Student: Eldin Alibašić Fakultet: Informatika Broj index-a: OI04/11
Javna dobra su razne usluge države na području obrane,
sudstva, obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva, komunalne djelatnosti, zakonodavne regulative i sl.
Javna dobra su sva dobra koja služe većem broju korisnika i gdje uključivanje novog korisnika ne smanjuje zadovoljstvo postojećih korisnika.
Obilježja javnih dobara i usluga:
nisu podobna za racionalnu uporabu
nisu za uporabu posredovanjem privatnog tržišta nedjeljiva su u korištenju.
Primjeri dobara takvih značajka jesu: narodna obrana, zdravstvena zaštita, javno obrazovanje, parkovi i dr.
Vrste javnih dobara:
privatna dobra javna dobra
mješovita dobra
Dvije su karakteristike koje obilježavaju privatna dobra:
isključivost rivalitet
ISKLJUČIVOST - znači da one osobe koje nisu spremne platiti konzum privatnih dobara,
isključene su od njegova konzuma.U nekom stanu može stanovati onaj tko je spreman platiti traženu stanarinu, pa kad to učini, nitko drugi ne može koristiti taj stan, dakle svi ostali, osim stanara koji
je platio stanarinu, isključeni su od korištenja toga stana.
RIVALITET (nekompatibilnost) - primjer rivaliteta
koji postoji kod korištenja privatnog dobra, korištenje namirnica.Jednu jabuku može, naravno, pojesti samo jedna osoba (a ne nakon nje još
jedna).Obje te karakteristike privatnog dobra
posljedično dovode do toga da se pojedinac mora izjasniti, on mora izraziti svoje preferencije želi li na tržištu doći do nekog dobra koje želi koristiti.To znači da mora dati na znanje koju je cijenu spreman za to dobro platiti. Odnos između subjekta koji nudi i subjekta koji traži određeno dobro nastaje na način da se oni (direktno) susreću na tržištu, i pritom nije potrebno posredovanje države.
Nasuprot privatnim su javna dobra.Javna dobra
bisu ni dobra ni isključiva, niti posjeduju svojstvo rivaliteta.Ljude se ne može spriječiti u potrošnji javnog dobra, a potrošnja nekog javnog dobra od strane jedne osobe ne smanjuje mogućnost druge da ga isto tako koristi.
Primjer: Sirena za oglašavanje opasnosti od tornada u malom gradu je javno dobro.Jednom
kada se oglasi sirena, nemoguće je spriječiti ijednu osobu da je čuje.Štoviše, kada jedna osoba ostvari korist od toga što ju je čula, ne smanjuje tu istu korist za drugoga.
Varijanta kada je zastupljen princip isključivosti: O njima se govori onda kada je prisutna samo jedna od dviju karakteristika, ili kompatibilnost ili
isključivost. Primjeri mješovitih dobara su: kazalište, stadioni, koncertne dvorane i sl. gdje je pri njihovu korištenju prisutno načelo isključivosti (determinirano brojem mogućih posjetitelja, odnosno kapacitetom), ali ne i rivaliteta, budući da predstavu, odnosno utakmicu, može gledati, ili koncert slušati, više ljudi ne utječući time na kvalitetu priredbe, niti na povećanje troškova.
Varijanta kada postoji rivalitet:
Primjeri takvih dobara su visokoškolske ustanove ili zdravstvo. Potražnja za tim uslugama tendencijalno je nerazmjerna ponudi,
pa država intervenira na način da ograničava potražnju, ili tako da vlastitom aktivnošću proširuje ponudu.
Vanjski učinci nastaju kada privatna potrošnja ili proizvodnja nekog gospodarskog subjekta
proizvodi koristi ili troškove koji se ne ograničavaju samo na taj gospodarski subjekt, a nisu uključeni ni u cijenu proizvođača ni u cijenu potrošača. Dakle, vanjski učinci su troškovi i koristi transakcija, koji se ne reflektiraju u cijenama.
Vanjski učinci mogu biti pozitivni i negativni. Vanjska ekonomija se javlja kada su društvene koristi od vanjskih učinaka veće od privatnih, a u slučaju da društveni troškovi nadmašuju privatne, onda se govori o vanjskim disekonomijama.
Vanjski troškovi su vrlo česti, kao primjer navodimo: zagađivanje okoliša, potrošnja i proizvodnja koja dovodi do zagrijavanja zemlje
i ugrožavanja ozonskog omotača, stvaranje buke, pušenje, izgradnja ekonomske politike, a u okviru toga i fiskalne, da pokušaju maksimalno internalizirati vanjske učinke.
Mjere kojima se to postiže obuhvaćaju: propisivanje određenih standarda kojih se moraju pridržavati svi proizvođači i potrošači radi zaštite okoline zabrana određene proizvodnje ili potrošnje subvencioniranje tzv. ekološkog poreza na proizvodnju i potrošnju koja zagađuje okolinu
sporazumijevanje i dogovaranje zainteresiranih strana
utvrđivanja kompenzacije za nastale vanjske učinke zakonsko reguliranje preventivne zdravstvene zaštite i obveznog obrazovanja
jesno definiranje vlasničkog odnosa usvajanje međunarodnih konvencija kojima se sprečava nastajanje negativnih vanjskih učinaka na globalnom planu.
Javni izbor jest proces odlučivanja, a ostvaruje se glasovanjem. Glasovanje je politička igra koja imasvoja pravila i svoje sudionike. Ovdje se pretpostavlja da
političari maksimaliziraju broj glasova, tj. izglede za izbor.
Predstavnička je demokracija praktičnija i zato sve prisutnija. Međutim, kao što tržište ima svoje neuspjehe, tako ih ima i politički proces i to zbog različitih razloga. Izborni predstavnici najčešće ne nastupaju kao agenti biračkog tijela nego se pri odlučivanju rukovode svojim vlastitim interesima,
padaju pod utjecaj birokracije, lobija, medija, profesija,
različitih interesnih skupina i sl. Oni također, nisu u stanju dovočjno kontrolirati provođenje mjera koje se poduzimaju, a kamoli predvidjeti njihove stvarne
učinke.
Javna dobra služe zadovoljavanju zajedničkih potreba određene skupine ili ukupnog stanovništva. Ta se dobra mogu proizvoditi u javnom ili privatnom sektoru i njihova proizvodnja nije ni u kakvoj vezi s
njihovom ponudom, koju uvijek osigurava država. Javna dobra se uvijek nude u unaprijed određenoj količini, jednako su dostupna svim potencijalnim korisnicima i zapravo su nedjeljiva. U potrošnji tih dobara ne vlada rivalitet i nikoga nije moguće isključiti iz njihova korištenja. Internalizacija vanjskih učinaka postiže se različitim mjerama ekonomske politike, administrativne kontrole, preciznijim definiranjem
vlasništva te fiskalnim mjerama u obliku dodatnog oporezivanja ili subvencioniranja.
