Leksem-rijec u leksikologiji , to je takav oblik rijeci koji je skup svih svojih znacenja i gramatickih oblika - leksik - svi leksemi jednog jezika(rjecnicki sustav) - leksikologija -zanost koja proucava sustav rijeci nekog jezika, tj. Lekseme punoznacne rijeci- imaju i leksicko i gramaticko znacenje, to su imenice, o zamjenice, pridjevi, glagoli, brojevi, prilozi o nepunoznacnice -imaju samo gramaticko znacenje, to su: prijedlozi, veznici, uzvici i cestice Leksikologija : 1) u uzem smislu proucava i opisuje rijecnik nekog jezika: - leksicka semantika - prucava znacenje rijeci i bavi se medzusobnim odnosima medzu njima( sinonimi, homonimi, antonimi) - raslojenost nekog jezika - vremenski(aktivni i pasivni); podrucni(mjesni, regionalni i lokalni govor); funkcionalni( funkcionalni stilovi) - posudzivanje posudzivanje rijeci iz drugih jezika jezika 2) leksikologija u sirem smislu obuhvaca i neke znanstvene discipline -onomastika - znanost o imenima; o -frazeologija - znanost o frazemima; o -tvorbu rijeci-znanost o tvorbi rijeci. o - leksikografi leksikografijaja- znanost znanost o sastavl sastavljanju janju rijecni rijecnika ka ne smatra smatra se dijelom dijelom leksikolo leksikologije, gije, ali je snjom povezana
JEZICNI ZNAK - izraz + sadrzaj( predmet je izvanjezicna zbilja) - izraz jezicnog jezicnog znakaznaka- je je kada kada smo materijaliz materijalizirali irali apstraktni apstraktni pojam fonemima fonemima u govoru i grafemima u pismu - sadrzaj jezicnog jezicnog znaka-kada znaka-kada pojam pojam koji koji smo oznacili oznacili nizom nizom grafema grafema i fonema fonema u nasoj svijesti fobiva odredzeno znacenje -
dakle PRIRODU PRIRODU jezicnog jezicnog znaka cini cini izraz, izraz, sadrzaj sadrzaj jezicnog jezicnog znaka znaka i sam predmet predmet
SEMIOLOGIJA- znanost koja proucava zivot i ulogu znakova u drustvu - sustav znakova djeli se na: jezicne jezicne sustave(je sustave(jezik zik kao sustav znakova za sporazumjevanje) i nejezicne sustave(kao kodovi) DENOTATIVNO (osnovno, neutralno) znacenje rijeci- predstavlja osnovno, prvo znacenje( npr. obala granicni pojas kopna i mora) KONOTATIVNO(prosirano asocijativno) znacenje rijeci- izvedeno je iz osnovnog znacenja na temelju neke zajednicke osobone ili asocijacije( npr. obala obzidana obala u luci i pristanistu); - konotativno konotativno znacenje znacenje moze moze biti biti socija socijalizira lizirano(podru no(podrustvlj stvljeno) eno) znacenj znacenjee i individualno.
JEDNOZNACNE rijeci- mogu u bilo kojem kontekstu imatisamo jedno znacenje(npr. ozujak ili imenica) VISEZNACNE rijeci- mogu imati pridruzena dva ili vise znacenja ovisno o govorniku ili kontekstu( puž, zec, krug itd.); METAFORA- preneseno znacenje temeljeno na slicnosti( npr. imao je more primjera); METONIMIJA-preneseno znacenje temeljeno na asocijativnom povezivanju stvari u vremenu i prostoru, tj. Na nekim stvarnim odnosima - ( npr. cjela se treca gimnazija(gimnazija je vrsta skole ali ovdje se misli na ucenike, profesore i osoblje) ukljucila u volonterski program); -
Hijerarhijski odnosi hiperonim- nadredzeni pojam hiponim- podredzeni pojam kohiponim- ravnopravni pojmovi
-
znacenjski odnosi -sinonimija- odnos slicnosti sadrzaja(nadaren- talentiran) homonimija- odnos slicnosti izraza(pas(remen)-pas(zivina)) antonimija- odnos razlicosti sadrzaja i izraza(dan-noc);
SINONIMIJA - pojava potpunog ili djeomicnog poklapanja znacenja, 2 rijeci(sinonimski par) ili vise njih(sinonimski niz), koje imaju razlicite izraze Vrste sinonima prema opsegu sadrzaja Istoznacnice(potpuni sinonimi)
Bliskoznacne- djelomicni sinonimi
Imaju isti opseg sadrzaja i zamjenjivi su u svakom kontesktu, npr. muzika-glazba, avion-zrakoplov
imaju razliciti opseg sadrzajazamjenjivi samo u nekom kontekstu: kuca-dom, obala-palza
vrste sinonima prema usvojenosti Konteskstualni(individualni) sinonimi
Samostalni(opcejezicni) sinonimi
Kao sinonimi postoje samo u odredzenom kontekstu, zato sto im je autor dao takvo znacenje(zena, gospa)
Sinonimi koe i izvan konteksta prepoznajemo kao sinonime(vucipotezati)
ANTONIMIJA - pojava znacenjske opreke izm izmedzu dvije rijeci(uci-izici/antonimski par). U antonimskom odnosu mogu biti imenice, pridjevi, glagoli, prijedlozi i prilozi -vrste antonima prema podrijetluOni koji su nastali neovisno jedno o drugome, imaju Imaju isti korijen, razliciti korjen, dakle raznokorjenski, pravi, primarni istokorijenski(tvorbeni) Dobar-los, nebo-zemlja ... Istina-neistina, sretannesretan.... -Vrste antonima prema prirodi znacenjske opreke-
-binarni- negacija druge rijeci; istina-laz, ziv-mrtav itd
-
-stupnjeviti autonimi- izmedzu dviju krajnjih tocaka koe cine autonimi nalazi se barem jos jedna koja pokazuje srednju vrijednost –prvi-(srednji)-posljednji-
-
-obratni autonimi- pokazujesa zapravo isti odnos među rijecima ali obrnutim redosljedom, ovisno o tome s cijeg stajalista promatramo npr. kupac je nesto kupio a prodavac je njemu to prodao
-jos ih djelimo na kotekstualne(individualne antonime) i na samostalne ili opce jezic
RASLOJAVANJE LEKSIKA Opći (općiuporabni) leksik – riječi kojima svakodnevno komuniciramom više je podložan promjenama, sastoji se od: - Aktivni sloj općeg leksika – čine sve riječi koje u određenom trenutku rabe govornici hrvatskog jezika u usmenoj i pisanoj komunikaciji - Pasivni sloj općeg leksika – čine sve riječi koje su u njemu iz nekog razloga zastarjele - Leksik na prijelazu – čine sve riječi koje postupno izlaze iz jezika jer se sve manje upotrebljavaju ili postupno ulaze u jezik Leksik ograničene uporabe – termini kojima se koristi uski krug ljudi specijaliziranjih za određenu struku VREMENSKA RASLOJENOST JEZIKA Pasivni leksik Historizmi – riječi koje su iz aktivnog u pasivni leksik prešli iz izvanjezičnih razloga (povijesne promjene). To su najčešće nekadašnje titule, ustanove, predmeti Arhaizmi – riječi, izrazi te gramatički oblici i konstrukcije koje su iz aktivnog u pasivni leksik prešli iz unutarjezičnih razloga (promjene u samom jeziku). Dijele se na: - izrazni – za isti sadržaj postoji drugi izraz - značenjski ili sadržajni – izraz postoji i danas ali ne pokriva sadržaj (ljeto – u značenju godine, knjiga – u značenju pisma)
-
tvorbeni – promijenio se tvorbeni prefiks ili sufiks (proljet – proljeće) fonološki – promijenio se fonemski sastav riječi (sarce – srce, parst – prst) grafijski i pravopisni – promijenio se način bilježenja fonema (Gjuro – Đuro)
Leksik na prijelazu - Novotvorenice (neologizmi ) – nove su riječi koje uglavnom nastaju da bi se izrazio neki novi pojam ili da bi se našom riječju zamijenila neka strana riječ. (brzinomjer, brzojav, kliconoša..., zemniče....) - Zastarjelice – riječi koje polako prelaze iz aktivnoga u pasivni leksik. Obično ih upotrebljavaju još samo stariji govornici. Takve su riječi npr. Ferije (praznici)... - Pomodnice – riječi koje se naglo pojavljuju, u nekom trenutku postaju vrlo popularne jer najčešće imenuju trenutno moderan proizvod, a kada moda prođe, one naglo izlaze i prelaze iz aktivnoga u pasivni leksik. (npr. Hepening, parti, disko, kaubojke) - Oživljenice – riječi koje su se vratile iz pasivnog u aktivni leksik. (npr. Županija, putovnica, Europa, dužnosnik.) PODRUČNA RASLOJENOST LEKSIKA - Lokalizmi – rasprostranjeni na najmanjem području jer pripadaju jednom mjesnom govoru (gospar – drubrovački lokalizam) - Regionalizmi – karakteristični za većinu mjesnih govora koji pripadaju istoj skupini. Upotrebljavaju se na području većem od jednog mjesta, a manjem od narječja. (npr. Dalmatinizmi (kukumar) ili slavonizmi (kecelja, komšija)) - Dijalektizmi – karakteristični za područje cijelog nariječja (čakavizmi, kajkavizmi, štokavizmi) DIJALEKTIZMI Štokavsko narječje Obilježja: Glasovi - gubljenje glasova (oću) - glas h ponekad se zamjenjuje drugim glasom (kruv) - stezanje ao u o ili a (poso, posa) Oblici i sitnaksa - u većini se govora ne razlikuje upotreba određenog i neodređenog oblika pridjeva nego se upotrebljava samo određeni oblik (modrog, dobrog) - u većini govora izugubio se glagolski prilog prošli (-vši) - infinitv glagola često gubi krajnje i (pivat, znat) - konstrukcija za+infinitiv (dobro za jesti) Leksik - česti su turcizmi: ambar, avlija, komšija, oroz, pendžer, kapija, ćuprija
Kajkavsko narječje Glasovi - ne provodi sibilarizaciju (nogi) - javlja se tzv. Protetičko V (vučiti) - L na kraju sloga (došel) Oblici i sintaksa - u mnogim su se govorima sačuvali stari oblici za padeže (npr. Genitiv mnž. Imenica ž.r. obično ima nulti nastavak: knjig) - u 3. licu množ. Prezenta glagoli proširuju osnovu s –ju (moreju) - česte umanjenice (kokotiček) - čest infinitiv na kraju rečenice (kaj me nisi čula zvati?) - određeni pridjev može biti i dio imenskog preidkata (on je dobri muž) Leksik - česti su germanzmi: glaž, fletno, kušlec, falinga, - česti su hungarizmi: betežen, pajdaš, hahar Čakavsko narječje Glasovi - zamjena glasova – m na kraju nastavka sa n (zvirin), lj sa j (jubav) - gubljenje glasova (meu) - na mjestu slogotvornog r pojavljuje se popratni vokal (parst) Oblici i sintaksa - u mnogim su se govorima sačuvali stari oblici za padeže (npr. Lokativ množine na –h: (po)rukah) - infinitiv glagola gubi krajnje i (kantat) - sažeti su oblici posvojnih i upitno-odnosinih zamjenica (ki – kojih) - posvojni genitiv rijetko se zamjenjuje posvojnim pridjevom (vrata grada – gradska vrata) Leksik - česti su talijanizmi: kantat, kantun, ponistra, škoj Vrste dijalektizama - Fonološki se razlikuju fonemskim sastavom ili prozodijskim značajkama (najčešće naglaskom) od standardnog jezika. Npr. Fala (hvala), kopati (kopati) - Morfološki – dijalektizmi koji se razlikuju po gramatičkom rodu ili obličnim nastavicima (padež, lice) od standarnog jezika. Žen (žena), knjig. (knjiga) - Tvorbeni – imaju isti korijenski morfem kao književna riječ, ali se od nje razlikuju tvorbenim sredstvom - prefiksom ili sufiksom. Npr. Črlenejši (sufiks ejši za tvorbu komparativa) - Potpuni leksički –svojim se izrazom (morfološkom osnovom) razlikuju od standarnog jezika. Npr. Hiša (kuća), škoj (otok), pajdaš (prijatelj) - Leksičko -semantički – riječi koje postoje i u standardnom ali s drugim značenjem (gaće – hlače u čakavskom, gaće – dio donjeg rublja u standardnom jeziku) - Etnografski – pojam karakterističan za neki kraj (vrste jela i pića, običaje): štrukle, mlinci, kulen, bečarac, bevanda
FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA Stil i stilistika - Stil – izbor između više mogućnosti za izricanje istoga sadržaja. Govoreći o stilu govorimo o stilu kakvim se služi zajednica ili o stilu kojim se služi pojedinac. - Stilistika – znanost koja proučava stil, tj. Funkcionalnu uporabu jezičnih jedinica - Genetička stilistika – opisuje stil kakvim se služi pojedinac - Deskriptivna stilsitka – opisuje stilove kakvim se služi zajednica Standardni jezik i funkcionalni stilovi - Polifunkcionalanost jezika – ostvaruje se na razne načine: u književnosti, znanosti, medijima, javnim ustanovama, svakodnevnom govoru i dr - Normiranost jezika - većina se stilova podvrgava normama koje propisuju normativni priručnici (pravopis, gramatika, rječnik) - Funkcionalni stilovi – administrativni, znanstveni, književnoumjetnički, publicistički i razgovorni. Svaki od njih se može ostvariti u govoru i pismu. Stilistika i gramatika Podjela stilistike: - grafostilistika (proučava stilistiku pisma) - fonostilistika (proučava stilistiku glasova) - morfositilistika (proučava izražajnost oblika riječi) - sintakostilistika (proučava izražajnost poretka riječi i sintagmi unutar rečenice) - leksikostilistika (proučava izbor leksema) - semantostilistika (proučava pojačanje izražajnosti riječi, tj. Značenjske značajke stila) Administrativni stil - pokriva područje administrativno-pravne djelatnosti - njime su pisani zakoni, koristi se u državnoj upravi, politici, diplomaciji, trgovini i sl. - Riječ se tu upotrebljava u svom osnovnom značenju jer je u administrativnom stilu bitno postiči sažet i precizan izraz . - Rečenične su konstrukcije bezlične, ustaljene i građene po istom tipu. - Takvim su stilom pisani zakoni, zapisnici, izvješatji, okružnice i sl. - Postoje podstilovi: zakonodavno pravni, poslovni, diplomatski, politički Znanstveni stil - Pokriva područja različitih znanosti - Njime se izražavaju znanstvenici koji moraju racionalno, sažeto i precizno iznijeti neku znanstvenu tezu i argumentirano je obrazložiti - U njemu je najizraženija logička analiza u kojoj prevladava znanstvena terminologija i zavisnosložene rečenice - Takvim su stilom pisani znan. Radovi, referati, predavanja, rasprave i slično. - Podstilovi: strogo znanstveni, znanstveno-popularni
Književno-umjetnički stil - svoju gražu crpi iz svih područja kojima se izražava neka zajednica - riječ se pritom upotrebljava u osnovnom i prenesenom značenju, a izražajnost riječi pridonosi ljepoti umjetničkog teksta. - Koriste se riječi iz svih jezičnih slojeva , bez obzira na njihovu vremensku ili prostornu raslojenost - Značajke su induvidualnost i subjektivnost - Podstilovi: prozni, pjesnički, dramski Publicistički stil - koristi sse u medijima - stil tiskovina, radija i televizije - moraju se poštivati norme standardnog jezika jer se njime zbog velikog utjecaja medija može utjecati na razinu jezične kulture - ima značajke znanstvenoga i književnoumjetničkog stila - od znanstvenog je preuzeo objektivnost i sažetost , a od književnoumjetnčkog stila je preuzeo induvidualnost - postoje različite podvrste: vijest, intervju, reportaža, feljton, polemika - hibridni podstilovi: reportažni, esejistički, feljtonski, polemički Razgovorni stil - obuhvaća sva područja ljduskog života - njime se služimo u svakodnevnoj komunikaciji - prevladavaju jednostavne rečenice, često eliptične te nezavisno složene rečenice - često se koriste poštapalice, a posebno su naglašene vrednote govorenog jezika (dijalog, aluzije, geste, mimika) - karakterističan je žargon – poseban jezik koji ima specifičan leksik a upotrebljavaju ga pripadnici neke skupine ili društvene kategorije metaforičnost, slikovitost, česti sinonimi, sugestivnost o riječnikom se razlikuje od standradnog ali imaju istu gramatiku o - karakteristični su i kolokvijalizmi – riječi i oblici izmežu standardnog jezika i žargona (donesti umjesto donijeti, pekara umjesto pekarna)