Hamlet
Kada bismo htjeli da pročitamo sve što je napisano o Hamletu, ne bismo imali vremena da čitamo ništa drugo pa ni Hamleta.Viljem Šekspir je teme i fabule, između ostalog, nalazio u ve postojeim djelima koja su raspaljivala maštu i budila znati!ellju slušala"a i gledla"a. #lično i drugim djelima koja je napisao, i drama Hamlet svoj pretekst ima u nekim izvorima koji mu predhode.#i!e za ovo djelo Šekspir je našao u staroj holandskoj priči o $mletu,koju je, kasnije, danski pisa" istorije #akso %ramatik unio u svoju knjigu &anska istorija, objavjenu u 'arizu()(*.
+eđutim, o Hamletu je postojala, prije Šekspirovog Šekspirovog djela, druga engleska drama, čiji je pisa" bio tragičar omas Kid, poznat po djelu Španska tragedija. rei rei izvor izvor njegove inspira"ije inspira"ije sadr!an sadr!an je u savremenoj savremenoj istoriji, istoriji, u onome šta šta se dešavalo na kraljevskom dvoru u vidu intriga i borbi za vlast.&akle, okvir, atmosfera i lik glavnog junaka bili su unaprijed uslovljeni raspolo!enjem pjesnika, društveno-političkim prilikama i pozajmljenom bajkom, odnosno ranijom dramom o Hamletu. 'rema tome, svi elementi dati su unaprijed ubistvo, preljuba, pojava duha ubijenog koji vapi da bude osveen, politička i ljubavna intriga, simulirano i pravo ludilo, još smrti i ubistava, i samoubistvo, i, najzad, krvava osveta i smrt osvetnika. &rama Hamlet prvi put je prikazana u /ondonu (*01. gdine, a prvi put je štampana naredne, naredne, (*02. godine. &jelo je pisano u stihu, stihu, mada ima ima u njemu i proznih proznih mjesta. #astoji #astoji se iz pet činova. /i"a u komadu su mnogobrojna danski kraljevi Hamlet, sin danskog ubijenog kralja Hamleta, kralji"a %ertruda, Hamletova majka, i kralj Klaudije, njen mu! i brat ubijenog kralja3 prijatelj Hora"io, o4"iri +a"elo i 5ernardo3 kraljev savjetnik 'olonije, njegova ki 6felija i sin /eart i nekoliko sporednih likova. #i!e drame je dosta slo!en i njena kompozi"ija je izuzetno bogata promjenama promjenama mjesta7dvadeset puta8, temama i situa"ijama. 9ma dosta labavih epizoda, koje su više u funk"iji Šekspirove 4lozo4je poimanja čovjeka i !ivota a manje u funk"iji pokretanja događaja na kojima se gradi i razvija sama radnja. &o ovog djela u knji!evnosti nije bilo takve pojave da da jedno djelo sa dosta jednostavnom pričom o kralju :koji je ubio svog brata da bi došao na presto, s njegovih osam mrtvih, jednim duhom, jednom poludjelom i jednim koji se pravi lud: mo!e izazvati toliko pa!nje i oprečnih sudova kroz čitav niz knji!evnih epoha. ; pitanju je, izvjesno, neki univerzalni smisao sadr!an u pojavi kraljevia Hamleta i njegovoj tzv. hamletovštini, u njegovoj mnogoznačnoj i često kontradiktornoj prirodi, koja pru!a mogunosti za različita tumačenja. /ik kraljevia Hamleta
Kraljevi Hamlet ima trideset godina, i u tih trideset godina postoje dva razdoblja prvo obuhvata godine njegovog !ivota do de4nitivnog povratka iz Vitemberga, Vitemberga, gdje je studirao 7ovo razdoblje nije poetizovano u djelu, ali se da naslutiti na osnovu iskaza drugih o njemu83 drugo razdoblje počinje od smrti o"a pod dosta nejasnim okolnostima. 'rema tome očeva smrt je prelomna tačka od dvostukog značaja ona dijeli Hamletov !ivot na onaj prije i onaj poslije i ona je !i!no mjesto na kome se gradi "ijeli kon
Hamlet je, nasuprot varvarskoj prirodi kralja Klaudija i dvorana, bio otmjenog duha. =nanje je sti"ao u Vitenbergu, na /uterovom univerzitetu. 6vaj duh je bogatio pozorišnim predstavama, predstavama, čitanjem poezije, izučavanjem 4lozo4je3 bio je dobar mačevala", mačevala", odjevao se se po modi , a odlikova odlikovalili su ga i trezvenost, trezvenost, čistota, mladost i ljepota. >ivei na dvoru, okru!en pa!njom i sjajem, o svijetu je nosio idealnu idealnu sliku. sliku. 5io je uvjeren uvjeren da svijet počiva počiva na besprijekor besprijekornoj noj ravnote!i dobra i zla i da njegovom ustrojstvu nema šta da se doda niti oduzme. Vjerujui u harmoniju spoljašnjeg svijeta, i sam je osjeao zadovoljstvo, bezbri!nost , polet, neki unutrašnji sklad. ; takvim okolnostima !ivljenja, on nije znao za napor ovladavanja problemaima i nevoljama što ih običan !ivot nudi, pa zato nije vje!bao volju da se istrajava, brzo odlučuje i stupa u ak"iju. ?jegova mo zapa!anja i kritičkog promišljanja pojava, stvari i odnosa u društvu zaista su impresivni, ali je lišen nečeg drugog - praktičnih koraka i vještine snala!enja u okru!enju koje nastanjuje li"imjerje, brutalnost, zločini, nemoral, podaništvo i la!.
'rve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze sa smrti njegovog o"a pod još nerazjašnjenim okolnostima. #vijet i ljudi odjednom su mu se ukazali u svoj svojoj slo!enosti i nepredvidivosti ljudi nisu ino za šta se izdaju, a svijet nije ono što mi mislimo da jeste. 'očeo je da otkriva oko sebe egoizam, gramzivost, dvoličnost dvoličnost i nemoral. Hamletovo bie biva istraumatizovano istraumatizovano u svojoj moralnoj čistoi, zatečenosti i nemoi da bilo šta učini. &olazi do potpunog zaokreta u njemu počinje povlačenje u sebe, promišljanje i sebe i ljudi oko sebe. 'ostaje introvertna ličnost tajanstvena, nepristupačna i nepovjerljiva. 6n je sada onaj koji svijet posmatra iz prikrajka, sa nespokojstvom i velikim razočaranjem. 9 ukoliko više raste sumnja u istinitost očeve smrti, utoliko više jača predstava o vlastitoj suvišnosti suvišnosti u tom svijetu, utoliko je vei intenzitet drame u njegovoj duši.
Kad duh zatra!i osvetu, Hamlet, pun mr!nje prema kralju i kralji"i izriče zakletvu da e osvetiti svog o"a. ?jegove predstave predstave o svijetu, saznanjem da je :vrijeme izašlo izašlo iz zgloba:, biva sasvim srušeno srušeno jer uviđa uviđa da je taj isti svijet pun la!i, prevara i nedjela i da je - u odnosu na sve to - nemoan da bilo šta preduzme i vrati ga u pređašnju sliku. Ve je ovdje počelo njegovo oklijevanje, sumnja u smisao osvete i odlaganje same osvete, pod izgovorom da su potrebni novi dokazi.
&a bi došao do novih dokaza o ubistvu o"a, Hamlet, vrlo uman i dobar poznavala" glume i njenog funk"ionisanja, uzima ludilo za masku. ;!ivljen u ulogu ludaka, on iz korijena mijenja izgled, pokret, izraz li"a, odjevanje i jezik. @iječ i jezik nisu više izraz mudrosti i znanja, ve sredstvo osmišljenog ludila. #a :ludilom: Hamlet mo!e slobodno da se kree, da sluša, da stupa u dijaloge, da provo"ira. u uspješnu promjenu na Hamletu najbolje opisuju riječi kralja Klaudija :...?i unutrašnji unutrašnji čovijek, niti spoljni, ne liči više na ono što beše:.
@azočaran u ljude oko sebe i ustrojstvo društva o kojem traje, Hamlet e u susretu sa :prijateljima: svijet nazvati tamni"om, jer je zemlja nastanjena zločin"ima, prevarama i svakojakim podlostima. 9skustvo mu je donijelo razočaranje ne samo u egzisten"iju ve i u čovjeka, zbog ljudi kao što su Klaudije, 'olonije, @ozenkran"... #vi oni su ništitelji ljudske čistote, istine i plemenitosti i, kao takvi, korov ovog svijeta. ; monologu koji potpunije oslikava Hamletovu dilemu i unutrašnji ras"ijep ličnosti, on izgovara svoje poznato :5iti ili ne biti, pitanje je sadA:. 5iti treba da znači postojati pa makar i trpjeti, samo da se bude ili, pak, - druga je mogunost - pobuniti se protiv poni!avajueg statusa statusa i svih bijeda. ; tom kontekstu, postavlja se pitanje da li je i postojanje postojanje po svako svako "ijenu ono pravo biti u vrijednosnom vrijednosnom smislu 7biti 7biti čovjek, svoj8 ili je, pak, to odri"anje od sebe. ?emoan za ak"iju da mijenja svijet i da nađe rješenje za svoje psihološke tjeskobe i nesani"e, Hamlet bi da potone u san, dubok i trajan, što i nije ništa drugo do bjekstvo od surove stvarnosti, od problema i vlastitog mučenja.
Hamletovo razočaranje se sve više širi. 'rvo razočaranje u majku, stri"a i 'olonija, a zatim i u 6feliju što je pristala da bude predmet manipula"ije o"a i kralja, pa onda razočaranje i dotad vjerne i tobo! iskrane prijatelje. ?a kraju, došlo je razočaranje u sve ljude koji su, po njemu, poten"ijalni grešni"i. 9skren i okrenut istini, Hamlet nije poštedeo ni sebe. 9 u sebi je otkrio poroke, iako ih čitala" mnogo i ne zapa!e. 6holost je "rta njegovog bia ismijava 'olonija, grobara naziva lupe!om i sebe gospodaem &anske. ?jegova osvetoljubivost, takođe, nalazi mjesta u gestovima i postup"ima koje čini u odnosu na 6feliju
koju voli, u odnosu na njenog o"a i prema svojo maj"i. ; smrt šalje :prijatelje: jer mrzi u njima njima poslušnost poslušnost i podaništvo. podaništvo. ; početku početku ga muči i častoljublje, častoljublje, prosto pati što mora jesti :vazduh kljukan obeanjima:3 !ali se Hora"iju na Klaudija što mu je uništio nadu da e doi na preszo. +eđutim, do kraja drame, sve e to nestati i on e biti čovjek vrlina.
Hamletova upustva glum"ima izraz su njegove široke renesansne kulture, visokog obrazovanja i izvrsnog poznavanja prirode pozorišta. 'očev od saznanja da mu je namjenjena smrt, Hamlet počinje da se mijenja - oslobađa se poznatih kolebanja da li da ubije kralja ili ne. 'ostaje odlučniji, dostojanstveniji, hladniji i misaoniji. Hamlet je sada spreman da postupa :savršeno po savijesti:. ;ništavati korov korov 7'olonije, Klaudije8 postaje zadatak njegove savijesti, ali bez novih dilema i lomova u njemu. ?jegova borba više nije samo izraz ličnih obračuna, ono više nije pitanje sujete i časti, nego postaje čin etičkog djelanja i ak"ije koja poprima humanistički smisao. o više nije borba protiv kralja ve borba protiv svih sličnih njemu, tj. 'rotiv zla koje ru!i li"e na tijelu društva, "ijele ljudske zajedni"e. &a bi ak"ija dobila univerzalni smisao, Hamlet je morao u sebi da pobijedi poroke, o kojima je sam govorio osvetoljubivost 7sebičnu i ličnu8, oholost, slavoljublje. 6 problemu problemu hamletovštine
Kada se govori o Hamletu, nije mogue a da se ne pokerene i problem tzv. :hamletovštine: kako se ona manifestuje, šta je to što je određuje i koji je njen osnovni smisao.
Hamletovština kao pojam došao je sa Hamletom, sa njegovom osobitom duhovnom strukturom koja je, u nizu vjekova i knji!evnih razdoblja, pokretala nove rasprave i tumačenja, često i protivurječna, a što je za posljedi"u imalo na hiljade pisanih radova.'rvo, ono što je u osnovi :hamletovštine: jeste stalno odlaganje ak"ije. =ato se i smatralo da :hamletovština:nije ništa drugo do :neodlučnost, razmišljanje mjesto djelanja, odsutnost volje i sposobnosti za čin, mizantropsko bje!anje od svijeta i !ivota...: ; tom smislu su i neki šekspirolozi izvlačili zaključak da je sam Šekspir u liku Hamleta prikazao jednu vrstu negativnog ideala3 drugi smatraju da Šekspir veliča aktivnu prirodu prirodu čovjeka time što u prvi plan stavlja njenu suprotnost 7aktivna priroda je Bortinbras, a njena suprotnost Hamlet8. +eđutim, ono što je bitno za Hamleta, a i što i on sam priznaje, jeste da je on čovjek vrlina koje su :kao nebo čiste: , ali i čovjek :mane svoje prirode: , da on rođenjem nosi :pečat jednog nedostatka: , kako ka!e. 6n bi sa tom :manom prirode: ostao takav ma šta da
se desi i ma kakvi bili ljudi oko njega, jer to je, ipak, urođeno stanje duha koje se ne da izmijeniti. izmijeniti. 9 griješe oni koji misle da je u Hamletu sadr!ana Šekspirova kritika neaktivnosti3 u pitanju je nešto drugo, vrednije :osuda nečovječne aktivnosti sebičnih nesavjesnih, nesavjesnih, ubi"a:
; vezi sa ovim problemom , postavlja se i ključno pitanje zašto Hamlet neprestano odla!e osvetuA Bormalisti misle da je to iz praktičnih dramaturških razloga ako bi bilo osvete, ne bi bilo drame, jer dok ima odlaganja, ima iščekivanja, ima radnje, pa samim tim i drame.6dlaganje osvete ishodi iz Hamletove neodlučnosti, misle neki. ?i ova Hamletova neodlučnost nije doslijesno izvedena. 6n je prema nekima aktivan, prema nekima nije. Konkretno, prema maj"i je aktivan u izri"anju svoje mr!nje i u razobličavanju njenog in"esta. 9 prema 6feliji, u izri"anju prezira, takođe je aktivan, čak i agresivan. ?ije neodlučan čak ni prema 'oloniju, ni prema @ozenkran"u ni %ildesternu, kao ni prema /eartu-izaziva ga pored 6felijinog groba. 6n je neodlučan i neaktivan samo prema kralju, kojeg i najviše mrzi. 6n je , dakle, sputan samo u osnovnoj radnji, u :glavnoj ak"iji:.'red duhom se zarekao na osvetu3 u sebi neprekidno akumulira mr!nju kao energiju prema stri"u. 9ako ga je , dajui predstavu :+išolovka:, potpuno razobličio kao zločin"a , iako ga je samog i bespomonog bespomonog našao našao u molitvi, molitvi, na koljenima, koljenima, on ga ga ne ubija, ostaje neaktivan. =aštoA =ato što !eli da svoju osvetu učini smislenijom, smislenijom, da joj pribavi vee dokaze i etičko opravdanje, da ta osveta bude pred li"em svijeta jedina logična logična mogunost, mogunost, opravdana i prihvaena od svih, kako kako ne bi bila do!ivljena kao odve lična, sebična , i kao takva dovela do njegovog prokletstva. $ kad je taj uslov stvoren, došla je i osveta, ali plaena skupo, vlastitim !ivotom. =nači, :Hamletovo kolebanje prestaje prestaje onda kada se on nesumnjivo uvjerio ne samo da je kazna pravedan nego da bi bilo zločin oprostiti oprostiti je nepovravljivom zločin"u: zločin"u: . #hodno ovome, :hamletovština: je neaktivnost, nesposobnost da se izvrši čin koji ne bi bio :savršeno po savijesti:. =ato se :Hamlet: ne bi mogla tretirati kao :drama o čovjeku nesposobnom za ak"iju:, ve kao drama o melanhoničnom i divnom sanjaru koji se, prvi put u sudaru sa grubim i nepravednim svijetom, rastu!io nad :globljenošu svijeta:, i koji tra!i način da taj i takav svijet, u skladu sa svojom savješu, popravi. Hamletov tragizam i njegovu prirodu najbolje je opisao pjesnik %ete uporedivši Hamleta sa skupo"ijenom vazom u koju je, umjesto "vijea, posađen hrast, korijen korijen hrasta se razvija i vaza pu"a, razbija se. ; ovoj pjesničkoj 4gura"iji velikog %etea upravo je sadr!ana jedna prosta konstata"ija na kojoj se gradi "ijelo tijelo, a to je nesaglasnost između osobina Hamletove duše i postavljenog mu zadatka, odnosno umjesto unutrašnje senzibilnosti i grubosti spoljašnjeg svijeta, kojoj se Hamlet nije mogao prilagoditi.
Csej
:Ko bi vukao tovar, pod umorom !ivota stenjui i znojei se da strah ne buni od nečeg po smrti ...A :
6vozemaljski !ivot, ili samo !ivot 7ako uzmemo da drugog !ivota nema8, je nerijetko tegoban. ; trenu"ima kada se poput olova obruši na ve povijena plea, smrt se kao njegova suprotnost čini spasonosnom. #uprotno opštem pojmu o !ivotu i smrti, skloni smo da !ivot smatramo nevrijednim nevrijednim !ivljenja a smrt nam se pak čini privlačnom i izbaviteljskom. $ kako i ne bi ako u njoj vidimo izlaz iz, čini se bezizlazne, situa"ije.
$li, nije li prava riječ za taj :izlaz: bijeg, bijeg od toga da se uhvatimo u košta" sa nedaama što nam ih !ivot nosi. ?ema onoga ko se u !ivotu nije razočarao, koga nije uvrijedila nepravda, koga nisu izdali ni prezreli... $li, svi ti nemili događaji mo!da su poslani da osna!e, da učine otpornijim na udar"e one koji pate. ;koliko pak pribjegnemo smrti kao rješenju svojih :neriješivih: !ivotnih problema ili nas bar obuzmu misli o smrti kao izbavljenju, dolazimo do pitanja smisla samoubistva.
&a li me poslije mučnog !ivota čeka nešto manje mučnoA 9 ma koliko se upirala da učvrstim svoju vjeru kako je ovaj !ivot samo :dolina suza: i kako mi poslije smrti 7ali ne i sopstvene smrti koju bi sama namjerno skrivila jer to je grijeh8 mo!e biti samo bolje, ipak mi ideja :kroz smrt u novi !ivot: ostaje velika nepoznani"a. $ poznato je da se obično bojimo nepoznatog i upravo taj strah od onog :po smrti:, strah :od tajne zemlje, s čijih međa još nijedan putnik vratio se nije: koči nas u naumu da si ubistvom prekratimo ovozemaljske muke te :rađe podnosimo zla koja su tu ve nego da letimo onima drugim, nepoznatim još:.
9 Hamlet pred sebe stavlja pitanje !ivota i smrti. :5iti ili ne bitiA: ?jegovo je dvoumljenje ustvari trilema. 6n promišlja da li da pokuša da umiri svoju uzavrelu krv, !ivei sa spoznajom da mu stri" na pravdi 5oga ubi o"a tako mu
preotevši i presto, i !enu, i sve što se preoteti mo!e. 9li da olakša sebi tako što e se osvetiti zlotvoru i pribaviti sebi zadovoljštinu. zadovoljštinu. 9li pak da si prekrati muke muke i nemili mu !ivot i usni :vječnim: snom. 9 zaista se, na prvi pogled, prva solu"ija čini najneprihvatljivijom, druga pravednom, a trea najlakšom i najbezbolnijom. $li sasvim je dovoljno da malo zagrebemo ispod površine pa da vidimo kako ona zaudara na malodušnost, kukavičluk i nesposobnost za suočavanje sa !ivotnim nedaama od egzisten"ijalne egzisten"ijalne va!nosti.
:+o!e li kogod oproštaj da tra!i,
a korist od svoga zločina da dr!iA
6proštaj 7bar od 5oga8 za počinjeni grijeh mo!e da uslijedi nakon iskrenog pokajanja i ispravljanja štete koja je nanesena ako je ma kakvo iskupljenje mogue. 6naj pak ko zgriješi da bi sebi pribavio neku korist a zatim u!iva u blagodatima svog nedjela ne bi trebao ni moliti za oprost jer ga dobiti ne mo!e. Kad bi tako bilo, to bi značilo da je svako pozvan da učini nepravdu, prevaru ili ma šta što se kosi sa 5o!jim i ljudskim zakonima, da se potom :iskreno: pokaje ali ne i izvrši pokoru kojom bi se lišio onoga što mu je poslu!ilo kao motiv za nedjelo.
#vakom se dogodilo da radei u svoju korist ogriješi dušu, pa makar taj prekršaj bio mnogo neznatnijih razmjera od podmuklog zločinstva kralja Klaudija. #vakom se dogodilo 7bar nesvjesno8 da d zamaha svom samoljublju i da dopusti da ga ono zavede na krivi put. $li ne shvati svako da je zaveden i ne po!eli svako da umiri svoju savjest i povrati ljudsko dostojanstvo.
Dedno je sigurno. sigurno. Eak i nepravednik nepravednik iole zdrave zdrave pameti zna da je oprost oprost 7od 5oga i ljudi8 nemogue dobiti sve dok on u!iva u plodovima svog sramnog čina. Dedina pokora vrijedna oproštenja je odrei se onoga što te je nagnalo da pogriješiš. Eesto to nešto nije samo nekakva čisto materijalna dobit ve i osoba od krvi i mesa i u tom slučaju se pitanje sagriješenja i otkupljenja znatno uslo!njava.
9 samo kajanje je veliki i va!an korak jer svako sebi prvo mora podsvijestiti da je nekom nanio zlo i po!aliti zbog toga pa tek onda onda krenuti ili ne krenuti krenuti
putem lišavanja samog sebe blagodati što mu ih je čin nepravde donio. 6d drugog autora
?esto o djelu
Hamlet je prva od #ekspirove F"etiri velike tragedijeF3napisana je (*0( god.,na samom po"etku njegovog Ftragi"nog periodaF.5ilo je pokusaja da se dokaze da je u vrijeme kada je pisao Hamleta i druge velike tragedije #ekspir prolazio kraz neku tesku krizu u li"nom zivotu-da je zapao u depresiju,da ga je u to vrijeme ostvila tajanstvena Grna &ama,opjevana u njegovim sonetama,da je pretrpio gubitak neke drage osobe.'o drugim pretpostvkama,#ekspir pretpostvkama,#ekspir je u ovo vrijeme bio potisten zbog pada erla od Cseksa,svog navodnog prijatelja,koji se po"etkom (*0(. god. pobunio protiv kralji"e Clizabete i bio uskoro pogubljen.
'romjenu u opstem tonu #ekspirovih djela,koja tako uo"ljivo po"inje sa Hamletom,vjerovatno treba pripisati opstem duhovnom stanju u Cngleskoj krajem V9 i po"etkom V99 vijeka.o je bilo vrijeme politi"ke nesigurnosti7kralji"a nesigurnosti7kralji"a Clizabeta Clizabeta 9 je vladala u svojim poslednjim danima u atmosferi sve ve"e neizvjesnosti8,duhovne neizvjesnosti8,duhovne obespu"enosti,lomljenja obespu"enosti,lomljenja tradi"ionalnih tradi"ionalnih i uspostavljanje uspostavljanje novih vrijednosti,period vrijednosti,period kada su zbog razvoja novog znanja i empirijskih istrazivanja mnogi umni ljudi bili mu"eni nedoumi"ama u pogledu bitnih problema egzisten"ije.#ve to je dovelao do osje"anja duhovne ugrozenosti koje se odrazilo u mnogim knjizevnim djelima.ako da je mogu"e da je i #ekspir bio pod uti"ajem te opste duhovne atmosfere.9mao atmosfere.9mao je snaznog podsti"aja da tekstove koje je pisao za svoje pozoriste usaglasi sa novim raspolozenjem koje koje je zavladalo.Hamlet zavladalo.Hamlet je #ekspirov prvi veliki izraz tog raspolozenja.
9ako je nastanak Hamleta povezan sa ovom krizom duhovnih vrijednosti na smjeni dva vijeka,bilo bi pogresno smatrati da je ta drama samo odraz mjesta i vremena u kome je napisana.Hamlet je jedno od najslozenijih djela svjetske knjizevnosti.a tragedija je postala vrlo popularna,prezivela je sve smjene knjizevnog ukusa i do danas je ostala medju naj"itanijima.
Dedan od razloga razloga te privla"nosti privla"nosti ja sama pri"a pri"a o danskom danskom kraljevi"u,k kraljevi"u,koja oja je do
te mjere ljudska da i najrazli"itiji "itao"i nalaze u njoj nesto sto ih uzbudjuje.Hamlet ima vitalnost mitske pri"e koja se obra"a najdubljim djelovima svjesti,na gube"i pri tome privla"nost zanimljive pri"e o izuzetnim dozivljajima izuzetnog pojedin"a.6davno je primje"eno da svako doba,svaka genera"ija,pa i svaki "ovjek imaju svog Hamleta.
#til i jezik
; vrijeme kada je pisao Hamleta #ekspir je ve" u potpunosti izgradio svoj dramski stil.o je stil koji nosi pun naboj smisla i spremno se razlistava u pjesni"ke slike.?eekonomi"nost stila,primjetna u nekim ranijim #ekspirovim dramama,ovdje je ustupila mjesto sazetosti ,koja ne ide na stetu krepkosti ili jasno"e. Hamlet Hamlet je drama velike velike izrazajne izrazajne raznovrsnosti.?a"in raznovrsnosti.?a"in govora se neprekidno mijenja i moze biti svakodnevan i neusiljen7kao u Hamletovom razgovoru sa strazrima8,svejesno strazrima8,svejesno poeti"an7kao u opisu jutra na kraju prve s"ena8,divlje zestok7kao u s"eni u kralji"inoj odaji8,efektno odaji8,efektno retori"an7kao u Klaudijevim zvani"nim govorima8,prisan i neposredan7kao u monolozima8.o je stil pun one one istinske istinske dramske dramske poezije koja koja u izdvojenim izdvojenim odjelj"ima odjelj"ima na ostavlja naro"it utisak,ali u dramskom kontekstu dobija veliku upe"atljivost.
Veli"ina Hamleta se ne moze objasniti samo reljefno isklesanim likovima i raznovrsnos"u stila.+ogle bi se pomenuti i mnoge druge osobina koje doprinose vrijednosti tragedije-vjesto gradjenje dramske napetosti ne samo u glavnom zapletu u "jelini,nego u i manjim FlokalnimF zaristima drame7npr.pojava &uha83vizuelni dozivljaji koji se neizbrisivo urezuju u sje"anje 7prizor Hamleta sa Dorikovom lobanjom83istan"ano kontrastiranje tonova i likova3poeti"ni i razgovjetni iskazi neodredjenih titraja sa sumra"nih podru"ja svjesti3zadivljuju"a uskladjenost i stihova i proze ne samo s onim o "emu se govori nego i s onim ko govori.6d Hamleta mozda ima formalno savrsenijih,ali savrsenijih,ali izvjesno ne i bogatijih tragedija. #ta se to razlikuje u FHamletuFA
$ko se #ekspirova drama uporedi sa poznatim raznijim verzijama pri",prvo sto se uo"ava jeste neuporedivo ve"a zivotnost likova./ikovi u FHamletuFsu raznovrsni i upe"atljivi.ako uspjesno oblikovanje karaktera #ekspir postize raznovrsnim sredstvima.'onekad se "ini da pribjegava primitivnom postupku opisne karakteriza"ije,koji pre odgovara narativnoj nego dramskoj knjizevnosti,ali knjizevnosti,ali pri pazljivijem "itanju zapaza se da je u pitanju slozeniji
metod.&rugo sredstvo koje #ekspir koristi u FHamletuFs mnogo vjestine jeste stilska karakteriza"ija,odnosno variranje na"ina izrazavanja prema liku.#koro sve li"nosti imaju razgovjetan li"ni govor,koji se odmah prepoznaje u bogatom monoglasju drame.
&rugi vid vrbalnog samoodredjivanja koji #ekspir usjesno koristi u FHamletuF jeste monolog.; monolog.; modernoj modernoj drami monolozi monolozi nisu nisu "esti,ali u #ekspirovo #ekspirovo vrijeme vrijeme oni su predstavljali dramsku konven"iju,odnosno spadali su u odstupanja od doslovnog realizma.+onolog omogu"ava liku da pruzi gledao"ima njabitnije podatke o sebi i da im otkrije tajne svoje prirode.+onoloIi u FHamletuF su sredstvo pomo"u kojih se stavlja naglasak na unutrasnju dramu.&anski kraljeviI izgovara skoro tri "etvrtine od ukupnog broja monoloskih stihova i oni tome liku daju dubinu.Hamletova nedoku"ivost izvire velikim djelom iz njegovih monologa.?jihovim monologa.?jihovim uklanjanjem tok adnje se ne bi nimalo poremetio,ali poremetio,ali bi drama bila lisena nekih najpoeti"nijih trenutaka. trenutaka. 'orijeklo pri"e
?ajstariji izvor #ekspirovog #ekspirovog Hamleta bila je jedna sirova povjest iz varvarskih vremena.'ri"a o Hamletu prvi put se javlja u 99 vijeku,u djelu danskog istori"ara #aksa %ramatika.6na sadrzi skoro sve zna"ajnije likove i djelove zapleta koje nalazimp u #ekspirovom djelu,ali u mnogo grubljem vidu./ik koji odgovora 'oloniju nije samo ubijen nego je i isje"en na komade,skuvan i ba"en svinjama.
#aksova pri"a o Hmaletu je "esto prepisivana i bila je siroko poznata u rukopisu,a u V9 vijeku uklju"ena u jednu popularnu zbirku pri"a objavljenu u Bran"uskoj.6datle je preneta u Cnglesku,gdje je krajem V9 vijeka prikazivana jedan dramatizovana dramatizovana vrzija.a drama nije sa"uvana sa"uvana i u vezi vezi sa njom postvljaju se mnoga pitanja.?e zna se ko ju je napisao3po nekima pisa" je bio sam #ekspir,sto nje mnogo vjerovatno,a po drugima neki stariji pisa".a stara drama se zvala isto kao i #ekspirova tragedija,a u modernoj kriti"i se ponekad naziva,da bi se razlikovla od #ekspirovog komada,'ra-Hamlet.6 izgubljeno 'ra-Hamletu ima samo nekoliko posrednih pomena u djelima drugih pisa"a toga vremena.@anije dramatiza"ija ja posluzila kao osnova #ekspirove pri"e,ali #ekspir je rado uzimao zaplet iz djela drugih pisa"a i samo za nekoliko njegovih drama nije pronadjen izvor u ranijoj knjizevnosti. Hamlet
%lavni lik drame,svakako je danski kraljevi,Hamlet.Hamlet je u sredistu paznje i svi ostali likovi su podredjeni njemu.;prkos tome sto su nam poznate sve njegove misli ,to je lik slozen od protivure"nosti i sustinski nedoku"iv.; samoj drami skoro uvijek ga vidimo pod velikim psihi"kim pritiskom,pod maskom ludila ili pak uhva"enog u zamku okolnosti.$li neke primjedbe ljudi iz njegove okoline ukazuju na to kakav je Hamlet bio prije nego sto je na njegova ple"a stavljen tezak teret kaznjavanja zlo"ina.6felijine rije"i pruzaju nam uvid u vrijema kada je Hamlet H amlet bio nadahnut ljubavlju i kada ju je obasipao paznjom.Hamletova paznjom.Hamletova iskrena radost kada vidi Hora"ija,govori o "ovjeku koji je umio da prijateljuje,a nesto od maldala"kog preganjanja,pri"ljivosti i nadmudrivanja jos uvijek proplamsava u prvom susretu s drugovima iz djetinjstva,pre djetinjstva,pre nego sto se u njihov zivot uvu"e senak podozrenja.Hamlet pokazuje mnogo vidova koji su ponekad jasno izrazeni,nekad izrazeni,nekad samo nagovjesteni,ali nagovjesteni,ali su uvijek donekle nedore"eni i neuhvatljivi.$li neuhvatljivi.$li to ne zna"i da je Hamlet maglvotia 4gura sa neodredjenim karakteristikama.#ti"e karakteristikama.#ti"e se sasvim jasan utisak o njegovim pojedina"nim osobinama.6ne su ispoljene sa toliko psiholoskog realizma i izrazajne snage da se primaju kao stvarna zivotna iskustva i urezuju u sje"anje.#a Hamletom se nalzaimo u razli"itim situa"ijama-kada je srda"an sa Hora"ijom,kada prenerazeno slusa &uha ,kada se posmjeva 'oloniju,kada razmislja na groblju.#lusamo sta drugi misle o njemu i vidimo da su njihovi utis"i razli"iti3slusamo sta on misli o drugima i vidimo kako se njegov sud mjenja zavisno od raspolozenja3najzad saznajemo sta on sam misli o sebi. Klaudije
Klaudije,Hamletov Klaudije,Hamletov stri",o"uh i neprijatelj,najsnazniji neprijatelj,najsnaznijijj je lik u drami poslije Hamleta. 6n nije dat kao obi"ni negativni junak3njegov lik je mnogo slozeniji i dublji. ; svojim govorima on se pokazuje kao vjest besednik,a njegovi postup"i svjedo"e da je i "ovjek od ak"ije,odlu"an,lukav,opasan ak"ije,odlu"an,lukav,opasan i britke pameti. ? a po"etku se sti"e utisak da iskreno zeli da bude u dobrim odnosima sa Hamletom radi vlastite bezbjednosti,radi mira u drzavi i iz ljubavi prema Hamletovoj maj"i. u pomirljivost on pokazuje sve dok ne otkrije da Hamlet zna da mu je on ubio o"a. ada shvata da je u opasnosti i po"inje da preduzima korake protiv Hamleta. ada dva vjesta i ostrouman protivnika po"inju na jedan plan odgovarati drugim,spretno koriste slu"ajne, pa i nepovoljne okolnosti i manipulisu"i drugima u vlastitie svrhe. Klaudije zadrzava kraljevsko dostojanstvo i zadivljuju"u pribranost. 6d po"etka do kraja on je mo"an neprijatelj i dostojan protivnik danskog kraljevi"a. 6felija
6felija je lik potpuno podredjen podredjen zahtjevim zapleta,a osobine koje #ekspir uspjeva da joj i pored toga podari nisu naro"ito reljefne.+lada,njezna i nevina, 6felija u svom neiskustvu ne moze da razume Hamleta, a zbog svoje pokornosti o"u mora Hamletu da uskrati i emo"ionalnu podrsku koju bi bila kadra da mu pruzi i koju on kao da nemo trazi kada dolazi uzbudjen i neuredno obu"en u njenu odaju. 6na je zrtva okolnosti, prinudjena da odbije "ovjeka koga iskreno voli i da laze kako bi zastitila o"a. ; kasnijem razvoju dogadjaja ona je izlozzena sve snaznijim pritis"ima,koji na kraju slamaju njenu krhku li"nost. ako u prvom djelu drame njeno prisustvo naglasava izolovanost glavnog junaka,a u drugom djelu njeno ludilo i smrt unose snazne pateti"ne i poeti"ne tonove u polifono sazvu"je tragedije
