CILJEVI MONETARNE POLITIKE Ciljevi monetarne politike - Mogući ciljevi; • Visoka zaposlenost • Gospodarski rast • Stabilnost cijena • Stabilnost kamatnih stopa • Stabilnost financijskih tržišta • Stabilnost deviznog tržišta - Sukob između ciljeva; • Nepostojanje konzistentnosti između ciljeva • Nemogućnost postizanja stabilnosti cijena i stabilnosti kamatnih stopa u kratkom roku • Posredni ciljevi „intermediate targets“ - Posredne ciljeve monetarne politike predstavljaju varijable koje su usko vezane uz konačne ciljeve monaterne politike te su izložene utjecaju instrumenata monetarne politike - Posredne ciljeve mogu predstavljati; • Monetarni agregari ili kreditni agregati • Kamatne stope • Razina deviznog tečaja • Nominalna stopa rasta GDP – a - Prednost uvođenja posrednih ciljeva u monetarnu politiku je sposobnost središnje banke da na promjene u sustavu odgovori brzo i jdnostavno prilagođavajući instrumente monetarne politike - Kriteriji izbora posrednog cilja; Mjerljivost Mogućnost kontroliranja
Veza posrednog i krajnjeg cilja
Krajnji cilj - Najčešći krajnji cilj je stabilnost cijena - Stabilnost cijena – niska i stabilna inflacija • Deflacija uzrokuje financijsku nestabilnost i može izazvati financijsku krizu • Inflacija kreira neizvjesnost i nizak gospodarski rast - Stabilnost cijena ili stipa inflacije nominalno sidro - Nominalnim sidrom se pokušava riješiti problem vremenske nedosljednosti (nekonzistentnosti) monetarne politike
Monetarno ciljanje „targetiranje“ -
Što je monetarno targetiranje?
• Provodei stretegiju monetarnog targetiranja središnja banka najavljuje postizanje određene vrijednosti ( ciljane varijeble) godišnjeg rasta monetarnih agregata , npr. 5% M1. Središnja banka na taj način preuzima odgovornost za postizanje ciljeva - Ključni elementi uspjeha monetarnog targetiranja su: • Fleksibilnost, transparentnost i odgovornost - Prednost monetarnog targetiranja: • Monetarni agregati kao posredni signali upućuju na stanje monetarne politike, omogućuju fiksiranje i kreiranje manje inflacije • Stvaranje odgovornosti za vođenje monetarne politike - Nedostatak potreba postojanja izravne i realne veze između krajnjeg cilja i ciljanih monetarnih agregata
Ciljane inflacije „inflation targeting“ - Ciljanje inflacije za cilj ima; 1. Javno objavljivanje srednjoročne brojčane vrijednosti inflacije
2. Institucionalnu obvezu održavanja ciljane vrijednosti inflacije 3. Potiču odgovornost i transparentnost - Prednosti targetiraanja inflacije; 1. Uvažavanje veze između novca i inflacije 2. Korištenje svih raspoloživih informacija 3. Razumljivost mjera od strane javnosti i transparentnosti 4. Smanjenje neizvjesnosti putem komuniciranja s javnosti 5. Rast odgovornosti središnje banke
Operativni ciljevi - Instrumenti politike (operativni instrumenti) predstavljaju varijable koje reagiraju na instrumente središnje banke i ukazuju na stanje monetarne politike - Operativni instrumenti: • Rezervni agregati (ukupne rezerve, monetarna masa) • Kamatne stope (prekonočne kamatne stope i kratkoročne kamatne stope) - Operativni instrumenti vezuju se s posrednim ciljevima
Transmisija monetarne politike
Instrumenti
Operativni instrumenti
Posredni ciljevi
INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE
Instrumenti monetarne politike
Krajnji cilj
(služe središnjoj banci za reguliranje količine novca u opticaju , ona se koristi njime da bi uskladila količinu novca u opticaju sa kretanjima i zahtjevima realne ekonomije) - Instrumenti monetarne politike – dvije temeljne skupine • Kvantitativni instrumenti – utječu na kreditni potencijal • Kvalitativni instrumenti – utječu na strukturu kreditnog potencijala - Instrumenti monetarne politike; 1. Obvezna rezerva 2. Politika refinanciranja (diskontne stope) 3. Operacija otvorenog tržišta 4. Selektivni krediti 5. Kvantitativna ograničenja 6. Moralna uvjerenja
Obvezna pričuva „reserve requirements“ - Obvezna pričuva je zahtjev likvidnosti po kojem su komercijalne banke obvezne držati propisani dio svog portfelja u oblicima likvidne imovine (rezerve, trezorski zapisi) - Razlozi uporabe obvezne pričuve; • Monetarna kontrola i upravljanje monetarnim uvjetima • Manipuliranje obveznom rezervom provodi monetarna politika • Obveza održavanja rezervi na kojima banke zarađuju malo ili ništa svojsvrstan je porez pa se smatra instrumentom fiskalne politike • Osiguranje likvidnosti banaka – posjedovanje „dobrog novca“ - Fiskalni aspekt nerenumirane obvezne pričuve osjetit će deponeti i zajmotražitelji na razlici između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa banaka
- Primjena instrumenata obvezne rezerve od središnje banke traži utvrđivanje: • Osnovice obračuna obvezne rezerve – jedinstvena ili diferencirana
• Stope obvezne rezerve - jedinstvena ili diferencirana • Mogućnost korištenja izdvojene obvvezne rezerve – moguće ili ograničeno • Držanje obvezne rezerve – na računu kod središnje banke ili u blagajni • Kamatne stope na sredstva izdvojene obvezne rezerve – postojanje renumeracije ili ne
Operacija otvorenog tržišta „opern market operation“ - Operacije otvorenog tržišta čine kupnje i prodaje vrijednosnica od strane središnje banke kako bi ubrizgala i povukla likvidnost iz sustava, obilježja • Fleksibilnost u uvjetima, iznosima i vremenu provođenja • Središnja banka inicira operaciju • Utjecaj na kamatne stope novčanog tržišta - Operacije otvorenog tržišta provode se na primarnom i sekundarnom tržištu - Problemi i izbor vrste i dospijeća vrijednosnica za potrebe provedbe operacija - Politikom operacija otvorenog tržišta mijenjaju se: • Razine rezervi banaka • Cijena i prihod vrijednosnica • Ekonomska očekivanja - Operacija otvorenog tržišta ; -izravna kupnja ili prodaja -kupnja vrijednosnica prema sporazumu o reotkupui prodaja vrijednosnica uz obvezu ponovnog otkupa - Repo sporazum – sporazumom središnja banka kupuje vrijednosnice od dilera, a diler se obvezuje da će iste otkupiti određenog dana po određenim uvjetima - Revers repo „obrnuti repo“ središnja banka prodaje vrijednosnicu dileru obvezujući se da će istu ponovno otkupizi određenog dana po određenoj cijeni
Politika diskontiranja (refinanciranja) kreditnih pogodnosti
- Troškovi i dostupnost sredstava refinanciranje kod središnje banke određuju potražnju banaka za rezervama - Troškovi i dostupnost sredstava predstavlja diskontna stopa - Poslovne banke koriste reeskont kod središnje banke tražeći kredit u zamjenu za vrijednosnicu iz svojeg portfelja kao osiguranje do dospijeća duga - Središnja banka u osiguranju likvidnosti na kratki rok i smirivanje fluktacija u razini kamatnih stopa primjenjuje ovaj instrument - Središnja banka pri primjeni instrumenata diskontnog prozora može mijenjati: • Kamatnu stopu pri odobravanju kredita • Uvjete i kriterije reeskonta • Razinu kredita poslovnim bankama • Kamatu na novčanom tržištu - Središnja banka djeluje na uvjete refinanciranja: • Mijenjanjem kamatne stope • Definiranjem različite duljine trajanja diskontnog kredita - Kroz ovaj instrument središnja banka realizira svoju funkciju kreditora u krajnjoj nuždi
- Kvantitativna ograničenja: • Iznos odobrenih kredita • Stopa obvezne likvidnosti banke • Visina kamatne stope - Selektivni instrumenti monetarne politike – selektivni krediti kojima se pokušavaju financirati posebne namjene - Moralna uvjeravanja – središnja banka nastoji utjecati na poslovne banke da vode kreditnu politiku u smjeru što ga preporučuju središnje banke • Izražavanje zabrinutnosti u pismima komercijalnim bankama • Uspostavljanje neformalnih kontakata s upravom banaka • Tjesnja suradnja s drugim supervizorima
Instrumenti monetarne politike FED – a - Temeljni cilj FED –a : Pomoći ekonomiji u postizanju pune uposlenosti u neinflatonim uvjetima na razini ukupnog dohotka - U aktivi FED-a – vrijednosnice i krediti bankama - U pasivi – obvezna rezerva banaka, trezorki depoziti, federalne note
- Operacije otvorenog tržišta – kupovina - Kupovina vrijednosnica od komercijalnih banaka: • Banka daje vrijednosnicu • FED plaća vrjednosnicu • Banka povećava razinu rezevi - Kupovina vrijednosnica od javnosti: • Javnost daje vrijednosnice • FED plaća vrijednosnice javnosti na njihove depozitne račune • Banka povećava razinu rezervi - Opcije otvorenog tržišta – prodaja • Prodaja vrijednosnica FED –a bankama i javnosti umanjuje rezerve banaka
- Obvezna rezerva – podizanje stope • Banke moraju držati veću razinu rezervi • Banke smanjuju kreditiranje • Ponuda novca se smanjuje - Obvezna rezerva – smanjenje stope • Banke mogu držati manji iznos rezervi
• Banke povećavaju kreditiranje • Ponuda novca se povećava - Politike diskontne stope - Federal found rate – posuđivanje viškova sredstava putem FED – a o Između banaka s manjkom i banaka s viškom sredstava preko noći o Između banaka s manjkom i Fed –a kroz „discount window“
Instrumenti monetarne politike ECB - Operacije otvorenog tržišta kojima se ECB služi; • Glavne operacije refinanciranja • Dugoročne operacije refinanciranja • Strukturne operacije - Ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od ECB –a • Stalne kreditne sposobnosti „marginal lending facilities“ • Stalne depozitne pogodnosti „deposit facilities“ - Politike obvezne rezerve
Instrumenti monetarne politike HNB –a - Operacije na otvorenom tržištu: • Redovite operacije • Operacije fine prilagodbe • Strukturne operacije - Stalno raspoložive mogućnosti • Novčani depoziti • Lombardni kredit
• Unutardnevni kredit - Obvezna pričuva – 14%, stopa renumeracije 0,75% - Devizne aukcije - Blagajnički zapisi - Minimalno potrebna devizna potraživanja - Kratkoročni krediti za likvidnost
POTRAŽNJA ZA NOVCEM
Determinante potražnje za imovinom - Potražnja za imovinom raste kada raste bogatstvo jer se povećavaju resursi ua kupnju imovine - Novčani tok koji tome pogoduje je porast dohotka stanocništva vezan za rast plaća, ostvarene kapitalne dobitke, najamnine, rente - Uz nepromjenjenu razinu dohotka potražnja za određenim oblikom imovine mijenja se ovisno o očekivanom prinosu i drugim karakteristikama te imovine u odnosu na druge oblike imovine - Atraktivnost imovine određena je povratom, rizikom i likvidnosšću pojedinog oblika imovine - Tri pobrojane sastavnice i razina bogatstva odrednica su potražnje za imovinom - Očekivani povrat predstavlja mogući dobitak određenog oblika imovine tijekom definiranog razdoblja, potražnja za određenim oblikom imovine bit će veća što je stopa povrata na taj oblik imovine veća - Likvidnost predstavlja sposobnost brzog i lakog pretvaranja određene imovine u novac, bez gubitka i troškova. Što je imovina likvidnija to je potraćnja za takvim oblikom imovine sve veća - Razik predstavlja vjerojatnost pojave gubitka u vrijednosti imovine nastale uslijed promjena u tržišnim kretanjima. Što je rizik manji to je potražnja za imovinom veća.
Klasična kvantitativna teorija
- Prema njoj novac ima; • neutralne realne efekte na ekonomsku aktivnost • promjena količine novca promjenila bi obujam transakcija koji su kućanstva voljna poduzeti, ali ne bi utjecala na potpunu zaposlenost proizvodnje • utjecaju novca prilagodile bi se samo cijene - klasičari smatraju da potražnja za novcem postoji isključivo iz: transakcijskog motiva – novca kao sredstva razmjene i planirane razmjene motiva držanja novca iz predostrožnosti - evolucijom kvant.teorija novca diferencira se na: -transakcijsku varijantu teorije -dohodovnu varijantu teorije
Transakcijska kvantitativna teorija - Fisherova „jednadžba razmjene“ primjer je transakcijske kvantitativne teorije - Jednadžba predstavlja odnos između količine novca M i transakcijske brzine opticaja novca V s jedne strane i obujma transakcije po stalnim cijenama Q i opće razine cijena P s druge strane MV = QP MV + M V = QP M- gotov novac; V- brzina opticaja gotovo novca M –depoziti po viđenju; V – brzina opticaja depozita po viđenju
Dohodovna kvantitativna teorija - Prema dohdovnoj klasičnoj kvantitativnoj teoriji potražnju za novcem određuje dohodak po tekućim cijenama „Y“ i koeficijent „k“ - Koeficijent „k“ predstavlja dio dohotka koji ekonomski subjekti drže u vidu novca (za transakcijske svrhe) i u obliku imovine - Ravnoteža se ostvaruje u točki izravnavanja potražnje novca i stvarno raspoložive količine novca
- Proizvod koeficijenta k i dohotka kvantitativno odgovara potražnji novca Md = kY Md –tražena količina novca Y – nominalne vrijednost proizvodnje Y = razina cijene P i dohotka izraženog u stalnim cijenama y k – koeficijent ( 0
Keynsova teorija potražnje za novcem - Preferencija likvidnosti ili masa novca M sastoji se iz dva oblika novca; • Transakcijska potražnja za novcem L1 tj. novac koji služi kao sredstvo plaćanja i koji je u funkcionalnoj vezi s nacionalnim dohotkom, povećanje dohotka ima za posljedicu povećanje transakcijske potražnje za novcem • Špekulativna potražnja novca L2, potražnja u funkcionalnom odnosu s kamatnom stopom ( padajuća funkcija kamatne stope ) , špekulira se s kretanjem kamatnjaka i odnosom kamatnjaka i cijena obveznica L = L1 + L2 L1 = (Y) L2 = L (i) • Špekulativna potražnja za novcem je jednaka iznosu novca što ih ljudi drže iznad iznosa potrabnog za obavljanje redovitih aktivnosti • Prema Keynesu bogatstvo se drži ili u novcu ili u obveznicama - Keynes je smatrao da ljudi žele držati određeni iznos realne količine novca, pa je ukupnu potražnju za novcam izrazio funkcijom preferencijalne likvidnosti oblika Md = f (i, y) P
- +
Md - realna potražnja za novcem (potražnja za realnom količinom novca) P Y – realni dohodak (dohodak izražen u stalnim cijenama) i – kamatna stopa - Brzina opticaja pozitivno je vezana sa kretanjem kamatnjaka - Kada se kamatnjaci povećaju smanjuje se potražnja za novcem pa posljedično raste brzina opticaja novca - Teorija preferencije likvidnosti dokazuje da brzina opticaja novca tim veća što je veća nestabilnost kamatnjaka (odnosno što su nestabilnija očekivanja promjene kamatnjaka)
Reformulirana kvantitativna teorija - Polazna osnova imovinskih monetarnih teorija, novac se traži kao dio imovine, a potražnju novca determiniraju tri skupine faktora; • Ukupna vrijednost imovine koja se drži u različitim oblicima • Cijene određenog oblika ili alternativnih oblika imovine i prinosa koje one nose • Ukusi i preferencije krajnjih vlasnika imovine - M. Friedman razlikuje 5 oblika imovine; novac, obveznice, dionice, fizička dobra bez ljudskog kaitala i ljudski kapital ili radni kapacitet pojedinca - Potražnja za novcem stabilnija je u Keynesovoj teoriji;; Prvi razlog – relativna stabilnost permanentnog dohotka koji ostaje nepromjenjen i u razdobljima snažne promjene konjukture, odnosno izraženih fluktacija tekućeg dohotka Drugi razlog – vezan je uz stabilnost razlike između očekivanog povrata na nenovčane oblike imovine u odnosu na očekivani povrat na držanje novca - Friedman zaključuje kako je potražnja za novcem malo osjetljivija na promjenu kamatnjaka - Brzina opticaja po Friedmanu nije konstantna, ali je predvidiva sve dok postoji predvidivost tekućeg dohotka i permanentnog dohotka te stabilnosti potražnje za novcem koja nije osjetljiva na promjene kamatnjaka.
NOVAC I INFLACIJA
Klasična kvantitativna potražnja za novcem - Počinje smrću D.Humea i dijelom A.Smitha „Bogatstvom naroda“ 1776. God. i taje do smrti Milla 1873. - Kvantitativna teorija temelji se na kvantitativnom odnosu novca i cijena, bolje rečeno na kvantitativnom određenju razine cijena - Klasična kvantitativna teorija novca obuhvaća tri osnovne varijable; količinu novca, cijene i robne transakcije - Pigou smatra da je novac „veo“ kojim se prikrivaju realna kretanja, te da novac ima utjecaj jedino na opću razinu cijena MV = PQ - Stara kvantitativna teorija definira se na sljedeći način: • Cijene robe određuje ukupna količina novca u opticaju • Povećanje količine robe, cijene robe se smanjuju, a vrijednost novca raste pod uvjetom da se količina novca ne mjenja • Količina novca raste, cijene robe rastu, a vrijednost novca se smanjuje pod pretpostavkom da je količina robe nepromjenjenja
Pojam inflacije - Inflacija je odražavajuće povećanje opće razine cijena - Nastaje kada se količina novca mijenja bez promjene na strani robe, tako da to mijenjanje utječe na opću razinu cijena - Nastaje i voljom monetarne, odnosno državne politike za svoj račun sa svrhom stjecanja kupovne moći koja joj nedostaje - Ona je monetarni fenomen
Vrste inflacije - Prema uzorku; • Inflacija potražnje
• Inflacija troškova • Strukturna inflacija - Prema intezitetu; • Blagu inflaciju (stopa inflacije na godišnjoj razini manja od 5%) • Umjerenu inflaciju (stopa inflacije na godišnjoj razini između 5-10 %) • Galopirajuća inflacija (stopa inflacije na godišnjoj razini veća od 10 %) • Hiperinflacija (mjesečna stopa inflacije na godišnjoj razini veća od 50%)