tako i na krajnje korisnike koji predstavljaju ciljnu grupu u projektu. Naime koristi monirotinga se brojne: (1) procjena da li se projekat odvija po planu (da li su aktivnosti i rezultati projekta u skladu sa odobrenim dokumentima), (2) unapređenje upravljanja projektom, (3) proračun resursa planiranih u okviru projekta (finansijski i ljudski resursi), (4) „učenje lekcija“ za buduće projekte. Monitoring uključuje sakupljanje, analizu, razgovore i korištenje informacija vezanih za napredovanje projekta. Sistem i procedure monitoringa treba da obezbjede mehanizam pomoću kojeg će se odgovarajuće informacije obezbjediti odgovarnim osobama u pravo vreme, kako bi mogli donositi prave odluke. Sama procedura sprovođenja monitoringa zasniva se na tome da lica koja su zadužena za pomenuti posao informacije dobijaju iz relevantne dokumentacije koja se javlja prilikom realizacije projekta i podataka koje dobija od strane stakeholdera. Zaključke do kojih dođu prezentuju u okviru dokumenta koji nosi naziv izveštaj monitoringa. Ovaj dokument se po njegovom objavljivanju dostavlja svim zainteresiranim stranama koje su uključene u projekt. Kada govorimo o kriterijima tu prije svega misli se na slijedeće: (1) relevantnost i kvalitet projekta: pod tim se podrazumeva koliko dobro je projekat isplaniran i da li će se prilikom završetka adekvatno prilagodio promjenama u okruženju, (2) efikasnost relizacije: pod ovim se podrazumijeva brzina pretvaranja aktivnosti projekta u rezultate i kvalitet tako ostvarenih rezultata, (3) efektivnost
72
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE (uspješnost): suština efektivnosti ogleda se u tome da li su rezultati projekta doprineli ostvarivanju svrhe projekta, (4) učinak: predstavlja kriteriji koji pokazuje koliki uticaj je projekat ostvario na šire okruženje i kakav je njegov doprinos širim ciljevima koji su navedeni u općim ciljevima projekta, (5) potencijalna održivost: jedna od najvažnijih kriterija koji se vrijednuje prilikom monitoringa jeste održivost projekta. Sam problem koji se rješava projektom treba da bude dugoročno rešenje, a ne da se isti problem javi po završetku projekta. Ukoliko se to desi novac dat za projekta je uzaludno potrošen. Iako se možda važnost monitoringa ne vidi odmah u toku same realizacije projekta on predstavlja itekako važnu kariku u konačnom uspehu samog projekta. 2.3. Evaluacija projekta Kada govorimo o evaluaciji projekta treba imati u vidu da postoje značajne razlike između monitoringa i evaluacije. Naime, pod monitoringom se podrazumijeva praćenje aktivnosti i rezultata koji se ostvaruju prilikom realizacije projekta tj. više se odnose na output-te i sam proces sprovodi se kontinuirano kada je riječ o evaluaciji tu se akcent stavlja prevashodno na opći cilj projekta i njegovu svrhu. Također vremenski intervali u kojima se sprovodi proces evaluacije mnogo su rjeđi u odnosu na procese monitoringa. Glavni način kako se dolazi do informacija u procesu evaluacije projekt možemo podijeliti na sledeće grupe: lični kontakti (sastanci sa glavnim timom, sa stručnim timovima partnera, sa licima koji su korisnici…), upitnici o stepenu zadovljstva (kratki upitnici sa zatvorenim pitanjima, ne više od 10/15 pitanja), potrošeni budžeti u okviru projekta, pokazatelji sistema praćenja (okvir za rukovođenje i ciljevi evaluacije). U procesu evaluacije veoma je bitno uvidjeti probleme i greške koji se najčešće javljaju prilikom izrade projekata, a koji mogu imati velike posljedice na sam projekt. Naime, većina problema koji se javljaju u samoj postavci projektne ideje može se ogledati u nekoj od slijedećih grešaka i time se dobiti projekat lošeg kvaliteta: (1) postavljanje ciljeva, (2) procjena mogućnosti, (3) neispravna analiza odnosa troškova i koristi, (4) političke odluke umjesto ekonomskih, (5) loše utvrđivanje stalnih troškova, (6) podcjenjivanje kapitalnih ulaganja, (7) nemogućnost ili nedostatak volje da se angažiraju odgovarajući stručnjaci, (8) srah od kritike stručnjaka na tom polju, (9) transparentni i fer procesi nabavke. Svaka od navedenih kategorija ma koliko na početku izgledala beznačajno može u velikoj mjeri da utiče na konačan ishod projekta. Cilj evaluacije jeste da unaprijed i ukoliko je to moguće uvidjeti „uzroke“ i na vrijeme na njih uticati kako se projekt ne bi ugasio. Proces evaluacije provodi se na različitim nivoima, tako da možemo pričati o evaluaciji pojedinačnih projekata ili recimo evaluaciji grupe srodnih projekata. Značaj ovakvog pristupa ogleda se u boljem pregledu procesa i problema koji se javljaju, a neretko mogu biti prouzrokovani sličnim problemima, pa tako da se stečeno iskustvo u rešavanju problema sa jednog projekta može prenijeti na drugi i tako uštedjeti dragocjeno vrijeme i resursi.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
73
UPRAVLJANJE PROJEKTIMA PO STANDARDIMA EVROPSKE UNIJE Pored nabrojanih metoda i načina sprovođenja procesa evaluacije Evropska komisija u okviru svojih ovlaštenja provodi i sledeće vrste evaluacija, a to su: (1) predhodna (ex ante) evaluacija: ovakav vid evaluacije sprovodi se u početnim fazama projekta i obično se sprovodi od strane vanskih evaluatora. U samoj evaluaciji ocjenjuje se da li se prioriteti opravdani u skladu sa smjernicama Evropske komisije, da li ima propusta, da li je kvalitet procesa implemetnacije zadovoljavajući... (2) tekuća ili stalna evaluacija: ovaj vid evaluacije sprovodi se u fazi programiranja projekta i u nekim segmentima je povezan sa procesom monitoringa, gde se monitoringom otkriva značajno odstupanje od prvobitno postavljenih ciljeva (ukoliko se takva odstupanje uoče u fazi programiranja). (3) nakdanda (ex poste) evaluacija: ova vrsta evaluacije sprovodi se sa ciljem ispitivanja do koje mjere su korištena sredstva namijenjena u projektu; ocjenjuje se socioekonomski učinak i vrši se identifikacija dobre prakse koja bi se koristila u budućim aktivnostima. (4) tematska ili ad hoc evaluacija: ova vrsta evaluacije je slična tekućoj evaluaciji, ali razlika se ogleda u tome što se ad hoc metod koristi za posebne naučne studije i aktivnosti na izradi projekata. Kako se može zaključiti iz svega navedenog postoje različite kako vrste tako i metode evaluacije projekata, koja je najbolja i najefikasnija zavisi će isključivo od vrste projekta i samog budžeta. Sve nabrojane metode imaju kako svoje prednosti tako i nedostatke, tako da bi se najveći efekat ostvario kroz kombinaciju više vrsta metoda i time dobila što bolja slika o datom projektu.
74
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE 5. PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Od samog nastanka Evropska unija/EU je svoj razvoj bazirala na tržišnoj ekonomiji i zdravoj konkurenciji, što je donijelo ujednačen ekonomski razvoj svim njenim članicama. Bazirajući svoj razvoj na tržišnoj ekonomiji i slobodnom kretanju roba, kapitala i ljudi, EU je bila predodređena na ekonomski rast. Ulaganje u proizvodnju, kroz razvojne projekte zasnovane na povratnim informacijama sa tržišta, bilo je pun pogodak u privredama zemalja članica EU. EU je definirala jasnu viziju u smislu da postane najbrže rastuća svjetska privreda kreiranjem i podržavanjem zajedničkih politika i regionalnim pristupom u svojem razvoju. Ostvarivanjem svoje misije EU je stvorila jedinstveno tržište, koje je donijelo čitav niz pogodnosti kao što su nesmetan protok roba, ljudi, kapitala i informacija, ali i čitav niz problema, kako postojećim zemljama EU, tako i onim zemljama koje to tek trebaju postati. Prvenstveno su to problemi snažne konkurencije, društvene harmonizacije, inovativnog djelovanja, te potrebe usklađivanja zakonskog okvira. U tom smislu BiH treba definirati svoju viziju kojom će jasno naglasiti šta želi u smislu integracija u EU. Zajedničku viziju BiH treba transformirati u misije entiteta koje će predstavljati okvir za misije kantona i općina u Federaciji BiH i općina u RS BiH. Misije entiteta trebaju da ukažu šta treba uraditi da se ostvari privredna i socijalna kohezija unutar BiH, kako bi kantoni i općine u njima mogle postaviti svoje strateške ciljeve. Nakon toga treba definirati strategije privrednog i regionalnog razvoja entiteta, kantona i općina (u Federaciji BiH) i općina u RS BiH. U tom smislu BiH se treba fokusirati na privredni i regionalni razvoj razvijajući tržišnu ekonomiju baziranu na znanju. Stoga je neophodno pokrenuti zajedničko tržište i potaći konkurenciju, ne samo na tržištu već i unutar kompanija koje se trebaju razvijati tako da budu inovativne i konkurentne. Zbog nemogućnosti zemalja članica da se nose sa bržim razvojem, EU se fokusirala na postizanje socijalno ekonomske kohezije smanjenjem nejednakosti na njenom cijelom teritoriju. Prvenstveno se to odnosi na slabije razvijene regije i države. Kako nacionalne privrede nemaju snage da se nose s rastućom konkurencijom, jedinstvenim tržištem, konvergencijom i globalizacijom, a ne smije se zanemariti ni činjenica bržeg razvoja nekih područja, ali i zaostajanje u razvoju drugih, to je dovelo do neravnomjernog razvoja Unije u cjelini. Ono što je zabrinjavajuće trenutno stanje u BiH nije dobro, nema zajedničkog tržišta i zdrave i oštre konkurencije, ali ima monopola, centralizma i političkog uticaja koji onemogućavaju privrednu i fiskalnu decentralizaciju zemlje. Stoga, BiH mora pokrenuti privredni i regionalni razvoj. Da bi se poslovni procesi inovirali, moraju se otkriti mehanizmi uzroka bolesti hijerarhije i birokratije, što ukazuje da je potrebno piramidalnu strategiju zamijeniti s stretch strategijom, sl.25. Ako želi ubrzati svoj privredni i regionalni razvoj, BiH mora biti odlučnija u otklanjanju centralizma i monopola, u čemu joj može pomoći regionalna politika EU. To podrazumijeva pokretanje političkih i ekonomskih promjena, kao i moderniziranje menadžmenta, odnosno poslovnih procesa i procesa obnove i razvoja na načelima demokratije. Političke promjene podrazumijevaju depolitizaciju privrede, ekonomske promjene ukazuju na napuštanje standardne
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
75
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE i prihvatanje nove ekonomije bazirane na znanju, a promjene menadžmenta/rukovođenja ukazuju na inovativne promjene poslovnih procesa u poslovnom svijetu/sektoru i u državnoj upravi. U tom smislu političke stranke se moraju demakratizirati kako bi moć koju su dobile od građana uskoristile da zaustave i okrenu dosadašnji negativni proces zapošljavanja.
Sl.25. Biznis razvojni model baziran na novoj strategiji BiH raspolaže s resursima koje nedovoljno iskorištava. Boljim korištenjem resursa prihvatljivim za entitete, kantone i općine, BiH može krenuti ka bržem privrednom i regionalnom razvoju. Da bi regionalna politika BiH bila uspješna, mora se voditi računa o specifičnostima entiteta, kantona i općina, kao i distrikta Brčko na koje se odnosi privredni i regionalni razvoj. Regionalni razvoj BiH treba biti orijentiran na proces strateškog menadžmenta, fokusiran na znanje/intelektualni kapital i doživotno učenje, podršku kompanijama, kao i angažman na socijalnom planu. U tom smislu, da bi se smanjila privredna nejednakost između regija, BiH treba provodi regionalnu politiku koja ima za cilj podizanje životnog standarda i kvaliteta života stanovništva te smanjenje socijalno ekonomskih razlika i postizanje ujednačenog, održivog rasta. Privredni razvoj podrazumijeva razvoj eksternog i internog tržište. Ovo znači da BiH privreda treba razviti kompanije koje će biti pokretači eksterne i interne konkurencije. Uslov koje kompanije moraju ispuniti da bi bile pokretači tržišta mjere se na osnovu 11.dimenzija, sl.26.
76
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Fokus na korisnika
Stvaranje dodatne vrijednosti
Identificiranje razvoja kompetencija unutar kompanije
Opredijeljenost kompanije za strateška partnerstava
Razvoj strateških odnosa sa korisnicima
Naglasak na STP proces
Korisničke informacije kao strateško sredstvo
Fokus na korisnikove naknade i servis
Spremnost za kontinuirano poboljšanje i inovacije Definiranje kvaliteta na temelju potreba i očekivanja korisnika Posvećenost najboljim informacijskim tehnologijama
Sl.26. Pokretanje i mjerenje tržišta na osnovu 11 dimenzija Da bi se pokrenulo zajedničko tržište u BiH treba stvoriti privredni ambijent u kome će se kompanije fokusirati na korisnika, na stvaranje dodatne vrijednosti, na razvoj interne konkurencije, na proces strateškog menadžmenta, koji uključuje strateška partnerstva i strateški marketing, na korisničke informacije, na korisničke zahtjeve i poslije prodaje, na inovativnu djelatnost, na ISO standarde kvaliteta i na ICT. Sadašnji regionalni razvoj je otežan je visokim stepenom centralizacije Federacije BiH, posebno fiskalne, čime se zanemaruje temeljni cilj regionalne politike, a to je zadovoljavanje specifičnih zahtjeva pojedinog područja BiH. Ali to nije jedini problem koji opterećuje privredni i regionalni razvoj BiH. Ovdje treba istaći pored centralizacije i nerazvijeno tržište u kome ključnu ulogu igra monopol koji ne dozvoljava da se razvija konkurencija kako u kompanijama tako i na tržištu. Sve ovo je stvorila i održava etnobirokratska klasu koja nedozvoljava razvoj demokratije u BiH. Privredom su zavladali nekompetentni ljudi regrutovani iz vrhova političkih stranaka koji su zaustavili privredni razvoj, zapošljavanje okrenuli ka negativnom trendu, proizveli siromaštvo. Dokaz ovoj tvrdnji je dovođenja na rukovodeća mjesta stranačkih ljudi u kompanije koji ne posjeduju stručne kompetencije za oblast koju vode. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
77
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Regionalni razvoj BiH podrazumijeva uspostavljanje zajedničkog tržišta i progresivno približavanje ekonomske politike BiH politici EU. To uključuje usklađen razvoj privrednih djelatnosti, stalnu i uravnoteženu ekspanziju, porast stabilnosti i ubrzani rast životnog standarda. Cilj regionalnog razvoja BiH odnosi se na povećanje učinkovitosti privrede i uravnoteženi razvoj svih njenih dijelova. Stoga ga treba usmjeriti na socijalno ekonomsku koheziju, pomoć slabije razvijenim kantonima i općinama. Kako kapital u pravilu traži povoljne uslove, a oni se nalaze u centrima entiteta, zbog toga manje razvijeni kantoni i općine u pravilu bilježe vrlo mali obim investicija, a time i mogućnosti za razvoj, a veći kantoni kao što je Tuzlanski i Zeničko dobojski kanton zaostaju u razvoju, iako imaju veće resurse. BiH bi trebala riješiti ovaj problem: poticanjem inovativne djelatnosti i poduzetništva i stvaranjem tržišta rada, kako bi se osigurao veći stepen zaposlenosti. Korijen ovih problema leži u centralizaciji koja dozvoljava neravnomjernu raspodjelu dohodka. Nekih od ovih problema mogli bi se riješiti putem razvojne banke finansiranjem onih prioriteta koji bi poticali poduzetništvo i inovacije, ubrzali zapošljavanje, o čemu će biti riječi u četvrtoj tački ovog poglavlja. Prioriteti regionalne politike BiH trebali bi uvažavati prioritete EU. U tom smislu u BiH treba, prvo stvariti povoljnu političku, a zatim privrednu, tržišnu i finansijsku klimu za razvoj poduzetništva, a to uključuje povezivanje izvora znanja i privrede, odnosno industrije radi njegove komercijalizacije. Da bi BiH u stvarnosti bila integrirana država, neophodno postići privrednu i socijalnu koheziju, odnosno smanjiti privredne socijalne razlike između entiteta, kantona i općina. U tom kontekstu treba poboljšati socijalne uslove, provoditi politiku zapošljavanja kako se to radi u EU. BiH treba težiti cilju da ima: razvijeno zajedničko tržište, konkurentnu i dinamičnu privredu koja će se temeljiti na znanju (nova ekonomija i intelktualni kapital, sl. 27.), sposobnost za održivi razvoj, s više boljih radnih mjesta i boljom socijalnom kohezijom. U BiH je moguće stvoriti pretpostavke za regionalni razvoj i razvoj ljudskih potencijala, ako se osmisle i napreve odgovarajuće strategije. Implementacijom ovih strategija osigurala bi se privredna i socijalna kohezija entiteta, kantona i općina na način da privređivanje bude efikasnije, poslovanje brže, da se mogu zadovoljiti sve zahtjevniji korisnici i da se kompanije mogu nositi s sve oštrijom konkurencijom. U tom smislu BiH bi postigla zadovoljavajući stepen održivog razvoja. Osim potpore jedinstvenom tržištu, politika BiH treba da obuhvata i zaštitu okoline, javno zdravstvo, potrošačka prava, tržišnu (eksternu) konkurenciju, internu konkurenciju u kompanijama, sigurnost prometa, obrazovanje i pristup kulturi, u čemu važnu ulogu treba da odigraju institucionalne i tehnološke inovacije. Kada je riječ o institucionalnim inovacijama treba naglasiti ulogu korporativnog upravljanja3 koje se u našoj zemlji slabo koristi. Ovim upravljanjem su definirani odnosi između korporativnog upravljanja i menadžmenta kompanije. Vlasnik kapitala postavlja strateški menadžment koji ima pored uloge strateškog upravljanja kompanijom i ulogu zaštite kapitala vlasnika. U okviru sve većeg 3
Hatunić Emin, Korporativno upravljanje i menadžment, osnovni priručnik za menadžere,Tuzla, OFF-SET, 2009.
78
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE oslanjanja širom svijeta na privatni sektor i pitanje korporativnog upravljanja je dobilo na značaju. Korporativno upravljanje se odnosi na unutarašnja sredstva kojim se kompanije vode i kontroliraju. Vlade imaju centralnu ulogu u oblikovanju zakonskog, institucionalnog i regulatornog okruženja u kojem se razvija svaki pojedinačni sistem korporativnog upravljanja, u kome je odgovornost na privatnom sektoru.
Sl.32. Intelektualni kapital Jedan od ključnih elemenata u poboljšanju ekonomske efikasnosti privrede jeste korporativno upravljanje, koje uključuje skup odnosa između uprave kompanije, njenog odbora, njenih dioničara i drugih nosilaca materijalnih interesa. Ovo upravljanje, također, osigurava strukturu kroz koju se određuju ciljevi kompanije koji su proizašli iz analiza okruženja i aktivnosti usmjeravanja vizije i misije, kao i sredstva za ostvarivanje tih ciljeva putem izbora/definiranja strategije i njene implementacije. Korporativno upravljanje stimulira kompanije da svoje resurse koriste efikasnije, u čemu zaposleni imaju važnu ulogu dajući doprinos dugoročnom uspjehu i učincima kompanije. Vlasnici kapitala iznalaze načine poticanja različitih nosilaca materijalnih interesa u kompaniji da poduzmu društveno efikasne nivoe investiranja u ljudski (humani) kapital i fizički kapital (finansijski) specifičan za svaku kompaniju. Ovim upravljanjem se osigurava korist za društvo i privredu, jer jača povjerenje domaćih investitora u kompanije i tržište dionica u vlastitoj zemlji i osigurava kompaniji dugoročnu konkurentnost, što može uticati na ukupno zdravlje i vitalnost BiH ekonomije. Sa njim se pruža odgovarajući poticaj nadzornom odboru i upravi da ostvaruju ciljeve koji su u interesu kompanije i dioničara i omogućuje djelotvorna kontrola kojom se stimuliraju kompanije da svoje resurse koriste efikasnije.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
79
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Privredno regionalni razvoj podrazumijeva pokretanje ekonomskih procesa, poslovnih i procesa obnove i razvoja, efikasno korištenje resursa, što bi trebalo rezultirati održivom razvoju i željenim privrednim rezultatima, u skladu s vrijednostima i očekivanjima poduzetništva i građana. Ovaj pristup bi uravnotežio i kvalitativne i kvantitativne ciljeve privrednog razvoja. Da bi regionalna politika BiH bila uspješna, mora se voditi računa o specifičnostima područja na koje se odnosi, a to znači da privreda mora biti tržišno orijentirana, odnosno orijentirana na proces strateškog menadžmenta, fokusirana na znanje (nova ekonomija). U tom smislu u državnoj upravi i kompanijama treba osigurati obuke kako bi zaposleni bili pogodniji za obavljanje poslova i radnih zadataka koji su im dodijeljeni, što uključuje i doživotno učenje. U tom smislu treba osigurati podršku kompanijama u sticanju održive konkurentske prednosti, kao i angažman na socijalnom planu, kako bi se postigao veći stepen humanosti i etičnosti. U kreiranju regionalnog razvoja vrlo je važan individualni pristup. To znači da entiteti, kantoni i općine trebaju da formuliraju i implementiraju svoje strategije privrednog i regionalnog razvoja putem misije koja je proizaći iz zajedničke vizije BiH i analiza njihovog vanjskog i unutrašnjeg okruženja. Posjetimo se da regionalna politika ima za cilj podizanje životnog standarda i kvaliteta života stanovništva te smanjenje socijalno ekonomskih razlika i postizanje ujednačenog, održivog rasta. Stoga BiH treba da koristi programe, koji su finansirani iz EU fondova, kojima se daje potpora entitetima, kantonima i općinama kako bi savladali probleme s kojima se suočavaju. Ciljeve regionalne politike BiH treba postaviti tako da se smanje razlike između, prvo dva entiteta, zatim između kantona i na kraju između općina, da bi se postigla privredna snaga entiteta, kantona, općina, kao socijalno ekonomska kohezija, s ciljem da se poveća zaposlenost u oba entiteta, u svim kantonima i općinama. Da bi se povećala učinkovitost entitetskih, kantonalnih i općinskih privreda i uravnotežio razvoj svih područja unutar BiH, regionalni razvoj treba usmjeriti na socijalno ekonomsku koheziju, pomoć slabije razvijenim regijama putem finansijske solidarnosti i sudjelovanje u uravnoteženom privrednom razvoju u cjelini. 1
Organizacijsko ustrojstvo BiH
Bosna i Hercegovina ima organizacijsko ustrojstvo definirano dejtonskim mirovnim sporazumom koji još uvijek u potpunosti nije ostvaren, posebno kad je u pitanju zajedničko tržište, ekonomska i privredna politika. Nisu saživjele korporacije (telekomunikacije, željeznica, elektroprivreda) koje su trebale biti integrativni faktor države. Dejtonski sporazum se tumači i implementira na osnovu svijesti koja je proizvod etnobirokratske klase, koja ne dozvoljava razvoj demokratije u BiH. Kada pričaju svi su nezadovoljni sa onim što ne prihvataju, a zadovoljni su u Federaciji BiH s centralizacijom, RS BiH s neujedinjenim tržištem. I jedni i drugi ne poštuju Ustav i ljudska prava. Već godinama se uzalud troši ljudski trud na političke dogovore nekompetentnih političara, raste administracija/birokratija, a uništava se privreda,
80
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE univerziteti proizvode kadrove za biroe rada, stvara se ogromni deficit, omogućeno je strancima da upravljanju bankama i osiguravajućim drštvima. Ovo stanje ne ukazuje na trendove rasta, već na trendove opadanja, posebno kada je u pitanju zapošljavanje i siromaštvo. Zato cvjeta centralizam, monopol i političko etnoautokratska moć, koja je dovela do neravnomjerne raspodjele dohodka. U ovoj tački, bila je namera da se izvrši analiza, prije svega bruto društvenog proizvoda/BDP, kao ključnog pokazatelja ekonomsko privrednog razvoja, ali bilo teško doći do relevantnih podataka. 1.1.Federacija BiH Kanton Sarajevo: Kanton Sarajevo obuhvata grad Sarajevo i okolne općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo i Vogošća. Kanton zauzima područje srednje Bosne i Hercegovine, te se prostire na površini od 1276,9 km². Procjenjuje se da u kantonu živi cca 500 hiljada stanovnika. Goraždanski kanton: Općine u Goraždanskom kantonu su: Goražde, Pale-Prača, Foča-Ustikolina. Kanton se nalazi u istočnoj Bosni, a centar kantona je Goražde, koji ima površinu 504,6 km² u kojem živi otprilike 35.208 stanovnika. Hercegovačko-neretvanski kanton:Općine u Hercegovačko-neretvanskom kantonu su: Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic, Mostar, Neum, Prozor-Rama, Ravno, Stolac. Ovaj kanton se prostire na oko 4.500 km² od Makljena i Ivan sedla na sjeveru do Neuma i Jadranske obale na jugu. U centralnom dijelu kantona nalazi se grad Mostar koji je ujedno i političko, privredno, financijsko i kulturno središte Hercegovine. Livanjski kanton: Općine Livanjskog kantona su: Bosansko Grahovo, Drvar, Glamoč, Kupres, Livno, Tomislavgrad. Smješten je u jugozapadnom i zapadnom dijelu BiH, duž granice s Republikom Hrvatskom. Ovaj kanton ima najveću površinu u Federaciji BiH, sa 5.020 km² ili 19% površine Federacija BiH. Tuzlanski kanton: Općine Tuzlanskog kantona su: Banovići, Čelić, Doboj Istok, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teočak, Tuzla, Živinice. Tuzlanski kanton je smješten u sjeveroistočnom dijelu Bosne, te čini 11,1% ukupne teritorije Federacije BiH. Zauzima površinu od 2.908 km², a prema procjenama, na ovom području živi preko 600 hiljada stanovnika (189,67st/km²), od toga je 35% raseljenih i prognanih lica. S brojem stanovnika u Federaciji BiH TK participira sa 26,2%. Srednjobosanski kanton:Općine Srednjobosanskog kantona su: Bugojno, Busovača, Dobretići, Donji Vakuf, Fojnica, Gornji Vakuf, Jajce, Kiseljak, Kreševo, Novi Travnik, Travnik, Vitez. Srednjobosanski kanton je smješten u centralnom dijelu BiH na površini od 3.199 km², što čini 12% površine Federacije BiH, sa preko 253.000 stanovnika. Na jugozapadu graniči sa Unsko sanskim kantonom/Bosanskom krajinom, a na istoku sa Zeničko dobijskim i Sarajevskim kantonom.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
81
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Zeničko-dobojski kanton: Općine u Zeničko-dobojskom kantonu su: Breza, Doboj Jug, Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Vareš, Visoko, Zavidovići, Zenica, Žepče, Usora. Nalazi se u središnjem dijelu BiH, a graniči sa Sarajevskim, Tuzlanskim i Srednjobosanskim kantonom, te sa Dobojskom i Banjalučkom regijom. Površina Kantona je oko 3.904 km², na kome živi oko 398.000 stanovnika. Unsko-sanski kanton: Općine Unsko-sanskog kantona su: Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Bužim, Cazin, Ključ, Sanski Most, Velika Kladuša. Područje Unsko-sanskog kantona zauzima sjeverozapadni dio države BiH sa ukupnom površinom od 4.841 km² ili 8,2% ukupne površine BiH. Na ovom prostoru živi 305.000 stanovnika. Sjedište kantona je u Bihaću. USK ima izuzetno povoljan geoprometni položaj jer zauzima prostor na pravcu osnovnih koridora Zapadna Evropa-Mediteran-Bliski Istok, a komunikacijski je dobro povezan sa Republikom Hrvatskom i ostalim zemljama Evrope. Posavski kanton:Općine Posavskog kantona su: Domaljevac-Šamac, Odžak, Orašje. Ovaj kanton se nalazi na sjeveru BiH i sastoji od dva teritorijalno odvojena “džepa”. Općina Domaljevac-Šamac ima površinu od 44,4 km², općina Odžak 158,4 km², dok općina Orašje zauzima 121,8 km². Značajan problem predstavlja i to što je kanton teritorijalno rastavljen, tj. općina Odžak nije teritorijalno povezana sa ostatkom kantona koji čine općine Orašje i Domaljevac-Šamac. Zapadnohercegovački kanton: Općine Zapadnohercegovački kanton su: Grude, Ljubuški, Posušje i Široki Brijeg. 1.2. Republika Srpska BiH Republika Srpska BiH zauzima 49% površine Bosne i Hercegovine. Glavni grad bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska je Banja Luka, koja predstavlja administrativni, privredni i kulturni centar ovog entiteta. Podjeljena je u 5 regija: Banja Luka, Doboj, Bijeljina, Sarajevsko-romanijska regija, Trebinje. U entitetu živi 1.391.593 stanovnika (cca 1996). Prosječna gustina naseljenosti je 56 stanovnika na km². Uz to regionalni razmještaj stanovništva je veoma neravnomjeran (primjer: u Hercegovini živi 20 stanovnika po km², a Posavina i Semberija 50 stanovnika po km²). Općine u RS su: Berkovići, Bijeljina, Bileća, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanska Kostajnica, Bosanski Brod, Bosanski Novi, Bosanski Šamac, Bosansko Petrovo Selo, Bratunac, Čajniče, Čelinac, Derventa, Doboj, Donji Žabar, Foča, Gacko, Han Pijesak, Istočni Drvar, Istočna Ilidža, Istočni Mostar, Istočni Stari Grad, Istočno Novo Sarajevo, Jezero, Kalinovik, Kotor Varoš, Krupa na Uni, Kupres, Laktaši, Lopare, Ljubinje, Milići, Modriča, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novo Goražde, Osmaci, Oštra Luka. Pale, Pelagićevo, Petrovac, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Ribnik, Rogatica, Rudo, Skender Vakuf, Sokolac, Srbac, Srebrenica, Šekovići, Šipovo, Teslić, Trebinje, Trnovo, Ugljevik, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Zvornik 1.3. Distrikt Brčko Distrikt Brčko je administrativna jedinica Bosne i Hercegovine, koja je pod međunarodnom upravom. Distrikt se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni. Sjedište distrikta je grad Brčko. Distrkt ima površinu 493 km², 87 332 (1991) stanovnika, gustoću naseljenosti 384 /km².
82
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE 2.
Iskustva drugih zemalja
Ova tačku ima svrhu da ukaže dobre i loše strane zemalja kandidata i predkandidata za ulazak u EU: Slovenije, Hrvatske, Republike Češke, Slovačke, Bugarske, Rumunije, Srbije, Crnej Gore i Albanije. Njihova iskustva mogu koristiti BiH kako bi se skratilo vrijeme potrenbo za evropske integracije. U tom smislu BiH bi trebala iskoristiti pozitivna, i izbjeći negativna iskustva ovih zemalja. Opća karakteristika za većinu ovih zemalja je nizak nivo iskorištenosti sredstava pretpristupnih fondova, što može biti dobar indikator za BiH kako bi bolje mogla koristiti pretpristupne fondove. Znanje i informacije o programima ovih zemalja izuzetno su značajni za upoznavanje institucija i građana sa sistemom vrijednosti EU, njenim politikama u različitim oblastima, pravnim propisima i njihovom primjenom u praksi. Programi EU pružaju konkretnu priliku BiH institucijama i pojedincima za rad prema savremenim načelima poslovanja, kao i priliku za stručno osposobljavanje. Nedostaci pretpristupnih fondova prema iskustvima članica Unije: neprikladnost metoda, na primjer TWINNING- premalo vremena za učenje od stranih stručnjaka, zagovaranje jačanja institucija na regionalnom pa tek onda na nacionalnom nivou: razvojna politika sastoji se od sektorskih programa koje provode nadležna ministarstva, a ne regionalni nivo, izostanak višegodišnjeg programiranja: kao rezultat lošeg kvaliteta nacionalnih razvojnih strategija, planova i programa, nedovoljna i neodgovarajuća kadrovska struktura za implementaciju programa pretpristupne pomoći, dugo razdoblje za uspostavu nacionalnih sistema implementacije i obrade projektnih prijedloga, seminari, tehnička pomoć, razmjena informacija i ostvarenje rezultata između Evropske komisije i zemlje kandidata nedovoljni, tijela nadležna za politiku regionalnog razvoja nastala su kasno, imala su nedovoljne kapacitete i slabu poziciju, manjak sredstava sufinanciranja. BiH se treba kretati ka dugoročnoj razvojnoj podršci i reformi institucija koristeći fondove EU, a ključni sektori na koje se podrška treba odnositi su pravosuđe, unutrašnji poslovi, reforma javne uprave, životna sredina i ekonomski razvoj. BiH treba regionalnu strategiju usmjeriti na oblasti: promoviranje integriranog upravljanja granicom, podrška demokratskoj stabilnosti, jačanje sposobnosti državnih institucija, razvoj na polju regionalne infrastrukture i zaštite životne sredine, doprinos teritorijalnoj integraciji, doprinos tržišnoj konkurenciji, doprinos efikasnosti i razvoju općina, doprinos ekonomskoj i socijalnoj koheziji unutar i između jadranskih zemalja i kroz koordiniranje investicija, osiguranje očuvanja prirodne i kulturne baštine, zaštitu okoline i održivi razvoj, doprinositi unaprjeđenju jednakih mogućnosti za muškarce i žene, ubrzani proces proširenja kroz pripremanje entiteta, kantona i općina, administracije, istraživačkih instituta, itd. U tom smislu BiH treba jačati kapacitete lokalnih samouprava i nevladinih organizacija za upravljanje projektima po standardima EU, odnosno za pisanje projekata i upravljanje grantovima iz fondova EU, što je od prioritetnog značaja, jer se u praksi pokazalo da ne postoji dovoljno razvijen kapacitet, prije svega ljudskih znanja i sposobnosti, da se projekti napišu i sprovedu prema strogim procedurama EU. U nekim zemljama apsorpciona moć na generalnom nivou, prevashodno državnih institucija, za povlačenje EU fondova je bila veoma niska, a razlog tome je prvenstveno nedovoljna informiranost i nepoznavanje procedura i tehnika za pisanje projekata i upravljanje grantovima. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
83
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Lokalne zajednice u B i H moraju da pokažu spremnost i umijeće da koriste fondove čiji je cilj da značajno poboljšaju budžete općina i omoguće bolje sagledavanje i rješavanje problema na lokalnom nivou. Osnovni problemi koje treba riješiti su: nedovoljno razvijeni lokalni (ljudski) kapaciteti za upravljanje EU fondovima i nedovoljna informiranost na svim nivoima o mogućnostima za dobijanje sredstava iz EU fondova i o evropskoj praksi. Slučaj nekih zemalja je pokazao da EU zahtjeva striktno poštovanje procedura. Ako se one ne poštuju EU traži vraćanje sredstava i obustavljanje dalje pomoći. U tom smislu Evropska komisija daje slijedeće savjete: administrativni kapaciteti za upravljanje EU fondovima se moraju ojačati obukom osoblja, mora se izbjeći svaki sukob interesa, moraju se poboljšati transparentnost i nadzor nad procedurama javne nabavke, moraju se vršiti stalne revizije kroz cjeli program finansiranja, neregularnosti i kriminal se moraju pravovremeno javljati Evropskoj komisiji po jasnim kriterijima, moraju se uvesti mjere za sprečavanje prekršaja u domenu povjerljivosti podataka, mora se poboljšati koordinacija između ministarstava, svih zainteresiranih, centralne, regionalne i lokalne vlasti. Neke zemlje nisu imale dovoljno kapaciteta da sa uspjehom prođu kompleksnu proceduru apliciranja i dobijanja sredstava. Stoga se BiH treba usmjeriti i potencirati na povećenje proizvodnih kapaciteta, pokrivanje troškova za razvoj ljudskih resursa, investiranje u istraživanje i razvoj, ulaganje u intelektualni kapital, poboljšanje infrastrukture, podršku energetskom sektoru i smanjenju štetnih zračenja, razvoj nekretnina u urbanim oblastima, ulaganje u obradu otpada i smanjenje zagađenja. Iskustva pokazuju da su neke zemlje preslabe i spore u pripremi pristupanja EU i da imaju velika zakašnjenja u predaji projekata. Stoga BiH mora stvoriti efikasnu državnu upravu organiziranu po principu konvergencije, kako ne bi došlo do administrativnih i političkih blokada. Javne službe i vlada mora povećati svijest građana o mogućnostima koje EU fondovi pružaju BiH za njen razvoj. Državni službenici moraju biti u stanju da upravljaju aktivnostima vezanim za privredni i regionalni razvoj. Nevladine organizacije moraju vršiti intenzivnu kampanju da bi se osiguralo efektivno i transparentno korištenje EU fondova. Od političara se traži da moderniziraju infrastrukturu i da iskoriste ove mogućnosti. Da bi BiH povećala svoj apsorpcioni kapacitet u pogledu korištenja EU fondova mora ojačati administrativni kapacitet, osigurati transparentnost eliminirajući preveliku birokratiju, stabilizirati pravila za aplikaciju, izgraditi adekvatan revizorski sistem, utvrditi ugovorne odnose između svih zainteresiranih uključujući i konsultante, skratiti period evaluacije projekata, planirati budžetska sredstva za finansiranje i organiziranje, i koordinaciju na nivoima BiH. 3.
Uloga privredne komore u privrednom i regionalnom razvoju BiH
Kao sto je orgaaniziranje državnih institucija i asocijacija na nivou BiH vrlo dug i mukotrpan proces, isto tako je vrlo teško organizirati i asocijacije privrede, skladno prirodnim zakonitostima i racionalnim organizacijskim rješenjima bez primjese političkog tutorstva. Na nivou BiH organizirana je Vanjskotrgovinska komora kao obavezni oblik članstva svih privrednih subjekata bez obzira na
84
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE oblik vlasništvo i djelatnost koju obavljaju, ukoliko za njih ne postoje neki drugi oblici obaveznog članstva, u drugim asocijacijama organiziranim na nivou BiH. Pored vanjskotrgovinske komore koja je organizirana na nivou BiH organizirane su i Privredne komore na nivou entiteta koje nisu organizacijski povezane sa vanjskotrgovinskom komorom na nivou BIH. Na nivou Federacije BiH, kao i na nivou kantona organizirane su Privredne komore, kao neobavezan oblik udruživanja za nosioce privrednih aktivnosti. U toku je donošenje zakonske regulative po kojoj će sadašnja organizacija iz dobrovoljnog prerasti u obavezni oblik organiziranja za sve nosioce privrednih aktivnosti, osim onih koji će zakonskim rješenjem biti izuzeti od obaveznog članstva. Privredna komora u RS je obavezni oblik organiziranja nosilaca privredne aktivnosti. Privredna komora ima presudnu ulogu u privrednom i regionalnom razvoju koji uključuje ekonomski, socijalni, prostorni i ICT razvoj. Putem privredne komora iniciraju se i pokreću društvene, privredne, kao i promjene menadžmenta/rukovođenja na demokratskim načelima. U tom smislu Privred komora treba da: pokreće inicijative za povezane društvene promjene, informira širu javnost o planiranom i usklađenom razvoju privrede, podržava demokratizaciju procesa u društvu, što uključuje aktivnosti demokratizacije znanja, demokratizacije ideja, demokratizacije inovacija, pruža mogućnost razmijene važnih informacija, znanja i vještina u privredi, potiče razvoj novih usluga i uključuje nove servis provajdere, ukazuje na važnost međusobno uslovljenog ekonomskog i socijalnog razvoja, usklađuje prostorno planiranje i razvoj sa principima održivog razvoja, otvara nove izvore finansiranja Kada se radi o odlučivanju u privredi, ali van privrednim organizacijama Privredna komora treba da razvija svijest kod privrednika, da donose odluke koje se odnose na: razvoj kompetencija, sposobnosti vođenja i sposobnosti uređivanja odnosa unutar kompanije među zaposlenim kojima se stvara vrijednost, organizacijske oblike na bazi profitnog potencijala, kao i pružanje usluga javnih službi, organizacija civilnog društva i privatnog sektora, procedure saradnje i partnerstva lokalnih socijalnih aktera (međusektorska, međuopćinska saradnja i partnetstva), organizaciju posla u skladu sa standardima u svakoj od organizacija (institucija), prostor koji udovoljava standardima kvaliteta rada, potrebnu opremu, finansijska sredstva i potrošnju, vrste izvora finansijskih sredstava. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
85
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE I ono što je najvažnije Privredna komora treba da potiče razvoj konkurencije ne samo na tržištu već i u kompanijama. U tom smislu privrednike treba osposobiti da njihove kompanije budu pokretači intenog i eksternog tržišta. U tom kontekstu Privredna komora treba staviti akcent na razvoj ljudskih resursa u kompanijama, na razvoj marketinga i na razvoj inovativne aktivnosti koja je u funkciji konkurentnosti. Ljude treba obučiti putem seminara i obuka koje su u funkciji pogodnosti za efikasnije poslovanje. I ono što je posebno značajno, privredne komore treba da organiziraju: obuku ljudstva vezano za upravljanje projektima po standardima EU i za strateško planiranje i strateško upravljanje, kako bi se pravile strategije privrednog i regionalnog razvoja, koje će se implementirati u skladu sa modelima implementacije strategije u skladu s procesom strateškog menadžmenta. Kada je riječ o finansiranju, postavlja se pitanje: zašto finansirati? Sa finansiranjem se potiče privredni razvoj u čemu značajnu ulogu ima Privredna komora putem koje se postiže poželjna destinacija u BiH za strana ulaganja. U tom smislu treba se fokusirati na prednosti finansiranja: značajni prirodni resursi, visoko razvijeni ljudski potencijal, pravna sigurnost, monetarna stabilnost, niska poreska stopa, reformiran bankarski sistem i prisustvo stranih banaka, povoljan tretman stranih investitora, pogodnosti za strane investitore, liberalizacija vanjsko trgovinskog poslovanja. Privredna komora se treba uključiti u provođenje ekonomske reforme koja se odnosi na privatizaciju i razvoj tržišne privrede, razvoj sektora malih i srednjih kompanija/preduzeća, na stvaranje uslova za privlačenje stranih investitora i brojne druge reforme koje bi stvorile pretpostavke i preduslove za profitabilnost investicijskih projekata. U tom smislu uloga Privredne komore da unapređuje investicijsku i poslovnu klimu, da stvara institucionalni okvir za privlačenje stranih direktnih ulaganja, da privredu usmjerava na prioritetne sektore, a privrednike na odabrane zemlje uz privlačenje svih vrsta stranih direktnih ulaganja. Dalje Privredna komora treba da uliži napor i trud da se poveća broj izvoznika i vrijednost izvoza i da utiče na strukturu izvoza povećanjem konkurentnosti. Osim toga privredna komora treba da utiče i na uspostavljanje efikasnijeg institucionalnog okvira za poticanje i promociju izvoza. U tom kontekstu Privredna komora treba da pomaže svojim članicama kako bi ostvarile nove poslovne kontakte i razvile partnerstva organiziranjem zajedničkih nastupa privrednih subjekata na domaćim i inostranim sajmovima, organiziranjem privrednih susreta, te kroz druge vidove promocije privrede, uspostavljanjem partnerstava sa drugim privrednim komorama i međunarodnim organizacijama. Osim toga privredna komora se treba aktivno uključiti u „lobiranje“ kod izvršnih organa vlasti za uspostavljanje takvog privrednog ambijenta koji će pomoći razvoju domaće privrede i regionalnom razvoju i privlaćenju stranih investicija. U tom smislu Privredna komora treba da sarađuje sa institucijama entiteta i BiH čiji je cilj djelovanja privlačenje stranih direktnih investicija, prije svega s Razvojnom bankom i Agencijom za promociju stranih investicija i dr. 4.
Uloga Razvojne banke u privrednom i regionalnom razvoju BiH
Razvojna banka ima ključnu ulogu u finansiranju regionalnog razvoja, kojim bi se povećala učinkovitost privrede i uravnotežio razvoj svih dijelova BiH. U tom smislu pomoć putem Razvojne banke entiteta trebalo bi usmjeriti na socijalno ekonomsku koheziju i pomoć slabije razvijenim
86
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE kantonima i općinama Federaciji BiH i općinama Republici srpskoj u BiH. Prefiks Razvojne banke ukazuje na razvoj, stoga treba razviti odnose privrede i Razvojne banke kako bi se sufinansirali projekti koji se finansiraju iz EU fondova. Osim toga Razvojna banka može podržati razvoj ljudskih potencijala i razvoj informacijskog komunikacijskih tehnologija, kako bi se ubrzao privredni razvoj BiH. Dalje Razvojna banka može pomoći u rješavanju problema nezaposlenosti finansiranjem onih prioriteta koji bi ubrzali zapošljavanje. Prioritet u rješavanju nezaposlenosti je stvaranje tržišta rada koje će moći zadovoljiti potrebe privrede i koje će uvažavati socijalne i regionalne razlike u BiH. Dosadašnji pristup Razvojne banke u zapošljavanju, samozapošljavanju i/ili održavanju postojećeg broja zaposlenih treba podići na viši stepen, kako bi se dao snažan poticaj privrednom i regionalnom razvoju. Iskustva iz okruženja ukazuju da su mnoge zemlje u pristupanju EU koristile Razvojnu banku, s ciljem olakšanog finansiranja programa i projekata vezano regionalni razvoj, razvoj ljudskih potencijala i ruralni razvoj. BiH efikasnim korištenjem pretpristupnih fondova, prije svega može izgradi prometnu infrastrukturu, poboljšati zdravstvene usluge i razviti ljudske potencijale. U tom smislu treba aktivirati Razvojnu banku kako bi osigurala kredite za sufinansiranje projekata koji se finansiraju iz EU fondova. Razvojna banka se može uključiti u razvoj informacijskog društva, tako što će aktivnije poticati industrijalizaciju u oblasti informacijsko komunikacijskih tehnologija/ICT, posebno u domenu industrije softvera, kroz javni i privatni sektor, pri čemu će se poticati razvoj malih i srednjih kompanija u privatnom sektoru i njihovo proizvodno i poslovno povezivanje sa javnim sektorom. Kada se radi o privredi i društvu, uključivanje Razvojne banke u finansiranje privrednog i društvenog razvoja bi mogao bi se smanjiti stepen nezaposlenosti, poticanjem nedovoljnog domaćeg investiranja. Ovim bi se ubrzao, inače spor, ekonomski rast i smanjio veliki vanjsko trgovinski deficit. Osim toga Razvojna banka može poticati veći razvoj i rast ICT infrastrukture i industrije, a to znači veći i brži razvoj informacijskog društva u BiH. Kako je znanje nedovoljno zastupljeno u ekonomiji, uključivanjem Razvojne banke u sufinsiranje razvoja ljudskih potencijala u državnoj upravi i korporativnom svijetu, koji se finansira putem četvrte komponente IPA fondova, bio bi poticaj razvoja intelektualnog kapitala u svim organizacijama, a posebno u organizacijama državne uprave na nivou države, entiteta, kantona i općina i u organizacijama korporativnog sektora. Dalje, Razvojna banka može poticati razvoj e-uprave, temeljene na ICT, kako bi se mogao bitno unaprijediti kvalitet usluga koje državna uprava pruža građanima, malim i srednjim kompanijama u BiH. Poticanjem, putem Razvojne banke, izgradnje odgovarajuće, brze i sigurne informacijske i komunikacijske infrastrukture u BiH osiguralo bi se zadovoljavanje potreba građana, privrede, organa državne uprave i društva u cjelini. Kako je makroekonomska politika, koja uključuje ICT Industriju, u nadležnosti države, to se očekuje ključna uloga Razvojne banke. Država treba da bude reformirana u skladu sa e-upravom, kako bi mogla biti adekvatna podrška privrednom i regionalnom razvoju BiH, u čemu bi značajnu ulogu imala Razvojna banka. Učestvovanjem u budžetima implementacije strategija privrednog, regionalnog i razvoja ljudskih potencijala, Razvojna banka može finansiranjem razvojnih programa i velikih projekata poticati sveobuhvatni razvoj informacijakog znanja u BiH. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
87
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE 5.
Uloga IPA fondova u regionalnom razvoju
Pretpristupni fondovi namijenjeni su državama kojima je cilj ući u EU. Osnovna svrha instrumenta predpristupne pomoći, kada je u pitanju BiH, odnose se na potporu u usklađivanju zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, na provedbu usklađivanja propisa, standarda EU i na pripremu za korištenje fondova EU koji su na raspolaganju BiH da bi bezbolnije postala član EU. 1. Pomoć u tranziciji i jačanju institucija Komponenta „Pomoć u tranziciji i jačanju institucija“ ima ulogu pružanje pomoći BiH u izgradnji njenih administrativnih i pravosudnih kapaciteta, kao i pomoći u ispunjenju političkih, privrednih, pravnih i administrativnih kriterija za članstvo u EU. Priprema i nadzor nad implementacijom projekata vezano za pomoć u tranziciji i jačanju institucija BiH trebaju da budu u nadležnosti određenog ureda za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU. Za provedbu projekata odgovorno je tijelo za financiranje i ugovaranje. Voditelje programa u institucijama BiH imenuju vlade. Nacionalni program za određenu godinu ima sljedeće prioritete, koji se odnose na: politički kriteriji: borba protiv korupcije, ljudska prava i zaštita manjina, ekonomski kriteriji, sposobnost ispunjavanja obveza za članstvo u EU: politiku tržišne konkurencije, informacijsko društvo i medije, poljoprivredu, energetiku, socijalnu politiku i zapošljavanje, pravdu, slobodu i sigurnost, ekologiju, carinsku uniju, instrument institucijskog jačanja, sudjelovanje u programima i agencijama EU. 2. Prekogranična saradnja Komponenta „Prekogranična suradnja“ za BiH predstavlja važan doprinos aktivnostima regionalnoga razvoja. BiH ima izravne granice s regijama susjednih država, koje čine prihvatljiva područja saradnje na osnovi čega se izrađuju zajednički programi prekogranične saradnje. Također, ovom komponentom IPA, financiraju se i projekti u sklopu transnacionalnih programa saradnje. Važno je napomenuti da u programima s državama članicama EU, vodeću ulogu u pripremi i provedbi programa imaju upravljačka tijela koja su smještena u državama članicama, dok će vodeću ulogu u pripremi i provođenju programa imati tjela zemlja koje ostvaruju prekograničnu saradnu. Prekogranična suradnja obuhvata saradnju na izradi i provedbi zajedničkih projekata dvaju ili više prekograničnih projektnih partnera, učesnika s regionalnog nivoa. Novčana sredstva dodjeljuju se temeljem zajedničkih konkursa za dodjelu bespovratnih sredstava prema unaprijed utvrđenim prioritetima iz prekograničnih i transnacionalnih programa. Maksimalni iznos IPA sredstava namijenjenih za projektne partnere jest 85% od ukupnoga iznosa projekta, dok 15% projektni partneri moraju sufinancirati vlastitim sredstvima. 3. Regionalni razvoj Regionalni razvoj obuhvata tri sektora: promet, zaštitu okoline i regionalnu konkurentnost. U sklopu ove komponente BiH treba izraditi operativne programe za promet, zaštitu okoline i regionalnu konkurentnost.
88
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Operativni program za promet predstavlja stratešku osnovu za korištenje sredstava iz ove komponente programa IPA u sektoru prometa. Na osnovi analize stanja u ovom sektoru definiraju se prioritetne aktivnosti te pripadajuće mjere u koje će usmjeravati raspoloživa financijska sredstva. Analiza postojećeg stanja treba da ukaže na razvijenost putnog prometa u odnosu na ostale prometne grane. Imajući u vidu potrebe proizašle iz analize te cilj uravnoteženog razvoja mreže koja uključuje sve vrste prometa, ovaj program usredotočuje se i na područje željeznice, a sastoji se od sljedećih prioriteta i mjera: unaprjeđenje željeznica BiH, nadogradnja i modernizacija pruga, povećanje sigurnosti i učinkovitosti željezničkog prometa, unaprjeđenje sistema unutarnje plovidbe, modernizacija i obnova riječnih plovnih putova i lučke infrastrukture, tehnička pomoć: upravljanje operativnim programom i jačanje institucionalne sposobnosti. Cilj prvog prioriteta odnosi se na razvoj prometne infrastrukture u BiH te povezivanje nacionalnih mreža s transeuropskim mrežama. Ulaganjima u željezničku infrastrukturu povećat će se kvalitet željezničkog prometa, koji je veoma bitan kako za putnički tako i za robni promet. Drugi prioritet se odnosi na pripremu infrastrukturnih projekata čiji je cilj usklađivanje sa smjernicom o riječnom informacijskom sistemu, a treći na osiguranje finansijske podrške operativnoj strukturi. Operativni program zaštite okoline predstavlja programsku osnovu za korištenje sredstava na području zaštite okoline Na temelju provedene analize stanja u ovom području, upravljanje otpadom i upravljanje vodama treba prepoznati prioritetne aktivnosti za usmjeravanje sredstava iz trećeg IPA programa. U tom smislu treba odabrati aktivnosti s obzirom na to da sistemi upravljanja otpadom te upravljanja vodama u BiH ne odgovaraju standardima EU, a njihovo usklađivanje zahtijeva iznimno visoka financijska ulaganja. Operativni program zaštite okoline sastoji se od sljedećih prioriteta i mjera: 1.
razvoj infrastrukture za upravljane otpadom radi uspostave cjelovitog sistema upravljanja u BiH. Ovaj prioritet ima dvije mjere: mjera 1 se odnosi na uspostavu novih centara za upravljanje otpadom na svim nivoima, mjera 2 se odnosi na sanaciju visokoonečišćenih lokacija (“crne tačke“),
2.
zaštita vodnih resursa BiH kroz poboljšanje sistema vodoopskrbe te integriranog sistema upravljanja otpadnim vodama. Mjere ovog prioriteta su: mjera 1 odnosi se na uspostavu modernih vodoopskrbnih sistema i mreža, mjera 2 se odnosi na izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iz domaćinstava i industrije i i poboljšanje kanalizacijske mreže,
3.
tehnička pomoć je prioritet čija je mjera 1, a koja se odnosi na upravljanje operativnim programom i jačanje institucionalne sposobnosti.
Operativni program za regionalnu konkurentnost je strateški dokument za područje regionalne konkurentnosti. To podrazumijeva korištenje raspoloživih finansijskih sredstava za mjere jačanja privredne konkurentnosti i poticanja razvoja manje razvijenih područja. Glavna okosnica poticanja razvoja i rasta je poduzetništvo, odnosno stvaranje boljih uslova poslovanja i potpore malim i srednjim poduzetnicima. Operativni program za regionalnu konkurentnost uključuje odgovarajuće prioritete i mjere:
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
89
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Prvi prioritet se odnosi na poboljšanje razvojnih mogućnosti područja s poteškoćama u razvoju. Njegova mjera se odnosi na poslovnu infrastrukturu, odnosno na izgradnju, opremanje i razvoj poslovne i turističke infrastrukture na svim nivoima BiH koji zaostaju u razvoju. Mogući predlagači projekata s ovih područja su jedinice lokalne i regionalne samouprave, njihova udruženja i neprofitna tijela, kompanije u njihovu vlasništvu te turističke zajednice. Drugi prioritet se odnosi na jačanje konkurentnosti BiH privrede. Sadrži dvije mjere, prva se odnosi na poboljšanje ulagačke klime, a druga na transfer tehnologije i na prilagodljivost kompanija. Ovim prioritetom je predviđeno jednim djelom poboljšanje administrativne učinkovitosti na nacionalnom nivou (izrada metodologija, studija, preporuka za razvoj poduzetništva, kao i registra potpora poduzetnicima). Ostale aktivnosti namijenjene su jačanju sistema privređivanja izvan državne uprave: jačanje poslovne konkurentnosti primjenom e-poslovanja (obuka kadrova i nabava opreme za centre za potporu malim i srednjim kompanijama/preduzećima kako bi se razvili u referentne e-business centre), pružanje savjetodavnih usluga malim i srednjim kompanijama s ciljem jačanja konkurentnosti na tržištu EU, razvoj ulagačke klime u regijama putem obuke i certificiranja kadrova u entitetima i kantonima i partnerskim institucijama, te razvoj izvozno orijentiranih clustera. Ovim prioritetom je predviđeno je obrazovanje te ulaganja u projekte javnog naučnog sektora u cijeloj BiH u području transfera tehnologije, kao i uspostava inkubacijskih centara kao centra od strateške važnosti za BiH i širu regiju. Treći prioritet se odnosi na tehničku pomoć. Sadrži također dvije mjere, prva se odnosi na upravljanje operativnim programom i jačanje institucionalne sposobnosti, a druga na razvoj sektorskih studija, priprema budućih programskih dokumenata i pripadajućih projektnih prijedloga. S njim je predviđeno jačanje sposobnosti operativnih struktura za kvalitetnu implementaciju i upravljanje operativnim programima, te izradu budućih programskih dokumenata i pripadajućih projektnih prijedloga. 4. Razvoj ljudskih potencijala Stručnjaci za ljudske resurse već 30 godina govore da je ključ za uspjeh kompanije razumijevanje korisnika/kupca i razumijevanje vlastitog poslovanja. No, činjenica da većina profesionalaca za upravljanje ljudskim resursima/HRM (Human Resource management) nemaju dovoljno znanja za razumijevanje prirode svog poslovanja. Strateški menadžeri očekuju od funkcionalnih menadžera HRM-a da razumiju poslovanje općenito, a posebno svoj djelokrug rada, da razumiju probleme sa kojima se suočavaju, te da predlože rješenja ili da daju inicijativu za praktično djelovanje usklađeno s njihovim poslovnim potrebama. Razlog za nerazumijevanje prirode poslovanja, što nemaju znanje o organizacijskoj inteligenciji, odnosno što nemaju sposobnost da misle efikasno o organizaciji, s poslovnog aspekta. Standardni pristup HRM-u naglašava stvaranje vrijednosti koji proizlaze iz odnosa među zaposlenim, a novi pristup naglašava građenje odnosa van kompanije s korisnicima (potrošački kapital), dobavljačima, partnerima, pa i konkurencijom (relacioni kapital). Upravo ovim pristupom HRM-u se daje strateški karakter. Stoga, strateški menadžment zahtjeva od HRM-a veću ulogu
90
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE u stvaranju integracije kompanije sa njenim vanjskim okruženjem. Ovom aktivnošću procesa strateškog menadžmenta se razvijaju sposobnosti zaposlenih u pogledu kompetencija, izvora energije vođenja/menadžerske energije, i sposobnosti u stvaranju vrijednosti u odnosima među zaposlenim unutar kompanije i u građenju odnosa s korisnicima, partnerima, dobavljačima, konkurencijom, van kompanije. Zaposleni mogu razumjeti i prihvatiti promjene HRM kada posjeduju potrebno znanje za transformaciju ove poslovne funkcije za koju treba stvoriti pretpostavke, a to znači imati kadrove koji imaju visoko razumijevanje za upravljanje ljudskim resursima, ali i dobro razumijevanje i shvatanje potreba za razumijevanjem poslovanja i kao razumijevanje vanjskog okruženja. Stoga treba poći od činjenice da HR transformaciju treba zasnivati na očekivanjima, prije svega korisnika, investitora, regulatora, da će njihovi interesi biti zadovoljeni. HRM strategiju, vezano za očekivanja kompanije da ostvaruje superiorne performanse, treba graditi tako da iz nje proizilaze jasni zahtjevi u pogledu organizacijskih sposobnosti, koje mogu osigurati efikasnu implementaciju strategije. Pritom, ključna uloga strateških i funkcionalnih menadžera HRM-a treba da bude usmjerena na poslovne rezultate, koji nastaju kao vrijednosti iz odnosa unutar i van kompanije. Jednostavno rečeno, najveći izazov za HR profesionalce danas, je pomoć kako bi se unaprijedilo poslovanje. Za uspjeh transformacije potrebno je početi s jasnim razumijevanjem poslovnog konteksta, jer okruženje u kojem kompanija posluje nudi argumente za HR transformaciju. Treba poći od logike ponude i potražnje, koja tvrdi da, ako je kvalitetan proizvod/uslugu, ali je potražnja nula, onda je vrijednost jednaka nuli. Ovo znači ako se putem HRM-a ne stvara vrijednost koja će obezbijediti sposobnost kompanije da privuku, usluže i zadrže korisnika/kupca, investitore, vrijednost HRM-a je nula. Ova logika ima mnoge praktične implikacije. Treba snažno sugerirati da HR transformacija počne s detaljnom raspravom o poslovanju. Treba shvatiti da se transformacija ne radi zbog HRM-a, već zbog izgradnje poslovnog uspjeha. HRM transformacija treba biti utemeljena u kontekstu poslovnih zahtjeva i usklađena poslovnom transformacijom. To treba biti učinjeno na način da se HRM fokusira na stvaranje dodatne vrijednosti, a ne na jednostavno optimiziranje HRM-a kao funkcije. Ljudske resurse treba vezati za ključne poslovne rezultate koji imaju održivu vrijednost. Ne smije se dozvoliti da neke kompanije ulažu u HR transformaciju zbog hirova pojedinih menadžera/vođa ili želje za većim ličnim ili funkcionalnim uticajem. Treba izbjeći zamku da se ljudskim resursima upravlja u sklopu nege druge funkcije, a posebno pravne, što je najčešći slučaj, tada je sigurno da do transformacije neće doći. HR transformacija treba biti vezana na ukupnu uspješnost organizacije, a ne samo pojedinih vođa. HR transformacije može biti jedino potpuna ako utiče na efikasnost implementacije strategije u postizanju poslovnih rezultata. Učinkovitost može i obično je ključni element transformacije, ali efikasnost sama ne čini transformacijske promjene. 1. Upravljanje ljudskim resursima u korporativnom svijetu i državnoj upravi Gledajući strateški ljudskim resursima treba upravljati tako da se obezbjede kadrovi po zahtjevu organizacije državne uprave ili kompanije, a to znači da zaposleni trebaju biti obučeni da budu kompetentni (stručno, socijalno i komercijalno), da posjeduju izvore energije vođenja (sposobnosti
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
91
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE moći i uticaja) i sposobnosti uređivanja odnosa unutar (među zaposlenim) i van kompanije (s korisnicima) kojima se stvara vrijednost. Ovakvo obučeni kadrovi ispunjavaju zahtjeve radnog mjesta bilo da rade u državnoj upravi ili u korporativnom sektoru u pogledu sposobnosti i kvalifikacija. Problem koji je trenutno prisutan u državnoj upravi i profitnim ili neprofitnim organizacijama što se ne ostvaruje podudarnost između zahtjeva radnog mjesta i sposobnosti i kvalifikacija državnih službenika/ zaposlenih. To dovodi do toga da se uzalud troši ljudski trud i puno energija na loše osmišljene zadatke. Ekonomske, globalne, tehnološke, demografske promjene i pritisci, kao i promjene u potrebama korisnika koji postaju zahtjevniji u pogledu kvaliteta proizvoda/usluge i konkurencije koja postaje globalna i vrlo oštra, uticale su da strateški menadžeri traže inovativna rješenja upravljanja ljudskim resursima, što je u skladu sa novim načelima menadžmenta4. To je bio razlog da se uđe u promjene upravljanja ljudskim resursima, u svrhu modernizacije menadžmenta, kako bi se kompanije mogle osposobiti da udovolje novim zahtjevima poslovanja. Dobri uređeni odnosi među zaposlenim su samo potreban uslov za uspješnost kompanije ili državne uprave. Osim unutrašnjeg povezivanja/integriranja kompaniji je potrebno vanjsko povezivanje sa svim stakeholderima, a posebno sa korisnicima/kupcima. To isto se odnosi na državnu upravu čiji zaposleni koji se trebaju povezat s građanima i privrednim subjektima. Ovo ukazuje da je osim unutrašnjeg povezivanja/integracija potrebno i vanjsko povezivanje kako bi kompanije, odnosno državna uprava mogle biti uspješne. Upravo vanjsko povezivanje koje kompaniji i državnoj upravi daje strateški karakter jeste inovacija menadžmenta u kompanijama i državnoj upravi. Dakle, novi pristup osim unutrašnjeg povezivanja, putem uređivanja odnosa među zaposlenim, naglašava integraciju kompanije sa svojim vanjskim okruženjem, odnosno povezivanje sa korisnicima, dobavljačima, investitorima, partnerima, pa i konkurencijom. To isto se odnosi na državnu upravu gdje među državnim službenicima trebaju da budu uređeni odnosi tako među njima ne vlada samo međusobno poštovanje i povjerenje, već da održavaju odnose s građanima kojima se stvara vrijednost. Stoga se u praksi od menadžera HRM-a u poslovnom svijetu i državnoj upravi očekuju bolje razumijevanje poslovanja/službovanja općenito, a posebno svog djelokruga rada i problema sa kojima se suočavaju. 5.
Ruralni razvoj
Svrha i cilj ruralnog razvoja je održiva modernizacija poljoprivrednog sektora i ruralnih područja ciljanim ulaganjima te ih pripremiti za provedbu pravne stečevine EU. Aktivnosti koje su prihvatljive za sufinansiranje od strane BiH su: (1) ulaganje u poljoprivredu u svrhu restrukturiranja i dostizanja EU standarda, (2) ulaganje u preradu i u trženje poljoprivrednih i ribljih proizvoda radi restrukturiranja i dostizanja EU standarda, (3) poboljšanje životne okoline, (4) priprema i implementacija lokalnih strategija ruralnog razvoja, (5) poboljšanje i razvoj ruralne infrastrukture, Prema rezultatima ankete među građanima EU-a, prioriteti zajedničke poljoprivredne politike trebali bi biti: (1) omogućiti zdravu i sigurnu hranu, (2) omogućiti pristojan životni standard poljoprivrednika, (3) promovirati poštovanje prema ekologiji, (4) osigurati dobro postupanje sa 4
Emin Hatunić, Menadžment budućnosti, Tuzla, OFF-SET, Sarajevo Avaz, 2011.
92
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE životinjama na farmama, (5) pomoći poljoprivrednicima da se prilagode očekivanjima potrošača, (6) osigurati potrošačima razumne cijene, (7) jačati rast i zapošljavanje u ruralnim područjima Stoga, održiv razvoj poljoprivrednog i prehrambenog sektora predstavlja glavni cilj ove politike. IPARD je peta komponenta cjelovitog pretpristupnog programa Evropske unije za razdoblje 2007. – 2013. godine. Ovaj program provodi se kroz tri osnovna strateška prioriteta/cilja: (1) poboljšanje tržišne učinkovitosti i implementacija standarda EU, (2) pripremne radnje za implementaciju poljoprivredno-okolišnih mjera i lokalnih strategija ruralnog razvoja, (3) razvoj ruralne ekonomije. Ova tri cilja mogu predstavljati okosnicu pripreme BiH za buduće korištenje fondova namijenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju nakon pristupanja EU, jer se kroz Evropski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) provode mjere na gotovo identičan način. Osim navedenih strateških prioriteta, IPARD program će financirati i mjeru Tehničke pomoći koja će biti na raspolaganju Upravnoj direkciji SAPARD/IPARD programa. Implementacija IPARD programa u BiH može pomoći da se u našoj zemlji razvije poljoprivreda kao značajna komponenta ukupnog privrednog i regionalnog razvoja. Stoga, peta komponenta IPA programa/ruralni razvoj može pružiti potporu BiH u pripremama za implementaciju i upravljanje zajedničkom poljoprivrednom politikom s naglaskom na doprinos održivoj prilagodbi poljoprivrednog sektora i ruralnih područja te na pripremu za implementaciju pravne stečevine EU u vezi s zajedničkom poljoprivrednom politikom. Prioritetna područja unutar kojih su definirane mjere odnose se na: (1) poboljšanje tržišne učinkovitosti i provedba standarda EU. Prvi prioritet se odnosi na jačanje poljoprivredne proizvodnje i tržišnog kapaciteta putem mjera: ulaganja u poljoprivredu u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda EU, koja omogućuje ulaganja u sektor: mljekarstva, govedarstva, peradarstva, jaja, voća i povrća, žitarica i uljarica, priprema radnje za implementaciju poljoprivredno ekoloških mjera i lokalnih strategija ruralnog razvoja. (2) Drugi prioritet se odnosi na jačanje i poboljšanje kapaciteta implementacije. Mjere se odnose na aktivnosti u svrhu ekoloških poboljšanja i priprema i implementacija lokalnih strategija ruralnog razvoja, (3) Treći prioritet se odnosi na razvoj ruralne privrede. Usmjeren je na stvaranje boljih životnih uslova u ruralnim područjima poboljšanjem ruralne infrastrukture i promoviranjem poslovnih aktivnosti putem poboljšanja i razvoja ruralne infrastrukture, koja omogućuje ulaganja u kanalizacije i pročišćavanja otpadnih voda, u lokalne putove i toplane. 6. Programi EU raspoloživi BiH i strategija informacijskog društva Bosne i Hercegovine 1. Programi EU raspoloživi BiH Zaključcima Evropskog vijeća sa sastanka održanog u Solunu 2003. godine, zemljama zapadnog Balkana, pa time i Bosni i Hercegovini, ponuđena je mogućnost učešća u programima EU, s ciljem da se podrže njihovi napori na putu evropskih integracija. Stupanjem na snagu Okvirnog sporazuma o općim principima učešća Bosne i Hercegovine u programima Zajednice, u januaru 2007. godine, IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
93
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Bosni i Hercegovini otvorena je mogućnost pristupanja programima EU. Svrha programa EU (prethodno poznati kao programi Zajednice) da podrže saradnju između država članica i njihovih građana u raznim oblastima politika EU. BiH, kao potencionalnom kandidatu za članstvo u EU data je mogućnost učešća u ovim programima. Učešće uključuje prethodno provođenje propisane procedure i ispunjavanje potrebnih preduslova. Programi EU podržavaju politike EU. Imaju za cilj unapređenje saradnje između država članica EU i njihovih građana u različitim oblastima: kulturi, nauci, obrazovanju, transportu, energiji, zaštiti okoline, zdravstvu, pravosuđu, fiskalnoj i carinskoj politici, itd. Zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo u EU, budući da programi EU prate politike i prioritete EU, se preporučuje selektivno i postepeno pristupanje ovim programima, u skladu s vlastitim potrebama, kapacitetima, strateškim interesima i očekivanim koristima od učešća. Pritom je potrebno je voditi računa i o raspoloživim institucionalnim kapacitetima i budžetskim sredstvima države koja je potrebno planirati i izdvojiti za učešće u svakom pojedinom programu. Postupak pristupanja programu pokreće se za svaki program posebno, a nosilac aktivnosti u vezi s pristupanjem je nadležna institucija na državnom nivou. Da bi zemlja pristupila pojedinom programu, potrebno je da zaključi memorandum o razumijevanju s EU, te plati finansijski doprinos za učešće u programu (tzv. ulaznu kartu) za svaku godinu učešća u programu. Troškovi ulazne karte mogu se dijelom finansirati iz IPA fondova. Za svaki od programa nadležan je određeni generalni direktorat Evropske komisije, dok su za provođenje pojedinih programa najčešće zadužene izvršne agencije uspostavljene od Evropske komisije, koje objavljuju pozive za predaju projektnih prijedloga, vrše odabir projekata, dodjeljuju finansijska sredstva, te prate realizaciju projekata. Učešće u programima EU predviđa uspostavljanje kontakt tačke za program u zemlji učesnici, s ciljem pružanja informacija o programu, podrške aplikantima i unapređenja učešća zemlje u pojedinom programu. Kao što je već spomenuto, za neke od programa predviđa se uspostavljanje državne agencije za provođenje programa u zemlji. Učešće u programima EU ostvaruje se putem poziva za predaju projektnih prijedloga i dodjeljivanja grant sredstava odabranim projektima. Sredstva koja država uplaćuje na ime ulazne karte ne garantiraju finansiranje prijavljenih projekata. Istovremeno, odobreni projekti mogu osigurati sredstva u znatno većem iznosu od onog plaćenog na ime ulazne karte. Projekti podržani u okviru programa EU obično zahtijevaju učešće više partnera iz više zemalja članica programa, kao i sufinansiranje projekata od strane aplikanata. Pored toga BiH učestvuje i u programima Tempus i Erasmus Mundus, sl.36.
94
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Naziv programa
Oblast Nauka
Konkurentnost i inovativnost
Sedmiokvirni program za istraživanje tehnološki razvoj i ogledne aktivnosti – FP7 Program za poduzetništvo i inovacije (EIP) Okvirni Program podrške politikama u oblasti program i ICT (ICT PSP) konkurentnost Inteligentna energija za Evropu Integrirani program za doživotno učenje
Obrazovanje
Tempus IV Erasmus Mundus II
Mladi
Uk. Budžet (mil €) 50.52 2.17 3,62
0.730 0.730 cca 7.00
cca 50 mil/god cca 950
Mladi u akciji
885.00
Kultura 2007-2013
400.00
MEDIA 2007
755.00
Evropa za građane
215.00
Kultura Civilno društvo
PROGRESS-program Zajednice za zapošljavanje i društvenu solidarnost Programske aktivnosti Zajednice u oblasti javnog zdravlja Programske aktivnosti Zajednice za podršku potrošačkoj politici
Socijalna politika Zdravstvo Zaštita potrošača
Life+
Zaštita okoline
cca 750 321.50 885.00 156.80 2,14 milijarde
Transport
Marko Polo II
450
Poreska politika
Fiscallis 2013
156.90
Carinska politika
Carina 2013
323.80
Herkule II
98.5
Finansije Pericles Javna uprava
Interoperabilno rješenje Carina za evropske 2013 javne uprave.ISA Sigurniji intenet
Sigurnost
Migracije
55.00
Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu
198.80
Finansijski Instrument za civilnu zaštiti
189.80
Okvirni program za sigurnost i zaštitu sloboda
Pravosuđe
7.00 164.10
Okvirni program za osnovna prava i građanstvo
Okvirni program za solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima
Prevencija i borba protiv kriminala
597.60
Prevencija, pripravnost i upravljanje posljedicama terorizma i drugim rizicima vezanim za sigurnost
137.40
Daphne III
116.85
Prevencija upotrebe droga i informiranje
21.35
Osnovna prava i građanstvo
93.80
Krivično pravosuđe
199.00
Građansko pravosuđe
137.40 106.50
Evropski fond za izbjeglice
670.09
Fond za vanjske granice
2152.00
Evropski fond za integraciju državljanja trećih zemalja
1771.00
Fond za povratak
676.00
Sl.36. Pregled programa EU 2007-2013 IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
95
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE BiH može pristupiti većini prethodno navedenih programa5, uz ispunjavanje potrebnih uslova i provođenje propisane procedure. Do sada BiH je pristupila Sedmom okvirnom programu za istraživanje i tehnološki razvoj – FP7 (u januaru 2009. godine) i programu Kultura (u januaru 2011. godine). Iako nije članica programa doživotno učenje, BiH može učestvovati u nekim aktivnostima multilateralnih projekata i mreža u svojstvu partnera, te u potprogramu Jean Monnet. Učesnici iz Bosne i Hercegovine imaju pristup i određenim aktivnostima programa Mladi u akciji, na području evropskog volontarizma i saradnje sa susjednim zemljama. 1.1. Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj/nauka - FP76 Cilj: Cilj sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj je jačanje naučne i tehnološke baze evropske industrije i njene konkurentnosti u međunarodnim okvirima. Program podržava saradnju na polju nauke, uspostavu istraživačke infrastrukture, te profesionalni razvoj i usavršavanje istraživača. Korisnici: Program pruža podršku univerzitetima, istraživačkim institutima i centrima, industriji (uključujući mala i srednja preduzeća), javnoj administraciji i pojedincima. Programske aktivnosti: Saradnja: uspostavljanje evropskog liderstva u deset prioritetnih tematskih oblasti finansiranjem naučnih istraživanja. Tematske oblasti: zdravlje. hrana, poljoprivreda i ribarstvo, biotehnologija, informacione i komunikacijske tehnologije, nanonauke i nanotehnologije, materijali i nove proizvodne tehnologije, energija, zaštita okoline i klimatske promjene, društveno-ekonomske i humanističke nauke, sigurnost,istraživanja svemira. Ideje: podrška povećanju dinamičnosti, kreativnosti i izvrsnosti evropskog istraživanja i pionirskim ‘graničnim’ istraživanjima. Ljudi: podrška jačanju ljudskih potencijala u okviru evropskog istraživanja, usavršavanju, mobilnosti i profesionalnom razvoju istraživača. Kapaciteti: podrška jačanju istraživačke i inovacijske infrastrukture i njenom optimalnom korištenju. 1.2. Okvirni program za konkurentnost i inovacije – CIP7 Cilj: Cilj okvirnog programa za konkurentnost je jačanje konkurentnosti kompanija/preduzeća, prvenstveno malih i srednjih, putem podrške inovacijama, lakšeg pristupa kapitalu i uslugama za podršku poslovanju, bržeg razvoja informacijskog društva, te veće upotrebe obnovljivih izvora energije i unapređenja energetske efikasnosti. Korisnici: Program daje podršku pravnim licima iz javnog i privatnog sektora, uključujući male i srednje kompanije/preduzeća, javne institucije, agencije, istraživačke centre i sl. 5 Kontakt tačka u okviru mreže resursnih centara SALTO-YOUTH: www.mcp.gov.ba www.ncp.ba, www.mcp.gov.ba,www. tempusbih.com, www.tempusbih.com, www.mladiuakciji.ba 6 Community Research and Development Information Service (CORDIS) http://cordis.europa.eu/fp7/home_en.html 7 Directorate General for Enterprise and Industry http://ec.europa.eu/cip/index_en.htm
96
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Potprogrami: (1) Program za poduzetništvo i inovacije (EIP), (2) Program podrške politikama u oblasti informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT PSP), (3) Inteligentna energija za Evropu (IEE). Program za poduzetništvo i inovacije/EIP8 Cilj: Cilj programa je pružanje podrške razvoju malih i srednjih kompanija kroz podršku inovativnim aktivnostima, uključujući ekoinovacije, te boljem pristupu kapitalu i uslugama za podršku poslovanju. Programske aktivnosti: Program uključuje finansijske instrumente za podršku malim i srednjim kompanijama, podršku mreži centara za pružanje poslovnih usluga (Evropska poduzetnička mreža Enterprise Europe Network), te podršku inovacijama i ekoinovacijama i razvoju politika. Program podrške politikama informacijsko komunikacijskih tehnologija/ICT PSP Cilj: Cilj programa je podsticanje inovacija i konkurentnosti putem većeg i efikasnijeg korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) od strane građana, javne administracije i poslovnih subjekata. Programske aktivnosti: Program podržava razmjenu najbolje prakse, analizu, razvoj i usklađivanje politika, kao i razvoj inovativnih i interoperabilnih ICT usluga u oblastima od javnog interesa, kao što su: zdravstvo, socijalna inkluzija, energetska efikasnost, efikasnija javna uprava. Inteligentna energija za Evropu/IEE9 Cilj: Program je usmjeren na realizaciju mjera za unapređenje energetske efikasnosti i veće korištenje novih i obnovljivih izvora energije. Programske aktivnosti: Program podržava projekte u oblastima energetske efikasnosti, obnovljivih izvora energije, energetski efikasnijeg i manje zagađujućeg transporta, kao i stvaranje povoljnijih tržišnih uslova, razvoj i provođenje politika, prijenos i razvoj znanja. 1.3. Program za doživotno učenje/obrazovanje10 Cilj: Cilj programa je razvoj kvalitetnog evropskog sistema doživotnog učenja. Program podržava saradnju obrazovnih institucija, mobilnost učesnika obrazovnog procesa, te priprema učesnike za uspješno učešće na evropskom tržištu rada. Korisnici: Program je namijenjen svim učesnicima obrazovnog procesa, kao što su učenici, studenti, nastavno i nenastavno osoblje, obrazovne institucije, ustanove za stručno obrazovanje i osposobljavanje, nevladine organizacije, udruženja učenika, roditelja i nastavnika, kompanije, organizacije i pojedinci uključeni u obrazovanje odraslih. 8 9 10
Directorate General for Enterprise and Industry http://ec.europa.eu/cip/eip/index_en.htm Directorate General for Energy and Transport http://ec.europa.eu/energy/intelligent/index_ en.html Directorate General for Education and Culture http://ec.europa.eu/education/lifelong-learningprogramme/doc78_en.htm
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
97
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Potprogrami: Comenius: podrška predškolskom, osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju, Erasmus - podrška visokoškolskom obrazovanju, Leonardo da Vinci: podrška stručnom obrazovanju i usavršavanju Grundtvig: podrška obrazovanju odraslih Navedene potprograme, u nastojanjima da ostvare najbolje rezultate putem saradnje i inovacija, podržava Transferzalni program, dok Jean Monnet podržava studijske programe i istraživanje u oblasti evropskih integracija u visokoškolskim institucijama u zemljama Evropske unije i van nje. Tempus IV 11 Cilj: Cilj programa je podrška reformi i modernizaciji visokog obrazovanja putem saradnje u oblasti visokog obrazovanja između zemalja Evropske unije i zemalja u njenom okruženju. Korisnici: Program pruža podršku visokoškolskim institucijama, ministarstvima, nevladinim organizacijama i udruženjima, kompanijama, socijalnim partnerima i drugim javnim i privatnim institucijama i organizacijama koje djeluju u oblasti visokog obrazovanja. Programske aktivnosti: Domeni programskih aktivnosti odnose se na zajedničke projekte: podrška saradnji između institucija visokog obrazovanja u Evropskoj uniji i u partnerskim zemljama vezana za razvoj nastavnih planova i programa te unapređenje kvaliteta obrazovanja i upravljanja visokoškolskim institucijama, strukturne mjere: podrška razvoju i reformi institucija i sistema visokog obrazovanja u zemljama partnerima, unapređenju njihovog kvaliteta i relevantnosti, te njihovom približavanju najnovijim tokovima u EU. Erasmus Mundus II12 Cilj: Cilj programa je poboljšanje kvaliteta evropskog visokog obrazovanja unapređenjem akademske saradnje i mobilnosti studenata i osoblja u oblasti visokog obrazovanja između zemalja EU i trećih zemalja. Korisnici: Program je namijenjen pojedincima, studentima, istraživačima, univerzitetskom osoblju, institucijama visokog obrazovanja i drugim tijelima aktivnim u oblasti visokog obrazovanja u EU i drugim zemljama. Programske aktivnost: zajedničke master i doktorske studije – podrška osnivanju zajedničkih master i doktorskih studija i dodjeli stipendija za pohađanje ovih studijskih programa, partnerstvo između institucija visokog obrazovanja iz zemalja EU i trećih zemalja – podrška strukturnoj saradnji i mobilnosti studenata i akademskog osoblja na svim stepenima visokog obrazovanja, uključujući dodjelu stipendija, promocija evropskog visokog obrazovanja – podrška mjerama kojima se jača atraktivnost zemalja Evropske unije kao destinacije za visoko obrazovanje. 11 12
Directorate General for Education and Culture http://ec.europa.eu/education/externalrelation- programmes/doc70_en.htm Directorate General for Education and Culture http://ec.europa.eu/education/externalrelation-programmes/doc72_en.htm
98
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Erasmus je vodeći obrazovni program EU koji omogućava da oko 200 hiljada studenata studira i radi u inostranstvu svake godine. Pored toga, on omogućava i saradnju između visokoškolskih institucija širom Evrope. Ciljna grupa programa nisu samo studenti, već i profesori, poslovno osoblje koji želi da se edukuje u inostranstvu i pomoćno univerzitetsko osoblje koje želi dodatno da se usavršava. Mnoga istraživanja pokazuju da vreme provedeno u inostranstvu ne samo da obogaćuje živote studenata u akademskom i profesionalnom smislu, već također može da poboljša i učenje jezika, interkulturalne veštine, samopouzdanje i samosvest tih osoba. Ova dragocena iskustva pružaju studentima svijest o tome šta znači biti građanin Evrope. Pored toga, mnogi poslodavci veoma vrednuju period proveden u inostranstvu, što povećava mogućnost zapošljavanja studenata, te omogućava bolje poslovne perspektive. Razmena osoblja pruža slične pogodnosti, kako za ljude koji učestvuju, tako i za strane i domaće institucije. Erasmus akcije uključuju podršku za studente: sudiranje u inostranstvu, pripravnički rad u inostranstvu, vježbe znanja stranih jezika, za univezitete/visokošklske ustanove: nastava u inostranstvu, obuke u inostranstvu, uspostavljanje akademske i drugih strukturnih veza putem obrazovanja, za poslovni programe: Hosting studenti, odredišta za plasman, nastava u inostranstvu, učestvovanje u projektima univerzitetske saradnje. Glavni cilj ovog programa je da pomogne ostvarenje Evropski prostor visokog obrazovanja i inovacija širom Evrope. Pored razmene akcija (transnacionalna mobilnost), Erasmus, pomaže visokoškolske institucije da rade zajedno kroz intenzivne programe, mreža i multilateralne projekate. Zahvaljujući svim ovim akcijama, Erasmus je postao vodeća organizacija i sistem programa u modernizaciji visokoškolskih institucija i sistema u Evropi i, posebno, je inspirisala osnivanja Bolonjskog procesa. Erasmus postao deo EU Program doživotnog učenja u 2007 i pokrivao nove oblasti kao što su studentske plasmani u kompanijama/ preduzećima (prebačen iz Leonardo da Vinči programa), univerzitetskog osoblja i obuka nastavnog osoblja za poslovanje/biznis. Program bi trebalo da dodatno proširi obrazovne mogućnosti koje nudi u narednim godinama, sa ciljem participacije od 3 miliona Erasmus studenata do 2012. Visokoškolske ustanove koje žele da učestvuju u Erasmus aktivnostima moraju imati Erasmus University povelju. Povelja garantuje kvalitet programa postavljanjem određenih osnovnih principa. Evropska komisija je odgovorna za ukupnu realizaciju programa. Generalni direktorat za obrazovanje i kulturu koordinira različitim aktivnostima. Takozvanim „decentralizovanim akcijama“ koje promovišu individualnu mobilnost upravljaju nacionalne agencije u 33 zemalja učesnica. „Centralnim“ akcijama, kao što su mreže, multilateralni projekti i nagrade Erasmus University povelje, upravlja Izvršna agencija za obrazovanje i kulturu Evropske unije. 1.4. Mladi u akciji13 Cilj: Cilj programa je podsticanje aktivnog učešća mladih u društvu, razvijanje solidarnosti, tolerancije i uzajamnog razumijevanja među mladima, te podrška mobilnost i neformalnom učenju mladih i omladinskoj saradnji u evropskim okvirima. 13
Directorate General for Education and Culture http://ec.europa.eu/youth/youth-in-actionprogramme/doc74_en.htm
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
99
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Korisnici: Program je namijenjen mladim osobama u dobi između 13 i 30 godina, te licima i organizacijama koje rade s mladima. Programske aktivnosti: Mladi za Evropu - podržava omladinske razmjene, inicijative mladih i omladinske projekte usmjerene na aktivno učešće mladih u demokratskom životu. Evropski volonterski servis - podržava učešće mladih u volonterskim aktivnostima u EU i izvan EU. Mladi u svijetu - podržava razmjene i partnerstva između mladih i omladinskih organizacija u EU i drugim zemljama. Sistemi podrške mladima - podržava jačanje kapaciteta organizacija koje se bave pitanjima mladih i pojedinaca koji rade s mladima. 1.5. Kultura Kultura 2007-201314 Cilj: Cilj programa je unapređenje zajedničkog evropskog kulturnog prostora jačanjem saradnje između kulturnih radnika, stvaralaca i institucija. Program podržava transnacionalnu mobilnost kulturnih radnika, kulturno umjetničkih djela i proizvoda, te razvoj i njegovanje međukulturalnog dijaloga. Korisnici: U programu mogu učestvovati javne i privatne ustanove, institucije i organizacije aktivne u oblasti kulture, uključujući pozorišta, biblioteke, muzeje, galerije, izdavačke kuće, obrazovne institucije, istraživačke centre, profesionalna udruženja i sl. Programske aktivnosti: Podrška projektima u oblasti kulture – podrška saradnji kulturnih organizacija iz različitih zemalja i zajedničkoj realizaciji aktivnosti u oblasti kulture i umjetnosti, te književnim prijevodima i održavanju evropskih festivala kulture. Podrška organizacijama aktivnim u oblasti kulture na evropskom nivou – podrška unapređenju dijaloga sa institucijama EU, učešću u javnim raspravama o temi kulture, te djelovanju u svojstvu ambasadora evropske kulture. Podrška analizama, prikupljanju i širenju informacija - podrška informiranju o programu i njegovim aktivnostima, te izradi studija i analiza u oblasti kulturne saradnje i razvoja kulturnih politika. MEDIA 200715 Cilj: Cilj programa je jačanje evropskog audiovizuelnog sektora, povećanje cirkulacije evropskih audiovizuelnih djela unutar i izvan Evropske unije, te jačanje konkurentnosti evropske audiovizuelne industrije putem lakšeg pristupa finansiranju i unapređenja korištenja digitalnih tehnologija. Korisnici: Program je namijenjen pravnim licima i pojedincima, institucijama, udruženjima, kompanijama, producentskim kućama, distributerima, prodajnim agentima, režiserima, producentima, scenaristima i drugima koji se bave audiovizuelnim aktivnostima. 14 Directorate General for Education and Culture http://ec.europa.eu/culture/our-programmes-andactions/doc411_en.htm 15 Generalni direktorat za obrazovanje i kulturu Directorate General for Education and Culture http://ec.europa.eu/culture/ media/index_en.htm
100
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Programske aktivnosti: Program podržava obuke i stručno usavršavanje profesionalaca, razvoj produkcijskih projekata, distribuciju i promociju filmova i audiovizuelnih programa unutar i izvan EU, filmske festivale, te uvođenje i korištenje novih tehnologija. 1.6. Evropa za građane16/civilno društvo Cilj: Cilj programa je približiti EU njenim građanima i pružiti podršku uključivanju građana u proces evropskih integracija. Korisnici: Program je namijenjen organima lokalne vlasti, organizacijama civilnog društva, udruženjima i grupama građana, obrazovnim institucijama, organizacijama koje se bave istraživanjem evropskih javnih politika i drugim tijelima koja okupljaju građane. Programske aktivnosti: Aktivni građani za Evropu - podrška međunarodnoj saradnji građana iz lokalnih zajednica bratimljenjem gradova i projektima koji okupljaju građane. Aktivno civilno društvo u Evropi - podrška saradnji organizacija civilnog društva putem transnacionalnih projekata, te pružanje podrške organizacijama civilnog društva koje se bave istraživanjem evropskih javnih politika i djeluju na evropskom nivou. Zajedno za Evropu - podrška širenju informacija o programu i konceptu aktivnog evropskog građanstva, kao i drugim aktivnostima koje doprinose približavanju Evropske unije njenim građanima. Aktivno evropsko sjećanje – podrška u svrhu sjećanja i odavanja počasti žrtvama nacizma i staljinizma u Evropi. 1.7. PROGRESS - Program Zajednice za zapošljavanje i društvenu solidarnost17/ socijalna politika Cilj: Program podržava aktivnosti vezane za jačanje socijalne uključenosti i zaštite građana od siromaštva, nezaposlenosti i diskriminacije, te osiguravanje ravnopravnosti spolova i uključivanje lica s posebnim potrebama u društvo. Korisnici: Program je namijenjen lokalnim i regionalnim organima vlasti, agencijama i zavodima za zapošljavanje, agencijama za statistiku, univerzitetima, istraživačkim institutima, socijalnim partnerima, nevladinim organizacijama, medijima. Programske aktivnosti: Program podržava aktivnosti analiza i studija, prikupljanja statističkih podataka, praćenja i evaluacije provođenja politika, umrežavanja, razmjene iskustava i uzajamnog učenja, te širenja informacija, u sljedećim tematskim oblastima: zapošljavanje, socijalna zaštita i socijalno uključivanje, radni uslovi, borba protiv diskriminacije, ravnopravnost spolova. 1.8. Program za javno zdravlje18 Cilj: Cilj programa je poboljšanje zdravstvene sigurnosti i zdravlja građana, te širenje informacija i znanja o zdravlju. Korisnici: Program je namijenjen različitim institucijama uključujući istraživačke institute, univerzitete, organe uprave, privredne i neprivredne organizacije. 16 17 18
Education, Audiovisual and Culture Executive Agency (EACEA) http://eacea.ec.europa.eu/citizenship/index_e n.php Directorate General for Employment, Social Affairs and Inclusionhttp://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=327 Executive Agency for Health and Consumers (EAHC) http://ec.europa.eu/eahc/health/index.html
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
101
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE 1.9. Programske aktivnosti Zajednice za podršku potrošačkoj politici19 Cilj: Cilj programa je omogućavanje visokog nivoa zaštite potrošača uspješnijim zastupanjem njihovih interesa i ostvarivanjem prava potrošača na informacije, edukaciju i samoorganiziranje, te osiguravanje efikasne primjene mjera zaštite potrošača. Korisnici: Program je namijenjen javnim tijelima, nevladinim i neprofitnim organizacijama, visokoškolskim ustanovama, studentima i predavačima koji učestvuju u evropskim postdiplomskim studijima iz oblasti potrošačke politike, službenicima zaduženim za zaštitu potrošača, te evropskim organizacijama potrošača. Programske aktivnosti: Program podržava prikupljanje, razmjenu i analizu podataka i informacija iz oblasti potrošačke politike, razvoj alata za procjenjivanje sigurnosti robe i usluga, pripremu pravnih propisa i jačanje regulative, evropske organizacije potrošača i razvoj njihovih kapaciteta, unapređenje provođenja zakonodavstva EU u oblasti zaštite potrošača, pružanje pravne i stručne ekspertize, informiranje, pružanje savjeta i edukaciju potrošača. 1.10. Life +20/zaštita okoline Cilj: Cilj programa je pružanje podrške projektima iz oblasti zaštite okoline i očuvanja prirode, te provođenju i razvoju politike i zakonodavstva u oblasti zaštite okoline. Korisnici: Program je namijenjen javnim i privatnim subjektima, organima i institucijama. Programske aktivnosti: Priroda i biodiverzitet - podrška provođenju direktiva EU o očuvanju prirodnih staništa i divljih ptica, kao i jačanju znanja i unapređenju politika i zakonodastva EU u oblasti zaštite prirode i biodiverziteta. Ekološka politika i upravljanje - podrška provođenju politike EU o zaštiti okoline, te razvoju inovativnih pristupa, metoda i instrumenata. Informacije i komunikacija podrška informiranju i kampanjama o ekološkoj problematici, zaštiti prirode i očuvanju biodiverziteta, te projektima vezanim za prevenciju šumskih požara. 1.11. Marco Polo II21/transport Clj: Cilj programa je smanjenje opterećenja drumskog prometa, smanjenje negativnog učinka teretnog prijevoza na okolinu u zemljama EU, razvoj intermodalnog transporta, te povećanje efikasnosti i održivosti transportnih sistema. Korisnici: Program je namijenjen privatnim i javnim kompanijama, uključujući prijevoznike, špeditere, aerodrome, morske i riječne luke i sl. Programske aktivnosti: Program podržava aktivnosti preusmjeravanja prijevoza tereta s drumskog na druge oblike prijevoza, kao što su morski, željeznički i riječni prijevoz, otklanjanje prepreka za efikasno funkcioniranje novih oblika prijevoza, uspostavljanja inovativnih usluga prijevoza tereta i 19 20 21
Executive Agency for the Health and Consumers (EAHC) http://ec.europa.eu/eahc/consumers/index.html Directorate General for the Environment http://ec.europa.eu/environment/life/index.htm Executive Agency for Competitiveness and Innovation (EACI) http://ec.europa.eu/eaci/mp_en.htm
102
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE putnika, razvoja pomorskog prijevoza, izbjegavanja drumskog opterećenja, te unapređenja znanja, razmjene iskustava i saradnje. 1.12. Fiscalis 201322/poreska politika Cilj: Cilj programa je uspostavljanje pouzdanijeg i funkcionalnijeg poreskog sistema i efikasnije borbe protiv poreskih prevara u EU jačanjem saradnje u oblasti poreske politike, poboljšanjem administrativnih procedura i prakse, kao i razmjenom informacija između poreskih institucija država članica. Korisnici: U programu mogu učestvovati poreske uprave i njihovi predstavnici, te predstavnici međunarodnih organizacija. Programske aktivnosti: Program podržava razvoj komunikacijskih sistema i sistema razmjene informacija, uspostavljanje mulitilaterarne kontrole u vezi sa ispunjavanjem poreskih obaveza u različitim zemljama, te organizaciju seminara i obuka. 1.13. Carina 201323/poreska politika Cilj: Cilj programa je unapređenje rada i koordinacije carinskih uprava, borba protiv prevara i zaštita finansijskih, ekonomskih i sigurnosnih interesa EU i njenih građana, te povećanje konkurentnosti evropske privrede modernizacijom i ubrzavanjem carinskih procedura. Korisnici: Program je namijenjen carinskim upravama i njihovom osoblju. Programske aktivnosti: Program podržava saradnju između carinskih službenika, razmjenu informacija, iskustava i znanja, razvoj informatičkih sistema za razmjenu informacija, te održavanje seminara, radionica, obuka i druge vidove usavršavanja. 1.14. Hercule II/carinska politika Cilj: Cilj programa je zaštita finansijskih interesa Evropske unije jačanjem transnacionalne i multidisciplinarne saradnje između organa vlasti zemalja članica EU, Evropske komisije i Evropskog ureda za borbu protiv prevara (OLAF), uspostavljanje saradnje između zemalja članica EU i zemalja kandidata i predkandidata, te pružanje stručne i operativne podrške tijelima za provođenje zakona u borbi protiv nelegalnih prekograničnih aktivnosti. Korisnici: Program je namijenjen organima vlasti na državnom i regionalnom nivou, istraživačkim institutima, obrazovnim institucijama i neprofitnim organizacijama i institucijama. Programske aktivnosti: Program podržava pružanje stručnog savjeta organima vlasti u borbi protiv prevara, uključujući osiguravanje specifičnih znanja, opreme, informacijskih alata i baza podataka s 22 Directorate General for Taxation and Customs Union http://ec.europa.eu/taxation_customs/taxation/tax_cooperation/ fiscalis_programme/fiscalis 2013/index_en.htm 23 Directorate General for Taxation and Customs nion http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/cooperation_ programmes/customs2013/index_en.htm
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
103
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE ciljem olakšavanja transnacionalne i saradnje s OLAF-om, te pruža podršku organiziranju obuka, seminara i konferencija radi koordinacije aktivnosti, razmjene informacija, iskustava i najboljih praksi, te provođenja istraživanja24. 1.15. Pericles/finansije Cilj: Cilj programa je osiguravanje zaštite eura od krivotvorenja uspostavljanjem programa razmjene, pomoći i edukacije. Korisnici: Program je namijenjen predstavnicima organa za provođenje zakona, centralnim bankama, sudskim vlastima, poslovnim bankama, mjenjačnicama i drugim institucijama i tijelima nadležnim za ovu oblast. Programske aktivnost: Program omogućava pružanje stručne, naučne i operativne podrške, specijalističke obuke i stručno usavršavanje, unapređenje saradnje između nadležnih institucija i razmjenu informacija, te širenje svijesti o problematici krivotvorenja eura. 2. Strategija informacijskog društva BiH Glavni pokretačka sila današnjeg razvoja svjetske civilizacije zasigurno su informacijsko komunikacijske tehnologije/ICT, koje imaju snažan uticaj ne samo na tehnološke, već i na privredne i društvene promijene, što je rezultiralo pojavom intelektualnog kapitala i nove ekonomije. Intelektualni kapital i nova ekonomija su snažnije uticale na promjene: modela menadžmenta, percepciju korisnika o kompaniji i njenoj ulozi, odnose između kompanije, njenih saradnika i konkurencije, prirodu vrijednosnog lanca i definiranje vrijednosti kompanije. ICT ne omogućuju samo automatiziranje poslovanja i ubrzanje izvođenja operacija, već i privredni razvoj. Strateško korištenje ICT na nivou države znači osiguranje prednosti u ekonomskom i naučno istraživačkom domenu. ICT, kao strateški resurs, ima značajan uticaj na poboljšanje procesa i promjenu organizacijske strukture kompanija. Također, povećava dodatnu vrijednost uključivanjem u proizvode i usluge, a omogućuje kvaliteniju povezanost, npr. putem ekstraneta, sa drugim kompanijama. ICT omogućuje razvoj robotiziranih proizvodnih linija velikog kapaciteta i preciznosti, kao i fleksibilnih proizvodnih sistema, koji omogućuju brzu izmjenu proizvodnog programa i djelotvornu proizvodnju manjih serija proizvoda. U području uslužnih djelatnosti ICT omogućuje nove načine pružanja usluga, povećava njihov kvalitet, raznovrsnost i brzinu. Informacijske tehnologije/IT, kao vrlo važna komponenti ICT konvergencije. Razumijevanje informacijskih tehnologija/IT je vrlo značajno obzirom na ulogu IT u razvoju privrede, državne uprave i društva. IT omogućuje djelotvoran rad kompanija i njihovu konkurentnost na tržištu. Svojim burnim razvojem IT je dao pečat postindustrijskom društvu i ostvario bitan uticaj na sva područja rada i života razvijenijih društava. Za razvoj IT utrošena su ogromna sredstva, što je rezultiralo brojnim inovacijama, kako u domenu hardvera, tako i u domenu softvera. Softver na Webu omogućuje jednostavnu izradu Web stranica. Programski jezik Java omogućuje stvaranje dinamičkih Web 24
European Anti-Fraud Office (OLAF) http://ec.europa.eu/anti_fraud/programmes/index_en.html
104
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE stranica i kompletnih mini aplikacija, koje se posredstvom mreže automatski prijenose u trenutku kada su potrebne za izvođenje nekog programa. Korištenjem grafičkih interfejsa sa odgovarajućim softverom, omogućen je interaktivni način rada, koji omogućuje fleksibilno rješavanje problema. Uz baze podataka, stvaraju se i baze znanja i različite tehnike prikaza znanja. Intenzivno se razvijaju skladišta podataka u koje se pohranjuju podaci iz više različitih izvora podataka. IT utiču na poslovanje i način rada i života ljudi. Korisnici dobijaju izravan pristup podacima, tako da mogu vidjeti stanje svojih bankovnih računa, prebacivati novac sa jednog na drugi račun. Upotreba IT u poslovanju dovela je do niza alata i usluga koji su preobrzili poslovanje. Elektroničko poslovanje dovodi do racionalnog poslovanja, smanjenjem potreba za papirom, smanjenjem troškova transporta, mogućnostima bržeg i kvalitetnijeg odlučivanja. Razvijeni su elektronički sistemi plaćanja u kojima se koristi digitalni novac i plaćanje kreditnom karticom. ICT pretstavlja generator promjena i predstavljaju osnovu razvoja savremenog društva i ekonomije u 21. vijeku. Njihovom upotrebom nestaju prepreke u komuniciranju, učenju, poslovanju ili pružanju bilo kakvih usluga. Omogućuju prijenos i upotrebu svih vrsta informacija i predstavljaju temelje razvoja ekonomije i društva. ICT nalaze primjene u svim granama privrede i u svim područjima nauke, te su podloga za uspješno djelovanje poduzetništva, kao i svih društvenih i državnih struktura. Stoga se na ICT treba temeljiti privredni i društveni razvoj države. ICT omogućuju jednostavan pristup informacijama i znanju, na osnovu kojih se mogu donositi kvalitetne odluke kako u privredi tako i u državnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu, privatnom životu. Zahvaljujući ICT, udaljenost više nije prepreka za komuniciranje, učenje, poslovanje, liječenje. Svi će građani imati jednake mogućnosti pristupa informacijama i znanju, ali i mogućnosti stvaranja novih informacija i znanja. ICT omogućuje brži privredni rast, povećanje uposlenosti i osvajanje novih tržišta. Evidentno je da tekući tehnološki razvoj nameće potrebu za širokom primjenom ICT u svim sferama društva i tretiranje informacija kao jednog od osnovnih resursa potrebnih za poslovanje i donošenje odluka. Za razvoj informacijskog društva u Bosni i Hercegovini usvojena su tri dokumenta: (1) Politika informacijskog društva, (2) Strategija informacijskog društva i (3) Akcioni plan 2.1.Politika informacijskog društva Politika informacijskog društva predstavlja okvirni i bazni dokument za donošenje zakona, propisa i drugih akata, kao i odlučivanje o smjerovima razvoja, akcionim planovima i prioritetima na nivou Bosne i Hercegovine. Politikom su određeni ciljevi koji su proizašli iz vizije da BiH do 2010. postane informacijsko društvo. Informacijsko društvo je društvo bazirano na znanju. Politika priprema strategiju razvoja informacijskog društva po raznim područjima: ICT infrastruktura, ICT industrija, e-poslovanje, e-obrazovanje, e-zdravstvo, e-uprava, pravna infrastruktura. BiH treba da bude opredijeljena za razvoj modernog društva sa privredom i upravom baziranom na znanju. Tako će biti sposobna da se uključi u evropske integracije. Osnovni upravljački resursi treba da budu znanje i pravovremene, sveobuhvatne i tačne informacije. Kako je istaknuto u razmatranju ICT, razvijenost društva je u direktnoj srazmjeri sa primjenom ICT, stoga, BiH mora djelovati aktivno i brzo u pravcu smanjenja razvojnih razlika.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
105
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE U opredjeljenjima su postavljeni ciljevi, principi otvorenosti i jednakosti i postizanje odgovarajućeg nivoa svjesnog djelovanja na izgradnji informacijskog društva, zahtjevi da društvo dostigne određen stepen digitalne pismenosti i obrazovanja, da dobije novu digitalnu ekonomiju, kako bi se BiH mogla uključiti u globalizaciju, kao silu tržišnih promjena i evropske integracije. U svemu ovome trebali bi da budu uključeni mediji. I što je posebno važno, u BiH bi trebalo zdravlju i porodici dati veći značaj. Ciljevi navedeni u Politici se mogu ostvariti kroz široku primijenu ICT. Ostvarenjem ciljeva osigurava se razvoj informacijskog društva u svim segmentima, tako što će biti stvoren novi tržišni ambijent sa novim poslovnim procesima. Za ovakav razvoj potrebna su znanja i adekvatni načini organiziranja. Sve ovo će pomoći povećanju rentabilnosti, konkurentnosti, kvantiteta i kvaliteta usluga i proizvoda i primjene inovacija u privredi i upravi, povećanje investicija i uposlenosti, kao i razvoj ICT, razvoj malih i srednjih kompanija, dostizanje održivog ekonomskog razvoja uz zaštitu okoline, povećanje standarda građana, ravnomjeran razvoj, povećanje bruto nacionalnog dohodka/ BDP, dostizanje uslova za evropsko regionalno integriranje. BiH se mora razvijati kao demokratsko društvo u kome će biti slobodan tok brzih, jednostavnih i interaktvnih informacija između građana i političkih struktura. Ograničenje je jedino moguće kada je u pitanju privatnost ličnih podataka, poslovne tajne i sl. Osigurat će se univerzalne komunikacijske usluge, odnosno jeftino korištenje infrastruktura i usluga, a posebno interneta, bez obzira na socijalne, nacionalne, polne i druge razlike. Biće poštovan kolorit i različitosti BH društva, historije, kulture, tradicije i tekovina naroda. Uključeni su modeli koji osiguravaju nediskriminacijski pristup i distribuiranje svog nasljeđa i znanja i stvaranje ambijenta, koji će dati punu podršku elektroničkom publiciranju kulturološkog lokalnog sadržaja i digitaliziranje naslijeđa. Država mora poticati razvoj i primijenjena istraživanja u oblasti ICT, selektivnim stimulativnim mjerama, a posebno carinskim i poreskim olakšicama. Vlade trebaju u kontinuitetu podržavati postojeće i promovirati nove investicije putem olakšica i raznih beneficija, smanjem carinske stope na uvoz opreme ICT itd. Razvoj i izgradnja mora biti praćena zakonskom i drugom regulativom, kao i harmoniziranjem sa dokumentima i regulativom EU. Osnovna znanja (digitalna pismenost) o svojstvima, mogućnostima i načinima korištenja ICT, moraju se smatrati elementarnim dijelom pismenosti građana BiH. Korištenje ICT treba smatrati standardnim sredstvom u obrazovnim procesima. Treba stvarati stimulativno okruženje da visokostručni kadrovi ne odlaze, već da se zadržavaju u BiH i to treba smatrati dugoročnim prioritetom. Brz razvoj informacijskog društva i primjenu ICT u BiH će se omogućiti promocijom zdrave konkurencije i otvorenosti tržišta kroz procese demonopoliziranja i liberaliziranja. Razvoj treba postaviti u skladu sa realnim mogućnostima. Treba osigurati mehanizme za strateško planiranje i strateško upravljanje. Trošenje materijalnih i financijskih sredstava, treba usmjeriti od strane državnih i drugih istitucija za razvoj informacijskog društva. Vlada mora svojim odlukama biti podrška za stvaranje ambijenta pogodnog za uspostavljanje ICT industrije i razvoj ICT poslovanja/biznisa. Treba stvarati pozitivno okruženje za domaće i strane investicije, povećavati zaposlenost, mobilizirati resurse za istraživanje i inovacije, od kojih će direktnu korist imati privreda i uprava. Od ogromne važnosti je stvoriti informacijsko društvo, koje
106
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE će biti harmonizirano sa procesima u Evropi (globalizacija i integracijski procesi), unaprjeđenje rada državne uprave. Reformom i transformiranjem e-uprave treba obezbijediti da državna uprava bude na usluzi građanima i privredi. Stoga je potrebno promovirati državnu upravu koja će omogućiti svim građanima, organizacijama i institucijama stalan pristup vladinim službama, propisima i dokumentima, zatim jeftine i kvalitetne administrativne usluge putem integriranih poslovnih mreža i veću efikasnost rada vladinih službi. Uloga medija, a posebno javnog servisa, veoma je važna u razvoju informacijskog društva, naročito u smislu pristupa informacijama i distribuiranju znanja o tehnologijama informacijskog društva. Ovo treba omogućiti naročito stanovnicima ruralnih područja, koji nemaju jeftin pristup ICT. Zdravlje za sve mora biti u fokusu razvoja zdravstvenog sistema u BiH, u koji će se uvesti liječenje na daljinu, a koje osigurava ICT, putem usluge telemedicina. Osobama sa umanjenim sposobnostima treba osigurati punopravnu participaciju u informcijskom društvu, kako u procesima stvaranja tako i korištenju blagodati tehnologija informacijskog društva. Porodici, kao osnovnom stubu razvoja društva, treba stvarati novi ambijent za permanentno učenje, rad od kuće, mobilnost komuniciranja i publikovanju sadržaja koji promoviraju pozitivnu ulogu porodice u novom društvu. Od strane Ministarskog vijeća je usvojena je konzistentna Politika razvoja informacijskog društva, strategija, koja definira strateške pravce dijelovanja u cilju razvoja informacijskog društva i akcioni plan u kome su definirani razvojni programi i projekti za implementiranje razvojne strategije, a koja nažalost zbog neodgovornosti političara iz RS BiH nikad nije sprovedena. Ova odluka je podrazumijevala potrebu da se identificiraju i ustanove organizacijske forme i nadležnosti za odlučivanje po pitanju ovih dokumenata, formira Agencija za razvoj informacijskog društva na nivou BiH. Agencija je trebala imati ključnu ulogu u implementaciji strategije informacijskog društva u Bosni i Hercegovini. Naravno, treba osigurati sredstva za realiziranje programa i projekata. Vlast mora raditi na iznalaženju posebnih financijskih resursa, kroz određene olakšice, kako bi se smanjio raskorak sa razvijenijim svijetom. Iskazima politike razvoja informacijskog društva izraženi su ambiciozni ciljevi za izgradnju BiH kao modernog i prosperitetnog društva. Ostvarenje vizije takvog društva zahtijeva konsenzus, koordiniran napor i podršku vlasti, ali i suštinsko prihvatanje navedenih principa i opredjeljenja od svih relevantnih učesnika i građana. Mora se vjerovati da možemo stvoriti moderno informacijsko društvo spremno za integriranje u EU. 2.2. Strategija informacijskog društva Strategija razvoja informacijskog društva u BiH je rađena po pojedinim područjima, u kojima se, nakon razmatranja sadašnjeg stanja, saznalo gdje se BiH društvo nalazi u trenutku izrade strategije. Razvojna vizija je ukazala na konkretne prijedloge gdje BiH društvo treba stići do 2010. godine. Konkretiziranje strategije, odnosno njene implementacije, ostvaruje se putem akcionih planova. Razvoj informacijskog društva, kako je predviđeno strategijom, će biti praćeno industrijalizacijom u oblasti ICT, posebno u domenu industrije softvera, kroz javni i privatni sektor, pri čemu će se poticati razvoj malih i srednjih kompanija u privatnom sektoru i njihovo proizvodno i poslovno povezivanje sa javnim sektorom.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
107
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Uloga države je da stvara ambijent pogodan za razvoj infrastrukture i industrijeICT-a. U osnovi treba da bude podržan razvoj telekomunikacijskih mreža nove generacije i proizvodnja koja se odnosi na ICT, odnosno hardvera i softvera za potrebe telekomunikacija, proizvodnju računara, industriju softvera, ICT konsalting, uključujući i poslovanja, tipa servis provajdera, provajdera portala, provajdera sadržaja i aplikacija. Strategijom razvoja informacijskog BiH društva predviđeno je investiranje, koje bi dovelo do društvenog i ekonomskog rasta, u čemu je potrebno angažiranje domaćih resursa, privrednih subjekata i građana. Zadatak je ozbiljniji kada se radi o privredi i društvu, čije trenutno stanje karakteriziraju veliki stepen nezaposlenosti, spor ekonomski rast, veliki trgovinski debalans/deficit, nedovoljna domaća i strana investiranja, nedovoljna zastupljenost znanja u ekonomiji, odlazak mladih iz zemlje, nizak društveni standard. Veći razvoj i rast ICT infrastrukture i industrije daje veći i brži razvoj informacijskog društva, za koje je bitno transformiranje ekonomije u novu ekonomiju, u kojoj će biti dominantnija nematerijalna vrijednost izražena u intelektualnom kapitalu i u kome budućnost treba graditi na humanom i strukturiranom kapitalu. Ciljevi koje strategija treba dostići su: (1) povećanje GDP, (2) porast izvoza, (3) smanjenje trgovinskog deficita, (4) porast broja malih i srednjih kompanija, (5) povećanje zaposlenosti, (6) porast direktih stranih i domaćih investicija, (7) e-proizvodnja, (8) razvoj klastera ICT-a, (9) povećanje intelektualnog kapitala. U periodu do 2007. godine BiH bi se trebala priključiti razvijenim zemljama u istraživanju i razvoju ICT, te u primjeni ICT pri stvaranju novih proizvoda i usluga, kako bi ICT postale značajan faktor u stvaranju informacijskog društva završno sa 2010. godinom. Razvojem e-uprave, temeljene na ICT, trebao bi se bitno unaprijediti kvalitet usluga koje državna uprava pruža građanima, malim i srednjim kompanijama u BiH. Izgradnjom odgovarajuće, brze i sigurne informacijske i komunikacijske infrastrukture u BiH bi se osiguralo zadovoljavanje potreba građana, privrede, organa državne uprave i društva u cjelini. Ispunjenje ovih ciljeva trebalo bi uvesti BiH u informacijsko društvo u planiranom roku, odnosno u društvo znanja, kako bi se približili krugu razvijenih zemalja, a posebno EU. Strategija razvoja informacijskog društva koja je pripremljena na osnovu Politike, sadrži strategijska opredjeljenja u pet razvojnih stupova: (1) pravna infrastruktura, (2) e-obrazovanje, (3) e-uprava, (4) ICT infrastruktura i (5) ICT industrija. Strategija daje smjernice po kojim treba djelovati. Implementirat će se putem Akcionog plana, koji nudi način na koji će se strategija sprovesti u djelo i definira programe, projekte i inicijative, koji su u saglasnosti sa definiranim strateškim pravcima. Pravna infrastruktura: Promjene, koje su obuhvatile društvo, zahvatile su i e-legislativu, koja označava normativno uređenje i specifičnosti koje primjena ICT prouzrokuje u pojedinim pravnim institucijama i granama prava. Ona služi kao preduslov za ubrzanje razvoja i prevazilaženja zaostajanja BiH. Karakteristike ujednačavanja nacionalih prava na kojima insistira EU su: (1) obaveznost, (2) uspostavljanje minimuma zajedničkog, (3) mogućnost direktnog djelovanja i (4) opcija da se na ove smjernice pozovu i privatno-pravni subjekti. Pravni sistem BiH treba biti usklađen sa pravnim sistemom EU, ukoliko se želi biti članica Evropske zajednice. Promijene se odnose između ostalog na: definiranje zakonodavstva na državnom nivou, redukciju stepena odlučivanja, formiranje organizacijskog i formiranje pravnog oblika za edukaciju.
108
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE E-obrazovanje: Nova ekonomija, intelektualni kapital, novi menadžment su glavne odrednice informacijskog društva, kao i budućeg virtualnog društva, su bazirani na znanju. Ne postoji niti jedan segment ljudske djelatnosti koji nije obuhvaćen promjenama, pa ni obrazovanje, u kome su zahtjevi za nužnim promjenama izraženiji, jer predstavljaju osnovu za razvoj društva. U strategiji se daje jasna poruka da je razvoj informacijskog društva neodvojiv od uloge obrazovnog sistema. E-uprava: Transformacija javne uprave u pravcu intenzivne primjene ICT, kako je istaknuto u Strategiji, je jedan od ključnih segmenata sveukupnog procesa uvođenja informacijskog društva u BiH. ICT ima primijenu u svim sferama društva, pa se zbog toga mora osigurati njihova maksimalna primjena i u radu javne uprave. Poboljšanjem efikasnosti i kvaliteta usluga javne uprave primjenom ICT, značajno bi se utjecalo na sveukupne tokove, ekonomski i svaki drugi prosperitet na cijelom području Bosne i Hercegovine.Zbog specifičnosti koje ima Bosna i Hercegovina, stalno se povećava obim posla i broj posjetilaca u javnoj upravi. Uprava se mora prilagođavati potrebama korisnika/ građana i treba omogućiti građaninu da posao obave što brže i jednostavnije. Reforma javne uprave, uvođenje i primjena savremenih tehnologija, jedan je od prioritetnih ciljeva u okviru sveukupne izgradnje i funkcioniranja državnog sistema u Bosni i Hercegovini. Osnovna je intencija da se, shodno promjenama u ekonomskoj i političkoj sferi i reorganiziranju ukupne strukture sistema upravljanja i vođenja, utvrdi bitno nova pozicija kompanija i poslova javne uprave, u cilju osiguranja brže i jeftinije, a kvalitetnije usluge građanima. Reorganiziranje strukture sistema upravljanja treba izvršiti sa ciljem da nova organiziranost svih službi podrži očekivane promijene kojima se stvara izvjesnija i modernija vizija budućnosti Bosne i Hercegovine. Na proces tranzicije i uvođenja e-uprave u ovim uslovima, treba gledati kao na evolucijski proces, u kome se dešavaju brze promijene kao i periodi zastoja, koji su neizbježni, da bi se te promjene razumjele i provele. Da bi BiH bila primljena u EU do 201025. godine, ona mora provesti radikalne reforme u javnoj upravi i preći na koncept e-uprave. Reinžinjering uprave podrazumijeva transformiranje uprave na bazi primjene ICT, što će osigurati približavanje uprave i javnih usluga potrebama, na prvom mjestu građana, a zatim poslovnih sistema. Koncept razvoja i implementiranja e-uprave zasnivat će se na novoj generaciji mreža i stimulirati će domenu IT primjene rješenja na bazi provjerenih „open source“ softverskih proizvoda. (Tele) komunikacijska infrastruktura će se zasnivati na konvergencijskim tehnologijama u pristupu i transportu. U cilju osiguranja elektroničke razmijene informacija i dokumenata po horizontalnim i vertikalnim organizacijskim nivoima, osigurat će se komunikacijska infrastruktura u pristupu i transportu, na bazi širokopojasnih konvergencijskih tehnologija, koje će omogućiti povezivanje svih organizacijskih jedinica. Ove tehnologije će osigurati pristupne tačke na mrežu putem virtualnih privatnih mreža VPN, za komuniciranje sa građanima, poslovnim sistemima i nevladinim organizacijama. Informatička infrastruktura e-uprave obuhvatit će Web aplikativne servere, servere podataka i transakcija, upravljanje sistemima za pohranjivanje podataka, rubne (edge) servere te sigurnosne 25
Ovim se vidi koliko su političari bili neogovorni zbog nekompetentnosti
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
109
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE usluge i usluge direktorija. U cilju postizanja među operativnosti i koherentnosti informacijskih sistema u sektorima uprave, ustanovit će se tehnički okvir za među operativnost, kroz odgovarajuće specifikacije i standarde. Također će se, u okviru javnog sektora, ustanoviti specifikacija metapodataka, u cilju efektivnog pretraživanja i lociranja informacija u informacijskim sistemima ovog sektora. Izvršiće se harmoniziranje, povezivanje i/ili integriranje fundamentalnih javnih podataka te obezbijediti njihovo administriranje, manipuliranje, pristup i korištenje. Zakonom će se regulirati i stimulirati rješenja, za korišćenje aktualnih i validnih podataka iz fundamentalnih registara (civilni registar osoba, matične knjige rođenih, umrlih, vjenčanih, registar vozila, ličnih dokumenata itd). Uprava će osigurati sigurno okruženje za e-poslovanje svoje administracije, kao i za elektroničke transakcije sa građanima i kompanijama, kroz izgradnju sigurne mreže i usluga, pouzdanog sistema za administriranje digitalnih certifikata (izdavanje, produžavanje, poništavanje, obnovu) te zaštitu i kriptovanje podataka. U razvoju i implementaciji ovakvog okruženja, uprava će blisko surađivati sa privatnim sektorom. Funkcije uprave, koje su zajedničke u različitim organizacijskim dijelovima uprave (upravljanje dokumentima, sistemi za podršku odlučivanju, financijski poslovi, vođenje kadrovskih evidencija, procedure nabavki, statistički sistemi itd.) biće automatizirane kroz implementiranje aplikacijskih projekata uz primjenu otvorenih standarda i poštivanje specifikacija za među operativnost. Stimulirat će se i poticati standardiziranje programskih rješenja i opreme u različitim organizacijskim jedinicama uprave. Uprava će, uz upotrebu ICT, sa ciljem povećanja produktivnosti i kvaliteta usluga te olakšanja rada uposlenih, automatizirati radne procese specifične u pojedinim segmentima, u skladu sa usvojenim principima, opredjeljenjima i stavovima. Specijalizacijske aplikacije će osigurati korisnicima dobijanje administrativnih usluga preko elektronskih usluga. Uprava će iskoristiti ICT za jačanje i razvijanje demokratije u Bosni i Hercegovini stvaranjem uslova za direktno izražavanje mišljenja, sugestija i prijedloga svojih građana o relevantnim pitanjima društvenog života, putem interneta, stvaranjem diskusionih grupa i virtualnih foruma građana i uprave, mogućnošću elektronskog glasanja i slično. Uprava će primjenom ICT svoj rad učiniti transparentnijim, dok će pluralizam izvora informacija i mišljenja, omogućiti bolje razumijevanje građana i veću vrijednost njihovih stavova u procesu odlučivanja. Uprava će se približiti građanima, a oni će postati učesnici u upravljanju u lokalnim i državnim strukturama (e-građanin). Različite usluge, G2G, G2B, G2C, C2G, B2G, obezbjedit će da korisnici usluga dobiju željene informacije ili obave bilo koji posao sa administracijom preko ma kog kanala za komuniciranje, u bilo koje vrijeme i sa bilo koje lokacije. Putem elektroničkih usluga, između ostalih, nudile bi se mogućnosti da se elektroničkim putem izvrši plaćanja poreza, taksa, carinskih naknada, licenci itd; podnose zahtijevi za dobijanje ličnih dokumenata, uvjerenja, dozvola, izvoda, saglasnosti; registriraju rođenje, prebivalište, vjenčanja, smrti; registriraju firme, dobiju željeni statistički podaci i analize, uvozno-izvozne dozvole i deklaracije; unaprijedi komuniciranje između različitih nivoa uprave, kao i regionalna i međunarodna saradnja. U cilju obezbijeđenja jedinstvene ulazne tačke za jednostavan i korisnički pogodan pristup informacijama i uslugama uprave preko interneta za građane, poslovne subjekte i uposlene u samoj upravi, realizirat će se adaptivni
110
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE internet portali. Pristup preko portala biće omogućen sa radnih mjesta, kućnih računara ili javnih informacijskih kioska. Pored portala, zainteresirani subjekti će imati pristup željenim informacijama i uslugama svih terminala ili direktnu komunikaciju sa administracijom uprave. ICT infrastruktura: Na proces informatiziranja društva najveći utjecaj imaju ICT. U Strategiji je konstatirano stanje, gdje je BiH u pogledu ICT infrastrukture, gdje treba stići 2010. godine i kako to postići, odnosno iskazane su ciljne tačke i mogućnosti, date su preporuke i potrebne akcije za dosezanje cilja. U sadašnjem stanju infrastrukture, konstatirano je nezadovoljavajuće stanje kako u IT tako i CT. U IT nisu zastupljene tehnologije otvorenih sistema, a u CT konvergencijske tehnologije. Odgovor u Strategiji, koji se odnosi na željeno stanje i, čemu trebamo težiti, afirmira ove dvije negacije, iz čega slijedi da su nam potrebni otvoreni sistemi u IT i tehnologije u CT, koje su u skladu sa konvergencijom u telekomunikacijama. ICT Industrija: U Strategiji ICT Industrije naglašeno je angažiranje domaćih resursa, da bi se popravili nepovoljni makroekonomski indikatori, a posebno nezaposlenost i spoljnotrgovinska uravnoteženost. Između ICT Industrije i razvoja društva postoji interaktivni odnos iz koga proizilazi da razvijenom društvu odgovara razvijena ICT industrija i obrnuto. Kako je makroekonomska politika, koja uključuje ICT Industriju, u nadležnosti države, to se očekuje njena ključna uloga. Država treba da bude reformirana u skladu sa e-upravom, kako bi mogla biti adekvatna podrška građanima, poslovnim sistemima, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u BiH. 2.3. Akcioni plan Bosna i Hercegovina, kako je istaknuto u Akcionom planu, ne smije ostati po strani globalizacijskih promjena i konvergencije u telekomunikacijama. Procesi informatiziranja se ne smiju odvijati stihijski, nego usmjereno. Akcioni plan je vodilja u implementiranju strategije. On definira programe, projekte i inicijative, koji su važni za razvoj informacijskog društva. Akcioni plan, koji je u saglasnosti sa strateškim pravcima definiranim u Strategiji za period 2004.-2010.godine, sadrži: (1) strateške multidisciplinirane programe, (2) razvojne programe, (3) projekte i (4) pilot projekte. Ovi programi i projekti direktno potiču sveobuhvatni razvoj informacijakog znanja. Svaka aktivnost, pored toga što ima nosioce i učesnike, ima definiran sistem referentnih standarda za praćenje razvoja informacijskog društva. On je dat kroz specificiranje indikatora koje treba pratiti. Za svaki indikator definiran je: opis indikatora, važnost indikatora, izvor podataka i konstrukcija indikatora,način i frekvencija prikupljanja podataka i procjena težinskog faktora, validnost i dostupnost indikatora. 7. Strateški pristup privrednom i regionalnom razvoju Na novonastalom tržištu, baza znanja korporacija izbija u prvi plan konkurentskih odnosa. Industrijsko društvo prelazi u novo digitalno društvo, u kojem intelektualni kapital, digitalna ekonomija, novi menadžment postaju savremeni upravljački instrumenti, koji su proizašli iz novih trendova, izgrađene vizije i nove logike strategije. Kompanije se trebaju fokusirati na slobodu
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
111
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE djelovanja koja omogućava kreativnost, inovativnost, samostalno odlučivanje i preuzimanje rizika i temeljne djelatnosti koje usmjeravaju organizacijsko djelovanje, označavaju buduće tržišne pozicije i utvrđuju kritične pozicije za stvaranje nove dodatne vrijednosti. Veliki broj kompanija u svijetu se oslanja na filozofski bazirano vjerovanje da je znanje moć, ali nažalost ne i kod nas. To je pojedince tjeralo da nagomilavaju ono što znaju čuvaju u svojim glavama, vođeni pogrešnom mišlju da će sebi tako otvoriti put za penjanje na ljestvici moći. Najveća prepreka za uspješnu implementaciju infrastrukture upravljanja znanjem je nemogućnost organizacija da prepoznaju vrijednost ovog novog procesa i prihvate ga. Kako kompanije postaju veće, ironično postaje sve teže i teže rukovoditi procesima upravljanja njihovih dnevnih operacija. Kompanije ne mogu više izbaciti novu tehnologiju i očekivati da tržište juri za njom i otkriva na koji način da je iskoristi. Tumačenjem podataka dovodi do informacije, koja prolaskom kroz različite upravljačke procese stvara znanje. Kolekcija poslovne inteligencije je značajna komponenta upravljanja znanjem i dovodi do različitih pogodnosti, uključujući poboljšanje efikasnosti zaposlenih i operacija, povećanje mogućnosti odlučivanja, efikasnije odgovore na pomjeranje tržišta i davanje naprednijih usluga i proizvoda. Proces konvergencije, također, dovodi i do manje opipljivih prednosti, uključujući veće poznavanje poslovnog zanimanja korisnika, kao i bolje razumijevanje između korisnika i provajdera26 gledano sa korisnikovog stanovišta. Kombinirajući ciljeve kompanije solidnom tehnološkom bazom, poslovni procesi mogu biti značajno efikasniji. Globalno znanje koje je rezultat upravljanja znanjem vodi ka svatanju poslovnih operacija. Za implementaciju strukture za upravljanje znanjem mora se imati, stvoriti ili prepoznati: jasno definirane upute koje će omogućiti implementaciju, odgovarajuću podršku, kulturu koja postavlja vrijednost znanja i o vrijednosti infrastrukture i prihvatiti je. Konvergencija u telekomunikacijama ukazuje na to da bi postale strateški prilagodljive, inovativne, otporne i prihvatljive kompanije ne smiju previše mijenjati vođe, već svoj model menadžmenta. Takve kompanije moraju odgovoriti na izazove ubrzanja ritma promjena poslovanja, deregulacije, mreže vrijednosti, digitalizacije, interneta, smanjenja životnog ciklusa strategija, strmoglavo niske cijene komunikacije i globalizacije. Deregulacija uklanja ulazne barijere. Kao rezultat imamo jačanje konkurencije, a slabljenje centralizma i monopola i drugih oblika nesavršene konkurencije. Kompanije ne smiju dozvoliti da upadnu u mrežu vrijednosti koja uzrokuje gubljenje kontrole nad vlastitom sudbinom. Digitalizacija omogućuje kompanijama da se prilagode svijetu u kojem informacije i ideje „žele biti slobodne“27. Internet vodi ka direktnom i online marketingu. Pomoću interneta korisnici mogu dobiti gotovo savršene informacije koje ne dozvoljavaju da se kupuju prosječni proizvodi i usluge. Sve što se 26 27
Davalac usluga Hamel Gary/prev.Bilić Marija, Budućnost menadžmenta, Zagreb, 2007/2009. str.10
112
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE poslovanje više ubrzava strategije se prave za kraći period. Niske cijene komunikacije i globalizacija otvaraju vrata novim konkurentima koji nude veoma niske cijene. Poslovno planiranje kroz tržišno orijentirani proces strateškog menadžmenta o kome će biti govora u ovom dijelu knjige uključuje procese: strateški menadžment i strateški marketing. Kada je u pitanju razvoj ljudskih potencijala ključno je inovirati menadžment kojim se postiže da vođe/lideri zavise i budu odgovorni zaposlenim koje vode, što rezultira da su menadžeri u kompanijama/državnoj upravi odgovorni zaposlenim koji stvaraju vrijednost, a lideri stranaka odgovorni građanima. To ukazuje da treba graditi kompanije/ državnu upravu u kojima će moć zavisiti od zaposlenih. Kada se to ostvari vođe čim prestanu biti odgovorni onim koje vode njihova moć će početi slabiti. Treba stvoriti menadžment da se u zajednici ljudi klanjaju sposobnostima, vještinama, umnoj energiji, prednostima, a ne kvalifikacijama, titulama i moći autoriteta. Načelo slobode može mobilizirati ljudski trud ako se ljudi samovoljno uključuju u izgradnji uspješnosti i izvrsnosti. Uspješan sistem samovoljnog uključivanja zahtjeva apolitičnost. On uključuje ljudske resurse za kreativnost, a nema predrasuda o kvalifikacijama i titulama. Ako se želi stvoriti zajednica svrhe mora se zamisliti novi model menadžmenta koji je suprotan menadžmentu prošlog vijeka, model u kojem se ističe važnost slobode, jednakosti i povjerenja. 1. Proces strateškog Menadžmenta Kada se pojavio proces strateškog menadžmenta/PSM bilo je jasno da je to proces s kojim se na najbolji način mogu praviti dobri poslovni planovi, kojim se lakše osvaja tržište. PSM obuhvata sistem korporativnih vrijednosti, korporativnu kulturu, cijeli proces upravljanja promjenama, vođenje, planiranje, kontrolu i promjene menadžmenta ljudskih resursa/HRM, koji se odnosi na izgradnju i održavanje ljudskih resursa tako da se interesi zaposlenih u organizaciji optimiziraju sa interesima organizacije. U tom smislu od menadžera se traži da budu vođe, koji posjeduju sva tri oblika kompetencije (stručne, socijalne, komercijalne), energiju vođena čiji su izvori sposobnosti moći i uticaja, sposobnosti uređivanja odnosa među zaposlenim zasnovanih na uzajamnom poštovanju i povjerenju i odnosa s korisnicima koje donose ekonomske efekte. Aktivnosti PSM se mogu promatrati kroz njegova dva bazična elementa, a to su procesi: formulacije strategije i implementacija strategije. PSM je primjenjiv za modele decentraliziranog organiziranja. Ovim procesom se determinira oblik organizacije i nivoi menadžmenta. Sa PSM se osigurava konkurentska prednost, razvijaju kompetencije zaposlenih i energija vođenja menadžera, ubrzava poslovanje, poboljšava kvalitet i savjesnost u svim fazama poslovanja. PSM daje odgovore na zahtjeve promjenljivih uslova poslovanja. U ovom procesu se formulira i implementira strategija savremenim upravljačkim sredstvima. S PSM su tačno definirane uloge strateškog, funkcionalnog i operativnog menadžmenta, a posebno kada je u pitanju proces zapošljavanja, koji je u PSM zasnovan na načelima demokratije.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
113
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE 1.1. Proces formulacije strategije/strateško planiranje Formulacija strategije je proces čije su aktivnost prikazane su na sl. 37: vizija, analize vanjskog i unutrašnjeg okruženja i aktivnosti funkcionalne, poslovne i korporativne strategije.
VIZIJA
ANALIZA VANJSKOG OKRUŽENJA
ANALIZA UNUTRAŠNJEG OKRUŽENJA
MISIJA
CILJEVI
POLITIKA
FUNKCIONALNA STRATEGIJA
POSLOVNA STRATEGIJA
KORPORATIVNA STRATEGIJA
Sl.37. Proces formulacije strategije Vizija je potrebana jer nam daje jasniju sliku budućeg stanja koja vodi računa o tekućem ponašanju. Kad su pitanju svojstva djelotvornosti vizije, vizija treba da je jasna i razumljiva. Treba da ukazuje na strateška opredjeljenja. Ona artikulira organizacijske razloge za postojanje kompanije, a uključuje tri komponente: (1) suštinske vrijednosti (vodeći principi organiziranja, snažna orijentacija ka korisniku, inovativnost, izgradnja poštovanja i povjerenja), (2) suštinske ciljeve (inovacijama se rješavaju neriješeni problemi, veća uspješnost, sposobnost da se zaposleni učine sretnijim) i (3) jedan
114
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE ili više izazovnih ciljeva, koji osiguravaju jasnu aspiraciju kompanije za promjenama (fokusiranje na metu, fokusiranje na najjačeg konkurenta, uzor). Ako se snaga vizija ne podcijeni i ako se dovoljno propagira predstavlja sposobnost menadžmenta kompanije i njenih strateških poslovnih jedinica/SPJ da kreiraju budućnost sa većim stepenom izvjesnosti. Ona je preduslov da kompanija može postati ono što planiraju ukoliko uspješno ostvaruje svoje misije. Svrha analize vanjskog okruženja da se identificiraju prilike i prijetnje koje dolaze iz vanjskog okruženja kao marketinške mogućnosti, koje utiču na misiju SPJ, misije glavnih područja SPJ i eventualnu popravku korporativne misije kompanije. Predmet analize vanjskog okruženja jeste traženje odgovora na pitanje: zašto neke SPJ imaju prednost nad ostalim rivalima, šta je osnova njihove prednosti, koji su faktori koji jednu SPJ čini uspješnijom u odnosu na druge? Analiziranje marketinških mogućnosti treba sprovesti za sve SPJ kompanije koji su oblikovane na bazi profitnog potencijala. Svrha promatranja vanjskog okruženja je u raspoznavanju novih marketinških prilika, odnosno područje potreba korisnika na kojemu SPJ može djelovati profitabilno. Prilike mogu biti razvrstane prema njihovoj atraktivnosti i vjerovatnoći uspjeha, koji ne zavisi samo o tome da li poslovne snage SPJ zadovoljavaju ključne zahtjeve za uspješno djelovanje, već uspjeh ovisi i o tome da li te prednosti nadilaze prednosti konkurencije. Prijetnja iz vanjskog okruženja je izazov proizašao iz nepovoljnog trenda ili događaja koji može dovesti u slučaju nedostatka obrambenih aktivnosti do smanjenja prodaje ili profita28. Na nivou kompanije vrši se analiza vanjskih okruženja kojom se prate ključni vanjski faktori, koji potiču od: demografskih/privrednih, tehnoloških, političkih/ zakonskih, socijalno/kulturnih promjena makro okruženja i mikro faktori koji potiču od korisnika, konkurenta, kanala distribucije, dobavljača, a koji utiču na mogućnosti za ostvarivanje dobiti. Ovom analizom se, također, daje naglasak na proces globalizacije tržišta s osvrtom na efekte poslovanja i e-poslovanje kojim je obuhvaćena e-trgovina i e-bankarstvo. U tom smislu dobro je da kompanija uspostavi svoj marketinški obavještajni sistem o tržištu kako bi pratila trendove i važna događanja na području kompanije i njenih SPJ. Analizom korisničkih i tržišnih aktivnosti može se predvidjeti ponašanje korisnika. Kada su kompanije u poziciji da reagiraju na korisnikove zahtjeve, one, ustvari, upravljaju odnosima s korisnicima. Dok se analiza vanjskog okruženja bavi korisnicima i tržištem s svrhom identificiranja prilika i prijetnji, analiza unutrašnjeg okruženja se bavi konkurentskim prednostima, organizacijskim sposobnostima i sposobnostima vođenja menadžera, s svrhom prepoznavanja snaga i slabosti kompanije i njenih SPJ. Ovom analizom se identificiraju interni strateški faktori kao kritične snage i slabosti koje određuju okvir za iskorištavanje prilika i izbjegavanje prijetnji iz vanjskog okruženja. Pred kompaniju i njene SPJ se postavljaju zahtjevi za učinkovitijim organiziranjem. U tom smislu potrebno je odgovoriti na tri pitanja: (1) koji faktori utiču na izgradnju konkurentske prednosti kompanije i njenih SPJ, (2) zašto uspješna SPJ vremenom počinju gubiti konkurentsku prednost, i (3) kako SPJ tokom vremena mogu izbjeći ili smanjiti konkurentske nedostatke, a kako mogu pojačati svoje prednosti? 28
Kotler Filip- prev.N.Renko, Upravljanje Marketingom: analiza, planiranje, primjena i kontrola, Zagreb, 2001, str. 117
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
115
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Interna analiza se fokusira na temeljne konkurentske prednosti: odgovornost prema korisniku/ kupcu, efikasnost, kvalitet, inovativnost i održive konkurentske prednosti koje potiču od intelektualnog kapitala komunikacije. Ova analiza uključuje i materijalne resurse, organizacijske sposobnosti i koncept lanca vrijednosti. Da bi se identificirale snage kompanije potrebna je sveobuhvatna analiza organizacionih sposobnosti i kompetencija kompanije i njenih SPJ. Internom analizom treba utvrditi usklađenost postojeće organizacijske strukture i postojećih kompetencija zaposlenih u kompaniji i njenim SPJ sa zahtjevima korporativne i poslovnih strategija, da bi se znalo koje promjene treba izvršiti, kako bi se poslovni planovi kompanije i njenih SPJ efikasno implementirali. Kritične snage svake SPJ koja želi biti uspješna u okviru kompanije predstavljaju njene kompetencije, organizacijske i menadžerske sposobnosti. Sa kompetencijama je moguće ispuniti zahtjeve organizacijske strukture, tako da se popuni sa menadžerima koji će biti u stanju da efikasno i odgovorno implementiraju strategiju poslovnog plana. Kompanije/preduzeća u BiH moraju shvatiti da se vrijednost određuje prema tome kako kompanije koriste znanje stečeno u radu sa korisnicima, dobavljačima i konkurencijom da bi stvorile prednost na tržištu za sebe i iskoristile tu prednost da ponude superioran proizvod/usluge svojim korisnicima. One bi trebale da preferiraju rad individue u specijaliziranom timu u odnosu na individualni rad te osobe. Ti timovi bi mogli uključivati članove iz različitih dijelova unutar kompanije, iz drugih kompanija, a čak i same korisnike. Konkurencija ne bi trebala da bude između pojedinih kompanija nego između njenih organizacijskih dijelova. To postaje stvar opstanka za poslove koji zahtijevaju pravilan odnos prema korisnicima, dobavljačima, distributerima i konkurentima. Menadžment treba da bude u ulozi stalnog poboljšanja poslovnih procesa i procesa obnove i razvoja. Kompanije koje optimalno koriste svoje resurse, imaju sposobnost stvaranja vrijednosti. One unapređuju svoj imidž i povećavaju svoj ugled u očima korisnika. A one kompanije, koje nisu otporne čiji su procesi statični, nemaju šanse da budu prilagodljive, inovativne i prihvatljive. Marketinški opredijeljeni menadžeri u novim odnosima sa korisnikom vide ključ povećanja uspješnosti. Uključivanjem korisnika kao aktivnog učesnika u poslu znači dizajniranje sistema usluživanja u kojem je korisnik na neki način i partner, jer i on ima motiv za svoju uspješnost, kao što su uštede u vremenu i novcu ili mogućnost ostvarenja. Misija ukazuje na to šta treba uraditi da se postigne vizija. S njom se zadovoljavaju društvene potrebe, definira mjesto kompanije u društvenoj podjeli rada, određuje putokaz za sve čiji su materijalni interesi u igri. Ova aktivnost usmjeravanja pravi se na osnovu tri elementa: (1) transformacijom vizije u misiju, (2) na osnovu ključnih vrijednosti menadžera i (3) artikulacijom ciljeva koji su konzistentni sa vrijednostima. Svojstva djelotvornosti misije ukazuju da se misijom definira konkurentsko područje unutar kojeg će kompanija, odnosno njene SPJ-e konkurirati, s ciljem stvaranja vrijednosti. Dobra misija podrazumijeva izjavu o vjerovanjima i vrijednostima, potrebama koje će zadovoljiti korisnike unutar tržišta na kojem će kompanija trgovati, sa ciljem da se stekne što bolja tržišna pozicija. Misija se koristiti kao pomoć u donošenju odluka kroz organizaciju, olakšava komunikaciju,
116
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE pomaže u objašnjavanju svoje svrhe za korisničke potrebe i očekivanja i pruža osnove za procjenu napretka kompanije. Misija ili svrha kompanije obično treba da bude jasna i pravi se na duži period. Vremenom se može izgubiti interes za misiju ili misija može izgubiti svrhu zbog promijenjenih uslova na tržištu. Može pak postati nejasna, stoga menadžment kada vidi da se organizacija udaljava od misije, mora s obnoviti potraga za svrhom. Misija neke kompanije djeluje ka „nevidljiva ruka“ koja vodi zaposlene da rade samostalno, a ipak kolektivno sa ciljem realizacije ciljeva organizacije29. U definiranju korporativne misije, poslovnih misija i misija poslovanja važnu ulogu imaju analize vanjskog i unutrašnjeg okruženja. Dobro definirane misije imaju osnovne karakteristike prikazane sl.27. Rast
Profitabilnost
Efikasnost korištenja resursa Doprinos korisniku, vlasniku, zaposlenim i društvu
Sl.27. Aktivnosti koje motiviraju zaposlene u ostvarivanju misije S ciljevima se kvantitativno i kvalitativno preciziraju vrste i nivo performansi koje se u budućnosti žele ostvariti. Služe kao osnova za racionalizirano usmjeravanje planiranih poslovnih aktivnosti. Ciljevi se smatraju primarnom planskom odlukom kojom se bitno profilira, motivira i kontrolira ponašanje kompanije i njenih SPJ. Izjave o ciljevima služe za definiranje poslovnih operacija, koje se fokusiraju na vrijednosti, tržište, i korisnike. Putem ciljeva menadžeri daju izjavu da će kompanija proizvesti specifične rezultate u određenom vremenskom periodu. Ciljevi trebaju biti jasni svim zaposlenim. Bez preciznog i mjerljivog cilja nije moguće efikasno implementirati strategiju. Ostvarivanje strateških ciljeva je moguće samo, ako su ti ciljevi prihvatljivi za sve zaposlene i kad se svi zaposleni osjećaju odgovornim za njihovo dostizanje. Od ciljeva se traži da budu fleksibilni. Oni trebaju poticati konkurentske prednosti i menadžerske sposobnosti. Nerealni ciljevi mogu da izazovu odustajanje od njihovih izvršenja. Ne smiju biti preambiciozno postavljeni tako da izazivaju frustracije kod zaposlenih, ali ni nisko postavljeni tako da ne predstavljaju motivacijski mehanizam, kako za funkcionalne i operativne menadžere, tako i za izvršne kadrove. Operativno orijentirani ciljevi ukazuju na efekte, sl.28. Ciljevi motiviraju zaposlene na akciju u ostvarenju misije kompanije. Stoga se efekti dostizanja ciljeva vezuju za aktivnosti prikazane na sl.29. Ono što je posebno važno ciljevi trebaju da imaju vremensku dimenziju kao opomenu zaposlenim kako bi uspješno postizali ciljeve u tačno određenom vremenu. 29
Šehić Dževad, Strateški menadžment, Slovo, Mostar, 2002., str. 105 IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
117
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Aktivnosti koje potiču porast produktivnosti
Povrat na tržišnu poziciju
Uspostavljanje i održavanje liderstva na tržištu
Razvoj socijalne odgovornosti i povjerenja Porast i profiliranje proizvoda/usluga kojima se poboljšava kvalitet Garantiraju konkurentsku prednost
Sl.28. Operativno orijentirani ciljevi Ciljevi se fokusiraju na produktivnost, konkurentske prednosti, tržište. Oni imaju svoj strateški i finansijski izraz kao krajnji cilj. Strateški izraz ciljeva prikazan je na sl.29, a finansijski na sl.30.
Sl.29. Strateški izraz ciljeva
118
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Profitno orijentirane kompanije, što je vrlo važno napomenuti, treba da se drže strateških i finansijskih ciljeva, koji trebaju biti vremenski dimenzionirani, uključujući kratkoročne i dugoročno ciljne performanse. Prije pojave PSM politika se definirala kao vještina, odnosno društvena djelatnost usmjerena na to da se stekne i koristi vlast koja je neophodna za forsiranje određenih interesa. Njena suština je bila posjedovanje moći koja je u mogućnosti da donosi presudne odluke za preduzeće, a njen značaj se predstavljao snagom pojedinca i/ili grupe da se te odluke sprovedu u cijelosti ili u najvećem obimu. Tako je politika predstavljala moć za donošenje odluka, a njen značaj je u snazi da se te odluke sprovedu. Porast prihoda
Porast i stabilne zarade
Veće dividende
Veće profitne stope
Veći povrat na uloženi kapital
Sl.30. Finansijski izraz ciljeva Međutim, u PSM, politika se definira kao prihvaćen skup principa, koju su posebno značajni za usmjeravanje na konzistentno i racionalno odlučivanje i akcije. S njom se konzekventno povezuju ciljevi i njihova operacionalizacija kroz strategiju. Politikom se preciziraju stavovi, principi, i kriteriji. Stoga je veoma važna aktivnost procesa usmjeravanja. Posebno je važna za odlučivanje, jer ni jedna planirana aktivnost ne može se sprovesti bez prethodno usvojene odluke. Druga njena važnost se odnosi na harmoniziranje velikog broja procesa, kako u fazi formulacije, tako i u fazi implementacije strategije. Treće, politikom se vrši selekcija raspoloživih projekata koji će kompaniji i njenim SPJ-a osigurati rast, a time i veću profitabilnost. Funkcionalna strategija je sadržana iz čitavog niza konkurentnih poteza i poslovnih metoda koje strateški menadžeri koriste u vođenju kompanije. Predstavlja način kako se trebaju koristiti pojedini resursi (materijalni i nematerijalni) da bi se iskoristile prednosti za stvaranje željenih učinaka. Funkcionalna strategija koristi snagu unutrašnjeg okruženja radi postizanja planiranih ciljeva, a predstavlja sredstvo koje je na raspolaganju strateškom menadžmentu u vizualizaciji glavnih područja SPJ u pogledu snaga i slabosti. Ona je usmjerena na unapređenje osnovnih funkcija u kompaniji: marketing, proizvodnja, upravljanje ljudskim resursima i istraživačko razvojna funkcija. Specifičnost prilaza PSM je u tome da se uspješnost strategije ostvaruje, prije svega, kroz izgradnju osnovnih funkcija u kompaniji. Stoga strategiju treba graditi na realnim osnovama, na onome što SPJ jesu i što bi mogle biti u budućnosti. Na ovaj način se osvjetljava poslovna i funkcionalna orijentacija kompanije i veoma važno pitanje u PSM, a to je doprinos operativnog menadžmenta u ostvarivanju korporativne strategije, te odnos između strateškog i operativnog menadžmenta30. 30
Šehić Dževad, Strateški menadžment, Slovo, Mostar, 2002, str. 131
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
119
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE U definiranju/formulaciji funkcionalnih strategija glavnih funkcionalnih područja SPJ (marketing, proizvodi/usluge, proizvodna/uslužna infrastruktura, organizacija, upravljanje ljudskim resursima i upravljanje kvalitetom) raspoloživi resursi su samo polazište, dok izgranja novih kompetencija treba da bude odrednica savremenog koncepta PSM. Znanje o korisniku osnovni i najvažniji resurs sa kojim raspolažu kompanija i njene SPJ. Kada se razumije i razvije marketing odnosa sa korisnicima, kroz analizu vanjskog okruženja, tako da se sazna šta glavni dio korisnika zahtijeva u pogledu proizvoda/usluga, tada se mogu razviti strategije na nivou funkcija, kojima se može efikasno implementirati strategija putem odgovarajućeg organizacijskog koncepta. Kroz funkcionalnu strategiju najviše pažnje se usmjerava na pitanje kako SPJ mogu poboljšati temeljne i trajne konkurentske prednosti. U tom kontekstu treba shvatiti doprinos marketinga u izgradnji temeljnih oslonaca konkurentskih prednosti. U poboljšanju kompetencija (stručnih, socijalnih, komercijalnih), izvora energije vođenja (moć i uticaj) i sposobnosti uređivanja odnosa unutar (zaposleni) i van kompanije (korisnici), značajnu ulogu ima poslovna funkcija upravljanja ljudskim resursima. U tom smislu uspješna strategija se izgrađuje kroz izgradnju osnovnih funkcija SPJ, posebno kada su u pitanju marketing i upravljanje ljudskim resursima. Kompanije mogu svoju tržišnu poziciju uvećati povećanjem broja korisnika, povećanjem prodaje, smanjenjem troškova, povećanjem obima poslovanja putem nagomilanog iskustva. Kompanija mora biti svjesna svojih funkcionalnih prednosti i na toj osnovi vršiti izbor/definiranje svojih funkcionalnih strategija. Dok je funkcionalna strategija usmjerena ka identifikaciji i poboljšanju konkurentskih prednosti, poslovna strategija se fokusira na izgradnju strateške pozicije. Definira se na poslovnom nivou kompanije sa ciljem poboljšanja konkurentskog položaja, a koristi se kako bi kompanija koristeći konkurentske prednosti ostvarila bolji strateški položaj. Poslovna/konkurentska strategija daje odgovor kako izraditi stabilne konkurentne prednosti na tržištu. Odnosi na poslovne aktivnosti unutar granica kompanije, ali to može biti svaki organizacijski oblik koji je oblikovan na bazi profitnog potencijala31. Konkurentska strategija se primjenjuje u bilo kojem trenutku na planirane poslovne aktivnosti koje utiču na jedno razgraničeno područje potražnje i konkurencije, u kojem se konkurenti bore na tržištu, u suštini sa istim proizvodima/uslugama. Unutar definiranog segmenta tržišta, kompanije se trebaju fokusirati na strateške aktivnosti, čija identifikacija zahtijeva rasuđivanje ili dijagnozu, što neminovno uzrokuje bitne promjene konkurentske pozicije kompaniji. Uzeti zajedno, svi elementi prisutni kod građenja poslovne strategije, samo kada kompanija ima organizacijske oblike na bazi profitnog potencijala, predstavljaju skup postupaka pomoću kojih se na pojedinim segmentima tržišta osigurava bolja tržišna pozicija u odnosu na konkurente. Konkurentska strategija proizlazi iz korisničkih potreba i očekivanja. U cilju približavanja korisniku, kompanija mora što primjerenije odgovoriti na identificirane, homogene zahtjeve grupe korisnika/kupaca. Kako su ti zahtjevi često nejasno artikulirani, potrebne su dodatne aktivnosti za njihovu artikulaciju. U tom smislu potrebno da kompanija ojača svoje sposobnosti kako bi odgovorila na korisničke zahtjeve. To znači da je potrebno pojačati profitni potencijal, koji predstavlja obilježje/koncept strateške poslovne jedinice/ SPJ, za koji je odgovoran strateški menadžment, a koji se treba da transformirati u realni profit, za koji je odgovoran operativni menadžment. Realizacija strateških poteza na tržištu podrazumijeva stvaranje konkurentskih aktivnosti koje će značiti stvarnu realizaciju tih poteza samo na tržištu. Skup postupaka za izgradnju tržišne pozicije predstavljaju 31
Profitni potencijal predstavlja skup tržišnih i proizvodnih/uslužnih uslova
120
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE postupke pomoću kojih se na pojedinim segmentima tržišta osigurava bolja tržišna pozicija u odnosu na konkurente. Kompanije sa više SPJ ili profitnih centara definiraju korporativnu strategiju. Osnovni smisao korporativne strategije/strategije na nivou kompanije odnosi se na identifikaciju poslova u kojima bi kompanija mogla da učestvuje u nastojanju da uveća svoju dugoročnu profitabilnost32. Sa ovom strategijom se kreira vrijednost kompanije kroz konfiguraciju i koordinaciju njenih tržišnih aktivnosti. Koncept korporativne strategije baziran je na dimenzijama za kreiranje vrijednosti, konfiguraciskom aspektu i na upravljanju aktivnostima i poslovima u okviru hijerarhije kompanije. Sa korporativnom strategijom se utvrđuje opći plan za diversifikaciju, koji obuhvata: određivanje i utvrđivanje resursa, način i metode za dostizanja strateških ciljeva i definiranje poslova i kompetencija kojim će se kompanija baviti. Osnovni smisao korporativne strategije je u identificiranju biznisa (poslova), odnosno glavnih područja djelovanja, u kojem bi kompanija mogla da učestvuje u nastojanju da maksimalizira svoju dugoročnu profitabilnost. 1.2. Proces implementacije strategije/strateško upravljanje Uspješno formulirana strategija zahtjeva kvalitetne analize sadašnjeg i budućeg vanjskog okruženja, analizu unutrašnjeg okruženja i analizu konkurencije. U analizi sadašnjeg vanjskog okruženja akcent se stavlja na posjedovanje optimalnih resursa, kompetencija i sposobnosti da se održi trenutna tržišna pozicija, u analizi budućeg vanjskog okruženja treba predvidjeti finansijska sredstva/budžet, kompetencije i sposobnosti potrebne, ne samo da se održi buduća pozicija, već da se unaprijedi i ubrza poslovanje, a u analizi konkurencije treba se fokusirati na konkurente prdviđajući njihove strategije, kako bi se mogao pronaći način za brzu i odlučnu reakciju. Ove analize treba ukažu na kritične faktore uspjeha, na strateške opcije, kako bi se mogao izvršiti izbor strategije, uzimajući u obzir strateške namjere, izazove i prilike. Nakon ovako formuliranog procesa strategije/strateško planiranje, slijede aktivnosti implementacije strategije/strateško upravljanje, sl.31. Promjena organizacije vezano za strategiju Analiza postojeće organizacijske strukture Analiza postojeće organizacijske kulture Pristupi implementaciji strategije Implementacija strategije
Sl.31. Proces implementacije strategije 32
Hatunić Emin, Osnove novog menadžmenta, Tuzla: Off-set, 2010, str.213
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
121
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Implementacija strategije se odnosi na strateško upravljanje, odnosno na nešto što treba uraditi, dok se formulacija strategije odnosi na nešto što je u planu zapisano, a može ostati mrtvo slovo na papiru, ako se ne implementira. U literaturi se implementacija strategije definira kao skup aktivnosti potrebnih da bi se efektivno i efikasno realizirao poslovni plan. To je proces kojim se strategija realizira kroz procese obnove i razvoja (programe i projekte). Aktivnosti promjene organizacije vezano za strategiju i analiza postojeće organizacijske strukture i organizacijske kulture ukazuju na izbor pristupa implementaciji strategije. U literaturi su prepoznati modeli implementacije strategije33, koji su raspoloživi prilikom odabira modela implementacije, sl.32.: (1) Prema Charles W.I.Hill-u i Garth R.Jones-u, implementacija strategije se realizira kroz organizacijski dizajn, (2) Ključevi implementacije prema C. Davis Fogg-u (18 ključeva implementacije strategije uključeni u 5 kategorija34): uspostavljanje sistema odgovornost, popravljanje organizacije, odobrenje i sređivanje, osiguranje okruženja u kome će ljudi iskazivati svoje sposobnosti, procjenjivanje i nagrađivanje, (3) Model 7-S (MCKinsey): struktura, strategija, sistemi, stil, kadrovi, vještine, kultura, (4) implementacija strategijskih odluka prema modelu Isaka Adižesa i (5) Implementacija strategije putem operativnih planova glavnih područja SPJ (marketing, proizvodi/usluge, proizvodna/uslužna infrastruktura, organizacija, upravljanje ljudskim resursima i upravljanje kvalitetom).
Organizacijski dizajn
Operativni plan
Model 7S Implementacija strategijskih odluka prema modelu Isaka Adižesa Implementacija strategije putem operativnih planova glavnih područja SPJ-e Sl.32. Izbor pristupa implementaciji strategije Uspješno formulirana strategija nije garancija uspješne implementacije strategije. Stoga posebnu važnost ima procesa implementacije strategije u PSM-a. Implementacija strategije se realizuje 33 34
Šehić Dževad, Strateški menadžment, Slovo, Mostar, 2002. Šehić Dževad, Strateški menadžment, Slovo, Mostar, 2002.
122
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE kroz organizacijski dizajn35 koga čine: organizacijska struktura, kontrolni sistem, programi razvoja, projekti, procedure. Operativni plan jedan je od boljih pristupa implementaciji strategije36 koji sadrži pet aktivnosti prikazane na sl.33. USPOSTAVLJANJE ODGOVORNOSTI USPOSTAVLJANJE SISTEMA ODGOVORNOSTI USPOSTAVLJANJE ODGOVORNOSTI SVIH NOSILACA BUDŽETA USPOSTAVLJANJE POJEDINAČNIH ODGOVORNOSTI
POPRAVLJANJE ORGANIZACIJE BRZA
PROMJENA ORGANIZACIJSKE STRUKTURE I MENADŽMENTA KORIŠTENJE TIMSKOG RADA OTKLANJANJE PREPREKA
ODOBRENJE I SREĐIVANJE DEFINIRANJE BUDUĆE ORGANIZACIJSKE KULTURE EFEKTIVNO RASPOREĐIVANJE RESURSA TAMO GDJE JE BUDUĆNOST USKLAĐIVANJE FUNKCIONIRANJA KOMPANIJE SA PLANOM OD VRHA DO DNA PODIZANJE ORGANIZACIJSKE SPOSOBNOSTI NA VIŠI NIVO
OSIGURANJE OKRUŽENJA U KOME ĆE LJUDI ISPOLJAVATI SVOJE SPOSOBNOSTI OSIGURANJE OKRUŽENJA U KOME SE ZAPOSLENI MOGU ISTICATI REZULTATIMA I OSIGURANJE OKRUŽENJA U KOME JE OMOGUĆENO IZVRŠENJE: SELEKCIJA I EDUKACIJA KADROVA RAZVOJ KOMPETENCIJA ZAPOSLENIH ZA BUDUĆNOST POPRAVLJANJE ISPREKIDANIH PROCESA OSIGURANJE EFIKASNE KOMUNIKACIJE I KOORDINACIJE
PROCJENJIVANJE I NAGRAĐIVANJE VREDNOVANJE
OSTVARENIH PERFORMANSI I PLANIRANIH CILJEVA
Sl.33. Operativni plan Model poznat kao 7-S prikazan je na sl.34., se može orijentirati ka pronalaženju distinktivnih prednosti u odnosu na konkurente. Implementacija strateških odluka prema modelu Isaka Adižesa, sl.35. Ovaj model implementacije strategije karakterizira PAIE37 stil kod donošenja i CAPI38 kod sprovođenja odluka. Medologija Isaka Adižesa se razlikuje od konvencionalne teorije menadžmenta. Upućuje na praktične smjernice u procesu odlučivanja i sprovođenja odluka. Ona ukazuje na timski rad i ličnu i kolektivnu odgovornost u PSM. 35 36 37 38
Sehić Dževad, Strateški menadžment, Slovo, Mostar, 2002. . Osnove novog menadžmenta, Tuzla: Off-set, 2010 Hatunič Emin, Korporativno upravljanje i menadžment/osnovni priručnik za menadžere, Tuzla: Off-set, 2009, str. 159 Hatunič Emin, Korporativno upravljanje i menadžment/osnovni priručnik za menadžere, Tuzla: Off-set, 2009, str. 178
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
123
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Struktura (Structure)
Strategija (Strategy)
Sistemi (Systems)
Stil (Style)
Kadrovi (Staff)
Vještine (Skils) Zajedničke vrijednosti-organizacijska kultura (Shared Values)
Sl.34. Model 7S
Sl.35. Odlučivanje po metodologiji Adižesa39 39
Hatunić Emin, Osnove novog menadžmenta, Tuzla: Off-set, 2010, str. 41.
124
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE 2. Proces marketinga Marketing je vrlo važna poslovna funkcija svake organizacije bilo da profitabilna ili neprofitabilna40. On je sržni proces menadžmenta. Njegovo prisustvo je dominantno u fazi strateškog planiranja, ali i vrlo važno u fazi strateškog upravljanja. U tom smislu marketing se treba promatrati u organizacijskom djelovanju kompanije putem procesa strateškog menadžmenta, u stvaranju zadovoljstva korisnicima pomoću kvaliteta, usluga i vrijednosti, kao i u osvajanju tržišta putem tržišno orijentiranog procesa strateškog menadžmenta. Cilj marketinga je da se izađe ususret i zadovolji potreba i želje ciljnih korisnika/kupaca. Istražujući potrebe korisnika, spoznaju se naznake za razvoj elemenata marketing miksa, sl.36. Nikada se stvarno ne može razumjeti osoba sve dok se ne gleda na svari za njezina stajališta41.
Sl.36. 7P marketing mix Zadatak marketinga je da razumje šta se događa u svijesti korisnika od vremena kada ugleda robu, odnosno od dolaska vanjskog podražaja do korisničke odluke o kupnji. U tom smislu potrebno je razmotriti kako karakteristike korisnika (kulturne, društvene, lične i psihološke) utiču na ponašanje pri kupnji i na način kako korisnik donosi odluku o kupovini. Na ponašanje korisnika utiču četiri faktora: (1) kulturni (kultura, društveni sloj), (2) sociološki (familije, uloge, status), (3) lični (godine, faza života, zanimanje, način života,..), (4) psihološki (motivacija, stavovi, učenje, vjerovanje). Korisnike treba tretirati kao neprocjenjivu imovinu. Organizacije na tržištu poslovne potrošnje ne obavljaju samo prodaju, već i kupnju. Organizacijska potrošnja je proces donošenja odluka kojim 40 41
Emin Hatunić i Mirsad Isaković, Marketin u poslovnom planu tržišno orijentiranog strateškog menadžmenta. Kotler Filip- prev.N.Renko, Upravljanje Marketingom: analiza, planiranje, primjena i kontrola, Zagreb, 2001
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
125
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE formalne organizacije uspostavljaju potrebu za kupnjom proizvoda i usluga te identificiraju, ocjenjuju i odabiru između alternativnih dobavljača. Neke kompanije danas u svijetu se bore kako bi ostale profitabilne jer su pogriješile u marketingu. Marketinška kratkovidnost nastaje kada kompanije ne razumiju svoje promjenljivo tržište i korisnike te potrebu osiguranja konkurentne vrijednosti. Kompanije koje uspiju savladat umjetnost marketinga na dobrom su putu uspješnosti, a formula za uspjeh je izvrsnost i kvalitet. One moraju spoznati presudno značenje orijentiranosti i motiviranosti prema korisniku u svim svojim aktivnostima. Nije dovoljno biti motiviran proizvodom/uslugom ili tehnologijom, već zaposlene treba tretirat tako da kompanija dobija moć. Osim toga, previše kompanija zaboravlja na svoje korisnike nakon prodaje, koje nakon toga preotima konkurencija. Danas mogu biti uspješne kompanije samo one koje imaju pristup orijentiran ka korisniku i tržištu krajnje potrošnje i tržištu poslovne potrošnje. Tržište poslovne potrošnje sastoji se od svih organizacija koji nabavljaju robe i usluge a zatim ih koriste za proizvodnju druge robe ili usluga koje se prodaju, iznajmljuju ili dobavljaju drugima. U usporedbi sa tržištima krajnje potrošnje, tržišta poslovne potrošnje imaju manji broj većih kupaca. Marketari na tržištu poslovne potrošnje trebaju poznavati ulogu profesionalnih nabavljača i faktore koji na njih utiču, kao i važnost direktne nabave, reprociteta i lisinga. Cilj marketinga je znati i razumjeti korisnika tako dobro da mu proizvod/usluga u potpunosti odgovaraju i da se proizvod ili usluge, ideje, rješenja same prodaju42. Naime, marketing koji se zasniva na prisilnoj prodaji snosi velike rizike. Takav marketing pretpostavlja da će korisnici koji se nagovore na kupovanje voljeti taj proizvod, a ako ga ne budu voljeli, barem neće prenositi negativnu usmenu preporuku o njemu ili se žaliti udruženju potrošača43. Jedna od studija je pokazala da nezadovoljni korisnici mogu prenijeti negativno usmeno mišljenje o proizvodu/usluzi na desetak ili više svojih poznanika, jer loše vijest brzo putuju. Proces marketinga ima presudnu ulogu u organizacionom djelovanju. Njegove aktivnosti se odvija putem procesa strateškog menadžmenta. Marketing je inicijalni poslovni proces čije se poimanje vezuje za to šta će biti proizvod ili usluga, kako će biti prezentiran, promoviran i distribuiran korisnicima da budu zadovoljni i kako će biti cjenovno vrednovan. Marketing je sređen i potpun proces razmišljanja o stvaranju korisničkog zadovoljstva i osvajanja tržišta putem tržišno orijentiranog procesu strateškog menadžmenta. Počinje s praćenjem korisničkih aktivnosti kako bi se došlo do znanja o razumijevanja korisničkih potreba, istraživanje tržišta kako bi se razumjela njegova dinamika. Stoga uključuje ISP proces (izbor vrijednosti, stvaranje i isporučivanje vrijednosti i prenošenje vrijednosti) i STP proces, sl.37. (segmetacija, targetiranje i pozicioniranje).
42 43
Riječi su Peter Druckera. Kotler Philip, Upravljanje Marketingom: analiza, planiranje, primjena i kontrola, prev.Nataša Renko, Zagreb, 2001, str. 55
126
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE
Sl.37. STP proces Proces marketinga je ustvari strateški marketing koji sadrži četiri prepoznatljive aktivnosti prikazane na sl.38. Analiziranje tržišnih mogućnosti
Razvijanje strategija marketinga
Implementacija strategije marketinga
Primjena i organiziranje marketinga
Sl.38. Marketing proces Analiziranje tržišnih prilika: U konkurentskoj industriji44, ključ konkurentske prednosti je diferenciranje proizvoda/usluga. Tržišna ponuda se može diferencirati prema pet dimenzija: (1) proizvod (svojstva kvalitet rada, kvalitet dosljednosti, trajnost, pouzdanost, popravljivost, stil, 44
Kotler Filip- prev.N.Renko, Upravljanje Marketingom: analiza, planiranje, primjena i kontrola, Zagreb, 2001, str 338
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
127
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE dizajn), (2) usluge (lahkoća naručivanja, isporuka, montaža, obuka korisnika, konzultacije sa korisnicima, održavanje i popravak, ostale usluge), (3) osoblje, (4) kanali distribucije, (5) imidž (simboli, audio i video mediji, atmosfera i događaji). Stoga, prvi zadatak sa kojim se suočavaju menadžeri marketinga jest analiza dugoročnih mogućnosti na tržištu kako bi se poboljšalo poslovanje kompanije. Stoga strateški menadžment mora prepoznati mogućnosti koje dolaze i vidu prilika iz vanjskog okruženja. Analiziranje marketinških prilika uključuje upravljanje marketinškim informacijama, snimanje marketinškog okruženja i analiziranje tržišta. Marketing je samo civilizirani oblik ratnih djelovanja u kojima se većina bitaka dobija riječima, idejama i discipliniranim razmišljanjem (Filip Kotler). Nakon što se izvrši istraživanje dinamike tržišta krajnje potrošnje i tržišta poslovne potrošnje, potrebno je analizirati ulogu koju igra konkurencija pri određivanju privlačnosti nekog tržišta. U tom pogledu se može koristiti Porterovih pet snaga vezano za prilike, ali i prijetnje. Kompanije moraju znati i kako oblikovati učinkoviti sistem prikupljanja informacija o konkurenciji, moraju znati koje konkurente napadati, a koje izbjegavati, te kako uskladiti orijentaciju kompanije s orijentacijom na korisnike. Kompanije moraju identificirati svoje konkurente korištenjem i analize industrije, kao i korištenje analize temeljene na tržištu. Uz dobro prikupljene podatke o konkurenciji menadžeri marketinga mogu lakše oblikovati svoju funkcionalnu strategiju. Menadžeri marketinga moraju provoditi analize vrijednosti za korisnike kako bi otkrili snage i slabosti u odnosu na konkurenciju. Cilj ove analize odrediti pogodnosti koje korisnici žele te odrediti kako oni percipiraju relativnu vrijednost ponude konkurenata. Uza svu važnost orijentacije na konkurenciju kompanije ne smiju previše koncentrirati na konkurenciju. Kompanije moraju dobro uskladiti promatranje konkurencije i promatranje korisnika. Male prilike često predstavljaju početak velikih poduhvata45. Djelovanje kompanija na tržištu moguće je samo na segmentima gdje kompanije mogu udovoljiti zahtjevima i željama korisnika. Stoga, kompanije trebaju identificirati tržišne segmente na kojima mogu najučinkovitije pružati svoje usluge. Svrha istraživanja tržišta je skupljanje značajnih informacija o marketinškom okruženju, kompanije moraju usmjeriti pozornost na konkurente predviđajući njihove poteze, kako bi mogle pronaći načine kako reagirati brzo i odlučno. Isto tako one mogu inicirati neke iznenadne poteze i u tom slučaju moraju predvidjeti kako će konkurenti odgovoriti. Kada kompanija završi sa analizom svojih tržišnih mogućnosti, ona je spremna izabrati ciljno tržište. Moderna marketinška praksa dijeli tržište na osnovne segmente, vrednujući svaki segment, tako da kompanija može odabrati i ciljati samo one segmente koje može najbolje usluživati. Pored u mikro okruženju marketinške mogućnosti se kriju i u makro okruženju. Mikro okruženje sastoji se od svih igrača koji utiču na mogućnost da kompanija proizvodi/uslužuje, a to su korisnici, dobavljači, marketinški posrednici i konkurencija. Makro okruženje se sastoji od demografskih, privrednih, fizičkih, tehnoloških, političkih/zakonski i socijalno/kulturnih snaga koje utiču na prodaju i profit. Pored analiza okruženja, važan dio prikupljanja marketinških informacija uključuje mjerenje tržišnog potencijala i predviđanje buduće potražnje. 45
Kotler Filip- prev.N.Renko, Upravljanje Marketingom: analiza, planiranje, primjena i kontrola, Zagreb, 2001, str.286
128
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Djelovanje kompanija na tržištu moguće je samo na segmentima gdje kompanije mogu udovoljiti zahtjevima i željama korisnika. Kompanije trebaju identificirati tržišne segmente na kojima mogu najučinkovitije pružati svoje usluge. Treba računati s tim da male prilike često predstavljaju početak velikih poduhvata46. Kako bi se mogle vrednovati vlastite mogućnost, kompanije moraju koristiti marketinški informacijski sistem. One mogu korisnike učiniti zadovoljnim samo ako istraže njihove potrebe i želje, njihovu lokaciju, njihove navike pri kupovini ili korištenju. Stoga marketinško osoblje mara konstantno skupljati tržišne informacije o korisnicima, konkurenciji, prodajnoj mreži. Zaposleni u marketingu moraju neprestano biti u kontaktu sa korisnicima. U analizi situacije, odnosno u analizi unutrašnjeg okruženja, identificira se trenutna organizacijska pozicija, konkurentske prednosti i menadžerske sposobnosti i ciljevi kompanije. U marketing segmentaciji se identificiraju segmenti tržišta i razvoj profila svakog segmenta, kako bi se izabralo ciljno tržište. U izboru ciljnog tržišta procjenjuju se potencijali i aktivnost svakog segmenta i vrši izbor ciljnog segmentan ili ciljnih segmenata. Pozicioniranje na tržištu uključuje identificiranje pozicijskog koncepta unutar svakog ciljnog segmenta. Nakon što se završi STP proces slijedi razvoj strategije marketinga. Razvijanje strategije marketinga: Strategija marketinga se razvija putem procesa funkcionalnih strategija na funkcionalnom nivou menadžmenta, sl.40. Najučinkovitija metoda u razvoju funkcionalne strategije marketinga je 7P marketing miks.
Sl.39. Proces razvoja funkcionalnih strategija 46
Kotler Filip- prev.N.Renko, Upravljanje Marketingom: analiza, planiranje, primjena i kontrola, Zagreb, 2001, str. 286
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
129
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Uz dobro prikupljene podatke o konkurenciji menadžeri mogu lakše oblikovati svoje strategije. Menadžeri marketinga moraju provoditi analize vrijednosti za korisnike kako bi otkrili snage i slabosti u odnosu na konkurenciju. Cilj ove analize odrediti pogodnosti koje korisnici žele te odrediti kako oni percipiraju relativnu vrijednost ponude konkurenata. Uza svu važnost orijentacije na konkurenciju kompanije ne smiju previše koncentrirati na konkurenciju. One moraju dobro uskladiti promatranje konkurencije i promatranje korisnika. Implementacija strategije marketinga: Funkcionalna strategija se operacionalizira putem procesa glavnih planova u kompani, sl.40., odnosno nakon što se razvije funkcionalna strategija marketinga slijedi njihova operacionalizacija. Operativni plan/program marketinga je inicijalna aktivnost za ostale osnovne funkcije na nivou funkcionalnog menadžmenta. Stoga, kada kompanija odabere vrijednost, spremna je tu vrijednost pružiti tržištu.
Sl.40. Proces glavnih planova Operativnim planom marketinga treba predvidjeti obuku i motivaciju zaposlenih, kako bi zaposleni bili pogodni i upotrebljivi za promociju i prodaju, što podrazumijeva da marketing korisno upotrebljava prodajno osoblje, unapređuje prodaju, oglašavanje i druge zadatke promocije kojima se tržište informira o proizvodu/usluzi. U tom smislu kompanije moraju oblikovati svoju ponudu za dobro definirana tržišta. One ne trebaju isticati proizvodnju i prodaju, već stvaranje i isporučivanje vrijednosti. Primjena i organiziranje marketinka: Marketing ima široku primjenu, odnosno ima primjenu u profitnim i neprofitnim organizacijama, kao i u političkim strankama. Organizira se kao poslovna
130
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE funkcija na funkcionalnom nivou menadžmenta. Dakle, završni korak u procesu marketinga jeste organizacija marketinških resursa, te primjena i kontrola plana marketinga. Ove aktivnosti procesa marketinga uključuju se kao organizacijski koncept kojim je moguće efikasno implementirati funkcionalnu strategiju marketinga. U tom smislu kompanija mora izgraditi organizacijsku strukturu marketinga koja će biti popunjena kompetentnim osobljem uključujući i menadžere koji posjeduju energiju vođenja te sposobnosti uređivanja odnosa među zaposlenim u marketingu i sposobnosti održavanja kvalitetnih i korisnih odnosa s korisnicima. Menadžeri marketinga se trebaju ponašati kao vođe i biti u stalnom kontaktu sa svojim osobljem kako bi razmotrili njihove učinke, pohvalili njihove dobre strane, ukazali na njihove slabosti i sugerirali im na koji način mogu popraviti učinke. Najprihvatljiviji pristup je organiziranje marketinga u kompaniji na funkcionalnom nivou menadžmenta. Pritom se mora se poći od činjenice da marketing predstavlja sredstvo za stvaranje vrijednosti, putem upravljanja odnosima sa korisnicima. Učinkovitost marketinga u kompaniji zavisi od: mjesta marketinga u organizacijskoj strukturi kompanije, organizacijske popunjenosti marketinga i kompetencija zaposlenih koji rade u marketingu. Prvi problem organiziranja marketinga jeste pitanje razgraničenja ove funkcije od ostalih funkcija i uspostavljanje odnosa koordinacije. Stoga je važno da se definira područje samostalnog djelovanja marketinga i interakcije ove funkcije sa ostalim funkcionalnim dijelovima kompanije. 3. Definiranje strategija regionalnog razvoja i razvoja ljudskih potencijala Koncept strategija temelji se na konkurentskoj prednosti, strateškoj sposobnosti i kompetecijama. Konkurentske prednosti proizilaze iz sposobnosti kompanije/državne uprave da stvara vrijednosti za svoje korisnike/građane. Da bi to postiglo odabere se tržište/političko tržište na kojem može predstaviti svoj proizvod/usluge/kandidate političkih tranaka i pripremi se za borbu sa konkurentima sa ciljem stalnog poboljšanja svoje tržišne pozicije. Koncept sposobnost baziran na intelektualnom kapitalu stvara temelj resursno baziranog pristupa strategiji. Da bi se povećala konkurentska prednost kompanije/državna uprava mora uskladiti svoje sposobnosti i sredstva kako bi iskoristile prilike koje su dostupne u vanjskom okruženju. Suština ovog koncepta je izgradnja organizacijskih sposobnosti (interni resursi i vještine zaposlenih u kompaniji/državnoj upravi), koje su potrebne da se iskoriste prilike/mogućnosti/šanse, koje dolaze iz vanjskog okruženja. U osnovi, strategijom se definiraju strateške namjere putem resursno bazirane strategie (resource-based strategija). Učinkovit razvoj i provedba strategije ovisi od sposobnosti definiranja strategije i od razvoja organizacijskih sposobnosti u implementaciji strategije. U svom najjednostavnijem obliku, strategija se može opisati kao izraz namjere organizacije kompanije/ državne uprave da se dostignu stanja postavljena strateškim i finansijskim ciljevima. Strateške namjere su sadržane u izjavama vizije i misije, sl.41., koje trebaju biti ostvarene u dužem roku. Ove aktivnosti usmjeravanja se odnose na to šta šta kompanija treba biti (vizija), i kako treba djelovati da se to ostvari (misija).
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
131
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE
Sl.41. Stvaranje vrijednosti Strateška sposobnost kompanije/državne uprave ovisi, prije svega, o sposobnosti ljudskih resursa. Resursno bazirana strategija tvrdi da održiva konkurentska prednost proizilazi iz sticanja i učinkovite upotrebe intelektualnog kapitala koji konkurenti ne mogu imitirati. Definiranjem strategije ustvari vrši se izbor strategije na strateškom, poslovnom i funkcionalnom nivou menadžmenta. Vezano za državnu upravu strateški nivo čine izvršna i zakonodavna vlast, a funkcionalni državna uprava. To je proces kojim se završava formulacija strategije. Ovim procesom se gradi funkcionalna i poslovna orijentacija kompanije/državne uprave ili bilo koje profitne i neprofitne organizacije. U složenijem obliku organizovanja kada udržene kompanije čine korporaciju prave se funkcionalne strategije (funkcionalni nivo menadžmenta, prije svega za marketing i HRM) i poslovne strategije, kada kompanija u svom sastavu ima organizacijske oblike formirane na bazi profitnog potencijala i korporativne strategije (strateški nivo menadžmenta), sl.42. Dakle, izbor strategije čini proces čije su aktivnosti: (1) funkcionalne strategije, (2) poslovne (konkurentske) strategije i (3) korporativna strategija. Funkcionalne strategije prave poslovne funkcije funkcionalnog nivoa menadžmenta. Poslovnu strategiju prave kompanije u čijem su sastavu poslovne jedinice formirane na bazi profitnog potencijala. Korporativna strategija se pravi na nivou kompanije, objedinjavanjem poslovnih strategija jedinica koje su formirane na bazi profitnog potencijala.
132
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE
Sl.42. Nivoi menadžmenta Vezano za razvoj ljudskih potencijala u kompaniji/državnoj upravi ključne su funkcionalne strategije koje su sadržane iz čitavog niza konkurentnih poteza i poslovnih metoda koje funkcionalni menadžeri koriste u vođenju kompanije/državne uprave. Ovom strategijom daje se način kako se trebaju koristiti pojedini resursi (materijalni i nematerijalni u kompaniji, a nematerijalni u državnoj upravi) da bi se iskoristile prednosti za stvaranje željenih učinaka. Funkcionalna strategija koristi snagu unutrašnjeg okruženja radi postizanja planiranih ciljeva, a predstavlja sredstvo koje je na raspolaganju strateškom menadžmentu/izvršnoj vlasti u vizualizaciji glavnih funkcionalnih područja u pogledu snaga i slabosti. Ona je usmjerena na unapređenje osnovnih funkcija u kompaniji: marketing, proizvodnja, upravljanje ljudskim resursima i istraživačko razvojna funkcija, a u državnoj upravi na službe koje su u sastavu pojedinih ministarstava. Kada su u pitanju strategije privrednog i regionalnog razvoja, jedna od mogućnosti da se strategije baziraju na konceptu procesa strateškog menadžmenta, sl.43. Analogije na ovoj slici su: kompanija/ regija, vizija/zajednička vizija BiH, SPJ/u BiH entiteti, u entitetu kantoni, u kantonu općine, misija/ misija entiteta, kantona općina, AVO/analiza vanjskog okruženja regije, AUO/analiza unutrašnjeg okruženja regije, ciljevi/cijevi entiteta, ciljevi kantona, ciljevi općina, politika/politika entiteta, kantona, općina, funkcionalne strategije entiteta, kantona, općina, PS/poslovne strategije entiteta, kantona, općina vezano za tržišnu poziciju na nivou BiH, koroprativna strategija(npr. Federacije BiH), promjena organizacije/promjene organizacije predmnetne regije, analiza postojeće organizacijske strukture/ analiza postojeće organizacijske strukture predmetne regije, analiza postojeće organizacijske kulture/ analiza postojeće organizacijske kulture predmetne regije, izbor pristupa implementaciji strategije/ izbor pristupa implementaciji strategije predmetne regije, implementacija strategije/ implementacija strategije, privrednog ili regionalnog razvoja. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
133
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE
Kompanija
Vizija
SPJ1
SPJ 2
Misija SPJ1
Korporativna misija
AVO
AUO
Misija SPJ2
AVO
AUO
Ciljevi SPJ1
Korporativni ciljevi
Ciljevi SPJ 2
Politika SPJ1
Politika kompanije
Politika SPJ1
FS GP SPJ1
FS GP SPJ2
PS SPJ1
PS SPJ2
Korporativna strategija Promjena organizacije vezano za PS SPJ1
Promjena organizacije vezano za KS
Promjena organizacije vezano za PS SPJ 2
Analiza postojeće OS SPJ1
Analiza postojeće OS kompanije
Analiza postojeće OS SPJ1
Analiza postojeće OK SPJ1
Analiza postojeće OK kompanije
Analiza postojeće OK SPJ2
Izbor pristupa implementacije PS SPJ1
Izbor pristupa implementacije KS
Izbor pristupa implementacije PS SPJ2
Implementacija PS SPJ1
Implementacija KS
Implementacija PS SPJ2
Sl.43. Strategija u kompanijama sa dvije SPJ Pristup formuliranju strategije/strateško planiranje i implementacije strategije/strateško upravljanje je najbolji model za razvoj strategija vezano za IPA programe. Ovim se postiže jednoobraznost planiranja i upravljanja u svim oblicima organiziranja. 3.1. Strategije privrednog razvoja BIH U skladu s opisanim konceptom razvoja strategije moguće je napraviti strategiju privrednog razvoja BIH. Vizija je zajednička i ona se definira na nivou države, a usklađuje sa vizijom EU. Svaka regija (entiteti, kantoni, općine) pravi svoju strategiju privrednog razvoja. Kod određivanja sadržaja i i logičke strukture strategije može se koristiti slika „Strategija u kompanijama dvije SPJ”.
134
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE U razvoju strategije privrednog razvoja daju se osnovni elementi za izradu strategije. To je dokument koji treba bazirati na procesu strateškog menadžmenta, s ciljem ispunjavanja uslova EU. Usmjeravanje privrednog razvoja treba da se zasniva na viziji BiH i na misijama entiteta, kantona i općina. Kod definiranja vizije (šta želi postići) treba krenuti od vizije EU na osnovu koje se definira misija BiH koja uzima u obzir misije (šta uraditi da se postine vizija BiH) entiteta, kantona i općina. Za definiranje misije općine okvir je misija u kantona u Federaciji BiH, a za definiranje misije općina u RS BiH misija ovog entiteta. Dakle svaka regija definira svoju misiju i svoje strateške ciljeve, a na nju tiču analize vanjskog i unutrašnjeg okruženja predmetne regije. Strateški ciljevi regije su: (1) povećanje zaposlenosti, (2) smanjenje siromaštva, (3) jačanje poduzetništva i inovativne djelatnost, (4) efikasnija administracija, (5) jačanje životne sredine. Kada je izvršeno usmjeravanje privrednog razvoja, odnosno kadu su definirane aktivnosti usmijeravanja regije, definira se strategija regionalnog razvoja regije ili se vrši izbor strategije, koja treba da krene od trenutnog stanja u regiji, uvažavajući komparativne prednosti i nedostatke. U izradi strategije treba da učestvuju svi zainteresirani građani, a prema znanju sposobnostima i vještima kojim raspolažu. U građenu strategije općine akcent treba staviti na funkcionalnost uprave, odnosno na razvoj ljudskih potencijala/resursa, čije znanje, sposobnosti i vještine su presudne za implementaciju strategije privrednog razvoja, ali i za stvaranje tržišno orijentiranih kompanija u svojoj regiji koje će biti pokretači eksternog i internog tržišta, odnosno konkurencije, za razvijanje infrastrukture, zaštite životne sredine i za razvoj neprivrednih djelatnosti u regiji. Da zaključimo, okvirni sadržaj strategije treba da uključi, osim uvoda i metodologiju rada, opće podatke o regiji, resurse regije, trenutno stanje u regiji (infrastruktura, ekonomija i privreda, ekologija, društveni razvoj), aktivnosti usmjeravanja regije (vizija, misija i strateški ciljevi regije), izbor strategije, implementacija strategije i nadgledanje implementacije, usklađeno predhono opisanim konceptom. Strateško planiranje budućnosti regije u trenutku kada je sadašnjost izuzetno složena i neizvjesna je odgovoran zadatak. Stoga treba imati mudrost, smjelost i hrabrost da se krene u tako odgovoran posao. Ovaj poduhvat predstavlja izazov za kreativne, inovativne i poduzetne ljude regije. 3.2. Strategija regionalnog razvoja BiH Isti opisani strateški pristup privrednog razvoja se odnosi i na strategiju regionalnog razvoja. Ova strategija treba da predstavlja okvir za upravljanje regionalnim razvojem koji se odlikuje uspostavom jedinstvenog sistema i definiranjem jasnog strateškog usmjerenja, a to znači putem zajedničke vizije čiji je okvir poticanja razvoja na entitetskom i kantonalnom nivo uz poštivanje principa partnerstva, uklanjanja uzroka razvojnih poteškoća u onim područjima BiH koja najviše zaostaju u razvoju, prekogranične i međuregionalne saradnje, kao jednog od važnih razvojnih prioriteta, ali i prilika za BiH s obzirom na njezin geografski položaj. Strategija regionalnog razvoja BiH predlaže novi odnos i način saradnje među entitetima, kantonima i općinama na svim nivoima uključujući i pozivajući ih da zajedno sudjeluju u rješavanju pitanja IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
135
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE i problema ključnih za društveno privrednu koheziju i konkurentnost, u zajednički dogovorenom okviru razvojne politike, definiraju razvojne prioritete na temelju njihovih stvarnih potreba. U tom smislu strategija postavlja dodatne zahtjeve za sve one kojih se izravno tiče. Od regija se traži da definiraju jasne smjerove razvoja i za te potrebe osigurana sredstva, sticanje novih vještina i uključivanje u strateško planiranje razvoja. Stoga u prvim godinama implementacije strategije na svim nivoima moraju se izgraditi kapaciteti koji će omogućiti jasno identificiranje potreba, usuglašavanje oko razvojnih prioriteta te razvijanje ideja i predlaganje takvih projekata koji opravdavaju investiranje javnih sredstava u pojedina područja. Izgradnja takvih kapaciteta ključna je i za buduće korištenje strukturnih fondova EU. Strategija regionalnog razvoja BiH treba da predstavlja sredstvo za uspostavu i provedbu koordiniranog pristupa održivom društveno-privrednom razvoju svih dijelova zemlje. Cilj strategije odnosi se na postojanje funkcionalne politike regionalnog razvoja u BiH koja doprinosi održvom razvoju i nacionalnoj konkurentnosti. U tom smislu treba istaći razlike u prihodima i životnom standardu između entiteta pojedinih kantona, općina i društvenih skupina, koje treba znatno smanjiti. Svi društveno privredni subjekti i vlast trebaju sarađivati na svim nivoima s ciljem dostizanja optimalnog korištenja i upravljanja razvojnim potencijalom svojih područja. BiH treba da sarađuje sa susjednim državama na smanjenju deficita u spoljno trgovinskoj razmjeni i negativnih učinka granica na društveni i privredni razvoj entiteta, kantona i općina. U tom smislu BiH treba da definira svoju zajedničku viziju koja će se transformirati u misije entiteta, kantona i općina, koja će biti u stanju da tu viziju postigne. Misija BiH je ustvri skup misija entiteta, kantona i općina. Iz misija regija (entiteta, kantona, općina) treba da proizlaze strateški ciljevi pojedinih regija. Strateški ciljevi imaju za cilj usmjerenu izgradnju kapaciteta u regijama i povećanje učinkovitosti regionalnih društvenoprivrednih razvojnih programa, na uspostavu koherentnog pravnog okvira te izgradnju potrebnih institucionalnih struktura i kapaciteta potrebnih za upravljanje regionalnom razvojnom politikom, uvođenjem učinkovitog sistema upravljanja regionalnim razvojem. Kako bi se realizirali definirani ciljevi i prioriteti, strategija treba da predloži konkretne razvojne instrumente i aktivnosti. Strategija regionalnog razvoja BiH je dokument koji se temelji na strategiji privrednog razvoja. U ovoj strategiji se analizira postojeće stanje, predviđa buduće i ovisno o ciljevima ili viziji budućnosti predlažu mjere za tačno određeno vremensko razdoblje. Regionalni operativni program treba da operacionalizira strategiju regionalnog razvoja. Ovim dokumentom za određeno programsko razdoblje daje se način implementacije strategije, odnosno način realizacije koji uključuje tačno specificirane mjere implementacije. Dakle, definiranje regionalnih operativnih programa predstavlja operacionilizaciju razvoja regionalnog razvoja, odnosno strateškog razvoja regija za neko buduće razdoblje. Ovaj regionalni operativni program služi Evropskoj komisiji kako bi se unaprijedio regionalni razvoj u zemljama kandidatima i zemljama koje su predkandidati, a koriste ih i zemlje kandidati kao pripremu za korištenje sredstava strukturnih fondova kada budu primljene u punopravno članstvo. Da bi država, ali i regije mogle računati na financijsku potporu, neophodnio je implementirati strategiju regionalnog razvoja putem operativnog programa. Korisnici regionalnih operativnih
136
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE programa su entiteti, kantoni i općine, ali i svi građani, a projekti na koje se odnosi su u pravilu unapređenje infrastrukture, potpora i razvoj poduzetništva, ljudski i društveni razvoj. Cilj je, kao smjernica i sredstvo, postići održivi privredni i društveni razvoj kroz pripremu i povezivanje razvojnih programa, identifikaciju područja intervencije, definiranje mjera te odabir konkretnih razvojnih programa. Bez razrađene strategije privrednog i regionalnog razvoja korištenje sredstava iz fondova Unije nije moguće. Ulazak u Uniju nije krajnji cilj sam po sebi, već on sa sobom treba da nosi napredak i razvoj društva u cjelini. Korištenje pomoći kako bi se osigurao boljitak svih građana mogućnost je koju BiH ne bi smjela propustiti, a već sada uveliko kasni. 3.3. Strategija razvoja ljudskih potencijala u državnoj upravi Strategijom razvoja ljudskih potencijala u državnoj upravi postiže se veća funkcionalnost, odnosno efikasnost, na svim nivoima vlasti. Ovu strategiju treba definirati tako da bude ključna aktivnost strateškog planiranja i strateškog upravljanja na određenom nivou vlasti (državi, entiteti, općine). U prvoj deceniji 21.vijeka razvija se potpuno nova logika strategije u procesu strateškog menadžmenta, koja naglašava važnost strateškog upravljanja ljudskim resursima. Filozofija ovlašćivanja i njezina uspješna primjena zahtjeva od državnih službenika da posjeduju: stručne, socijalne i komercijalne kompetencije, energiju vođena izraženu u sposobnosti moći bez prava i sposobnosti uticaja bez moći i prava, sposobnosti uređivanja odnosa unutar državne uprave i odnosa s građanima kojima se stvara vrijednost, odnosno ekonomski efekti. Strateški pristup u razvoju ljudskih potencija, kao i iskustva drugih zemalja mogu pomoći da BiH zamisli/osmisli i definira strategiju koja će se morati u predpristupnom periodu suočiti s privrednim, političkim i društvenim izazovima uzrokovanima procesom tranzicije, kao i procesima konvergencije i globalizacije. U tom smislu BiH mora početi s rješavanjem većeg broja velikih izazova procesa tranzicije, a to znači da se mora ozbiljnije pripremati za preuzimanje uloge punopravne članice EU. U državnoj upravi i korporativnom svijetu raste svijest o važnosti ljudskih resursa kao potencijala i potrebi njihovog kontinuiranog razvoja kako bi se u potpunosti provele reforme pravnog i institucionalnog okvira u BiH. Upravljanje ljudskim resursima/HRM je sržna aktivnost strateškog upravljanja u državnoj upravi. Stoga treba razviti strategiju tako da HRM bude potencijal za stvaranje vrijednosti, ne samo unutar državne uprave uređivanjem odnosa među zaposlenim u državnoj upravi, već i za stvaranje vrijednosti u odnosima s građanima. Briga za kadrove i njihove kompetencije, energiju vođenja i sposobnosti uređivanja odnosa unutar i van državne uprave kojima se stvara vrijednost postaju prioritetni zadatak Glavne funkcije ljudskih potencijala u državnoj upravi mogu se svesti na zapošljavanje, profesionalni razvoj, poticanje uspješnosti na radu, otkrivanje menadžerskih potencijala i informiranje u području ljudskih potencijala. Svaki od tih podsistema sadrži niz procesa koji su nužni za ostvarivanje funkcije ljudskih potencijala. Temeljni procesi koji čine podsustav zapošljavanja funkcije ljudskih potencijala prikazani su na sl.44.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
137
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE
Sl.44. Proces razvoja ljudskih potencijala Stvarna, operativna aktivnost u području ljudskih resursa/potencijala započinje s analizom radnih mjesta i poslova te znanja sposobnosti (kompetencije, energija vođenja, uređivanje odnosa među ljudima) i vještina (baznih, mišljenja i interpersonalnih) i primjena rezultata na formiranje plata, obrazovanje uz rad i dr. Proces pridobivanja kandidata polazi od plana ljudskih potencijala i politike pridobijanja kandidata. Nakon toga dolazi do odabira zaposlenih i njegovog uvođenja u posao. Sam proces selekcije, uz provedbu različitih testiranja, poput intervjua i psihologijskih testova, mora biti izuzetno dobro osmišljen i organiziran kako bi doveo do cilja, izbora najkvalitetnijeg i najkompetentnijeg kandidata. Lično je također važno i da služba ljudskih potencijala prati i provjerava kvalitet kandidatova posla i njegove integracije u timskom radu i u kompaniju. Funkcija profesionalnog razvoja ljudskih potencijala obuhvata pet aktivnosti: (1) razvoj karijere, (2) obuke u kompaniji, (3) profesionalna orijentacija, (4) sistem napredovanja, (5) prekid radnog odnosa. Ključne tačke u razvoju ljudskih potencijala su: izbor za radno mjesto, uvođenje u posao, sudjelovanje, obrazovanje uz rad, napredovanja. Ukoliko su glavni faktori profesionalnog razvoja prisutni u kompaniji javlja se motivacija, zadovoljstvo, proizvodnost i ravnomjeran razvoj. Razvoj karijere vrlo je bitan za čovjeka budući da kroz posao postiže kvalitet života, socijalnu jednakost, poštovanje samog sebe, samokontrolu i naposljetku upravlja vlastitom karijerom te mu je stoga nužno pružiti savjetovanje i podršku.
138
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Danas stalno obrazovanje postaje jedan od najvažnijih oblika upravljanja i razvoja ljudskih potencijala. Različite su metode vezane uz specifične ciljeve i programe obuke i obrazovanja. Instrukcije, rotacija posla, stručna praksa, mentorstvo te predavanja, audiovizualne tehnike, konferencije, metoda slučajeva neke su od brojnih metoda koje se mogu primjenjivati pri obučavanju kadrova. Treba posvetiti veliku pažnju pri njihovom izboru, kao i izboru osobe trenera/mentora odgovornog za uspješnost njezine primjene. Problem dugoročnog zadržavanja jezgre visokokvalitetnih kadrova i motivacije svih zaposlenih na maksimalni angažman i identifikaciju s kompanijom i stalan kreativni doprinos uključuju dva osnovna pitanja: (1) kako mjeriti radne rezultate i doprinos ljudi i (2) kako nagrađivati njihov rad i razviti takav sistem motivacije koji će ih ne samo zadržati u organizaciji nego i stalno poticati na veće radne doprinose? Kompanija mora krenuti od ciljeva organizacije i tek nakon toga mora odgovoriti na pitanja kako operacionalizirati te ciljeve u grupne i individualne i kako mjeriti njihovo izvršenje. Menadžment dizajnira radne zadatke te poslove u skladu s organizacijskim ciljevima, zapošljava ljude s potrebnim znanjima i umijećima te ih obučava/trenira, motivira i nagrađuje. To su neki od temeljnih aspekata angažmana ljudskih resursa koji omogućuju uspješno djelovanje, a vrednovanje rada služi prvenstveno praćenju realizacije organizacijskih ciljeva kako bi se pravodobno razvijala strategija koja se prilagođava okruženju. Kreativnost koju nosi u sebi pojedinac dolazi do izražaja u određenoj klimi organizacije i društvenom okruženju iz kojega dolaze poticaji. Stoga je zadatak menadžmenta da prepozna kreativnog pojedinca u državnoj upravi i osigura uslove rada u kojima će doći njegove sposobnosti do izražaja i u kojima će on moći kreativnost dalje razvijati. Uspješnost u radu je trajna briga organizacije i upravljanja ljudskim potencijalima u državnoj upravi te je stoga nužno poticanje svega što ima za posljedicu uspješnost u radu. U tome imaju važnu ulogu motivacija, kreativnost i ocjenjivanje uspješnosti. Pri otkrivanju menedžerskih potencijala i njihovom razvoju treba imati na umu njihove lične, profesionalne i poslovne osobine kao što su prije svega strast, kreativnost i poduzetnost, ali i komunikativnost, kreativnost, učinkovitost, poznavanje poslovnih procesa i procesa obnove i razvoja, metoda pouzdanost, predanost poslu i poduzeću, i dr. U prvoj fazi otkrivanja rukovodnih potencijala utvrđuju se menadžerske poželjne osobine nakon čega slijede određivanje standardnih poslova menadžera, analiza poslovne strategije i stepena razvoja državne uprave i tek tada izbor menadžerskih talenata za školovanje ili postavljanje. Sam postupak otkrivanja menadžerskih potencijala složen je i težak, no znatno se može olakšati ukoliko se kod izbora uoči kandidatova sposobnost i za definirane poslove koje bi kandidat trebao obavljati. Uspješno upravljanje razvojem i uporabom ljudskih potencijala nije moguće bez informacijskog sistema i informiranja u području djelovanja vezanima za taj potencijal. Osnovni cilj informacijskog sistema ljudskih potencijala u državnoj upravi je pravodobna informiranost svih zaposlenih o tome što je bitno za njihovu aktivnost i međusobne odnose u sklopu djelokruga njihova djelovanja u procesu rada, upravljanja i odnosa u državnoj upravi. Postojanje informacijskog sistema znatno olakšava IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
139
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE obavljanje poslova evidencije o razvoju ljudskog potencijala, platama, troškovima vezanim za razvoj i uporabu ljudskog potencijala, školovanju i usavršavanju. Time je bitno olakšan rad službe ljudskih potencijala budući da su im takvi izvještaji dostupni istovremeno sa postavljanjem zahtjeva od strane vlasnika i menadžera kompanije. Ljudski potencijali u državnoj upravi su osnova na kojoj se gradi strategija razvoja ljudskih potencijala. Izbor strategije ništa posebno ne znači ukoliko se ona ne definira na osnovu aktivnosti usmjeravanja (vizija, misija, ciljevi, politika) i analiza okruženja i potom implementira strateškim upravljanjem u kome ljudski resursi imaju sržnu ulogu strateškog upravljanja na funkcionalnom nivou vlasti (države, entiteta, kantona, općine). Prema savremenim tendencijama ponašanje usmjereno na ljudske potencijale (nagrađivanje, stalno komuniciranje...) postaje iznimno važno, dok samo znanje i vještine upravljanja ljudskim potencijalima po mišljenju mnogih ljudi dolaze po važnosti na drugo mjesto, odmah iza oblikovanja strategija. Dobre međuljudske odnose moraju pratiti privlačne plate i bonusi jer je motivacija usko povezana sa zaradom. Da bi privukao nove radnike, poslodavac bi morao provjeriti je li njegova platna ljestvica bolja od onih koje nude konkurenti. Politika plata mora promicati dobre međuljudske odnose. Zdrava je politika platiti zaposlenika prema zasluzi, usko povezujući njihove isplate s izvršenjem. Za svaki dio koji se dodaje na platu u svrhu poticanja uspješnosti i određenih oblika ponašanja pojedinaca, mora biti jasna osnova i kriterij da bi se motiviralo željeno ponašanje. Kako bi sistem stimulacija postizao željene efekte mora biti: jednostavan, specifičan, ostvarljiv, mjerljiv i pravičan. Strategiju nagrađivanja i platnu strukturu, koja se bazirala na individualnom poticanju unapređenja, treba promjeniti i oskladiti: odgovornosti s kompetencijama, ovlaštenje sa sposobnostima energije vođenja, uređivanje odnosa među državnim službenicima i s građanima s sposobnostima koje donose vrijednosti/ekonomske efekte. Znanje, kreativnost, idejnost i inovativnost umjesto učinka i produktivnosti u klasičnom smislu postaju osnova efikasnosti i uspješnosti savremene organizacije te je logično da se pronalaze novi načini za modernizaciju strateškog planiranja i strateškog upravljanja. Jedan od ključnih koncepata 90-tih godina je promjena procesa upravljanja prema demakratskim načelima kojim se delegira moć na podređene u organizaciji. U tom smislu, menadžer može pomoći zaposlenima da postignu bolji status, da steknu bolje mišljenje o sebi i svojemu radu i to: (1) uključivanjem radnika u proces odlučivanja, (2) davanjem veće odgovornosti radnicima, (3) ohrabrivanjem radnikovih ideja i prijedloga, (4) potpuno tačnim prosuđivanjem zasluga radnika i njihovim nagrađivanjem u skladu s time. Brojni se teški i složeni zadaci stavljaju pred menadžment ljudskih potencijala u budućnosti. Stoga mendažeri moraju imati, osim teoretskog znanja iz menadžmenta i motivacijskih teorija i znanja i iz područja psihologije. Osim toga, vrlo je važna tačna i precizna procjena uspješnosti zaposlenih, nepristrano ocjenjivanje, te omogućavanje njihovog daljnjeg razvoja i napredovanja. Od neizrecive je važnosti politika dobrih međuljudskih odnosa, uključivanje radnika u proces odlučivanja, davanje veće odgovornosti, no i potpuno točno prosuđivanje njihovih zasluga kako bi oni stekli potpuno povjerenje u taj sistem. Upravo sve te činjenice predstavljaju osnovu ka izgradnji kvalitetnog i
140
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE dugoročnog motivacijskog sistema u kojem će i zaposleni i kompanija ostvariti svoje ciljeve, a koji se u osnovi prožimaju i čije ostvarenje nije pojedinačno moguće, tek zajedno čine cjelinu. Reforma državne službe kroz pripreme za članstvo u EU obuhvata i promjene i razvoj nove upravne organizacijske strukture i organizacijske kulture u državnoj upravi, koja je u stanju privući, usavršiti i zadržati stručno, socijalno i komercijalno kompetentne kadrove/stručnjake. Učinkovita i dobro pripremljena državna uprava preduslov je za preuzimanje uloge zemlje članice EU. Donošenje strategije razvoja ljudskih potencijala u državnoj upravi prvi prioritet, a drugi razvoj ljudskih resursa u kompanijama, odnosno u korporativnom svijetu. Stoga je potrebno je što hitnije početi s procesom prilagodbe državne uprave kroz modernizaciju njezinih institucija, unaprjeđenje radnog učinka državnih službenika i usklađivanje postupaka kako bi se zadovoljile potrebe i zahtjevi građana i poslovnih subjekata. Opći cilj tog procesa jest redefinirati odnos između građana pojedinaca, privrednih subjekata i državne uprave. Koncept usluge mora se u potpunosti usaditi u sve aspekte državne uprave kako bi se osiguralo da uprava ispunjava opći cilj pružanja visokokvalitetnih usluga građanima. Istovremeno, moraju se poštivati sveobuhvatni uslovi nepristranosti, otvorenosti, predvidivosti, djelotvornosti i učinkovitosti. Mora se računati s tim da će Evropska komisija redovno procjenjivati BiH u pogledu njezinih sposobnosti i dostignuća u reformi, a i države članice Evropske unije će posvećivati veliku pozornost pitanju pripremljenosti upravnih struktura naše zemlje i redovno će je pratiti, stoga je reforma javne uprave jedan je od ključnih faktora daljnjeg razvoja BiH. Kvalitetna stručna i brza javna uprava pretpostavka je za ubrzanje privrednog razvoja i sigurnost za čuvanje javnog interesa. Neke od provedbenih mjera u ovom području odnose se na postupke depolitizacije, podizanje nivoa kompetentnosti, podržavanje rada i širenje svih oblika obrazovanja i usavršavanja i osiguranje u praksi učinkovitog nagrađivanja kvalitetnog rada i sankcioniranje nerada u javnoj upravi. Strateški okvir za razvoj za definirani period strategije utvrđuje dva važna cilja u području državne službe: (1) kompetentna i djelotvorna državna služba koja u isto vrijeme štiti javni interes i (2) jednakost svih građana i poduzetnika te smanjenje troškova poslovanja i neprekidno djelovanje u pravcu povećanja kompetencije, sposobnosti vođenja i sposobnosti uređivanja odnosa među zaposlenim i sa korisnicima koji donose ekonomske efekte. Strategijom se utvrđuje potreba osiguranja većeg stepena decentralizacije odlučivanja i veća individualna odgovornost državnih službenika za ostvarivanje postavljenih ciljeva prema dogovorno utvrđenim planovima rada te preciznije utvrđivanje radnih zadataka i obaveza službenika. Za pristupanje BiH EU preduslov je da državna služba prihvati zajedničke evropske standarde transparentnosti, djelotvornosti, odgovornosti i usklađenosti. Oni su pokazatelji djelotvornog i učinkovitog javnog sektora koji pruža kvalitetne usluge svojim građanima i kontinuirano nastoji zaštititi ustavna prava, učvrstiti demokratiju te omogućiti napredak i blagostanje kroz održivi privredni razvoj. Svrha strategije je razvoj ljudskih potencijala putem unaprjeđenja sistema obrazovanja te sistema zapošljavanja i zadržavanja kvalitetnih ljudi/službenika. Samo stručni, motivirani i predani državni službenici mogu uspješno odgovoriti zahtjevima moderne državne službe u BiH.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
141
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Razvoj ljudskih resursa odnosi se na unapređivanje ljudskih potencijala i primjenu njihovih sposonosti korištenjem znanja u cilju organizacijskog razvoja i ličnog usavršavanja sa svrhom poboljšanja radne uspješnosti državnih službenika. Obuhvata skup planiranih aktivnosti koje organizacija određuje kako bi omogućila zaposlenima učenje potrebnih sposobnosti i vještina da mogu ispuniti sadašnje i buduće potrebe posla. Strategijom razvoja ljudskih potencijala su obuhvaćeni elementi upravljanja ljudskim resursima, kao što su planiranje i provedba postupka zapošljavanja, jer bez unaprjeđenja ovih postupaka nije moguće uspješno provođenje aktivnosti razvoja. U formulaciji strategije treba dati prikaz stanja ljudskih potencijala treba navesti zastupljenost po kvalifikacijama, kao i zastupljenost žena. Ovi podaci trebaju da ukažu na fluktuaciju zaposlenih kako bi se utvrdile mjere u cilju zadržavanja kreativnih ljudi, zatim aktivnosti usmjeravanja (viziju, misiju, strateške ciljeve), kako bi se izvršio izbor strategije razvoja ljudskih potencijala. Okvir za unapređenje i poboljšanje kvaliteta ljudskih potencijala u državnoj upravi treba da se zasniva na zajedničkim vrijednostima, viziji, misiji, strateškim i specifičnim ciljevima te mjerama. Od državnih službenika očekuje se da obavljaju svoje poslove pridržavajući se temeljnih načela utvrđenih zakonom o državnim službenicima i drugim propisima. Vizijom, BiH trebala iskazati želju da izgradi stručnu, odgovornu, prilagodljivu i transparentnu državnu upravu koja će građanima pružati kvalitetne usluge. To podrazumjeva da državna uprava treba da bude orijentirana prema građanima i utemeljena na profesionalnim vrijednostima. Državna uprava treba definirati misiju kojom će uprava pružati javne usluge visokog kvalteta svojim građanima, usluge koje su u potpunosti usklađene s potrebama i zahtjevima građana. Dakle, misijom se naglašava izgradnja vrijednosti koje su bazirane na kompetencijama i energiji vođenja, što uključuje profesionalnost i nepristrasnost. Obilježja državne službe treba da iskazuju visoki stepen učinkovitosti i odgovornosti, koji postižu stručni, motivirani i predani državni službenici pojedinačnim i zajedničkim doprinosom u ispunjavanju zadanih strateških ciljeva. Strateški ciljevi razvoja ljudskih potencijala uključuje promjene na individualnom i organizacijskom nivou i svrha im je da osiguraju usklađenost ličnog razvoja službenika s utvrđenim organizacijskim i radnim općim uslovima, kako bi se poboljšao sistem razvoja rukovodećih službenika, provodilo trajno obrazovanje državnih službenika, unaprijedio sistem zapošljavanja, unaprijedio sistem razvoja karijere i zadržavanja kvalitetnih službenika i unaprijedio organizacijski razvoj. Strategija razvoja ljudskih potencijala definira načine i metode kako dostići strateške ciljeve. U tom smislu treba poboljšati sistem razvoja rukovodećih službenika, potrebno je izvršiti izbor kandidata koji će biti predloženi Vladi za imenovanje na najviša rukovodeća radna mjesta, na temelju ispunjavanja općih i posebnih uslova za prijam u državnu službu, koje utvrđuje komisija za provedbu javnog konkursa. U cilju objektivnijeg izbora navedenih kandidata i daljnje depolitizacije ovih radnih mjesta potrebo je da kaditove sposobni zadovoljavaju zahtjeve radnog mjesta u pogledu kompetencija, energije vođenja i sposobnosti uređivanja odnosa među ljudima koji su zasnovani na uzajamnom poštovanju i uzajamnom povjernju. U tom smislu potrebno je programom obrazovanja rukovodećih službenika zahtjevati povećanje finansijskih i organizacijskih sredstva koja će biti raspoloživa za ovu svrhu. Rukovodeći službenici dužni su pružati podršku i poticaj saradnicima da iskoriste prilike za obrazovanje, a rad i učinkovitost rukovodećih službenika treba ocjenjivati, između ostalog i prema
142
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE tome jesu li ispunjavali ove zadatke. Razvoj i obrazovanje rukovodećih državnih službenika, što uključuje i razvoj odgovarajućih upravljačkih sposobnosti i vještina, koje su ključne za odvijanje procesa profesionalizacije, s ciljem osiguranja odgovarajućih zahtjeva organizacijske kulture. Strateški, transparentan i jedinstven pristup razvoju ljudskih potencijala obuhvat temeljitu promjenu stila i prakse upravljanja. U ovom području specifični ciljevi jesu: utvrditi i razvijati ključne kompetencije rukovodećih državnih službenika, unaprijediti postupak zapošljavanja i ocjenjivanja rukovodećih državnih službenika, povećati dostupnost postojećih programa razvoja ljudskih potencijala, razviti dodatne programe obrazovanja za sadašnje i buduće rukovodeće državne službenike, razviti sistem komunikacije i saradnje rukovodećih državnih službenika u razmjeni informacija i iskustva. Svi državni službenici dužni su se trajno usavršavati stručne sposobnosti i vještine. Sistem općih programa obrazovanja državnih službenika treba da provodi centar za stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika prema strategiji stručnog osposobljavanja i usavršavanja. Posebne specijalističke programe obrazovanja može organizirati svako pojedino državno tijelo u skladu sa svojim institucionalnim potrebama. Osim toga, državni službenici mogu pohađati specijalizirane obrazovne programe izvan državne službe kako bi usavršili svoje stručne sposobnosti i vještine. Prioriteti obrazovanja odnose se na osposobljavanje državnih službenika za ispunjavanje obaveza vezanih uz učinkovito obavljanje poslova koji proizlaze iz procesa pridruživanja EU, a potom i na sticanje i usavršavanje informatičkih, jezičnih i komunikacijskih vještina te na usavršavanje rukovodećih državnih službenika. Također, etika i suzbijanje korupcije prepoznati su kao važna područja obrazovanja. Ističe se potreba neposredne provedbe programa obrazovanja na regionalnom nivou. Novozaposleni službenici uvode se u rad državne službe kroz programe obrazovanja. Po isteku probnog rada službenici su obvezni položiti državni stručni ispit. Državni stručni ispit treba organizirati na način provjere znanja, sposobnosti, vještina i osposobljenosti državnog službenika za rad u državnom tijelu. Ispit se polaže po utvrđenom programu i na način kojim se omogućava provjera stručne osposobljenosti službenika za samostalno obavljanje poslova i zadaća određene stručne spreme. U cilju uspješne pripreme za polaganje državnog stručnog ispita potrebno je dovršiti razvoj svih predviđenih programa obrazovanja, kao i razmotriti sadašnji način polaganja i sadržaj programa državnog stručnog ispita s obzirom na specifične potrebe pojedinih radnih mjesta u državnoj službi. U posljednjem stadiju pripreme je program obrazovanja za napredovanje u državnoj službi. Svrha programa je uvođenje koncepta razvoja karijere kroz program koji bi državnom službeniku omogućio da unaprijedi znanje i vještine za složenije poslove i istraži svoj upravljački potencijal. Borba protiv korupcije sastavni je dio demokratizacije i modernizacije državne službe i zaštite građana u ostvarivanju prava u korištenju javnih usluga. U cilju jačanja integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu državnih tijela provode se programi obrazovanja koji uključuju upoznavanje državnih službenika s osnovnim pojmovima etike, integriteta i morala, pojmom korupcije i značenja njezinog suzbijanja, pravima osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju sumnju na korupciju, sprječavanja IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
143
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE sukoba interesa u obavljanju javnih dužnosti i s institucionalnim okvirom za učinkovito i sistemsko suzbijanje korupcije. U navedenom području potrebno je nastaviti započete aktivnosti obrazovanja državnih službenika svih kategorija te razviti nove načine obrazovanja i informiranja državnih službenika na svim nivoima. Državni službenici moraju usvajati nova znanja i vještine i trajno ih unaprjeđivati kako bi mogli raditi u skladu s novim zahtjevima politika i učinkovitim radnim procesima, čime se ujedno postiže veće zadovoljstvo u obavljanju posla te u konačnici veća organizacijska učinkovitost. Određene sposobnosti, vještine i znanja teško se mogu pronaći na raspoloživom tržištu rada, budući da su usko povezani sa specifičnim zadacima, obrazovanjem i iskustvom u određenim područjima. Stoga je važno osigurati obrazovanje službenika koji već rade na tim specifičnim radnim mjestima i implementirati primjerenu politiku njihovog zadržavanja. S obzirom na važnost i visoki nivo interesa za obrazovanje potrebno je stalno jačati znanja i vještine službenika odgovornih za razvoj ljudskih potencijala u državnim tijelima. Također je potrebno osigurati dostupnost programa obrazovanja na regionalnom nivou. Pored toga, u cilju daljnjeg razvoja sistema obrazovanja državnih službenika i omogućavanja ostvarivanja visokog kvaliteta i potrebnog opsega obrazovanja treba nastaviti jačati kapacitete tijela nadležnog za koordinaciju, organizaciju i neposrednu provedbu obrazovanja državnih službenika, istovremeno vodeći računa o mogućnosti objedinjavanja akademskih i stručnih programa obrazovanja u okviru jedne institucije, kako bi se postiglo učinkovito i transparentno upravljanje obrazovnim sredstvima namijenjenim u tu svrhu. To bi istovremeno omogućilo učinkovito upravljanje ljudskim potencijalima na način da se državnim službenicima koji su uspješno savladali pojedine programe pruži mogućnost izbora složenijih (boljih) radnih mjesta, a državnim tijelima mogućnost izbora najboljih državnih službenika na najzahtjevnija radna mjesta. Kad je u pitanju organizacijski razvoj, treba planirani proces promjene u svrhu poboljšanja pojedinih aspekata organizacije. Aktivnosti koje podupiru organizacijski razvoj trebaju biti sistemski postavljene i usmjerene na poboljšanje radnih aktivnosti i propisanih postupaka, efikasniju i podržavajuću komunikaciju, proaktivnu organizacijsku kulturu i pozitivnu organizacijsku klimu, učinkovitije donošenje odluka, poboljšanje stila vođenja i upravljanja u organizaciji te poboljšanje vještina upravljanja promjenama i konfliktima. U državnim tijelima treba jačati svijest o značaju organizacijskog razvoja, ulozi jedinica za ljudske potencijale u strateškom planiranju organizacijskog razvoja i provedbi organizacijskih promjena, kao i proširiti znanja i vještine službenika u navedenom području. Često je prisutno pogrešno shvatanje da se jačanje upravne sposobnosti sastoji samo u zapošljavanju dodatnog osoblja ili stvaranju novih organizacijskih jedinica i novih institucija. Važnije je analizirati postojeći potencijal i predložiti potrebne izmjene. Važno pitanje koje se tiče finansijskog dijela cijelog
144
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE procesa jest povlačenje sredstava iz pretpristupnih fondova, koje je pokazatelj buduće sposobnosti države da dobije i koristi strukturna sredstva kad postane država članica EU. Stoga se moraju definirati buduća struktura i uloge određenih institucija, posebno u pogledu postojanja svih potrebnih administrativnih kapaciteta za obavljanje specifičnih i zahtjevnih poslova (priprema projekata, javno nadmetanje, implementacija, praćenje i evaluacija projekata). Proces implementacije strategije ovisi od izbora pristupa implementaciji strategije. Prije nego što se izabere pristup kojim će biti implementirana strategija razvoja ljudskih potencijala u državnoj upravi, potrebno je izvršiti analize organizacijske strukture i organizacijske kulture, kako bi se indentificirale promjene organizacije vezano za strategiju. U analizi postojeće organizacijske strukture u državnoj upravi treba uočiti promjene koje se odnose na odgovornosti, ovlašćenja i uređivanje odnosa među zaposlenim, kao i građenje odnosa među zaposlenim i odnosa s građanima. Analizom postojeće organizacijske kulture u državnoj upravi treba uočiti promjene koje treba izvršiti u pogledu kompetencija, izvora menadžerske energije i u pogledu humanog kapitala vezano za odnose sa unutar i van državne uprave. Stoga se implementacija strategije razvoja ljudskih potencijala u državnoj upravi može provoditi putem operativnih/akcionih planova, koji će sadržavati opise pojedinih zadataka koje sadrže svrhe, ciljeve, aktivnosti, planirane rezultate, pokazatelje (indikatore), nositelje aktivnosti, korisnike, rokove, financijska i druga sredstva te izvore sredstava potrebnih za njihovu implementaciju. Implementacija strategije razvoja ljudskih potencijala u upravi se treba provoditi u svim državnim tijelima koja su dužna dostavljati redovni izvještaji o implementaciji strategije ljudskih potencijala. Kad su u pitanju pokazatelji za praćenje i ocjenu implementacije strategije, na nivou pokazatelja za strateške i specifične ciljeve, nakon svake godine praćenja mjere se promjene u smislu da li je implementacija strategije razvoja ljudskih resursa u državnoj upravi poboljšana ili ne u, odnosno je li se uspjelo pronaći rješenja za zapreke u implementaciji koje onemogućuju pozitivan napredak prema pojedinačno zadatim strateškim i specifičnim ciljevima. Za pokazatelje će se koristiti postojeći izvori podataka, a ukoliko bude potrebno, oblikovat će se dodatni izvori podataka. Program IPA komponenta IV razvoj ljudskih potencijala podržava mjere usmjerene na motivaciju zapošljavanja, obrazovanje i usavršavanje te socijalno uključivanje na području socijalne kohezije u svrhu ostvarivanja ciljeva Evropske strategije za zapošljavanje. Ulaganja u sektoru ljudskih potencijala u pretpristupnom razdoblju financirana su kroz program IPA IV. Ključni okvir za korištenje sredstava EU u području zapošljavanja, obrazovanja, stručnog osposobljavanja i socijalnog uključivanja je operativni program razvoj ljudskih potencijala, koji se sastoji se od sljedećih prioritetnih osi i mjera, prikazanih na sl.45.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
145
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE PRIORITETNA OS 1
Poboljšanje pristupa zapošljavanju i održivo uključivanje u tržište rada
Mjera 1.1.
Potpora u osmišljavanju i provedbi aktivne i preventivne politike na tržištu rada
Mjera 1.2.
Potpora učinkovitosti i kvaliteta BiH javnih službi nadležnih za zapošljavanje
PRIORITETNA OS 2
Jačanje socijalnog uključivanja i integracije osoba kojima je otežan pristup tržištu rada
Mjera 2.1.
Potpora skupinama koje se nalaze u nepovoljnom položaju prilikom pristupa zapošljavanju
Mjera 2.2.
Potpora skupinama koje se nalaze u nepovoljnom položaju prilikom pristupa obrazovanju
Mjera 2.3.
Razvoj socijalnih usluga za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja
PRIORITETNA OS 3
Jačanje ljudskog kapitala i zapošljavanja
Mjera 3.1.
Daljnji razvoj BiH kvalifikacijskog okvira
Mjera 3.2.
Jačanje sistema obrazovanja odraslih
Mjera 3.3.
Jačanje institucija odgovornih za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te njihovih partnera
PRIORITETNA OS 4
Tehnička pomoć
Mjera 4.1.
Priprema projekata
Mjera 4.2.
Upravljanje operativnim programom
Sl.45. Prioriteti i mjere u operativnom programu za razvoj ljudskih potencijala 3.4. Strategija razvoja ljudskih potencijala u korporativnom svijetu Strategija razvoja ljudskih potencijala u korporativnom svijetu je ustvari funkcionalna strategija upravljanja ljudskim resursima HRM. Ova strategija se uključuje proces funkcionalnih strategija na funkcionalnom nivou menadžmenta. Definira se po zahtevu organizacijske kulture vezano za kompetencije, energiju vođenja i sposobnosti uređivanja odnosa unutar i van kompanije. Dakle, HRM ispunjava zahtjeve strategije u pogledu odgovornosti, ovlaštenja/autoriteta i uređivanja odnosa među ljudima/zaposlenim. Zahtjevi strategije se prenose na organizacijsku strukturu koja treba da bude popunjena sa ljudskim resursima koji posjeduju kompetencije, energiju vođenja/menadžersku energiju i sposobnosti uređivanja odnosa unutar i van kompanije koji donose ekonomske efekte (organizacijska kultura), sl.46. Gledajući strateški ljudskim resursima treba upravljati tako da se obezbjede kadrovi po zahtjevu organizacije, a to znači da trebaju biti obučeni da budu kompetentni (stručno, socijalno i komercijalno), da posjeduju izvore energije vođenja (sposobnosti moći i uticaja) i sposobnosti uređivanja odnosa unutar i van kompanije kojima se stvara vrijednost. Strategija razvoja ljudskih potencijala razvija se putem funkcionalne strategije upravljanja ljudskim resursima koja se implementira putem glavnog plana upravljanja ljudskim resursima, sl.47. Dakle, uloga ove funkcije se ostvaruje kroz poslovnu funkciju upravljanje ljudskim resursima, koja je odgovorna za brigu o zaposlenim (ljudskim resursima) kompanije radi izvršavanja utvrđenih aktivnosti u poslovnom planu (zadataka) usmijerenih prema ostvarenju postavljenih ciljeva. Upravljanje ljudskim resursima vrši
146
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE se tako da se ljudski resursi kroz podfunkciju razvoj kadrova, obrazuju (obučavaju) tako da mogu ispuniti zahtjeve organizacije, a to su prije svega odnosi na kompetencije i izvore energije vođenja/ menadžerske energije. Ciljevi Planiranje
Postavljanje 3-5 strateških ciljeva
Zahtjevi planiranja na organizaciju: odgovornost, ovlašüenja (autoritet), odnosi meÿu ljudima
Ispunjavanja uslova planiranja na organizaciju Organizacija
Zahtjev organizacijske strukture na organizacijsku kulturu: kompetencije, izvori manadžerske energije, ureÿivanje odnosa koji nose ekonomske efekte Zahtjev organizacije na upravljanje ljudskim resursima
Ispunjavanja uslova organizacije / organizacijske kulture Upravljanje ljudskim resursima
Zahtjev upravljanja ljudskim resursima u pogledu manadžerskih sposobnosti na voÿenje
Ispunjavanje zahtjeva upravljanja ljudskim resursima Voÿenje Zahtjev voÿenja na kontrolu
Zahtjev na kontrolu u ispunjavanju zahtjeva planiranja u pogledu organizacije, upravljanja ljudskim resursima i voÿenja Ispunjavanje zahtjeva voÿenja Zahtjev planiranja na kontrolu Kontrola
Voÿenje Aktivnosti kontrole
Upravljanje ljudskim resursima Organizacija Odgovor kontrole
Sl.46. Zahtjevi organizacije na HRM Stoga je i normalno da se ova funkcija prvo fokusira na razvoj ljudskih resursa, što podrazumjeva stalno obrazovanje (učenje). Sa obučenim kadrovima postiže se veća efikasnost, što rezultira efektima, koje donose konkurentske prednosti. Sa obučenim kadrovima kompanija, kroz efekte učenja, je konkurentnija vezano za tržište i efikasnija u pogledu pogodnosti za održavanja sredstava rada (npr.u telekom kompanijama održavanje
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
147
PRIVREDNI I REGIONALNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE mreže telekomunikacija). Ova funkcija, pored obrazovanja, ima i ulogu stalnog praćenja vezano za poboljšanje kompetencija i povećanje umne energije u svrhu veće efikasnosti, odnosno uspješnosti poslovanja kompanije, kao i praćenje rezultata putem vrijednovanja i ocjenjivanja. U poslovnom planu, vezano za implementaciju strategije, u operativnom planovima organizacije i upravljanja ljudskim resursima, poslovi i radni zadaci se dodjeljuju (delegiraju) menadžerima i izvršnim kadrovima, po kompetencijama i izvorima energije (moć, uticaj), i po rezultatima koji su postigli u predhodnom planskom peridu. Operativni program za razvoj ljudskih resursa predstavlja programski okvir za korištenje sredstava u sektoru zapošljavanja, obrazovanja i socijalne uključenosti. Ovaj program ukazuje na potrebu intenzivnog rada sa grupama koje su pogođene visokom nezaposlenošću, zatim usklađivanje obrazovnih programa s potrebama na tržištu rada. U cilju stvaranja novih i kvalitetnijih radnih mjesta, program se treba baviti ograničenim brojem prioriteta od ključne važnosti za socijalnu i ekonomsku koheziju. U tom smislu operativni program za razvoj ljudskih potencijala treba obuhvatiti slijedeće prioritete: (1) poboljšanje pristupa zapošljavanju i održivo uključivanje u tržište rada, (2) jačanje socijalnog uključivanja i integracije osoba kojima je otežan pristup tržištu rada, (3) jačanje ljudskog kapitala i zapošljavanja.
Sl.47. HRM u procesu glavnih planova
148
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Zaključna razmatranja Završavajući ovu knjigu, autori, koautori i saradnici žele da ukažu na važnost korištenja fondova i programa EU u ekonomskom, privrednom i regionalnom razvoju Bosne i Hercegovine, ako se stekne potrebno znanje i razumijevanje upravljanja projektima po standardima EU. U tom smislu političari i privrednici se trebaju fokusirati na promjene čiji je cilj prihvatanje novih načela menadžmenta/ rukovođenja kako bi se demokratizirale političke stranke, državna uprava i korporativni svijet, a u svrhu popravljanja poslovnog ambijenta, povećanja zaposlenosti i smanjenja siromaštva na najmanju mjeru. Uvođenje demokratskih načela u rukovođenje, koji su suprotnog smjera od autokratskih, je odvažan pokušaj koji će izazvati zastrašujuće izazove koji predstoje. Glavni problem s kojim se BiH mora suočiti je depolitizacija privrede, fiskalna i privredna decentralizacija, bez kojih je nemoguće smanjiti stopu nezaposlenosti, razviti konkurenciju i postići društvenu harmonizaciju. Stoga je prvi problem ekonomsko privrednog rasta demokratizacija rukovođenja, kako bi se kompanije u našoj zemlji mogle suočiti sa izazovima koji se odnose na ubrzanje ritma strateške obnove, na inovativno djelovanje i stvaranje ugodne radne sredine koja svakog zaposlenog motivira da daje najbolje od sebe, što zahtjeva oslobađanje korporativnog svijeta od uticaja politike47. U tom smislu rukovodioci/ menadžeri trebaju da budu vođe, a ne šefovi. Kompanije koje razviju intelektualni kapital postaju prilagodljive po uzoru na tržište na kojem vlada oštra konkurencija, a one čija je konkurentnost slaba gube korisnike, dobavljače i iznad prosječne kadrove, jer ne znaju da koriste tržište koje ima snagu realokacije ljudskih resursa na kompanije koje ih mogu upotrijebiti na produktivniji način. Organizacijski kapital u kompanijama se stvara putem razvoja procesa poslovanja i procesa obnove i razvoja. Stoga treba modernizirati ključne poslovne procese, a prije svega proces strateškog menadžmenta i proces marketinga, kao i procese obnove i razvoja koji se odnose na razvojne programe i projekte. Bez razumijevanja poslovnih procesa i procesa obnove i razvoja ne mogu se graditi strategije privrednog i regionalnog razvoja kojim bi se postigla privredna i socijalna kohezija. Bosna i Hercegovina po uzoru na EU treba čuvati zajedničke vrijednosti i osnovne interese BiH, osigurati sigurnost, čuvati mir i dati doprinos međunarodnoj sigurnosti, promovirati međunarodnu saradnju, razvijati demokratiju i vladavinu prava. U prvom poglavlju „O Evropskoj uniji“ opisana je organizacijska struktura, njene institucije, s naglaskom na područja djelovanja i ciljeve iz ugovora u Mastrihtu. Kad je u pitanju regionalna politika EU, na regionalnom nivou istaknuti su zadaci EU neophodni za privrednu i socijalnu koheziju, ciljevi regionalne politike, a navedeni su i uzroci problema u regionalnom razvoju. U tom smislu su navedeni socioekonomski pokazatelji, a na kraju poglavlja naglašena je uloga i ciljevi programa ukupnog razvoja. Ovo poglavlje je važno radi razumijevanja regionalnog razvoja čiji je cilj zapošljavanje, razvoj konkurencije i društvena harmonizacija. 47
Emin Hatunić, Menadžment budućnosti, Tuzla: OFF-SET, Sarajevo:Avaz, 2011.god., str. 202. IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
149
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA U drugom poglavlju „Fondovi i programi EU“, čija je svrha, između ostalog ispravljanje privredne i socijalne nejednakosti, kao i provođenje politike zapošljavanja. Ovo poglavlje je posebno značajno za našu zemlju kada su u pitanju pretpristupni IPA fondovi za razdoblje 2007-2013, kao i programi zajednice za isto područje. Prioritet regionalne politike je prebacivanje tržišta s razvoja države u cjelini na razvoj manjih regija. Naglasak na regionalnom pristupu daje mogućnost individualnog pristupa, odnosno svakoj regiji da sama definira svoje razvojne prioritete, a oni moraju biti u skladu s smjernicama BiH, ali i u cjelini. Treće poglavlje „Iskustva iz okruženja“ ima svrhu da se shvati formalni aspekt programskog ciklusa i da se uvide pozitivni i negativni primjeri devet zemalja, kako bi BiH zaobišla prepreke koje joj stoje na putu integracije u EU. Sredstva koje EU namijenila kao pomoć kroz različite fondove mogu se efikasno iskoristiti ako se poštuju pravila i procedure prilikom pisanja projekta, zašto je potrebno znanje o upravljanju projektima po standardima EU, koji su opisani u četvrtom poglavlju. Prethodna poglavlja se odnose uglavnom na EU i zemlje koje su pristupile ili su na putu pristupa, a peto poglavlje „Privredni i regionalni razvoj Bosne i Hercegovine”, stavlja naglasak na strateško planiranje i upravljanje. Međutim, ono što je zabrinjavajuće trenutno stanje u BiH nije dobro, nema zajedničkog tržišta i zdrave i oštre konkurencije, ali ima monopola, centralizma i političkog uticaja koji onemogućava privrednu i fiskalnu decentralizaciju zemlje. Stoga, BiH mora pokrenuti privredni i regionalni razvoj, što zahtjeva inoviranje poslovnih procesa. Ali prije toga se moraju otkriti mehanizmi uzroka bolesti hijerarhije i birokratije, što ukazuje da je potrebno piramidalnu strategiju zamijeniti s strategijom namjera. Kompanije i državna uprava u našoj zemlji su opterećene hijerarhijom i birokratijom i teško mogu prepoznati demokratske vrijednosti. Da bi se oslobodile od autokratskih uvjerenja organizacije u našoj zemlji trebaju, za početak, dati zaposlenim prikladna sredstva, poticaje/motivaciju i radne uslove kako bi uložili više truda putem zajedničkog rada, a zatim početi s demokratizacijom znanja, ideja i inovacija, s ciljem demokratizacije rukovođenja/menadžmenta u državnoj upravi i korporativnom svijetu. Namjera ove knjige „IPA Programi u funkciji regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine“ je da inicira strateški pristup u korištenju fondova i programa IPA, što podrazumijeva moderniziranje rukovođenja po demokratskim načelima. U tom smislu knjiga treba da potakne osnivanje edukacionog centra ili timova za izradu programa i projekata po standardima EU, kako bi proces integracije BiH u EU bio brži. Ukoliko se ovaj prijedlog prihvati od strane nadležnih organa, onda su svi koji su radili da se ciljevi ove knjige ispune, uspjeli u svojoj namjeri..
150
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
LITERATURA
1.
Hamel Gary/prev.Bilić Marija
Budućnost menadžmenta, Zagreb, 2007/2009
2.
Hatunić Emin
Telekomunikacije i biznis, Tuzla: Off-set, Homing-mb, 2006.
3.
Hatunić Emin
Strateškim planiranjem u strateški menadžment, Tuzla: Off-set, Homing-mb, 2007
4.
Hatunić Emin
Korporativno upravljanje i menadžment/osnovni priručnik za menadžere, Tuzla: Off-set, 2009
5.
Hatunić Emin
Osnove novog menadžmenta, Tuzla: Off-set, 2010 .
6.
Hatunić Emin
Menadžment budućnosti, Tuzla: Off-set, 2011
7.
Hatunić Emin .
Marketing u poslovnom plana tržišno orjentiranog strategog menadžmenta, Tuzla Off-set 2012.
8.
Kotler Philip
Upravljanje Marketingom: analiza, planiranje, primjena i kontrola, prev.Nataša Renko, Zagreb, 2001
9.
Shepard Steven
Telecommunications Convergence, Mc Graw-Hill, 2000.
10.
Šehić Dževad
Strateški menadžment, Slovo, Mostar, 2002.
11.
Novaković Darko
Master rad: Upravljanje projektima za predpistupne fondove Evropske Unije
Web
www.mcp.gov.ba www.ncp.ba, www.mcp.gov.ba, www.tempusbih.com, www.mladiuakciji.ba http://cordis.europa.eu/fp7/home_en.html http://ec.europa.eu/cip/index_en.htm http://ec.europa.eu/cip/eip/index_en.htm http://ec.europa.eu/energy/intelligent/index_ en.html http://ec.europa.eu/education/externalrelation- programmes/doc70_en.htm http://ec.europa.eu/education/externalrelation-programmes/ http://ec.europa.eu/culture/media/index_en.htm http://eacea.ec.europa.eu/citizenship/index_e n.php http://ec.europa.eu/eahc/health/index.html http://ec.europa.eu/eahc/consumers/index.html http://ec.europa.eu/environment/life/index.htm http://ec.europa.eu/eaci/mp_en.htm http://ec.europa.eu/taxation_customs/taxatio http://ec.europa.eu/anti_fraud/programmes/index_en.html
12.
IPA PROGRAMI U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
151