Sveučilište u Splitu EKONOMSKI FAKULTET Centar za cjeloživotno obrazovanje
Seminar za turističke vodiče
Predmet : Hrvatska povijest
Kanija Huljić Cvitković
SADRŽAJ
Djetinjstvo najpoznatijeg i najslavnijeg kipar _______________________2 Školovanje __________________________________________________2 Život i izložbe – kronološki _____________________________________2 Ljubav i Obitelj ______________________________________________4 Najvažnije djela Ivana Meštrović_________________________________5 Literatura____________________________________________________7
2
Djetinjstvo najpoznatijeg i najslavnijeg hrvatskog kipara Ivan Meštrović rodio se 15. kolovoza 1883. u Vrpolju kod Slavonskog Broda. Svoje djetinjstvo je proveo u Otavicama, siromašnom selu Dalmatinske zagore. Kao dijete, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade, dok je čuvao ovce, te je uvijek nešto rezuckao i rezbario u drvu i mekom kamenju . Nikola Adžija, načelnik drniške općine, među prvima je uočio Meštrovićev talent. Uz potporu jednog bečkog inženjera koji je došao u Drniš sa šesnaest godina odlazi u Split, u klesarsku radionicu Harolda Bilinića. Harold Bilinić, kamenorezac iz Splita, također je prepoznao njegov dar i uzeo ga je za šegrta. Njegov umjetnički talent razvio se gledanjem znamenitih građevina Splita, najviše se brinula o njemu Bilinićeva supruga, koja je bila profesor u srednjoj školi. Pronašli su jednog bečkog vlasnika rudnika, koji je financirao Ivanovo preseljenje i školovanje u Beču.
Školovanje Ivan Meštrović 1901. odlazi na Umjetničku Akademiju u Beč. Pošto nije znao njemački te nikada nije pohađao školu morao je godinu dana pauzirati, no uspješno je savladao jezik te se prilagodio novoj sredini i stupio u kontakt sa secesionistima s kojima izlaže od 1903.-1910. Uzor mu je bio profesor Otto Wagner, poznati arhitekt i jedan od predstavnika Secesije. U Beču je prvi put susreo Rodina koji je odmah prepoznao njegov talent (za Meštrovića je rekao da je "čudo među kiparima" te "veći umjetnik od mene"). Karl Wittgenstein, poznati industrijalac i mecena, 1905. naručuje izradu djela "Vrelo Života".
Život i izložbe – kronološki Godine 1908. zahvaljujući Rodinu seli se u Pariz, iznajmljuje studio na Montparnassu, te izrađuje više od pedeset skulptura u samo dvije godine za koje dobiva prva međunarodna priznanja. Tu nastaju radovi epske naglašenosti. Mit i simbol bili su tada ne samo dio nacionalne nego i europske, osobito secesijske duhovne klime. Takve je radove izložio godine 1910. u Beču i Zagrebu. 1911. seli se na nekoliko mjeseci u Beograd, a potom u Rim, gdje ostaje do 1913. U Rimu se susreo sa djelima Michelangela za kojega je rekao da je najveći kipar svih vremena. divljenje tom umjetniku zasigurno je utjecalo na neka njegova djela, što je vidljivo na skulpturi Pietà Romana . Na Svjetskoj izložbi održanoj 1911. osvaja prvu nagradu za kiparstvo. Uoči Prvoga svjetskog rata Meštrović napušta epsku stilizaciju te se usmjerava na vjerske teme. započinje niz od 28 velikih drvenih reljefa sa temama iz Kristovog života. Tek krajem rata pojavljuju se vedriji tonovi u temi žene s glazbalom. 3
Meštrović postaje poznat u Velikoj Britaniji, ne samo zbog svojih djela već i zbog djelovanja u Komitetu za oslobođenje. 1915. priređuje samostalnu izložbu ("one-man-show") u Albert i Victoria muzeju u Londonu; Sljedećih godina izlaže u Glasgowu i Edinburghu. Godine 1919. u Petit Palaisu u Parizu izlaže četrdeset skulptura. Najpoznatiji radovi iz ovog razdoblja su "Raspeće" i "Madona". Završetkom rata vraća se u Hrvatsku, u Zagrebu adaptira kuću i gradi atelijer (1920.1923.), danas Atelijer Meštrović sa stalnim postavom. U Cavtatu gradi grobnu kapelu obitelji Račić, "Kraljica anđela" (1920.-1923.). U Splitu 1931. gradi obiteljsku kuću koja je dovršena 1939. (danas Galerija Meštrović) te iste godine obnavlja obližnji kompleks Kaštelet-Crikvine u kojem gradi kapelu Svetog Križa. Postaje Grand Officier Legije časti u Francuskoj, član Akademije znanosti i umjetnosti u Beogradu te prvi rektor novoosnovane Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Meštrović prvi put odlazi u SAD 1924. gdje je upoznao Nikolu Teslu. U Brooklyn Museumu u New Yorku priređena mu je samostalna izložba gdje izlaže 132 djela, jedna od njegovih najpoznatijih izložbi. 1927. posjetio je Egipat i Izrael kojem je poklonio djelo "Mojsije". 1928. postavljen je Meštrovićev spomenik Indijancima u Chicagu; U periodu između dva svjetska rata Meštrović se još više okreće klasičnom oblikovanju, izrađuje veliki broj reljefa, aktova i portreta kao i javnih spomenika: Grguru Ninskom, J.J. Strossmayeru, već spomenutim Indijancima itd. Sredinom tridesetih godina Hitler ga je pozvao da održi izložbu u Berlinu, ali je Meštrović odbio. Nakon talijanske okupacije Splita zbog fašista bježi u Zagreb. Međutim u Zagrebu su ga uhitili, zatvorili u zatvor na Savskoj Cesti i osudili na smrt. U zatvoru je ostao pet mjeseci, prije nego što je na nagovor Vatikana oslobođen 1942. godine. Bježi u Rim, a zatim 1943. u Švicarsku. Nakon završetka rata nakratko se vraća u Rim, gdje je izradio skulpture za Hrvatski zavod Sv.Jeronima, a zatim 1946. prihvaća mjesto profesora na Sveučilištu Syracuse u državi New York, SAD. 1952. potpisao je ugovor sa Narodnom Republikom Hrvatskom kojim daruje svu svoju imovinu u Splitu i Zagrebu, mauzolej u Otavicama te više od četri stotine skulptura i crteža hrvatskom narodu.
4
Na svečanosti u Bijeloj kući 1954. predsjednik Eisenhower osobno mu je uručio dekret kojim je i službeno postao američki državljanin. Iste godine završava ciklus od 28 drvenih reljefa koji je započeo prije gotovo četrdeset godina. Ovaj ciklus radova darovao je za postav u kapelu Sv.Križa u Kašteletu u Splitu. 1956. dobio je Zlatnu medalju za životni rad od Američke akademije znanosti i umjetnosti. 1959. posljednji put dolazi u domovinu gdje obilazi zavičajni kraj Otavice i Drniš te u Zagrebu posjećuje svog prijatelja kardinala Stepinca. Nakon povrataka u Ameriku, poslao je još 59 kipova namjenjenih raznim gradovima, samostanima i galerijama. Dio je poklonio također i u znak zahvalnosti Nikoli Adžiji, odnosno gradu Drnišu. Preminuo je u South Bendu 16. siječnja 1962., a sahranjen je u Otavicama kod Drniša 24. siječnja u obiteljskom mauzoleju, crkvi Presvetog Otkupitelja
Ljubav i obitelj Tijekom studija u Beču (1904.) susreće Ružu Klein koja je radila kao kitničarka u salonu damskih šešira. Otac gospođice Klein nije odobravao vezu svoje kćerke s 21-godišnjim seljačićem gotovo praznih džepova i nakon neuspjelih uvjeravanja 1905. protjeruje kćerku iz kuće. Naredne dvije godine Ruža i Ivan žive zajedno i vjenčavaju se 1907. Živjeli su u bijednim uvjetima te Ruža nipošto nije htjela imati djecu, dok je Ivan to želio. Kada su se materijalno osigurali Ruža više nije mogla rađati djecu i to je dovelo do razvoda braka 1928. u Čakovcu.
Šest godina ranije (1922.) Meštrović upoznaje Olgu Kesterčanek i nastaje nova veza iz koje će se, prije nego što Ivan i Olga stupe u brak, roditi dvoje djece - Marta (rođ. 1924.) i Tvrtko (rođ. 1925.). Kasnije će Olga i Ivan imati još dvoje djece - Mariju (rođ. 1927.), zvanu Maricu i Matu (rođ. 1930.). Ta djeca rođena su u braku jer se Ivan Meštrović iste godine kada se rastao od Ruže vjenčao s Olgom, također u Čakovcu. Kako su Marta i Tvrtko rođeni dok je Meštrović još bio oženjen Ružom Klein Marta i Tvrko Meštrović bili su izvanbračna djece bez prava na nasljedstvo i očevo prezime. Problem je riješen ukazom kralja Aleksandra Karađorđevića od 20. svibnja 1926. Nakon vjenčanja Meštrović je živio s Olgom i djecom u Zagrebu u današnjoj Mletačkoj ulici 8, a prva susjeda (u Mletačkoj 10) bila im je Ruža Klein. Ivan Meštrović nije bio blizak supruginoj rodbini niti se, izuzev Olgine sestre Side, s nekim od njih družio. Sida je Meštroviću dok je u jesen 1941. bio u ustaškom zatvoru u Zagrebu nosila hranu.
5
U posljednjim godinama svog života Meštrović izrađuje glinene skulpture "Otac se pozdravlja sa sinom" i "Otac se pozdravlja s kćeri" kojima iskazuje bol radi smrti djece Marte i Tvrtka. Njegova kći Marta, koja se doselila u Kanadu, umrla je u 24. godini 1949 godine; njegov sin Tvrtko, koji je ostao u Zagrebu ubio se 1961. godine. Smrt Meštrovićeve djece kao da je utjecala i na njegovu.
Najvažnija djela Ivana Meštrovića •
1903. - Posljednji poljubac 1905. - Zdenac Života, Zagreb - Ovaj secesijski zdenac sagrađen je u povodu jubileja zagrebačkog gradskog vodovoda. Postavljen je 1912. godine na kazalisnom trgu ispred HNK u Zagrebu. Vijenac monolitnih tijela koji okruzuje zrcalnu vodu izvora postize takvu kreativnu snagu i likovnu kvalitetu koju ni sam Mestrovic mozda nije nadmasio do kraja svog stvaralastva. Oko fontane su naga tijela ritmicki poslagana oko zdenca, izvora vode. Tijela izgledaju kao da su ziva, zamrznuta u pokretu •
• • • • • • •
• •
1907. - Vrelo Života, palača Wittgenstein, Beč 1918. - Djevojka s glazbalom 1920. - Kanadska falanga, Ottawa 1922. - Kraljica anđela, Cavtat 1922. - Stropne freske 1924. - Marka Marulića
1926. - J.J.Strossmayer, Zagreb 1926. - traktat "Razgovori sa Michelangelom"
6
•
1927. - Djevojka s harfom - Na preporuku znamenitoga irskog pjesnika Williama Butlera Yeatsa, predsjednika svjetodavnog odbora za odabir i izradu prvih novčanica i kovanog novca Slobodne Države Irske (kasnije: Irska), oduševljenog djelima tada već eđunarodno afirmiranoga kipara i tadašnjeg dekana
zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, Ivan Meštrović našao se 1927. godine među petoricom umjetnika zamoljenih da pošalju svoj prijedlog za izradu prvih irskih kovanica. Na žalost, pismo je bilo upućeno na pogrešnu adresu i Meštrović ga je primio prekasno da bi sudjelovao na natječaju. “Otkrivši da je rok prošao, Meštrović je načinio veličanstveni motiv kovanice i velikodušno ga darovao Slobodnoj Državi Irskoj” – zapisao je Yeats. Originalni rad velikoga hrvatskog umjetnika čuva se u National Museum of Ireland, irskom nacionalnom muzeju, a od l965. godine irska se središnja banka koristi tim motivom na svom službenom pečatu. •
1928. - Indijanci, Chicago • 1931. - Grgur Ninski, Varaždin, Split i Nin . Splitski spomenik je izvorno stajao na splitskom peristilu sve do 1954. god. kada je postavljen ispred sjevernih (zlatnih) vrata Dioklecijanove palače. Brončani nožni palac spomenika je izlizan zbog lokalnog vjerovanja kako dodir palca u prolazu donosi sreću i ostvarenje želja.
7
•
1932. - Povijest Hrvata, Zagreb
•
1937. - sjećanje "Nekoliko uspomena na Rodina" 1938. - Dom likovnih umjetnika, Zagreb 1946. - Perzefona, Sveučilište Syracuse i Split
• •
•
1946. - Job, Sveučilište Syracuse jedna od najemotivnijih i najpotresnijih Meštrovićevih djela uopće, nastala upravo u trenucima njegovih osobnih nedaća.
• •
1952. - Nikola Tesla, Zagreb 1954. - Čovjek i sloboda, klinika Mayo, Rochester 1958. - Pieta Romana, South Bend 1960. - Majka imigranata, Milwaukee 1961. - knjiga "Uspomene na političke ljude i događaje"
• • •
8
Literatura •
http://www.mdc.hr/mestrovic/imestrovic-hr.htm
•
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Me%C5%A1trovi%C4%87
•
http://www.moljac.hr/biografije/mestrovic.htm
• Meštrovičeva pasija – brošurica •
Mate Meštrović: U vrtlogu hrvatske politike kazivanje Peri Zlataru
9
