Gustave Flaubert - francuski romanopisac, tvorac psihološkoga realizma - u mladosti je pisao romantičarskim stilom, ali se na nagovor prijatelja okreće suvremenim temama i realističkoj metodi pisanja: 1. smatra da u književnosti nema nedostojnih tema, odnosno da je u književnosti važniji stil nego tema (za temu romana Gospođa Bovary uzima događaj iz novina) 2. zalaže se za roman koji će prikazivati protjecanje života u svim njegovim pojavnostima 3. prikazuje psihološku analizu karaktera
smatra se najvećim francuskim majstorom stila (polako je stvarao djela težeći ih urediti do savršenstva)
Gospođa Bovary - roman objavljen 1857. godine → zbog njega je Flaubert završio na sudu jer se smatralo da je, razotkrivajući život jedne preljubnice, povrijedio društveni moral toga doba (ipak, odvjetnik ga je uspješno obranio) - predstavlja vrhunac francuskoga realističkog romana, a istodobno najavljuje nove književne pravce: naturalizam i modernizam - realistička obilježja: 1. građa: stvarni suvremeni događaj (iz novina) 2. književna vrsta: roman 3. fabula je linearna i jednostavna: prikazuje protjecanje života u francuskoj provinciji (selo Bertaux, gradići Tostes i Yonville, grad Rouen) → IPAK, u prvom planu nije fabula, nego lik Emme Bovary 4. tematika → društvena: slika malograđanske sredine u kojoj većina likova živi utopljena u svakodnevicu, bez značajnih događaja i uzbuđenja → Flaubert kritički prikazuje likove kao tipične predstavnike te sredine, uglavnom su to prosječne, osrednje osobe, bez ideala i snova, tzv. mediokriteti npr. Emmin muž Charles Bovary – provincijski liječnik bez ambicija, običan, prosječan čovjek, voli svoju ženu, ali nije sposoban za velike riječi ni uzvišene misli (TIP provincijalca) Homais - častohlepni ljekarnik (TIP malograđanina) Lheurex – trgovac (TIP lihvara)
→ psihološka: u liku Emme Bovary prikazuje se psihološki svijet pojedinca koji se izdvaja iz svoje okoline (Flaubert je tvorac PSIHOLOŠKOG REALIZMA) 5. glavni lik: Emma Bovary oblikovana je socijalno-psihološkom karakterizacijom: iz bogate je seoske obitelji, živi u provinciji, udaje se za lokalnog liječnika i rađa kćer Bertu → ALI u njezinu karakteru postoje i romantičarske crte: školovala se u samostanu uršulinki gdje je potajno čitala zabranjene sentimentalne romane, mašta o idealnoj ljubavi, od braka očekuje ostvarenje romantičnih snova i spas od monotonije → nakon udaje osjeća razočaranje (Bože moj, zašto sam se udala?) → prostodušni Charles misli da mu je ljubav uzvraćena, a Emma čezne za uzbuđenjima kakve je upoznala u romanima → nakon plesa u dvorcu markiza d'Andervilliersa guši je jednoličnost bračnoga života, osjeća dosadu, postaje nezadovoljna → svoje težnje Emma pokušava ostvariti u vanbračnim vezama (ljubavnici Leone i Rodolphe) i u materijalnim užitcima, nakon čega proživljava psihičke krize (osjeća kajanje) → na kraju doživljava financijski, psihički i moralni slom te čini samoubojstvo (otruje se arsenom) 6. kompozicija romana uvjetovana je proživljavanjima glavne junakinje i strukturirana je poput triptiha: Iščekivanje, Iskustvo, Razočaranje 7. pripovjedač je autorski, sveznajući, s naglašenim kritički odnosom: a) kritika malograđanskog, mediokritetskog društva koje „ubija“ sve što se nastoji izdići iznad prosječne osrednjosti b) kritika prosječnih pojedinaca koji misle da su stvoreni za neku uzvišenu sudbinu BOVARIZAM = “nemoćna čežnja osrednjih duhova prema visinama” = čovjekova sklonost da smatra kako je rođen za nešto bolje, više od onoga što mu je sudbina namijenila
sličnost s likom Don Quijotea
→ odstupanje od realizma: često se događaji prikazuju iz Emmine perspektive (tehnikom unutarnjeg monologa i oblikovanjem subjektivnog vremena) = moderno obilježje - Emmin tragični kraj opisan je -
realistički (Emma je žrtva vlastitih iluzija, odnosno nesklada između zbilje i snova) naturalistički (ružni prizori umiranja) romantički (smrt kao konačan bijeg u nepoznat, uzbudljiv, idealan svijet slobode) modernistički (lik slijepca, kojega Emma čuje iz smrtne postelje, simbolizira njezine zablude)
- u razotkrivanje Emminih iluzija F. unosi i osobno iskustvo, sukob grube realnosti i vlastite romantične prirode (Madame Bovary, to sam ja!)
ESEJ
Oni su sad češće govorili o stvarima koje se nisu ticale njihove ljubavi, i u pismima koje mu je Emma slala, bilo je govora o cvijeću, o stihovima, o mjesecu i o zvijezdama, tim bezazlenim pomoćnim sredstvima oslabljene strasti koju je pokušavala oživjeti svim vanjskim pomagalima. Ona se od svakoga novoga sastanka nadala nekoj neizmjernoj sreći, a poslije je sebi priznavala da ne osjeća ništa izvanredno. To je razočaranje brzo izgaralo u vatri nove nade, i Emma se vraćala Leonu strastvenija i požudnija no ikad. Ona bi se svlačila pohotno, trgnula bi tanku uzicu na svome stezniku koji bi zašuštao niz bedra kao kakva zmija koja klizi. Tada bi bosonoga na prstima išla još jedanput pogledati jesu li vrata zatvorena, a zatim bi jednom jedinom kretnjom zbacila sa sebe svu odjeću, i blijeda, bez riječi, ozbiljna, bacala se na njegove grudi, dršćući čitavim tijelom. … Jednoga dana, kad su se rano rastali, i ona se sama vraćala bulevarom, spazi Emma zidine samostana; ona tada sjede na jednu klupu u sjeni brijestova. Kako je mirno živjela u ono vrijeme! Kako je čeznula za neizrecivim ljubavnim osjećajima koje je pokušavala zamisliti prema knjigama što ih je čitala. Prvi mjeseci njezina braka, njezine šetnje na konju po šumi, plesanje valcera s vikontom i Lagardyjeevo pjevanje, sve joj to ponovno iziđe pred oči… i Leon joj se najedanput učini jednako udaljen kao i ostali. - Ali ja ga ipak volim! – govorila je sebi. Uza sve to ona nije bila sretna, a niti je to ikada bila. Otkuda samo ta praznina u njezinu životu, to naglo propadanje svega na što se ona oslanjala?... Ali, ako postoji negdje neko biće snažno i lijepo, odvažna priroda, puna žara i profinjenosti u isti mah, pjesnička duša s anđeoskim lice, lira s mjednim žicama s koje se čuju do neba sjetne svadbene pjesme, zašto da ona slučajno to ne nađe? Oh, kakva nemogućnost! Uostalom, ništa nije vrijedno ni tražiti! Sve je to laž! Svaki osmijeh prikriva zijevanje od dosade, svaka radost neko prokletstvo, svako uživanje svoju odvratnost, a najslađi cjelovi ostavljaju na usnama samo neostvarivu želju za višim nasladama.
Smjernice Smjesti ulomak u književnopovijesno razdoblje, odredi kojoj nacionalnoj književnosti pripada djelo, objasni tip poetike koju Flaubert slijedi. Objasni uzvik G. Flauberta: „Emma Bovary – to sam ja!“ u kontekstu književnoga razdoblja i izabrane poetike. Iz kojeg je dijela romana preuzet ulomak? Što u njemu saznajemo o liku Emme Bovary? Objasni tko je Leon i kako je započela veza Emme i Leona. Je li ona sretna osoba? Kako razmišlja o svojoj mladosti? Možemo li to razmišljanje smatrati objektivnim i zrelim? Obrazloži svoje odgovore. Uviđamo li u ulomku autorske komentare lika i njegovim postupaka? Objasni i argumentiraj citatima. Što je bovarizam? Na temelju ponuđena ulomka dokaži da je Flaubert jednakom preciznošću opisivao i kompleksna stanja likova i materijalnu stvarnost (predmete, ljude, pribor i dr.). Slažeš li se tvrdnjom da bezbroj strasti može stati u jednu minutu, kao što gomila ljudi može stati u jedan mali prostor. Poveži svoje obrazloženje s radnjom romana i tvojim osobnim doživljajem života u provinciji. (Možeš navesti i druga lica iz hrvatske i svjetske književnosti koja je gušio život u provinciji te tako naznačiti mogući daljnji razvoj svojega eseja).
