MIKROEKONOMIJA
Ekonomija - ruštvena nauka kojom upravlja čovjek čovjek kako bi donosio oluke oluke o ograničavanju resursa i zadovoljio svoje potrebe. Mikroekonomija je grana ekonomije koja se bavi tržištima i analizom ponašanja pojeinačnih ekonomskih pojeinačnih ekonomskih jedinica (potrošači (potrošači,, radnici, ulagači, ulagači, pouzeda pouzeda). ). Makroekonomija je grana ekonomije koja se bavi analizom agregatnih ekonomskih pokazatelja, kao što su što su nivo i stopa rasta (BDP), nezaposlenost, inflacija, kamate... Olučivanje uz ograničenja-ograničen bužet, -vrijeme,- mogudnosti. -Oskudica predstavlja situaciju kada želje i želje i potrebe prevazilaze resurse raspoložive za raspoložive za njihovo ostvarivanje. -Oskudica resursa namede potrebu namede potrebu izbora, odnosno olučivanja o olučivanja o korištenju oskudnih korištenju oskudnih resursa za alternativne, međusobno isključive vidove isključive vidove upotrebe. Kriterij po kojem se ocjenjuje uspješnost ržave i tržišta u tržišta u obavljanju osnovnog zadatka alokacije oskudnih resursa jeste efikasnost. Oportunitetni trošak koriste koriste ekonomisti a naglase a činjenje činjenje izbora u uvjetima oskudice dovodi do troskova. Cijene se oređuju ecentralizirano, interakcijom učesnika na tržištu. Teorije objašnjavaju uočene fenomene skupa pravila i pretpostavki (-teorija (-teorija ponašanja ponašanja potrošača, potrošača, - teorija ponašanja proizvođača). proizvođača). Teorija ponašanja potrošača opisuje kako potrošač onosi oluke o tome što de de i pouzeda opisuje kako uz ograničenje kapaciteta i koliko kupovati u granicama raspoloživog ohotka. ohotka . Teorija pouzeda financijskih resursa pouzeda olučuju što i koliko de proizvoiti. proizvoiti. Ekonomija se bavi objašnjavanjem i previđanjem previđanjem promatranih pojava, a ta se objašnjenja objašnjenja i previđanja temelje na teorijama. One služe kao služe kao baza za izgradnju modela. Model oponaša Matematički modeli oponašaju oponaša relevantne karakteristike situacije koja se izučava. izučava. Matematički oponašaju realnost koristedi jezik koristedi jezik matematike. Matematički model Matematički model je apstraktna, pojednostavljena, matematička konstrukcija matematička konstrukcija koja se odnosi na dio realnosti i koja je stvorena za oređenu namjenu. oređenu namjenu. Elementi modela su: -egzogene varijable (parametri) – (parametri) – pojave pojave koje utječu utječu na na model, ali koje model posebno ne izučava; izučava; -endogene varijable – varijable – pojave pojave čije vrijednosti čije vrijednosti model želi utvrditi; želi utvrditi; -pretpostavke ponašanja – ponašanja – definiraju definiraju matematičke operacije matematičke operacije koje treba primijeniti da bi se model riješio. riješio. Pretpostavke modela: empirijski zasnovane, neproturječne, nezavisne, potpune. Deduktivni proces - onose se zaključci zaključci koji moraju biti istiniti ako su pretpostavke istinite. Vrijednost modela najčešde se najčešde se procijenjuje na bazi točnosti točnosti njegovih njegovih previđanja. previđanja. Glavne analitičke metode analitičke metode u mikroekonomskim modelima su : -optimizacija uz ograničenja (glavni ograničenja (glavni elementi: funkcija cilja; ograničenja); ograničenja); -ravnotežna analiza ravnotežna analiza (opda (opda ravnoteža i parcijalna ravnoteža); ravnoteža); -komparativna statika (kako egzogeni šok egzogeni šok utje utječe če na na ravnotežu, ravnotežu, odnosno na vrijednost jedne ili više endogenih više endogenih varijabli u modelu). Granična veličina-kako se zavisna varijabla mijenja kad se nezavisna nez avisna poveda poveda za jednu jedinicu. Pozitivna pitanja i analiza se zanimaju za objašnjenja i objašnjenja i previđanje. Ona opisuje stvarne veze između uzroka i posljedice (kakvo je stvarno stanje), a normativna za ono što ono što bi bi trebalo biti, biti, kakve bi trebale biti veze između uzroka i posljedica (kakvo bi trebalo biti). Pojeinačne ekonomske Pojeinačne ekonomske jedinice mogu se podijeliti na dvije vede grupe, vede grupe, s obzirom na njihove funkcije – funkcije – kupce i proavače proavač e. Kupci uključuju potrošače koji Prodavači uključuju po potrošače koji kupuju dobra i usluge. Prodavači uključuju pouzeda uzeda koja koja prodaju svoja dobra i usluge, radnike koji prodaju svoje usluge rada i vlasnike sredstava. Kupci i proavači proavač i zajedno djeluju i tako sačinjavaju tržišta. Tržište je skup interakcija između između kupaca i proavača proavača kojima su oređene Savršeno konkurentno tržište ima cijene u nekoj privredi. Tržišta Tržišta mogu biti konkurentna i nekonkurentna. Savršeno mnogo kupaca i proavača, proavač a, tako ni jedan kupac ni proavač proavač nemaju značajnijeg značajnijeg utjecaja na cijenu. Na tom tržištu uglavnom tržištu uglavnom prevladava tržišna cijena. tržišna cijena. Nekonkuretna tržišta su monopol (na strani ponude imamo samo 1
jenog proizvođača), oligopol (tržište automobila-nesavršena konkurencija vise proizvođača) i monopolistička konkurencija (ima mnogo proavača različitih proizvoa gje svako može odrediti svoju cijenu). Veličina tržišta prestavlja granice tržišta u geografskom smislu ili u smislu asortimana ili grupe proizvoa koja se proizvoe ili proaju na tom tržištu. Osnovne funkcije tržišta su: 1. selektivna (selekcija potrebnih proizvoda); 2. alokativna (alokacija (razvrstavanje) raspoloživih faktora proizvodnje); 3. informativna (pružanje informacija za onošenje poslovnih odluka); 4. distributivna (primarna raspodjela ukupno ostvarenog dohotka); 5. razvojna (načela racionalnosti i konkurencije namedu štenju i investicije). Tržišna cijena je cijena koja prevladava na konkurentnom tržištu. Pri uspoređenju cijena tokom vremena, moramo uzeti u obzir inflaciju. To znači mjerenje cijena u realnim, a ne nominalnim veličinama. Nominalna cijena - dobra je samo njegova apsolutna cijena (nekorigirana za inflaciju). Realna cijena - dobra je cijena u odnosu na agregatni pokazatelj cijena, odnosno, to je cijena prilagođena za inflaciju. Najčešde upotrebljavan agregatni pokazatelj je indeks potrošačkih cijena (CPI). Arbitraža označava čin kupovine po nižoj cijeni na jednom mjestu i prodaje po višoj cijeni na drugom mjestu. Analiza ponude i potražnje je osnovno oruđe koje se može primijeniti; previđanje kako promjena svjetskih ekonomskih uvjeta utječe na tržišnu cijenu i proizvodnju, procjena utjecaja ržavne kontrole cijena, oređivanje kako porezi, carine i uvozne kvote utječu na potrošače i proizvođače. Potražnja je količina robe ili usluga koju su kupci spremni kupiti pri svim cijenama u oređenom periodu i na oređenom tržištu. Determinante potražnje: preferencije, prosječni dohodak, broj stanovnika, cijene dobara, ukusi, buude cijene, posebni utjecaji. Ponuda predstavlja količinu robe ili usluga koju su proizvođači spremni proizvesti pri svim cijenama u oređenom periodu i na oređenom tržištu. Determinante ponude: tehnologija, cijene inputa, cijene dobara, organizacija, specijalni utjecaji. Krivulje ponude i potražnje upotrebljavaju se za opisivanje tržišnog mehanizma. -funkcija ponude Qs = f(P) -faktori ponude Qs = f(P,L,K,R) Krivulja ponude prikazuje količinu dobra koju su proizvođači voljni prodati po oređenoj cijeni. Krivulja ponude je veza između ponuđene količine i cijene: Q s=Q s(P). Osim cijene, ponuđena količina može zavisiti i od drugih varijabli: proizvodni troškovi-rad, kapital, sirovine.
Promjena ponuđene količine-kretanje po krivulji ponue izazvano promjenom cijene ponuđene robe. Promjena ponude –pomak krivulje ponude izazvan promjenom drugih faktora. Pomicanje krivulje ponude: - cijene sirovina padaju (proizvedeno Q 1 pri P1 i Q 0 pri P2; sada proizvodi Q 2 pri P1 i Q 1 pri P2; krivulja ’ ponude se pomiče na S ).
Krivulja potražnje prikazuje količinu dobra koju su potrošači voljni kupiti po oređenoj cijeni: 2
Q D=Q D(P). Osim o cijeni, količina dobra koju su potrošači spremni kupiti, ovisit de i o drugim faktorima, na primjer dohotku, ukusu potrošača, cijeni ostalih dobara. Pomicanje krivulje potražnje: - kupljeno Q 0 pri P2 i Q 1 pri P1; sada kupuje Q 1 pri P2 i Q 2 pri P1; Cijene ostalih dobara:-supstituti i komplementi. Za dobra kažemo da su supstituti kad porast cijene jednog dobra dovodi do porasta po tražnje za drugim dobrom (bakar i aluminij). Dobra su komplementi kad porast cijene jednog dobra dovodi do pada potražnje za drugim dobrom (nafta i automobil-smanjenje cijene benzina ovoi o ved e potražnje auta). Promjena potraživane količine -kretanje po krivulji potražnje izazvano promjenom cijene otične robe. Promjena potražnje-pomak cijele krivulje potražnje izazvan promjenom rugih faktora: dohotka, preferencija i cijena drugih roba. Tržišni mehanizam je tendencija koja se pojavljuje na slobodnim tržištima pri kojoj se cijena mijenja sve dok se tržište ne uravnoteži. U toj točki nede više biti viška ponude ni viška potražnje, pa de nestati i pritisak za daljim promjenama cijena. Ravnotežna cijena je cijena pri kojoj je potražnja jednaka ponudi. Krivulje se sijeku pri ravnotežnoj cijeni. Višak je situacija u kojoj količina ponude premašuje količinu potražnje, a manjak je situacija u kojoj je količina ponude manja od količine potražnje.
Tržišni višak (tržišna cijena iznad ravnotežne): pojavljuje se višak ponude; pritisak cijene na dolje; tražena količina raste, a ponuđena se smanjuje; tržište se prilagođava dok se ne uspostavi nova ravnoteža. Tržišni manjak (tržišna cijena ispod ravnotežne): pojavljuje se višak potražnje; pritisak cijene na gore; tražena količina se smanjuje, a ponuđena raste; tržište se prilagođava dok se ne uspostavi ravnoteža. Promjene u tržišnoj ravnoteži:
3
Pomaci u ponudi i potražnji:
Kad se ponuda i potražnja mijenjaju istovremeno, utjecaj na ravnotežnu cijenu i količinu je oređen: relativnom veličinom i smjerom promjene; -nagibom krivulja ponude i potražnje. Elastičnost mjeri osjetljivost jedne varijable na drugu - za koliko postotaka de se promijeniti jena varijabla, ako druga poraste za 1%. Cijena elastičnosti - brojka koja nam govori za koliko postotaka de se promijeniti jedna varijabla, ako druga poraste za 1%. Ep= P/Q dP/dQ dt Teorija ponašanja potrošača je teorija koja proučava kako potrošači raspoređuju ohotke na različita obra i usluge kako bi maksimalizirali svoje blagostanje. Ponašanje potrošača prilikom kupovine objašnjava se kroz tri koraka: sklonosti ili preferencije potrošača; bužetska ograničenja; izbori (ravnoteža) potrošača. Preferencije: 1.urođenost (imaju ukupnost ili kompletnost - smatra se a su sklonosti ukupne; potrošači mogu uspoređivati i rangirati sve potrošačke košare); 2.tranzitivnost (preferiranje dobra A u odnosu na B, i dobra B u odnosu na C, podrazumijeva i da se preferira dobro A u odnosu na C); 3.više je bolje nego manje (monotonost preferencija). Uređenost i tranzitivnost prestavljaju racionalnost . Korisnost je brojčana vrijenost koja prikazuje zaovoljstvo koje potrošaču pruža potrošačka košara. Relacija preferencije može se prestaviti funkcijom korisnosti samo ako je racionalna i neprekidna. Funkcija korisnosti prestavlja formulu koja pojeinačnim potrošačkim košarama priružuje nivo korisnosti. U(F,C)=F+2C –kaa košara sa 8 jeinica hrane i 3 jeinice ojede daje korisnost 14= 8+2(3) -Ordinalna funkcija korisnosti rangira potrošačke košare o najpoželjnije o najmanje poželjne. -Kardinalna funkcija korisnosti opisuje za koliko je neka potrošačka košara poželjnija o ruge. Upotrebom krivulje indiferencije mogu se grafički prikazati sklonosti potrošača. Krivulja indiferencije prikazuje sve kombinacije potrošačkih košara koje osobi osiguravaju isti nivo zadovoljstva. Mapa indiferencije je grafika koja sarži skup krivulja indiferenci je koje pokazuju potrošačke košare između kojih je potrošač iniferentan. Osobine krivulje indiferencije: opaajude su s lijeva na esno; konveksne su prema ishoištu; nikada se ne sijeku. Oblik krivulje iniferencije opisuje kako je potrošač spreman supstituirati jeno obro rugim. (MRS) Granična stopa supstitucije je količina jene robe koju je pojeinac spreman žrtvovati a bi obio jenu dodatnu jedinicu druge robe. Jednaka je nagibu krivulje iniferencije u oređenoj točki: MRS=ΔC/ΔF. MRS je opaajuda ka se krede po krivulji indiferencije od lijeva na desno. Različiti oblici impliciraju različite spremnosti supstitucije. 4
Dva ekstremna slučaja: savršeni supstituti (va obra ko kojih je MRS jenog obra za rugo konstantna); savršeni komplementi (va obra ko kojih je MRS beskonačna; krivulje indiferencije imaju oblik pravog kuta – oblik slova L). Bužetska ograničenja su ograničenja s kojima se potrošači suočavaju u viu ograničenih ohoaka. Bužetska crta (pravac ) pokazuje sve kombinacije dobara kod kojih je ukupan zbroj potrošenog novca jenak dohotku potrošača ( PFF + PCC = I ). Nagib bužetskog pravca mjeri relativan trošak cijene u jeinici robe. Nagib je stopa zamjene dva dobra bez da se mijenja iznos dohotka. Porast dohotka pomiče bužetsku liniju paralelno uesno i obrnuto. Ako se cijena mijenja bužetski pravac rotira udesno. Potrošačka košara koja maksimalizira zadovoljstvo mora zadovoljiti dva uvjeta: mora biti smještena na bužetskoj crti ( potrošač troši sav ohoak ); mora pružiti potrošaču najviši nivo korisnosti (više je bolje). Košara koja omogudava maksimalizaciju zaovoljstva leži na najvišoj krivulji indiferencije koja dodiruje bužetsku crtu. Zaovoljstvo je maksimalno ka je granična stopa supstitucije između va obra jenaka omjeru cijena tih dobara (MRS=PF/PC). Ovo važi samo u točki optimalne potrošnje (tamo gje su granične koristi jenake graničnim troškovima). Kutno rješenje je situacija u kojoj granična stopa supstitucije jenog obra u izabranoj potrošačkoj košari nije jenaka nagibu bužetske crte (omjeru cijena) (potrošač uz ati ohoak može konzumirati samo jeno dobro). Potrošač može maksimalizirati svoje zaovoljstvo uz zaato bužetsko ograničenje tako što de pronadi najvišu krivulju indiferencije koja je ostvariva uz zaato bužetsko ograničenje. Najviša kriv ulja indiferencije ima i najviši mogudi nivo korisnosti. Granična korisnost (MU) oražava oatno zaovoljstvo ostvareno potrošnjom jene oatne jeinice obra. Prema zakonu opaajude granične korisnosti kako se troši više nekog obra, oatno zaovoljstvo o potrošnje oatne jeinice obra je sve manje. Doatna korisnost obivena povedanjem potrošnje jenog dobra mora biti izbalansirana gubitkom korisnosti smanjenjem potrošnje rugog obra: O=MUF(ΔF)+MUC(ΔC). Ekvimarginalni princip –ukupna korisnost je max. Kad je dohodak alociran tako da je gran ična korisnost po jedinici dohotka jenaka za svako obro koje potrošač kupuje. U proizvodnom procesu, tvornice pretvaraju inpute u autpute (proizvode). Inputi, koje nazivamo i faktorima proizvonje, su sve ono što tvornice moraju upotrijebiti u procesu proizvonje. Njih možemo poijeliti u 3 kategorije: rad , sirovine i kapital (autput-auto, knjige...input-zemlja, rad..). Teorija pouzeda opisuje kako tvornice onose proizvone oluke o minimalizaciji troškova, te kako troškovi ovise o nivou proizvodnje. Funkcija proizvodnje (odnos inputa i nivoa proizvodnje) pokazuje najvedi autput Q koji neka tvornica može proizvesti uz bilo koju zadanu kombinaciju inputa: Q=F(K,L). Proizvona funkcija opisuje ono što je tehnički izvoivo kad tvornica posluje efikasno , odnosno kad tvornica koristi kombinacije inputa što je efikasnije mogude. Izokvanta je krivulja koja povezu je sve mogude kombinacije inputa za koje je nivo proizvonje jenak. Mapa izokvanti je grafika koja prikazuje nekoliko izokvanti kojima se opisuje funkcija proizvodnje. Svaka izokvanta ogovara različitom nivou proizvonje, a nivo proizvodnje na grafici raste kako se pomičemo esno i gore. Kratki rok odnosi se na period u kojem su tehnologija i barem jedan faktor fiksni, dok su drugi varijabilni. Dugi rok je vremenski rok gje je mogude mijenjati sve faktore proizvonje jer su varijabilni. Prosječni proizvod rada ( AP L) prestavlja proizvonju po jeinici inputa raa. On se izračunava ijeljenjem ukupne proizvodnje s ukupnim inputom raa. Prosječnim proizvoom raa mjeri se prouktivnost radne snage neke tvornice kroz količinu proizvonje koju svaki ranik proizvee u prosjeku. 5
Granični proizvo raa (MP L), odnosno oatna količina proizvonje , nastaje zbog dodavanja jedne dodatne jeinice inputa raa. Granični proizvo raa može se zapisati kao ΔQ/ΔL, što znači promjenu nivoa proizvodnje ΔQ, o koje olazi zbog porasta inputa raa za jenu jeinicu ili ΔL. Granični proizvo raa ovisi o količini upotrijebljenog kapitala. Krivulje prosječnog i graničnog proizvoa pokazuju a je granični proizvo pozitivan ok proizvodnja raste, a postaje negativan ako se proizvodnja smanjuje. Krivulja graničnog proizvoa siječe vooravnu osu u točki gje je ukupni proizvod maksimalan. Zakon opaajudih graničnih prinosa je načelo koje kaže a de se sa svakim oatnim jeiničnim povedanjem nekog inputa (dok su ostali inputi fiksni) dosegnuti točka nakon koje de se oatni autput početi smanjivati. Produktivnost rada oređuje životni stanar koji neka zemlja može postidi. Jean o najvažnijih razloga rasta produktivnosti rada je rast fonda kapitala, i tehnološka promjena. Nagib svake izokvante govori koja količina jenog inputa se može zamijeniti rugim inputom, uz zaržavanje konstantnog nivoa proizvodnje. Nagib izokvante naziva se granična stopa tehničke supstitucije (MRTS). Ona predstavlja količinu kapitala koja se mora smanjiti a bi se povedala upotreba raa za jenu jeinicu, uz zaržavanje istog nivoa proizvonje . Granična stopa tehničke supstitucije između va inputa jenaka je omjeru graničnih proizvoa ta va inputa: (MPL)/(MPK)=-(ΔK/ΔL)=MRTS. Dva ekstremna slučaja funkcija proizvodnje pokazuju mogude raspone supstitucije inputa u procesu proizvodnje. Prvi slučaj je kaa su proizvoni inputi savršeni supstituti. Tada je MRTS konstantan u svakoj točki izokvante. Posl jeica je a je jenak nivo proizvonje mogude postidi upotrebom ili pretežno kapitala, ili pretežno raa, ili bilo kojom kombinacijom raa i kapitala. Drugi slučaj, funkcija proizvodnje sa fiksnim proporcijama, predstavlja funkciju proizvodnje sa izokvantama u obliku slova L, gje je bilo koji nivo proizvonje mogud samo uz oređenu kombinaciju raa i kapitala. Ovje nikakva supstitucija inputa nije moguda.
6
