-1-
Miss Crazy Princess
Obrada:
-2-
Udahni.. Izdahni... Udahni... Izdahni... Smirivam se koliko je to moguće u ovakvoj situaciji. Dok stojim na osvijetljenoj bini, a masa ljudi aplaudira ispred mene. Sa moje lijeve i desne strane stoje dvije prelijepe djevojke. Ali ni jedna nije kao ja, miss svijeta. Upravo su me proglasili najljepšom djevojkom na izboru za miss univers. Sa tijarom na glavi, velikim buketom cvijeća u rukama i osmjehom od uha do uha, pucam od ponosa. Fotoaparati bljeskaju sa svih strana. Znam da sam lijepa, ali da ću biti proglašena najljepšom to nisam očekivala. Toliko je lijepih djevojaka na ovom natjecanju, bar za njih četiri mogu reći da su ljepše od mene. Imaju duže noge, veće grudi, uži struk, više su od mene a i đ
mla e, ali ne, pokraj svih tih ljepotica oni su izabrali mene. Svi me grle i čestitaju. Ostale djevojke također.
-3-
Većina njih je ljubomorna do bola, ali se osmjehuju kao da im je drago zbog mene. Ali ja znam da nije. Vjerovatno bi se i sama tako osjećala da sam u njihovoj koži. Neke djevojke mi se osmjehuju, neke me gledaju namrgo đeno, neke se čak usude reći kako nisam zaslužila biti pobjednica jer su one ljepše od mene. Svaka mi pronalazi barem jednu manu, a to me iritira. Mogu biti ljubomorne koliko got hoće, sve je jasno jer sam ja pobjednica i ne dira me njihova zloba. ć i moji Na kraju krajeva sam uvjerena da nije presudila samo moja ljepota ve
smisleni odgovori na svako od njihovih pitanja. Posebno ono zadnje pitanje koje su mi postavili. "Kad bi ste imali moć jednu osobu vratiti u život, koja bi to osoba bila"? Nisam se puno mislila oko odgovora. Rekla sam najiskreniješto sam mogla. Svoga brata koji je prije dvije godine poginuo u Afganistanu. Suze su mi pošle na oči ali sam ih uspjela kontrolirati. Na kraju su mi neki rekli da je moja emotivna reakcija pokupila hrpu simpatija.
Nakon slikanja na bini odlazimo u back stage, svi mičestitaju, a ja samo čekam da budem sama. Čim sam kročila u svoju privatnu sobu, odahnula sam.
Pomoćnica me već č eka da mi pomogne skinuti haljinu. Ostavljam tijaru na kozmetički stol i pogledam se u ogledalo. Što sad, pitam samu sebe.
-4-
Nisam uopće očekivala da ću pobjediti. Računala sam pojavit ću se, odraditi sve što treba i idem kući, natrag svome životu, natrag svome poslu stomatologa, svome lažljivom dečku i svojim zavidnim prijateljicama. A sad se sve mijenja sa ovom tijarom. Znam da imam nekakve obaveze kao pobjednica. Mada nisam sigurna koje. Nisam spremna na puno togašto mi ova pobjeda donosi, a sad sam prisiljena to prihvatiti.
-5-
Naravno da ću prihvatiti ponudu. Govorim svojoj prijateljici Dylan. Nije baš da mogu odbiti. Koliko got da sam pretrpana ponudama, ovu ipak ne mogu odbiti. Ne samo zato jer bi me popljuvali po javnost već i sama organizacija je vrijedna divljenja. Moj otac me je ju čer zvao zbog toga, kaže da uzmem u obzir njihovu ponudu. Njemu bi to bilo jako važno, a i meni je bitno. -Ne shvaćam što je točno u pitanju, kaže ona. -Ako sam dobro upućena riječ je o centru ratnih invalida. Slave petu godiš njicu od osnitka kluba i žele napraviti humanitarni domjenak. -Pa šta žele od tebe? -Žele napraviti kalendar sa mnom i vojnicima u glavnoj ulozi. -Wow wow wow... Stani malo, viče ona. Hoće tvoje golišave slike na kalendaru? -Ne ludo, već mene obučenu u vojnu opravu. Ipak su u pitanju vojnici. Treba biti na tu temu. Samo mi nije jasno što ću im ja u svemu tome. Mislim zar sexsy vojnici nisu dovoljno interesantni.
-6-
-Da, ako želiš privući samo žensku publiku. -Da, zapravo to ima smisla. Iskreno ne znam još pojedinosti svega toga, ali sam prihvatila ponudu. žemo razgovarati Rekla sam Davidu da im javi i da dogovori sastanak da se mo
o pojedinostima. -Pa to će biti zanimljivo. Kaže ona sarkastično. -Ako je to sve, molim te ne kradi mi više vrijedne minute pauze, znaš da nemam kad ni spavati kako treba. -Baš mi te je žao. Kaže ona i mahne mi na izlazu iz kuhinje. Uhvatim kratak pogled u čekaonicu. Već me čeka red, a ja nisam ni završila sa pauzom. Kava mi se već ohladila, doručak nisam ni pola uspjela pojesti. Već drugi tjedan za redom žalim što sam se vratila na posao. Trebala sam đ
lijepo uzeti slobodno dok ne pro e ovaj period kad me zasipaju sa ponudama sa svih strana. Angažirala sam Davida kao svog pomočnika i tajnika. žne On odrađuje sav posao. Dogovara sastanke, prima ponude, zapisuje va
događaje, a moje je samo da prihvatim ili odbijem ponudu i da se pojavim na sastanku ili na ostalim događajima na kojima moram biti. Većinom su u pitanju ponude humanitarnog karaktera, pozivi za inervju, ponude modnih kuća i slično. U svemu tome nastavila sam raditi svoj posao stomatologa.Često moram izbivati sa posla, ali moja zamjena je uvijek raspoloživa. Popijem ostatak hladne kave i izlazim učekaonicu. -Dobar dan, pozdravljam pacijente koji čekaju.
-7-
Molim vas ulazite po redu kako ste i došli, oni koji su naručeni imaju prednost. Pogledam u blijedu djevojku sa trudničkim trbuhom. -Jeste li vi naručeni, pitam ju nasmješeno. -Nisam. ć
ž
-Vjerujem da ostalima ne e smetati ako prvo primim trudnicu, ka em ljubazno. -Nije problem, kaže neka gospođa, a ostali klimaju glavom i smješkaju se. -Nitko nema ovako dobre pacijente kao ja, kažem veselo. Ulazim u ordinaciju, a trudnica progovori čim zatvorim vrata. -Vjerujte mi da niste tako lijepi, ljubazni i poznati većina njih bi se bunila što me primate preko reda. -Znam, kažem joj ja šaptom. Ali dok got se ne bune sve je ok. Dan se odužio u nedogled. Svi pacijenti su hvala bogu veseli i pričljivi pa mi i to malo uljepša dan. Čim sam stigla kući odlazim pod tuš, pa se srušim u krevet na kratki odmor
prije slijedećeg sastanka koji je za nepuna dva sata. Bacam pogled na mobitel. Sedam poruka od Leona. Od kad smo prekinuli ne odustaje od toga da moramo razgovarati. Ali mi tu nemamo više što razgovarati. Sve smo si rekli prije mjesec dana. On uporno tvrdi da me nikad nije prevario, a poruke u mobitelu govore drugu pri ču. še obaveza, Ok, možda sam i sama kriva jer sam ga malo zapostavila od previ
no nisam baš očekivala da će nakon godinu i pol veze otići drugoj u krevet jer sam ja par dana bila prezauzeta.
-8-
Ok, možda nebih ni skužila da me vara da nisam jedan dan bacila pogled na njegov mobitel dok se on tu širao. Nisam ništa čudno pronašla, osim da ga često zovu iz osiguranja. I da mu to isto osiguranje šalje poruke tipa... Sinoć je bilo super, javi kad si slobodan da ponovimo. Ili... Ostavio si mi ogroman ugriz na guzi, kaznit ću te zbog toga. Ok, možda nisam trebala dirati njegov mobitel, ali nisam mogla odoljeti. Vjerujem da bi svaka žena isto uradila da je na mom mjestu. Jednostavno si nisam mogla pomoći, morala sam se iza njegovih le đa uvjeriti da je sve ok i da smo mi ok. Sada nakon svega toga shvaćam da mi je sve ovo palo lakše nego bi trebalo. Ipak godina i pol nije baš malo. Bila sam uvjerena da je to ono pravo, ali sad kad više nismo zajedno uviđam koliko sam pogriješila u mnogo čemu kad je Leon u pitanju. Prije svega znam da sa njim nisam bila prava ja, već onakva kakvu je on od mene očekivao da budem. Sve ono za što znam da ne volim kaošto je šampanjac, kavijar i školjke, sa njim sam glumila da to volim samo zato jer on to voli. Sad se tek sjetim kad me je prvi put hranio školjkama, a i svaki put poslije toga, mojželudac je iznova i iznova podnosio bolove. I svaki put kad bi došla doma morala sam prisilno povraćat jer nisam mogla podnijet da nešto tako odvratno ljigavo bude u mom ž
eludcu. A svaki naš izlazak je završio sa šampanjcem koji nisam mogla podnijeti bez obrzira dali on koštao 20 ili 200 dolara i dalje mi je fuj. Skupi restorani, skupa hrana, skupa pića, a ja nikad nisam rekla,
-9-
Pa čuj Leone, drag si mi, lijepo mi je sa tobom, ali zar nisi svijestan kroz kakve čuješ hranu za koju misliš patnje prolazim iznova i iznova jer svaki put ti naru
da volim samo zato jer se nikad nisam pobunila, a ti se nisi sjetio pitati, pa ok Corinna što bi ti željela naručiti. Dozvolila sam sebi da budem nešto što nisam. Što je najgore ta predstava je š
potrajala predugo da sam s vremenom pre la preko svojega ja, a da to nisam ni primjetila. Sva ta spoznaja je došla u zaista krivo vrijeme. Neočekivana pobjeda na izboru za miss me prodrmala iz temelja. Počela sam sumnjati u svešto sam do sad smatrala normalnim djelom svogž ivota. Prijateljice su se uvijek međusobno ogovarale, uvjek je tako bilo, a ja nikad nisam ništa poduzela u vezi toga, nikad nisam rekla dosta. ž
š
To nisu prave prijateljice. Ali nekako se eli uklopiti u tu sredinu pa makar znaš da nije ok. Želiš imati nekoga uz sebe, makar to bile lažne prijateljice. Faktički cijeli moj život nakon faxa je bio jedna obična laž. Glumim nešto što nisam, jer želim ugoditi očekivanjima drugih ljudi koji su mi nebitni u životu. Sada, nakon skoro tri mjeseca od kad sam pobjedila na izboru ljepote otjerala sam sve te lažne prijatelje, ostavila lažljivog prevarantskog dečka i ostala sam ja, sa svega dva prava prijatelja i sa poslom koji volim, a kojeg sam se prije sramila. Ogoljena do kože ali ipak prava ja.
- 10 -
Danas sam morala uzeti slobodan dan. Napokon smo uspjeli dogovorit vrijeme sastanka kad svima odgovara. David mi je javio da će doći po mene oko podne pa idemo na sastanak sa predsjednikom kluba ratnih invalida. Sastanakće se održati u prostorijama kluba. Mada nisam sigurna šta bi takav jedan klub uopće trebao biti. Ne znam uopće što očekivati od današnjeg sastanka. Ja sam u svojoj glavi zamislila nekakav prostor tipa kafana, gdje se druže nekadašnji vojnici, koji su nastradali u rati i sad nemaju što raditi, postali su depresivni pa se sastaju u tom svom klubu i piju. Ono što sam zatekla me je malo je reći šokiralo. Ovo je daleko od mojih oč ekivanja. Parkiramo pred veliku sivo crnu građevinu na dva kata. Okolo je sve ograđeno visokom ogradom, vani su postavljeni prostori za treniranje. Zapravo me sve ovo podsjeća na vojnu bazu. Pred vratima nas dočeka stariji dospodin koji se ljubazno predstavlja kao General Ryder. Uvodi nas u objekt. Dočeka nas čisti hodnik, čiste čekaonice, zapravo me iznutra sve ovo podsjeća na bolnicu. General nam priča.
- 11 -
Ova zgrada je sagrađena pod financiranjem Američke vlade, prije skoro pet godina i namjenjena je na korištenje vojnim invalidima. Ovdje imamo sve od prostorija za rehabilitaciju, do teretana. Sa našim ljudima rade samo najbolji stručnjaci kako bi im omogućili najbolju skrb, brz oporavak i kako bi naši vojnici ostali u dobroj formi. Njima je korištenje ovih prostorija neograničeno. Ulazimo u prostoriju i general nas zaustavlja. Gledamo mladog vojnika bez obje noge kako vježba hodanje sa protezama. -Ovo je novi član, stigao je prije mjesec dana, pomalo napreduje. Kao što vidite sa njim rade stračnjaci kako bi što prije uspio sam hodati na novim nogama. Svim novim vojnicima dodjeljujemo skrbnika i psihologa koji je tu da pomogne ovim mladim ljudima da prihvate svoje nedostatke. Srce mi se steglo, a grlo stisnulo. Sjetila sam se svoga brata kad su ga vratili kući u sanduku. Tata je inzistirao da ga vidi, ali ja nisam mogla. Rečeno nam je da je prilikom pada aviona ostao bez nogu i da su mu obje ruke polomljene, prsni koš zdrobljen. Tata koji je nekad bio u mornarici nije željeo ni čuti da pokopa sina a da ga nije vidjeo zadnji put. Davidov stisak na ruci me razbudio iz razmišljanja. -Jesi dobro. -Da, da dobro sam. General je nastavio hodati vodeći nas dalje kroz blještavo bijele prostorije.
- 12 -
Stigli smo u dio zgrade koji je izgledao kao kantina. Unutra je sjedilo jedno dvadesetak muškaraca, svi su glasno pričali i smijali se da nisu ni primjetili kad smo ušli. Kad je general kročio naprijed svi su se ustali i stali mirno, sa rukom salutiraju ći u znak pozdrava.
Tad sam primjetila par njih u invalidskim kolicima. Sve mladi ljudi koji su oti š li u rat, a vratili se kući oštećeni, bez udova. Rat je jedna surova stvarnost u kojoj smo prisiljeni živjeti. Otpust, vikne general i svi spuste ruke ali ostanu stajati. Kako prolazimo između redova stolica tako primjetim da se svi okreću i gledaju u nas. Zapravo gledaju mene. Jer sam jedinažena u prostoriji. Sad mi je žao što nisam obukla hlače i sako, a ne usku crnu suknju do koljena i bijelu usku košulju ispod koje mi se nadzire grudnjak. Osjećam se kao da sam gola. Ne znam zašto, ali uhvati me neka glupa nervoza, a dlanovi mi se počmu lagano znojiti. -Gospodo upoznajte Corinnu Riter, kaže general glasno. Ona i još vas par iz grupe će te biti lice naše humanitarne organizacije. Svi me odmjeravaju sa osmjehom. -Gospodo pokažite malo poštovanja prema dami, a nemojte ju gledati kao fini zalogajćić. Svi se počmu smijati, a meni postane još neugodnije. -Generale gdje ste pronašli ovu krasoticu, pita jedan od vojnika. -Gospođica Riter je domaća djevojka koja je prije par mjeseci pobijedila u izboru za miss svijeta. - 13 -
Opet se svi smiju. -To je veliko postignuće. Kaže jedan od vojnika. A ja želim propasti u zemlju. -Gospodo, bijesno ih opomene general. -Zašto nam uopće treba jedna misica u promociji, upita ozbiljnim glasom jedan od vojnika koji stoji sa strane. -Dogovoreno je da će se u sklopu organizacije za dpetu godišnjicu napraviti kalendar koji će biti promidžbene naravi i koji će se prodavati u svakom gradu u državi, a od prikupljenih sredstava će se osposobiti još ovakvih centara koji su nam nužno potrebni, jer trenutno imamo svega tri u zemlji, a rat još traje te su nam prijeko potrebni. Budući da vlada planira snositi 60% troškova prisiljeni smo investirati. Plan je zapravo jako dobar, što bolje može privući pažnju od lijepe djevojke u društvu čvrstih vojnika. Postajem sve nervoznija i nervoznija pod čvrstim pogledom hrpe vojnika,ž elim bježati i sakriti se od njih. -Što gospođica misica ima od toga, opet kaže onaj isti lik. Pogledam ga bijesno zbog toga što priča o meni kao da sam neka glupača bez mozga. -Gospodine ovo je projekt humanitarnog karaktera, tako da ja od ovog nemam ništa. Napokon progovorim kako bi se obranila od ovakvih zlih komentara. ća. -Oprostite gospođice zaboravio sam da su misice jako humanitarna bi
Opet se svi smiju na ovaj komentar ovog napuhanog vojnika. Pogledam ga malo bolje ovaj put, da nije ovako bezobrazan, arogantan i glup mogao bi proći kao jako primamljiv primjerak muškarca. - 14 -
-Pričate o meni kao o nekom tko je ovdje došao samo da bi privukao pozornost na sebe pod izlikom da to činim u humanitarne svrhe. -To ste vi rekli ne ja. -Tako ste vi nametnuli svojim glupim komentarima, rekla sam ve ć bjesno. Ovaj se nasmije onim pokvarenim zlobnim osmjehom. -Prosvijetlite nas zašto ste ondan ovdje umjesto na nekoj reviji. -Vojniče, zagrmi general. Ali ga ja prekinem rukom. -Želite znati zašto sam ovdje. Pa reći ću vam ovo, trenutno najradije uopće nebi bila ovdje u društvu nekulturnih egoista, već bi bila doma odmarala od napornog dana. Ako niste znali, možda izgledam kako izgledam, ali nisam glupa misica koja nema ništa u glavi. Fakultetski sam obrazovana, radim 8 sati kao stomatolog i sudjelujem u svim mogućim organizacijama jer to mi je duž nost koju mi je nametnula ova glupa titula miss svijeta. Mogla sam odbiti ponudu organizatora, ali nisam mogla jer je humanitarnog karaktera. Ovo činim samo zbog jedne osobe. Moga brata. Koji je stajao u istim redovima u kojima ste i vi stali i koji se kući nije vratio kao vi, kao slomljen č ovjek već kao hrpa polomljenih udova stavljenih u sanduk. Jeste to htjeli čuti, pa eto čuli ste. Hvala vam na gostoprimstvu gospodo. Nisamčekala ničiju reakciju već sam izašla iz prostorije marširajući brzim koracima prema izlazu dok je Daniel trč ao za mnom. -Isuse ženo uspori. -Ne želim usporiti već ž elim što prije otići iz ove jazbine zla. -Znam, vidio sam kako su te ismijali, žao mi je što si to morala podnositi. -Samo šuti i vozi me doma. Rekla sam marširajući prema autu. - 15 -
Koji kreten, koja budala, idiot, nemam riječi koja bi mogla opisati onaj ljudski ološ koji se usudio onako me omalovažati pred svima. Ako ovo sutra nekako dospije u novine itekakoću im imati puno toga za reći.
- 16 -
-Tobiase, galami za mnom poznati glas. Odmah da si se stvorio u mom uredu. -Naravno generale, kažem sarkastično i uputim se prema uredu dok general hoda iza mene. -Što izvodiš koji kurac? Pita me bjesno i zatvara vrata da nas drugi nečuju. -Što sam sad napravio? Pitam nedužno. -Ne pravi se glup, zašto si se onako ponašao prema gospođici Riter. -Ma daj oče, ovo je najveća glupost koju ste mogli smisliti. -Nemoj tako sa mnom pričati, ovdje ćeš me zvati generalom, jeli to jasno. -Ma, kako god. -Koliko god tebi ovo bilo smiješno i glupo, ona nam treba. Moramo se snalaziti i izvući što veće prihode, a nju publika voli. Zato ćeš se lijepo ispričati gospođ ici Riter i zamoljeti je da nam pomogne. Jeli ti to jasno. -Nema jebene šanse. Zvono telefona nas prekida. Moj otac se javi, a ja se dignem od stola i pođem ć
van, ali me on ljutito zaustavi pokretom ruke pokazuju i da sjednem. Stojim na mjestu i čekam da završi razgovor. Gleda me bijesno. -Upravo su mi javili da je gospođica Riter otkazala snimanje.
- 17 -
-Pa. Otac već urla na mene. -Uradit ćeš kao što sam rekao. Otići ćeš do nje i ispričati joj se zbog svoga ponašanja. I bolje ti je da prihvati ispriku jer inače tako mi boga nećeš više kročiti ovdje. -Grad je pun lijepih cura koje se vole naslikavati. Anga žiraj drugu i gotovo. -Ne naređuj mi što da radim. Otiđi do nje i traži da se vrati. Ne slušam više šta priča, izađem iz ureda i odlazim van. Ja da molim jednu umišljenu glupaču da mi oprosti, to se neće desiti nikada. Sjedam u auto i odlazim. Čim sam stigao u stan otišao sam u kupaonicu skinuti sa sebe svu odjeću,
uklonio protezu sa noge i polako do šao do tuša. Treba mi hladan tuš da mi smiri živce. Ležim na krevetu i čitam članke o Corinni Riter. Gdje god se spominje humanitarni rad, tu se spominje i njeno ime. Gledam isječke snimki sa izbora za miss. Odmah sam ju prepoznao među svim onim djevojkama. Ima nešto u njenom pogledu i dr žanju, kao da je kraljica. Nema onog arogantnog osmjeha kaošto ima većina djevojaka. Njezin osmjeh je širok, blještav i djeluje prirodno. Kad je izašla na pozornicu u crnom badiću moram priznati dah mi je zastao u grlu. Jebote.
- 18 -
Ugasi sam stranicu ne mogavši je više gledati onako lijepu kako se šeće po onoj bini skoro gola. Dok još imam ono malo ponosa ne želim sliniti za njom samo zato što dobro izgleda. Ok, lažem. Izgleda jebeno dobro i vjerujem da se svakom liku na svijetu di že na nju ovakvu, ali ja sa tim nemam problema. Potražio sam njene podatke, ali pronašao sam samo adresu i broj stomatološ ke ordinacije u kojoj radi. Zabilježio sam adresu i spremio broj. Za svaki slučaj ako budem morao otići do nje... i reći joj da mi je...žao. Jebi ga, bjesnim sam na sebe. Preponosan sam da bi to napravio. Ali stari je bio poprilično jasan. A ja ga ne želim iskušavati. Oni dečki su mi sve što imam a da cijenim. Da nije njih davno bi se ubio. Nakon svog onog jada koje sam doživio u Iraku, nakon što sam sa 26 godine ostao jebeni bogalj, moj život je bio sve samo ne ok. Bio sam depresivan, bjesan, nemoguć i žalio sam što nisam umro u onom paklu rata. ća. Ali ovi dečki su mi pomogli kao nitko do tad i oni su mi kao bra
Tad sam se sjetio što je Corinna rekla o svome bratu. Jebi ga. Stvarno sam pretjerao i moram joj se ispričati. Progutat svoj ponos i reći joj da sam pogriješio. Cijeli dan razmišljam o tome dali da ju nazovem ili da ipak odem do nje. - 19 -
Otac me je od jutros dva puta zvao zbog toga. Čak me je i Steve zvao da provjeri što se dešava. Čuo je da sam sjebao sastanak sa dotičnom gospođicom. Pa se ponudio da on ode umjesto mene tražiti oprost pa da ju usput pozove na kavu. -Nema jebene šanse zarežao sam. -Ok. Kaže on zbunjen mojom reakcijom. Šta ti točno smeta, što sam se ponudio otići umjesto tebe ili što ju planiram
pozvat van. -Ne seri, nema to veze sa ničim od tog. Ja sam ju uvrijedio i moje je da pokupim svoja sranja za sobom. -Kad planiraš otići? -Zašto pitaš? č
-De ke zanima. -Znate što skinite mi se sa kurca rekao sam i prekinio poziv. Nije mi dugo trebalo da se smislim, spremio sam se u ono što inače nosim kad sam vani, široke kapri hlače sa puno džepovima i crnu majicu kratkih rukava. Vozio sam se gradom prateći navigaciju. Što ću joj reći kad dođem do nje.
Hoće li me uopće htijeti primiti. Parkirao sam auto i polako izašao na ulicu i prošetao tražeći ulaz 147. Kad sam ga napokon pronašao u prizemlju me dočekala ploča stomatološke ordinacije C. Riter, kat 2. Čim sam izašao iz lifta ugledao sam ploču.
- 20 -
Lijevo privatni psiholog dr. Dylan Aniston. Stomatolog dr. Coryna Riter. Desno odvjetnički ured Ariela Hopkens. Skrenem lijevo i tu sam, na pravom sam mjestu. Otvorio sam velika staklena vrata i dočekala me puna čekaonica. Kad sam pošao prema ordinaciji neki lik mi je odmah ponudio svoju stolicu ali sam mu zahvalio i ljubazno odbio. Svi su buljili u moju metalnu nogu. Možda sam ipak trebao obući duge hlače, pomoslio sam izritiran buljenjem ostalih. Čekao sam skoro deset minuta kad su se vrata ordinacije otvorila i iza šla mlađ
a djevojka a za njom i ona. Obučena u plavu uniformu i kose podignute u pund žu. I dalje lijepa, nasmijana i ljubazna.
Corinna me nije odmah primjetila, jer se pozdravljala sa djevojkom. -Tko je slijedeći upitala je. Istupio sam naprijed. -Gospođice Riter možemo li razgovarati na sekund. Pogledala me bezizražajno. -Dali ste naručeni. Upitala je poslovno. -Zapravo ne, nisam. Ondan čekajte svoj red, U ordinaciju je ušao neki lik i ona mi je okrenula leđa pa zatvorila vrata. Ako su me do sad svi gledali, sada su ne skrivajući buljili u mene. -Čime si je dečko naljuti pa da te ovako odbila. Pita neki stariji lik pokraj mene. - 21 -
-Ne znam da sam ju naljutio, sla žem praveći se zbunjen. -Ne znam sinko, ali gospđica Corinna nikad nebi invalidu rekla da čeka red. Ovo me pogodilo u ono hladno mjesto u prsima gdje je nekad stalo srce. ć zbog toga što me Automatski me obuzeo bjes, ne zbog njenog odbijanja ve
ovaj nazvao invalidom. -Ti si sljedeći. Kaže mi ponovno onaj isti lik do mene. -Molim. -Puštamo te preko reda, nikom neće smetati. Zar ne, pita gledajući u ostale u č ekaonici. Ovi samo kimnu glavom. -Hvala vam. Kad su se vrata ponovno otvorila pošao sam joj u susret. -Tko je slijedeći? -Ja sam. Nisam čekao da išta kaže već sam ušao u ordinaciju. Jebi ga, tek sad sam povezao gdje sam. A ja ne volim ćii kod zubara, zapravo možda me malo strah da mičeprkaju po ustima, ali ok nisam ovdje došao zbog toga. Okrenuo sam se prema gospođici Riter koja je i dalje stajala na vratima i zurila u moju nogu. -Vi... Vi ste onaj lik što me onako ljubazno dočekao na sastanku. -Zar ste tek sad to skužila, pitam iziritirano? -Zapravo da. Nisam vas odmah prepoznala. Nisam odmah sku žila vašu nogu... ovaj... inače bi vas odmah primila.
- 22 -
-Ah da, osobe sa invaliditetom kod vas uvijek imaju prednost. -Da. Zapravo točno tako. Opet mi bjes raste. Mrzim svaku izvedenicu riječi invlid. Prilazi mi bliže, a ja gledam u nju kako se polako kreće jedva dotićući pod, kao da lebdi. -Izvolite sjesti, pokazuje mi na stolicu za pregled. -Nisam zato ovdje. -Niste? -Ne. -Nego zašto? Gleda me mirnim izrazom lica. Tako jebeno lijepa i hladna. -Došao sam se ispričati zbog svog lošeg ponašanja. -Zaista. Šta bi joj sad to trebalo značiti.
-Da zaista, frknuo sam. -Ne znam baš, ne izgledate kao netko tko se želi ispričati. Izvolite sjesti, pa će mo razgovarati. Progutao sam klupko strave u grlu i poslušno sjeo. Jebi ga, ne želim da primjeti moj strah. -Kako to da netko kao vi, tko je prošao kroz pakao rata, se boji jednog običnog zubara.
- 23 -
-Ne bojim se zubara, rekao sam hladno. -Hm, bit će da mi se samo učinilo. Sjedim na stolici, u poluležećem položaju dok ona hoda okolo i priprema instrumente za pregled. Srce mi udara u ušima. Ona ozbiljno misli mene pregledati. Lupkanje metala ispred mene meštrecne iz misli. Sjeda na solicu sa kotaćićima pokraj mene. Noge su joj na svega par centimetara udaljene od moje ruke. Ovo je jebeno loša ideja. Kad upali svijetlo iznad mene, protrnem automatski. Gledam u njezino mirno lice kako priprema sve aparate, pa stavlja masku prekrivajući one lijepe usane i nos. Disanje mi je ubrzano kao da tr čim maraton. Mogu glumiti koliko hoću ali govor tijela me itekako odaje. -Kako se zovete? -Tobias. -U redu Tobiase, otvorite usta.
- 24 -
Danas opet isto, gužva na poslu. Nitko se nije u stanju naručiti već mi samo prave krkljanac u čekaonici. Svi bi oni preko reda ali ne može, danas sam previše iziritirana i umorna da mi se neda ni osmjehnuti pacijentima. Onaj isti lik koji je maloprije pokušao ući preko reda se progura kraj mene i ulazi u ordinaciju. Pođem mu reći da izvoli izaći i da čeka svoj red, ali mi pogled privuče njegova noga. Okrenem se prema vratima i vidim da svi učekaonici gledaju u nas. Zatvaram vrata. Super, maloprije sam čovjeku sa invaliditetom rekla da čeka svoj red. Gledam u njegove duge noge, jedna je metalna, a druga je sa debelim listovima, prekrivena tetovažama, baš kao i njegove ruke. Kad se okrenuo prema meni odmah sam se sjetila od kud mi je poznat. To je onaj vojnik koji me jučer na sastanku ponizio kao da sam neka glupa tuka. Došao se ispričati, ali izraz lica mu ne odaje kajanje već izgleda ljutito. Ponudim mu da sjedne na stolicu za preglede i vidim kako mu se izraz lica mijenja. Mogla bih se okladiti da se boji zubara. Dvoji se, ali prihvaća ponudu i sjedne. - 25 -
Dok me on prati pogledom ja uzimam sve instrumente koje koristim kod pregleda, pri tom se trudim biti glasna lupkajući metalom. Štrecne se kad stavim posudu na stolić ispred njega.
Boji se, itekako se boji. -U redu Tobiase, otvorite usta. -Nisam ovdje došao da mi pregledate zube. -Znam, no svejedno ću to napraviti. -Ne, odmahuje glavom. Nećete. -Tobiase vi se bojite zubara? -Ne, kaže razdraženo. -Pa dokažite da griješim, otvorite usta. -Došao sam se ispričati. -A ja ću vam besplatno pregledati zube. Otvorite usta. U ruci mi je zrcalo i držim mu ga ispred usanačakajući da otvori usta. Gledam u njugove usne kako se nervozno stežu. Moram priznati za jednog mu škarca ima zaista lijepo oblikovane usne. Pune i meke.
Ok, koji ti je klinac Corinna. Prestani mu tako buljiti u usne i ne govori tako o njima. To su samo obične usne. Neznam ni sama koliko tako čekam, on i dalje drži usta zatvorena i gleda me u oči, a ja gledam u njegove usne. Podignem pogled pa pogledam u njegove smeđe oči. či, ali otvori Jedno vrijeme se samo tako gledamo dok on napokon ne zatvara o
usta. - 26 -
Udahnem duboko i sama već pomalo nervozna od njega. Pregledam mu zrcalom zube. Odjednom osjetim ruku kako me steže za nogu. žu malo Pogledam u svoje noge i ugledam njegove duge prste kako me ste
iznad koljena. Glasno progutam, a ruka mi zadrhti. Gledam mu ruku promatrajući tetovaže na prstima. Čekam da je makne, ali on ne reagira. Gledam u njegovo lice. Oči su mu i dalje čvrsto zatvorene. šavajući Polako udahnem pa izdahnem nastavljam mu pregledat zube poku
ignorirat stezanje na nogi. Završim sa pregledom ostavljajući instrument na stolić. -Izgleda da su vam zubi savršeno zdravi. On i dalje ne reagira. Oči su mu i dalje zatvorene, ruka na mome bedru a disanje ubrzano. Gledajući ga tako i sama počmem ubrzano disati. Isuse dragi koji mi je. Da se ne znam rekla bi da sam napaljena. Skidam masku sa lica i zatvorim oči da bi se smirila i usporila disanje. Kad ih otvorim ugledam dva smeđa oka kako me promatraju. Srce mi preskoči par otkucaja. Sranje, ne gledaj me tako. Molim u sebi. Samo me prestani gledati tim svojim sexy pogledom. Ok, možda bi ja trebala prestati gledati u njega pa će i on prestati. Odmaknem se od njega, ali on i dalje drži ruku na mojem bedru.
- 27 -
Pogledamo oboje u njegovu ruku. Pa ju nakon predugog premišljanja on napokon makne, a ja ustanem praveći se da sklanjam instrumente koje nisam ni dirnula. Kad se okrenem on stoji i gleda u vrata. Oboje šutimo. Sranje, ovo je tako neugodno. -Oprosti, zbog svega. Ne stignem ništa odgovorit jer on izlazi van ne okrećući se. Isuse dragi, šta je ovo bilo.
***
-Snimanje je dogovoreno za srijedu. Kaže mi David dok sjedimo u kafiću pokraj moje zgrade i pijemo kavu. -U koliko sati. -U 10. Oni su riješili koreografa. Vizažista sam ja riješio, a za fotografa sam im predložio Brunu. Rekli su da mo že.
Tako da je na tebi samo da se pojaviš i odradiš photo session. - 28 -
-Sutra si naručena kod kozmetičarke u 17 sati, nije te mogla prije primiti poš to je krcata. Nebi bilo loše da uzmeš slobodan cijeli tjedan. Izgledaš umorno. Trebala bi malo misliti i na sebe. -Znam Davide. Zapravo danas sam zvala Miu i rekla joj daće me zamjeniti iduć a tri tjedna. Ona i Ellen mogu i bez mene. -Uzet ćeš odmor. Napokon. -Da. Zapravo sam planirala otići kod svojih na par dana. -Corinna nemoj mi to raditi. Znaš da su ti idućih dva tjedna pretprpana. -Znam, idem nakon što odradimo sve to što je već dogovoreno. Samo da znaš poslije toga neću da te čujem ni vidim i nemoj nikakve poslove dogovarati jer me nema. -U redu. Zabilježeno, cijeli tjedan slobodan. -I ti odmori dok me nema. -Da bar, ali ne mogu ugasiti mobitel. šnjem -Kad dođe do toga lijepo na sekretaricu ostavi poruku da smo na godi
odmoru i da se vraćamo 25.09. -To sam i mislio uraditi. Jedva čekam da prođu ova dva tjedna pa da mogu pobjeći od sviju. Ne želim vidjeti ni mobitel ni laptop ni tv. Tjedan dana tišine i odmora bez ikoga da me ometa. Pa zar to ne zvuči savršeno. Da, da. Savršeno. - 29 -
Nakon što sam otišao od misice zubarice, pobjegao sam doma. Nisam željeo pobjeći, ali sam morao. Nije bio problem taj što me prisilila da mi pregleda zube, što je bilo totalno č udno. Već je problem bio njezin miris, njezine predivne zeleno smeđe oči, njene usne koje su me jebeno izazivale. U svom strahu nisam registrirao da ju držim za nogu poput uplašenog dječ arca. Problem je bio što nisam mogao maknuti ruku sa njezinog bedra, k vragu sve nisam ju htjeo maknuti i točka. Način na koji me gledala, način na koji je disala, desilo mi se nešto nezamislivo. Digao mi se. U sred njezine ordinaije dok mi je pregledala zube meni se kurac digao u nebesa i to me prepalo više nego išta. Nakon što sam ju pustio pobjegao sam neželeći da svjedoči mojoj sramoti. Nisam bio sa ženom preko 9 mjeseci. Zadnji pokušaj je završio neslavno, nije mi se uop će mogao diguti.
- 30 -
Doktor mi je uporno tvrdio da nije povezano sa nogom ve ć da je do psihe. Bio sam često depresivan, ali izdržao bi sve te faze sa promjenama raspolož enja, ali zadnjih 9 mjeseci sam se osjećao loše i sve je to nekako utjecalo na moju erekciju. Pokušavao sam par puta mastrubirati, ali bezuspješno, jednostavno ga ništa nije moglo oživiti. Nastavio sam dolaziti u klub, družiti se sa dečkima, trenirao sve više da bi izbacio frustraciju i bjes iz sebe. Ostanem bez noge, a godinu poslije i bez one stvari. Bio sam mrtav čovjek. Mome ocu je sve to išlo na živce i stalno me tjerao da se trgnem, da izlazim i da se družim jer kući bi cijeli dan ležao i nebi mi se dalo ništa raditi. č
đ
Ž
A danas mi se desi udo, nakon 9 mjeseci kao da sam ponovno ro en. iv sam, moj kurac je živ. Osjećaj je jebeno dobar. Sve to zahvaljujući najljepšoj ženi na svijetu. Čim sam kročio u stan skinuo sam svu odjeću sa sebe i pogledao se u ogledalo.
Erekcija mi se odavno spustila, ali želio sam ponovno osjetiti onaj vrhunac. Ž eljeo sam mastrubirati. Otišao sam po laptop i pronašao Corinnine slike u donjem ve šu. Gledao sam slike jednu za drugom tražeći onu koja će utjecat na moju kitu i napokon pronašao sam onu idealnu. Nje polegnute na krevet, obučena u minijaturne crne gaćice, prozirni čipkasti grudnjak i sa štiklama na nogama. Jedna ruka joj je počivala na trbuhu, a drugom je prstima dodirivala usne.
- 31 -
Gledala je u kameru i izgledala je nevjerovatno sexy. Sami pogled je govorio do đi i uzmi me.
I eto ga kurac mi se opet digao, a ja sam se počeo smijati sam sebi zbog svoje euforije. Gledao sam u sliku i mastrubirao. Trebalo mi je malo du že nego inače da svrš im, ali kad sam napokon dosegao vrhunac tako obilno sam svr šio da sam napravio žešći nered po trosjedu. Sliku sam spremio na laptop da ju imam za svaki slučaj, ako opet poželim drkat na nju, a poželjet ću sigurno. Napokon nakon toliko mjeseci osjećao sam se kao sretan iživ čovjek.
***
Stigao sam u klub predvečer i čim sam kročio u teretanu dotrčali su do mene Eric, Raff i Jeremy. -I? -Šta i? -Jesi išao do nje? -Do koga?
- 32 -
-Do misice. -Ma dajte, odgurno sam Jeremya i prošao pokraj njih. -Ozbiljno te pitamo, čuli smo da ti je stari zaprijetio izbacivanjem iz kluba. -To nije vaš jebeni problem. Otišao sam do trake i trčao dok me otac nije zazvao da dođem u ured. Otišao sam u ured i sjeo dok je on pričao na mobitel. -Jesi li išao do gospođice Riter da joj se ispričaš? -Zašto pitaš? -Danas je dogovoren datum za snimanje. Pa me zanima dali sišiao do nje ili nisi. -Očito nije bitno, imaš datum za snimanje, problem riješen -Jesi se planirao priključiti na snimanje? -Ne. -E pa morat ćeš. -Ne moram ja ništa. Osim toga rečeno je da se prijave oni kojižele biti na snimanju. Vjerujem da su se svi prijavili, a ja sam jebeno siguran da se ja nisam prijavio. -Na tvoju žalost nemaš izbora. Da, skoro svi su se prijavili osim trojice. Trebat će nam par slika gdje su svi na okupu, no oni tra že 7 zgodnih momaka i sami
su napravili listu sudionika. I zamisli ti si na njemu. -Nema jebene šanse da ću se naslikavati.
- 33 -
-Pripazi na jezik vojniče. Nisam te pitao jeli želiš ili ne. Ja sam general i mene č eš slušati. A ja ti kažem da češ odraditi to što trebaš i to je zapovjed. Vrijeme je da i ti nešto pridoneseš ovome klubu. -E pa generale odbijam slušati vašu zapovjed. On se nasmije na moj komentar. -Nadao sam se da ćeš reći nešto takvo. Totalno si predvidljiv vojniče. Gledam kako se diže i staje kraj mene pružajući mi ruku. I ja se podignem zbunjen, ali mu pružim ruku. Tek tad shvatim poentu rukovanja. On mi skida narukvicu sa ruke na kojoj su moji podaci i koja mi slu ži kao ulaznica u klub.
-Odbijaš poslušat moju zapovjed, nemaš poštovanja ni prema meni ni prema ovim ljudima ovdje koji su te tisuću puta spasili i pomogli ti. Ti nisi vrijedan na šeg truda. Izvoli napustiti ove prostorije. Imaš četiri dana da se predomisliš
poslije toga se nemoj ni truditi. Kad budeš spreman pomoći nam znaš gdje ćeš me pronaći, On mi okrene leđa pa sjedne za stoli ignorirajući me. Stojim i gledam u njega zbunjen, ali nema jebene šanse da ću ga išta moliti. Odem ostavljajući vrata ureda otvorena. Svi me prate pogledom. Kao da znajušto se dešava. -Toby, kuda ćeš. Viče Jeremy za mnom. Ne odgovaram mu već dignem ruku ć
š
č
č
pokazuju i stisnutu aku koja je u borbi zna ila hrabro i vrsto. No shvatio je poantu jer su svi mogli skužiti da na zglobu nedostaje moja ulaznica. -Zar si morao usrat. Čujem ga kako govori ali vrata su već preda mnom i ne stajem. Odlazim odavden.
- 34 -
Nakon dvije godine provedene sa ovim de čkima osjećao sam se usrano jer ovako odlazim. Upravo sam dokazao da nemam poštovanja kao ni muda. Koji sam ja kreten. Otišao sam ravno u kafić u kojem smo uvjek visili i nakon skorošest mjeseci š to sam bio čist naručio sam viski. -Loš dan? Pita me West za šankom i stavlja bezalkoholno pivo ispred mene. -Sjeban dan. Daj mi viski. -Žalim vojniče ali upravo nam je nestalo viskija. -Ne zajebaji me, daj mi viski. -Ozbiljno ti kažem. Podiže praznu bocu. Vidiš, nema viskija. -Daj mi bilo šta jako. -Danas ne poslužujemo alkohol. Sve što ćeš dobiti je ovo pivo ili sok. Hoćeš sokić. -Znaš da ovo nije jedina birtija u ovom krugu. Ako nećeš ti ima tko hoće. -Vojniče, odi kući. Dovoljno si za danas usrao. Odvalio sam se smijati. -Dakle Jeremy te vidim već obavjestio. -Da, kao i vjerovatno svaki kafić u blizini. Predobro me poznaje. Uzeo sam pivo i popio ga pola. -Stavi na Jeremyev račun.
- 35 -
Otišao sam odmah kući. Jebem mu sve ako ću sad nakon toliko vremena opet pasti samo zato što se stari zainatio. Došao sam kući oko 20 sati. Nije mi se ništa dalo raditi pa sam legao na trosjed i gledao nekakav bezvezni film. Jeremy me zvao dva puta ali nisam mu se htio javiti. Treći put sam ipak popustio jer sam znao ako ja ne popustim onće mi banuti u stan. -Reci. -Jebem mu sve što se ne javiš kad te zovem. -Zato što sam zauzet. Šta trebaš? -Šta je bilo danas. Zašti si se posvađao sa starim? -Nebitno. Zbog gluposti. -Kakve su to gluposti zbog koje te istjerao iz kluba. -Nebitne gluposti. -Odi mu se ispričati. Ne možeš sad otići. -Nisam otišao dobrovoljno, izbačen sam tako da nije do mene. -Do tebe je. Uvjek je do tebe. Poznam te dobro zato mi nemoj izvodit te gluposti. Šta got da je očito te natjeralo na to da piješ. -Nisam pio ništa jer mi se netko usrao ućeif. -Nema na čem i drugi put. Jesi doma da navratim na minut. -Jesam ali mi nije do društva.
- 36 -
-Misliš da je meni do tvog društva kolega. Dolazim za 15 minuta. -Kako got. Prekinio sam poziv. Zaista mi nije bilo do društva jer jedino za što bi sad imao želju je otić spavat. Jeremy je navratio kao što je i rekao. Sjedili smo pili bezalkoholno pivo i prič ali o današnjim dešavanjima. -Svi samo pričaju o snimanju koje je začetiri dana. Nikad nije bila veselija atmosfera. Čak su počele padati oklade tko će misicu pozvati van i s kimće ona pristat izać. Andrew za sad vodi. Čuo sam da će i on biti na snimanju za kalendar. Vjerovatno će tada nešto pokušati. -Tko je sve pozvan na snimanje. -Osim tebe i Andrewa, još Dean, Eric, Marco, Tony i Carl. -Ja ne idem. -Da ideš. Moraš otići. -Eto te kao i moj stari. Ne govori mi šta moram. Ne moram ništa. -Učini barem jednom ono što te tražim. Ovo je velika stvar za svečlanove kao i za one buduće. Nije u pitanju neko glupo naslikavanje već dobar marketinški trik koji će nam donijeti velike novce za gradnju ostalih ustanova. Zato moraš sudjelovati. Misliš ti da je drugima drago što će se slikati za kalendar. Vjeruj mi nije, jedino možda Andrewu je, jer je pun sebe zbog toga. Ali ostalima je to isto neugodnjak ali će to napraviti da bi pomogli. -Ti stvarno znaš naći prave riječi zbog kojih se čovjek osjeća kao govno.
- 37 -
-Ti i jesi govno, ali ako već hoćeš biti govno bar se potrudi da manje srmrdiš od ostalih govana. Razmišljao sam o ovome dugo nakon sto je Jeremy otisao kući. Ništa me nije toliko kopkalo koliko sama pomisao da Andrew nešto pokuša sa Corinnom. Ili još gore, što ako uspije u tome.
- 38 -
Od kad sam otišla na godišnji odmor nisam stala. Odradila sam tri intervjua i tri photo sessiona. Probudila sam se poprilično rano. Nije bilo još ni sedam sati. Danas je snimanje za kalendar. Bila sam spremna. David mi je rekao poslati vozača oko 7:30. A frizerka i vizažist će me čekati na terenu. Poslao mi je upute gdje idem, ali da se ne moram brinuti jer je voza č dobro upućen. Idemo u nekakav park izvan grada i tamoće biti snimanje. Otuširala sam se i pokupila osnovne stvarišto mi možda zatrebaju. Obukla sam novu šarenu haljinu koju sam dobila na poklon i žute štikle koje sam obo žavala.
Mogu računati da me neće biti na cijeli dan. Jer obični snimanje za neku robnu marku nekad potraje preko 5 sati, kamo li snimanje za kalendar. Oglasio se interfon upravo kad sam završila sa spremanjem torbe. Vozač me je čekao na ulaznim vratima. Iza šla sam van i pružila mu torbu pa sjesta u automobil. Vožnja je potrajala skoro dva sata. Sreća pa sam doma pojela bananu i tri keksa inače bi do sad ogladnula. - 39 -
Stigli smo u park u kojem je snimanje. Sišli sa glavne ceste i vozili se makadamskim putem. -Jeste sigurni da idemo pravim putem. Upitala sam zabrinuto. -Da gospođo, ne brinite još malo i stigli smo. U daljini sam ugledala tri kombija i dva automobila, tešator. Izašla sam iz automobila proklinjući što nisam obula ravne cipele a ne štikle. Navikla sam hodat po svakakvom terenu uštiklama samo što je naporno. Vozač je hodao pokraj mene noseći moju torbu. -Hoćete me čekati dok ne završimo sa snimanjem. -Ne gospođo, vratit će te se sa drugim vozačem, on će biti tu oko 17 sati. -Ok hvala. š
š
š
Po li smo prema atoru a u susret su nam je po ao general Ryder. -Gospođice Riter stigli ste. Pružio mi je ruku. Kako vam je prošao put? -Dobro. A vama. -Također dobro. Nećemo gubiti vrijeme, čekamo vas. Izvolite za mnom, uš atoru vam je garderoba i ostala ekipa. Ušli smo u šator i zatekli vojnike koji su se ve ć počeli pripremati. Svi su stali i pogledali me. š
-Dobar vam dan. Rekla sam nasmje eno. Prilazi mi neki ogromni vojnik i pruži mi ruku. -Dobro došli gospođice Riter, ja sam Andrew. Jako mi je dragošto ću raditi sa vama.
- 40 -
-Hvala Andrew. Rekla sam sa smješkom. Ostali su došli za njim i redom se rukovali sa mnom. Moram priznat da su svi redom lijepi muškarci sa grubim crtama lica. Odjednom čujem generala kako govori. -Tobiase, kasniš. Oduzele su mi se ruke i noge kad samčula to ime. -Znam, malo sam se izgubio na skretanjima. Udahnula sam dva puta polako pa se okrenula prema njemu. Rukovao je se sa ostalim vojnicima. Pa na kraju došao do mene. Polako me odmjerio od glave do pete pa natrag. -Gospođice Riter, lijepo vas je opet vidjeti. Pru žio mi je ruku i ja sam ju prihvatila, pecnuo me je eliktricitet pa sam ju naglo povukla. Jedan od vojnika se nasmijao na moju reakciju. -Mora da je među vama jaka kemija. Svi su se na to počeli smijati, a ja sam se nervozno osmjehnula vjerovatno sva crvena u licu. Tobias me je gledao ozbiljnim izrazom lica. -Eliktricitet nema veze sa kemijom, već sa fizikom. Rekla sam sarkastično. -Ondan je to bila opaka fizička reakcija. Rekao je isti vojnik. Svi su se opet odvalili smijat, ovaj put sam se i sama morala nasmijati. -Ok, ne mogu ti parirati sa smislom za humor.
- 41 -
Pogledala sam u Tobiasa kako me gleda intezivnim pogledom od kojeg sam se naježila. -Ok ljudi idemo, nemamo cijeli dan. Prekinuo nas je general. Pošla sam u svoj zatvoreni dio šatora. I dalje osjećajući trnce po vratu kao da mi netko puše za vratom. Ne znam jeli kemija ili fizika u pitanju,ali nije ni bitno, jedino znam da me pla ši moja reakcija na ovog čovjeka. Ne sviđa mi se kako me gleda ni ti mi se sviđa kako se osjećam zbog njegova pogleda, a i dodira, da ne spominjem kako mi od njegova glasa srce preska če kao da imam aritmiju. Ubrzala sam prema svojoj garderobi samo da mu se maknem iz vidnog polja. Dok su me našminkali, sredili kosu i obukli u usko vojno odjelo prošlo je preko sat vremena. General Ryder je svako malo provirivao pitajući doklen smo. -Fotograf je stigao, svi su spremni. Još vas čekamo, Frizer mi je kosu podigao u visoki rep od kojeg su mi oči izgledale mačkasto kose, još naglašene sa malo tamnijom šminkom, izgledala sam opako sexy. Izašla sam van u kratkoj suknji, uskom sakou sa puno bedževa, a ispod sam nosila samo crni grudnjak. Na nogama visokečizme do koljena na vezice i vrtoglavo visokom petom. Sa svojih 1.75 sad sam izgledala bar desetak centimetara vi ša. Čim sam kročila van netko je zazviždio.
-Izgleda da ćemo danas svi hodat saštapom u gaćama, rekao je onaj isti komedijaš.
- 42 -
-Ne baš svi rekao je Andrew. Bar znamo da Tobias sa tim nema problema. Nitko se nije usudio smijati, kad su ugledali Tobiasev izraz lica. -Tvoja sestra se baš nebi složila sa tom tvrdnjom. Rekao je Tobias hladno. -Jebi se. Ovaj mu je vratio. -Već ju jesam. Nije nešto za pohvalit, kao što čujem nisi ni ti. Svi su se počeli smijat, a Andrew je pošao na Tobiasa namrgođen. -Dosta viknuo je general i Andrew je odmah poslušno stao. Gledala sam u Tobiasa kako mirno odlazi sa ostalim vojnicima premašumi, pa sam pošla kamo su i ostali išli. Što je značilo da Tobias nema problema saštapom u gaćama. Ok nema nogu,
možda mu je i još nešto nastradalo osim noge. Ta pomisao me rastužila. Vjerovatno zato i je stalno namrgođen. -Shacy, viknuo je meni poznat glas. Fotograf sa kojim sam imala prilikučesto raditi. Meni drag prijatelj. -Bruno. Zazvala sam ga mazno. Ovaj mi je poletjeo i zagrlio me odižući me od poda. -Tako mi je drago vidjeti te opet. Prelijepa si. -Hvala mili i ti si mi lijep. -Ah, hvala ti Shacy. Rekao je predući i odmahujući rukom. Ajme draga jesi ti vidjela ove komade. Danas će biti vruće. Tko će izdržati gledajući u ta tijela. -Da, baš su zgodni. -Da, onaj visoki pogotovo. Vidi te mišiće. Mljac. - 43 -
Nasmijala sam mu se. -Super, bar se nećemo morati boriti oko istog lika. -Koji se tebi sviđa. Reci mi, pa ću se potrudjeti da vas često slikam skupa. -Nije ni jedan. -Ma daj Shacy, nemoj biti takva, samo pokaži koji je. Okrenula sam se prema svoj sedmorici koji su stali sa strane i gledali u nas. Tobiasovo lice je odavalo kako mu se ne sviđa što vidi. Ljubomoran je. Hmmm To je zanimljivo. -Da pogodim rekao je Bruno. Pokazujući rukom dva prsta. Tobias je stajao drugi po redu. -Zar je tako očito? -Oh Shacy, taj pogled se ne može sakriti. Moram priznati sviđa mi se, nekako je primamljiv i mračan. Dođi da te još malo grlim, lik puca od ljubomore. Ovila sam mu ruke oko ramena dok me on opet podizao u zrak. -Golupćići, hoćete li još danas. Pitao je general. -Naravno. Rekao je Bruno i ponudio mi ruku vodeći me prema mjestu koje je bilo osvjetljeno. Tobiasev hod se promjenio, djelovao je ukočeno. Ok, ovo vjerovatno nije bila dobra ideja, ali svejedno nisam mogla odoljeti pomisli da je Tobias ljubomoran na Brunu, makar ne zna da je ovaj gay. Baš me zanima koliko dalekoće dogurati prije nego pukne. - 44 -
- 45 -
Zvao sam oca dan prije snimanja da mu javim da ću ipak doći. Nisam bio nešto posebno oduševljen tom idejom, ali ipak sam morao popustiti. Zapravo me nije bilo briga ni za starog ni za to da je u pitanju nešto važno za sve vojnike koji nastradaju u ratu. Jednostavno sam popustio jer samželjeo vidjeti Corinnu u svom poslu. Većinu zadnjih dana sam proveo gledajući u nju. Pogledao sve njene intervjue i prelistao svaku sliku na kojoj se nalazila. Idesetak usput na laptopu napravio folder pod u kojem se nalazilo njezinih provokativnih slika odnazivom kojih miona se dizao. Ne trebam ni spominjat šta sam radio gledajući u njih. Stigao sam na snimanje sa svojim autom jer sam htjeo imati opciju da odem kad hoću, a ne da moram čekati druge. Ugledao sam ju u šatori. I jednostavno si nisam mogao pomoć, a da ju dobro ne odmjerim. Nakon što je pobjegla od mene bio sam siguran da ni ona nije imuna na mene. To mi je bilo nemoguće za povjerovati, ali njezino ponašanje dok sam joj blizu me pomalo uvjeravalo da ona stvarno nije imuna na mene. To je djelovalo na moje samopouzdanje. Sve je bilo savršeno dok onaj kreten nije izlanuo pred njom kako jedino ja nemam problema sa štapom u gaćama. - 46 -
Pobjesnio sam zbog toga, ali mu itekako nisam ostao dužan. No izraz na njenom licu mi je dao do znanja da proučava tu izjavu. U svemu tome neki lik ju upravo grli preda mnom. Svi ih gledamošutke. A mene nešto kida iznutra. ž
č
š
š
š
Po elio sam sko iti na ovog mr avka i slomiti mu ape. Samo da ju vi e ne dira. No ona njega grli i drži cjelo vrijeme za ruku, a u meni sve nade potone. Ovaj mršavko joj je očito dečko. Ta pomisao mi je podigla razinu bijesa. Naravno da ima dečka. Šta sam očekivao, da će zaista ovakva savršena žena htjeti bogalja poput mene. Nekog tko je nepotpun i tko joj ne može parirat ni u čemu.
Ona koja ima karijeru, posao, ljude koji je vole. A što ja imam. Ništa. Ni posao, ni karijeru, niti me ljudi pretjerano vole, već me jedva podnose. Nemam ništa što bi joj mogao ponuditi. še ne gledati u nju. Hodali smo do mjesta koji je bio osvjetljen. Trudio sam se vi
Samo sebe bezveze mučim. Za početak smo svi ukočeno pozirali onako kako nas je kereograf namještao. Poslije smo već bili puno opušteniji pogotovo jer je fotograf uključio glazbu. -Evo je Shacy, tvoja najdraža. Pokaži mi svoje okice draga, Izbaci to lijepo dupe da ga vidim, Obliži usne šećeru.
- 47 -
Ovaj je svako malo dobacivao Corinni, a ona je poslušno radila sve što je rekao. Živci su mi igralo na svaku njegovu izjavu.
Kako može biti tako poslušna na svaku njegovu zapovjed. Zar je ona od onih pokorenih što rade sve kako im ljubavnik naredi. ž
Zamislio sam ju na koljenima kako pu e i moli gospodara da ju jebe. To mi je pojačalo pritisak u glavi. U međuvremenu smo se presvlačili jedno deset puta. Mi nismo puno toga mjenjali, ali Corinna je svaki put nosila drugi vojni komplet. Gledao sam kako namještaju ostale dečke da ju drže ili da ju nose, a ja sam svaki put izvisio sa strane dok su je drugi pipkali. Poželjeo sam da mi je puška u ruci prava tako da ih sve redom mogu likvidirati. -Ok dečki to je sve za sada. Možete ići u šator, malo odmorite. Pošao sam za ostalima ali me fotograf zaustavio. -Ti vojniče ostani. Nisam ništa pitao već sam stao u mjestu. -Snimit ćemo par slika samih vas dvoje. Jeli to ok, vojniče. -U redu. Rekao sam napeto. Koreograf mi je pokazao gdjeću stati, a Corinnu stavio ispred mene. -Corinna otkopčaj sako, ostavi ga na sebi, samo ga malo spusti sa ramena. Tako je. To tražim. Ti vojniče stavi ruke na njezin struk.
- 48 -
Corinna nasloni glavu na njegovo rame. Malo pomakni glavu u stranu da ti se vidi vrat. Ti vojniče primakni se njenom vratu kao daćeš je poljubiti. Ukočeno sam gledao u Corinnu kako se pokušava namjestiti kako je ovaj rekao. Jebeno sranje. Srce mi je udaralo nenormalnom brzinom. Poku šavao sam ostat miran ali pokraj nje ovako naslonjene na mene i svoju guzu na pravom mjestu. Ako mi se sad digne umrijetću od sramote. čeni. Napravili smo kako je ovaj rekao, ali oboje vidno uko
-Šta ste se ukipili, opustite se malo. Ne izgleda uvjerljivo. Vojniče polako pomiči ruke po njenom struku, sve do trbuha, ti Corinna digni ruku i uhvati ga za kosu, a drugu stavi na njegovu ruku. Napravio sam kako je rečeno, pomalo se uživljavajući u ulogu. Nisam mogao prestati razmišljati o njenoj mekanoj i toploj koži, prsti su mi se pomicali po njenom struku do trbuha. Disao sam ubrzano baš kao i ona. Kurac mi je već bio u poluerekciji. No nisam se obazirao na to, njezin miris me omamio i poželjeo sam je ne pustiti nikada iz svojih ruku. Pogledao sam prema fotografu i ugledao svog oca kako odlazi od nas. Nisam ni primjetio da je do sad bio tu. Opet sam se fokusirao na Corinnu i njezin vrat, lagano sam ga dodirnuo nosem od čega je ona ispustila čudan zvuk, a moji prsti su je jače stisnuli oko struka. Njena ruka me stegla lagano mičupajući kosu.
- 49 -
Nesvijesno sam se pribio uz njenu guzu. A ona je opet ispustila čudan zvuk. -To je to, savršeno. Govorio je fotograf. Sad se okrenite jedno prema drugome. Pustio sam je nimalo sretan zbog toga. Kad se okrenula moje oči su pale na njezine grudi u crnom grudnjaku koji joj je podigao grudi prkoseći gravitaciji. Njezini obrazi su lagano ružičasti, usne otvorene a pogled mutan. Malena jesi napaljena zbog ovoga, govorio sam u svojim mislima. Jesu ti gaćice mokre, kao što sam ja tvrd. -Vojniče samo ostani mirno, Corinna otkopčaj mu košulju i dodiruj ga po prsima, a zato se nagni prema njenu kao da ćeš ga poljubiti. Corinna je nervozno pogledala u mene pa u fotografa. -Hajde Shacy nemamo cijeli dan. Učinila je kako je ovaj rekao cijelo vrijeme me gledajući u lice. č Kad su joj prsti dotakli moja prsa ja sam bio tvrd ko kamen. Njezino neujedna
eno disanje je sve govorilo. Kad mi se primakla skoro se dodirujući nosevima. Fotograf je rekao. Ostanite tako. Vojniče podigni ruke i dodiruj joj vrat. Sve smo radili automatski, ni jedno ni drugo se nije bunilo. Njezine ruke na mojim prsima, moje na njenom vratu i skoro se dodirujemo usnama. Ovo je izgledalo tako stvarno. Naše reakcije tijela su prestvarne.
- 50 -
Ostali smo tako nesvijesni da je fotograf prestao sa slikanjem. A kereograf je već pošao u smjeru šatora. Gledao sam je u oči čitajući u njima želju. Liznula je usnu pa sam automatski i sam jezikom liznu kut njene usne. O či su joj se raširile u iznenađenju. Nisam se više dvojio, ma jebeš mi sve ako ću je samo tako pustiti. žudni. Spustio sam usne na njene. Lagani poljubac u sekund se pretvorio u po
Njene ruke u mojoj kosi, moje na njenom vratu. Jezici se sudaraju u bezglavom ludilu. Njezino tiho stenjanje me ohrabrivalo. Jednu ruku sam spustio na njezin kuk pribijajući svoju erekciju od njezin trbuh. Stenjala mi je na usne. Željeo sam ju baciti na pod, skinut sa nje ovaj smješni kratki šorcić i izjebat je
iz pameti. No ona se trznula bježeći od mene. Pogledajući u okolo. I sam sam se okrenuo i shvatio sam da smo sami. Njezin uspaničeni izraz lica me ohladio u sekund. -Oprosti, ovo je bila greška. Nismo smjeli... Okrenula se od mene i pošla u smjeru šatora, bježeći od mene. Sranje. Rekao sa sam sebi spuštajući ruke na koljena i pokušavajući usporiti disanje. Previše smo se opustili i uživili u uloge i evo što se desilo. No bez obzira na njezin bjeg nisam mogao skinuti osmjeh sa usana. Kako nebi, kad znam da meželi koliko i ja nju. Onakvo savršenstvo želi mene ovakvog slomljenog. - 51 -
Polako sam vratio u normalu pa pošao i sam prema šatoru. Unutra su svi vojnici sjedili i jeli sendviće. Fotograf je u kutu pri čao sa dvije ženske. Kao da se ništa čudno nije desilo. Corinna nije bila ovdje kao ni Andrew i to mi je probudilo sumnju od koje sam poludio. Pošao sam u smjeru njezinog odvojenog dijela i ušao unutra. No soba je bila prazna. Izašao sam van iz šatora tražeći ih pogledom i ugledao ih kraj kombia. Prišao sam im sa strane da me ne primjete i slušao što pričaju. -Zašto ne. Pitao je Andrew. -Zauzeta sam ovaj tjedan. -Ondan može idući. Daš mi svoj broj pa da te nazovem. čko no ja -Čuj Andrew, hvala ti, ali mislim da to nije dobra ideja. Ti si ok de
nisam zainteresirana za tebe u tom smislu za koji bi ti htjeo. -Imaš li dečka? -Nemam i ne tražim ga. -Pa zašto ne možeš izać sa mnom na jedno piće. -Rekla sam ti, nisam zainteresirana. -Jeli zato što nemam noge. -Ok. Pravit ću se da to nisi rekao. -Naravno da je to u pitanju jer zašto bi netko kao ti bila zainteresirana za prijateljsko piće sa invalidom. Rekao je on sa gorčinom u glasu. Pošao sam prema njima pa kad su me oboje pogledali rekao. -Andrew to što radiš je jako jadno od tebe. Odbila te je sa razlogom.
- 52 -
-A jeli ti ćeš mi reći. -Da, odbila te jer sam ju ja već pozvao. -Ti si nju pozvao van. Rekao je ovaj posprdno. že vodu. Prihvati -Da i pristala je. Tako da tvoje baljazganje o invaliditetu ne dr
da nije zainteresirana za tebe. Ovaj se odvalio smijati. -A da, mene je odbila a prihvatila izać sa likom kojem se nemože ni dignuti na nju. Pa misice sretno ti sa njim. Otišao je od nas uz glasan smjeh. -Oprosti zbog ovoga, rekao sam pokazujući na Andrewa. -Koji je njegov problem. -Ma pusti, nebitan je. -Ok, pa hvala ti. Otišla je u smjeru šatora dok sam ja ostao gledajući u njeno slatko okruglo dupe, Čuo sam svoga oca kako nešto govori pa sam i ja pošao prema šatoru.
-Hvala vam svima što ste sudjelovali u ostvarenju ovog projekta. Ašta vam drugo reći već Bog će vam platiti. Svi su se nasmijali na to. Par minuta poslije ljudi su kupili svoje stvari. Pomalo ispražnjavajući šator. Stajao sam pokraj kombia sa ostalim vojnicima pričajuć i o smješnim scenama na snimanju. -Dečki hvala vam na ugodnom druženju, moram vam priznati da ste poprilič no dobro odradili svoj posao. Okrenuo sam se prema Corinni koja je stajala iza mene. - 53 -
Sa svima je se rukovala. Neki su jojčak poljubili ruku na šta se ona slatko smijala. -Idete li sa nama. Pitao je Eric. -Ne hvala vam, moj vozač samo što nije stigao. Okrenula se i pošla se udaljavat pa opet stala i pogledala prema nama koji smo gledali za njom. -Tobiase samo da potvrdim. Prekosutra u 8. Kimnuo sam glavom zbunjen njenom izjavom. Kad je otišla ostali su me počeli lupati po leđima glasno dovikujući wooow. Vidi ti njega pa ni pohvaliti se. Neznam zašto je to napravila, ali moram priznati itekako mi je bilo drago što je pred svima potvrdila da je zainteresirana za mene. Jebi ga, kao i svako muško. Volim kad žena pokaže kome pripada. Ok možda mi ne pripada, još. Ali u to nema sumnje, bitće moja.
- 54 -
-Ok, pa to je bio zanimlji dan. Rekla je Dylan. Neću ni spominjati koliko sam ljubomorna na tebe. Ja se jedva snalazim sa jednim, kamo li sa sedmoricom. šta drugo. -Ne pričaj gluposti, to je bilo samo snimanje za kalendar. Ni
-Jedva čekam da vidim fotke sa snimanja. -Vjeruj mi i ja. -Što kažeš da izađemo večeras van. -Sorry, ali ne mogu večeras. -Zašto ne. -Imam već dogovoreno. -S kim... rekla je ona otežući. -S prijateljem. Rekla sam i ja otežući riječi. -Koji se zove. -Tobias. -Koji je Tobias. -Jedam od sedmorice. -Nemoj me jebat.
- 55 -
-Isuse Dylan, pripazi na jezičinu nismo same. -Izlaziš sa sexy vojnikom i praviš se kao da to nije ništa. -Ma daj smiri se, to je samo piće. -Aha, kako da ne. -Ozbiljno ti kažem. Samo piće. -Kako got vi kažete kraljevno. -Ma daj prestani, ozbiljno ti kažem. Nije da ću ga zaskočiti odmah na prvom izlazu. Lažljivice. Vikala mi je moja podsvijest. Već si ga zaskočila i opet ćeš. -Zaskočit će on tebe, a ti sigurno nećeš reći ne hvala. -Šta got. Neću se sa tobom o tome raspravljati, pogotovo ne ovdje gdje nas svi čuju.
-Kakav je? Jeli zgodan, visok, mišićav... -Smiri hormone curo. -Pričaj. Rekla je ona buljeći u mene poput šteneta koji čeka da mu se baci kost. -Pa da. -Šta, pa da. -Lijep je, zgodan, visok, mišićav, sav istetoviran i tako to. Dylan je ciknula, a ostali gosti u restoranu su nas opet pogledali. -Jebem mu, prestani to raditi dok nas nisu izbacili zbog tebe. -Ajme majko, nemaš pojma koliko te mrzim zbog toga. Ima li tamo koji komad i za mene. - 56 -
-Ima ih kao u priči. -Moraš me upoznat sa jednim takvim kao što je tvoj. -Ovakvog kao on nećeš naći. Ali ima njih par koji bi mogli zadovoljiti tvoje standarde. đ
č
Š
ž š
-Da iza emo u etvero. to ka e . -Možda, ali ne danas. -Ok može sutra. -Smiri se ženo, prvi put izlazimo neću ga odmah zaskakat za prijatelje. -Ok. Rekla je razočarano. -Bože Dylan koji ti je, pa imaš dečka šta izvodiš. -A ma treba mi malo uzbuđenja, monotonija me ubija. Sjedile smo pričale o muškarcima i jele, pa se poslije pozdravile. Svaka odlaze ći na svoju stranu.
Stigla sam doma u 5. Tek tad sam ugledala propušten poziv iz ordinacije. -Hej Mia, tek sam sad vidila da si zvala. Jeli sve ok. -Da, sve u redu. Već ti moram prenijeti jednu poruku. -Reci. -Prije dva sata je zvao neki lik, kaže da te zna i da skupa radite na projektu za centar vojnih invalida. Zove se Tobias Ryder. Jeli ti poznat? -Da. Što je zvao? -Zbog nekakvog sastanak. Ostavio je broj da ga nazove š. - 57 -
Uzela sam olovku i upisla broj koji mi je izdiktirala. -Hvala ti Mia. Nego kako ide posao. -Dobro, kao i do sad. Stalno pitaju za tebe i pozdravljaju te. -Naravno da im nedostajem. Ništa Mia pozdravi tamo svečut će mo se. Nazvala sam broj koji sam upisala ičekala da se javi. Zvonilo je ali nitko se nije javljao pa sam ostavila mobitel i otišla pod tuš. Kad sam izašla iz kupaonice čula sam da mi mobitel zvoni. No dok sam došla po njega poziv je prekinut. Super. Dva propuštena poziva od Tobiasa. Opet sam nazvala. Čim sam čula njegov duboki glas odmah mi je srce poskočilo.
-Hej bok. Corinna je. -Hej. Oprosti ako te ometam. -Ma nisi, sve ok. Taman sam bila pod tušem pa nisam čula da mi zvoni mobitel. -I ja sam bio pod tušem kad si zvala. Stegnulo mi se nešto nisko u stomaku na pomisao njega pod tušem. -Znaš li zašto te zovem. -Pa pretpostavljam. -Jesi mislila ozbiljno za večeras. -Da. Samo se nisam sjetila ostaviti ti svoj broj. Bio mi je neugodnjak zvati generala njega pitati, pa samčekala da ti nešto poduzmeš oko toga.
- 58 -
-Zvao bih te ranije ali sam ipak odlučio odgoditi za danas, da ti dam malo prostora da razmisliš. -Hvala ti na tome, ali nisam se predomislila. -Nemaš pojma koliko mi je drago to čuti. Reci mi Corinna što bi željela raditi večeras. Od ovog pitanja su mi se ga ćice navlažile. Jeli on mene ozbiljno pita što bi ž eljela raditi večeras ili se meni pričinja. -Molim. Pitala sam ga zbunjeno. Čuo se njegov smjeh i od toga sam se zvuka još više navlažila.
-Da Corinna. Izgovarao je moje ime predući. Jesi za kino, restoran, kafić, šetnju. Što želiš raditi večeras. Zašto mi je ovo zvučalo kao sex preko telefona. -Da naravno. Pa ne znam. Iznenadi me. -Jesi sigurna u to. Pitao je hrapavim glasom. Isuse dragi koji je meni. Čovjek me pita kud bi željela večeras ići, a ja se ponaš am kao da mi je ponudi oralni sex. Nikad me nitko nije pitao što ja želim, pa me je sve ovo dodatno zbunilo. -Da, ti isplaniraj večerašnji izlazak. -U redu, ali ti planiraš sljedeći. -Ok. Rekla sam u nevjerici. Lik je čudan. Nismo ni izašli na prvi spoj a već planira drugi. Zar je toliko uvjeren da će doć do drugog spoja. Što ako mu se ne svidim ili ako se on ne svidi meni.
- 59 -
-Gdje da dođem po tebe. -Poslat ću ti adresu u poruci. -Može. Pa vidimo se ondan u 8. -Da. Bok Tobiase. -Do viđenja Corinna. Spustila sam mobitel na stol gledajući u njega zbunjeno. Što nije u redu sa mnom. Nikad nisam bila ovako zbunjena po pitanju muškaraca. No Tobias me znunjuje i oduševljava istovremeno. Zar to nije čudno. Smiri se Corinna, koji se vrag s tobom dešava. To je samo izlazak sa običnim tipom. Da da, običnim tipom koji te zbunjuje i izluđuje i pali i zbog kojeg gubim glavu i pretvaram se u nesigurnu djevojku koja je totalno odlijepila, sve to istovremeno. Prela je moja podsvijest. Poslala sam mu svoju adresu. Pa otišla u krevet na jedno kratko opušteno izle žavanje.
Na snimanju nismo mogli izdržat a da se ne pohvatamo, što će tek biti kad budemo sami. Neću silazit sa njega. No ja nisam taj tip žene. Ne sexam se sa svakim, pogotovo ne na prvom izlazku. Sa Stiveom sam izlazila mjesec dana prijenego je pao prvi sex. Sa Damianom na 6 izlazku, a sa prvim dečkom sam hodala skoro 3 mjeseca prije nego sam mu dala svoju nevinost. I sa svakim od njih sam hodala preko 10 mjeseci. A sada Tobias, sa kojim nisam ni izašla van, a već sam prešla na drugu fazu. Sijela sam pred ogromno ogledalo i peglala kosu. Poslije se našminkala pa otiš la u ormar izabrati što ću obući.
- 60 -
Uzela sam u ruke predivnužutu haljinu koji nisam ni jednom nosila. Bila je malo kraća nego što inače nosim, ali mi je stala predobro. Sa prijeda je bila zatvorena a na leđima otvorena. U izboru cipela sam se dugo dvoumila. Kao i svakažena slaba sam na njih. Imam preko 50 pari štikli. Sve su na visoku petiu i u ludim bojama. Ovaj put č
š
sam se odlu ila na pinki tikle. Pogledala sam se u ogledalo, izgledala sam extra. Nadam se da će se i Tobiasu svidjeti. Malo prije 8 mi je stigla poruka od njega. -Čekam te. Zaključala sam stan i izašla van tražeći pogledom Tobiasa. Upravo je izašao iz auta i pošao mi u susret. Uska bijela košulja i sive hlače. Izgledao je kao da je upravo sišao sa naslovnice. Nebih nikad rekla da nema noge. Kreće se sasvim normalno i samouvjereno. š š ire Nije mi promakao njegov pogled i osmjeh od uha do uha. I ja sam se jo
nasmješila. -Bok, rekao je i poljubio me u kut usne. Noge su mi se pretvorile užele. -Bok i tebi. Poveo me je za ruku prema parkiranom jeepu. -Kuda idemo. Pitala sam nakon što smo pošli. -Vidjet ćeš. Putem smo lagano čavrljali. Većinom o poslu.
- 61 -
Vozili smo se možda 40 minuta kad smo zašli u šumoviti dio ceste. Nisam se plašila njega koliko sam se bojala mračne šume u kojoj vrebaju svakojaka stvorenja. Parkirali smo se pred starom kućom koja je izgledala zastrašujuće mračna. Š
ć
- ta je ovo. Pitala sam prekrivaju i nervozu u glasu. -Vidjet ćeš. Izašao je iz auta i pružio mi ruku da i ja izađem. Zatim je otvorio prtljažnik i izvadio poveći paket. Popeli smo se uz stepenice i otključali vrata pa je on ušao u potrazi za svijetlima. Hodnik je osvjetlilo žuto svijetlo. Izgleda kao da sam iz 21. stoljeća prebačena u 19. -Šta je ovo, nekakav muzej. -Ovo je kuća moga pradjeda. -Wow, nisam nikad vidjela ovako nešto. Peli smo se stepenicama koje su išle kružno. Cijeli putem paleći svijetla u hodniku. Stigli smo do vrha kuće i izašli na ogromnu terasu umjesto krova. Pogledala sam prema rubu. Samašuma oko nas. A u daljini se vide svijetla grada. Pogledala sam u nebo puno zvijezda. -Ovo je nešto najljepše što sam ikad vidjela. Rekla sam iskreno. Okrenula sam se prema njemu i zatekla ga kako sprema posude na deku. -Jeli ovo piknik. -Da. Rekao je sa predivnim osmjehom.
- 62 -
-Nikad me nitko nije odveo na piknik, rekla sam zvučeći poput dijeteta. -Drago mi je da sam prvi. Pružio mi je ruku i ja sam ju prihvatila.
- 63 -
Cijeli dan sam razmišljao kamo da ju odvedem i odlučio se za jedno mirno mjesto gdje nas nitko neće gnjaviti. ševljena. To je bio pun pogodak jer po njezinu izrazu lica vidim da je odu
Ponijeo sam deku, naručio hranu i obavio shoping. Sve je bilo savršeno. Ležali smo na deki i pričali o našim životima. Bio sam oduševljen njenom opuštenošću i iskrenosću. Nije se ustručavala postaviti neugodna pitanja i to me malo prodrmalo. Vjerujem da sve žene glume na prvom izlasku kako bi dečko dobio što bolji dojam. No ona je bila brutalno iskrena. Nije glumila nešto što nije. -Jesi ti uvjek ovakva, iskrena i bez dlake na jeziku. -Nisam uvijek bila ovakva. Zapravo sam se promjenila u zadnjih 3 mjeseca. Vidiš prije sam živjela po tuđim standardima, radila ono što se od mene oč š
š
č
ekuje i glumila ne to to nisam. No shvatila sam nakon prekida sa de kom koliko je to uzelo maha. Jednostavno sam se izgubila u svoj toj glumi da vi še ni sama nisam znala tko sam.
- 64 -
I tada je nešto puklo u meni. Ostavila sam sve lažne prijatelje, prestala trošiti vrijeme na ljude koji mi ne znače ništa. Jednostavno sam odlučila prestati biti ono što nisam. Ljudima sa kojima sam prije bila bliska se to nije svidjelo. Postala sam izravna i sve im rekla u lice i oni su oti šli od mene. Ostale su samo dvije osobe. Ariela i Dylan. Njih dvije su jedine osobe koje se nisu bunile na moje promjene. Naprotiv postale su mi podrška. Viđam ih skoro svaki dan, obje rade gdje i ja. Dylan je psihoterapeut, a Ariela je odvjetnica. -Sviđaš mi se prava ti. -Hvala ti. Pričaj mi o sebi. -Što želiš znati. -Kako si postao osoba koja si sada. -Prije nisam bio ovakav. Volio sam izlaske,žene i lude provode. Kad sam se odlučio otići u Siriju, to sam napravio zbog želje za nečim novim, nečim straš nim. Bio sam tamo svega sedam mjeseci. Ja i još trojica smo išli u obilazak grada. Nismo imali što raditi jer je tjedan dana bilo zatišje pa nam je bilo dosadno. Autom smo obašli grad, kao i do sada. Vozili bi se sporo prljavim ulicama i pratili zbivanja. Taj dan nije bilo nikakvih događanja kao ni par dana prije. Taman kad smo mislili napraviti još jedan krug u naš se auto zaletio kamion. ću. U kamionu Gurao nas je niz ulicu jedno 50 metara dok se nismo zabili u ku čajno ga su bila dva dječaka star svega 9 i 8 godina. Igrali su se u kamionu i slu
upalili, nisu znali zakočiti, pokupili su nas i gurali nas sve dok ih nije kuća zaustavila.
- 65 -
Jeremy je moj drug od kad smo otišli u Irak. Skupa smo prošli kroz mnoga sranja i vidjeli previše pakla. Skupa smo i nastradali. Ja sam ostao bez potkoljenice a on bez ruke. Jack je poginuo na mjestu, a ja, Jeremy i Steve smo ostaliživi. Steve je ostao totalno paraliziran, tu i tamo se pojavi u klubu da bi nas vidio, ali to je većinom š
bilo jednom godi nje. Jeremy je izgubio desnu ruku. No on je to mirno prihvatio. Vjerovatno zahvaljujući svojoj djevojci Venesi. Ja sam pak nakon toga ostao bez djevojke. Ok, možda sam sam za to kriv jer sam ju otjerao, nije da sam bio za nju nešto vezan. Ona je pokušala biti uz mene, ali joj nisam dozvolio i potrudio sam se da ju otjeram, što njoj očito nije teško palo jer se nakon 5 mjeseci udala za svoga susjeda koji ju je čoito dobro tješio i usput napumpao. Nakon toga jednostavno sam odlučio izgraditi zid oko svoga srca. -I vidjeti kome je dovoljno stalo da taj zid sruši. Završila je moju misao. -Da, baš to. -Imaš li braće ili sestara. -Ne, nemam ja sam jedinac. Mama je umrla mlada tako da sam ostao sam. -Žao mi je, kaže ona tužno. -U redu je. Davno je to bilo. Nismo više pričali već smo se prepustili razmi šljanju. Pogledao sam u nju dok je gledala u zvijezde. Razmišljao sam o zidu oko moga srca. Ako bi samo pokazala da joj je bar malo stalo, sam bi srušio taj zid samo da ostane. Ona je nešto najsavršenije što sam ikad vidjeo.
- 66 -
ž Pogledala je prema meni, ali sam brzo maknuo pogled, no bojim se da je sku
ila da sam gledao u nju. -Mogu li te nešto pitati. Rekla je tiho. -Naravno. -Kad smo bili na snimanju, Andrew je natuknuo par puta da imaš problema sa... znaš već č ime. Gledao sam u nju šokiran da me to upitala. -Dali ti se učinilo da bi mogao imati problema sa...znaš več čime. Mogu se okladiti da joj lice sad gori od srama. -Pa ne baš. Samo... zanima me zašto je to rekao. č
š
ž
-Andrew je kreten, ne zamaraj se sa bilo im to on ka e. -Daklen sa tobom je sve ok po tom pitanju. -Da Corinna, sa mnom je sve ok. Nastala je neugodna tišina. Ne znam o čemu je ona razmišljala, ali ja sam mislio o onom trenutku kad smo ostali sami na snimanju. Nismo se mogli kontrolirati. A ova ve čer je prošla a da se nismo ni dodirnuli. -Pogledaj. Rekla je odjednom. Pogledao sam prema nebu gdje je pokazivala. -Zvijezda padalica. -Zaželi nešto. Rekao sam. Pogledao sam u nju. Zatvorila je oči smješkajući se. - 67 -
Moja želja je bila da ponovimo onaj poljubac, da napravimo i više od toga. Ne samo sad, već i u buduće. -Ne vjerujem u ovakve stvari. Rekla je najednom trgnuv ši me iz želje da ju poljubim. Sranje, propustio sam onaj savršeni trenutak. -Ja vjerujem da želje ne ispunjava nitko drugi već mi sami. Ja sve što sam zaž eljela sam sama sebi tu želju i ispunila. Nije mi pala sa neba niti mi ju je ostvarila dobra vila, već sama sebi ostvarim onošto jako želim. -A što si sad zaželjela? -To se ne govori, jer se ondan neće ispuniti. Gledao sam u nju i razmišljao o onom što je rekla. -Zatvori oči. -Zašto. Pogledala me zbunjeno. -Samo me poslušaj. Kad je zatvorila oči primaknuo sam se bliže i nageo se nad nju. Lagano sam joj dodirnuo usne svojima. Odjednom je otvorila oči gledajući u mene. Sljedeće što znam je da me povukla za kosu i ponovno sudarila naše usne u strastveni poljubac. Ljubi me divlje i nezasitno. To me pali nenormalno. Popela mi se u krilo i nastavila me izgladnjelo ljubiti. Kurac mi se ukrutio toliko da boli. -Tobiase, šapuće mi na usne.
- 68 -
-Reci. Čekam da kaže ono što želim čuti i odmah bi se izvukao iz hlača i bio duboko u njoj. -Ne možemo ovo raditi. Umirem zbog njezinih riječi. š
-Za to ne. Pitam zadisan dok joj ljubim vrat. -Rano je. A ja to nikad ne radim ni na petom kamo li na prvom izlasku. -U redu, nema sexa. Rekao sam to zbog nje, ali sam se svejedno nadao da će re ći uzmi me. Briga me za sve uzmi me.
Nastavili smo se ljubiti a njezini kukovi su se nesvjesno pomjerali na mojoj kiti. Stvarajući dovoljno trenja da bih mogao i ovako svršiti. Nema sexa, ali to ne znači da nema diranja. Sex je čin kad je moj kurac u njoj. Ovo nije sex, ovo je predigra ništa drugo. I sam pomjeram kukove kako bi pojačao trenje. Ona dahće i ubrzava gibanje kukova. Jebemo se sa odjećom i nevjerojatno je napaljujuće. Prije nego sam uspjeo stati počeo sam svršavati u gaće. Jebo te. Šta mi napravi ova žena. Ona se i dalje ljulja na mom kurcu dok i sama ne svr ši. Pogledam njeno lice. Oč i joj gledaju u moje ali nefokusirano i izgubljeno. Usne ispuštaju tihe zadisane zvukove, a tijelo joj se trese. Zagrlim je jače. Čekajući da dođe k sebi. Nisam ju ni skinuo, niti bio u njoj, ništa od onog što sam joj sve željeo raditi. Ali je ovo svejedno bilo nešto najbolje što sam doživio.
- 69 -
Pogleda me u lice zbinjena i posti đena. Polako se ustane iz mog naručja i sjedne natrag pokraj mene. -Jesi dobro. Pitam je, samo da umanjim neugodnu tišinu. -Oprosti zbog ovoga. Ne znam koji mi je vrag bio. Ja ovo ina če ne radim. Htjeo sam reći ni ja, ali sam zašutio. -Nemoj se ispričavati. Nismo napravili ništa loše. Nije bilo sexa, samo malo ljubljenja i maženja. -Crveni se u licu i ne gleda me u oči od srama. Podignem joj lice i pogledam je u oči. -Ti si nešto najsavršenije što sam vidio. Predivna si u svakom pogledu ne samo iz vana nego i ovdje. Pokazao sam u njeno srce. Nemoj mi se ispričavati jer to me vrijeđa. Ja bi se tebi trebao zahvaliti na ovome. Ispunila si mi želju, na neki način. Pogledala je u moje hlače pa se još jače zacrvenila. -Tobias, tvoje hlače. Pogledao sam dolje i ugledao ogromnu mrlju na međunožju. -Vidiš što si mi napravila, učinila si da svršim a da nisam ni bio u tebi. -Oprosti uništila sam ti hlače. -Ne govori to i ne briga me za hlače. Učinila si da se osjećam potpunim i zato ti hvala. Poljubio sam lagano njene usne.
- 70 -
-Molim te posluži se jelom. Ja se moram dovesti u red, rekao sam sa osmjehom pokazujući na hlače. -Treba li ti pomoći? Upitala je nevino. Pogledao sam u nju želeći je ponovno izljubiti koliko je divna. Ž
š
ć
ž
š
- eli mi pomo i da dovedem svoju kitu u red. Jesi sigurna da to eli . Pocrvenila je od tjemena do vrata. -Ne, mislila sam... ovaj... ne znam ni sama šta sam mislila kad sam to rekla. -Ti si tako savršena. Rekao sam ozbiljno. Uvijek si spremna pomoći pa čak i u ovakvim situacijama. Jednog danaću ti dozvoliti da me dovedeš u red, ali tek kad ti budeš spremna na to da skupa pretvorimo naš nered u red. Nagnuo sam se njoj i ponovno joj poljubio vrele usne. Zatim sam uzeo jagodu i prislonio joj je na usne. Otvorila je usta i usisala i jagodu i moj palac. Kurac mi se opet trznuo. A njeni pogled zamračio. -Moram otići i dovest se u red prije nego me opet natjeraš na nered. Zakikotala se. Ponovno sam je poljubio. -Ostani tu i uživaj u hrani. Odmah se vraćam.
- 71 -
Ok, jesam li ja sišla sa uma. Koji mi se vrag dešava. Jedan mali nevini poljubac na moje usne je na mene djelovao kao okidač. Zaskočila sam čovjeka poput izgladnjele zvijeri. Jahala ga poput divljakuše, doslovno ga pojebala preko odjeće. Ok, Corinna. Službeno si sišla sa pameti. Možda bi se trbala javiti psihijatru, ili psihologu ili sexologu. Definitivno bi mi trebao razgovor sa Dylan. Ne možeš samo tako zaskočiti muškarca na prvom spoju pa se poslije praviti kao da ništa nije bilo. Zemljo otvori se. Sramim se same sebe i svojih postupaka. Željela sam stati samo na ljubljenju, stvarno jesam.
No kad sam shvatila da je tvrd poda mnom i da se nalazi na idealnom mjestu uz moje vlažno središte, nesvijesno sam se protrljala od njega. To je bio tako dobar osjećaj. Pa sam ponovila to još jedanput. Ukorila sam samu sebe. Dosta Corinna, otišla si predaleko.
- 72 -
Još samo jednom i to je to. Neću to više ponoviti, obećala sam sama sebi. Ali jebi ga Tobias me uhvatio za kukove i počeo se pomjerati kako sam se ja do maloprije na njemu pomjerala. Pritisak je bio jači, osjećaj bolji i intezivniji. I jednostavno više nisam mogla stati kad sam osjetila da mi se bliži vrhunac. Ok sramim se sebe, želim propasti u zemlju no k vragu i sve,želim to ponoviti opet i opet i opet. Definitivno se moram javiti Dylan na terapiju. On se ponaša kao da smo napravili nešto savršeno normalno. Nešto što smo radili već stotinu puta. Tako je opušten sa svime ovim da me to nenormalno pali. Hrani me jagodama i namjerno mu usisam palac u usta. Odmah sam se ovlažila spremna za novu turu jebanja na suho. No on odlazi da se dovede u red. Ostala sam na deki gledala zvijezde, jela jagode ičokoladne kolačiće. Nikad se nisam osjećala ovako dobro uz muškarca. Totalno bezbrižno i opuš teno. Nisam očekivala da će Tobias biti ovako ugodno društvo jer se većinom ponaš ao hladno i distancirano. Ali hvala bogu na Bruni koji nam je smjestio sexy snimanje. Mogli smo reći ne, ali nisam mogla to učiniti. Željela sam ga testirati da vidim kako će reagirati. Očekivala sam da će on biti taj koji će se uzbuditi i izgubiti glavu ali smo se na kraju oboje toliko uživili u scenu i desilo se i sami znate što.
- 73 -
Čujem korake po šljunčanom krovu pa se podignem na laktove gledajući ga
kako mi polako prilazi. Odmjera me ponovno. Osmjeh mu titra na usnama. Pogledam dolje u svoje noge i vidim da mi se haljina podignula skros do kukova. Sranje. Izgledam kao da sam ga čekala da nastavimo sa igrom. Rukom namještam haljinu natrag no on klekne na jedno koljeno pokraj mene i zaustavi me. Gledam u njega i čekam reakciju. Spušta ruku na rub moje haljine i povuče je opet prema gore. š na više, skoro da Disanje mi se ubrzava i ubrzava. Kad mi pomjeri haljinu jo
mi se vide gaćice, moje disanje je postalo čudno kao da nije moje, kao dač ujem u daljini nekoga kako dahće. š
č
Pogledam u njega irom otvorenih o iju, njegovo lice je mirno, tvrdo bez ikakvog izraza. Njegova ruka se i dalje pomjera. Gledam kako mu se rastvaraju usne i lagano jezikom lizne gornju usnu. ć tamnoljubič Pogledam dolje i vidim njegovu ruku na mojem kuku i komadi
aste svile između mojih nogu. Ostavlja me u ovakvom razgoličenom stanju pa sjedne pokraj mene i uzima bombonjeru. Prislanja mi jednu ovalnu čokoladicu na usne, uzmemč ž
okoladicu i vrh njegova ka iprsta u usta. -Kakvog je okusa, pita me tiho. -Slatko i kiselkasto. Kažem zadisano.
- 74 -
Uzima drugu čokoladicu pa joj zagrize vrh i prisloni je na moje usne, razmazujući slatkasti ljepljivi sok po mojoj usni prije nego mi je stavi u usta. -Kakvog je okusa sada. -Gorko i slatko, nešto alkoholno. Rekla sam tiho. -Mogu li probati. -Da. Kažem ispuštajući uzdah. Lizne mi usnu, jednom, dva put, tri put. -Nešto slatko. Kaže uz osmjeh. Ne mogu se fokusirati na riječi od vatre koja mi gori među nogama. Uzima još jednu čokoladicu. Pa me pogleda nekim jebeno sexy pogledom da mi je došlo da stenjem. đ č
ž
š
ž
š
ž
Pre e okoladicom po mojoj usni pa spusti ruku na ni e, jo ni e i jo ni e. Osjetim dodir među nogama i ispustim tihi vrisak iznenađenja. Pomjera mi prstom gaćice i uvuče čokoladicu među moje noge. Dahćem nenormalno glasno, glava mi pada natrag kad osjetim da me čokoladom dira po klitorisu. Jebo te, ovo je nešto najsexulanije što mi je ikad itko napravio. Povuče ruku natrag, namještajući mi gaćice u prvobitno stanje i prinese č okoladicu svojim usnama. Neće valjda to napraviti. Ubaci čokoladu u usta i ja dahnem a on zatvori oči ispuštajući zvukove už ivanja. Pogleda me u oči totalno je izvan kontrole.
- 75 -
-Kakvog je okusa. Upitam ga tiho. -Nektar anđela. -Želim i ja probati malo toga. Kažem tiho. še Sljedeće što znam je da čokoladice lete preko poda a njegove usne me pusto š
u poljupcu koji nas uni tava u vatri. Prebacuje se preko mene gurajući svoj nabrekli kurac uz moje središte. Ne odvajamo usne dok se trljamo jedno o drugo. Rukom mi povlači haljinu preko ramene razgolitivši mi jednu pa i drugu dojku. Njegove usne su na mojim bradavicama. Oboje dišemo brzo i glasno. Nabija se na mene kao da je zaista u meni. -Molim te. -Što me moliš malena govori mi na usne. -Ne znam. Kažem jecajući. Njegovi kukovi se i dalje pomjeraju u trzajima. Odjednom se podigne sa mene povuče mi gaćice u stranu i ispuni me prstima. -Jeli to ono za što me moliš. Ne govorim ništa, moja osjetila su u rasulu, tjelo u ekstazi dok me razara ž
ž
vrhunac kakvog nikad u ivotu nisam do ivjela. Pogled mi je odlutao na nebo. Upravo sam lansirana među zvijezde.
- 76 -
Jeli moguće zaljubiti se u nekoga na prvom izlazu, jer meni se upravo to sada desilo. Beznadno i iskonski sam se zaljubila u ovog muškarca.
- 77 -
Ponoć je davno prošla dok ja već dobrih pola sata sjedim pod tušem. Pokušavam ugasiti vatru koja me zahvatila. Osjećam kao da iznutra gorim. Ali na dodir mi je koža hladna kao led. Za svaki slučaj izmjerim temperaturu. Malo sam pothlađen vjerovatno od predugog tuširanja hladnom vodom. A ona vrućina u meni i dalje ne popušta. Ne znam što nije u redu sa mnom. Večer sa Corinnom je prošla dobro, predobro. A ma savršeno. Nakon druge ture trljanja do vrhunca, zaspali smo zagrljeni. Probudio sam se uz trzaj na čudan zvuk vjerovatno je iznad nas proletjela nekakva ptica. Vani je mračno i hladno. Možda i prehladno. Pogledam u Corrinu koja spava pokraj mene, guze priljepljene uz moje prepone. Super, još ć e se i razboliti zbog mene. đemo do auta. Lagano je probudim pa skupa pokupimo stvari od piknika i po
-Ne mogu vjerovat da sam zaspala. Govori ona još uvijek snenim glasom.
- 78 -
-Oboje smo zaspali kažem joj i lagano joj poljubim usne prije nego joj otvorim vrata. Noćas smo se ponašali poput tinejđera. Sramota me pomislit na to da sam dva puta svršio u gaće ni manje ni više već jebajući se na suho sa najljepšom djevojkom na svijetu. Pogledam u nju. Oči su joj zatvorene ali po uko čenom izrazu lica znam da je budna. -Jesi li dobro, pitam je i uzmem njenu ruku u svoju. -Da, dobro sam. Samo mi je malo hladno. -Uključio sam grijanje. Bit će ti bolje za minut. Provjeri zadnje sjedalo, mislim da bi trebala biti majica ili dukserica tu negdje. Odjene moju duksericu i zakopča je do grla, a noge podigne na gore i obgrli ih rukama. -Oprosti, nismo trebali zaspati na krovu. To je bilo nepromišljeno. Nisam rač unao da će ovako naglo zahladiti. -Zašto mi se ispričavaš pa nisi ti kriv što je zahladilo. -Da, ali trebao sam nas premjestiti u kuću na vrijeme. Jednostavno nisam rač unao na to da će mo zaspati. š pustiti Približavamo se njenoj ulici pa namjerno usporim da ju ne moram jo
od sebe. -Hvala ti. Bilo mi je lijepo sa tobom na pikniku. Pogledam joj u crvene obraze. -Kad se možemo ponovno vidjeti? Upitam je nervozno. K vragu zašto sam najednom nervozan. - 79 -
-Imam previše obaveza idućih par dana. Kaž mi tiho. To je to, sad će me otkantati. Reći će da će mi se javiti ali to se neće desiti. Već sam upoznat sa ovom spikom. -Moram provjeriti raspored pa ću ti se javiti. ž
-U redu. Ka em bezvoljno. Jebi ga, ne želim da me sad otkanta. Ne može sada stati. Predobro nam je skupa. Toliko sam nervozan i zabrinut da umalo promašim skretanje prema njenoj zgradi. Stežem nervozno volan nesvijestan njenog pogleda. -Tobiase, jesi dobro? -Dobro sam kažem grubo. Možda malo pregrubo. Vidim kako se pomiče u sjedalu odmičući se prema vratima. -Oprosti. Samo sam... malo nervozan. -Zašto. Upita me ali gleda i dalje ispred sebe. Bit ću iskren prema njoj, ne želim je muljati i izmišljati neke glupe razloge kao što su umor ili nenaspavanost.
-Želim te ponovno vidjeti. -I vidjet ćeš me, rekla sam ti javit ću ti kad sam slobodna. -Da, samo... možda sam već par puta čuo taj izgovor pa sam pomislio... uzdahnuo sam nervozno. -Pa si pomislio da te neću nazvati. -Oprosti. Malo sam prenaglio sa zaključcima. - 80 -
Parkiram pred njenu zgradu misleći se dali da ugasim auto. Ipak ne. -Obećavam ti da ću te nazvati. Nemoj misliti da sam kao druge djevojke s kojima si izlazio. Barem imam toliko poštovanja da bi ti rekla u lice da te neću nazvati. Ali budi uvjeren da će mo se uskoro čuti. Poljubim je povlaćeći je prema sebi. Obožavam ovu ženu. Jebeno je obožavam. -Nemaš pojma koliko te ne želim pustiti. Kaže mi u vrat. Ali ne možemo ovo nastaviti na sred ulice. -Pozovi me k sebi kažem prije nego promislim glavom. Njezin pogled mi govori koliko je ovo bilo neočekivano. Sranje ni ja nisam očekivao da ću to reć. Barem ne na glas. -Možda nekom drugom prilikom ali danas bolje ne. -U redu. Ponovno je poljubim pa izađem i otvorim joj vrata. -Znaš, ne trebaš to stalno raditi. Mogu i sama otvoriti vrata. -Znam ali ja ti to neću dozvoliti. Ispratim je do ulaznih vrata i ponovno poljubim. -Laku noć Corinna. -Laku noć Tobiase. Nestaje iza vrata, a ja se vratim u auto i odvezem se doma. Izlazim ispod tuša. Ogrnut samo ručnikom pa sjednem na rub kreveta. Skinem mokar steznik sa noge pa maknem protezu, a na kraju i zavoje.
- 81 -
Sve ostavim na podu pokraj kreveta, a drugim ručnikom pobrišem ono što mi je ostalo od noge. Svaki put kad prođem rukom po zarasloj rani gdje mi je nekad bila noga obuzme me nekakav jad. Odavno ne osjećam ni bol, ali i općenito nemam nikakav osjećaj na mjestu rane. I onda se opet prisjetim savršene žene koja je prije par sati zaspala u mom naručju. Kako će se ona osjećati kad ugleda ovaj jadni batrljak. Hoće li joj se gaditi kao što bi se vjerovatno gadio većini žena.
Sama pomisao da će me i ona gledati onim pogledom u kojem se vidi sa ž aljenje bi me vjerovatno uništio više negi išta do sada. Ne želim sažaljenje, dovoljno mi je što sam sebe sažaljavam, nebih podnijeo da i ona to radi. Bacim ručnik na pod pa se odvučem do jastuka i legnem. Nije mi trebalo dugo da zaspim, bio sam umoran ali ni blizu koliko bih željeo da sam ostao sa njom. Budim se malo prije podne, odmoran i pun energije. Posežem za mobitelom i vidim da mi je Corinna jutros u 8.15 poslala poruku.
"Jutro. Kako si jesi se naspavao? "Jutro ljepotice. Upravo sam se probudio. Ne pamtim kad sam zadnji put ovako dobro spavao. A ti?" Vratila mi je poruku nakon par minuta. "Dobro sam spavala, ali jutros nisam uspjela izbje i posao. A voljela bih da sam
se mogla izle avati do p odne." "Provjerila sam raspored, u nedjelju sam slobodna cijeli dan. Morala bih doma biti najdalje do 21 sata jer imam let za Toronto u 22 sata." - 82 -
" eli li da provedemo cijeli dan skupa. Mo emo oti i nekamo. "Mislila sam spavati malo du e pa ra unaj od podne da sam tvoja." Ona je moja. Ta riječ mi se toliko svidjela. "Moja" Bez obzira što nije mislila u tom kontekstu ona je moja.
"Mo e. Ra unaj da sam tu to no u 12." PS. ta je u Torontu? "Imam snimanje za d&g modnu liniju ne e me biti do etvrtka." Odjednom mi je raspoloženje potonulo. Osjećao sam se usrano i bezkorisno nakon ovih njenih riječi. Nisam nikad bio pretjerano posesivan a ni ljubomoran. No sa njom sa bio sve to. Ona je uspješ na i poznata, zarađuje svoj novac. A ja ne radim ništa od kad sam otišao u vojsku. Moji dani su se većinom svodili na druženje sa ostalim vojnicima, na vježbanje i na kolektivni rad sa novim vojnicima. Primao sam vojnu mirovinu i invalidninu. Od tih novaca sam dobro živjeo, ali sad sam se osjećao totalno jadno.
"To je odli no. Ide to tebi." Napisao sam joj kratko jer morao sam nešto odgovoriti.
"Kakvi su tvoji planovi za danas?" "Pa ni ta posebno. U 15 sati sam u teretani a poslije imamo rad sa novim vojnicima i to je to za danas." " Rad sa osobama sa invaliditetom je itekako ne to posebno. To je velika stvar i mnogo zna i ljudima koji prolaze kroz to to si i sam nekad prolazio. Ni ta nije un ikovitije od zajedni kog rada."
- 83 -
Odmah sam se malo oraspoložio. Jer jako dobro znam da je u pravu. Znam da je meni jako pomogao rad sa ostalim vojnicima, tako da i novimčlanovima je isto kao što je meni nekad bilo.
"Jedva ekam da te ponovno vidim. Nadam se da ne zvu im o ajno. Ali ozbiljno jedva ekam nedjelju da te vidim. "Onda emo skupa biti o ajni jer i ja jedva ekam da vidim tebe." Nemoj se ljutiti ali moram i i. Posao zove. "Naravno malena. ujemo se." Otišao sam u kuhinju i pripremio si doručak od zobi i suhim voćem. Sjedio sam na trosjedu i gledao tv. Kad mi je zazvonio mobitel. Nova poruka od Jeremya.
"Hej stari kako pro e spoj sa misicom?" "Kako zna da smo bili vani?" "Znamo svi. Rekla je u srijedu u 8. Pa p ri aj. "Nemam ti ta pri ati jer to te se ne ti e." "Zar tako lo e?" "Prijatelju. Uz du no po tovanje. Odjebi u sk okovima." "Ba si nadrkan jutros. Odi se isprazni" Nisam mu ništa više vraćao. Nisam toliko očajan da prijatelju pričam šta sam joj sve radio. Otišao sam do kluba malo prije 14 sati. Stigao sam tamo ali nisam mogao ćui jer nisam imao ulaznicu. Sranje. - 84 -
Zovem oca da mu kažem da javi ovima iz osiguranja da otvore kapiju jer mi je narukvica i sad kod njega. Ne javlja mi se na prvi poziv pa ga zovem opet.Č ujem metež u pozadini. Ali mi potvrđuje da će im odmah javiti. Minut poslije čujem zujanje i vrata se otvore pa pokrenem auto i parkiram ga na jedino slobodno mjesto ito na suncu. Danas je neka velika gužva. Ulazim u zgradu i dočekaju me neka dvojica likova sa kamerama. Prolazim pokraj njih pa pođem prema teretani, a tamo me do čeka jedno dvadesetak ljudi. -Što se dešavam upitam Jeremya koji mi prilazi. Rade nekakvu reportažu. Najava za kalendar. Gledam u novinarku kako priča sa mojim ocem. -Idemo li vježbati, upitam ga. -Da, ali morat ćeš pričekati. Traže grupnu fotografiju svihčlanova. Fotograf galami da svi stanemo u vrstu. Stanem pokraj Jeremya i pričekam dok se svi namjeste.Čim se uslikamo odlazim na traku za tr čanje. Metež se povlači prema dvorani za sastanke pa napokon zavlada tišina. U misli mi se opet vrati Corinna. Naš sinoćnji sastanak. Sve one stvari koje smo radili. Zagriju mi krv pa ubrzavam trčanje. Krajičkom oka ugledam nekog tipa kako me snima kamerom. Ovo je sranje. Ne mogu mirno ni vježbati. Ovaj mi prilazi i dalje snimajući. - 85 -
-Što to radiš. Upitam ga ljuto. -Samo nastavi tako. Kaže ovaj. -Nisam ti dao dozvolu da me snimaš. Makni tu kameru ili ću ti je polomiti. Tip ugasi kameru. -Ok, ok nema potrebe za prijetnjama. General nam je dao dozvolu za snimanje. Nije rečeno da moramo tražiti svačiji pojedinačni pristanak. -Samo me pusti na miru. Zarežim na njega pa se on povuče. No ne traje dugo mir jer opet fotograf gnjavi da se slikamo. -Stigla je. Kaže neki lik iza mene. Nije mi trebalo dugo da skužim o kome prič aju. Corinna ulazi u dvoranu poput kraljice odjevena u dugu zelenu haljinu koja joj u talasima pada niz noge pri tom visoki prorez otkriva njenu nogu koja se pri hodu vidi skros do butina. A na nogama nosišarene štikle sa visokom potpeticom. -Opa. Kaže netko kraj mene ali ne reagiram. Skidam ju pogledom. Još me nije ugledala. Pozdravlja se sa svima, pružajući ruku generalu i novinarki. Nešto kratko pričaju i tad me ugleda pa mi se nasmiješi. Nije mi rekla da će danas biti ovdje. To me malo ljuti ali ok pretpostavljam da me htjela iznenaditi. Fotograf nas opet namješta za slikanje. Proguram se pokraj gužve i stanem pokraj nje. Uhvatim je za ruku pa joj tiho kažem. -Lijepo iznenađenje. - 86 -
-Poslala sam ti poruku prije satak vremena. Zvali su me u sred snimanja da do đem. Ne volim kad mi se ne najave na vrijeme ali nisam mogla odbiti jer i ti si tu. Ljubim joj ruku pa podignem pogled. Svi gledaju u nas. Ne briga me za ostale. Nisam im dužan objašnjenje. Nakon slikanja. Novinarka zaustavlja Corinnu. Pa se ja maknem u stranu dovoljno daleko da ih čujem. -Corinna može par pitanja. -Naravno. -Jeli vam to novi dečko. Corinna me pogleda pa odgovori. -Ne odgovaram na privatna pitanja. Ako me nemate ništa drugo upitat nemam vam šta više reći. -Daklen potvrđujete da se poznate sa gospodinom i privatno. Corinnino lice postaje namrgođeno. -Ovaj razgovor je gotov. Okreće leđa novinarki pa olazi u drugom smjeru. Pratim je pogledom. Priča sa generalom. Nisam siguran što je u pitanju ali vidim da joj se lice opet mijenja. Nedugo zatim odlazi van. Neprimjetno izađem na stražnja vrata pa pođem prema parkingu. Ugledam u daljini auto kako se kreće prema kapiji pa izletim na cestu. Auto zakoči, vozač mi nešto govori, ali samo pro đem kraj njega i otvorim stra žnja vrata i ugledam Corinnu kako priča na mobitel.
- 87 -
Sjednem pokraj nje. I pričekam da završi razgovor. Nervozna je. Vidim da steže prste oko ruba haljine. -Jeli sve u redu. Upitam ječim je prekinula razgovor. -Oprosti što sam onako otišla ali žurim natrag na snimanje. -Tolika je žurba da me nisi mogla ni pozdraviti. -Oprosti. Samo. Malo sam se unervozila. -Znam čuo sam što te novinarka pitala. No mene zanima što ti je moj otac rekao. Corinna me gleda zbunjeno. -General Ryder je moj otac. Objašnjavam joj. -Oh, pa to objašnjava puno toga. -Što ti je rekao. -Pa. Pitao me u kakvom smo odnosu nas dvoje. I da dobro razmislimšto radim jer neće dozvolit da te netko vrti oko prsta jer si prošao i previše sranja. -Pa što si mu ti rekla. -Možda sam bila malo gruba i rekla da se njega to ne ti če. Počeo sam se smijati. -To je moja djevojka. Poljubio sam joj usne. Nemaš pojma koliko mi je dragošto sam te i danas vidjeo. -Tobiase. Računaj da će mo sutra biti tema broj jedan u medijima. -Sranje. Ne želim da nas se vuče po medijima. -Što sad da radimo. - 88 -
-Ništa, prepusti to meni. -Što planiraš učiniti. Pitam je pomalo nesigurno. -Reći ću istinu. Nisam bio siguran što podrazumjeva pod tim ali sam odlučio ne pitat više niš ta u vezi toga. Ponovno sam je poljubio prije nego me izgurala iz automobila. -Moram ići. Čujemo se večeras. Pošalje mi pusu, a ubrzo zatim gubim automobil iz vidokruga. Vraćam se natrag u teretanu. Ugledam oca kako mi pokazuje prema uredu. Pretpostavljam da ima par pitanja za mene, ali ja nisam spreman njemu pričati o svojim osjećajima pogotovo ne o sebi i Corinni.
- 89 -
Stižem doma poprilično umorna. Dan je bio totalno sjeban. Prvo na snimanju za reklamu koje je bilo nemoguće jer smo ponavljali jedno te isto sto puta, već me u svemu tome i David zvao da se moram na kratko pojaviti u klubu vojnih invalida jer je krcato novinarima. Netko je nešto zeznuo u rasporedu i nitko nije ni znao da će novinari doći dok se nisu pojavili. Odlazim sa snimanja pod izlikom da mi treba pauza. Č
im sam stigla vidim parking je pun. Jedno desetak novinara i kamermana me saljeću čim kročim unutra. Ne gledam u nikoga od njih već idem pravo do Generala Rydera. Kasnije se slikamo. A u svemu tome dok pričam sa Tobiasem on mi poljubi ruku i nastane pomutnja. Sve o našem kalendaru pada u drugi plan jer novinari se fokusiraju na mene i Tobiasa. Na kraju me i general Ryder izriba jer misli da sam to namjerno napravila i upozorava me jer misli da Tobiasa iskorištavam. Ljuta odlazim iz zgrade a usput me par novinara pita u kakvim sam odnosima sa jednim od vojnika. Nisu bili u stanju ni provjeriti kako se zove. Ljuta odlazim odatlen ali nam Tobias priprječi put. Budalu smo umalo udarili autom.
- 90 -
že da mu je general A da ne zaboravim da mi stvari postaju jasnije kad mi ka
Ryder otac. Sve to postaje nebitno kad nam se usne dotaknu. To me opušta i umiruje. No nakon što sam ostala sama u autu postajem nemirna. Nisam spremna izaći u javnost sa novim dečkom, no sve to me već sutra čeka. Ne želim ni pomišljat kakve će sve gluposti izmislit kako bi pri ča postalo soč nija. Vraćam se na snimanje reklame i nakon sat vremena im reknem da sam odradila svoje i da imaju više nego dovoljno materijala za rad. Odlazim kući ljuta i frustrirana. Sve ovo je bilo previše za danas. U jednom trenutku ljuta sam i na sebe a i na Tobiasa jer da mi on nije poljubio ruku sve bi bilo u redu. Umor me obuzme pa se nakon kratkog tuša bacim u krevet i ubrzo zatim i zaspim. Probudim se oko 3 sata noći. Naspavana ali i dalje nezadovoljna. Ostajem u krevetu uzimam mobitel u ruke. Tobias mi je posla tri poruke i jednom je zvao. Ne kanim mu sad vraćati poruke, kasno je a ja sam još malo ljuta na njega. Sljedeće što mi zapne za oko je mail od Brune.
"Shacy slike su prera ene. Mislim da bi eljela imati neke od njih. Upozoravam te sadr aj je totalno napaljuju e vru . Gleda na s voju o dgovornost.
- 91 -
Ljubim te." Slike mene i Tobiasa sa snimanja za kalendar. Oči su mi ispale iz glave. Nikad nisam vidjela ovako dobar rad. Iskre među nama se doslovno vidi očima. Njegov pogled govori tisuću riječi, a moj poručuje da bi mu dozvolila da mi svašta radi. Jebo te, navlažila sam se samo od gledanja. Dolazim u iskušenje da i Tobiasu pošaljem koju. U jutro kad se probudi vidjetće ove slike i bit će tvrd iz više razloga. To je jako zločesto od mene. Ali to i napravim. Pošaljem mu pet najboljih slika. Pa se nedugo zatim iznenadim kad dobijem odgovor.
"Isuse dragi to mi to radi ." " ta sam uradila? Slike su extra zar ne." "Slike su jebeno zapaljuju e, ovo je erotika." "Da, ba su zapaljuju e." "Svi aju mi se, moram priznat da je taj tvoj de ko zna raditi svoj posao " Smijem se na njegov komentar.
"Onaj moj de ko je gay, ali da itekako zna raditi svoj posao." "Nisam mislio na njega ve na sebe, ali ok sad bar znam koga smatra svojim de kom." "Da i ti s i odradio odli an posao, zna mislim da bi se trebao baciti u m odne vode. Bio bi odli an foto model sa takvim tijelom"
- 92 -
"Ne elim ni razmi ljati o takvom ne em, nisam tip za takve stvari. Nego Corinna za to si budna u ova doba no i?" "Corinna je bila premorena i nakon tu a je odmah zaspala pa se rano probudila." "A dali je Co rinna zaspala gola ili u kratk oj sexy pi amici?" "Corinna ne voli pi amice jer Corinna voli spavati gola." Smijem se ovome. Idemo ka dobrom putu da se osim na suho posexamo i preko mobitela.
"Nema pojma koliko to volim uti, i ja spavam gol. I mogu zamislit kako bi ti dobro izgledala gola, pokraj mene, u mom krevetu." "A mo da bi i ti izgledao dobro, gol, pokraj mene, u mom krevetu." Totalno sam se pozdravila sa zdravim mozgom. Ali što je je, Tobias bi definitivno bio prelijep primjer golog muškarca u mom krevetu. Odem do toaleta pa poslije u kuhinju. Uzmem jedan puding i pojedem ga pa uključim tv i prelistam mobitel. Tobias mi još ništa nije odgovorio. Pa mu ponovno pošaljem poruku.
"Ostao si bez rije i ili radi ne to drugo :)" "Radim ne to drugo, ruke su mi zauzete. Pa se ujemo za desetak minuta ako ne zaspe ." "Omg, ozbiljno. To je tako zlo esto od tebe." Ne vraća mi ništa pa nastavim gledati tv, ali pred očima mi se stalno vrti slika golog Tobiasa, kako mastrubira.
- 93 -
Totalno sam napaljena na tu sliku. Nekako sam se nadala da će mo imati sex preko mobitela ali on je očito imao u planu sam se rasteretit bez moje pomoći. Malo sam razočarana. Ovo je savršeni dokaz da nisam dobra u glavi. ć
š
š
š
Tko uop e pomi lja na takvo to nakon jednog spoja. Koji je zavr io sa mnom na njemu i sa dva vrhunca. Ali ipak to je bio samo spoj, prvi spoj. A ja to ne radim, barem nisam do sada. Mobitel me prene iz misli.
"Jesi li j o uvjek go la?" "Obukla sam mantil, ali da ispod sam gola. Za to pita ?" "Jesi li se dirala?" "Ne, zar sam trebala?" "Diraj se, zamisli da sam tu sa tobom i da te li em dolje." Nije mi trebao dva puta ponoviti, širim noge i dodirnem se po klitorisu koji je otekao i lagano pulsira.
"Jesi li vla na. Jesi spremna za mene?" "Da, da, da." Masiram svoju pičkicu, totalno sam mokra. Par sekundi kasnije meštrecne zvono na vratima. Koji vrag. Pogledam na sat, 3:47 Vežem mantil oko sebe i povirim našpijunku. A tamo me gleda Tobias. Isuse dragi ovo će biti nezaboravna noć. - 94 -
Otvaram vrata, a on me samo odmjeri pa me ugura u stan. Zatvara vrata tiho i zaključa ih. Srce mi udara u grlo on njegova pogleda. Prilazi mi polako poput zvijeri. Ne govori ništa već me pogura prema trosjedu. Sjedam na njega cijelo vrijeme gledajući u Tobiaseve oči. Otvara mi mantil i otkrije moju golotinju. Klekne mi pokraj stopala i raširi mi noge. štu. Rukom se penje uz moju nogu dok me na kraju ne dodirne po sredi
Totalno sam mokra od svojih dodira a sad i njegovih. Ovo je tako dobro. Stenjem dok me dodiruje. Do malo njegova ruka se makne i povuče me na rub sjedala pa mi zabije lice među noge. Vrisnem kad se njegov jezik sastane sa mojim klitorisom. -Ne ne ne, govorim stenjajući. Ne, nemoj stati. Molim te nemoj stati. Nasrće još ž ešće na moj otvor i opet mi se vrisak otme iz grla. Svršim tako jako, tako žestoko. A Tobias me siše i siše, ne staje dok mi se tijelo ne po čne tresti. Podiže se u klečeći položaj pa brzo povuče trenirku niz kukove. Njegov kurac tvrd i predivan iskače van. Gledam u njega obuzeto. - 95 -
Dužina je malo veća od prosječne, ali širina je ono što me tjera da zastenjem. Nikad nisam vidjela ovako širok kurac. -Ako me planiraš zaustavit govori odmah jer ne mogu više čekati. Govori mi teško dišući. č
Povla im ga k sebi i poljubim. Njegov kurac me ispuni cijelu. Vrisnem od tog neočekivanog nasrtaja koji me ispunjava. Nabija se brzim ujednačenim ritmom i nije mu dugo trebalo da me ponovno pošalje u zvijezde. Nakon mog vrhunca on postaje još ž ešći, nabija se tako jako da pomalo boli. Režanje mu se otme iz grla a lice izobliči sekund poslije ga vadi i rukom pumpa dok mi svršava među noge. Ležimo na trosjedu, omotanih ruku i nogu jedne oko drugog. Napravila sam to. Poseksala sam se sa likom nakon jednog spoja i jebem mu sve ovo mi je bio najbolji sex u životu. -Kad si stigao do moga stana. Upitam ga. -Bio sam tu par minuta, hodao po hodniku jer nisam bio siguran koji je stan tvoj. -A kako si znao koji kat. š
č
ć
-Pi e u prizemlju na interfonu, tako sam saznao da je etvrti kat. Sre a vrata su bila otvorena inače bi ti morao zvoniti na interfon. Ustala sam se i ogrnula se mantilom. -Želiš li nešto popiti. Upitala sam ga nervozno?
- 96 -
-Može voda ili colu ako imaš. -Otišla sam u kuhinju polako vadeći čaše i piće iz hladnjaka. Kako se sad ponašati. Sve je bilo super dok nije prestalo, tada nastane ona neugodna atmosfera. Dali bi sada trebao oti ći ili pak ostati. Ne znam ni sama š to dalje. ži gitaru u Ušla sam u dnevni i zatekla Tobiasa kako sjedi na fotelji u kutu i dr
ruci. -Što to radiš, upitala sam ga nervozno. -Ovo je jako dobra gitara. Sviraš li? Spustila sam čaše i piće na stol pa mu prišla. -Ne, ne sviram. Prstima je prešao po žicama stvarajući lagani zvuk podrhtavanja. Suze su mi zamaglile oči pa sam se brzo okrenula da bih sakrila svoju reakciju. Rukom sam prekrila usta da bih spriječila jecaj da izađe van. Tobias je nastavio svirati neku mi poznatu laganu melodiju od kojeg su mi suze još jače navrle na oči. Očito nesvijestan moje reakcije nastavio je svirati. Imala sam jaku želju da uradim ono što bi uvijek uradila kad netko dira tu gitaru. Zadnji put kad ju je moj bivši Walter pokušao skinuti sa zida napravila sam takvu frku oko toga, a sada sam ostala skamenjena jer nisam imala hrabrosti mu je oteti iz ruku. Požurila sam u toalet ostavljajući njega i gitaru same. Smirila sam se vježbama disanja. Udahni, izdahni. Udahni, izdahni. Prepalo me je kucanje na vrata. - 97 -
-Corinna. Jesi dobro? Pitao me zabrinutim glasom. -U redu sam, brzo ću. Čim sam izašla zatekla sam ga u hodniku kako me promatra.
-Što je bilo? Pitao me i dalje zvučeći zabrinuto. -Ništa, sve ok. Morala sam u toalet. Rekla sam i pro šla kraj njega. Gitaru sam zatekla spuštenu na fotelji. Uzela sam krpu iz ladice i lagano očistila gitaru od tragova prstiju pa ju ponovno vratila na zid sa takvim oprezom kao da je od stakla. Okrenula sam se i zatekla Tobiasa kako me promatra sa tužnim izrazom lica. Nastavila sam se ponašati kao da se ništa nije desilo. Sjela sam natrag na trosjed i usula nam colu. ć
Tobias je i dalje stajao na mjestu gledaju i me nijemo. -Izvoli, pružila sam mu čašu. Uzeo mi je čašu iz ruku i spustio je na stol. Nisam se usudila podignut pogled jer sam znalašta ću vidjeti. Sjeo je pokraj mene i uzeo me za ruku. -Molim te nemoj. Rekla sam odjednom. -Nemoj što, pitao me. -Ne znam, što god da je, nemoj. Šutjeli smo jedno vrijeme.
-Želiš li da odem? Upitao me naglo. Pogledala sam ga. - 98 -
Izraz lica mu je bio zabrinut i tužan. -Ne znam šta želim. Rekla sam iskreno. -Želiš li pričati o tome? -Nije ništa bitno. Rekla sam gutajući žuć. -Corinna upravo sam svijedočio tvome izbezumljenom ćišćenju gitare koju tretiraš kao da je nešto sveto. Meni to nije izgledalo kao nešto nebitno. Nisam mu mogla ništa odgovoriti na to jer znam da je tako. -Reci mi.
- 99 -
Dok sam čekao Corinnu da se vrati iz kuhinje pogledao sam obiteljske slike. Pozornost mi je ponajviše privukla gitara koja je visjela na zidu. Skinuo sam je sa zida i prstima prešao po žicama. Očito je bila je dosta koriš tena jer boja joj se skinula na par mijesta. Od kad sam otišao u vojsku nisam uzeo gitaru u ruke. Prije sam jučešće svirao, pogotovo djevojkama. U to vrijeme dok sam aktivno izlazio, cure su voljele glazbenike. Pretostavljam da se od tad ništa nije promjenilo. Sjeo sam na fotelju koja je stala u kutu pokraj velike police knjiga. Skužio sam da se Corinna vratila sa pićem pa sam lagano zasvirao. Prije bih svirao curama neke romantične pjesme o ljubavi koju nisam tražio od njih, ali znao sam da takve pjesme lako vode do kreveta. No to mi se u ovom trenutku činilo totalno pogrešno jer sad sam i ja drugačiji. A ova djevojka nije neka
usputna. To je ona zbog koje želim više, to je ona koja bi me lako mogla slomiti. Zasvirao sam joj, ali Corinna je stala kao ukopana, a ubrzo zatim pobjegla od mene. Prestao sam svirati zbunjen njenom reakcijom. Pošao sam za njom i stao pred toalet, čuo sam njene tihe jecaje i to me slomilo. Zašto plače, što sam napravio da sam ju rasplakao. Bio sam zbunje i nisam mogao shvatiti što nije u redu. Pokucao sam joj na vrata ali ona se pravila kao da je sve u redu. - 100 -
Gledao sam kako laganim pokretimačisti gitaru koju sam do maloprije držao u rukama. Njezin izraz lica je bio nečitljiv i zamišljen, skoncentrirana na ono š to radi. Kad je vratila gitaru na mjesto, nastavila se ponašati kao da se ništa č udno nije desilo. Ne želim otići, ali mi se čini da bi to bilo najpametnije sada napraviti. No jebat ć
ž
ga, ne u sada bje ati od nje. Tražim od nje da mi rekne, ali ona samošuti. Nakon par minuta tišine ja progovorim. -Oprosti što sam dirao tvoje stvari. Nisam teželjeo uznemiriti. Žao mi je. -Znam, rekla je tiho. Samo ne volim da itko dira tu gitaru. Nije mi dala nikakvo drugo objašnjenje pa ga nisam ni tražio. Ne želim ju pritiskati sa nečim o čemu očito nije spremna pričati. Znam da se iza ovoga krije tužna priča. Nekako mi se činilo da je povezano sa njezinim pokojnim bratom. Ali neću navaljivati, kada bude htjela pričati o tome reći će mi sama. Otišao sam od nje nedugo nakon toga. Ona je rekla da se mora spremiti jer ima sastanak u centru grada. Poljubio sam je lagano i oti šao. Vani je već bila gužva, sunce tek što je izašlo a već je postalo krcato autima. Ostavio sam auto na parkingu i prošetao do obližnjeg kafea, naručio vafle i veliku crnu kavu. Sjeo sam kraj prozora i promatrao prolaznike. Imao sam i dobar pogled na Corinninu zgradu.
- 101 -
Ne znam zašto ali očito sam nesvijesno išao na to da ju želim vidjeti kad bude odlazila. Nije da ju uhodim, ali željeo sam znati dali mi je rekla istinu ili me se samož eljela riješiti. Što ako je ovo drugo. Pitao sam se. Možda je bolje tako, možda je željela biti
malo sama, a nije znala kako mi to reći. Nakon pola sata sam ju ugledao kako izlazi iz zgrade odjevena u bijelo odjelo. Srce mi je zastalo kad sam ugledao da nije sama. Sa njom je izašao neki visoki lik koji je bio odjeven u tamno odjelo. Držali su se ruku pod ruku i otišli do bijelog automobila. On joj je otvorio vrata i ona mu se osmjehnula i nešto rekla pa sjela. Gledao sam kako skupa odlaze. Bio sam pod šokom. Jeli me ona slagala. Pitao sam se. Tko joj je onaj lik sa kojim je izašla iz zgrade. Zar joj je došao nakon što sam ja otišao, to jeste nakon što me otjerala. Uhvatio sam se za glavu. Nemoj si to raditi, govorio sam sam sebi. Odjevena je poslovno, to je sastanak kako je i rekla. Platio sam kavu i izašao van među gužvu. Uputio sam se na obližnji kiosk i kupio cigare. Nisam pušio skoro dva mjeseca ali bi mi sad trebala jedna. Pogled mi je pao na naslovnicu nekih tračarskih novina za žene. Slika mene i Corinne kako joj ljubim ruku. - 102 -
Ispod slike velikim crvenim slovima je pisalo.
Nova ljubav na pomolu. Prelistao sam novine pa pročitao članak ispod par naših slika.
Miljenica Atlante ponovno ljubi. Ovaj put je u pitanju samozatajni zgodni de ko, biv i vojnik sa invaliditetom. Kako saznajemo ljubav se desila na snimanju kalendara vojnih invalida koji u prodaju izlazi za tjedan dana. Par je izgl eda sretan a i na o igled sviju jako zaljubljen. Novom paru elimo sre u jer ako nas pitate skupa izgledaju preslatko. ša slika a Pogledao sam naslovnice i ostalih novina. Na nekima je bila samo na
na nekima zajednička slika vojnika iz kluba. Platio sam cigare i otišao do auta. Nazvao sam Corinnu no nije mi se javljala. Opet sam se sjetio da je otišla sa onim likom. Bio sam ljut. Zapalio sam cigaru i odvezao se kući. Nakon dva sata od kad sam ju zvao Corinna mi je poslala poruku.
"Ne mogu sada pri ati, nazovem te poslije" Naravno da ne može pričati sa mnom dok je sa drugim. Bjesnio sam, bio sam ljubomoran i ljut jer me la že.
"S kim si oti la na sastanak. Bio sam u kafeu na doru ku i sku io da si oti la sa nekim likom. Koji te je usput dr ao za ruku. Jesam li ne to propustio ili to??? PS. Jutros smo iza li na naslovnici skoro svih novina, ka u da smo presladak par.
- 103 -
Totalno sam sjeban trenutno ni ne znam to da mislim o svemu ovome." Ništa mi nije vraćala. U međuvremenu me zvao otac ali se nisam javljao. Jeremy mi je poslao poruku da je vidjeočlanak u novinama. I da svi pri čaju o č
meni i Corinni te da je sve ostalo na emu radimo palo u sjenu. Znam da je tako. Ljut sam na sebe jer sam sve sjebao. Corinna me ne zove, otac zove svako sat vremena, a ja ludim. Podne je davno prošlo i odlučio sam ostati kući. Jeremy mi je u međuvremenu poslao još par poruka o stanjun u centru. Očito smo postali tema broj jedan. Pa mi je rekao da nazovem starog jer pizdi. Poslije mi je rekao. Ne znam jeli gleda tv, ali mo da bi trebao prebaciti na BBC. Uključio sam tv i prebacio na taj program. Reportaža o klubu. Super, neka bar netko ne priča samo o nama dvoje. Poslije toga prikazana je Corinna u crvenoj haljini kako sjedi na fotelji i sa voditeljicom priča o projektu izgradnje centara. Voditeljica ju pita za mene. A ona kaže kako je još sve sviježe i da ne želi prič ati o nama jer smo mi trenutno manje bitni već da je bitno ono što radimo kako bi se skupilo dovoljno novaca za izgradnju centara u Dallasu i San Franciscu.
- 104 -
Priča o detaljima projekta i oduševljava me njena opuštenost i optimizam. Poziva sve gledatelje da sudjeluju u humanitarnom projektu izgradnje centara. Promovira kalendar kao stručnjak. Kad je intervju završio poslao sam joj poruku.
"Vidio sam tvoj intervju. Hvala ti na svemu to si rekla, ako ni ta barem e ostali koji rade na ovome biti sretni. Odradila si odli an posao." Prošao je skoro pa cijeli dan a da se ona nije javila. Shvaćam da ima posla ali da je baš takva gužva da mi se ne može ni javiti kratko, e to ne vjerujem. Ona me izbjegava. Koje je drugo objašnjenje. Nema ga. Posexali smo se i sad me izbjegava, očito je. Stojim na terasi i pušim. Umjesto jedne cigare, ovo mi je već sedma danas. Zvono na vratima me prekine u razmišljanju pa požurim u nadi da je Corinna. Moj otac me dočeka sa druge strane vrata. Jebeno sranje. Otvorim mu vrata i bez riječi ga pustim da uđe. -Zašto mi se ne javljaš kad te zovem? Ljut je. -Ne znam gdje mi je mobitel, slažem ga. On sjeda na fotelju pa me prati pogledom dok sjedam na trosjed. -Daklen ti i gospođica Riter ste u vezi. -Zar je bitno jesmo li u vezi, to nije tvoj problem. - 105 -
-Nisam ni rekao da je problem, samo ne želim da opet patiš zbog žene. -Zar sam ikad patio zbog ijedne. Dodam sarkastično. -Gle sine, ne želim se sa tobom svađati. Jutros je sve po šlo naopako. Umjesto da se veselimo medijskoj pozornosti mi se cjeli dan borimo sa pitanjima o dvoje golupćića. Nije trebalo biti tako, usrali ste nam najavu kalendara. No, č ini se da ipak nije sve tako crno. Ovo sa vas dvoje bi mogao biti dobar marketinški trik. Javnost vas prati, sviđa im se što ste skupa. Tako da u neku ruku to sa tobom i gospođicom Riter je ispalo jako dobro. Gledam u oca i slušam ga kako baljazga o glupostima. -Mi nismo marketinški trik. Kažem ljut. -I dobro da niste, budite prirodni, to je dovoljno jer ljudi su zainteresirani za vas dvoje. Kako kažu, svaka reklama je dobra reklama. Tako da očekujemo dobar odaziv kad kalendar bude u prodaji. -Sve ovo je previše za mene, ne volim biti u centru medijske pozornosti. -Znam sve. Ali sad je kasno, zato te molim skuliraj se i pazi što radiš. Nebi ž eljeli da te mediji počmu pljuvati. A gospođica Riter je miljenica Amerike, a Atlante pogotovo. Zato nemoj da ju povrijediš. Sa ženama trebaš polako i njež no. -Molim te prestani mi pamet soliti o tome što trebam a što ne, pogotovo kako da se ponašam prema ženama. -Sine već sam jednom vidjeo kako se ponašaš prema ženi. Ne govorim bez razloga. -Ako misliš na Demmy, ne kajem sešto sam ju otjerao.
- 106 -
-Dobro, možda nije bila ona prava, ali svejedno si usrao dovoljno, pa sam skeptičan po pitanju tebe i žena. -Ako je to sve što si trebao možeš me sad ostaviti samog. -U redu sine. Samo molim te pazi na sebe. -Dobro stari. Prevrće očima zbog ovog stari, ali ne kaže ništa. -Sutra budi u centru. U 17 sati imamo sastanak. -Kakav sastanak? -Kalendar je gotov, žele da ga pogledamo pa ako trebašto izmjeniti da se to odradi prije nego ga počmu tiskati. -Ok. Doći ću. Na večer oko 7 sati Jeremy mišalje poruku da se spremim daće doći po mene za pola sata. -Jeli baš moram? -Da, moraš. Idemo u četvero na večeru. -U četvero. Tko sve. -Venesa je inzistirala na tome. Stigla joj je kuma iz New Yorka pa ho će da se upoznate. -Jeremy, reci joj da nisam zainteresiran za njezinu prijateljicu. -Nije riječ o tome na šta misliš, a ma vidjet ćeš. Budi spreman. Otišao sam opet pod tuš, obrijao se i obukao plave hlače i bijelu košulju. Jeremy mi je već zvonio na interfonu kad sam se obuvao.
- 107 -
Dočekali su me svi troje u autu. Pružio sam ruku Venesi koja je sjedila iza sa sitnom brinetom. -Tobias ovo je Evelin, moja kuma. -Drago mi je Evelin, rekao sam pružajući joj ruku. Ona se sramežljivo š
osmjehnula, ali ni ta nije rekla. -Pa gdje nas vodite, pitao sam ih. -Idemo u Eden, rezervirao sam nam stol. -Super, vidim opametio si se. Prvi put kad smo tamo išli smo čekali pola sata da dobijemo stol. Društvo je bilo veselo i pričljivo. -Pa čime se Evelin inače baviš. Pitao sam je samo da ne ispadne da nismo riječ i progovorili. -Učiteljica sam, trenutno su praznici pa ne radim, ali već treću godinu volontiram u pučkoj kuhinji, ali samo ljeti jer tada im dosta volontera ode na odmore pa ih je manjak. -To je super. -A ti, čime se ti baviš? -Trenutno ničim određeno. -Lažonja, rekao je Jeremy. Tobias nam je od nedavno model, bit će na našem kalendaru. -Čitala sam o tome, to je super. Jeli istina da si u vezi sa Corinnom Riter? -Ne znam ni sam kako bih to nazvao, ali da u vezi smo. Još je sve sviježe, tek smo počeli izlaziti tako da nismo još stavili nikakvu etiketu na naš odnos.
- 108 -
-Corinna je predivna, zapravo ja i ona smo se davno upoznale. Još dok smo bile na faxu. Jedno vrijeme sam izlazila sa njenim bratom. Ostao sam zabezeknut. -Koja slučajnost, rekao je Jeremy. Ni ja nisam znao da si hodala sa Corinninim bratom, Venesa mi nije ništa spominjala. -Nisam se uopće sjetila toga. Rekla je Venesa skrušeno. -Mi o vuku, vuk na vrata. Kaže Jeremy pokazujući na vrata. Svi se okrenemo i ugledamo Corinnu sa onim istim likom od jutros kako ulaze u restoran. Nije nas odmah skužila, pratili su konobara do stola pokraj akvaria. -Tko je onaj sa njom. Pita Jeremy. Svi gledaju u mene,čekajući odgovor. -Ne znam, rekao sam pokušavajući sakriti koliko me sve ovo uznemirilo. Svi smo prestali pričati i pratili dešavanja za njihovim stolom. Kako se smiju i pričaju. U meni je nešto puklo kad ju je onaj lik uzeo za ruku i nešto joj govorio. Svi su se za stolom vidno ukočili. Svi svijedoče tome kako ju drugi drži za ruku. Željeo sam urlati na njih, slomiti ovom liku ruke jer ju dira. Ruke koje sam još
jučer ja držao i ljubio, sad ih dira drugi. Ustao sam se od stola. -Tobiase, nemoj napraviti neko sranje, moli me Jeremy. -Ne brini, neću. Laganim ali čvrstim korakom sam se uputio do nje. - 109 -
-Dobra večer. Rekao sam osornim glasom. Corinna me iznenađeno pogledala kao i lik koji ju još uvijek drži za ruku. -Tobiase, rekla je drhtavim glasom. Od kud tebe ovdje. -Zašto, jeli nešto prekidam. Povukla je ruku k sebi kad je skužila u što gledam. -Ne, naravno da ne. Samo te nisam očekivala. Izvukao sam mobitel iz džepa da se uvjerim da mi nije odgovorila na poruke. Povukao sam stolac i sjeo između njih. -Što ti je sa mobitelom. -Ništa, šta bi mu trebalo biti. -Zvao sam te i slao poruke ali koliko vidim ništa nisi odgovorila, osim da si prezauzeta. Pa me samo zanima sa čime si toliko zauzeta da nisi mogla ni nazvati, pogledao sam u lika pokraj sebe. Lik se malo odmaknuo, bilo mu je neugodno. -Corinna, idem ja. Vi o čito morate razgovarati. Tip se ustao od stola. -Daniele, oprosti zbog ovog. Vidjet će mo se sutra, može. -Naravno. Lik je pobjegao od nas. -Tobiase što izvodiš, pitala me ljutito. -Ne izvodim ništa, prvo me ranom zorom izbaci š iz stana nakon svega što se desilo, pa te potom vidim kako odlaziš sa ovim likom ruku pod ruku, cjeli dan
- 110 -
mi nikakvo objašnjenje ne daješ, a sad te ovdje sretnem sa istim likom od jutros. Šta bi trebao misliti Corinna, prosvijetli me jer o čito nisam dovoljno pametan da bih sam shvatio. -Rekla sam ti da sam prezaposlena, planirala sam te večeras nazvati. -To nije objašnjenje, imala si stotinu prilika da mi bar odgovoriš na poruku ili nazoveš, a ne da me ignoriraš. Reci mi Corinna, kako bi se ti osjećala da sam ja to tebi napravio, i da me vidi š sa drugom kako se držimo za ruku. Što bi ti mislila da si na mome mjestu. -U redu, shvatila sam poentu. Oprosti, ali nije onako kako se čini. Daniel je moj tajnik i pomoćnik, nista više. -Ne znam Corinna ali ja svoju tajnicu ne dr žim za ruku, a ti? -Pretjeruješ, Daniel mi je poput brata a osim toga on je gay. On i Bruno, fotograf kojeg si već upoznao su skupa skoro pet godina. Tako da sve ovo drž anje za ruke je ništa već prijateljske naravi. Konobar nas prekida, dok Corinna naručuje jelo, ja bacim pogled ka svom stolu, svi troje bleje u nas. -Zašto me izbjegavaš cijeli dan Corinna, upitam ju kad nas konobar ostavi same. -Ne izbjegavam. -Da izbjegavaš, nemoj tvrditi da nisi jer sam i ja to prije radio drugima, zato me ne laži već mi reci istinu. -Pričat će mo o tome poslije, sad nije ni vrijeme ni mjesto. -Corinna reci mi samo jedno, što smo mi? -Ne kužim pitanje?
- 111 -
-Ja i ti, što smo. Jesmo prijatelji sa povlasticama, u vezi, usputna zabava...što? Gleda u mene par trenutaka dok razmišlja o pitanju. -Ja se ne zabavljam usput i ne treba mi frend za sex, pa pretpostavljam da smo ondan u vezi. Zadovoljan njenim odgovorom, ustanem se od stola i pružim joj ruku. -Što radiš, pita me nervozno. -Nisam ovdje došao sam, već sa društvom tako da ćeš nam se pridružiti. -Mislim da to nije... -Ti si moja, i ja te neću ostaviti samu u sred restorana. Ideš sa mnom. Nije više riječi progovorila. Uzela me je za ruku i pošla sa mnom.
- 112 -
Čitam svaku Tobiasevu poruku ali ignoriram ih.
Još ne mogu doći k sebi nakon onog sinoć. U što se to pretvaram. Cijeli dan samo o tome razmišljam. Možda nisam pravedna prema njemušto mu ne vraćam ni poruke ni pozive. Ali najlakše mi je ga izbjegavati. Nakon snimanja reklame, odem do tv postaje BBC. Pozvali su me da gostujem u emisliji i da im malo bolje dočaram o projektu na kojem radimo. "Ne želim da ja kupim svo divljenje jer ako se ikom treba diviti to su ovi de čki koji su otišli u tuđu zemlju da bi pomogli a vratili se slomljena tijela, no njihov duh je još jak i neslomljiv i oni su heroji koji kojima se treba diviti." Odjavna izjava digne publiku na noge. Vozimo se prema sljedećoj stanici, još jedno snimanje za časopis cosmo. Stiže mi dirljiva poruka od Tobiasa, zahvaljuje mi se na onomšto sam rekla. đ
Po em mu vratiti poruku ali me Daniel prekine sa pitanjem u vezi odmora pa sam na kraju odlučila nazvat ga čim kročim u stan. U cosmu su me izmorili i udušili zahtjevima. Zbog jedne slike su me naslikavali sat i pol vremena.
- 113 -
Navečer se tresem od gladi. Cijeli dan sam pojela dva integralna keksa i krofnu. Daniel inzistira da odemo na večeru jer se njemu jedu lignje. Zamoli upravitelja restorana da nam sačuva stol jer stižemo za dvadeset minuta. Sve je bilo u redu, pričali smo i čekali konobara sa kartama kad nas je iznenada prekinuo Tobias. Ljut je, no neuspješno to pokušava prikriti. Znam da se ima pravo ljutiti jer osim što ga cijeli dan izbjegavam , sad me je zatekao u ne baš dobrom položaju. Daniel me čvrsto drži za ruku, uvjerena sam da se plaši Tobiasa. A kako nebi kad izgleda ovako opasno dobro i sexy. Daniel pobjegne, ostavljajući nas same da možemo razgovarati u miru. ž
š
Znam da sam mu du na obja njenje, ali trenutno nije ni vrijeme, a pogotovo nije mjesto za razgovor o tome. Imam osjećaj da nas svi gledaju skrivećki. Idemo skupa prema njegovom društvu. Nervozna sam i sve mi je ovo čudno i novo da se nemam kad priviknut na to da smo ja i Tobias u vezi. Tako brzo. Trebali bi prvo biti priijatelji dok se ne upoznamo bolje, ali ovo sa njim sve ide mimo mene i mojih dosadašnjih pravila. Upozna me sa svojim društvom. Nije mi trebalo dugo da shvatim da je izašao u četvero. Dvije žene me gledaju širom otvorenih očiju. Jedna se smiješka, a druga ima ukočeno lice kao da se
zamrzla.
- 114 -
Meni pametuje zato jer sam na večeri sa prijateljem, a on je ovdje sa drugom ž enom. Lijepo, baš lijepo. Ljuta sam na njega, ali ne pokazujem to. Nastane neugodna tišina za stolom, ali Jeremy je prekida. ć
-Doklen je stigao kalendar. Ho e li ubrzo biti gotov? -Već je gotov, sutra će mo ga vidjeti pa ako bude sve u redu ide naštampanje. -Jedva čekam da ga vidim, kaže djevojka čini mi se Venesa. -Zašto bi ga ti htjela gledati, nije da ćeš mene tamo vidjeti. Jeremy se smije. -Radoznalost, ništa drugo. Mala brineta cijelo vrijeme šuti i izbjegava moj pogled. Mogla bih se okladiti da sam ju već negdje srela, ali nemogu se nikako sjetiti gdje. -Oprosti. Evelin, jeli tako. Upitam brinetu. -Da. Nervozna je, stalno lomi prste. -Dali se mi od nekud znamo, jer sam poprilično sigurna da sam te već negdje srela. Ona ne odgovara odmah na moje pitanje, pa me to malo zabrine. -Zapravo da, upoznale smo se u New Yorku, na faxu. Pogledam ju iznenađeno. -Jesmo išle skupa na fax ili? -Ne, ja sam išla pedagošku. Opet me ostavi zbunjenu jer mi ne odgovori na pitanje kako se znamo.
- 115 -
-Pa gdje smo se upoznali. Pokušavam se sjetiti, ali ne ide. Cura opet šuti. Zašto joj je neugodno o tom pričati, čisto sumnjam da sam bila bezobrazna prema njoj. -Jedno vrijeme sam hodala sa Camom. Mislim da ja sad imam zaleđen izraz lica. Sad se sjećam, sitna plavuša sa kojom je Cam izlazio par mjeseci. -Oprosti, nisam te odmah prepoznala, sjećam te se kao plavuše. -Novi stil. Malo promjene dobro dođe. -Pa od kud te u Atlanti. -Došla sam na dva dana pa se vraćam. Ja i Venesa smo prijateljice sa faxa, bit ć u im kuma na vjenčanju. -To je super, kad su svatovi. -Prva nedjelja u desetom mjesecu. Kaže Venesa. -Čestitam. -Hvala, oboje kažu u isti glas. Ostatak večeri prođe u više manje tišini. Nakon što sam pojela salatu od hobotnice, Tobias mi dadne znak da idemo. Pozdravljamo se sa svima. Pa odlazimo skupa držeći se za ruke. U autu je tiho, svatko je u svom svijetu. -Jesi u redu. Pita me Tobias. -Da, zašto nebi bila. -Samo pitam, malo si napeta.
- 116 -
-Da, malo sam iznenađena kako je svijet mali. Jeste vi izašli u četvero kao spoj ili... -Ne, samo upoznavanje kuma i kume. Zapravo sad kad si to spomenula Jeremy je rekao da mi mora reći nešto važno. Na semaforu uzme mobitel pa nazove Jeremya. -Hej stari, jeste još u restoranu. Rekao si da mi moraš reći nešto važno, sad sam se tek sjetio. Tobias se smije, oprosti stari, upropastio sam vam iznenađenje. Čestitam vam, to je odlično, sad ste prava mala obitelj. Poljubi Venesu reci joj da mi je žao zbog svega. Tobias prekida poziv. -Jeli sve u redu. -Venesa je trudna, planirali su nam reći za večerom ali smo im poremetili planove. -Oprosti, upropastila sam vam večer. -Ne znam za tebe, ali meni si je uljepšala. -Da, ali njima sam upropastila... -Nisi ništa upropastila, tako je ispalo, ako je itko išta upropastio to sam ja. Nisam razmišljao o njima već o tome kako da polomim ruke onome likušto te dira. -Rekla sam ti... -Znam, rekla si mi. Prenaglio sam, ali kako nebih kad me moja djevojka ignorira cijeli dan da bi bila sa toplim bratom. -Ne zovi ga tako, vičem na njega. On mi je prijatelj. - 117 -
-Ti se baš voliš družiti sa nastranom vrstom. -Tobiase, ljutiš me. Mada ne zvučim ljuto jer se cerekam. -To je to, to sam čekao. -O čemu pričaš? -Taj osmjeh, njega samčekao. On je pilula smirenja za moje živce. Jebem ti, mislim da mi nitko nikad nije rekao ništa ljepše. -A sad si se postidjela. Znaš za tako lijepu i pametnu ženu trebala bi imati više samopouzdanja. -Imam ga dovoljno, no čini se da ti iznova nađeš način kako da me izbaciš iz takta. -To ti se u zadnje vrijemečesto dešava. -Postala sam sramežljiva zbog tebe, to je malo neobično ali ugodno iskustvo. -Drago mi je da u tebi izazivam i druge emocije osim ljutnje. Iznenadio bi se kad bi znao šta sve izaziva svojom pojavom i svojim glasom. -Dajem tisuću dolara za tvoje misli. -Samo tisuću. -A koliko bi ti. -Jedan poljubac i reći ću ti. -To će biti jebeno skup poljubac. -Uzmi ili ostavi. -Uzimam, itekako uzimam.
- 118 -
Sljedeći semafor opet stajemo na crveno. Tobias otkopča svoj remen pa se nagne prema meni. -Želim svoj poljubac, kaže gledajući me u oči. I sama otkopčam pojas pa pritisnem svoje usne o njegove. ž
Lagano se ljubimo, bez urbe, samo mali dodiri usnama i jezikom. Odvajamo se nakon što čujemo trubljenje iza nas. -Veži se. Napomene mi pa nastavi voziti. A sada da čujem o čemu si maloprije razmišljala. -Hmm, ne mogu ti reći jer me još nisi poljubio. -Maloprije sam te poljubio... -Ne, nisi. Ja sam poljubila tebe, to se ne računa. Vidim mu zaigran osmjeh na usnama, ali ništa ne govori. Dala bi mu više od poljupca samo kad bi mi rekao očemu on sad razmišlja. Stižemo pred moju zgradu iznenađujuće brzo. Oboje izlazimo iz auta. Uhvati me za ruku dok idemo prema ulazu. Nisam ga pozvala k sebi, no o čito ga to ne dira. Sam se pozvao. Otključam vrata svoga stana, pa se okrenem prema njemu. -Pa laku noć Tobiase, hvala na vožnji. Ne govori ništa već me i dalje gleda kao da nisam ništa rekla. Prolazi kraj mene pritom me uhvati za ruku pa ulazimo u stan kao da je njegov a ne moj. - 119 -
Ne stignemo dalje od hodnika jer su njegove usne već na mojima. Ne govori ništa, a ni ja ne želim da išta priča. Trenutno mi nije razgovor na umu. Nisam se ni snašla od njegovih usana i dodira, a već osjetim kako mi haljina klizi prema podu. -Želiš poljubac, i dobit ćeš ga. -Pa upravo si me poljubio. -Tražila si da te poljubim, no nisi rekla da to moraju biti usne. Šapuće mi na uho.
Ne brini draga, poljubit ću te, nemaš pojma kako ću te ljubiti ali sam siguran da nećeš ž eljeti da ikad stanem.
***
Budim se sva oznojena. Osjetim nešto hladno pod stopalom. Tobias još uvijek spava pokraj mene. Zabaci plahtu sa sebe i ugledam njegovu metalnu nogu pokraj svoje. Odem u toalet pa se opet vratim u krevet.
- 120 -
Kleknem kraj njega i odbacim plahtu na pod tako da ga vidim golog. Savršen je. Poljubim mu prsa polako se spuštajući na niže. ć u zraku. Osjetim da mu se disanje promjenilo a i kita mu je ve
Poljubim mu glavić, pa ga usisam u usta. Nisam pušila kitu od faxa ali njegovu sam itekakoželjna probati. Čujem njegovo stenjanje.
-Jebo te Corinna uspori. Ne želim sporo, pa ubrzavavam dok mi ne eksplodira u ustima. Odmaknem se od njega nastavljajući ga rukom obrađivati dok me ne zaustavi. -Čemu to, pita me zadisano. -Vraćam ti uslugu dragi. Uzmem maramice sa noćnog stolića pa počistim nered sa njega. Ponovno odem u toalet operem ruke i izumućam usta vodicom. -Koliko je sati. Pita me. -Nema još ni 11. -Ideš sa mnom pod tuš. Kaže i podigne me u još jedan poljubac. Samo da znaš drugi put kad mi poželiš sisati kitu hoću 69. -Wow, to još nisam probala. -Što još nisi probala Corinna. -Puno toga, ali nećemo sad o tome. Idemo pod tuš. - 121 -
Nakon tuša ulazim u sobu ogrnuta u mantil, taman kad on oblači boxerice. Sjeda na krevet pa obriše protezu. -Morao bi skinuti protezu da osusišim nogu. -Mogu li ti ja pomoći. -Ne treba... -Ne, Tobiase molim te dozvoli mi da ja to uradim. Uzmem mu ručnik iz ruke pa kleknem kraj njegove noge. Gledam ga u oči jer znam da mu je ovo teško. Polako povučem elastični steznik sa noge, a on mi pomogne skinuti protezu. Držim je u ruci i gledam u nju. Tako je čudan osjećaj raditi ovakvo nešto. Spustim protezu na pod pa odmotam zavoj. I evo ga, moj muškarac bez dodataka. Dotaknem rukom mjesto gdje je nekad bila noga. Prvo što primjetim jest da mu je ova noga tanja od zdrave, mišići su manji. Nema ni tetovaža na njoj. Čudan je osjećaj pod prstima. Posušim mu nogu pa ga pogledam u lice. Izraz lica je tužan... depresivan. -Tobiase, jesi u redu? -Nebi trebala to raditi, to nije u redu Corinna. -Zašto to govoriš.
- 122 -
-Pogledaj me, trebalo bi ti se... gaditi... pomisao da me uopće gledaš ovakvog, kamo li da me diraš. -To si sad rekao i više neću da čujem takve gluposti jeli ti to jasno. Rekla sam o štro.
Kako možeš govoriti o sebi takvo što, kako možeš imati o sebi tako nisko miš ljenje. -Corinna... -Nemoj ti meni Corinna, radim ono što želim. A želim tebe ovakvog kakav jesi, bez dodataka, bez uljepšavanja. Možda nemaš nogu ali imaš sve ostalo što te č ini čovjekom. Nisi ti lutka koju treba pokrpati i sve ok, ti si čovjek, najljepši kojeg sam ikad upoznala jedini kojeg želim i zato ne vrijeđaj me sa tim sranjima da bi mi se trebao gaditi. Gleda me posramljeno. -Oprosti, nisam mislio... -Znam da nisi mislio glavom kad si govorio te gluposti, ali poštedi me toga. I prestani sam sebe činiti jadnim. Zbog takvog stava o samom sebi nećeš se nikad maknuti sa mrtve točke. Nisam više ništa govorila, legla sam kraj njega. Odjednom se osjećam umorno i slabo. Šutimo i grlimo se poput očajnika.
Ovo jeste očaj. Očaj da ovo među nama ne može funkcionirati kad on ne funkcionira ni sam sa sobom.
- 123 -
U zadnja nekoliko dana koliko se znamo, sru šila sam sve svoje zidove, prekrš ila sva svoja pravila zbog muškarca koji se sam sebi gadi zato jer je osoba sa invaliditetom. Kao da je ta jebena potkoljenica sve što je imao, a sad kad ju nema, izgubio je cijelog sebe. Možda ja griješim jer ne shvaćam zašto je takav sam prema sebi, možda nije sve tako jednostavno kako se meničini. Ali ne mogu shvatiti zašto da stojiš na jednom mjestu godinama ižališ za onim što si izgubio, umjesto da se pokrene š dalje i pomiriš se sa gubitkom.
- 124 -
Usrao sam cijelu stvar. Vidim joj to na licu, čitam u očima, prepoznam u kretnjama. Sjebao sam ovaj savršeni trenutak koji smo imali. Očitala mi je bukvicu, itekakvu. Ležimo u njenom krevetu kao da je to naše staro mjesto gdje se vraćamo kad nam je teško. Ne vidim joj lice jer je u sobi mrak, ali po načinu na koji me grli, siguran sam da je očajna zbog svega što sam rekao. Slušam kako polako diše i taj me zvuk pomalo uspavljuje. -Gitara koju si jučer svirao pripadala je mome bratu. Zvuk njenog glasa me natjerao da se momentalno razbudim i otvorim oči. Pomilovao sam je po kosi. Ništa nisam govorio, samo sam je mazio. -Zvao se Cam i bio je mlađi od mene 12 minuta. Jebi ga, nisam znao da su bili bliznaci. -Bio je lijep, voljeo je putovati, zabavljati se i obo žavao je žene, a i one su obož avale njega. Previše se prepustio razuzdanom načinu života pa ga je otac poslao u vojsku.
- 125 -
Bio je ljut na njega zbog toga, ali nakon 3 mjeseca u vojsci vratio se drugačiji. Inače je bio čvrst i tvrdoglav, ali nakon vojske postao je još tvrdoglaviji. Bio je zločesti dečko. Vojnik sa gitarom u ruci kojeg su cure obožavale. Nakon što se vratio doma objavio je da se dobrovoljno javio i da ide u Afganistan. Moji roditelji su poludjeli na to, prijetili mu da će ga se odreći i svašta nešto, ali on je odlučio i nitko ga nije mogao razuvjeriti, osim mene. Otac me molio da pričam sa njim, da ga smetnem sa te lude ideje. I jesam. Pričala sam sa njim, rekla mu kako stvari stoje u kući zbog toga, kako ja ne želim da ode jer bi me to slomilo više nego ikoga drugoga. A on mi je rekao da me voli i daće me poslušati ako mu dadnem dovoljno dobar razlog da ne ode, jer on želi otići, to smatra ispravnim i da je to njegov put koji je izabrao. Rekla sam mu da tamo kuda on ide nema puta, da je to igubljena zemlja. On mi je na to odgovorio, Znam da tamo kamo idem nema puta aliću ja svejedno tuda poći i ostavit ću trag. Udahnula je duboko i još me jače zagrlila. Poljubio sam joj tjeme. Nakon što se umirila, nastavila je pričati. ći. -Umjesto da sam ja njega uvjerila da ostane, on je mene uvjerio da treba oti
I popustila sam mu i pustila ga da utaba svoj put tamo gdje ga nema. Svojim roditeljima sam rekla da ga nisam uspjela uvjeriti da ostane. Slagala sam im. I on je nakon dva tjedna otišao.
- 126 -
Javljao se svako tri dana kako bi nas umirio, uvjerio da je dobro i da se ne brinemo, da je on u redu. Bio je tamo 10 mjeseci. Bio je živ, što je najvažnije. Trebao se vratiti početkom dvanaestog mjeseca. Moji su bili sretni jer će biti za Božić sa nama. Opet je prestala pričati kako bi se smirila. Znam da joj je te ško pričati o ovome. Pogotovo sada kad znam što se dešavalo. -Dan kad su trebali poći kući, on i još petorica vojnika sa njim, ukrcali su se u helikopter. Trebali su se sa njim prebaciti do granice sa Pakistanom i odatlen avionom kući. Neznam točno što se desilo poslije, ali helikopter se srušio. Točnije srušili su č
š
ga Talibani, bar nam je tako re eno. Svih est putnika bilo je mrtvo na mjestu. Zvali su nas deset sati nakon što se helikopter srušio da bi nam rekli da je do š lo do nesreče i da nitko nije preživio. Umjesto da se vratio kući živ kao što je trebao, vratio se u sanduku sav polomljen. Tiho je zajecala, a ja nisam znao što da drugo radim već da ju mazim i grlim. Bio sam loš u ovakvim stvarima, ali zbog nje sam se trudio biti bolji. -Nakon ovih godina zapitam se dali sam ga trebala zaustaviti, jer mogla sam sve ovo spriječiti a nisam. Dozvolila sam mu da ode i on je na kraju poginuo. Osjećam se krivom zbog svega, a moji ni ne znaju pravu istinu, jer kad bi saznali to bi nas totalno razorilo. -Šššš, ne govori to. Nisi ništa loše napravila. Postupila si ispravno pustivši ga da napravi ono što on želi.
- 127 -
-Pustila sam ga i on je umro. -Ne, pustila si ga a zli ljudi su ga ubili. Nisi ti kriva već oni. Ti si napravila dobru stvar jer si mu bila potpora ondan kad ju je trebao. Obrisao sam joj suze prstima -Ti si najhrabrija osoba koju poznajem, hrabrija si čak i od mene. Zato prestani plakat za nečim što je bilo i što ne možeš promijenit. Tiho se zasmijala brišući suze. -Kakva ironija, da mi to kažeš ti koji se prvi ne držiš toga što si rekao. Ima pravo, njoj govorum jedno a i sam radim kontra. -Znam, ali sam spreman to promjeniti ako ćeš se i ti mjenjati uz mene. Poljubila me u usne pa tiho šapnula, -U redu, dogovorili smo se. Ustala je iz kreveta paleći svijetiljku. Počeo sam se smijati kad sam je vidjeo. -Što je smješno, pita me zbunjeno. -A ma ništa. Pretpostavljam da moraš u toalet. Zbunjeno me pogledala pa otišla u toalet. Do malo ju čujem kako viče. -Molim te zaboravi ovaj zadnji minut, pravi se da me nisi vidjeo ovakvu. -Naravno draga, nemam pojma očemu pričaš. Kako da se ne smijem kad sam ju ugledao svu zamazanu oko č oiju, izgledala je kao član grupe kiss,
- 128 -
-Pričekaj sekund da te uslikam sa jezikom vani, mogla bi proć kao kiss fan. -Samo me ti zezaj vratit ću ti. Nakon par minuta izlazi iz toaleta. Jebeno je savršena. Svaki put me iznova iznenadi i šokira. Kako je moguće da je ova žena sa mnom. Ja u njezinom krevetu, ona u mojem će da je pokraj toliko zagrljaju, ljubi me, daje mi sebe, kako. Kako je mogu
zdravih i boljih muškaraca ona izabrala mene. -Što? Pita me ona. -Molim? -Gledaš me nekim čudnim pogledom, jesam li još zamazana šminkom. Mislim da sam ju dobro skinula. -Ma ne, nije to. Samo se divim tvojoj pojavi. Dolazi do kreveta i opkorači me. Ljubi me lagano. Ovaj put dopuštam joj da sama izabere ritam. Odvežem joj mantil i razotkrijem predivne grudi. Ovo je raj. Ne gubi vrijeme na predigru, skida mi boxerice i za sekund sam opet u njoj. Kreće se polako, a ja se divim pogledu na nju. Pratim njezine pokrete, njeno disanje, stenjanje, kad nam se oči susretnu a usne sudare svešto mogu je prepustiti joj se i dozvoliti da me odvede u sva ona predivna mjesta u njoj.
- 129 -
Kalendar je u prodaji. Napokon. Sjedim u stanu, pijem čaj i gledam slike na kalendaru. Mislim da je ovo najbolji Brunin rad do sada. Slike su extra. ćena sekund prije Jedna od njih je i ona na kojoj smo ja i Tobias. Slika je uhva
našeg prvog poljupca. Čitam komentare na instagramu i na facebooku. Ljudi su oduševljeni.
Ja i Tobias smo skupa već dva tijedna. Prije bi se moglo re ći samo dva tijedna, ali to su bila najljepša dva tijedna u mom životu. Viđamo se svaki dan ili svako drugi dan, kako kada, ovisi od mog posla. Još mu nisam rekla da odlazim sutra na večer kod svojih doma i da se nećemo vidjeti tjedan dana. Planiram mu reći danas kad se nađemo na večeri. To će biti test za oboje jer ne možemo dugo izdržati jedno bez drugoga. Skoro svaku večer mi pozvoni na vrata u neka luda doba. I ne bunim se.
- 130 -
ć na Ok, možda sam malo nenaspavana zbog toga ali koga briga. Kad ti u pono
vrata bane visoki, zgodni, istetovirani i totalno sexy vojnik kako da mu odolim. Dok sjedim i pijem čaj padne mi na pamet da i sama napokon potvrdim onoš to mediji već nagađaju. Svi pričaju o tome kako smo skupa, ali nas dvoje to još nismo potvrdili za medije. Odem na facebook i promjenim sliku profila. Sinoć sam uslikala nekoliko slika nas dvoje u krevetu dok smo se grlili i ljubili Izaberem onu na kojoj se najmanje vidi da smo oboje goli. Ja ležim na njegovom ramenu dok me on ljubi učelo. Ugasim facebook, jer znam kojaće navala komentara biti nakon ovoga. Odem na sastanak koji mi je Daniel dogovorio u 13 sati, snimanje jo š jedne reklame za kozmetiku. Iskreno mrzim to, ali te reklame mi donose dobar novac pa se ne smijem buniti. Dylan me zove točno u 15 sati. -Hej gdje si. -Evo me u Edenu, došla sam na ručak. -Jesi sama ili... -Sama sam, zašto. -Stižem za 10 minuta. Prekine mi poziv. Zaboga šta joj je. - 131 -
Nedugo zatim stiže Dylan za moj stol i sjedne. -Otjera konobara tvrdeći da neće ništa jesti i da joj donese samo vodu. Gledam u nju začuđeno. -Koji je tebi vrag danas. -Meni, nije ništa. Super sam. -Ne znam baš Dylan, upravo si otjerala konobara kao da je nekaživina u pitanju. -Kad si bila na facebooku osim jutros. Pita me. Počmem se smijati. -Nisam poslije ulazila, zašto pitaš. Dylan uzme mobitel pa nešto pretražuje po njemu dok ju gledam začuđeno. -Leon je komentirao tvoju sliku, pretpostavljam da to nisi znala. Istog trenutka me oblije hladan znoj. -Ne nisam znala, šta je sad napisao taj govnar. Kažem to malo glasnije nego sam mislila jer se ljudi okreću i gledaju u nas. Dylan mi pruži svoj mobitel. I imam što vidjeti. Leon je malo prije podne komentirao sliku mene i Tobiasa.
"Ku ko la ljiva. Zato si me ostavila, da bi bila sa ovim bogaljem. Neznam tko mi se vi e gadi ti ili on." Gledam u ekran šokirana. Ne mogu vjerovati da je ovako nešto napisao.
- 132 -
đaju moji fanovi. Pogledam par prvih komentara kako ga napadaju i vrije
-Skoro svi portali pišu o ovome, prvo je bila udarna vijest vaša slika, a poslije toga Leonov komentar. Ljudi pljuju po njemu jer je Tobiasa nazvao bogaljem a tebe ku čkom. Prva pomisao mi je bila da bi trebala nazvati Tobiasa i objasniti mu. No umjesto toga uzmem svoj mobitel i ulogiram se na facebook. Ni ne gledam tko je od fanova ili hejtera što napisao. Napišem novi status.
"Budu i da si neki odre eni ljudi daju za pravo vrije ati me na temelju la i, mislim da sam du na svima vama objasniti neke stvari. Da, ja i Tobias smo skupa, mada svi vi to ve znate. No da me se proziva la ljivom ku kom, oprosti molim te ali jedini la ljivac ovdje si ti (zna tko si) prekinili smo puno prije nego sam upoznala Tobiasa, ako si zaboravio ti si mene varao naokolo a ne ja tebe. Budi mu ko pa reci istinu. A ovo kako si nazvao Tobiasa...ne u to ni izgovarati. To govori o tebi sasvim dovoljno. Ja sam sretna. Sretnija nego sam ikad bila i ne u dozvoliti da mi la ljivi prevarant stane na tom putu. Objavim javno svoj status. Kad se već priča neka se priča sa razlogom. Dylan me gleda preko stola. -Ovo se zove udarac u muda. -Neću da više mislim o tome. Hajde da naručimo jelo, moram ubrzo ići. Imam nekih važnih stvari za obaviti. Taxiem se odvezem do Tobiaseve zgrade. - 133 -
Pozvonim na interfon i umjesto da mi se javi on, javi mi se ženski glas. Koji vrag. Zurim u interfon. -Halo, tko je tamo. Govori glas. -Oprostite, jeli ovo stan Ryder. Pitam prestravljeno jer mi se u glavi već stvaraju grozne slike njega i druge žene. -Da, Tobias se trenutno tušira, tko je to. Šutim i dalje u nevjerici zurim u interfon
-Čuj srce neznan tko si ni šta hoćeš. Ali moram ići, on me čeka. Ne odgovorim ništa već se odmaknem od vrata i zaputim se prema cesti. Taxi je već otišao pa samo stojim kraj puta i gledam u prazno. Ne mogu vjerovati da mi se ovo dešava. Molim te Bože reci mi da mi se ovo ne dešava opet. Prolazi nekoliko taxia pokraj mene ali ne reagiram, samo tupo zurim pred sebe. Tobias je sa drugom ženom u svom stanu. Dignem ruku u zrak ali nemam osjećaja za nju. Sva sam protrnula. Taxi se zaustavlja i dadnem mu adresu da me odveze doma. Ulazim u stan na rubu plača. Ali ne plačem. Ne dozvoljavam si da plačem. Možda sam pogriješila, vjerovatno postoji objašnjenje za sve ovo. Tobias je drugačiji. On nije kao Leon. Ležim u krevetu, u onom kojem smo skori svaku večer zaspali zagrljeni.
- 134 -
Opet mi se uvuče crv sumnje. On me nikad nije pozvao u svoj stan. Uvijek bi on došao k meni. Jeli moguće da sam nešto propustila, nešto veliko i bitno. Kao na primjer da možda ne živi sam, možda već ima nekoga. Stresem glavom u nevjerici. To je nemoguće. Novinari bi to davno saznali. Pa tko je onda ženska sa kojom je bio u stanu. Očito je dovoljno slobodna da se š
č
š
javi na njegov interfon dok se on tu ira, a i rekla je da ju on eka dok se tu ira. Oštra bol prođe kroz moja prsa. Ovo jebeno boli. Boli me sama pomisao da se tušira sa drugom ženskom. Pomisao da je gol sa njom. Suze mi klize i ne mogu ih više zaustaviti. Plačem jer sam jadna i jer neznamšto se dešava, a nemam objašnjenja ni zaš to. Grlim jastuk i molim se bogu daće mi Tobias večeras dati dobro objašnjenje. Zaspala sam u suzama. Probudila sam se predvečer. Oko 18:30 sati. Imala sam jednu poruku od Tobiasa.
"Mila, morat e mo odgoditi ve eru. Oprosti. ut e mo se sutra pa u ti objasniti." Opet mi suze poteku. -Jeli sve u redu. Zašto se ne možemo vidjeti. -Moram sa ocem nekamo otići. Sutra ću ti objasniti. Oprosti. Gledam u zadnju poruku.
- 135 -
On mi laže. Ustanem se iz kreveta i spremim kofer. Neću čekati da me se opet isto ponovi. Zovem taxi. Nakon 15 minuta sjedim u taxiu i odlazim iz grada. Preda mnom je dug put. Pet sati vožnje, sasvim dovoljno da sredim glavu. Cijelim putem borim se saželjom za plakanjem. Taxista me srećom ne gnjavi pa se vozimo u tišini. Kako ću uopće stati pred svoje a da se opet ne rasplačem. Oni će znati da nešto nije u redu. Oni uvjek znaju, a da me ni ne pitaju. Stižem u mali gradić u kojem sam odrasla. Nije se puno promjenio. Sve je isto kako se sjećam. Ulice su puste u ova doba večeri. Taxi mi stane pred kuću mojih roditelja. Taxisti platim sumu koja nije ni pribli žno poštena, ali se ne bunim. Čovjek zarađuje duplo na ovakvim turama, i ne
krivim ga. Pokucam na vrata i čekam da mi netko otvori. Kuća je u mraku pa ovaj put još glasnije lupam na vrata. Svijetla u hodniku se upale i ugledam svoga oca kako š
viri kroz prozor sa pi toljem u ruci. -Stvarno tata, pištolj. On me šokirano gleda pa brzo otvori vrata.
- 136 -
-Isuse Corinna prepala si nas. Što radiš ovdje u ova doba, zar nisi rekla da ćeš doći sutra. Ulazimo u kuću dok mama viri sa stepenica. Trči mi u susret pa me zagrli. -Ljubice mila od kud tebe ovako kasno. ć
ć
ć
-Nije kasno. Tek je pono , ve ste vi navikli rano le i. Ispituju me zašto nisam javila da ću doći, što se dešava, ali ne odgovaram im na pitanja. -Umorna sam od puta, sutraće mo razgovarati. Gledaju me sumnjičavo, ali ipak popuste. Otac mi ponese kofer do moje stare sobe. Krevet za jednu osobu izgleda smješno ali legnem na njega i svoju staru lutku uzmem u ruke pa je zagrlim. Oči mi se sklope od umora i isti trenutak zaspim. U jutro me probudi kucanje na vratima. Mama mi donese čaj i tost. -Kako spavala mila? -Za divno čudo dobro. Definitivno treba jogi promjeniti, toliko je tvrd da sam nažuljala rebra na njemu. Mama me grli. -Kćeri što se dešava? -Ništa se ne dešava, zašto. -Ljubavi tata je skori cijelu noć sjedio u fotelji i umirivao te, imala si noćne more. Zar nisi rekla da su prestale. - 137 -
-I jesu prestale. Nisam ih imala skoro pola godine. Mama me gleda zabrinuto. -Što se dešava kćeri. Zašto si došla sinoć, od čega bježiš. Izgleda da ću ipak morati reći mami za Tobiasa.
- 138 -
Ulazim u stan sav uznojan. Smrdim na kilometar. Ulazim pod tuš i taman što sam se smočio zvono na vratima me prekida. Izađem iz tuša pa navučem frotirni mantil. -Samo sekund. Galamim u hodniku dok vežem pojas. Otvorim vrata i zateknem pred vratima ženu kojoj sam se najmanje nadao. -Mama, promucan šokirano. -Hej mili, zagrli me, a ja ukočeno stojim i gledam u njenu glavu naslonjenu na moja prsa. -Mama od kud ti ovdje? -Došla sam posjetiti svoga sina. Zar se to nesmije. -Zna li tata da si ovdje? -Ne, zar mora znati. Nisam mu se dužna pravdati. Ulazi u stan, a ja stojim i dalje na vratima i gledam u nju. -Kako si došla dovden. -Sa autom. Sigurno nisam pješke.
- 139 -
Zatvorim vrata i gledam u nju kako mi razgleda stan. -Lijepo si ti sebi ovo sredio. -Mama. Sjedi i posluži se sokom, odmah se vraćam samo da završim sa tuš iranjem. -Naravno mili, samo ti polako. Izađem iz dnevne sobe i usput pokupim mobitel sa komode dok mama ne gleda. Zovem oca čim kročim u kupaonicu. -Tata, odmah dolazi kod mene. Mama je ovdje kažem mu tiho. -Molim. Kad je došla? Otac me pita zabrinuto. -Prije dvije minute. Požuri, ne znam koji kurac radi ovdje ali mi se ni malo ne sviđa što je došla. -Odmah stižem. Zadrži je da ne ode. Odgodim tuširanje, odmah se obučem pa se vratm natrag mami. Mama sjedi na trosjedu i pije bezalkoholno pivo. -Zar nemaš u kući ništa drugo osim ovoga sranja. Pita iziritirano -Ne mama nemam. Sjedam nasuprot nje i gledam je. Kosa joj je kratko ošišana i ofarbana u neku čudnu narančastu nijansu. Izgleda loše, mršava je i blijeda. -Mama što radiš ovdje? Pitam je ponovno. -Rekla sam ti, došla sam te vidjeti. Nedostajao si mi jako. Ka že predućim glasom od kojeg se sav nakostriješim. - 140 -
-Mama zar ti nebi trebala biti u bolnici. -U bolnici. Kaže posprdno pa se počme smijati, otkrivajući žute zube kojih pola fali. Pustili su me pa sam otišla. Znaš gledala sam te na televiziji neki dan. Postao si poznat, imaš i lijepu curu. Kako se zove? -Corinna, kažem tiho. -Ah, da lijepa Corinna. Voliš li je. Gledam u nju iznenađen njenim pitanjem. -Ne znam. Prerano je da bih to mogao reći, ali mi se jako sviđa. Gleda u mene nekim zlobnim pogledom. Pa se nasmije. -Jeli ju kaniš oženiti i napravit joj dijete. -Isuse.Uhvatim se za kosu. Mama koji ti je kurac, neću sa tobom o tome pričati. -Zašto ne, ja sam ti mama i moram znati takve stvari. Sine premlad si za to. Ona je lijepa ali nije dovoljno dobra za tebe. Ustane se sa trosjeda pa mi priđe i sjedne pokraj mene. U stomaku mi se nešto stisne. Strah. -Sine ti si prelijep i predobar. Svaka ženska bi te htjela za sebe, ali ja im te ne dam. Ti si moj sin, uvjekćeš biti moj.
- 141 -
-Da mama. Kažem automatski dok ne skidam oči sa vrata u nadi da će tata ubrzo doći. Ona nasloni glavu na moje rame a ja sjedim ukočen poput kipa. -Nedostajao si mami. Dođi zagrli me. Ovija mi ruke oko vrata pa me poljubi u obraz. -Mami si jako jako nedostajao. Prede mi na uho. Osjetim njezinu ruku kako me mazi po ramenu i prsima. đakinja što i je. Skupim snagu i odgurnem je od sebe, a ona se smije kao lu
-Ti si bolesna žena. Trebaš se vratiti u bolnicu. Kažem joj pokušavajući se smiriti i vratiti kontolu. -Ma daj, ti znaš da to nije istina. Meni je mjesto ovdje uz tebe. Zato zaboravi onu kurvicu i posveti se svojoj mami. Ja te trebam više nego ona. Tada vrata zalupaju i tata uleti u stan. Napokon. -Što radiš ovdje Betta. Galami na nju. -Morao si pozvati svoga taticu da te spasi. Još uvijek si slabić. Gleda u mene ljutito. Tata me gleda zabrinuto. -Jesi dobro. Jeli te... -Ne, nije. Dobro sam. Trčim u toalet pa povratim. Kad sam se smirio pošaljem Corinni poruku da se nećemo vidjeti danas. Ulazim u dnevnu sobu i zateknem oca kako se svađa sa mamom. - 142 -
-Pobjegla je iz psihijatrije. Zvao sam ih putem. Doći će po nju za pola sata najdalje. -Nisam pobjegla, pustili su me da dođem vidjeti svoga sina. -On nije tvoj sin i ne obraćaj mu se više jer ću te udaviti golim rukama, tata urla. Dovoljno si sranja napravila, nemaš mu se pravo približiti kamo li obraćati. -Ma daj, pa nisam ništa uradila. Pitaj ga. -Otac ju uhvati za vrat i stisne. Ona se i dalje luđački smije. -Tata, nemoj. Vidiš da je luda, nemoj na nju trošiti živce. No on ju i dalje čvrsto steže oko vrata. -Trebao sam te davno ubiti golim rukama. Reži joj u lice. Njoj se boja u licu mijenja. Bori se da udahne dok joj on i dalje steže vrat. -Tata, prestani. No on me ne sluša, a mama ubrzo zatim gubi svijest. Pa ju on tek tada pusti. -Ovo će joj držati usta zatvorena dok ovi sa psihijatrije ne dođu po nju. Otac me zabrinuto gleda. -Jesi siguran da si dobro. -Da tata, dobro sam ne brini za mene. Nisam više onaj stari preplašeni klinac. Tata me grli. -Oprosti zbog svega. Obećavam ti nećeš ju više vidjeti blizu sebe. Zahtjevat ću da je zavežu u luđačku košulju i da je vi še nesmiju puštati van. Boga pitaj kako je uspjela pobjeć.
- 143 -
Sjedimo tako dvadesetak minuta. Mama se već budi pa joj tata zaveže ruke i noge. Ovo će ju spriječiti da ne pobjegne. Nas dvojica se povučemo u kuhinju dok tata stoji na vratima i gleda u mamu. Ona urla na nas i psuje. -Nedaj da te uznemiri sine. -Tata vjeruj mi nisam uznemiren, ali ti ne izgledaš tako. -Mrzim je iz dna duše. Još uvjek se premišljam da ju udavim. -Nemoj uopće mislit na nju. Znaš da nije dobra u glavi. Bolesna je. Ja sam to prihvatio. Nisam više preplašen kao nekad. Žalim je. Ništa drugo. Netko nam zvoni na vrata. Obojica pođemo u hodnik. Trojica obučena u bijele uniforme ulaze u stan i prate oca. Mama leži na podu i cvili. -Nisam ništa uradila, oni su krivi. Oni su krivi. Ponavlja non stop. čati. Jedan od trojice joj dadne inekciju i nakon par sekundi ona prestane pri
Odnesu je iz stana. -Ti ostani tu. Idem sa njima. -Nema šanse. Idem sa tobom. Vozimo se iza vozila psihijatrijske ustanove. Tata šuti. Ja šutim. Svatko u svojim mislima.
- 144 -
Stižemo do stare trokatnice. Veliki zid visok preko tri metra je oko cijele ustanove. Gledam kako unose mamu unutra a tata hoda za njima. Ostajem u autu i pošaljem poruku Corinni. -Voljeo bi da mogu biti sa tobom. Žao mi je zbog svega. No ona mi ne odgovara. Pa ju odlučim ne gnjaviti. Vjerovatno je da spava. Nakon pola sata tata ulazi u auto. I krenemo natrag kući. -Što su ti rekli. -Izašla je pomoću dostavnog vozila. Sakrila se unutra među pakete. Nisu ni skužili da je nema do prije dva sata kad su joj trebali dati lijekove. Odmah su zvali policiju, ali smo i mi u međuvremenu zvali da je kod tebe. Po nadzornim kamerama dostavno vozilo je bilo kod njih oko podne, tada je pobjegla. Bila je vani preko 6 sati, a da nitko nije skužio. -Pa to je nemoguće, kakav im je to način rada, pacijenti im bježe a da ni ne sku že. Treba ih tužiti.
-Znam. Obećaju da će učiniti sve što hoćemo samo da ih ne tužimo. -Ma da, baš. To je glupost. Stižemo kući poslije ponoći. Otac me grli, pa počme plakati. -Ja sam kriv. Nisam bio tu uz tebe kad je postalo loše. Mogao sam puno toga spriječiti. Žao mi je sine. če. Ukočeno zagrlim oca. Mislim da je ovo prvi put da ga vidim da pla
- 145 -
-U redu je. Nisi ti kriv nizašto. -Jebeno jesam kriv. Nikad nisam bio uz vas. Prioritet mi je bio posao a ne obitelj. Da sam bio tu mogao sam puno toga spriječiti. Ona nebi bila ni upola ovakva da sam bio tu uz vas. -Tata idi spavati. Ostat ću večeras sa tobom. Sutra se moram vratiti. Tu večer sam teško zaspao. Nije me proganjala prošlost koliko me uznemirila sama pojava moje majke. U jutro se probudim oko 10 sati. Stari sjedi na terasi i pije kavu. Pozdravljam ga, pa mu se pridružim. Više ne spominjemo jučerašnji događaj. Lakše jmi je zbog toga, a vjerujemda je i njemu. Odlazim doma oko podne. Corinna mi se još nije javila sšto me već pomalo brine jer svako jutro mi poš alje poruku prije nego ode na posao. Ja sam se zaputio u klub. Jednostavno nisam želio ostat u stanu. Otvorio sam sve prozore i otišao dok se ne izrači cijela kuća. U klubu je bilo zatišje. Sam sam vježbao u teretani. Dvojica su bila kod fizioterapeuta, a ostali u kantini. Steve mi se poslije pridruži. Sve nešto okolo kole ispitiva. -Dobro Steve što želiš. Pitaj već jednom nemoj me zajebavat. -Samo provjeravam kako ste ti i gospođica Riter. Čitao sam jučer nekakav č lanak pa neznam. -Kakav članak. Pitam ga gaseći traku. -Ja sam mislio da znaš. Stiv me gleda zbunjeno. - 146 -
-Pokaži mi. Kakav članak. Stiv ode po mobitel pa mi ga nakon par minuta pruži. Corina je objavila našu zajedničku fotografiju i potvrdila da smo u vezi. -Šta mi tu treba biti čudno. U vezi smo pa šta. -Pogledaj ispod slike šta piše.
Corinnin biv i de ko javno izvrije ao nju i n jenog novog de ka daju i naslutiti da je Corinna prekinula sa Leonom zbog Tobiasa. Prozivaju i nju la ljivom ku kom, a Tobiasa bogaljem. ime je uvrijedio mnoge invalide, pa se ak spominje i mogu a tu ba. No nakon par sati Corinna nije ostala du na svom biv em te ga prozvala la ljivcem, te tvrde i da su njih dvoje prekinuli puno prije nego je upoznala Tobiasa, pa ak i napokon otkrivaju i razlog njihova prekida o kojem se do sad samo naga alo. Izgleda da je Leon bio nevjeran svojoj dragoj. Sve u svemu Corinna nagla ava kako je sretna u novoj vezi i da ne e dozvoliti nikome da joj to uni ti. Ok, ovo je bilo čudno, ali ok, branila nas je pred bivšim. Izlazim iz dvorane i zovem Corinnu. Svaki put me izbaci jer je telefon očito uga šen.
Nešto hladno mi se spusti niz kičmu. Nešto nije kako treba, ona nikad nebi ugasila mobitel. Nakončetvrtog poziva panika me uhvati i steže mi grlo. Odlazim autom do njene zgrade, ali se ne javlja na interfon. Na kraju zvonim susjedima ali mi nitko neželi otvoriti. Pomalo već ludim ali čekam pred vratima, nitko niti ulazi niti izlazi. Nakon sat vremena čekanja odem kući.
- 147 -
Cijeli dan se ne javlja. Oko 19 sati zovem ordinaciju u kojoj radi ali me prebaci na sekretaricu. Jebeno mrzim ovaj osjećaj koji me guši, a najgore je što nemam ničiji broj od njezinih prijatelja. Neznam nikoga od njih. A sad kad mi treba pomoć da ju pronađem nemam koga zvati. Cijelu noć sam se prevrtao po krevetu. Toliko sam očajan da sam molio boga da mi se Corinna uskoro javi, ali ništa. I bog me napustio. Corinna gdje si.
- 148 -
Četiri dana su prošla od kad sam pobjegla.
I još uvijek me jednako boli, još uvijek svaku noć grcam u suzama. Izgasila sam svaku mogući kontakt sa vanjskim svijetom. Mojima sam rekla što se desilo. Mama je bila šokirana a tata pa blago je reći bijesan. Nitko ni ne zna da sam se vratila doma. Nisam izlazila van, a ni moji nisu nikome govorili da sam tu. Sjedim u sobi i čitam neku prastaru knjigu koju sam pronašla u ormaru. Pokušavam na sve načine mozak smetnuti sa drugih misli. Ali ne ide mi najbolje. Opet se pitam zašto mi je Tobias ovo napravio. Zašto me lagao. A djelovalo je tako iskreno, tako stvarno. Strepim od moguće pomisli da se za tri dana vraćam u Atlantu. Ne mogu ja to. Jednostavno nisan spremna. Zvoni telefon u prizemlju ičujem mamu kako sa nekim priča. Poslije mi kuca na vrata. -Mila jesi budna. - 149 -
-Jesam mama. -Zvao je David, rekao je ako do đeš da ga hitno nazoveš. -Što si mu rekla? -Rekla sam da nisi tu i da te nismo vidjeli.. Mila, jesi sigurna da je ovo što radiš ispravno. -Mama, molim te nemoj. Rekla sam ti, ne želim ni sa kim pričati. Samo me pustite na miru. -U redi kćeri. Kako got ti kažeš. Mama me ostavi samu, a ja opet plačem. U jutro, tata odlazi u obližnju trgovinu po namirnice a mama nešto radi oko cvijeća pred kućom. š
Otu iram se i opet legnem. Domalo mi netko lupa na vrata. Tata ulijeće unutra. -Što je bilo pitam ga prepadnuto kad mu vidim izraz na licu. Pruža mi novine. Tata rekla sam ti da neželim to čitati. -Jebeno pogledaj naslovnicu tata kaže ljutito. Pogledam u novine i imam što vidjeti.
Psihi ki nestabilna ena upala u stan Tobiasa Rydera. Brzinski prelistam novine do članka o njemu.
- 150 -
"Kako neslu beno doznajemo. U utorak je Tobias Ryder imao bliski susret sa psihi ki nestabilnom enom koja mu je provalila u stan. Neznaju se to ni podaci o eni niti za to je provalila u Ryderov stan, pretpostavlja se da je u pitanju jedna od obo avateljica. ena je vra ena u psihijatrijsku kliniku, a Tobias Ryder nije eljeo komentirao slu aj." Gledam u novine pa u oca. Što je ovo.
-Novine od prije tri dana. -Pa. -Corinna u utorak ti se javila nekažena na Tobiasev interfon. Pogledaj novine. U utorak mu je neka psihopatkinja provalila u stan. Nije bio sa drugomženom, ć
ve mu je ova provalila u stan. Gledam u njega pa u novine. Ima smisla. Strava me odjednom zgrabi i protrese. Trčim niz stepenice pa dohvatim telefon. Zovem Tobiasa. Ali mu je mobitel ugašen. Zovem opet ali isto je. Zovem Davida i javlja se na drugo zvono. -Davide, ja sam. -Jebem mu život pa gdje si ti ovih pet dana. -Oprosti, samo sam trebala malo mira. -Zar si kući. Pa zvao sam ih jučer, tvoja mama je rekla da nisi tu. - 151 -
-Cijeli vrijeme sam kod njih.Žao mi je zbog svega. -Isuse Corinna šta si napravila. Zvali smo policiju misleći da si oteta ali nadzorne kamere su te snimile kako odlaziš sa koferom. -Davide znaš li gdje je Tobias, zovem ga na mobitel ali je isključen. č
ž
đ
-Corinna ovjek je dobio slom ivaca, neka mu je lu akinja provalila u stan, a ti si ga ostavila bez objašnjenja, šta si kvragu uopće očekivala da će napraviti. -Molim te daj mi broj od generala Rydera. Govorim brzo dok pokušavam zaustaviti suze. Nakon par sekundi David mi izdiktira broj. Zovem Tobiaseva oca. ći do -Gospodine Ryder, Corinna Riter je pri telefonu. Molim vas moram do
Tobiasa, ne javlja mi se, a mobitel mu je ugašen. Tišina je sa druge strane. -Halo. Jeste li tu. -Rekao sam ti da se ne igraš sa mojim sinom, što sad hoćeš. Da ti pomognem, da ga opet možeš slomiti. -Ne, nije tako. Došlo je do nesporazuma, molim vas, moram razgovarati sa njim. -Gdje si bila kad te je najviše trebao, otišla si i ostavila ga. Ne traži ga više. Nemaš pravo ništa od nas tražiti I jednostavno mi spusti slušalicu. Opet plačem kao luda. Tata me grli i tiho mi priča da me umiri. -Moram ići. Moram pronaći Tobiasa. - 152 -
Trčem u sobu i svu robu natrpam u kofer. Tata me već č eka u autu. -Tata pozvat ću taxi. -Ne nećeš, ja te vozim. Ne možeš sama kroz ovo prolaziti. Treba ti pomoć. Vozimo se prema Atlanti. Ne znam da je tata ikad ovako brzo vozio, ali ne š
govorim ni ta. Dug je put pred nama. Upalim mobitel da provjerim poruke i pozive. Ignoriram sve osim Tobiasevih poruka.
"Corinna gdje si." "Nazovi me hitno je." "Molim te nazovi me." " to se de ava, za to mi se ne javlja ." Hrpa poruka. Sve slične osim zadnje.
"Ako si htjela prekinut to mi to nisi rekla u lice, a ne me ovako iznenada ostavi i ignorira . Bez ikakvog obja njenje. Zar sam toliko zaslu io nakon svega." Stižemo u Atlantu nakon dobra 4 sata vožnje. U glavi mi je totalna zbrka. Samu sebe uvjeravam da nisam ja kriva, nisam mogla znati. A ma koga ja lažem. Kriva sam. Nisam mu ni pružila šansu da mi objasni. Samo sam otišla i ugasila mobitel. Koja sam ja glupača. Nisam zaslužila Tobiasa. Nisam ničim pokazala da ga zaslužujem. Bila sam glupa i uskogrudna.
- 153 -
Njegov otac ima pravo otišla sam i ostavila ga kad me je najviše trebao. Stižemo pred Tobiasev stan. Ali već znam da nije tu. Jednostavno imam takav osjećaj. Zvonim na interfon, ali ne javlja se. Opet ulazim u auto. -Što sad, pita me tata. -Idemo u klub, vozi ravno jaću ti govoriti kamo ćeš skrenuti. Putem ponovno zovem Davida. -Davide pošalji mi adresu generala Rydera. -Draga, nemamo njegovu adresu. -Potraži je na internetu, gdje god, samo mi je nađi. Tek sad skužim da sam odjevena u tajice i običnu bijelu majicu na bretele. Pogledam se u retrovitzor. Izgledam očajno, ali ne briga me. Stižemo pred zgradu, ali kapija je zatvorena. Ispred nas izlazi čovjek odjeven u uniformu. -Što trebate, pita moga oca. -Ja sam Corinna Riter, trebam se naći sa generalom Ryderom. Čovjek me zbunjeno gleda.
Oprostite gospođice Riter, ali general nije tu. -A Tobias. -Žao mi je, ni on nije tu. - 154 -
-Imate li generalovu adresu. Hitno je. -Žao mi je, ali takve informacije vam ne mogu dati. -Morat ću vas zamoliti da se udaljite. -Jeremy. Viknem odjednom. Ne znam mu prezime, ali je jedan od vojnika koji ovdje dolaze. Molim vas, samo mu recite da sam ovdje i da moram razgovarati sa njim. Čovjek me gleda i premišlja se što će, ali na kraju ipak ode do kućice i nekoga
nazove cijelo vrijeme nas držeći na oku. Nakon par minuta se vraća do nas. -Parkirajte se u stranu, gospodin će doći za koji minut. Ugledam Jeremya kako nam prilazi preko parkinga. Izađem iz auta pa ga pričekam pred kapijom. -Corinna, jesi u redu. Gleda me zabrinuto. -Molim te reci mi da znaš gdje je Tobias. -Mislim da ovo nije pravo mjesto za razgovor. Pričekaj me tu, idem po svoj auto. Jeremy trči preko parkinga. Kad se kapija otvori, on mi otvori vrata svog auta, a ja uletim unutra. Vozimo se u tišini, a tata vozi iza nas. -Znaš li gdje je Tobias. -Nisam siguran, ali pretpostavljam da je kod oca. Gdje si ti nestala.
- 155 -
-Duga priča, došlo je do u žasnog nesporazuma. Moram što prije razgovarati sa Tobiasem. -Corinna moram ti ovo reći, ali jebeno si ga uništila. -Molim te ne govori mi to, govorim plačući. Znam da sam sve usrala, ne trebaš mi i ti još to nabijat na nos. -Što se desilo u utorak. Čula sam da mu je neka luđakinja provalila u stan. -To nije moje da ti govorim. Morat ćeš to njega pitati, ako ima povjerenja u tebe vjerovatno će ti reći. Ali sudeći po svemu... Što se desilo, šta mu je ta luđakinja napravila. Tisuću pitanja mi se mota po
glavi. -Jeli Tobias dobro, jeli ga ta ženska povrijedila. Šta mu je napravila. -Smiri se, on je dobro. Nije mu ništa napravila. Zato sam ga ja povrijedila. Pomislim u sebi. Stižemo u predgrađe. Jeremy mi pokazuje bijelu kućicu ograđenu visokom ogradom. To je kuća Tobiaseva oca. Parkiramo pred kapiju pa oboje izađemo van. Ugledam tatin auto kako parkira iza nas. Svo troje stojimo ispred. -Tata, molim te ostani ovdje. On kimne glavom. -Ja idem sa tobom kaže Jeremy pa pođe prema kući. Pratim ga u stopu. - 156 -
Kad Jeremy pokuca vrata nam otvori žena pedesetih godina. -Bok, Tara. Jeli Tobias kući. Žena pogleda njega pa mene, ne govori ništa već nas samo pusti da uđemo.
-Trenutno nije raspoložen za posjete, ali ako hoćete pričekajte Andrey bi se trebao brzo vratiti. -Gdje je Tobias pitam ženu dok gledam po kući. -Gospođice to nije pametna ideja... -Samo mi reci gdje je, jaću sama odlučiti šta je pametno a što nije. -Tara, samo je poslušaj. Žena nevoljko kimne pa nas povede prema kraju hodnika i poka že na vrata.
-Nemojte poslije reći da vas nisam upozorila. Tara se okrene i ode. -Corinna možda bi ja trebao prvo sa njim razgovarat. Kaže Jeremy šaptom. Gledam u smeđa vrata i polako se pokušam smiriti. Udahni, izdahni. -Ne Jeremy, ostavi nas same. Ja sam ovo prouzrokovala i ja to moram popraviti.
- 157 -
Ne spavam već četiri, pet možda čak i šest dana. Ne znam ni sam. Izgubio sam pojam o vremenu. Corinne nema pa nema. Nitko ne zna gdje je. šta. Sazvao sam sve brojeve koje sam uspjeo dobiti od Davida i ni
Prijavio sam policiji da je nestala, ali nadzorna kamera sa zgrade ju je snimila kako izlazi iz stana sa koferom u ruci i odvozi se taxiem. David potvrdi da je planirala uzeti godišnji odmor i otići kod svojih. No Corinna nije kod njih, bar David tako tvrdi jer je on već provjerio. Policajac nam na kraju kaže da to nije neuobičajno da poznati vole nestat za odmor i da pričekamo tjedan dana, pa ako se tad ne pojavi da će ju tražiti. Ludim. Ne mogu shvatiti zašto bi samo tako otišla bez objašnjenja. U svemu tome novinari su objavili slike kako oni sa psihijatrije odvode moju majku. Tata je povukao par veza pa je na kraju u javnost izašla totalno deseta priča. Da je neka luđakinja provalila u moj stan. Sve je poduzeo samo da javnost ne sazna pravu istinu.
- 158 -
Meni je bilo svejedno. Jedino sam mislio o Corinni i o tome kako me je ostavila. Nema drugog objašnjenja. Otišla je bez riječi. Ostavila me kao da joj ništa ne značim. Tata me nije puno ispitivao o njoj. Shvatio je i sam koliko mi je te ško. ž
č
Pao sam u totalnu depresiju. Samo sam le ao u krevetu, zamra io svaki izvor svijetlosti u sobu kao da sam vampir. Poželio sam piti. Ubiti se u alkoholu samo da jebeno zaboravim na nju. Zavukla mi se pod kožu, prebrzo i preduboko. Jebeno mi se zavukla u svaki mišić, u svaku kost, u krvi mi je. Uništila me je iznutra kao eksploziv, u meni više ništa nije ostalo. Počeo sam urlati i lupati rukama po zidu. Otac je panično uletio u sobu i zarobio me sa leđa. -Smiri se. Smiri se. Sveće biti u redu. Samo se smiri. Pao sam na krevet i počeo urlati i plakati u jastuk poput djeteta. Tata plače za mnom dok me pokušava smiriti. Jebena pičkica eto što sam. Pičkica. Sva bol koju sam osjećao je stala kao zamrznuta. Sve što sam sad osjećao bio je bijes. Otac me drži za ruke i govori kako mi mora previti ruke jer su mi krvave i izranjavane -Molim te nemoj praviti nikakva sranja dok se ne vratim. - 159 -
Poslije se vraća sa svojom domaćicom Tarom i skupa mi saperu ruke i previju ih zavojima. Tata mi nudi tablete za smirenje. Malo da odmorim i odspavam. No odbijam. Ne treba mi ništa. Nikakva tableta nemože smiriti i uspavati ono š to se dešava u meni. Tata odlazi u grad do ljekarne po još zavoja i usput uzeti namirnice koje mu je Tara upisala. Sjedim na krevetu i pušim. Zadnjih nekoliko dana sam popušio najmanje deset kutija. Svaki put kad izađem iz sobe Tara otvara prozor da se soba izrači. Nisam ju vidjeo, ali znam da to radi, osjetim da u zraku nestane onaj oblak dima koji pratim kako se kreće. Tara mi donosi nekakav kolač, ali ignoriram ju. Sve što mi trenutno treba je boca bilo kakvog alkohola, samo to tražim. Ali to mi ne daju. Ponovno čujem kucanje na vratima, ali ništa ne govorim. Vrata se otvaraju jer vidim trag svijetla na podu, ali svejedno ignoriram. Vjerovatno Tara opet nešto donosi ili odnosi. Jedino ona uvijek kuca. Sjedim i gledam u pod. Glava mi je u totalnom rasulu, ali ne mogu odmarati, ne mogu spavati. -Tobiase. Čujem glas. Njezim glas.
Povlačim dim i uhvatim se za glavučupajući kosu. - 160 -
Još sam postao i lucidan. -Tobiase. Molim te ne radi to. Osjetim dodir na ruci i jebeno se ukočim. Trznem ruku i podignem pogled. Ona stoji ispred mene. Možda mi se samo čini. U sobi je mračno, ali sam siguran da ju vidim i osjetim njezin dodir. ćnu svijetiljku. Cigaru ubacim u praznu bocu bezalkoholnog piva, pa upalim no
Gledam u nju. Ne pričinja mi se, ona je ovdje. U prvi mah poželim ju zagrliti i izljubiti. Ruka mi se trza jer ju želi dodirnuti. Ali stisnem šake i uradim ono što trebam uraditi. -Zašto si došla. Pitam ju grubo. Čujem kako jeca.
-Oprosti što sam otišla. Nisam znala, sve je ispalo pogrešno i loše. Mislila sam da si sa drugom i to me slomilo, morala sam otići. Priča nepovezano, što me još više naljuti. -Nemoj mi srati. Reci mi istinu. Galamim na nju. Ona se trzne na moj glas pa se odmakne za korak u natrag. Plaši se. I treba me se plašiti. Dignem se sa kreveta i pođem prema njoj. Ona odmiče od mene. Vidim joj strah u očima.
- 161 -
-Tobiase molim te prestani. Nemoj me ozljediti. Jeca. I tad stanem. Misli da ću je ozljediti. To me vrati natrag na zemlju. Nebih je mogao ozljediti, nikada. Da se neznam što desi nikad ju nebih namjerno ozlijedio ni povrijedio. Ali za nju to ne mogu reći. Odmaknem se od nje i okrenem joj leđa. -Idi. I ne vraćaj se više. -Tobiase molim te poslušaj me. -Ne, opet zagalamim, nemam tešta slušat, ne zanima me šta imaš reći. Samo idi. Vadim novu cigaretu i zapalim je. -Ne idem nikamo dok ne poslušaš š ta imam za reći. Kaže ona ovaj put sa lažno samouvjerenim glasom. -Ne želim te slušati. Kažem umoran od svega. -Ondan me nemoj slušati, govorit ću zidu. Došlo mi je da se nasmijem. -Dolazila sam u utorak kod tebe i zvonila ti na interfon. Javila se neka ženska i ja sam... Okrenem se naglo prema njoj, a ona me gleda preplašeno. O bože samo to ne. Podnijet ću da me ostavila zbog drugog, a ma sve samo ovo ne.
- 162 -
-Nije mi rekla tko je. Pitala sam ju gdje si ti, a ona je rekla da se tuširaš i da vas ne gnjavim jer je ti čekaš. Dala mi je naslutiti što se dešava i ja sam otišla kući. Čekala sam da mi se javiš jer smo se trebali naći na večeri. Nadala sam se da ćeš mi objasniti. Ali ti si odgodio naš izlazak. Rekao si da moraš sa ocem nekamo. I ja sam mislila da me lažeš jer želiš biti sa njom. Bila sam uništena i jednostavno sam pokupila stvari i pobjegla kući. Pošao sam joj reći da ništa od tog nije točno, ali me prekinula podigavši ruku. -Nadala sam se da griješim, da postoji neko objašnjenje za sve to. No kad si mi posla poruku da ti je žao zbog svega... mislila sam da ti je žao za sve što je bilo između nas. Zato sam otišla Tobiase. Ne zato jer mi nije stalo do tebe već zato jer sam mislila da me neželiš više, jer imaš drugu. Opet je počela plakati. -Tek sam danas saznalašto se desilo, vidjela sam članak u novinama i povezala stvari. Stvarno mi je žao. Pošao sam prema njoj. Samo juželim dodirnuti, zagrliti i ljubiti. Snažno ju zagrlim i izljubim uplakane oči. Nikada ju više ne želim pustiti iz svog zagrljaja. Toliko smo očajni jedno za drugim. Skidam joj tajice i majicu užurbi i očaju da ju opet imam.
- 163 -
Kad sam se zakopao u nju suze su mi potekle i ovaj put ona ih je usnama pokupila. Ovo je bio očaj i potreba jača od nas samih. I prvi put sam se pustio i svršio u nju. Ne želim da više nikad ode od mene, makar ju morao vezati djetetom za sebe. Želim ju imati zauvijek.
- 164 -
Izlazimo zagrljeni iz sobe, a u susret nam ide Tobiasev otac. Nije nimalo sretan što me vidi, no Tobias ga prekida u svakom naumu da šita kaže. -Nas dvoje idemo doma. Rekne Tobias. Ne pitam ga gdje je to, ali mi se sviđa kako zvuči. Ugledam svoga oca kako nam se približava. Meni se ni ne obrati. Pogleda ozbiljnog lica u Tobiasa pa mu pruži ruku i predstavi se. Tobijas ga gleda također ozbiljno pa uzvrati stisak. ž
-Mo emo li nas dvojica na minut razgovarati. Pita ga moj otac. -Naravno gospodine. Tobias me poljubi u čelo pa pokaže rukom prema vratima koja očito vode na terasu. -Corinna i nas dvoje trebamo razgovarat. Kaže Tobiasev otac. Kimnem glavom i pratim ga u ured. Pokaže mi da sjednem na fotelju pa on sjedne preko puta mene. Ozbiljan je kao smrt. -Ne znam zašto si ostavila Tobiasa bez obja šnjenja, no ako ikad više povrijedi š moga sina na ovakav ili bilo koji drugi način, vjeruj mi učinit ću sve da te uni štim.
Progutam knedlu panike, pa polako progovorim. - 165 -
-Gospodine Ryder, žao mi je zbog svega, no ovo je sve veliki nesporazum. Vidite ja sam u utorak dolazila u njegov stan i neka ženska mi se javila, rekla mi je da ih ne ometam jer... su zajedno. No danas sam saznala da mu je neka psihopatkinja provalila u stan i... -Stani malo, bila si kod njega u utorak. -Da, sad sam vam rekla. On me gleda bijesno. -Što ti je rekla ta luđakinja da si joj ti povjerovala. -Nisam znala tko je ona, pri čale smo na interfon i rekla mi je da je Tobiasčeka pod tušem i da ih ne ometam. On vrti glavom ljut kao ris. Jebeno sam preplašena i samo želim otići natrag Tobiasu. -Jeli ti Tobias rekao išta o njoj. -Ne, rekao je da ćemo o tome pričati kasnije. Iskreno se nadam da ga ta luđakinja nije povrijedila. On me pogleda tužnim izrazom lica od čega mi se utroba stegne u grču. -Što se desilo tamo, zašto mi svi tvrde da se ni šta nije desilo, a svi se ponašate kao da se itekako je ne što desilo. čati o tome, -Corinna, smiri se. Razgovaraj sa Tobiasem kad on bude htjeo pri
reći će ti sve. Nemoj se brinuti u utorak se ništa nije desilo. Gledam u njega zabrinuta jer mu vidim na licu da nešto nije u redu. Izlazimo iz ureda i zateknem svog oca, Jeremya i Tobiasa u dnevnoj sobi. -Tobiase idemo li?
- 166 -
On pogleda u svog oca pa u mene, pa kimne. -Tata idi doma, samo mi javi da si stigao kući, zagrlim ga pa se okrenem Jeremyu. -Jeremy hvala ti puno na svemu pa i njega zagrlim. A Tobias me povuče za ramena. -U redu mila, dosta grljenja za danas. Svi se nasmijemo njegovom malom ljubomornom ispadu. Vozimo se prema Tobiasevom stanu. Cijelim putem ne pričamo. Svatko je u svojim mislima. Ulazimo u stan i tamo zateknemo nered. š
č
ć
-Oprosti zbog nereda, nisam dolazio vamo od... ne zavr i re enicu ve mi samo rekne da sjednem dok on počisti. Pođem prema trosjedu pa podignem sa poda jastuke i deku. Pod je pun krekera, prazna boca piva bačena pod stolom. Što se ovdje dešavalo.
Tobias me ne gleda. Lopaticom kupi krekere dok ja odlazim u kuhinju baciti bocu u smeće. Ne promakne mi da je kuhinja uredna ičista. Pa se opet zapitam što se ovdje dešavalo. Tobias dolazi za mnom u kuhinju, baci krekere u smeće pa opere ruke i iz hladnjaka izvadi colu. -Što piješ, pita me gledajući u hladnjak. - 167 -
-Može isto cola. Sjedimo u kuhinji za šankom i pijemo colu, svatko u svojim mislima. -Corinna, moram ti nešto reći. Samo te molim pusti me da pričam dok ne zavr šim. ć
Kimnem gledaju i u njega, dok on gleda u ruke. Udahne duboko pa progovori. -U utorak je ovdje bila moja majka. Pogledam u njega šokirano. -Zar nisi rekao da ti je mama umrla. Upitam ga brzopleto. On prevrne očima pa se tužno osmjehne. -Da, mama mi je umrla kad mi je bilo nepune 3 godine. Mislio sam na maćehu. Sama pomisao da mi je ono rekla njegova maćeha u meni je izazvalo mučninu. -Ona nije baš psihički stabilna osoba. Šutio je dok sam ja probavljala njegove riječi. ženio Bettu. Mama mi je umrla od raka i nakon 2 godine tata je o
Tata je bio sa njom još dok je mama bila živa, to sam saznao tek par godina poslije, ito ne od oca već od Bette. Tata je često izbivao i po više mjeseci, pa me na kraju krajeva Bettačuvala i odgajala. I inzistirala na tom da ju zovem mama.Što mi i nije bio problem, bio sam klinac, volio sam je kao majku i jedino sam nju imao, bar dok tata nije bio tu.
- 168 -
No sa godinama Betta je postala sve mučnija i teža. Tate skoro nikad nije bilo, pa se ona zainatila i počela izlaziti. Meni je tada bilo 10 godina. Pa i nije bio problem ako ostanem navečer sam kući. Uvijek je kukala kako joj fali muškarac, ali u gradiću sa svega dvije i pol tisuće stanovnika bilo je nemoguće naći ljubavnika kad ti je muž general kojeg su svi š
po tivali. ča vodi. Stisnula sam mu ruku, jer sam jebeno znala kamo ova pri
Pokušala sam suspregnuti suze ali to je bilo nemoguće. Tobias me zagrli, -Corinna... Odmahujem glavom. -Ne, nemoj mi više pričati, molim te. Ne želim znati. -Jesi sigurna u to Medena. -Tobiase vlastita te maćeha sexualno iskoristila. Itekako sam sigurna da ne ž elim znati više. -Medena smiri se. Nije me baš iskoristila. Pokušavala je u par navrata ali sam joj bježao svaki put. Ona je psihički nestabilna osoba ovisna o alkoholu i ne mogu ju mrziti ve ć ju samo žaliti. -Kako si ocu rekao za sve to. -Jednom prilikom zvao je doma da vidi kako smo, no Betta je spavala, pa je pri čao samo sa mnom. I tada sam ga zamolio da se vrati ku ći.
Isprva je mislio da mi samo nedostaje. No kad sam mu rekao da Betta nije dobro, da stalno pije, izlazi svaku večer i da me pokušava dirati, tata mi je
- 169 -
rekao da odem kod susjede i da čekam ujaka Ivera, da će se on sa njom pozabaviti. Isti dan je ujak stigao i Bettu doslovno izvukao iz kuće i odvezao je u zatvor, a mene odveo sa sobom doma dok tata sutradan nije stigao. I dan danas tata krivi sebe za svešto se dešavalo. Bettu je poslao na psihijatriju i pobrinuo da se nikad ne sazna za sve što se desilo. Mi smo nakon toga doselili u Atlantu i od tad smo ovdje. -Tobiase to je užasno. Ne mogu shvatiti kako netko tko te odgaja kao svoje djete može takvo što napraviti. -To sam se i ja nakon mnogo vremena zapitao. Ne mogu reći da je bila lo ša osoba, no nakon toliko godina ne što se promjenilo i odjednom je počela piti i izlaziti. Dolazila bi kući u užasnom stanju, često prljava i raščupana. Što joj se desilo, ne znam. Nikad nisam ni pitao jednostavno sam ju izbjegavao dok je u takvom stanju. Prekinula sam razgovor i poljubila ga. -Dosta Tobiase nećemo više o tome. I nakon toga nismo više nikada pričali o toj temi. Ostatak večeri smo ležali u Tobiasevom krevetu i mazili se dok oboje nismo zaspali. U jutro se budim odmorna i naspavana. Tobias nije sa mnom u krevetu, malo sam razočarana zbog toga jer sam raspoložena za novu turu maženja. Ustanem iz kreveta i odem u toalet, pa se zaputim u potragu za njim odjevena samo u njegovu majicu. - 170 -
Nađem ga u kuhinji kako rasprema nered. Napravio je palačinke. Moj divni, sexy muškarac mi je napravio palaćinke. Gledam u njegova divnaširoka leđa, šorc mu stoji nisko na kukovima. Polako mu priđem na prstima. -Jutro spavalice, kaže mi on, a da se ni ne okrene. -Kako si me čuo. Pitam i zagrlim ga sa leđa. -Nisam te čuo, nanjušio sam te. -Ma daj, stvarno. -Okrene se prema meni, kosa mu ja svačupava, brada stara par dana gačini posebno sexy. -Mirišeš na jasmin, ne znam jeli to parfem ili kupka, ali bi te po mirisu mogao i slijep pronaći, poljubi me lagano. Jesi se naspavala? -Da, a ti. Vidim već si kraju sa pripremom doručka. Pa kad si ustao? -Prije satak vremena. Draga, skoro je 11 sati. -Zar ima toliko. Sranje moram nazvati Davida. Pođem pobjeći u potragu za mobitelom, ali me on zaustavlja rukom. -Kuda si pošla? Prvo me poljubi pa te pustim. Poljubim ga na brzinu, ali on me i dalje ne pušta. -Rekao sam da me poljubiš, a to nije poljubac. Ponovno. -Netko je jutros zapovjednički nastrojen. - 171 -
-Vjeruj mi šećeru da sam zapovjednički nastrojen, ti bi davno bila na sve četiri i primala moje zapovjedi. Šapuće mi na usne dok me gleda intezivnim mračnim pogledom.
Instant sam napaljena. Jebi ga, čovjek zna sve prave gumbe. Liznem ga za usnu pa mi uzvrati. Jezici nam igraju vlastitu igru i sviđa mi se kako to utječe na mene. Odjednom mi do nosnica dopre miris. -Šećeru gore ti palaćinke. Šapnem mu na uho. On se skače prema tavi iz koje već lagano dimi. ći. A ja bježim u potragu za mobitelom, cijelo vrijeme se glasno cerekaju
Dok pričam sa Davidom osjetim Tobiaseve ruke na kukovima. Pogledam u njega i odmahnem glavom. No ne sluša me. Podiže mi majicu i rukama me stisne za grudi, prislanja se na moju guzu da mi pokaže koliko je tvrd. Opet odmahujem glavom dok se pokušavam skoncentrirati na ono što mi David govori. Osjetim njegov jezik na uhu, rukom me i dalje dira po grudima, a desnu ruku spušta prema mome trbuhu sve do gaćica. Zavuče ruku u moje gaćice. Nesvijesno dahnem kad me dodirne po klitorisu.
- 172 -
Igra se sa mnom, uvlači prste u moju pičkicu, a sa leđa se trlja od moju guzu. Pokušavam se smiriti i završiti razgovor o poslu, ali je nemoguće sa ovoliko podražaja odjednom. što Glas mi drhti, i sama to primjetim, a on mi se smije na drugo uho i ne
mrmlja. -Davide nazovem te za 5 minuta. Pa pogledam u Tobiasa koji se smije i odmahuje glavom. Izvuče ruku ispod majice i pokaže mi dva prsta. -Zapravo za dvije minute, kažem namjerno. -David mi nešto govori, ali mobitel mi je već oduzet i poziv prekinut. Tobias dr ži moj mobitel i gleda me ljutito.
-Imaš dvije minute da se nađeš gola na koljenima i možda ti vratim mobitel za dva sata. Mobitel mi zvoni već treći put dok klečim na podu, a Tobiaseve prepone lupaju u moju guzu stvarajući zvuk pljeskanja kože od kožu. ć Zvuk odjekuje prostorijom, na svaki njegov udarac idem mu u susret nabijaju
i se guzom na njega. Totalno sam raspamećena dok ga primam. Mobitel opet zvoni, ali koga briga. Njegovi prsti su na mome klitorisu, kurac duboko u meni dok me grize za rame. š
ć
Svr avam uz vrisku na svaki sljede i udarac. I tek mi tad dođe u glavu spoznaja. Ne mogu bez Tobiasa. Obožavam ga, trebam ga, postala sam ovisna o njemu i o ovome što imamo. On mi je postao prioritet, važniji mi je od svega ostaloga.
- 173 -
Usudim se pomisliti da je ovo prava ljubav. Sve ovo sa nama ide brzo, i to me više ne plaši kao prije. I još jedna spoznaja mi dođe u glavu, a ova jednako riskantna kao prva. Opet ne koristimo zaštitu. Jebeno sam poludila jer me zapravo totalno nije briga.
- 174 -
Vratili smo se u našu svakodnevnicu. Ona radi do 2 pa poslije toga idevna sastanke ili na snimanja dok ja dane prvodim ili u klubu ili doma. ž Corinna mi je prije par dana napravila facebook i instagram profil jer kako ka
e, to moram imati. Danas to svi imaju. Pokazala mi kako objaviti sliku. Ostalo sam lako pohvatao sam. Pa mi je i to postala okupacija kad mi je dosadno. Prije par dana sam prihvatio jednu poslovnu ponudu, na Corinnin nagovor, tako da sutra imam prvo snimanje za muški modni brend donjeg veša. I sad ćala da će odbijam pomisao da se naslikavam skoro pa gol, ali Corinna je obe
doći na snimanje da mi bude podreška. Na instagramu već imam preko dvanaest tisuća pratitelja i broj stalno raste. Ne mogu vjerovati da toliki broj ljudi zna tko sam. To je tako čudno i pomalo me plaši. Svaku večer Corinna dođe k meni ili ja odem k njoj. Nismo o tom ni pričali, jednostavno smo uhvatili takav ritam. Svaku večer spavamo skupa. Sve sa njom ide spontano, ne planiramo ni šta u naprijed. Radimo kako nam se sviđa, a meni se sviđa što ju imam uz sebe svaku večer. Nije stvar u sexu, već jednostavno mi odgovara njena blizina. - 175 -
Prekjučer smo proslavili godišnjicu kluba. Imali smo malu zabavu samo za cijenjene goste, Corinna je bila uz mene cijelu večer. Pizdio sam na svaki pogled koji joj je bio upućen od strane uštogljene gospode i bogatuna. Opet sam imao osjećaj manje vrijednosti zbog njih. Bio sam itekako svijestan svoga nedostatka. Corinni nisam ništa spominjao o tome. Ve ć me jednom ispeglala zbog toga, ne treba mi opet očitavati bukvicu. Večeras Corinna odlazi u Dallas i neće je biti dva dana. Obećala je biti uz mene na snimanju i držim ju za riječ da će doći kao što je obećala. Zbog toga odlaska sam pomalo depresivan, ali nemam se pravožaliti. Skupa smo tek dva mjeseca, a sa njom je sve nekako drugačije. Imam osjećaj kao da smo godinama skupa, nisam se nikad ovako osjećao uz jednu ženu, ne znam opisati točno taj osjećaj ali sam uvjeren da pripadamo jedno drugome. Ništa od tog joj još nisam rekao. Plašim se da je ne otjeram, pa neželim da brzam sa tim. Nikad nisam ženi rekao da je volim, ali nju volim, više nego samog sebe. Kucam na Corinnina vrata, ali me iznenadi kad umjesto nje otvori mala debeljuškasta brineta. -Pa bok srce, jeli tražiš nekoga određenog. Kaže brineta pa mi namignešto me totalno zbuni. -Ariela ne zezaj ga, viče Corinna iz stana. -Bok srce, ja sam Ariela, prijateljica tvoje ženske. Pružim joj ruku a ova me poljubi u obraze. - 176 -
Mislim da se crvenim u licu od nekagode. Ulazim u stan i zateknem Corinnu i još jednu plavušu kako jedu pizzu. Corinna me brzinski poljubi pa ponovno sjedne za stol. Plavuša mi pruža ruku. -Bok, ja sam Dylan, psihoterapeut tvoje cure. Ovo me totalno zbuni dok sve tri smiju. -Zeza te, kaže mi Corinna. -Nadam se da ne prekidam neki važan sastanak. Gledam u Corinnu koja mi se nasmije. -Ma ne, cure su navratile i donijele pizzu. -Nećemo ti ju dugo zadržavati, za pola sata idemo, ka že Ariela. -Zar idemo upita Dylan. Pa tek smo stigle. Njih dvije dalje komuniciraju očima dok ja sjedam kraj Corinne i uzmem komad pizze. -Kako je bilo na poslu draga? -Ok, po običaju. Kaže ona i slegne ramenima. Jedemo u tišini dok se njene prijateljice raspravljaju o glupostima u vezi nekog glumca. -Koliko ti prijateljice imaju godina, upitam tiho Corinnu, 17? Ona se smije. -Znam ponašaju se kao klinke. Ali su obje starije od mene. Ariela ima 28 i pazi šta govoriš ona je odvjetnica.
A Dylan ima 27 i ona je psihijatar. - 177 -
Sad se sjetim ploče na ulazu u Corinninu zgradu. -Jeli one rade gdje i ti. Na istom ste katu. -Da, tako smo se i upoznale. Nakon sat vremena njene prijateljice napokon odlaze, a ja i Corinna se odmah bacamo na skidanje. Neću je imati uz sebe dva dana. To mi sečini kao cijela viječnost. U 21 sat ju vozim na aerodrom i izljubim prije nego mi nestane iz vidnog polja. Čekao sam dok avion nije poletio pa otišao kući.
Tu noć sam loše spavao, kao i noć poslije. Nedostajala mi je njena toplina, njezin miris, njezin dodir, njeno slatko okruglo dupe smješteno na moje prepone kad bi ju obgrlio sa leđa i tako zaspao sa njom u rukama. Svaki mogući trenutak kad je imala vremena nazvala bi ili poslala poruku tek toliko da mi kaže da misli na mene i da joj nedostajem. Spremio sam se i odvezao se autom do poslovne zgrade u centru grada gdje je zakazano snimanje. Corinna je u avionu pa mi se poslije nije javljala. Zadnje mi je napisala da avion kasni i da se nada daće stići na vrijeme. Poslije je javila da je avion stigao i da će me nazvati kad sleti.
A to je bilo prije nešto više od dva sata. U prizemlju me dočeka mlađa ženska koja me odvede do prostorije u kojoj je snimanje. Soba je velika i osvijetljena blještavim reflektorima. Neki dugokosi lik se ve ć slika odjeven samo u boxerice.
- 178 -
U sobi su još tri ženske i jedan lik koji radi na osvjetljenju. Crnokosa ženska me odvodi u sobu pokraj, pokaže mi na stvari koje ću nositi na snimanju. -Ne brini, neće dugo trajati. Znam da ti je prvi put i da si napet i nervozan. Ali bit ćeš ti ok. Pogledam na mobitel, Corinna se još nije javila i ja već ludim jer nije sa mnom kao što je rekla da će biti. Druga crnka me šminka što mi je vjerovatno gore nego ikakvo naslikavanje. Cijelo vrijeme je nageta nad mene pa joj sise doslovno stoje pred mojim licem što me čini još nervoznijim.
-Dečko prenapet si, možda bi ti godila mala masažica da se opustiš ponudi mi ova što me šminka. -Ne treba hvala, kažem joj kruto. -No ona se kao slučajno podapne od moje stopalo pa mi njene grudi završe u licu. Odgurnem je od sebe, a ona se smije i ispričava se. Kad me crnka napokon ostavi na miru uzmem mobitel i nazovem Corinnin broj ali ništa, još joj je ugašen. Stojim u sobi odjeven u crne boxerice a preko sam obukao mantil da ne hodam gol po prostoriji. Izlazim na set, fotografkinja mi govori gdje da stanem, a jedna od pomoćnica mi uzme mantil. Osjećam se loše i nervozan sam do zla boga.
- 179 -
čiti pa opet iz Slikali su me sat i pol vremena, svako malo sam se morao presvla
početka. One dvije crnke su stale u kutu i sve promatrale. Kad smo napokon završili otišao sam natrag u sobu i presvukao se u svoju odjeću. Ona ista crnka što me gnjavila dok me šminkala je prošla pokraj mene i lupila me po guzici. -Moram priznati da nikad nisam uzimala u obzir takve kao ti, ali sad vidim koliko sam pogriješila. Kaže mi ona pa me pomazi po prsima. A ja se odmaknem od nje. -Ma daj, ne budi takav, maloće mo se igrati. Ta sami smo, neće nitko znati. -Dodirni me još jedanput i vjeruj mi ne odgovaram za posljedice kažem joj bijesno. -Volim divlje muškarce to me tako pali. Ova zadiže suknju i pokaziva mi da nema gaćica. -Hajde dođi, idemo u svlačionicu. -Odjebi od mene dreknem na nju kad mi se pođe približiti. Tada ugledam malu debeljuškastu brinetu kako maršira prema nama i crnku uhvati za kosu pa ju odgurne od mene. -Kurvo odmakni se od njega. Jebeno ću te tužiti za sexualno uznemiravanje. Gledam u malu brinetušokiran. Oblije me hladan znoj. -Ariela, što se dešava. Pitam ju zbunjen. -Moramo ići. Corinna nije dobro pa sam ja došla po tebe.
- 180 -
Pogleda namrgođeno u onu crnku pa me povuče za ruku i izađemo skupa iz zgrade.
- 181 -
Cijeli dan sam nikakva. Ili mi se manta ili mi je lo še i sve tako. Snimanje za katalog vjenčanica smo svako malo odgađali. Ostale dvije cure baš i nisu imale stpljenja za moje ispade slabosti. Uspjeli smo odraditi posao, mada znam da sam mogla i bolje. Pretpostavljam da je sve ovo od vrućine i previše obaveza. Osjećam se umorno i iscrpljeno. č
Dva sata prije leta po eo me boljeti trbuh pa sam ostala u sobi umjesto da sam se našla na ručku sa organizatorima. Nisam htjela ništa Tobiasu govorit da se nebi bespotrebno brinuo pogotovo zato jer mu je danas prvo snimanje. Oošaljem Arieli poruku prije leta da dođe po mene u 5 na aerodrom jer mi nije baš najbolje. U avionu mi je bilo grozno, trbuh mrme je sve jače bolio da sam već teško podnosila bolove a da se ne previjam po sjedalu. Stjuardesa me je premjestila u prvu klasu kako bi mogla legnuti i dala mi voltaren za bolove. Što mi je malo pomoglo pa me na kraju uspavalo.
- 182 -
Kad smo sletjeli u Atlantu polako sam izašla iz aviona dok mi je oba ista stjuardesa pomogla nositi torbu i držala me za ruku ako mi bude jako loše. Odbila sam da mi dovedu hitnu zbogšto manje medijske pompe. Na aerodromu su me docekale Dylan i Ariela. Pomogle su mi otići do automobila. -Obećala sam Tobiasu doći na snimanje. Ariela molim te oti đi po njega, a ti Dylan me vodi na hitnu. Ariela je upisala adresu na mobitel pa otrčala po taxi. -Što nije u redu Dylan me pita dok vozi. Blijeda si. -Ne znam, cijeli dan mi je loše, a i trbuh me boli. -Da se nisi otrovala. -Ne znam, može biti svašta. Stižemo u bolnicu dok me Dylan drži pod ruku. Sestra na recepciji me odmah prima i šalje sa kolicima dalje na pregled. Dylan mi maše dok me mladi doktor odvodi u kolicima. Ležim na bolničkom krevetu i čekam da me pregledaju. Uskoro stiže doktor koji me očito prepoznao pa se ponaša prema meni kao da sam dijete, a ne žena od 25 godina. Ispitiva me o tome kad je bol počela pa na dalje. Pritiska me po trbuhu i pita dali me boli. -Boli vas nisko sa lijeve strane, moguće da je slijepo crijevo. Poslat ću vas na slikanje. Recite dali ste trudni ili postoji mogu ćnost trudnoće? Zbog velikog zračenja trudnice nebi smjele na slikanje.
- 183 -
žda trudna. Tek tad mi prođe kroz glavu da mi nije ni palo na pamet da sam mo
-Dokore bit ću iskrena, ne čuvam se od trudnoće tako da postoji mogućnost da sam trudna. -Kad ste imali zadnji ciklus. Doktor ne pita i zapisuje svešto sam rekla. -Trebala bih dobiti sutra, najdalje prokosutra, odgovorim mu. Doktor me na kraju odluči poslat ginekologu da se uvjerimonda nisam trudna prije nego me pošalje na rengen. Ulazim u ginekološku ordinaciju. Stariji doktor me šalje u kabinu da se presvučem u bolničku spavaćicu pa me polegne na stol i pregleda ultrazvukom. Cijelo vrijeme šutimo, dok mi on po trbuhu povlači aparat od ultrazvuka. Mene lovi panika jer je doktor promjenio facu i izgleda zabrinuto. Čekam da nešto kaže.
Doktor na kraju ostavlja sve i rekne mi da pričekam na stolu. Nedugo zatim ulazi sa njim još jedan doktor koji me također pregleda. Njih dvojica gledaju u ekran i nešto pokazuju jedan drugome i pričaju, a ja ništa ne kužim o čemu je riječ. -Gospođo možda bi smo trebali pričekati vašeg supruga prije razgovora. -Doktore nisam udata, jedino da pozovem dečka. -Jeli on ovdje. -Nisam sigurna, prijateljica je trebala otići po njega, moguće da su već ovdje.
- 184 -
Doktor mi kimne pa izađe iz prostorije dok drugi nešto zapisuje pa mi rekne da mogu ustati i sjesti za stol. Nedugo zatim u sobu ulazi medicinska sestra a za njom i Tobias. Gleda me preplašeno, izgleda gore nego ja. -Corinna jesi dobro, pita me i priđe mi da me poljubi. Što je bilo, Ariela mi je rekla da ti nije dobro.
Pogleda u doktora pa ga upita. -Doktore što joj je. Doktor sjedne preko puta mene pa Tobiasu ponudi da sjedne. Vaša djevojka će morati ostati par dana u bolnici. Odradit će mo nalaze, ako nalazi potvrde naše sumnje morat će hitno na operaciju. č
ć
Naime prema ultrazvuku u pitanju je rana vanmateri na trudno a. đuju da Srećom otkrivena je na vrijeme. Bolovi u trbuhu kao i ultrazvuk potvr je jajovod već oštećen i da ima unutarnje krvarenje. Gospođice, vas šaljemo na ginekologiju. Možda bi vam trebalo donijeti neke stvari za bolnice. Tamo lezite i što manje se krećite dok nalazi ne budu gotovi. -Kad su nalazi gotovi Tobias pita doktora, a ja sam ušoku i nevjerici. -Za dva sata najdalje. Poslije me šalju na ginekologiju, smjeste me u sobu dok je Tobias cijelo vrijeme uz mene. Na početku ne pričamo puno. I jedno i drugo smu u šoku od saznanja. - 185 -
Uskoro nam se pridružuju Dylan i Ariela. Ja im govorim što mi je doktor rekao. Obje me grle i tješe a Tobias stoji sa strane i gleda kroz prozor što me dodatnu zbunjuje i rastužuje. Nedugo zatim medicinska sestra zamoli da svi napuste sobu. ć
ć
No Tobias odbije oti ve sjedne na stolicu u kutu sobe, a Dylan i Ariela mi iz torbe uzmu ključeve da bi mi donijele stvari iz stana. Tobias samo šuti i gleda kako mi sestra mjeri tlak, opet vadi krv i mjeri temperaturu. Kad sestra izađe Tobias ustane pa priđe krevetu. -Kako se osjećaš. Pita me ali ne gleda u mene već nekamo pokraj mene. U prsima me zaboli, ali ovaj put to nije ništa drugo već srce. -Dobro sam, reknem kratko, ali okrenem glavu kako ga nebi vidjela jer se totalno zatvorio od mene. -Žao mi je, on odjednom kaže. -Za što ti je žao, gledam ga ali on se ne usudi pogledat me u oči. Koji mu je vrag. -Ja sam kriv, nisam pazio. -Ne pričaj gluposti, nitko nije kriv, oboje smo ovom pridonijeli. -Da ali ja sam kriv, nisam mislio na tebe, bio sam glup i sebičan. -Tobiase prestani, zagalamim. Ne pričaj gluposti. Kako možeš sebe kriviti za ovako nešto. Tu nitko nije kriv. Ja te nisam zaustavila, nita sam se bunila izašto, zato prestani. -Da, a što ako nakon operacije ne mogneš više imati djece. Što ondan Corinna, mene ćeš kriviti jer nećeš moći biti majka. Jednog dana kad se udaš kako ćeš - 186 -
ć objasniti svome suprugu da te neki invalid oskvrnuo i da zbog njega nikad ne
eš postati majka. Suze su mi se slile niz lice dok sam shvaćala što on govori. Nije me ništa pogodilo koliko pomisao da on nas o čito ne smatra trajnim parom dok priča o tome da ću se udati za drugoga, a njega kriviti za moguć nost da nikad neimadnem dijecu. -Kako možeš nešto takvo reći. Šapućem. Kako možeš. Zašto mi ovo radiš, svaki put kad zagusti tjeraš me da te mrzim, bez obziravšto znaš da me jebeno boli jer te volim. Plačem kao luda. Ovaj put sa dobrim razlogom. Tobias se nikad neće promjeniti, uvjek će biti ovakav. Osjetim njegov dodir na glavi. -Idi, samo idi i pusti me samu. Čekam da nešto kaže ali jedino što čujem je škljocaj vrata kad se za njim zatvore.
- 187 -
Ja sam najveći šupak na ovoj usranoj zemlji. Otišao sam od nje umjesto da sam ostao uz nju i držao je za ruku da skupa prebrodimo krizu. Sad me itekako ima zašto mrziti. Bio sam jučer u bolnici, sreo sam Davida. Rekao mi je da je Corinna dobro i da se oporavlja. Operacija je srećom dobro prošla ali je izgubila dosta krvi i odstranili su joj jajovod. Ali bit će ok i ako sve bude kako treba sutra bi trebala ći i kući. Nisam imao hrabrosti otići do nje jer su joj roditelji bili uz nju cijelo vrijeme. Otišao sam kući i utapao tugu i o čaj u čaši. Nitko ni ne zna da je Corinna završila na operaciji, ja nikom nisam rekao a ni novinari nisu saznali jer nitko o tom ne piše. Corinna je jučer izašla i saznao sam od Davida da je otišla doma kod svojih. Molio sam ga da joj ništa ne govori, da ne treba znati da ju provjeravam. David se nije bunio ni za što. Samo mi je rekao da Corinna pati, ali ne za gubitkom trudnoće. Znao sam što mi želi reći.
- 188 -
Tu večer sam svo piće bacio u smeće i obećao sam sebi da više nikad neću primirisat alkohol. Svirao sam gitaru i mrzio sam sebe u samoći jer sam jadan i kukavica. Na jednom mi je na pamet pala ideja. Toliko stvari sam Corinni htjeo reći a nisam ih nikad rekao. Ona mi je rekla da me voli, a ja sam otišao od nje i ostavio je da se sama bori. Uzeo sam kameru i namjestio je ispred sebe pa joj odlučio svirati i pjesmom re ći ono što nisam imao joj hrabrosti reći u oči.
Već sam znao što ću joj svirati. Ugasio sam svijetla i upalio par svijeća. Uključio sam kameru i zasvirao joj.
https://youtu.be/bllKLAiLo6g
- 189 -
Svi me gnjave sa istim pitanjem. Gdje je Tobias i kako to da ga nema. Ne znam gdje je. Otišao je i kako sam uspjela saznati od Jeremya nije u Atlanti. Ni on ne zna toč no gdje je. Zamolila sam ga da mu ne govori da sam pitala za njega. I rekao je da se ne brinem da mu neće reći. Brine me zašto je otišo, kamo je mogao oti ći. Znam da mu je teško i znam da je dolazio u bolnicu i pitao za mene i znam da redovito zove Davida da provjeri kako sam ja. No sve to ne može mi pomoći jer on je otišao od mene. Ostavio me kad mi je najviše trebao. Tata mi je rekao da ih je on zvao i rekao im da sam u bolnici i za što sam tamo. Sve im je rekao. Pa čak i to da me paze umjesto njega jer on neće biti tu jedno vrijeme. Sve je isplanirao i oti šao bez objašnjenja. Zadnjih tjedan dana redovito pratim njegov instagram profi. Do sad se nisam puno obazirala na to dok mi Dylan nije rekla da ga obavezno provjerim jer mi je ostavio poruku.
- 190 -
I imala sam što vidjeti. Pjevao mi je. Oplakala sam cijelu pjesmu i poslušala je jedno pedeset puta. Ima tako divan glas da sam totalno iznenađena kako mi do sad nije nikad pjevao. Zapravo jednom je, na Camovoj gitari a ja sam ga prekinula, nisam se ni potrudila poslušat ga. I tako svako tri dana nova pjesma. Uvjek lagana pjesma o ljubavi, gubitku, tuzi. Objavio je i par novih slika. Ne znam gdje je, ali znam da je negdje na jezeru. Jer se u par slika vidjela povr š ina vode koja zasigurno nije more. Jedan dan je objavio slikužutog cvijeta i napisao "kao tvoja haljina" Poslije toga buket poljskog cvijeća u svim mogućim bojama i natpis "kao tvoje cipele" Svaki put bi mi takvom slikom ili komentarom izmamio osmjeh. Jedan dan je uslikao čokoladicu u rucu i napisao "nešto slatko" Svaka nova pjesma je prikazivala njega. Brada mu je svakui put sve duža i duža. Jedan dan mi je prekipjelo da me tako izaziva išalje poruke koje samo ja mogu razumjeti pa sam odlučila počet radit što i on. Jedan dan sam na poslu uslikala zrcalo i pincetu i napisala "bojiš se"
- 191 -
Drugi dan sam se prisjećala kako je pokušao pronaći mjesto gdje sam š kakljiva, pa sam uslikala svoj vrat i napisala š" kakljiva" Poslije toga sam kupila onu istu bombonjeru koju smo jeli na pikniku. Uslikala sam jednu u svojoj ruci i napisala "nektar anđela" ć
Nakon dva mjeseca prestala sam plakati na svaku sliku koju mi je posveivao. Postale su mi drage. Komunicirali smo tiho preko njih. No svejedno nikad mi nije poslao poruku niti nazvao. Znam da su prošli mjesec bili Jeremyevi svatovi, objavljeno je i par slika. On je bio kum. I jedva sam ga prepoznala. Brada, naočale i mišići puno veći nego što pamtim. Nosio je crno odjelo, bio je tako lijep i zgodan. No nije mi promaklo da ni na jednoj slici nema osmjeha. Dylan i Ariela su me stalno gnjavile i pokušavale oraspoložiti. No nije im baš uspjevalo. Jednu večer smo izašle van kako bi proslavile Dylaninu novostečenu slobodu i još jedno uspješno odbijanje zaruka. Napila sam se, odbila svakog lika sa izllikom da sam zauzeta. Sve to jer čekam svoga slomljenog princa.
- 192 -
Otišao sam iz Atlante ravno na jezero Huron. Ne znam zašto baš tamo, ali u trenutku kad sam odlučio otići, to jezero mi je prvo palo na pamet. Rekao sam ocu za Corinninu trudnoću i rekao mu da me jedno vrijeme neče biti. Nikome nisam rekao gdjeću. Iznajmio sam malu kućicu na osami uz samo jezero i otišao. Svaki dan sam šetao po prirodi, cjepao drva, gurao srušena stabla sa jednog mjesta na drugo pa natrag, išao u ribolov, plivao i tako svaki dan. Svirao sam joj svako treći dan. Stavljao slike posvećene njoj svaki dan. Znam da zna jer je prošli tjedan i sama po čela objavljivati slike posvećene meni. đela malo mi je U trenutku kad sam ugledao bombonjeru sa nazivom nektar an
falilo da sam uhvatio prvi let i vratio joj se. No presjeko sam svaku želju da je nazovem ili vidim. Moram ostati jak. Sve da joj se i javimšto ću joj reći. Toliko toga bi joj željeo reći, toliko toga bi željeo učiniti, no na kraju krajeva š to joj mogu ponuditi.
- 193 -
Slabog čovijeka koji se tek sad sa trideset i ne što godina zapitao koja mu je svrha. Dani na jezeru su bili ispunjavajući, stalno sam nešto radio, samo da se kreć em jer čim stanem imam želju za njom. Noći su bile mučne. Tad bi ležao u praznom krevetu i mučio sam sebe. Stalno ju sanjam, stalno mi dolazi u snove i ne želi otići. Zaspem razmišljajući o njoj kako leži sama u krevetu i čeka me, budim se sa željom da ju diram. Ponekad me takve misli izluđuju. Samo ju želim osjetiti, samo na sekund. Ponekad je dovoljno da samo zatvorim oči, a ponekad mi ništa ne može pomoći. Jeremy me redovito obavještava kako pita za mene. Kao da će mi to pomoći što znam da ne odustaje od mene. Danas sam u mislima stalno imao jednu pjesmu, ičim je pala večer sve sam pripremio i opet joj svirao.
https://youtu.be/S_LVi7msE6Y
- 194 -
Danas mi je na posao dolazio Tobiasev otac. Kad sam ga ugledala u čekaonici odmah sam se ispričala ostalim pacijentima i zamolila Emu da ih preuzme. Otišli smo skupa u prvi restoran koji nam se našao na putu. Čovjek je očajan i zabrinut za Tobiasa.
Nadao se da mu ja znam reći gdje je Tobias otišao. Nisam mu mogla pomoći. Rekla sam mu da je dobro i da je živ, bar toliko znam jer redovito objavljuje fotografije. Gospodin Ryder me molio da mu ih pokažem pa sam mu na kraju dala svoj mobitel. Većinu stvari nije shvaćao, nitko ni ne shvaća osim mene. -Mislim da je negdje na jezeru, rekla sam njegovom ocu. -Zašto to misliš? Pokazala sam mu slike koje je među prvima objavio. Ne znam zašto ali se u njegovu izrazu lica nešto promjenilo. Gledao je zamišljeno u sliku. Jebeno sam uvjerena da zna gdje je Tobias. Mora da pozna mjesto sa slike. No nije mi ništa rekao. Pitala sam ga dali zna gdje je ovo uslikano, ali je samo odmahnuo glavom. - 195 -
Gledala sam u njegovo lice. Bio je i dalje zamišljen. -Gospodine, vi znate gdje je on, nemojte me lagati. Vidim vam sve na licu. Molim vas ako znate gdje je recite mi. Molim vas, nemojte mi to kriti. -Corinna čemu to, sve i da ti kažem, nemožeš ništa napraviti. On je odlučio oti ći svojevoljno. Očito mu treba vremena.
Kad on bude spreman samće ti doći. Nemoj vršiti pritisak na njega. To mu sad ne treba. Budi uz njega, dadni mu do znanja da si tu i da gačekaš. -Do kad ću ga čekati. Ovo može potrajat još koji tjedan ili mjesec, pa čak i godinu. Ne mogu samo sjediti sa stranebičekati. ž
š
Du an mi je bar nekakvo obja njenje. Jebeno me napustio kad mi je najviše trebao. Ljuta sam na njega i razočarana zbog njegovog postupka. -Žao mi je Corinna, znam da je to upravo onako kako si rekla. Ali ja poznam Tobiasa bolje nego itko. Treba mu samoća i zato ga pusti. Ustala sam sa stolice i uzela torbu. -Imate pravo, trebam ga pustiti jer je sam tako htjeo. I evo to je upravo i postigao. Puštam ga. Idem dalje sa svojimživotom, a on neka se i dalje skriva bogu iza nogu i neka i dalje šuti. Jebeno sam oglušila na njegovu tišinu.
- 196 -
Izašla sam iz restorana sva sretna da je bio prazan inače bi se imalo što pisati o mojem načinu izražavanja. Ali koga ja zavaravam. Koga briga uopće. Pričat ću kako hoću i što hoću. Dosta mi je svega. Otišla sam natrag na posao i umjesto da odem u svohu ordinaciju, produ žila sam do Dylan. Njena tajnica me gleda zbunjeno dok marširam prema vratima. Ulijećem unutra. -Dylan moramo razgovarati. Ona sjedi na fotelji a preko puta nje je neki sexy lik koji me gleda kao da sam sa marsa pala. -Hajde frajeru izlazi, kažem mu mrtva hladna. -Corinna zaboga što izvodiš? Pita me Dylan neugodno gledajući u svog pacijenta. -Hajde frajeru, imat ćeš ju kad bariti, sad trenutno mi hitno treba razgovor ili ću poluditi.
Lik se ustaje i samo kaže doktorici da ga nazove poslije. -Dobro Corinna šta nije u redu sa tobom, ne možeš mi tako istjerat pacijenta. -Ma daj molim te, ne treba njemu psihić već mu treba dobra jebačina i bit će kao nov. Ona me gleda šokirano. -Jesi to ti upravo rekla jebačina? Sjedi. Pokazuje mi fotelju.
- 197 -
Tko si ti i što si učinila onoj finoj kulturnoj djevojci. -Ludim, jebeno ludim. Tobiasa nema, njegov otac zna gdje je, ali mi ne želi reći. đe. Uporno mi pametuje da Tobiasu treba mir i da ga pustim da sam do
Ja sam jebeno luda jer ga i nakon svega ovoga još uvijek čekam. Jebeno nije zaslužio da ga čekam. On je mene ostavio, e pa jebeno ja sad ostavljam njega. Dylan se smije mome napadaju prostih riječi. -Jebem mu Corinna. Tako si slatka kad psuješ. -Ovo nije jebeno smješno, kažem joj ali se i sama smijem pa na kraju smjeh postane plač. -Smiri se mila, proći će. Samo diši. -Što da radim? Pitam ju jecajući. -Ostavi ga, kaže ona kratko. -Kako da ga ostavim kad umirem bez njega. -Oh, malena tako si slatka i glupa. Ne mislim da ga za pravo ostaviš, nego se ponašaj kao da si prešla preko svega i krenula dalje. Napravi ga ljubomornim. Kad muškarac pomisli da gubi svoju ženu preći će i preko svojih muda samo da ju zadrži. -Misliš. -Jebeno znam. Kaže ona.
- 198 -
Nećeš mi ovdje trunuti čekajući da se on vrati, lijepo će mo ga malo pogurati, ništa drugo. Zapravo već imam odličnu ideju. Uzima svoj mobitel i zove nekoga. -Gospodine Madinson. Doktorica Dylan pri telefonu. Ispričavam se na maloprijašnjem nesporazumu, ako se možete vratiti bila bih vam zahvalna. Gledam u Dylan kako prede na mobitelu pa prekida. -Ti si to upravo prela poput mačke svome sexy pacijentu. -Ne govori ništa, prekida me ona. -Što si to naumila. Pitam ju sumnjičavo. -Ah mila strpljenje, strpljenje. Vidjet ćeš.
- 199 -
Jebeno sam ljut kao ris. Umjesto da me na Corinninom profilu dočeka još jedna uspomena, naišao sam na jebeno hladan tuš. Sve slike koje mi je posvećivala ovih par tjedana su nestale. A dočekala me jedna nova od koje mi se krv zaledila koliko me ohladila. đima kako drži moju Slika nje i nekog lika kojem se ne vidi lice jer je okrenut le
Corinnu u zagrljaju. Iznad slike je pisalo "novi početci". Izletio sam van iz kolibe i uzeo sjekiru u ruke te po čeo cijepati drva, napravio sam žešći nered iživljavajući se na komadu drveta. Jebeno me ubija sama pomisao da me preboljela i da ima drugoga. Netko drugi da dira moju djevojku. Moju slatku Corinnu,ženu koju jebeno obožavam i koje se jebeno plašim. Žena koja mi se dala cijela, koja mi je rekla da me voli... A sad... sad grli drugoga i to me jede iznutra. Lupao sam glavom od zid samo da izbacim iz glave tu pomisao. Corinna ima drugoga, izgubio sam je. A ma jebeno sam pustio da mi je drugi uzme. Zar ću samo tako odustat, pustiti je da ode sa drugim. Da bude sretna sa nekim tko nisam ja. Umirem od boli koja mi se stvara u prsima iširi mi se tijelom, kola mi kroz še razlog da vene. Ako ju sad izgubim mogu se odmah ubiti, jer nemam vi
ostanem kad sam nju izgubio.
- 200 -
Da se mogu lupiti, definitivo bi se nabio nogom u guzicu. Svaki atom u meni vrišti. "Idi po nju, jebeno se bori za ono što voliš, ne budi jadna kukavica". Trčim natrag u kuću i provjeravam kad je prvi let za Atlantu. Tek sutra u 7. Hodam po kući i brojim sate. Još 18 sati do leta. Kako ću izdržari svo to vrijeme. Jebeno nemam izbora već moram čekati. čno je sviježe ali Izađem van, odjeven samo u trenirku i tanku majicu. Poprili
nemam kad razmišljati o tome. Moram se ispuhati, moram naći okupaciju. Trčim koliko me noge nose. Znoj mi se cijedi nizčelo, mišići mi se pomalo grč e od naprezanja ali ne stajem. Moram se izmoriti, iscrpiti i posljednji atom snage. Nakon dva sata se vraćam natrag u kolibu. Noge mi se tresu, proteza me je jebeno nažuljala pa ju skinem i bacim na pod te legnem i u dvije minute izgubim svijest. Budim se kasno poslije podne gladan kao vuk. Grlo mi je suho a i glava me boli. Izvučem iz hladnjaka zamrznute lazanje pa ih ubacim u mikrovalnu, popijem tri čaše vode pa odem pod vreo tuš. Nakon jela opet uzmem gitaru i sviram. Gledam u kameru jedva suzdržavajući suze, srećom uvijek snimam u mraku pa se ni ne primjeti, ali mi zato glas u par navrata drhti. Molim se bogu da mi usliša posljednju želju prije nego umrem od tuge.
- 201 -
Samo da ju još jednom držim u rukama i da joj kažem sve što joj nisam rekao riječima. Jer sve ono što sam joj rekao kroz pjesme mi ju neće vratiti. Gledam naše slike na mobitelu. Sve one trenutke koje sam zabilježio dok sam bio njen i dok je bila moja. š
č
š
ć
Sad se pitam za to sam ovo u inio. Za to sam ju uop e napustio. Koja je jebena svrha svega ovoga. Patim nju i sebe, a zašto. Da bi sebi dokazao da mogu biti više od jadnog bogalja i da ju zaslužujem. A ma ne zaslužujem ništa. Jebeno ništa. Otišao sam nakon što sam je povrijedio. šao. Jebo te. Bila je trudna i trebala me uz sebe a ja sam oti
Pročitao sam sve što sam uspio naći o vanmateričnoj trudnoći. Ali jebo te ja sam joj to napravio. Bio sam dio toga, dio nje. Trebao sam biti tu i tješiti je, a ne bježati. Stvarno Tobiase. Službeno si najveće govno koje je hodalo ovom zemljom.
https://youtu.be/56VdLHJfS3k
- 202 -
Jesam li pretjerala sa onom slikom. Pitam se dok se prevrćem po krevetu. Ne mogu spavati nakonšto sam poslušala još jednu Tobiasevu pjesmu nešto me žestoko ubolo u srce. Jebeni osjećaj krivnje. Slušam već š esti put pjesmu i svaki put mi suze teku. Ovo je drugačije. Do sad je pjevao nježno sa ljubavlju ali ovu zadnju je pjevao sa bolom i tugom. Čini mi se čak da mu je u par navrata glas drhtao, kao da pla č
š
š
š
č
e. I to ju vi e slu am sve sam uvjerenija u to da pla e dok svira. Nisam ovo trebala napraviti. Ovo neće ništa pomoć već nas totalno razoriti. Jebem mu i Dylan i što je slušam. Ona nema pojma o ljubavi. Ona se samo zna igrati sa ljutskom glavom. Srce je za nju strani pojam. Kako da sad ispravim štetu. Ariela je bila sa mnom načašici razgovora do 22 sata pa otišla doma. Kaže da ovo što sam napravila je dvosjekli mač i da nisam trebala to učiniti. Jer se igram sa nečijim osjećajima. ćajima, rekla sam Taj netko se nije puno dvoumio da se igra sa mojim osje
ljutito, ali znam da ima pravo. Sutradan sam opet po običaju na poslu. Teška depresija, eto tako bi mogla opisati svoj dan na poslu. - 203 -
Srećom od kad sam se vratila sa odmora ne radim puno radno vrijeme. Jednostavno više ne mogu. Do 14 sati radim ja, a od 14 do 17 radi Emma. Izlazim iz zgrade pet minuta do 14 i ispred sebe ugledam ogromnu reklamu donjeg veša i naravno Tobias na reklami. Prisjećam se kako zaista dobro izgleda kad je gol. A sad svežene u ovom gradu pa i na šire mogu vidjeti moga muškarca skoro pa golog. Ljubomorna sam na svaki pogled. Dođe mi da zapalim tu reklamu ali se ondan zapitam kako je Tobias reagirao na moje reklame u donjem rublju. Zatvori oči i kreni dalje. Ulazim u svoju zgradu. Polako me lift dovede do mog kata. Svijetlo u hodniku ne radi a sa prozora i ne ulazi baš puno svijetla. Ugledam nekoga pred mojim vratima. Točnije nekog beskućnika kako spava pokraj mojih vrata. Strah me proći kraj njega pa se polako udaljim koracima unatrag. Ne znam dali da zovem policiju ili ne. Pada mi na pamet Aston, susjed u stanu na kraju hodnika. Pokucam mu na vrata, ali mi otvori njegova supruga. Objasnim joj kako neki beskućnik spava kraj mojih vrata i da me strah proći kraj njega. Ona mi objašnjava kako su i lani ulazili no ću jer bi im bilo hladno na ulici. Ponudi me kavom dok joj se suprug ne vrati sa posla. Tako da sam kod nje sjedila sat i nešto dok on nije došao sa posla. Odmah sa vrata ga zamolim da mi pomogne. Idemo prema mom stanu. Lik i dalje spava. -Hej ti, zagalami Aston. Makni se odatlen, ne možeš tu spavati. Tip se polako ustane pa nam se pođe približavat. - 204 -
-Hej hej Aston govori ljutito. Odmakni se od nas i idi odavde. -Čekam gospođicu Riter, moram razgovarati sa njom. -Uh, jebo te Corinna ovaj je gori od beskućnika. -Goni se odavden ili zovem policiju. Aston galami. Tip i dalje stoji na mjestu pa pogleda prema meni dok sa Astonovom suprugom stojim par metara dalje. -Corinna, moram razgovarati sa tobom. Lik se obraća meni. A Aston popizdi pa ga uhvati za duksericu i povuče ga prema izlazu. Ovaj šakom opali Astona pa mu se istrgne iz ruku i pođe prema meni. Petra vrišti i mene tegli prema stanu. š jebeno objaš -Rekao sam da moram razgovarati sa tobom, barem mi duguje
njenje. Ukopam se na mjestu dok me Petra tegli za ruku. -Tobiase, progovorim iznenađeno. No Aston u tom stiže iza Tobiasa i uhvati ga sa leđa dok mu drugom rukom pritisne vrat. -Stani Astone, poletim prema njima. Pusti ga. Poznam ga. Pusti ga govorim glasno. Aston ga napokon pusti, a Tobias se zakašlje držeći se za vrat. -Nema šta, ovaj ti je neka prava faca dok ovako tretira invalida. Govori Tobias. -Isuse Tobiase što radiš ovdje, prepao si me. -Moramo razgovarati. On mi opet govori. -Astone oprosti zbog ovoga. -U redu je. Kaže mi on pa pogleda u Tobiasa.
- 205 -
Prijatelju oprosti što sam te napao, mislili smo da si beskućnik. Ne govori ništa već gleda u mene. Kapuljača mu je na glavi, a lice obraslo gustom bradom. Ulazimo u moj stan. -Izvoli sjedi ponudim mu trosjed, ali on i dalje stoji na mjestu i bulji u mene. -Voliš li ga. Upita me grubim glasom. -Koga. Totalno me zbunilo ovo njegovo pitanje. -Onog lika sa kojim se sada viđaš. Voliš li ga. -Uh, Tobiase on...mi... -Samo reci da ili ne. -Ne. Mi uopće nismo skupa, napokon procjedim kroz zube. -Nego tko je on. Neugodno mi je jer ne znam kako da mu kažem zašto je ona slika uopće stavljena. Ali na kraju pomislim, ma tko ga jebe. Ne moram se ja njemu ni šta pravdati. -Ne bitno tko je on. Bitno je zašto si se vratio Tobiase?
- 206 -
Sjedim joj pred vratima dva sata u nadi daću je vidjeti i reći joj sve ono što nisam izgovorio, a ona se pojavi sa nekim mrgudom misleći da sam beskućnik. Kaže da nije sa onim likom sa fotke što me totalno zbuni. Pita me zašto sam se vratio, ali jebeno ne mogu da progovorim pa samo buljim u nju kao kakav manijak. -Corinna žao mi je za sve. Ona podiže ruku i ja prestanem pričati. -Tobiase samo mi reci jedno. Zašto si otišao? Udahnem duboko, pa joj reknem sve onošto me mučilo i natjeralo na bijeg. -Ne znam Corinna, valjda sam jednostavno bio preplašen. Nakon trudnoće nešto se u meni slomilo. Ja sam kriv za sve, jebeno sam namjerno to napravio. Nisam pazio. Bio sam očajan kad si otišla i pomislio sam ako zatrudniš bit ćeš zauvijek vezana za mene, no napravio sam glupost misleći da će to išta promjeniti. Pogledam u nju i vidim šokirani izraz na njenom licu. No prisilio sam se nastaviti, moram joj sve reći.
- 207 -
Ti si bila loše samo zbog moje nepromišljenosti, ja sam ti to napravio. Nisam šta znao kako da se postavim, bio sam sjeban, a ti si bila tiha i nisi mi ni
govorila o tome kako se osjećaš. To me još više zbunilo jer nisam znao što da radim. Plašio sam se što će biti nakon operacije, kako da ti pomognem kad ne mogu ć
razumijeti, kad ne mogu ni sam sebi pomo i kamo li tebi. Jebeno znam da te nisam ničim zaslužio. Plašio sam se da ćeš jednog dana i sama shvatiti kako ti nisam dovoljan i nisam onošto si očekivala i da ćeš otići. Trebalo mi je malo više vremena i prostora da bi sam sa sobom riješio neke stvari. Znam da sam izabrao totalno krivi trenutak i žao mi je što nisam bio tu kad si me trebala. Oči su mi se napunile suzama ali sam ih brzo otjerao. Neću biti slabić i plakati. No njezinom pogledu očito ništa nije moglo pobijeći. -Tobiase, pogledaj me. Inzistirala je. č Podigao sam pogled i sreo se sa njenim uplakanim i opet sam bio na rubu pla
a. šao -I što si shvatio u ova dva i pol mjeseca dok si se sakrivao od sviju. Jesi na
to što si tražio. Odmahnuo sam glavom. -Ne, jer sam shvatio da sve što trebam i što tražim sam ostavio sa tobom. Uzeo sam je za ruke i pogledao u oči. -Jesam li zakasnio Corinna, jesam li te već izgubio? Odmahnula je glavom.
- 208 -
-Hoćeš mi dozvoliti da ostanem uz tebe i da dokažem i sebi i tebi i cijelom svijetu da te zaslužujem. Kimnula je plačući. Zagrlio sam je čvrsto je držeći uz svoja prsa. ć
š
ć
ć
š š
ć
ć
-Obe avam ti da nikad vi e ne u oti i. Sve da me poku a otjerati, ne u oti i. Ako te ikad više povrijedim imaš moju dozvolu da mi polomiš svaku kost u tijelu. Mazio sam je po kosi i ljubio uplakane oči. -Volim te Corinna. Rekao sam gledajući je u oči. -Volim i ja tebe Tobiase. Poljubio sam joj drhtave usne i time zapečatio naše osjećaje.
- 209 -
Tri godine poslije Tobias me grli sa leđa dok stojim u kuhinji i pravim kašicu za našu kćer Hope koja je jučer napunila osam mjeseci. -Treba li ti pomoći ljubavi šapuće mi na uho. -Može, ti je ovaj put hraniš, meni uvijek napravi nered pa imam cijeli dan posla dok očistim za njom. -Naravno mila, nije problem. Ljubi me po vratu a ja cičim. -Prestani, ljutim se na njega. -Tko ti je kriv, sama si se izdala. Gricne me za vrat pa me lupi po guzi. Stavljam Hope u hranilicu i zovem Tobiasa da se uhvati posla. Trčim prema vratima jer je netko očito tek otkrion zvono. Ulaze Tobiasev otac i njegova nova djevojka a u ruci nose ogromnu kutiju. -Što je to za boga miloga. -Dvorac za dedinu princezu. Govori on i odlazi prema vanjskoj terasi. Gdje je dedina princeza galami on kroz kuću. Sara me poljubi u obraze i sleže ramenima. -Oprosti, ali nije se dao smetnuti, čim ga je ugledao u izlogu kupio ga je.
- 210 -
-Sjedite na terasu odmahće mo doći, Tobias upravo hrani Hope. -Ništa od jela, govori Tobias iza mojih leđa pa pozdravlja Saru. Čim je čula djeda sve je ispljunila. Pokazuje mi na svoju majicu.
-Kad se vraćate, pita nas Sara. -Zar negdje idemo? Upitam zbunjeno. -Oh, kaže ona pa ode prema terasi. Gledam u Tobiasa koji se smije, ali ne objašnjava mi ništa. -Imaš pola sata da se spremiš, kaže mi i ode za njima na terasu. -Kamo će mo, bar mi reci šta da obučem govorim za njim. On mi samo namigne i nestane vani. Znala sam, naše male zločeste stvari. Sva lepršam dok trčim u sobu. Obučem žutu haljinu do koljena i šarene štikle na cvijetiće. Tobias dolazi za mnom u garderobu, izvlači crne hlače i crnu košulju. -Jeli ovo ok, pitam ga dok ga promatram u ogledalu kako se odjeva. -Savršeno. Idemo li? Vozimo se sat vremena u smjeru juga. -Kamo me vodiš, pitam ga radoznalo. -Vidjet ćeš. Stižemo do hotela i spa centra. -Jesi za malo uživanja mila. -Gledam u njega sva raznježena.
- 211 -
-Uvijek. Nakon par masaža i izležavanja u jacuziu uputimo se u sobu koja je rezervirana za nas do sutra ujutro. U sobi nas čekaju svijeće i latice ruža pobacane po podu i večera za dvoje. -Ajme Tobiase prelijepo je. Grlim ga i ljubim. -Za moju ženu samo najbolje. -Misliš buduću ženu. -Ti si moja žena bez obzira na papire. A taj prsten na tvojoj ruci je dokaz. Ljubi mi prste. Nakon obilne večere i koje čaše vina, Tobias mi donosi paket i pruži mi ga. -Što je ovo, pitam gledajući u crveni paket sa bijelom mašnom. -Desert. Kaže mi i sjeda na krevet dok ja lagano odvezujem mašnu i otvaram kutiju. Unutra se nalaze tri kutije. Otvaram prvu i unutra na đem crni čipkasti veš, halteri i samostojeće čarape. Lice mi gori od samog pogleda na nešto ovako prozirno i sexy. Gledam u njega. Ozbiljan je kao smrt. Otvaram drugu kutiju, u njoj je par predivnih crnihštikli sa ogromnom petom. U trećoj kutiji su čokoladne bombonjere. Gledam u sve ovo ispred sebe. -Jesi spremna, Tobias me pita. -Za što, upitam ga praveći se nevina i zbunjena. -Pa za desert, naravno. - 212 -
Kimnem glavom, nemoćna išta više reći. -Obuci rublje i obuj štikle, kaže mi dok skida svoje cipele. Polako se skinem pa obučem gaćice i grudnjak, zatim haltere i na kraju samostojeće čarape i štikle. On me gleda sa kreveta i oblizuje usne. -Uzmi bombonjeru i dođi ovamo, pokazuje na krevet. Par minuta kasnije ležimo u krevetu i hranimo se međusobno čokoladicama. On gol a ja u sexy opravici. Kušamo se međusobno jedući čokoladu, pijući vino i igrajući se ledom. Volim ove naše natrane igrice. Otkrivam skupa onu mračnu stranu koja nas privlači. Tobias me kuša dok ga ja ližem i sisam. Nakon treće runde oboje zaspimo zamazani čokoladom. U jutro odlazimo iz hotela držeći se za ruke. Kao svaki obični par koji s vremena na vrijeme voli začiniti svoj život. Gledam u svoju kraljicu kako se smije dok priča sa poznanicima. Tako je slatka i nježna, prava dama. Sva je fina i draga. Prava žena kakvu muškarac treba, savršena sa izvana, a kad se vrata zatvore i ostanemo sami postane kraljica noći. Moja kraljica. Moje sve.
- 213 -
- 214 -
