Ponavljanje – 1. Razred
Književnost kao umjetnost riječi
Znanost o književnosti – proučava knjiţevno djelo kao samostalno umjetničko djelo i promatra ga u kontekstu
Teorija književnosti – proučava zakonitosti oblikovanja knjiţevnog dijela: -
Analiza knjiţevnog djela
Klasifikacija knjiţevnosti ( učenje o knjiţevnim rodovima i vrstama )
LIRIKA
-
Versifikacija ( znanost o stihu ) o Stih: Ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina Slobodni stih Vezani stih:
-
Šesterac, osmerac Deseterac ( epski deseterac, lirski deseterac ) Dvostruko rimovani dvanaesterac
Stih bugaršćice
Strofa ( kitica ): o
o
Veća sintatička cjelina od stiha. Vrsta strofe određuje se prema broju stihova u njoj, bezobzira na njihovu duljinu. Vrste strofa: 2s – dvostih/distih 3s – trostih/tercet 4s – četverostih/katrena
-
Tercina ( 3x11 stihova s određenom rimom )
Rima ( srok, slik ) o
Glasovno podudaranje, najčesće najčesće na kraju stihova. Bitan je činitelj u ostvarivanju cjelokupnog smisla pjesme
o
Riječi koje se rimuju asocijativno se povezuju i tako smisleno i zvukovno obogaćuju značenje pjesme.
Vrste rima: Parna ( aabb )
-
Ukrštena ( abab ) Obgrljena ( abba ) Isprekidana ( abcb ) Nagomilana ( aaa )
Ritam ( pjesnički ritam ) o
Razlikuje se od ritma rit ma svakodnevnog govora. U njegovu stvaranju sudjeluju svi elementi strukture pjesme. Prebacivanje ( postupak kojim se sintatička cjelina razlama stihom
tako da se samo jedna riječ prebacuje u drugi stih ) Opkoračenje ( postupak kojim se sintatička cjelina razlama stihom tako da nekoliko riječi prelazi u drugi stih ) Prijenos ( postupak u kojem se sintatička cjelina prenosi iz jedne strofe u drugu strofu )
-
Pjesničke figure: Glasovne figure ( figure dikcije, zvučne figure ) Asonanca – uzastopno ponavljanje samoglasnika Aliteracija – uzastopno ponavljanje suglasnika ili glasovnih o
skupina u stihovima Onomatopeja – oponašanje glasova iz prirode Anafora – ponavljanje jedne ili više riječi na početku nekoliko uzastopnih stihova Epifora – ponavljanje jedne ili više riječi na kraju nekoliko uzastopnih stihova Simploka – ujedinjena anafora i epifora Anadiploza – jedna ili više riječi s kraja kraja jednog stiha ponavlja ponavlja se na
početku idućeg stiha o
Figure konstrukcije Inverzija – poredak riječi ( ili rečenica ) obrnut od gramatičkog Elipsa – nastaje kada iz rečenične cjeline izostavimo pojedine riječi Polisindeton – nizanje veznika bez gramatičke potrebe Asindeton – nizanje riječi bez njihova gramatičkog povezivanja
Retoričko pitanje – pitanje koje ne traţi odgovor Figure riječi ( tropi ) Metafora – skraćena usporedba Personifikacija – davanje ljudskih osobina ţivotinjama, biljkama i svemu neţivom Metonimija – stilska figura koja gradi preneseno značenje prema
o
nekim stvarnim odnosima Sinegdoha – stilska figura u kojoj se dio uzima umjesto cjeline, jednina umjesto mnoţine mnoţine i sl. Eufemizam – zamijenjivanje riječi blaţim izrazom Epitet – ukrasni pridjev Alegorija – produţena metafora, preneseno značenje se odnosi na cijelo djelo
Simbol – zamjenjivanje neke riječi, pojave ili pojma njegovom alegorijskom oznakom Figure misli Gradacija – izbor riječi, slika ili misli mi sli koji izaziva postupno
o
pojačavanje ili slabljenje
Usporedba ( komparacija ) – nastaje kada se nešto uspoređuje na
temelju sličnosti Antiteza – posebna vrsta usporedbe koja se zasniva na suprotnosti Hiperbola – posebna vrsta usporedbe, u njoj se nešto preuveličava radi naglašavanja emocionalnog stava Litota – suprotna hiperboli, izraz se zamjenjuje slabijim, u pravilu negativnim ili suprotnim Ironija – izraţavanje putem suprotnosti, misli se suprotno od
rečenog Oksimoron – posebna vrsta antiteze, novi pojam se stvara spajanjem protuslovnih pojmova Paradoks – figura u kojoj se izriče misao koja je sebi naizgled protuslovna Teme lirske pjesme o Ljubavna lirska pjesma o Misaona lirska pjesma
-
o
Pejzaţna lirska pjesma
Socijalna lirska pjesma o Domoljubna lirska pjesma o Duhovno-religiozna lirska pjesma Tradicionalni oblici o Himna o
-
Svečana pjesma posvećena nekom ili nečem što čovjek smatra vrijednim najvećeg poštovanja Značajke: S poštovanjem se obraća onome kome/čemu je posvećena Izborom motiva ističu se osobine onoga kome/čemu je posvećena Uzvišen ton Svečan i polagan ritam Antun Mihanović: Horvatska domovina Gaudeamus ( lat. Veselimo se ) – studentska himna
o
Oda
Svečana pjesma grčkog podrijetla koja ima širu tematiku od himne. Uglavnom je posvećena nekoj nekoj osobi ili nečemu što što čovjek smatra vrijednim poštovanja. Značajke: Uzvišen i patetičan ton
o
Elegija
Pjesma u kojoj se izrţava tuga, bol i ţaljenje za nečim nedostiţnim Značajke: Tuţan i polagan ton
o
Ditiramb
Pjesma u kojoj se iznosi oduševljenje i slavljenje ţivotnih radosti zanosnim tonom
o
Epigram
o
Kratka, duhovita i satirična pjesma saţetog izraza koja neočekivanim zaključkom iznenađuje čitatelja
Epitaf
o
Posvećena bogu Dionizu
Pjesma koja saţetim izrazom izraţava čovjekov odnos prema prolaznosti ţivota i čovjekovoj sudbini
Idila
Pjesma s temom iz ţivota u prirodi, najčesće pastirskog
LIRSKO-EPSKE VRSTE
-
Lirsko-epske vrste ujedinjuju značajke dvaju rodova, lirike i epike. Najpoznatije vrste: o Balada Lirsko-epska vrsta u kojoj se iznose teme vezane uz stradanja i
o
nesreće koje prate njezine junake, a oni završavaju tragično. Ugođaj je u baladi sumoran, ton tuţan, a ritam polagan.
Romanca Lirsko-epska vrsta koja redovito donosi događaj vezan uz ljubavnu temu.
o
Ugođaj je vedar, a ritam ubrzan.
Poema
Lirsko-epska vrsta u kojoj se pripovjedanje pripovjedanje isprepleće s neposrednim lirskim izricanjem i dramskim elementima.
EPIKA
-
Tema o o
predmet umjetničke obrade; ono o čemu se u djelu govori. Budući da se odnosi na cjelinu djela, tema se moţe razlagati na motive ( manje tematske jedinice )
-
Pripovijedač Svako epsko djelo ima priču ( njezin početak, sredinu i završetak ), tu nam priču pripovijeda pripovijedač Moţe pripovijedati u 1. licu ( ja ) i u 3. licu ( pripovijedač je netko izvan priče ) Moţe biti nepouzdan, pouzdan i sveznajuć o
o
o
-
Fabula o
Niz događaja povezanih i raspoređenih onako kako bi se oni mogli
o
dogoditi Razvoj fabule Stepenast
o
Paralelan ( dvije odvojene priče koje se ponekad spoje ) Koncentričan ( široka priča koja se suţava )
Dinamika zbivanja: Uvodni dio Zaplet Kulminacija Rasplet
-
Lik o o
Zamišljamo ga kao stvarnu osobu i gradimo njegov izgled i karakter Određujemo ga: Fizički Psihološki
-
Socijalno
Etički
Govorno
Epika u stihu: o Ep
Opširno epsko djelo u stihovima u kojemu se oko glavnoga događaja i likova niţu sporedne radnje i likovi Invokacija
Dolazi na početku epa Postupak u kojemu epski pjesnik zaziva muze ili boţju pomoć u pisanju epa In medias res ( lat. U središtu zbivanja ), radnja počinje bez uvoda
Koriste se sredstva retardacije ( usporavanje radnje ) Epizoda
o
Dulje udaljavanje od glavne radnje koje se moţe izdvojiti iz nje kao zasebna cjelina. To nije dulji opis,
već tematski jedinstvena cjelina koju moţemo pratiti od početka do kraja. U mnogim se epovima pojavljuju samostalne epizode umetnute u središnju
radnju. Digresija Udaljavanje od osnovnoga tijeka radnje duljim o
o
mirnodopsko vrijeme. Ponavljanje o
opisom ( to moţe biti opis predmeta, osobe ili događaja ). Opisujući štit, epski se pjesnik ( Homer ) udaljuje od ratničkih zbivanja prikazom grčkoga ţivota u
Ponavljaju se riječi, izrazi ili situacije s ciljem ci ljem da se podsjeti na prijašnja zbivanja
Karakterizacija likova Koriste se stalni epiteti
o
Junaci su kao predstavnici predstavnici naroda kojemu pripadaju pripadaju nositelji osobina toga naroda
Epska pjesma
o
Ne opisuju se psihološki, ali po njihovim postupcima uočavamo njihove osobine
Obrađuje jedan događaj, ali osim te činjenice nema velike razlike u odnosu na ep. Usmene epske pjesme često se povezuju u cikluse i za ţivot nekoga naroda vaţne su gotovo kao epovi. Postoje i teorije
o tome da su epovi nastali povezivanjem epskih pjesama u cjelinu. Epopeja ( herojski ep ) Reprezentativan je primjer epske poezije. U njoj se daje najšira slika nekoga naroda prikazana preko preko ţivota, običa ja i vjerovanja nekoga
reprezentativnih heroja i događaja presudnih za opstanak toga -
naroda. Jednostavni oblici: o Mit
Jednostavan oblik u kojemu se oblikuje oblikuje priča koja najčešće objašnjava nešto čovjeku nepoznato, neobjašnjivo Najpoznatiji: Sizif – mit o neostvarivoj čovjekovoj potrebi za vječnim
ţivotom o
Bajka
Knjiţevna vrsta u kojoj se pojavljuju nestvarni događaji i likovi, ali tako da se isprepleću sa stvarnim događajima. Odlikuje je formularičan način izraţavanja te polarizacija likova na dobre i zle.
o
Legenda
Knjiţevna vrsta u kojoj se pripovijeda o ţivotu nekog čovjeka čiji ţivotni stav i ponašanje predstavljaju uzor drugim ljudima. U prvim su se legendama l egendama prikazivali ţivoti kršćanskih svetaca, a kasnije njihovom temom postaju i likovi koji nisu vezani uz
kršćanstvo. o
Basna
Kratka knjiţevna vrsta pisana u obliku alegorije. Nositelji radnje najčešće su ţivotinjski likovi preko kojih se prikazuju ljudski karakteri.
o
Saga
o
vladarima i sl. ) Anegdota
o
Duhovita, a često i satirična kratka priča o znamenitim ljudima ili događajima.
Vic
o
Oblik staroskandinavske priče o nekome događaju iz daleke prošlosti ( o podvizima bogova, o starim rodovima, o prvim
Saţeto se iznose neke situacije, događaji ili karakteri na način da se obratom na kraju izaziva komičan dojam. d ojam. Ĉesto je utemeljen na dvosmislenosti, a za njegovo razumijevanje odlučujući je kontekst.
Zagonetka Poseban oblik postavljanja pitanja tako da se navode osobine
onoga o čemu je riječ. Te su osobine vrlo često č esto na prvi pogled o
skrivene. Poslovica Jednostavnom jezičnom strukturom strukturom saţeto se izraţava neka
spoznaja o bitnim ţivotnim pojavama. Najčešće je u obliku jedne rečenice, a vrlo je često ritmična. -
Sloţeni oblici: o
Novela
Kraća pripovijedna vrsta. U njoj se u saţetom obliku najčešće obrađuje jedan lik ili događaj. Kompozicija je građena na načelu ekonomičnosti: Uvod donosi saţet prikaz osobina lika ili događaja koji će se obraditi; svrha je kod čitatelja izazvati očekivanje Središnji dio obično se bavi psihološkim analizom lika ili razradom događaja Završetak često predstavlja obrat ( naglim se preokretom ističe nešto osobito vaţno za temu ).
Tema
o
Moţe biti sve ono što zanima autora ( sudbina nekog lika, zanimljiv događaj i dr. )
Pripovijetka Srednje duga pripovijedna vrsta.
Ima veći broj likova i događaja pa se moţe dublje ulaziti u razradu teme.
Pripovijedanje je opširnije, sloţenija je psihološka karakterizacija likova i dr.
o
Roman
Velika pripovijedna vrsta.
Pripovijedač pripovijeda priču o nekoj temi u kojoj sudjeluju različiti likovi. Tradicionalni roman
Sveznajući pripovijedač u 3. licu Nizanjem epizoda u romanu zapravo se oponaša protjecanje vremena u stvarnom ţivotu. Likovi se oblikuju fizičkom, govornom, socijalnom, psihološkom i etičkom karakterizacijom. Različite pripovijedačke tehnike:
Opisivanje Pripovijedanje o o Dijalog o Monolog Moderni roman o
U središtu je lik ( njegova svijest i podsvijest ) Ĉest je nepouzdani pripovijedač u 1. licu. Fabula je reducirana jer je sve u romanu podređeno prikazivanju psihološkog stanja lika . Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena ( javljaju se samo fragmenti zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik ).
Likovi su introvertirani, okrenuti svome unutrašnjem svijetu.
Ĉesto se kao pripovjedačka tehnika javlja unutrašnji monolog ( njime se gotovo poistovjećuju pripovjedač pripovjedač i lik ). U jezik knjiţevnoga djela ulaze riječi svojstvene razgovornom stilu ( ţargonu ).
DRAMA
-
Dramski tekst o
-
dijelova namijenjenih redatelju ( nazivi likova i didaskalije ) Dramski likovi o Nalaze se u nekoj situaciji koja je presudna z a njihov daljnji ţivot. o o
-
-
Sastoji se od dijelova namijenjenih publici ( ono što govore glumci ) i
Psihološki su ocrtani, u središtu je njihov karakter. Razvojem dramske radnje zaoštrava se suprotnost između likova, što
dovodi do dramskog sukoba. Dramska radnja o Odvija se izmjenom dramskih situacija. o Napetost se javlja kao rezultat dramskog sukoba. Dramska kompozicija o o
Vanjska ( podjela na činove i prizore ) Unutrašnja ( tijek radnje od uvoda do raspleta )
Uvod ( ekspozicija )
Najčešće se kratkim dijalogom upoznaje gledatelje s početnom situacijom kojom se objašnjava početak radnje ( ponekad je to samo prolog ).
Zaplet
razvija u gradaciji. Vrhunac radnje ( kulminacija )
Radnja naglo skreće u određenom pravcu prema razrješenju.
Rasplet
-
Suprotnosti su na vrhuncu, ali se ne vidi pravac razrješenja.
Preokret radnje ( peripetija )
Uvode se motivi koji pokreću radnju izazivanjem suprotnosti koje će dovesti do sukoba; drama se dalje
Razrješenje svih suprotnosti.
Dramske vrste o Tragedija
Knjiţevna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne osobine, ali završava tragično zbog sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite sudbine
Nastaje tako što je postupno pri izvođenju ditiramba došlo do odvajanja jednog pjevača. Tespis ( 6. st. pr. Kr. ) – prvi glumac ( protagonist ) Eshil ( 6. – 5. st. pr. Kr. ) – drugi glumac Sofoklo ( 5. st. pr. Kr. ) – treći glumac
Kor ( zbor ) Komentira radnju
Koreut ( član zbora ), Korifej ( vođa zbora )
Pjesme se sastoje od: Strofe o o Antistrofe o Epode Vrhunac tragedije je u 5. st. pr. Kr.
Glume samo muškarci
Obuveni su u koture ( visoke cipele )
Glume i muške i ţenske uloge Dijelovi starogrčke tragedije
Stazim ( korske pjesme između dijaloga ) Eksod ( završna pjesma )
Karakteristike:
Prolog ( uvod ) Parod ( ulazna korska pjesma ) Epizodij ( dijalog )
Tragičan junak Tragična krivnja Tragičan završetak Uzvišen stil pisanja
Trojno jedinstvo: Mjesto, vrijeme i radnja Katarza
o
Pročišćenje osjećaja Cilj izvođenja tragedije
Komedija
Razvila se iz grčkih obreda, i to uglavnom onih koji su slavili plodnost. Teme su bile suvremene ( neka aktualna tema ili i li osoba iz javnog
ţivota )
Vrste komedija:
Karaktera ( škrtost, naivnost )
Konverzacije ( temelji se na nesporazumu )
Situacije ( smiješni događaji ) Intrige ( smiješan zaplet ) Ljudskim slabostima i negativnim društvenim pojavama moţemo pristupiti različito:
Humor o
Ismijavaju se neke osobine ili negativne društvene pojave, ali se prema njima odnosi s razumijevanjem
Ironija o
Podrugljivo se ismijavaju ljudi i pojave jer se govori
suprotno od onoga što se misli
Satira o
Sarkazam o Ruga se i komentira zlobno, zajedljivo i pakosno Groteska o
Oštro se ismijavaju i kritiziraju ljudske slabosti i društvene negativnosti
Prikazuju se osobe ili predmeti u izobličenim, nakaznim i neprirodnim komičnim oblicima pa cjelina djeluje zastrašujuće, istovremeno i tragično i smiješno
Dijelovi komedije: Parabaza ( pjesma kora ) Agon ( konverzacija )
o
Drama u uţem smislu Iznosi pred čitatelja/gledatelja ozbiljnu dramsku radnju u kojoj uglavnom nema komičnih elemenata, a njezin završetak moţe, ali i ne mora biti tragičan. Stoga kaţemo da se u njoj dramska napetost razrješuje između komičnoga i tragičnoga.
Vrste:
Farsa ( grubi humor, likovi karikirani, radnja se temelji na nesporazumu, elementi grotesnog ) Vodvilj ( laka komedija u kojoj se pjevaju popularne melodije ) Melodrama ( glazba uglavnom prati radnju, a teme su sentimentalne ) Pastorala ( likovi su pastiri, teme uglavnom ljubavne, glazba prati radnju ) Libreto ( tekst opere )
DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI
-
Djela koja se nalaze između znanosti i knjiţevnosti. Sa znanošću ih povezuje analitički pristup temi, a s knjiţevnošću sam način obrade ( umjetnički i stilski
-
dotjeran ). Knjiţevno-znanstvene vrste o Esej ( ogled )
Kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuju različite teme iz ţivota ili znanosti. U njemu se temi pristupa znanstveno, tj. Na način koji uključuje razmišljanje i zaključivanje, ali se u načinu obrade ogleda autorova sposobnost umjetničkog oblikovnja, njegova osobnost i stil. Trodjelna struktura U uvodnom dijelu se iznosi neka teza
Michel de Montaigne
o
U središnjem se dijelu teza argumentira navođenjem različitih primjera, objašnjenja, navoda i sl. U završnom se dijelu navodi zaključak i potvrđuje teza Francuski renesansni knjiţevnik, začetnik eseja kao knjiţevne vrste Njegovi Eseji objavljeni su 1580. godine u dvije knjige
Putopis
Ĉitajući putopis, čitatelj upoznaje različite krajeve, ljude i običaje ( znanstvena namjera u obradi teme ), ali i doznaje mnogo o piščevim pogledima na svijet, njegovu karakteru, obrazovanju,
umjetničkom ukusu i dr. ( obrada teme odaje njezina autora i njegov stil ).
Temu putovanja putopisac razvija opisom krajeva, ljudi i običaja unoseći pritom vlastiti stav o onome što opisuje. Putopis nas istovremeno poučava i daje nam informacije o zemljopisnim činjenicama, ali za putopisca je istinito ono što vidi i ono što doţivljava pa on kao umjetnik riječi istovremeno gradi vlastitu stvarnost. Stoga, čitajući putopis, mnogo doznajemo i o karakteru samoga putopisca ( jedan će putopis biti lirski, drugi šaljiv, treći filozofski i dr. ).
o
Ţivotopis Donosi opis ţivota neke osobe.
o
Autobiografija
Donosi opis vlastitog ţivota.
o
Memoari ( sjećanjima ) Autor piše o značajnim ličnostima te događajima u kojima je
o
izravno sudjelovao ili im je bio b io suvremenik. Dnevnik
Autor iz dana u dan kronološkim redom zapisuje zbivanja zbivanja i događaje te svoja zapaţanja i razmišljanja. Publicističke vrste
-
o
Feljton ( podlistak ) Donosi neku aktualnu temu iz područja umjetnosti, znanosti,
filozofije, ali i iz svakodnevnog ţivota, koju najčešće obrađuje na zabavan i duhovit način, pristupačan čitatelju. Ĉesto se objavljuje pri dnu lista u novinama i izlazi u nastavcima. o
Reportaţa
Novinarsko izvješće o nekoj temi, pojavi ili događaju na temelju obavijesti prikupljenih na terenu. O samome reporteru ovisi koliko
će se tekst pribliţiti umjetničkom načinu izlaganja. izlaganja.
POVIJEST KNJIŽEVNOSTI KNJIŽEVNOSTI STAROG ISTOKA
-
Indijska knjiţevnost o
Svete knjige Vede
Najstariji zbornik staroindijskih tekstova obrednoga karaktera u stihu i prozi.
Pretpostavlja se da su tekstovi nastajali u 2. i 1. tisućljeću pr. Krista. U tom dugom razdoblju nastale su različite vrste tekstova, a u Vede su ulazila i njihova tumačenja. Sastoje se od četiriju zbirki, a knjiţevno je najvaţnija Rgveda.
o
Epovi
Mahabharata ( Velika pjesma o plemenu Bharata ) Djelo je nastajalo u rasponu od 4. st. pr. Kr. do 4. st. po. Kr.
U njemu je riječ o borbi za vlast između bliskih rođaka ( Pandava i Kaurava ), pripadnika istoga plemena Bharata.
Sastoji se od 18 knjiga i dodataka, a sadrţaj u cjelinu
povezuju sukobi Pandava i Kaurava. Ramajana ( Ramini podvizi )
Junački ep o ţivotu kralja Rame, o doţivljajima doţivljajima njega i njegove ţene Site. Djelo je nastalo u usmenoj knjiţevnosti, a verzija teksta koju poznajemo nastala je između 5. st. pr. Kr. i 2. st. po. Kr. Pojavljuju se mnogi slikoviti fantastični motivi, čudovišta i duhovi. Sastoji se od 7 knjiga, a pretpostavlja se da su 1. i 7. Knjiga najkasnije nastale. U novijim se dijelovima epa kralj Rama
predstavlja kao inkarnacija boga Višne. o
Počeci basne Pančatantra ( Pet knjiga ) Zbirka poučnih priča i basni. Priče su u prozi i ispričane su jednostavnim jezikom. jezikom. Na kraju se obično obično nalazi pouka pouka u
stihovima. Vjerojatno je nastala oko 3. St. Iako namijenjena
dvorskoj sredini bila je popularna u svim društvenim slojevima. -
Babilonsko-Asirska ( Mezopotamijska Mezopotamijska ) knjiţevnost knjiţevnost o
Ep o Gilgamešu Najstariji ep svjetske knjiţevnosti ( oko 1700. g. pr. Kr. ). Govori o junaku gilgamešu i njegovu traganju za besmrtnošću.
Pisan je klinastim pismom, pismom, a zapisan je na akadskom akadskom jeziku.
Epska je tehnika uočljiva u primjeni različitih sredstava retardacije radnje ( ponavljanja, formularičnih opisa, umetnutih umetnutih priča i dr. ). Hebrejska knjiţevnost
-
o
Biblija
Ĉine ju 73 knjige nastale između 1300. g. pr. Kr. i 100. g. po. Kr. Podijeljena je na Stari i Novi zavjet. Granica podjele je rođenje Isusa Krista. Stari Zavjet ( 46 knjiga, Sinajski savez Boga s izabranim narodom ) Petoknjiţje o Knjiga postanka o Knjiga izlaska o Levitski zakonik Knjiga brojeva o Ponovljeni zakon o Povijesne knjige o Judita Psalmi o Zbirka religiozne lirike. Sastoje se od 150 biblijskih molitava i obrednih o pjesama. Mudrosne knjige
Proročke knjige Jezik
o
Većinom hebrejski jezik; najstariji dijelovi pisani su aramejskim jezikom
Novi Zavjet (27 knjiga, Krist ostvaruje novi savez Boga s čovjekom)
Evanđelja Matejevo o Markovo Lukino o Ivanovo o Djela apostolska Poslanice apostola Pavla o
Katoličke poslanice Otkrivenje ( Apokalipsa ) Jezik o
Grčki jezik
ANTIČKA KNJIŽEVNOST
-
Grčka knjiţevnost Trajala je 13. st. Razvoj grčke knjiţevnosti obično se prati u nekoliko faza. Pretklasično ( arhajsko ) razdoblje 8. st. pr. Kr. – oko 450. g. pr. Kr. U tom razdoblju još uvijek dominira usmena knjiţevnost. Mnogo je knjiţevnih središta, a samim time i mnogo narječja. Najbitnije su knjiţevne vrste ep i lirska poezija. Klasično razdoblje Oko 450. g. pr. Kr. – 323. g. pr. Kr. U 5.st.pr.Kr. Atena je kulturno i političko središte. U središtu je knjiţevnoga stvaralaštva čovjek, a djela se bave aktualnim i općeljudskim problemima. Dominiraju o
dramske vrste ( tragedija i komedija ).
Helenističko razdoblje Termin „helenizam“ odraţava širenje grčke kulture na ostale krajeve koji su pod vlašću grčkih osvajača, Makedonaca. Dolazi do stapanja grčke i orijentalne kulture ( područja koje je Aleksandar Veliki osvoji ) pa se knjiţevnost širi na mnogo većemu području. Dijeli se u dva
razdoblja.
o
Aleksandrijsko razdoblje 323. g. pr. Kr. – 30. g. pr. Kr. U ovom je razdoblju Aleksandrija najveće
kulturno središte. Najpopularnije Najpopularnije su kratke knjiţevne vrste:
Epilij ( kratka vrsta koja je zamijenila ep ). Kratka pastirska pjesma Epigram Rimsko razdoblje 30. g. pr. Kr. – 6. st. po. Kr.
o
o
Nakon pada pod rimsku vlast Grčka više nije samostalna drţava pa poštovanjem svoje baštine čuva slavnu prošlost.
Epska poezija Homer ( 8. st. pr. Kr. )
Najstariji grčki epski pjesnik. O njegovu se ţivotu ništa
pouzdano ne zna. Prema nepouzdanim podacima, bio je slijepi putujući pjevač. Pretpostavlja se da je rodom iz Smirne u Maloj Aziji. Tvorac Ilijade i Odiseje. Homersko pitanje o Unitaristi ( smatraju da je Homer postojao i da je on tvorac obaju epova ).
o o
Pluralisti ( smatraju da je postojalo više autora ).
Lirska poezija Monodijska lirika
Kratke, saţete pjesme u kojima se slikovito izraţava neka
tema. Alkej ( 7./6. st. pr. Kr. ) o o
ljubavne lirske pjesme. Sapfa ( 6. st. pr. Kr. ) Iz Mitilene na otoku Lezbu. o o
o
Rođen je u Mitileni na otoku Lezbu. Pisao je himne s mitološkim sadrţajima, domoljubne pjesme s temama iz političkog ţivota te gozbene i
Vodila je „školu za djevojke“ ( neku vrstu udruţenja u koje je pristup muškarcima bio zabranjen ). U njezinim pjesmama se odraţava zaljubljenost, ali i nemir, ljubomora i očaj. Pisane su u formi himni,
epitalamija ( svadbenih pjesama ) i ljubavnih pjesama. Anakreont ( 6. st. pr. Kr. ) o
Rođen je u mjestu Tej u Maloj Aziji.
o
Njegove teme su vezane uz vedre strane čovjekova ţivota ( uţivanje u radostima koje donosi vino, ljubav, veselo raspoloţenje ).
Korska lirika Dulja je od monodijske lirike, a kako sam naziv govori, recitira je kor. Pindar ( 518. – 442. g. pr. Kr. ) o Rodom iz Kinoskefale kod Tebe. o Pisao je sve vrste korske lirike, a najpoznatiji je po
svojim epinikijama ( pobjednička pjesma; oda ). o
Tragedija Eshil ( 525. – 456. g. pr. Kr. )
Rođen u Eleuzini u Atici. Pisao je satirske drame i tragedije. Pripisuje mu se 80-ak tragedija i 30-ak pobjeda na kazališnim natjecanjima.
Sačuvano je 7 njegovih tragedija: Orestija ( jedina sačuvana antička organska trilogija) o
Agamemnon
Ţrtva na grobu
Eumenide Perzijanci o Okovani Prometej o o Sedmorica po Tebom o Pribjegarke Sofoklo ( 496. – 406. g. pr. Kr. ) Iz Kolona kraj Atene. Napisao je preko stotinu satirskih drama i tragedija, 20-ak puta je pobijedio na natjecanjima.
Sačuvano je 7 njegovih tragedija:
Ajant Trahinjanke o Antigona o o Kralj Edip o Edip na Kolonu o Elektra o Filoktet Euripid ( 485./4. – 406. g. pr. Kr. ) Iz Salamine. Pripisuje mu se 90-ak ( neki 70-ak ) tragedija. t ragedija. o
Sačuvano je 17 njegovih tragedija i jedna satirska drama: o o o o
Alkestida Andromaha Hekuba Helena
o o o o o o
-
Elektra Heraklo Hipolit Ifigenija u Aulidi Ifigenija na Tauridi Medeja i dr.
Rimska knjiţevnost Posredovala pri unošenju grčke kulture u temlje europske knjiţevnosti. Obično se dijeli u nekoliko razdoblja: o
Prvo ( uvodno ) razdoblje Od pojave prvih pisanih spomenika do 240. g. pr. Kr.
U ovom je razdoblju dominantna usmena knjiţevnost. Poezija ima uglavnom obrednu ulogu ( izvode se pjesme u
čast bogovima, trijumfalne pjesme u čast pobjednik, tuţaljke i dr. ), a pjesme su ispjevane u saturnijskom stihu,
svojstvenome narodnoj poeziji. Drugo ( arhajsko ) razdoblje 240. – 80. g. pr. Kr.
U dramskoj poeziji javljaju se prve obrade grčkih drama. Pojavljuju se i satire. Najveći procvat doţivljava komedija. Razvija se pod grčkim utjecajem, a nerijetko se i prerađuju grčki originali. Treće ( zlatno ) razdoblje 80. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr. Razdoblje najvećeg uspona rimske knjiţevnosti.
Dijeli se na: Ciceronovo doba o 80. – 30. g. pr. Kr. Borbe i propast republike. o Augustovo doba 30. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.
Car August zalaţe se za kulturni razvitak drţave. Knjiţevnici se okupljaju u knjiţevne krugove, a materijalno ih potpomaţu ugledni građani. Ĉetvrto ( srebrno ) razdoblje 14. – 117. Rimsko se carstvo širi, stoga mnogi autori potječu iz rimskih provincija. Dolazi do miješanja knjiţevnih rodova. Epovi su povijesnog ili mitološkog sadrţaja. Zbog autocenzure ( okrutnost careva ) satira se ograničava na moralne i knjiţevne probleme. Javlja se i basna te epigram.
Peto razdoblje ( propadanja ) 117. – 476.
o
Na početku ovog razdoblja dominantna je teţnja za oponašanjem grčkih pisaca. Kasnije se pojavljuje kršćanstvo kršćanstvo koje na kraju postaje vladajućom religijom. Na taj način zapravo prestaje poganska rimska knjiţevnost. Najveći doprinos i obiljeţje ovome razdoblju daje kršćanska knjiţevnost.
Rimska komedija
Tit Makcije Plaut ( između 254. i 251. – 184. g. pr. Kr. ) Rođen u gradu Sarsini u Umbriji. Sačuvano je 20-ak komedija. Najpoznatije su:
o o o o
Blizanci Hvalisavi vojnik
Škrtac ( Aulularia; Komedija o ćupu )
Zlatno razdoblje Gaj Valerije Katul ( oko 84. – 54. g. pr. Kr. ) U Rim dolazi i Verone.
Njegov zbornik poezije „Pjesme“ sastavljen je od 116
pjesama. Njegove su pjesme tematski i formalno raznovrsne, prevladavaju ljubavne pjesme. Publije Vergilije Maron ( 70. – 19. g. pr. Kr. )
Rođen je u selu kod Mantove. Najznačajniji rimski epski pjesnik. Njegova „Eneida“ postala je nacionalnim epom Rimljana.
Njegova djela rimska je knjiţevnost, a kasnije i srednjovjekovna, uzela kao uzore: o Bukolike ( primjer niskog stila; pastirski rod ) o
Georgike ( primjer srednjeg stila; didaktički rod )
Eneida ( primjer visokog stila; epski rod ) Kvint Horacije Flak ( 65. – 8. g. pr. Kr. ) o
Rođen je u Venuziji. Njegovo se stvaralaštvo dijeli u dva razdoblja. o
Prvo razdoblje: Satire Osuda lakomosti Prva satira, predgovor cijeloj o zbirci. Pretjerane strasti Horacije opravdava svoje satire i dr. Epode Drugo razdoblje:
o
Zbirka lirskih pjesama „Pjesme“ u četiri knjge.
Poslanice ( Epistulae )
Dvije knjige koje obrađuju teme iz svakodnevnoga ţivota, knjiţevne teme i moralne teme.
Najpoznatija je „Poslanica Pizonima“ Publije Ovidije Nazon ( 43. g. pr. Kr. – 17./18. ) Rođen je u Sulmonu. Svoja djela piše u formi elegijskog distiha. Njegovo se stvaralaštvo dijeli na tri razdoblja.
o
Prvo razdoblje:
o
„Ljubavne pjesme“ piše u formi ljubavne elegije posvećene Korini. „Heroide“ ( „Poslanice junakinja“ ) „Ljubavno umijeće“ je parodično-didaktični
ep u tri knjige. Drugo razdoblje:
„Metamorfoze“ su sastavljene od 250 priča iz mitologije pisanih heksametrom i
raspoređenih u 15 knjiga. „Fasti“ ( „Kalendar“ ) Treće razdoblje: Kao prognanik piše dvije zbirke elegija: „Tuţaljke“ „Poslanice iz Ponta“ Marko Valerije Marcijal ( oko 40. g. – 104. g. ) Rođen je u mjestu Bilbilisu ( Španjolska ) Njegovu ostavštinu čini više od deset knjiga epigrama.
o
EUROPSKO SREDNJOVJE S REDNJOVJEKOVLJE KOVLJE
-
Aurelije Augustin ( 354. – 430. )
Filozof, pisac i učitelj retorike. „Ispovijesti“ Prva autobiografija u današnjem smislu te riječi. - Junačka epika Tijekom srednjeg vijeka se postupno razvija lik kršćanskoga viteza, ratnika koji uz ratničke vrline posjeduje i vrline proizašle iz kršćanstva i feudalizma: poboţnost i vjernost vladaru. o o
o
Beowulf Najraniji prikaz takvog lika. Javlja se u istoimenom staroengleskom epu iz 10. st. Chansons de geste
Junačke pjesme, pjesme pjesme o junačkim junačkim djelima.
11./12. st. u Francuskoj Pjesan o Rolandu
Francuska knjiţevnost Nastao je u 11. st., a tekst je očuvan u rukopisu iz 12. st.
Govori o Karlu Velikom Pjesma o Cidu
Španjolska knjiţevnost
Nastala je oko 1140. g. U djelu je opisan Rodrigo Diaz del Vivar, Arapi su ga nazvali Cid Campeador ( Gospodin borac ) Pjesma o Nibelunzima
-
Njemačka knjiţevnost
Viteški roman Viteza krase temeljne vrline: hrabrost i vjernost. Ĉinjenicu da se u viteškim o
romanima vitezovi bore s natprirodnim silama i da d a se pojavljuju magija i
čarobnjaštvo zahvaljujemo mitološkim motivima. Kršćanskim motivima objašnjavamo simboliku i alegoriju koja se pojavljuje u romanima. Roman o Tristanu i Izoldi Lirska poezija o Trubadurska lirika Pojavljuje se krajem 11. st. u Francuskoj Vrsta dvorske poezije namijenjene svijetu feudalnog plemstva. U o
-
njezinu je središtu svijet vitezova i njihovih dama.
Bernart de Ventadorn ( 12. st. ) Walther von der Vogelweide ( oko 1170. – 1230. )
o
Vagantska lirika
„Carmina Burana“
Zbornik srednjovjekovne svjetovne i religiozne lirike. Nastao je oko 1230. godine. Uglavnom je na latinskom jeziku.
HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST
-
-
Sveta Braća, Konstantin Ćiril i Metod, 863. su ponijeli osnovne tekstove za bogosluţje prevedene na staroslavesnki jezik i zapisane na glagoljici ( novom pismu koje je sastavio Konstantin Ćiril ). „Traktat Crnorisca Hrabra“ o
O pismenima
o
Tekst je nastao u 9./10. st. u istočnoj Bugarskoj
Pisan je staroslavenskim jezikom Zapisi u kamen o Plominski natpis ( crkva sv. Jurja u Plominu ), 11. st. o
-
o o o
Valunska ploča ( groblje iznad Valuna, otok Cres ), 11. st. Krčki natpis ( uklesan na jednoj zgradi u Krku ), 11. st. Bašćanska ploča Oko 1100. godine, u Jurandvoru, selu kraj Baške na otoku Krku.
Nalazila se u crkvi sv. Lucije. Jezik je hrvatskostaroslavenski, hrvatskostaroslavenski, a pismo glagoljica glagoljica prijelaznog tipa tipa Darovnica hrvatskoga kralja Zvonimira Hrvatska srednjovjekovna proza o Vinodolski zakonik Nastao je u Novome ( danas Novi Vinodolski )
-
o
6. Siječnja 1288. Popis običajnog prava, zapisano je u 75 članaka, a posebno su dobro razrađene stavke kaznenoga prava.
Ljetopis popa Dukljanina Slavenski jezik U 12. st. preveden na latinski, l atinski, a u 14. st. na hrvatski Zapis popa Martinca 1493. godine
o
o
Pismo Nikole Modruškoga Modruškoga Nastao je između 1477. i 1480. godine
-
Poučna proza Lucidar Narodna enciklopedija Oko 15. st. Svjetovna proza o Rumana trojski ( Roman o Troji ) o
-
Srednjovjekovni Srednjovjekovni viteški roman
Zapisan u Petrisovu zborniku Aleksandrida 14. st.
o
-
Smatra se najljepšim pripovijedačkim djelom juţnih Slavena.
Srednjovjekovna poezija o o
Va se vrime godišća Šibenska molitva
Zapisana je u drugoj polovici 14. st.
Najstariji hrvatski latinicom zapisan pjesnički tekst Svit se konča
o
-
Srednjovjekovna drama o Muka svete Margarite Dramatizirana legenda o sv. Margariti 15. st.
-
Počeci tiskarstva o
Pojavljuje se potkraj 15. st. Prva u Kosinju ( od 1491. – 1493. ) Druga u Senju ( 1494. – 1496.; 1507. – 1508. ) Inkunabule Knjige tiskane prije 1500. godine. Misal po zakonu rimskoga dvora Prvotisak
o
o
Završeno je 22. veljače 1483.
