pojam i osnovne karakteristike multiplikatora

Pojam i osnovne karakteristike principa multiplikatora

.

1. UVOD Jedno od najznačajnijih mjesta u sistemu savremene građanske ekonomske teroije reprodukcije zauzima analiza principa multiplikatora. Ističući značajnost Keynesove teorije multiplikatora S.H.Harris piše : ˝ Multiplikator i sklonost ka potrošnji predstavlja skelet Keynesovog sistema.˝ sve su tržišne aktivnosti iskusile kolebanja privredne aktivnosti, bilo kada se javlja nezaposlenost u vrijeme depresije ili kada brzi porast potražnje vodi ka inflaciji. Kako se mogu objasniti ta kolebanja privredne aktivnosti? Metode agregatne potražnje i ponude mogu pomoći u objašnjenju kretanja proizvodnje i razine cijena. Treba tačno analizirati zašto se AS ili AD pomiču, i predvidjeti koliko će se promjeniti proizvodnja s promjenama investicija ili državne potrošnje ili neto izvoza. U tu svrhu se razvija Keynezijanski model multiplikatora.

___________________________________________________________________ 1


.

2. MODEL MULTIPLIKATORA Model multiplikatora je makroekonomska teorija koja se upotrebljava da bi se objasnilo određivanje proizvodnje u kratkom roku. Naziv multiplikator dolazi do nalaza da svaki dolar promjene određenih rashoda (npr.investicija) vodi kapromjeni (ili multipliciranoj promjeni) GNP većoj od jednog dolara. Model multiplikatora objašnjava kako šokovi investicija, vanjske trgovine, državnih poreza i politika potrošnje mogu uticati na proizvodnju i zaposlenost u privredi s neiskorištenim resursima. Model multiplikatora objašnjava djelovanje agregatne potražnje tačno pokazujući kako potrošnja, investicije i druge varijable uzajamno djeluju da bi odredila agregatnu potražnju. Glavna je pretpostavka u modelu multiplikatora da su cijene i nadnice u kratkom roku zadane ili fiksne, tako da sve prilagodbe šokovima ili ekonomskim politikama stižu na proizvodnju i zaposlenost. Ova pretpostavka o fiksnim nadnicama i politikama je korisna na kraći rok, međutim tokom dužeg razdoblja moramo uzeti u obzir reakcije cijena i nadnica koje se javljaju zbog izazvane agregatne potražnje i s promjenama u potencijalnoj proizvodnji i troškovima proizvodnje.

2.1 Određivanje proizvodnje s uključenom štednjom i investicijama Y=S+C Štednja i investicije ovise o vrlo različitim faktorima: štednja ovisi o pasovnom smislu o dohotku, dok investicije zavise o proizvodnji i različitim drugim faktorima (kao što su: budući očekivani dohodak, kamatnjak, porezna politika i poslovno povjerenje). S

+

e j i c i t s e v n i i a j n d e t Š

Tačka ravnoteže E I

I

GNP M

-

S Bruto društveni proizvod Grafikon 1. Kako štednja i investicije određuju dohodak

___________________________________________________________________ 2


.

Tačka ravnoteže razine nacionalnog dohotka određena je sjecištem krivulja štednje i investicija. Vodoravni pravac I pokazuje da su investicije konstantne na naznačenoj razini. Tačka E pokazuje mjesto gdje se sijeku krivulje investicija i štednje. Ravnotežni GNP nalazi se u sjecištu krivulja SS i II jer je to jedina razina GNP gdje je željena štednja kućanstva tačno jednaka temeljnim investicijama preduzeća. Zbog jednostavnosti, treba posmatrati investicije kao eksternu ili autonomnu varijablu, varijablu varijablu čija je razina određena izvan modela. 2.1.1 Značenje ravnoteže

Zašto tačka E na grafikonu predstavlja ravnotežu? Razlog tome je što je u tački E željena štednja kućanstva, jednaka željenim investicijama preduzeća. Kad željena štednja i investicije nisu jednake, proizvodnja će težiti da se podesi na gore ili dole. Krivulje štednje i investicija prikazane na grafikonu predstavljaju njihove željene (planirane) razine. Navodimo tri slučaja ako bi se vidjelo, kako se proizvodnja prilagođava do izjednačenja željene štednje i željenih investicija. U prvom slučaju, sistem je u tački E, gdje krivulja onoga što poduzeća žele investirati siječe krivulju štednje tj.onoga što kućanstva žele uštedjeti. Kada su planovi svih ispunjeni, svi će biti zadovoljni da nastave raditi što su do sada radili. U ravnoteži, preduzeća neće slagati zalihe na polici, niti će njihove prodaje biti tako velike da ih tjeraju na proizvodnju dodatnih roba. Tako će proizvodnja, zaposlenost, dohodak i potrošnja ostati neizmjenjeni. U tom slučaju GNP ostaje u tački E, i tu tačku nazivamo ravnotežnom. Drugi slučaj počinje sa GNp višim od onog u tački E, GNP je desno od M, na razini dohotka gdje je krivulja štednje viša od krivulje investicija. Zašto sistem ne može tamo ostati zauvijek? Zato jer na toj razini dohotka, obitelji štede više nego što poduzeća žele investirati. Preduzeća će imati premalo kupaca i veće zalihe neprodate robe, nego što to žele. U takvoj situaciji preduzeća samo mogu smanjiti proizvodnju i otpostiti radnike. U trećem slučaju treba pokazati da će se snažne sile staviti u pogon da vrate GNP istočno, natrag u tačku E, u slučaju kad je on ispod svoje ravnotežne razine. Sva tri slučaja vode ka istom zaključku: jedina ravnotežna razina GNP je u tački E, gdje se sijeku krivulje štednje i investicija. U svakoj drugoj tački, željena štednja kućanstva se ne podudara s željenim investicijama poduzeća. Ova razlika usmjeriti će preduzeća da promijene razine proizvodnje i zaposlenosti, i tako vratiti sistem u ravnotežni GNP. GNP.

2.2 Određivanje proizvodnje pomoću lične potrošnje i investicija Osim jednakosti štednja-investicije, postoji i drugi način da se pokaže kako se određuje proizvodnja. Ravnoteža je ista, ali razumijevanje određivanja proizvodnje se produbljuje ako se upotrijebi metoda lična potrošnja plus investicije(C+I). Kako funkcionira pristup C+I? Grafikon 2 prikazuje krivulju ukupne potrošnje nacrtanu nasuprot ukupne proizvodnje ili dohotka. Crni pravac CC je funkcija potrošnje, koja prikazuje razinu željene lične potrošnje koja odgovara svakoj razini dohotka. Tada se dodaju željene investicije. Nakon toga unosimo crtu s nagibom od 45° da nam pomogne identificirati ravnotežu. ___________________________________________________________________ 3

.


U bilo kojoj tački na crti ukupna razina lične potrošnje, plus investicijska potrošnja tačno je jednaka ukupnoj razini proizvodnje. Tamo gdje je željeni iznos potrošnje, predstavljen krivuljom (C+I), jednak ukupnoj proizvodnji privreda se nalazi u ravnoteži.

C+I

E

I a j n š o r t o p a n p u k U

C C+I

I

C

45° D

B

M

GNP

Bruto nacionalni proizvod Grafikon 2. Kako potrošnja i investicije određuju dohodak

Krivulja ukupne potrošnje (C+I) pokazuje razinu željenih izdataka potrošača i preduzeća na svakoj odgovarajućoj razini proizvodnje. Privreda je u ravnoteži u tački u kojoj krivulja (C+I) presijeca pravac od 45°u tački E na grafikonu 2. u tački E privreda je u ravnoteži jer su na toj razini željeni rashodi za ličnu potrošnju i investicije tačno jednaki razini ukupne proizvodnje. Bitno je shvatiti zašto je tačka E ravnoteža. Ravnoteža nastaje kada je planirano trošenje jednako planiranoj proizvodnji. Kada bi sistem odstupio od te ravnoteže, na razinu proizvodnje D, tada bi crta trošenja C+I bial iznad crte s nagibom od 45°, pa bi planirano trošene bilo veće od planirane proizvodnje. To znači da bi potrošači kupovali više nego što preduzeća proizvode. U toj neravnotežnoj situaciji prodavači bi reagirali povećavajući svoje narudžbe,a proizvođači bi ponovo pozvali otpuštene radnike i ubrzali svoje proizvodne linije. Prema tome, neravnoteža trošenja dovodi do promjene proizvodnje. Postoje razlike između planirane količine ili potrošnje date funkcijom potrošnje ili krivuljom potražnje za investicijama i stvarne količine potrošnje ili investicijamjerenih nakon izvršenja. Stvarne će se investicije često razlikovati od planiranih investicija kad stvarne prodaje nisu jednake planiranim prodajama i kad se poduzeća zbog toga nedragovoljno suočavaju s gomilanjem ili smanjivanjem zaliha. Samo kad je razina

___________________________________________________________________ 4


.

proizvodnje takva da je planirano trošenje na C+I jednako planiranoj proizvodnji tada neće biti natojanja da se mijenjaju proizvodnja, dohodak ili trošenje.

3. IZRAČUNAVANJE I GRAFIČKI PRIKAZ MULTIPLIKATORA Logično je da će porast investicija povećati razinu proizvodnje i zaposlenosti, ali za koliko? Keynesov model multiplikatora pokazuje da će povećanje investicija dovesti do povećanja GNP za povećani multiplicirani iznos- za iznos veći od samog sebe. Multiplikator je broj s kojim treba pomnožiti promjenu investicija da bi se odredila rezultirajuća promjena ukupne proizvodnje. Npr. Unajme se nezaposleni resursi da bi se sagradila drvarnica vrijedna 1000KM. Stolari i proizvođači stolarske građe dobiće dodatnih 1000KM dohotka. Ako svi oni imaju graničnu sklonost potrošnji od 2/3, potrošiće se 666,67KM na nova potrošna dobra. Proizvođači ovih dobara, sada će dobiti novi dohodak od 666,67. ako je njihova MPC također 2/3, oni će sada, kada je njihov red trošenja, potrošiti 444,44KM, ili 2/3 od 666,67KM. Proces će se nastaviti tako da će svaki slijedeći krug potrošnje iznositi 2/3 prethodnog. Tako je ovom primarnom investicijom od 1000KM pokrenut beskonačni lanac dodatne sekundarne potrošnje. Iako se radi o beskonačnom lancu, njegove vrijednosti su stalno opadajuće. 1 000,00KM 1 x 1000 KM + + 666,67 2/3 x 1000KM + + 2 444,44 (2/3) x 1000KM + + 3 296,30 (2/3) x 1000KM + + 4 197,53 (2/3) x 1000KM + + . . _______ __________________________ 3000KM 1/(1-2/3)x1000KM ili 3x1000KM Ovaj račun pokazuje da multiplikator uz MPC od 2/3 iznosi 3, one se sastoji od jedne jedinice primarnih investicija i dvije dodatne jedinice sekundarne potrošnje. Visina multiplikatora ovisi dakle o veličini MPC. On se može izraziti pomoću dvojnog koncepta, tj.pomoću MPS. Za MPS od ¼, MPC je ¾ , i multiplikator bi iznosio 4. za MPS od 1/3, multiplikator iznosi 3. Multiplikator je uvijek inverzan ili recipročan graničnoj sklonosti štednji. On je jednak 1/ (1-MPC). Jednostavna formula za multiplikator glasi: m = 1/(1-MPC) ili m = 1/MPS

Promjena proizvodnje proizvodnje = 1/MPS x promjena investicija = 1/ (1-MPC) x promjena investicija ili ΔQ = 1/MPS x ΔI ΔQ = 1/( 1-MPC) x ΔI

Drugim riječima, što je veće dodatno izdavanje na potrošnju, veći je multiplikator. ___________________________________________________________________ 5

.


3.1 Dijagram multiplikatora multiplikatora Pretpostavimo da je MPS jednaka 1/3 i da provala izuma uzrokuje 100 milijardi neprekidnih dodatnih investicijskih mogućnosti. Koliki će biti novi ravnotežni GDP? Ako je multiplikator 3, onda je odgovor 3900 milijardi KM. Grafik 3 može potvrditi taj rezultat. Stara krivulja investicija II pomaknula se prema gore za 100 milijardi KM na novu razinu I´I´. Novo je sjecište tača E´. Povećanje dohotka je tačno 3 puta veće od povećanja investicija. e j i c i t s e v n i i a j n d e t Š

S E´

400 300

I

200

I´

I E

I´

100

GDP

0 -100

S

3000

3500

4000

Bruto domaći proizvod (milijarde)KM Znamo da se željena štednja mora povećati i da mora biti jednaka većoj razini investicija. Jedini je način da se štednja poveća povećanje nacionalnog dohotka. Kada je granična sklonost štednji jednaka 1/3 i kada povećanje investicija iznosi 100 milijardi KM, dohodak se mora povećati 300 milijardi da bi donio 100 milijardi dodatne štednje koja je jednaka novim investicijama. Prema tome, u ravnoteži, 100 milijardi KM dodatnih investicija podstiče 300 milijardi dodatnog dohotka. To potvrđuje našu aritmetiku multiplikatora.

3.2 Vrste modela multiplikatora (GDP = f (promjena C, promjena I) Ovaj model je građen na pretpostavci da su najamnine i cijene u kratkom roku fiksne, tako da se svaka promjena ekonomske politike odražava na zaposlenost i proizvodnju. Ravnoteža društvene proizvodnje se postiže kada se planirana štednja izjednači s planiranim planiranim investicijama (S=I ). Prema metodi C+I, ravnoteža se uspostavlja uspostavlja kada je željeno trošenje na potrošnju i investicije jednako razini ukupne proizvodnje. OSNOVNI ILI JEDNOSTAVNI MODEL

C+I = GDP

___________________________________________________________________ 6


.

RAZVIJENI ILI KEYNESOV MODEL (GDP = f (prom C, pr. I, pr.G, pr.X)

Ovaj model analizira kako i potrošnja države (G) i neto izvoz (X) utječu na GDP. Visina multiplikatora državnih izdataka (m) ovisi o MPC, odnosno MPS. m = 1/ (1-MPC) = 1/MPS

Multiplikator državnih izdataka jednak je multiplikatoru investicija (k) te se oni jednim imenom nazivaju multiplikatorima izdataka. Ravnoteža nastaje kada su ukupni izdaci (državna potrošnja) (C+I+G) jednaki GDP-u. Privredna ravnoteža u modelu u koji je uključena i vanjska trgovina biti će kada je X=0, odnosno kada je C+I+G+X = GDP Multiplikator investicija (m) je broj koji množeći promjenu investicija daje promjenu

proizvodnje i GDP-a. Promjena GDP = multiplikator x promjena I Veličina investicijskog multiplikatora ovisi o graničnoj sklonosti potrošnji (MPC) odnosno šrednji (MPS). m = 1/ (1-MPC) = 1/MPS Promjena proizvodnje proizvodnje = Promjena investicija x 1/MPS Na višim razinama dohotka efekt multiplikatora biti će manji zbog opadajućeg MPC i rastućeg MPS. Primjena investicijskog multiplikatora ograničena je na stanje depresije kada u privredi postoje neiskorišteni resursi. Kada realni GDP pređe potencijalni GDP, multiplikatorski učinak investicija nestaje i pretvara se u inflacijsku potražnju. Porezni multiplikator multiplikator (m p ) )

m p = MPC x multiplikator izdataka Multiplikator otvorene privrede (mop ) )

Uz pomoć granične sklonosti uvozu (Mpm) određuje se mop. Mpm pokazuje za koliko će se povećati vrijednost uvoza, ako se GDP poveća za jednu jedinicu. mop = 1 / (MPS + MPm) Multiplikator zatvorene privrede (m zp ) )

Kako u zatvorenoj privredi nema uvoza, Mpm =0 pa je m zp = 1 / MPS

3.3 Multiplikator u okviru AS i AD Model multiplikatora je bio vrlo uticajan u makroekonomskoj analizi tijekom zadnjih pola stoljeća. Istodobno, on iz slike izostavlja mnogo makroekonomskih faktora. Zanemaruje ključni uticaj monetarnih faktora na kamatnjake, i kroz njih, na investicije i druge sastavnice proizvodnje koje su osjetljive na kamate. Također ispušta ponudu ekonomije, predstavljenu reakcijom agregatne ponude i cijenama. ___________________________________________________________________ 7

.


Analiza multiplikatora vrijedi i kad su sredstva neiskorištena, tj.kada je stvarna manja od potencijalne proizvodnje. Kad su faktori dovoljno neiskorišteni, povećanje agregatne potražnje može povećati razinu proizvodnje. Za razliku od toga, ako ekonomija proizvodi u skladu sa svojim maksimalnim potencijalom, prostora za povećanje jednostavno nema kada se povećava agregatna potražnja. Stoga povećanje potražnje u uvijetima pune zaposlenosti dovodi do viših cijena, a ne do povećanja proizvodnje. a) Mo Model multiplikatora

b) Pristup AS i AD

e j n e š o r t o n p u k U

e j n e š o r t Potencijal o ni GDP n p u k U C+I

AD

AS

Potencijal ni GDP

C+I C

E C

E AS

AD

GDP Q

Q p

Realni GDP

Realni GDP

Model multiplikatora je način shvatanja funkcioniranja ravnoteže AS i AD. Crtež a) prikazuje ravnotežu između proizvodnje i izdataka u modelu multiplikatora. U tački E, crta izdataka upravo siječe crtu čiji je nagib 45°. To dovodi do ravnotežne proizvodnje Q. Ravnoteža se može također vidjeti na b grafu, gdje krivulja AD siječe krivulju AS u tački E. Oba pristupa vode do potpuno iste ravnotežne proizvodnje.

4. FISKALNA FISK ALNA POLITIKA U OKVIRU MULTIPLIKATORA MULTIPLIKATORA Privrede pate od uzastopnih napada nezaposlenosti i inflacije. Jedno od prvih oružja koje su države razvijale, da bi ublažile privredne cikluse jest fiskalna politika, koja se sastoji od državnih rashoda na dobra i usluge(G), poreza i transfera (T). Jednostavni model multiplikatora treba proširiti da bi se pokazalo kako, dok postoje neiskorišteni resursi, promjene u G i T mogu utjecati na razinu nacionalne proizvodnje. Da bi se razumijela uloga države u ekonomskoj aktivnosti, mora se osvrnuti na državnu potrošnju i oporezivanje, uporedno s uticajem tih aktivnosti na potrošnju privatnog sektora. Kao što se može pretpostaviti , dodaje se G, da bi se dobila ___________________________________________________________________ 8


.

krivulja potrošnje C+I+G, i tako prikazala makroekonomska ravnoteža, kada je u igri prisutna država sa svojom potrošnjom i oporezivanjem. Ako je vrijednost poreza fiksna, ne može se ignorirati razlika između raspoloživog dohotka i bruto nacionalnog proizvoda. Ako se isključi štednja preduzeća i vanjska trgovina, GNP će biti jednak raspoloživom dohotku uvećanim za poreze. Međutim, ako se porezni prihodi drže konstantnim, GNP i DI će se uvijek razlikovati za isti iznos. Utvrđeno je da fiskalna politika snažno utiče na proizvodnju, kao i investicije. Paralela između investicija fiskalne politike sugerira, da bi fiskalna politika trebala imati multiplikativni efekt na proizvodnju i ti je potpuno tačno.

4.1 Multiplikatori državne potrošnje Multiplikator državne potrošnje predstavlja porast GNP koji je rezultat porasta državnih rashoda na dobra i usluge od 1KM. Početna državna kupovina dobra ili usluge, staviće u pokret lanac ponovne potrošnje: ako država gradi cestu, građevinari će trošiti dio svog dohotka na potrošna dobra, što će generirati dodatne dohotke, od kojih će neki biti ponovo potrošeni. U jednostavnom modelu koji se ovdje razmatra, konačan efekt na GNP dodatne marke G, bit će isti kao onaj dodatne marke (I): oba multiplikatora iznose 1/ (1-MPC). Multiplikator državne potrošnje sasvim je isti broj kao i investicijski multiplikator. Kako su oni jednaki, oba se nazivaju multiplikatorima potrošnje. Ako bi državni rashodi pali, uz poreze i ostale uticaje konstantne, GNP bi pao za promjenu G puta multiplikator. Državna potrošnja na dobra i usluge (G) važna je sila u određivanju proizvodnje i zaposlenosti. U modelu multiplikatora, ako raste G, proizvodnja će porasti za porast G puta multiplikator potrošnje. Državna potrošnja ima moć da stabilizira ili destabilizira proizvodnju tokom konjukturnog ciklusa.

4.2 Uticaj poreza Iako je visina poreznog multiplikatora manja od multiplikatora potrošnje, porezi imaju uticaj na ravnotežni GNP. Dolarske promjene poreza, gotovo su jednako tako snažno oružje protiv nezaposlenosti i inflacije kao i dolarske promjene državne potrošnje. Porezni multiplikator je manji od multiplikatora potrošnje za faktor jednak MPC. Porezni multiplikator= MPC x multiplikator potrošnje

Razlog zašto je porezni multiplikator manji od multiplikatora potrošnje je jednostavan. Kada država troši 1 $ na G, taj se 1 $ troši direktno na GNP. S druge strane, kada država smanji poreze za jedan dolar, samo se dio toga dolara troši na C, dok se dio poreznog smanjenja od 1 $ štedi. Razlika u reakciji na jedan dolar G i jedan dolar T dovoljna je da smanji porezni multiplikator ispod multiplikatora potrošnje.

5. VANJSKA TRGOVINA U MODELU MULTIPLIKATORA

___________________________________________________________________ 9


.

Iznenađujuće je da tokovi razmejen neke nacije mogu pokrenuti cijelu privredu. Tabela 1 pokazuje kako uvođenje neto izvoza, utiče na pdređivanje proizvodnje. Ukupna domaća potražnja u koloni 2, sastoji se od lične potrošnje, investicija i državne potrošnje. U koloni 3 dodan je izvor dobara i usluga, a on ovisi o inozemnim dohocima i proizvodnji, te o cijenama i deviznom kursu, a sve te varijable uzete su kao određene izvan modela.

Početna razina GNP 4,200 3,900 3,600 3,300 3,000

Domaća potražnja (C+I+G) 4,000 3,800 3,600 3,400 3,200

Izvoz (e)

Uvoz (m)

360 360 360 360 360

420 390 360 330 300

Neto Ukupna Tendencija izvoz potrošnja uticaja na (X=e-m) (C+I+G+X) prvredu -60 3,940 Smanjenje -30 3,770 Smanjenje 0 3,600 Ravnoteža 30 3,430 Povećanje 60 3,260 Povećanje

Tabela 1. Određivanje dohotka s uključenom vanjskom razmjenom (milijarde KM)

Uvoz ovisi o domaćim dohocima i proizvodnji, koji se jasno mijenjaju u tabeli. Primjer: zemlja uvijek izvozi 10% svoje ukupne proizvodnje, tako je uvoz iz kolone 4, 10% od kolone 1. Oduzimajući kolonu 4 od kolone 3 dobija se neto izvoz u koloni 5. to je negativan broj, kada uvoz nadmašuje izvoz i pozitivan broj kad je izvoz veći od uvoza. Neto izvoz u koloni 5 predstavlja neto dodatak toku potrošnje, kojem su doprinos dali stranci. Ravnotežna proizvodnja u otvorenoj privredi, pojavljuje se u tački gdje je ukupna potrošnja iz kolone 6 tačno jednaka ukupnoj proizvodnji. U tom slučaju, ravnoteža se nalazi kod neto izvoza tačno jednakog nuli, iako je općenito neto izvot različit od nule. Samo kod iznosa od 3,600 milijardi KM GNP je tačno jednak onome što potrošači, privrednici, država i stranci hoće utrošiti na dobra i usluge proizvedena u zemlji.

5.1 Multiplikator otvorene privrede Može se sumnjati da izdaci na potrošnju na uvoz izvan privrede mogu promjeniti multiplikator otvorene privrede, posebno zato jer izdaci na uvoz mijenjaju nagib pravca potrošnje. Sumnja je opravdana. Jedan način da se razumije multiplikator potrošnje u otvorenoj privredi je u računanju državne potrošnje, investicija ili izvoza. Drugi način je kao i u najjednostavnijem modelu /MPS, gdje je MPS granična sklonost štednji. Kako u otvorenoj privredi dio svakog povećanja dohotka vodi izdacima na uvoz, multiplikator otvorene privrede je nešto manji od onog u zatvorenoj privredi. Tačan odnos glasi: Multiplikator otvorene privrede = 1/MPS + MPm, gdje je MPS granična sklonost štednji,a MPm granična sklonost uvozu.

5.2 Multiplikator na dijelu

___________________________________________________________________ 10


.

Stvarno razumijevanje veličine multiplikatora ključni je dio dijagnoze i recepta za ekonomsku politiku. Baš kao što liječnik daje recept bolesniku mora znati učinak različitih doza, tako i ekonomist mora znati brojčanu veličinu multiplikatora izdataka i poreznog multiplikatora. Ili ako se radi o šoku na razmjenu s inozemstvom, ekonomist mora poznavati vezu između neto izvoza i proizvodnje kako bi brojčano procijenio uticaj na šok razmjene. Tehnike za ocjenjivanje ekonometrijskih modela nacionalnih ekonomija, jedno su između velikih dostignuća u ekonomiji. Ekonometrijski model je skup jednadžbi koje opisuje ponašanje ekonomije i koje se ocjenjuje koristeći povijesne podatke. Danas postoji čitava industrija makroekonomskih modela koje ekonometričari ocjenjuju na temelju kojih određuju multiplikatore i predviđaju budućnost ekonomije. Nedavni sveobuhvatni pregled ekonometrijskih modela SAD-a daje reprezentativni uzorak ocjena multiplikatora. Prikupljeni modeli uključuju jednadžbe za predviđanje ponašanja svih velikih sektora ekonomija ( uključujući monetarni i fiskalni sektor zajendo sa rasporedima potražnje za investicijama i funkcijom potrošnje) i utjelovljuju potpun skup veza s ostatkom svijeta. U ocjenama se razina realnih državnih kupovina dobara i usluga stalno povećava za jednu milijardu dolara. Modeli zatim izračunavaju uticaj na realni GDP. Promjena realnog GDP-a koja proizlazi iz povećanja izdataka države daje ocjenu veličine multiplikatora izdataka države. Prosječni je multiplikator za prvu i drugu godinu 1,4, no nakon druge godine multiplikator ima tendenciju sporog opadanja kod monetarne snage i međunarodni uticaji uđu u igru. Ekonomisti se u osnovi ne slažu o tome na čemu se temelji priroda makroekonomije. Neki ekonomisti vjeruju da Keynesijanski pristup najbolje objašnjava makroekonomsko ponašanje, dok su drugi uvjereni da monetaristički pristup, pristup ekonomije ponuda ili klasični pristup daje bolje uvide. Sa svim tim neizvjesnostima i razlikama u stajalištima, teško se možemo iznenaditi tome da ekonomisti daju različite ocjene multiplikatora.

___________________________________________________________________ 11


.

6. ZAKLJUČAK Model multiplikatora osigurava jednostavan način shvatanja uticaja agregatne potražnje na razinu proizvodnje. U najjednostavnijem pristupu potrošnja kućanstva je funkcija raspoloživog dohotka dok su investicije fiksne. Želja stanovništva da troši i spremnost preduzeća da investiraju dovode se u ravnotežu prilagodbama proizvodnje. Ako je proizvodnja privremeno iznad ravnotežne razine, preduzeća če ustanoviti da je proizvodnja veća od prodaje. Pojaviće se nedragovoljno gomilanje zaliha i opadanje profita. Preduzeća će zbog toga smanjivati proizvodnju i zaposlenost prema ravnotežnoj razini. Jedina se održiva razina proizvodnje ostvaruje kod kućanstva, dragovoljno štede tačno onoliko koliko preduzeća dragovoljno nastavljaju investirati. U pojednostavljenom Keynesijanskom modelu investicije daju ton i potrošnja pleše prema toj glazbi. Investicije određuju proizvodnju, dok štednja pasivno reagira na promjene dohotka. Investicije imaju učinak multiplikatora na proizvodnju. Kada se investicije mijenjaju, proizvodnja će se u početku povećavati za jednak iznos.

___________________________________________________________________ 12


.

7. LITERATURA   



Makroekonomska analiza, Dr.Hamid Alibašić i Dr. Miomir Jakšić, Brčko, 2005 Uvod u makroekonomiju, Mersud Omerdić, Bihać,2005. Ekonomija, Paul Samuelson i William D.Nordhaus, 18.izdanje, Mate Zagreb, 2007 Internet http://hr.wikipedia.org/wiki/Multiplikator http://www.ekopen.hr/index.php

 

___________________________________________________________________ 13

pojam i osnovne karakteristike multiplikatora

Recommend Documents