Dr Miroslav Kuka
DIDAKTIKA
MMVII
PREDGOVOR
O knjigama kao {to je ova, koja predstavlja samo kompilaciju odve} re~enog i napisanog, dakle ni~eg novog, sudi se sa nekoliko aspekata, od kojih su nastavna prijem~ivost, kriti~nost i korisnost najva`niji kriterijumi. Autorov cilj je bio prvenstveno da studentima koji prou~avaju pedago{ke i didakti~ko - metodi~ke oblasti, {kolskim pedagozima, nastavnicima i profesorima razredne i predmetne nastave ponudi jedno iscrpno i koncizno {tivo najreprezentativnijih sadr`aja ove nau~no - nastavne oblasti. ^ak smisao nastavne prijem~ivosti ove knjige mo`e da se u jednom izvedenom obliku izvu~e iz njene korisnosti. Sve je usresre|eno na to da se potencijalnom ~itaocu pru`i reprezentativnost kroz izdvojene sadr`aje. Ako se pominju nastavne metode, oblici, sredstva,....., potencijalni ~italac }e znati {ta se pod tim podrazumeva, u knjizi }e imati najreprezentativniji izbor svega onoga {to ~ini okosnicu obrazovno - vaspitnog procesa. U~enje je vi{edisciplinarni problem. Njime se bave mnoge nauke, svaka sa svog aspekta. U op{tem sistemu nauka, didaktika je naro~ito ~vrsto vezana sa slede}im naukama: filozofijom (nau~ni pogled na svet, filozofske osnove nastave), istorijom (zakonitosti dru{tvenog razvoja, istorijski aspekti kulture, vaspitanja, obrazovanja i nastave), psihologijom (prou~avanje zakonitosti ~ovekove psihi~ke sfere i posebno razvoja li~nosti i fenomena u~enja), sociologijom ( zakonitosti razvoja dru{tvenih zajednica, njihovih institucija, ~ovekovog rada i me|uljudskih odnosa), biologijom (biolo{ke zakonitosti i polo`aj ~oveka u prirodi), anatomijom i fiziologijom (razvoj, gra|a i funkcije organizma), medicinom (medicinski aspekti vaspitanja i obrazovanja, za{tita zdravlja i `ivotne sredine), matematikom (matemati~ke osnove prou~avanja nastave, u~enika, {kole i drugih didakti~kih problema), statistikom (statisti~ka obrada u didakti~kim istra`ivanjima), kibernetikom (kiberneti~ki aspekti savremene nastave), politikologijom (politikolo{ka rasvetljavanja problema idejnosti, organizacije i politizacije nastave) i sa svim naukama ~iji se rezultati koriste u nastavnom radu i didakti~kim istra`ivanjima. Na posebnom mestu treba ista}i odnos didaktike prema ergologiji (op{ti aspekti o radu i mestu nastave u sistemu ljudskog rada), tehnologiji (tehnolo{ki aspekti nastavnog rada), ekonomiji (ekenomski aspekti nastave, obrazovanja i vaspitanja), informatologiji (kori{}enje sistema informacija i komunikacija u nastavnom radu),
i mediologiji (op{ti aspekti primene savremenih medija u nastavnom radu). U posebnom sistemu pedago{ko andrago{kih disciplina didaktika je u direktnom uzajamnom odnosu sa svim pedago{kim i andrago{kim disciplinama. Naro~ito je izra`en njen odnos prema teoriji vaspitanja (vaspitni aspekti nastave) teoriji obrazovanja (obrazovni aspekti nastave), istoriji pedagogije i andragogije (istorijski aspekti sistema vaspitanja i obrazovanja, {kolskih sistema i nastave, kao i pedago{kih i andrago{kih ideja), metodologiji pedago{kih i andrago{kih istra`ivanja (aplikacija metodologije i rezultata istra`ivanja u nastavnim oblastima), specijalnoj pedagogiji (specifi~nosti nastave u specijalnim {kolama), posebnoj andragogiji (problemi nastave u {kolama za odrasle), metodikama vaspitnog, obrazovnog i nastavnog rada (op{ti odnos didakti~kih i posebnih metodi~kih kategorija u nastavnom radu i u novije vreme, prema tehnici nastave), tehnologiji natave (op{ti tehnolo{ki aspekti nastave), ekologiji {kola ({kolski ekolo{ki faktori i njihov odnos prema nastavi). Ova kauzalna i korelativna veza didaktike sa paletom pomenutih nau~no - nastavnih oblasti ~ini je jednom od okosnica obrazovno - vaspitnog procesa {to sa svoje strane prestavlja jo{ jedan od elemenata za njenu sadr`insku analizu i elaboraciju. Na kraju smatram svojim prijatnim dugom da se recenzentima, prof. dr Boji Kolond`ovskom, prof. dr Zlatku @oglevu, dr Predragu Coli}u, dr Goranu Pali}u, Gordani Stankovi}, Du{anu Pavlovi}u, Ivanu Mijatovu, Nikici Popovi}u i tehni~kom uredni{tvu najsrda~nije zahvalim. Autor
SADR@AJ Predgovor 1. Pedagogija - nauka o formiranju mladog ~oveka . . . . . . . . . . . . . . . .
11
2. Naziv i pojam didaktike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
16
2.1 Predmet i zadatak didaktike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2 Didakti~ki principi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip nau~nosti u nastavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip prilago|enosti nastave uzrastu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip individualizacije nastavnog procesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip sistemati~nosti i postupnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip svesne aktivnosti u~enika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip o~iglednosti u nastavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip povezanosti teorije i prakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Princip trajnosti znanja, umenja, ve{tina i navika . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
17 19 19 20 20 20 21 21 22 22
3. Problemi pedago{ko - didakti~ke terminologije . . . . . . . . . . . . . . . . .
23
3.1 Neke osobine pedago{ko - didakti~ke terminologije . . . . . . . . . . . . . . . .
25
4. Osnovni didakti~ki pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
30
4.1 Sistem didakti~kih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2 Su{tina osnovnih didakti~kih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.3 Uzajamnost osnovnih didakti~kih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
30 31 34
5. Nastava kao specifi~na ljudska aktivnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
36
5.1 Didakti~ka struktura nastavnog sadr`aja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.2 Komponente didakti~ke strukture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Model i oblik didakti~ke strukture sadr`aja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Veze i odnosi u didakti~koj strukturi sadr`aja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Koncepcija, struktuiranja sadr`aja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Poredak sadr`aja u didakti~koj strukturi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
38 39 40 41 43 44
6. Organizacija nastave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
47
6.1 Razredno ~asovni sistem nastave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
47
2.2.1 2.2.2 2.2.3 2.2.4 2.2.5 2.2.6 2.2.7 2.2.8
5.2.1 5.2.2 5.2.3 5.2.4
6.2 Razred i odeljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.3 Nastavni ~asovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
50 50 51 51 52 55 57
7. Pripremanje i planiranje nastavnog rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
59
7.1 7.2 7.3 7.4 7.5 7.6 7.7 7.8
Zna~aj planiranja i pripremanja nastavnog rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pripremanje i planiranje za nastavni ciklus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pripremanje i planiranje za jednu {kolsku godinu . . . . . . . . . . . . . . . . . Pripremanje i planiranje za {ire nastavne teme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pripremanje i planiranje nastavne jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pripremanje i planiranje u~enikovog rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Savremena artikulacija nastavnog rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Osnovni metodi~ko didakti~ki zahtevi o planiranju i pripremanju . . . .
59 60 60 61 61 63 63 64
8. Sadr`aji nastave i na~ini njihove realizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
66
8.1 8.2 8.3 8.4 8.5
Sadr`aji redovne nastave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dopunska nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dodatna nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Izborno - prigodna nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Slobodne aktivnosti - sekcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
66 67 70 71 72
9. Etape organizacije nastavnog procesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
77
9.1 9.2 9.3 9.4 9.5
Pripremanje ili uvo|enje u nastavni rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Obra|ivanje nove gra|e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uve`bavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ponavljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Proveravanje i ocenjivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
77 78 80 82 84
10. Oblici rada u nastavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
87
10.1 10.2 10.3 10.4
87 88 88 91
6.2.1 6.2.2 6.2.3 6.2.4 6.2.5
Pojam razreda i odeljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Selekcija u~enika za razred i odeljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Diferencijacija razreda u odeljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Strukturiranje razreda i odeljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Formiranje razrednog odnosno odeljenskog kolektiva . . . . . . . . . . . . . . .
Frontalni oblik rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Individualni oblik rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Grupni oblik rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rad u parovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11. Nastavne metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
93
11.1 Verbalno-tekstualne metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
94 94 95 96 97 97 97 98 99 99 100 101
11.1.1 11.1.2 11.1.3 11.1.4
Metoda izlaganja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda razgovora (dijalog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda diskusije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda rada s tekstom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11.2 Ilustrativno-demonstrativne metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.2.1 Metoda ilustracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.2.2 Metoda demonstracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11.3 Laboratorijsko-eksperimentalne metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.3.1 Metoda laboratorijskih radova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.3.2 Metoda eksperimentalnih radova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.3.3 Metoda prakti~nih radova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
12. Nastavna sredstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 12.1 Podela nastavnih sredstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 12.2 Funkcije nastavnih sredstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 12.2.1 Postizanje o~iglednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 12.2.2 Podsticanje na intenziviranje u~enja i razvijanje umnih i drugih sposobnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12.2.3 Postizanje racionalizacije i ekonomi~nosti nastave. . . . . . . . . . . . . . . . . . 12.2.4 Predstavlja materijalni oslonac misaonoj aktivnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . 12.2.5 Intelektualna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
107 108 108 109 12.3 Ud`benik kao osnovno nastavno sredstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 12.3.1 Osnovne premise o konceptu savremenog ud`benika . . . . . . . . . . . . . . . 113 13. Metodske koncepcije nastave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 13.1 Aktivna nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.2 Problemska nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.3 U~enje putem otkri}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.4 U~enje kroz igru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.5 Kreativno (divergentno) u~enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.6 Predava~ko-informativna nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.7 Egzemplarna nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.8 Individualizovana nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.9 Programirana nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13.10Timska nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
116 116 119 120 121 122 122 123 123 124
14. Pojam u~enja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 14.1 Cilj u~enja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 14.2 Faktori koji deluju na u~enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 14.2.1 Motivi i podsticaji za u~enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 14.2.2 Emocije u u~enju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 14.2.3 Misaoni procesi u u~enju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 4.2.4 Li~nost nastavnika i atmosfera razreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 14.3 Metode u~enja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 15. Etape procesa u~enja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 15.1 15.2 15.3 15.4 15.5
Sticanje percepcija i predstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Misaoni put stvaranja pojmova i usvajanja zakona . . . . . . . . . . . . . . . . Utvr|ivanje znanja, ve{tina i navika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Primena znanja u praksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Proveravanje znanja, ve{tina i navika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
140 142 145 147 149
16. Pam}enje i zaboravljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 16.1 16.2 16.3 16.4
Grupno u~enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Transfer u~enja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . U~enje na {kolskom ~asu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . U~enje i radne navike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Literatura Pregled objavljenih knjiga Komentari iz {tampe
155 155 157 159
30
TEORIJA OBRAZOVANJA I NASTAVE
K
U
K
A
VASPITANJE IMA ZA CILJ FORMIRANJE KARAKTERA
4. OSNOVNI DIDAKTI^KI POJMOVI Didaktika razvija svoj sistem obrazovnih pojmova. Uporedo sa razvojem didaktike razvija se i sistem didakti~kih pojmova. U starijim didaktikama bio je zastupljen neuporedivo manji broj didakti~kih pojmova. S razvojem nastavne prakse i didakti~ke teorije (diferencijacija {kola, specijalizacija nastavnog rada, pojavom posebnih didakti~kih sistema, intenzivnijim razvojem didakti~ke misli) razvio se i pove}avao fond didakti~kih pojmova, koji obuhvata op{te, neposredne i pojedina~ne pojmove. Poznavanje i razlikovanje didakti~kih pojmova uslovljeno je njihovim prou~avanjem. Jo{ i danas se sre}u vi{e ili manje ispoljene razlike u shvatanjima i odre|ivanju su{tine pojedina~nih didakti~kih pojmova, sli~no kao i u definisanju pojma didaktike i odre|ivanju predmeta njenih prou~avanja. Ne postoji jedinstveno gledanje ni na osnovne didakti~ke pojmove. U vezi s tim potrebno je {ire rasvetljavanje sistema didakti~kih pojmova.
4.1 SISTEM DIDAKTI^KIH POJMOVA Kod didakti~ara koji prihvataju tu|e ili daju svoje definicije didaktike, iz razlika u shvatanju predmeta didaktike, proisti~u prirodno i razlike u selekciji osnovnih didakti~kih pojmova. Polaze}i od stava da je predmet didaktike nastava u njenom istorijskom, teorijskom i prakti~nom (tehni~ko - tehnolo{kom) jedinstvu, najprirodniji je pristup osnovnim pojmovima didaktike u njenom jedinstvu sa ostalim obrazovno-vaspitnim i drugim pojmovima koji su se razvijali sa nastavom i koji neotu|ivo pripadaju njenim su{tinskim pojmovnim obele`jima. To su slede}i pojmovi: nastavni rad, nastavni proces, nastavnik, u~enik, {kola, obrazovanje, obrazovanost, samoobrazovanje, vaspitanje, vaspita~, vaspitavik, samovaspitanje, samovaspitanik, prevaspitavanje i samoprevaspitavanje. Me|u pomenutim pojmovima razlikujemo dva uzajamno povezana pojmovna niza, pojmove koji isklju~ivo pripadaju nastavnoj sferi (nastava, nastavni rad, nastavni proces, nastavnik, u~enik, {kola) i pojmove koji su neodvojivi od nastavne sfere (obrazovanje, obrazovanost, samoobrazovanje, vaspitanje, vaspita~, vaspi-
DIDAKTIKA
31
U^I DOBRE STVARI, LO[E SE U^E SAME OD SEBE
tanik, samovaspitanje, samovaspitanik, prevaspitavanje, samoprevaspitavanje). Dublje i svestranije upoznavanje osnovnih pojmova koji isklju~ivo pripadaju nastavnoj sferi uslovljeno je i upoznavanjem pojmova koji su neodvojivi od nastavne sfere, jer oni - su{tinski uzeti - ~ine pojmovno jedinstvo vaspitanja i obrazovanja.
4.2 SU[TINA OSNOVNIH DIDAKTI^KIH POJMOVA Osnovni didakti~ki pojmovi ~ine jedinstven skup pojmova. Me|u tim pojmovima nalaze se op{ti, posebni i pojedina~ni pojmovi. Na primer: nastava je op{ti pojam, nastava u osnovnoj {koli je poseban pojam, a nastava u osnovnoj {koli “Filip Kljaji} - Fi}a” na ^ukarici je pojedina~an pojam. Nastava je didakti~ki organizovan i institucionalno realizovan vaspitno obrazovni rad u kome sudeluju nastavnik i u~enik s namerom da se u vaspitnom i obrazovnom pogledu razvije kompletna vi{estrana u~enikova li~nost, osposobljena da shvati i prihvati vrednosti `ivota i rada i da se aktivno uklju~i u dru{tvenu zajednicu i stvarala~ki rad. Kao funkcionalna didakti~ka sinteza vaspitanja i obrazovanja, nastava se svojim su{tinskim obele`jima - simultanim vaspitanjem i obrazovanjem, institucionalnim karakterom, didakti~kom organizacijom i pripremnim profesionalnim karakterom - razlikuje od drugih vrsta rada sa kojima je stalno i neposredno ili posredno povezana. U savremenim uslovima nastava je nu`no diferencirana delatnost i to, u odnosu na karakter, kao nastava u op{teobrazovnim i nastava u stru~nim {kolama (srednjem, vi{em i visokom) i u odnosu na uzrast polaznika (u~enika, u~esnika), kao nastava za decu, omladinu i odrasle ljude. Nastava se u didaktici posmatra iz dva osnovna problemska ugla: kao dru{tvena pojava (njena dru{tvena uslovljenost i dru{tvena funkcija) i kao didakti~ki proces (posebnost njene didakti~ke organizacije i su{tina nastavnog rada). Nastavni rad je sistem delatnosti koje se primenjuju u nastavi. Glavni nosioci nastavnog rada su nastavnik i u~enici sa kojima zavisno od sistema nastave i organizacije nastavnog rada, sara|uju i ostali, naj~e{}e povremeno uklju~eni saradnici. Za razliku od profesionalnog, nau~nog, umetni~kog rada, koji po pravilu realizuju posebno osposobljeni stri~njaci, u nastavnom radu u~estvuju i stru~njaci i u~enici (u~esnici). Nastavni rad po nameni, ima pripremni karakter (pripremanje u~enika za `ivot i rad), a po organizaciji binarni karakter (u njemu u~estvuju i stru~njaci kao organizatori i u~enici kao aktivni saradnici). Nastavni proces je multidimenzioni sistem didakti~kih postupaka i komunikacija kojima se ostvaruju cilj i zadaci nastave. U savremenim didakti~kim i tehnolo{kim re{enjima nastavni proces mo`e biti ostvaren direktno (neposredno an-
32
TEORIJA OBRAZOVANJA I NASTAVE
K
U
K
A
VASPITANJE IMA ZA CILJ FORMIRANJE KARAKTERA
ga`ovanje nastavnika i u~enika u didakti~kim postupcima) i indirektno (pra}enje didakti~kih postupaka posredstvom medija, naj~e{}e pomo}u radio prijemnika, raznovrsnih projekcija, televizora). Nastavnik je stru~njak koji se direktno bavi nastavnim radom. Prema stepenu stru~nosti, nastavnici imaju vi{u (nastavnici stru~nih predmeta u osnovnim i srednjim {kolama i {kolama za kvalifikovane radnike) i visoku stru~nu spremu (profesori srednjih {kola, vi{ih i visokih {kola, s tim {to se za zvanje profesora vi{e i visoke {kole po pravilu zahteva i nau~ni stepen - magistar nauka ili doktor nauka). U~enik (u~esnik) je redovni polaznik odre|ene vrste {kole, npr. u~enik osnovne {kole, gimnazije, srednje stru~ne {kole. Za polaznike {kola za odrasle umesto termina u~enik upotrebljava se termin u~esnik. Polaznici vi{ih i visokih {kola nazivaju se studenti, koji mogu biti redovni i vanredni, zavisno od toga da li su permanentno ili povremeno uklju~eni u studijski rad. [kola je vaspitno - obrazovna ustanova u kojoj je nastava osnovna delatnost. Prema karakteru nastave, {kola mo`e biti op{teobrazovna i stru~na, a po sastavu u~enika (u~esnika) - {kola za decu, {kola za omladinu i {kola za odrasle. Specijalne {kole poha|aju u~enici ometeni u razvoju ili invalidi. Dopisne (korespodentne) {kole organizuju nastavu dopisnim putem i uz pomo} posebno prilago|enih (dopisnih) ud`benika i ostalih didakti~kih materijala. Osim nabrojanih, u novije vreme javljaju se radio i televizijske {kole. Obrazovanje je sistemski organizovan i simultan proces sticanja znanja, ve{tina i navika, razvijanje saznajnih sposobnosti, osposobljavanje za racionalnu primenu znanja, ve{tina i navika i podsticanje na permanentno obrazovanje i samoobrazovanje. U organizacionom pogledu, obrazovanje mo`e imati institucionalni karakter (obrazovanje koje se ostvaruje u institucijama za obrazovanje i vaspitanje, nazivaju ga i formalnim obrazovanjem) i vaninstitucijalni karakter (obrazovanje koje se ostvaruje van institucija, nazivaju ga neformalnim i liberalnim obrazovanjem). Kao pretpostavka ~ovekove egzistencije i evolucije, obrazovanje ima nezamenljiv zna~aj za ~ovekov `ivot i rad. Proces obrazovanja pro`ima integralnu li~nost ~oveka (fizi~ka, intelektualna, moralna, socijalna, estetska i radna sfera). Po osnovnoj nameni, obrazovanje mo`e biti: op{te (koje podmiruje op{te `ivotne potrebe) i stru~no (koje podmiruje ~ovekove profesionalne potrebe, odnosno koje obezbe|uje potrebne uslove za kvalifikaciju, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i specijalizaciju). U novije vreme upotrebljava se i termin permanentno obrazovanje ~iju su{tinu izra`ava kontinuitet procesa obrazovanja u sva ~etiri `ivotna ciklusa i u svim vidovima ~ovekovog `ivota i rada. Obrazovanost je obim i stepen otvorenog obrazovanja. Po obimu, obrazovanost mo`e biti kompletna i nekompletna, a po stepenu - elementarna, srednja i
DIDAKTIKA
33
U^I DOBRE STVARI, LO[E SE U^E SAME OD SEBE
visoka obrazovanost. Kompletna obrazovanost u celini zadovoljava kriterijume obrazovanosti odre|enog stepena, dok nekompletna obrazovanost samo delimi~no zadovoljava pomenute kriterijume. Elementarna obrazovanost zadovoljava kriterijume osnovnog (elementarnog) obrazovanja. Srednja obrazovanost se ostvaruje u granicama programskih zahteva srednje {kole i nekih drugih zahteva srednjeg obrazovanja. Visoka obrazovanost prestavlja najvi{i domet obrazovanja i ostvaruje se u visokim {kolama (fakultetima). Samoobrazovanje je poseban vid obrazovanja koje se ostvaruje sopstvenim naporima i po pravilu bez neposrednije stalne pomo}i drugih ljudi. Me|u najva`nije vrste samoobrazovanja ubrajaju se: op{te, profesionalno, dru{tveno politi~ko i samoobrazovanje namenjeno slobodnom vremenu. Program samoobrazovanja ostvaruje se pomo}u raznih medijuma, naj~e{}e ~itanjem knjiga, slu{anjem radio emisija, posmatranjem TV prenosa, gledanjem filmova. Razvijeno savremeno samoobrazovanje va`an je ~inilac u ostvarivanju permanentnog obrazovanja. Vaspitanje je sistematski organizovan proces razvijanja pozitivnih osobina li~nosti, uskla|ivanje individualnih i dru{tvenih odnosa, formiranje pozitivnih stavova, izgra|ivanje naprednih pogleda na svet i usvajanje neophodnih moralnih dru{tvenih i radnih vrednosti. Su{tinska obele`ja vaspitanja su: pozitivno vrednosno opredeljenje, namera i dru{tvena usmerenost. Sli~no kao i obrazovanje i vaspitanje je pretpostavka ~ovekove egzistencije i evolucije, jer samo vaspitan ~ovek mo`e da obezbedi optimalne uslove za `ivot i rad. Bez vaspitanja su nemogu}i procesi individualnog i socijalnog razvoja. I vaspitanje se ostvaruje u institucionalnim i vaninstitucionalnim uslovima i to u ravnopravnom vrednosnom odnosno u fizi~koj, umnoj, moralnoj, socijalnoj, estetskoj i radnoj sferi. Kontinuitet vaspitanja u svim ciklusima `ivota pretpostavka je permanentnog vaspitanja koje obezbe|uje savremenom ~oveku stabilnost u dinami~nim promenama `ivota, rada, dru{tvenih odnosa i individualnog ispoljavanja. Vaspita~ je pojedinac koji se profesionalno ili neprofesionalno bavi vaspitanjem. Svaki ~ovek treba i mo`e da bude vaspita~ pod uslovom da je vaspitan i za vaspitanje osposobljen. S obzirom na osposobljenost za vaspitni rad, razlikujemo dve vrste vaspita~a: neprofesionalne (svi ljudi koji se bave vaspitanjem po svojoj `ivotnoj i dru{tvenoj funkciji - roditelji i ostali ~lanovi jedne dru{tvene zajednice) profesionalne vaspita~e (posebno osposobljeni stru~njaci za vaspitni rad - vaspita~i u vaspitnim ustanovama, nastavnici u {kolama, stru~njaci u specijalnim {kolama, ustanovama za prevaspitni rad). I jedni i drugi daju svoj zna~ajan doprinos vaspitnoj praksi. Vaspitanik je pojedinac koga drugi vaspitavaju. Za razliku od ranijih shvatanja da su vaspitanici samo mladi ljudi (deca i omladina), prema savremenim
34
TEORIJA OBRAZOVANJA I NASTAVE
K
U
K
A
VASPITANJE IMA ZA CILJ FORMIRANJE KARAKTERA
shvatanjima o ovom pojmu vaspitanikom se smatra svaki ~ovek koji je aktivno uklju~en u vaspitni proces bez obzira na njegovu starost. Zna~ajno je da se istakne i to da je vaspitanik istovremeno i subjekt i objekt u vaspitnom procesu i da je njegov aktivni odnos prema vaspitnim uticajima uslov njegove vi{e i kompletnije vaspitanosti. Samovaspitanje je poseban vid vaspitanja koji se ostvaruje sopstvenim naporom i bez izrazitijeg sudelovanja i pomo}i vaspita~a. Zna~aj samovaspitanja je toliki da je opravdana tvrdnja da samo sjedinjeno vaspitanje sa samovaspitanjem obezbe|uje optimalnu vaspitanost. Samovaspitanik je pojedinac koji u svom vaspitanju primenjuje i samovaspitanje. Su{tinska karakteristika ovog pojma je sopstveni rad vaspitanika na svom samovaspitanju. U vaspitanju svakog ~oveka vi{e ili manje uvek je prisutno i samovaspitanje. Svaki je ~ovek samovaspitanik. Prevaspitavanje je posebna vrsta vaspitanja koja se primenjuje kod ljudi sa ispoljenim negativnim pona{anjem, negativnim obimom vaspitanosti i ozbiljnijim stepenom otu|enosti od dru{tveno prihva}enih vrednosti. Prevaspitanje se primenjuje u porodici, {koli, radnim i dru{tvenim organizacijama. Najrazvijenija je praksa u specijalnim ustanovama za prevaspitanje. Samoprevaspitavanje je poseban vid prevaspitavanja koji se, sli~no kao i u samovaspitanju, ostvaruje sopstvenim naporom i bez izrazitijeg sudelovanja vaspita~a. I samoprevaspitavanje ima zna~ajnu funkciju, jer ne postoji ~ovek kome nikada nije potrebno i samoprevaspitanje.
4.3 UZAJAMNOST OSNOVNIH DIDAKTI^KIH POJMOVA Nastava je obrazovno - vaspitni rad tesno povezan sa svim prethodno pomenutim pojmovima. Prema tome, nastavi su imanentni svi ovi pojmovi. Njihovim prou~avanjem i povezivanjem s nastavom obezbe|uje se celovito didakti~ko rasvetljavanje svih za nastavni rad zna~ajnih pitanja. Prou~avanje i dalje razvijanje osnovnih didakti~kih pojmova va`an je zadatak savremene didaktike. Razvoj didakti~ke misli i nastavne prakse u velikoj meri su uslovljeni stepenom i dubinom prou~enosti osnovnih didakti~kih pojmova. Kao evolutivne kategorije didakti~ki pojmovi se razvijaju uporedo sa didakti~kom teorijom i nastavnom praksom. Oni su izraz dostignu}a didakti~ke teorije i ostvarenja nastavne prakse, ali i faktor njihovog daljeg razvoja. Pojam novih didakti~kih pojmova i promena shvatanja o ranije poznatim didakti~kim pojmovima obavezuju nastavnika da stalno prati promene u sistemu osnov-
DIDAKTIKA
35
U^I DOBRE STVARI, LO[E SE U^E SAME OD SEBE
nih didakti~kih pojmova, da ih prou~ava i stvarala~ki unosi u svoju praksu. Na taj na~in nastavnik obezbe|uje savremenost svoje didakti~ke kulture i svoju neposrednu povezanost s promenama i u teorijskoj i u prakti~noj sferi svog nastavnog rada.