Srednja Srednja Strukovna Strukovna škola Silvije Silvije Strahimir Strahimir Kranjče Kranjčević vić Travanj 2012.
Školska godina: godina: 2011./201 2011 ./2012. 2.
Maturanski rad Tema: Električni hladnjaci i zamrzivači
Učenik:
Mentor:
Branko Vrselja
Ivanko Maganić
Uvod Pojam rashladnog uređaja je u osnovi pogrešan, jer nijedan uređaj ne može da stvara hladnoći, jer pošto, fizički gledamo, hladnoća ne postoji. Fizika definira toplotu kao stanje molekularnog kretanja materije koja se završava na apsolutnoj nuli t = -273,15 °C. Da bi se vršilo hlađenje, mora se oduzeti toplotna energija tamo gdje se želi hlađenje. Rashladna tehnika je ona grana tehnike koja se bavi pojavama i postupcima hlađenja tijela. U tom smislu, hladiti znači nekom tijelu smanjivati unutrašnju energiju odvođenjem energije, što se manifestira sniženjem njegove temperature. Hlađenje je proces snižavanja temperature u nekom prostoru u svrhu, npr. rashlađivanja hrane, očuvanja neke supstance ili stvaranja ugodnog osjetilnog doživljaja. Hladnjaci i strojevi za hlađenje usporavaju razvoj bakterija koje uzrokuju kvarenje prehrambenih proizvoda kao i kemijskih reakcija koje se događaju u normalnoj atmosferi. Escher Wyss je 1913. godine po prvi puta upotrebljava monoklormetan kao radnu tvar u rashladnom uređaju. Dvadesetih godina prošlog stoljeća započinje serijska proizvodnja kućanskih hladnjaka sa monoklormetanom ili sumpor-dioksidom kao radnom tvari. freoni 1945. godine postaju najznačajnija radna tvar u rashladnoj tehnici, i to značenje zadržavaju do danas. Konstantan rashladni učinak kod tehničkog hlađenja je postignut cirkulacijom radne tvari u zatvorenom sustavu, u kojem radna tvar isparava (radna tvar ima nisku temperaturu isparavanja) da bi zatim opet kondenzirala u kontinuiranim ciklusima. Ako ne dođe do iscurenja radne tvari, radna tvar zadržava svoja svojstva kroz čitav uporabni vijek rashladnog uređaja i nije potrebna njena zamjena. Sve što je potrebno za održavanje rashladnog efekta je stalan dovod energije ili snage u sustav, i mogućnost odvođenja topline iz sustava. Kružni procesi u rashladnoj tehnici su ljevokretni procesi uz utrošak kompenzacijske energije koja se dovodi procesu najčešće kao mehanički rad. Razlikujemo tri vrste takvih procesa. Kada se procesom prenosi toplina od niže na višu okolišnu temperaturu, proces se naziva rashladnim procesom. Kada se kružnim procesom prenosi toplina s okolišne na neku višu temperaturu, takav proces se naziva ogrjevnim procesom ili dizalicom topline. Treću vrstu ljevokretnih kružnih procesa čine procesi u kojima se uz utrošak mehaničkog rada prenosi toplina od niske na visoku temperaturu grijanja, tkz. ogrjevno-rashladni procesi. Dva osnovna tipa rashladnih sustava su kompresijski rashladni uređaji i apsorpcijski rashladni uređaji.
17
Konstrukcija hladnjaka Kućište hladnjaka izrađeno je od dekapiranog čeličnog lima i zaštićeno postupkom lakiranja. Takva površinska zaštita osigurava lijep izgled, otpornost na blaže idarce i ogrebotine, zaštitu od korozije, neosjetljivost na kiseline, lužine i promjene temperature. Unutrašnjost hladnjaka izrađena je od specijalne plastične mase koja ne zadržava mirise hrane. Ta je obloga izrađena od jednog komada (bez spojeva stranica), što olakšava čišćenje. Vrata hladnjaka izrađena su slićno kao i ormar (vanjski dio od lima), a unutrašnja obloga od specijalne plastike s odgovarajućim udubljenjima za smještaj namirnica. U većini izvedbi vrata se otvaraju uz samo bočnu stranu, što je važno ako se hladnjak nalazi neposredno uz neki element. Osim toga, u većini slučajeva smjer otvaranja može se promijeniti ovisno o konkretnim uvjetima smještaja. Svi dosadašnji tipovi hladnjaka imaju toplinsku izolaciju od polieretana. To je specijalno ekspandirajuće sredstvo koje se ubrizgava između kućišta i unutrašnjeg ormara od plastike. Tako izvedena toplinska izloacija ima dobra izolacijska svojstva pa su moguće relativno tanje stijenke kućišta nego u starijih tipova. Odim toga, kompaktna izolacijska izolacija čini cijelio kućište čvrstim i stabilnijim.
Kompresorski rashladni sustav Svaki kompresorski rashladni sustav sastoji se od sljedećih karakterističnih elemenata: kompresora, kondezatora, isparivača, sušionika s filtrom, kapilarne cijevi i rashladnog medija.
Kompresor Kompresor je osnovni sastavni element rashladnog sistema čije se djelovanje zasniva na promjeni tlaka rashladnog sredstva (medija) i njegova agregatnog stanja. Kompresor usisava pare medija (freona 12) iz isparivača kroz usisnu cijev i tlači je kroz potisnu cijev prema kondezatoru. Kompresor je hermički zatvoren u zajedničkom kućištu s pogonskim elektromotorom.
17
Slika 1 – kompresorski rashladni sistem: 1-kompresor. 2-kondezator, 3-isparivač, 4-sušionik s filtrom, 5-kapilarna cijev
Kondezator Kondezator je dugačka cijev uložena u rebrastu limenu ploču smještenu na stražnjoj strani hladnjaka. Osnovni zadatak kondezatora je što efikasnije odvođenje topline u okolni prostor (zbog toga treba imati što veću površinu). Zbog odavanja topline rashladno sredstvo mijenja agregatno stanje (para se pretvara u tekućinu), tj. Para medija za hlađenje se kondezira (kao i vodena para). Za efikasno djelovanje kondezatora važno je da površina bude uvijek čista, jer nečistoća djeluje kao toplinski izolator.
Isparivač Isparivač je element rashladnog sistema u kojemu rashladno sredstvo osparava, a toplina potrebna za isparivanje oduzima se iz okoline (unutrašnjosti hladnjaka) i tako ga rashlađuje. Isparivač ima suprotnu funkciju od kondezatora. Isparivač kućanskih hladnjaka izrađen je od aluminija specijalnim tehnološkim postupkom. U hladnjacima s odjeljkom za niske temperature isparivač ima, gledano s prednje strane, oblik slova „U“, a u nekim je modelima spojen i s gornje strane. Sa stražnje je strane obično zatvoren aluminijskom pločom, a s prednje plastičnim vratašcima da bi se omogućilo postizanje što niže temperature. U hladnjacima bez odijeljka za smrzavanje isparivač je pločast i smješten vertihalno iz stranicu ormara.
17
Slika 2 – Karakteristične izvedbe isparivača; lijevo-isparivač kao odjeljak za smrzavanje; desno-pločasti (vertikalni) isparivač u hladnjaki bez odijeljka za smrzavanje
Sušionik s filtrom Sušionik (dehidrator) valjkastog je oblika, izrađen od bakrene cijevi i zavaern na kraju cijevi kondezatora. U njemu je smješteno posebno sredstvo za odstranjivanje (upijanje) vlage i sito koje zadržava eventualnu nečostoću. Već i mala količina vlage uzrokuje zaleđivanje otvora kapilarne cijevi, a time i prekid procesa hlađenja.
Kapilarna cijev Zadatak kapilarne cijevi je da prigušuje rashladno sredstvo između kondezatora i isparivača. Kapilarna je cijev vrlo jednostavni prigušni ventil između dijela rashladnog sistema visokog tlaka (kondezatora) i dijela sistema niskog tlaka (isparivača). To je obična tanka cijev, najčešće bakrena, određene duljine i ima izgled debljine žice. Pri prolasku rashladnog sredstva kroz tu cijev malog promjera naglo pada tlak i tempreatura. Na izlazu iz kapilare tlak rashladnog sredstva jednak je tlaku u isparivaču.
Rashladno sredstvo Rashladno sredstvo (medij za hlađenje) omogućuje proces hlađenja promjenom svog agregatnog stanja u kružnom toku kroz rashladni sistem. Svako rashladno sredstvo mora udovoljiti nekim zahtjevima: treba imati veliki toplinski kapacitet, za njegovu se kompresiju mora trošiti što manji rad, mora postizati što veći rashladni efekt, ne smije komijski štetno djelovati na materijale od kojih je izrađen rashladni sistem, ne smije biti štetno za zdravlje i kvalitetu namirnica, treba imati svojstvo podražaja osjetila (miris).
17
Za kopmresorske rashladne sisteme u hladnjacima za domaćinstva kao medij za hlađenje služi specijalno sredstvo nazvane freon 12. Freoni su ugljikovodici kojima su neki atomi ugljika (C) i vodika (H) zamijenjeni atomima fluora (F) i klora (Cl). Freon 12 je bozbojan, slabijeg mitisa, nije zapaljiv, a radni mu je tlak povoljan. Taj medij može isteći iz rashladnog sistema i kroz najmanje rupe kroz koje inače zrak ili amonijak u istim uvijetima ne može istjecati. Zato je potupuno besprijekorno brtvljenje svih spojeva između elemenata sistema te njihova potpuna neprozirnost. Međinarodna oznaka freona 12 je R12, a u rashladnoj tehnici se upotrebljava više vrsta freona. Količina freona 12 u rashladnom sistemu ovisi od kapacitetu i konstrukcijskoj izvedbi hladnjaka. Podatak o količini rashladnog sredstva za večinu hladnjaka naveden je na natpisnoj ploču, zajedno sa ostalim podacima na poleđini aparata. Za punjenje rashladnog sistema sredstvom za hlađenje pri eventualnoj intervenciji potreban je specijalni uređaj za vakuumiranje i punjenje, odgovarajući ispitni i mjerni materijal.
Apsorpcijski rashladni sistem Aposrpcijski rashladni sisten specifičan je po tome što se za cirkulaciju rashladnog sredstva koristi toplinska energija, za razliku od kompresorskog, za koju se koristi samo mehanička energija. Osnovni elementi ovog rashladnog sistema jesu grijači element, kondezarot, isparivač, apsorber i sredstvo za hlađenje.
Grijači element Grijaći element svojim djelovanjem (zagrijavanjem) omogućuje cirkulaciju rashladnog sredstva. Za rad grijača koristi se električna energija (najčešće), ali se u posebnim izvedbama te vrste hladnjaka može koristiti plin, petroleg ili istosmjerna struja iz akumulatora. Za apsorpcijske hladnjake u domaćinstvu koristi se isključivo električni grijač. Izrađen je u obilku metalnog cilindra s dva priključna izvoda. Promjer grijača (cilindra) iznosi oko 20 mm, a duljina oko 120 mm. Spirala grijača uprešana je u izolacijsku masu, a sve je smješteno u metalnu cijev. Ako spirala pregori, potrebno je ugraditi novi grijač jer nikakav popravak nije moguć. Grijač je smješten u posebno ležište unutar generatora rashladnog sistema, gdje je osiguran dobar prijelaz topline. Ležište grijača je toplinski izoliran prema okolini. Snaga grijača ovisi o kapacitetu i izvedbi hladnjaka, a iznmosi oko 100 W.
Rashladno sredstvo
17
Kao rashladno sredstvo u apsorpcijskim hladnjacima za domaćinstvo služi amonijak (NH3). Taj se medij najčešće koristi u industrijskim rashladnim uređajima srednjih i velikih kapaciteta. Amonijak ima dobra termodinamička svojstva. Toplina isparavanja relativno mu je visoka, a specifična zapremnina mala. Loša mu je osobina to što s vodom stvara agresivnu smjesu koja nagriza bakar i bakrene legure, pa se one ne mogu upotrebljavati u konstrukciji rashladnog sistema. Kao apsorber se upotrebljava destilirana voda. Eventualno istjecanje amonijaka iz rashladnog sistema može se osjetiti po mirisu. Za određivanje mjesta istjecanja amonijaka u većim uređajima služe lakmus-listići, koji u prisustvu tog sredstva poprimaju boju maline. Ostali elementi rashladnog sistema (kondezator, isparivač) imaju istu finkciju kao i u kompresorskom sistemu, ali su malo drugačije konstrukcije.
17
Električni sistem hladnjaka Električni sistem kompresorskog hladnjaka čine ovi elementi: elektromotor, startni relej, zaštita elektromotora i termostat. Osim navedenih, svaki hladnjak ima i sljedeće (pomoćne) dijelove: žarulja za rasvjetu unutrašnjosti, mikrosklopku rasvijete, priključni električni vod (gajtan) i vodiče kojima su električni elementi povezani u jedinstven sistem. Najnovije izvedbe hladnjaka imaju i električni grijač za odleđivanje isparivača snage 20 W.
Slika 3 – Karakteristična izvedba električnog sistema kompresorskog hladnjaka: P-priključnica kojom se elementi u priključnoj kutiji kompresora povezani s ostalim elementima onstalacije, M- priključnica elektromotora, SR- startni relej, BR- Bimetalni relej, ms- mikrosklopka, ž-žarulja, T- termostat
17
Slika 4 – Shema električnog djelovanja kompresorskog hladnjaka
Elektromotor Za pogon kompresora u hladnjacima za domaćinstvo služi jednofazni asinhroni elektromotor s kratkospojenim rotorom. Elektromotor je dvopolni (s jednim parom polova), što mu omogućuje brzinu od 2900 okretaja u minuti. Električni namot statora sastoji se od dvije faze, i to glavne i pomoćne (kao i ostali jednofazni elektromotori). S obzirom na to da su krajevi obje faze međusobne spojeni u jednoj točki, na priključnici su izvedena tri kontakta namota statora (zajednički izvod, izvod glavne faze i izvod pomoćne faze). Pomoćna faza uključena je u strujni krug samo u trenutku pokretanja rotora, odnosno do postizanja nazivne struje elektromotora. Otpor glavne i pomoćne faze ovisi o snazi i ostalim karakteristikama elektromotora. Za orijentaciju, otpor glavne faze iznosi od 12 do 20 OMA, a pomoćne faze od 30 do 50 OMA. Za pojedinu izvedbu elektromotora vrijedi pravilo da je otpor pomoćne faze veći od otpora glavne faze za 2 do 3 puta najčešće. Tu je relaciju dobro znati pri ispitivanju ispravnosti električnog namota motora. Nazivna snaga elektromotora ovisi o kapacitetu i izvedbi hladnjaka, a najčešće se kreće od 80 do 140 W. Elektromotor je, zajedno s kompresorom, smješten u hermetički zatvoreno kućište i s njim čini jednostavan funkcionalan sklop. Suvremeni elektromotori u hladnjacima mnogo su otporniji prema padu napona u električnoj mreži nego starije izvedbe. Većina hladnjaka nesmetano radi i pri padu napona i do 15 % nazivnog (220 V).
17
Startni relej Startni (pomoćni) relej ima zadatak da omogući pokretanje elektromotora. Naime poznato je da jednofazni elektromotor bez pomoćne faze na može stvoriti okretno magnetsko polje. Startni relej sastoji se od svitka i jednopolne sklopke, s kojom čini jedinstveni element, a smješten je u priključnu kutiju elektromotora. Relej se spaja na namot elektromotora između krajeva (izvoda) glavne i pomoćne faze. U trenutku uključenja elektromotora na izvor napona strujnim krugom počne proteče mnogo veća struja od nazive. Ona prolazi kroz svitak releja, izaziva elektromagnetsku silu i aktivira (zatvara) sklopku releja, koja tako i pomoćnu fazu uključuje u strujni krug. Nakon toga se rotor elektromotora počne okretati, a struja koju motor vuće iz električne mreže sve se više smanjuje. Kad rotor elektromotora dosegne predviđeni broj okretaja, strujnim krugom proteče nazivna struja koja je i 10-ak puta manja od struje pokretanja (u trenutku uključenje na mrežu). Ta struja više nije dovoljna da zadrži elektromagnetsku silu releja, sklopka se otvori i isključi pomoćnu fazu motora strujnog kruga. Ovisno o snazi i izvedbi elektromotora, struja pokretanja iznosi od 7 do 11 A, a nazivna od 0,6 do 1,2 A. Slika 8- Električna shema startnog releja, es- električni svitak, s- sklopka
Bimetalni relej Zadatak bimetalnog releja jest zaštita namota elektromotora od preopterećenja i eventualnog pregaranja. To je ustvari sklopka u strujnom krugu glavne faze motora koja se aktivira (isključuje) djelovanjem povišene temperature na bimetalnu pločicu (pomični kontakt) sklopke. Bimetalni se relej aktivira zbog protoka mnogo veće struje od nazivne (i one koja nastaje pri pokretanju motora), odnosno zbog povišene temperature metalnog kućišta kompresora. Djelovanje bimetalnog releja može se čuti pri radu hladnjaka. Naprimjer ako se nakon duljeg rada elektromotora hladnjak isključi i odmah nakon toga ponovo uključi okretanjem dugmeta termostata na nižu temperaturu od postignute, iz kompresora može se čuti karakteristični zvuk. U tom trenutku namot motora se nalazi u strujnom krugu, ali se rotor neće početi okretati zgob bimetalnog releja. Zbog prethodnog rada kompresora postignuta je velika razlika u tlakovima ulazne i potisne cijevi kompresora. Tlak na potisnoj strani agregata u trenutku pokretanja (aktiviranja termostata) dodatno optereti elektromotor. U tom trenutku struja pokretanja mnogo je veća od struje predviđene za aktiviranje startnog releja i da nije ugrađena zaštita, namot bi mogao pregoriti. Ta struja protiječe
17
kroz bimetalni relej, zagrijava bimetalnu pločicu i tako prekida strujni krug. Sve se to događa za samo nekoliko sekundi. U slučaju velikog pada napona (za više od 15 % od nazivne vrijednosti), strujnim će krugom protjecati također povišena struja, aktivirati bimetalni relej i tako zaštititi namot elektromotora od pregaranja. Bimetalni relej isključuje elektromotor iz strujnog kruga i u slučaju pregrijavanja kućišta koje je nastalo zbog povišene struje ili zbog dugotrajnog rada motora. Nakon što se bimetalna polčica ohladi, braća se u prvobitni položaj i ponovo uključuje namot el.motora u strujni krug. Slika 9- el. shema bimetalnog releja; a – i normalnom položaju, b- u položaju nakon aktivacije
Termostat
Termostat je sklopka u strujnom krugu elektromotora koja se zatvara ili otvara ovisno o temperaturi u unutrašnjosti hladnjaka. Temperaturu u hladnjacima reguliraju tzv. Kapilarni termostati s mogućnošću izbora (kontinuirane regulacije) temperature. Na završetku kapilare nalazi se temperaturno osjetilo, što zajedno čini zatvoreni sistem. Taj svojevrsni termo – sistem napunjen je određenom tekućinom čiji se tlak mijenja ovisno o temperaturi osjetila. Temperaturno je osjetilo neposredan prijelaz temperature. Ako se temperatura smanjuje, smanjuje se i tlak lako isparljive tekućine u termo – sistemu termostata, što izaziva razdvajanje kontakta sklopke i isključenje elektromotora. Slika 10 – izgled kapilarnog termostata
17
Pošto temperatura u unutrašnjosti hladnjaka poraste, poraste i tlak u termo – sistemu termostata koji svladava djelovanje opruge i uključuje (zatvara) sklopku. Na taj se način ponovo zatvara strujni krug elektromotora i počinje proces hlađenja (snižavanja temperature u hladnjaku). Opisani ciklus se ponavlja sve dok je hladnjak uključen u električnu mrežu. Slika 11 – shema el. djelovanja apsorpcijskog hladnjaka: T- termostat, ž – žarulja, ms – mikrosklopka, R- grijač
Posebne izvedbe hladnjaka
17
Paralelno sa razvojem tehnologije hlađenja razvije su se i specifične potrebe i zahtjevi korisnika. Na tržištu se, osim dosadašnjih uobičajenih izvedbi nude i hladnjaci koji zadovoljavaju specifične potrebe, uz proširenje funkcija aparata.
Slika 12 – prikaz specifične izvedbe dvovratnog hladnjaka: 1 – lamelni isparivač, 2 – ventilator za prisilnu cirkulaciju zraka, 3 – pričvrsno mijesto kapilare termostata, 4- posuda za isparavanja vode, 5 – kompresor, 6 – grijač za otapanje leda na isparivaču
17
Kompresijski hladnjak U kompresijskom rashladnom sistemu, koji se sastoji od kompresora, kondezatora, isparicača, sušionika i kapilarne cijevi, cirkulira rashladno sredstvo freon 12. Taj je medij veoma pogodan za rashladne uređaje jer su mu radni tlakovi povoljni. Povećanjem tlaka freon se lako kondezira (pretvara u tekućinu), a njegovim smanjanjem ponovo mijenja agregatno stanje (iz tekućeg prelazi u plinovito). Kompresor (pokreće ga elektromotor) usisava pare rashladnog medija (freona 12) iz isparivača kroz usisnu cijev na strani rashladnog sistema s niskim tlakom. Sabijanjem freona 12 kroz potisnu cijev iz kompresora povećava se tlak i temperatura medija prema kondezatoru. Mehanička se energija (djelovanje kompresora) troši na povećanje energije medija za hlađenje. S obzirom na to da je kondezator smješten na poleđini hladnjaka čija je temperatura niža od temperature freona pod tlakom, toplina prelazi u okolinu (hlađenje rashladnog sredstva u kondezatoru). Zbog odavanja topline (hlađenja) pare freona 12 kondeziraju se i prelaze u tekuće stanje. Niža temperatura okoline bolje odvodi temperaturu s kondezatora i upravo je zbog toga potrebno osigurati dobru cirkluaciju okolnog zraka sa stražnje strane hladnjaka. Ovisno o stupnju kondeziranja (kvaliteti hlađenja kondezatora) u drugom (izlaznom) dijelu kondezatora, rashladni se medij nalazi u tekućem stanju. Tekući medij na izlazu iz kondezatora prolazi kroz sušionik s filtrom (dehidrator), u kojemu se odvijaju eventualne nečistoće i vlaga. Nakon toga medij za hlađenje prolazi kroz kapilarnu cijev vrlo malog promjera. Slika 13 – principijelni prikaz djelovanja kompresorskog hladnjaka: M- kompresor, K – kondezator, S- sušionik s filtrom, ke – kapilarna cijev, I – isparivač, 1 – pare freona pod visokim tlakom, 2 – freon u tekućem stanju, 3pare freona pod niskom tlakom
Pri tome se zbog trošenja energije na savladanju otpora prolasku medija kroz kapilaru naglo smanjuju tlak i temperatura. Kapilarna je cijev vrlo jednostavan prigušni ventil, i to bez ikakvih pomičnih elemenata.
17
Slika 14 – prikaz hladnjaka s kombiniranim isparivačem
Iz kapilarne cijevi, koja povezuje dio sistema visokog tlaka s dijelom sistema niskog tlaka, tekući se fron potiskoje u isparivač. U ovom elementu rashladni medij isparava, pri čemu oduzima toplinu iz unutrašnjosti hladnjaka i tako ga rashlađuje. Proces isparivanja (prijelaz rashladnog medija iz tekućeg u plinovito stanje) pri niskoj temperaturi moguć je zbog smanjenja tlaka pod kojim se nalazi.
17
Apsorpcijski hladnjak Uključenjem hladnjaka (grijaćeg elementa) zagrijava se mješavima rashladnog sredstva (amonijaka) i apsorbera (vode) u generatoru (kuhalu) rashladnog sistema. Amonijak se isparava (odvaja od vodene pare) i ulazi u kondezator rashladnog sistema. Tu se pare amonijaka ohlade (kondeziraju). Rashladno sredstvo u tekućem stanju pod tlakom dolazi u isparivač u unutrašnjosti hladnjaka, gdje isparava. U instalaciji rashladnog sistema osim amonijaka (NH3) i vode (H2O), ima i vodika (H2). Prema Daltonovu zakonu, plinovi koji se međusobno ne miješaju zadržavaju svoj parcijalni tlak. U rashladnom sistemu apsorpcijskog hladnjaka vodik ima vlastiti kružni tok. Vodik se u apsorberu agregata odvaja od plinovitog amonijaka i s obzirom da je lakši, penje se posebnom cijevi prema isparivaču s vlastitim radnim tlakom (koji je manji od tlaka tekućeg amonijaka u isparivaču). Amonijak u isparivaču isparava (ključa), za što se potrebna toplina uzima iz okoline (hladnjaka). Pri prolasku kroz isparivač amonijak, iz tekućeg prelazi u plinovito stanje, uz rashlađivanje prostora. U isparivaču se dva plina (amonijak i vodik) kreću zajedno prema apsorberu, gdje se razdvajaju. U apsorberu se sastaju s vodom siromašnom amonijakom. Pri tom sisretu voda burno apsorbira amonijak, čime se ponovo dobiva obogaćena mješavina amonijaka, i ovde koja prelazi u generator, gdje se smjesa ponovo zagrijava i cijeli proces ponavlja. Iz apsorbera, gdje se stvara mješavina amonijaka i vodu, vodik se zbog male težine ponovo penje u cijevi prema isparivaču. Apsorpcija para amonijaka to je kvalitetnija što je temperatura vode u apsorberu niža. Zbog toga se apsorber izvodi iz savijene cijevi kako bi se olakšalo hlađenje okolnim zrakom. Iz navedenog načina rada aprorpcijskog hladnjaka može se uočiti da u procesu hlađenja postoje tri kružna toka (cirkulacija triju medija) pod određenim tlakom. To su: 1. Kružni tok sredstva za hlađenje (amonijaka): generator (kuhalo) i kondezator – isparivač – apsorber 2. Kružni tok apsorpcijskog sredstva (vode): voda – amonijak – smjesa vode i amonijaka 3. Kružni tok vodika: isparivač – apsorber – isparivač
Zaključak
17
17
Literatura -
Jakob Danon – Klima Uređaji Branko Parać – Kućanski Aparati
17
Sadržaj Uvod.......................................................................................................................................................2 Konstrukcija hladnjaka..........................................................................................................................3 Kompresorski rashladni sustav.........................................................................................................3 Apsorpcijski rashladni sistem...........................................................................................................6 Električni sistem hladnjaka...................................................................................................................8 Elektromotor ....................................................................................................................................9 Startni relej ....................................................................................................................................10 Bimetalni relej................................................................................................................................10 Termostat.........................................................................................................................................11 Posebne izvedbe hladnjaka..................................................................................................................12 Kompresijski hladnjak.........................................................................................................................14 Apsorpcijski hladnjak..........................................................................................................................16 Zaključak.............................................................................................................................................16 Literatura .............................................................................................................................................18 Sadržaj.................................................................................................................................................19
17
