SVEUČILIŠTE U MOSTARU FILOZOFSKI FAKULTET STUDIJ ARHEOLOGIJE
Ivana Čačija
OLIMPIJSKE IGRE
Referat
Mostar, 2011.
UVOD
Malo se koji narod na svijetu može pohvaliti manifestacijom kakva je kod Grka bila Olimpijada. Olimpijske igre su rijedak primjer kako jedna plemenita ideja, stvorena u davno doba, može trajati i otrgnuti se od zagrljaja zaborava, da bi u naše suvremeno doba okupila i
zbližila ljude bez obzira na rasnu, nacionalnu, vjersku, geografsku ili političku pripadnost. Tvorci ovih starih igara su isticali načela koja nadilaze čisto odmjeravanje fizičke snage, vještine, sposobnosti i izdržljivosti pojedinca. Iznad svega bila je to tzv. EKEHEIRIA – sveti mir, koji je nalagao da se nekoliko mjeseci prije, za vrijeme i poslije održavanja igara moraju obustaviti neprijateljstva, sukobi ili ratovi izmeĎu zajednica grčkog svijeta, kako bi se omogućile nesmetane pripreme i odvijanje igara. Pored ekeheir ie igre su imale niz drugih vrijednih sadržaja. MeĎu njima je bila proklamacija pravičnosti i moralne uzvišenosti koja je obvezivala kako natjecatelje,tako i organizatore pa i gledatelje. Igre su predstavljale dogaĎaj od najvećeg značenja. Pobjednik u neko j od disciplina postajao je živi ideal svega onoga što je krasilo ovu manifestaciju. Postajao je nacionalni heroj, a u nekim slučajevima uvrštavan je u red bogova. Zbog općih svjetskih zbivanja i promjena do kojih je došlo pred kraj antike, a koja su zahvatila i grčki svijet Olimpijske igre su bile prepuštene zaboravu. Ali one su ipak oživljene i obnovljene, te opet poručuju sve one vrijednosti koje su isticali još stari Grci, a koje su ostale nepromijenjene i aktualne i za naš suvremeni svijet.
1. OSNIVANJE OLIMPIJSKIH IGARA
Olimpijske igre su dobile naziv po mjestu održavanja- Olimpiji, koja se nalazi u SZ dijelu Peloponeza, u pokrajini Elidi. Olimpija je predstavljala svetište sa prastarom kultnom tradicijom čiji su glavni sadržaj predstavljala sportska natjecanja u čast boga Zeusa. Olimpija kao svetište nije mogla nikada biti naseljena budući da je svojim sadržajem prvenstveno služila kultu. Tek u godini kada su se održavale igre, Olimpija je primala stanovnike. U razmaku izmeĎu dvije Olimpijade posjetitelji su bili tek prolaznici koji su nakratko dolazili da posjete Zeusov, Herin ili neki drugi hram , da polože poklon i da se nakon razgledavanja vrate. Porijeklo i utemeljenje igara
kao i samog svetišta, pada u daleko doba. To je bilo tako davno da čak i stari Grci o tome nisu ništa znali, osim onoga što su im govorili mitovi. Jedan od njih govori i o osnivanju Olimpijskih igara: U gradu Pisi, nedaleko Olimpije vladao je kralj Ojnomah. Proročište mu je reklo da će poginuti od ruke svoga zeta. Kada mu je kći Hipodameja dorasla za udaju o njezinoj ljepoti se pročulo po cijeloj Grčkoj. Dolazili su prosci sa svih strana ali je otac nije nikome davao. Kako bez razloga nije mogao stalno odbijati najuglednije grčke prinčeve, objavio je da će je dati onome tko ga pobijedi u kolskim trkama, u protivnom, poginut će od njegove ruke. Znao je da je u tome nepobjediv. Prosci su prihvaćali uvjet i trčalo se od Pise do Olimpije. Ojnomah je bio toliko uvjeren u svoju premoć da je svakom protivniku davao odreĎenu vremensku prednost, a onda bi i sam krenuo, sustizao prosca svoje kćeri i u leĎa mu zabijao oštro koplje. Na taj je način poginulo trinaest prosaca. A onda se jednog dana pojavio mladi junak Pelop. Iako je bio uplašen nije odustao jer je bio zaljubljen u Hipo demeju. Poslužio se varkom. Uspio je pridobiti Ojnomahovog kočijaša Mirtila uz pogodbu da će mu dati pravo na prvu bračnu noć sa Hipodamejom. On nije oklijevao jer je i sam bio potajno zaljubljen u svoju gospodaricu. Kad je došao dan utrke Mirtil je na kolima neprimjetno zamijenio kotače. Umjesto drvenih stavio je voštane koji su se u toku utrke, baš kad je se Ojnomah spremao da probode Pelopa, raspali. Nakon toga Pelop je dobio za ženu Hipodameju, a s njom i prijestolje njezinog oca. Kad je potom Mirtil zatražio obećanu nagradu Pelop ga je bacio niz litice. Umirući, izrekao je kletvu kojom je prokleo i Pelopa i njegovo potomstvo. Pelop je ustanovio svetkovine u čast boga Zeusa a na spomen trka, poginulih heroja i strašnog Ojnomaha. Prema vijestima antičkih pisaca Olimpija je još u njihovo doba bila puna spomenika koji su se dovodili u vezu s mitskim dogaĎajima. MeĎu njima su bile i grobnice mitskog heroja Pelopa i poginulih Hipodamejinih prosaca.U najstarije doba Olimpijske igre su
imale samo lokalno obilježje. Na njima su sudjelovali samo stanovnici susjednog grada Elide, a onda se postupno uključila cijela Elida. Prvi zapis o Olimpijskim igrama je bio 776. godine.
2. OPIS OLIMPIJE Mjesto gdje su se odvijale igre od najstarijih vremena se zvalo Olimpija. Tu je bilo
svetište Zeusa i Here. Kroz dugo razdoblje Olimpija nije ostala neizmjenjena. Uvijek se gradilo, dograĎivalo, popravljalo ili rušilo, pa se slika Olimpije stalno mijenjala. Olimpija kakvu danas poznajemo uglavnom pripada razdoblju kasne antike, odnosno rimskoj epohi. Rezultati
istraživanja su pokazali da jezgra Zeusovog svetišta potječe iz mikenskog doba. U arhajsko doba Olimpija već ima općegrčki značaj i ugled. Tijekom 6. st. grade se riznice grčkih gradova u koje su polagali zavjete svetištu. U ovo doba su udareni temelji stadionu na kojem su se održavala sva natjecanja osim konjskih utrka. U doba klasike (5. – 4. st. stare ere) Olimpija je doživjela najveći razvoj. Od 471. do 456. godine stare ere graĎen je Zeusov hram. Nekoliko godina kasnije Fidija je izradio Zeusov kip od zlata i slonovače, u sjedećem stavu, visok preko 12 metara. Stari stadion je sredinom 5. st. zamijenjen novim. U isto vrijeme podignuti su pomoćni tereni koji su služili za uvježbavanje sportaša. Tijekom 4. st. Olimpija je doživjela radikalne promjene. Podignut je hram posvećen Majci bogova. SagraĎen je Filipeijon-okrugla zgrada, u kojoj su postavljani portreti makedonske kraljevske kuće, zatim Leonidaijon,nazvan po svom tvorcu Leonidi. Od 5. st. podižu se statue pobjednika na igrama. U helenističko doba(3. – 1. st.) nastaje Theokoleon,namijenjen trojici vrhovnih svećenika. Zbog većeg broja natjecatelja podignuti su novi sportski tereni za vježbanje-Gimnazion i Palestra, te zgrada za njihov smještaj. U doba Rimskog Carstva Olimpija je izgubila onaj značaj i ugled kakav je imala u doba grčke samostalnosti. U doba kasne antike i za vrijeme Bizanta (3. i 4. st.) olimpijsko središte je bilo pretvoreno u ruševinu.
3. ORGANIZACIJA IGARA
Olimpija je kroz duže razdoblje bila naizmjenično u rukama gradova Pise i Elide. Ifit, koji je 776. godine obnovio igre, bio je kralj Elide pa su od tada igrama upravljali EliĎani. Igre su se po pravilu održavale svake četvrte godine. Nekoliko mjeseci prije početka, iz Olimpije su se upućivali sveti glasnici-spondofori, u sve krajeve Grčke da objave početak igara. Pravo sudjelovanja su imali svi pripadnici grčkog naroda, osim onih koji su bili kažnjeni zbog narušavanja pravila igara, osobe koje su bile kažnjivane za bilo koji zločin te robovi po roĎenju. Natjecatelj nije smio imati nikakvu moralnu ni fizičku manu. Igre su održavane sredinom ljeta. Početak je bio s danom kad se javljao puni mjesec nakon ljetnog solisticija. Već nekolik o mjeseci prije početka igara, do tada pusta Olimpija je odjednom oživjela. Prvi su dolazili članovi Panegirisa(Nacionalna skupština Olimpije), a zatim sportaši sa svojom pratnjom, trenerima i robovima. Kako se bližio dan otvaranja igara počeli su stizati i posjetitelji. Za svakog Grka bio je san i sveta dužnost da bar jednom u životu doĎe u Olimpiju. MeĎu brojnim posjetiteljima bilo je i onih koji su dolazili iz drugih razloga- trgovci, zabavljači, vračevi, varalice, skitnice. Za ovako
velike igre trebala je savršena organizacija. O tome se brinuo čitav niz službenika koji su po
komisijama bili zaduženi za odreĎene poslove. Svatko je znao što je njegov zadatak i sve se odvijalo u najboljem radu. MeĎu brojnim službenicima, najveću čast su imali suci (Heladon ici). Kako se povećavao broj disciplina rastao je i broj sudaca. Oni su vodili brigu oko organizacije, nadgledali su natjecatelje prije i tijekom natjecanja, donosili odluke o pobjednicima. Njihovi glavni pomagači su bili alutoi-koji su ujedno bili i čuvari reda. Suci su u Olimpiju morali doći devet mjeseci ranije. Trebali su upoznati natjecatelje te su ih upoznavali sa pravilima igre i nadgledali su njihove pripreme. Discipline u kojima su se natjecali bile su: pješačke utrke, hrvanje, šakanje, skok u dalj, bacanje diska i utrka konjskih zaprega.
4. OTVARANJE IGARA I NATJECANJA
Nakon što su završene sve pripreme s uzbuĎenjem se čekao dan otvaranja igara kao i samo natjecanje. Svečanost je započinjala prinošenjem žrtava bogu Zeusu i ostalim bogovima koji su imali hramove na tom mjestu. Zatim je slijedilo polaganje zakletve sudaca, natjecatelja,
njihovih roditelja, trenera. Poslije toga su obavljani drugi kultni obredi i s tim je završavao prvi dan svečanosti. Drugi dan je bio odreĎen za natjecanje dječaka. Treći dan je bio najuzbudljiviji. Bio je namijenjen za natjecanje muškaraca. Ranom zorom suci su dolazili na stadion. Natjecatelji su vršili posljednje pripreme i na borilište su izlazili nagi. Prve na redu su bile pješačke utrke. Polazak se najavljivao zvukom trube. Iza trčanja slijedilo je natjecanje u hrvanju. Natjecanje se odvijalo tako da su se protivnici odreĎivali ždrijebom. Mazali su se uljem čime su postizali veću elastičnost mišića, a potom su se posipali prašinom da bi se otklonila skliskost. Da bi se pobijedio protivnik trebao ga je oboriti bar dva puta na zemlju i držati ga oborena sve dok sudac ne kaže tko je pobjednik ili prisiliti protivnika da sam izjavi da je pobijeĎen. Slijedeće natjecanje bilo je šakanje. To je bilo najteže i najbrutalnije natjecanje pa je broj prijavljenih bio mali. U ovu kategoriju natjecanja spadao je i pankracij-kombinacija šakanja i hrvanja. To je bila veoma gruba borba jer je protivnicima bilo sve dozvoljeno. Skok u dalj čini jednu od pet disciplina petoboja. Umijeće se sastojalo u tome da se skakač svom snagom odbaci s mjesta nastojeći da skoči što dalje. Bacanje diska predstavljalo je disciplinu koja je zahtijevala veliku tehničku obučenost. Disk je imao oblik okrugle pune ploče sa zadebljanjem na sredini s obje strane. Bio je izraĎen od bakra ili bronce, ali su se pravili i od željeza, kamena, drveta. Četvrti dan bio je predviĎen za kolske i jahaće utrke koje su izazivale najviše uzbuĎenja. Natjecanje u ovim disciplinama odvijalo se na hipodromu dužine 1538 metara. U ovom natjecanju sudjelovali su bogatiji graĎani. Sve je zavisilo od spretnosti i iskustva vozača ali i od kvalitete konja. S obzirom da su utrke ove vrste pobuĎivale najveći interes gledatelja, natjecatelji su sudjelovali u utrkama sa najvećim ambicijama. Peti dan igara bio je predviĎen za proglašenje pobjednika, podjelu nagrada i vjerske obrede. Pobjednike su prozivali uzvikujući njihovo ime, ime oca i majke, te ime njegovog rodnog grada. Prozvani je prilazio nag, držeći u ruci maslinovu grančicu kao simbol
pobjede , do svečane tribine. Najstariji sudac na glavu mu je stavljao maslinov vijenac kao
najveću nagradu koja se mogla dobiti. Vijenci su bili napravljeni od grančica svete masline koja je rasla nedaleko od Zeusovog hrama. Nakon podjele nagrada slijedio je vjerski obred. U
Zeusovu hramu su prinosili žrtve zahvalnice bogovima. Trijumf koji su pobjednici doživjeli u Olimpiji bio je samo početak onog što ih je čekalo po povratku u domovinu. Dočekati heroja igara bila je stvar od općeg državnog značenja, jer je slava pobjednika uzdizala ugled rodnog grada. Doček je bio opći narodni praznik. Onaj natjecatelj koji bi pobijedio na sve četiri svehelenske igre-Olimpija, Delfi, Istam i Nemeja, dobivao bi naslov pobjednika ciklusa. Ugled takvog pobjednika protezao se kroz v ijekove i mogao se još za života uvrstiti meĎu bogove.
5. SUDBINA OLIMPIJSKIH IGARA
Pad Olimpijskih igara počeo je kad su Grci izgubili samostalnost(kraj 3. st. stare ere). Iako su Rimljani podržavali igre pa i sami sudjelovali na njima, one su izgubile svoj sadržaj. Mnogo je doprinijela i kršćanska propaganda. Kršćanstvo je bilo ljuti neprijatelj svih poganskih manifestacija, posebno onih javnog karaktera kakve su bile gladijatorske igre u Rimu te
Olimpijske igre. Što je više jačala uloga crkve u državi sve su više rasle kritike. Milanski je biskup Ambrozije zaprijetio caru Teodoziju isključivanjem iz crkve ako ne zabrani klanjanje kultovima i održavanje njihovih manifestacija. Car je morao popustiti i 394. godine donio je dekret kojim su ukinute Olimpijske igre. Posljednje su održane 392. godine. Ukupno ih je bilo 292 koje su se održale kroz razdoblje od 1168 godina. I Olimpija je doživjela sličnu sudbinu kao i igre. Protivnici su rušili, pljačkali i ravnali sa zemljom sve pred sobom. Olim pija je izgubila značaj, sjaj i veličinu koju su Grci gradili više od 1000 godina. Rijeke Alfej i Kladej su učinile veliku uslugu arheologiji. Svojim nanosima su postupno zatrpavali ruševine, pa su na taj način sačuvani ostaci ostataka. Arheolozi su iskopali skoro cijelu Oli mpiju, pa su nam poznati brojni spomenici- hramovi, borilišta, stadion, hipodrom.
