Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
1
Uvod U ovom seminarskom radu će biti objašnjeni osnovni principi prisluškivanja I praćenja putem mobilnih telefona. Živimo u svietu u kome vlada potreba za tačnim i pravovremenim informacijama, ali I postajemo žrtva te stalne potrebe. Svedoci smo se sve većeg broja slučajeva praćenja I prisluškivanja mobilnih telefona što izaziva nedoumice u javnosti. Zadatak ovog rada je da na što lakši I jednostavniji način laiciam pojasni process pracenja. Na početuku rad će biti prikazani osnovni principi na kojima je zasnovana mobilna teefonija da bi se kasnije priča razvijala u pravcu razjašnjavanja nedoumica koe se javljaju veano za ovu temu.
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
2
1. Osnovne razlike između prisluškivanja fiksnog i mobilnog telefona Kada je reč o prisluškivanju bez znanja operatera, što bi trebalo da znači da se izvodi bez sudskog naloga, a broj SIM kartice je prisluškivaču poznat, samo prisluškivanje je komplikovanije: mora se znati gde se nalazi bar jedan od sagovornika, tačnije preko koje se bazne stanice komunikacija odvija.. Prisluškivanje telefonskog razgovora jednostavno je ako je veza između dva telefona uspostavljena "zemaljskom" linijom: dovoljno je prikačiti slušalicu na žicu bilo gde između dva telefona i ono što je u razgovoru izrečeno više nije tajna. Za ostvariti takav naum nije potrebno neko naročito znanje niti posebna oprema. Kada je, međutim, reč o mobilnim telefonima, prisluškivanje je znatno komplikovanije, potrebno je ozbiljno znanje i još ozbiljnija oprema. O (ne)mogućnosti tog znanja i opreme mogu se čuti različiti sudovi, od "nije moguće" do "sve je moguće", od "koga briga" do "Veliki Brat sluša".
Slika 1. Način prisluskivanja "U svakom telekomunikacionom sistemu apsolutno je moguće na nekom mestu kontrolisati saobraćaj", kaže za "Vreme" Đorđe Paunović, profesor na Elektrotehničkom fakultetu. "Priča da u telekomunikacionom sistemu, posebno u radio-sistemu, prisluškivanje nije moguće jednostavno nije istina: svako može biti prisluškivan uz manje ili više tehničkih komplikacija." 1 Slušanje signala mobilnog telefona bez znanja onog koji signal emituje ili ga prima, u poređenju s takvim slušanjem signala "fiksnog" telefona, podjednako je teško kao čitati u hodu pismo iscepkano na nepoznat broj komadića, koji su pri tom izgužvani. Jer, ono što se danas popularno naziva mobilna telefonija nije telefonija u pravom smislu reči jer se telefonom prenosi analogni signal, a mobilnim digitalni. Pre se može govoriti o razmeni podataka. Sličnost između "stacionarnog telefona", onog koji je fizički priključen na mrežu, i "mobilnog" samo je u tome što su i na jednom i na drugom ulazni i izlazni signal isti: zvuk. Govor se u mikrofonu pretvara u električni, analogni signal, kao i kod "običnog" telefona. Taj analogni signal se digitalizuje zahvaljujući hardveru, elktronici ugrađenoj u sam mobilni telefon. Digitalizacija podrazumeva pretvaranje oscilacije napona električnog impulsa iz mikrofona u serije brojeva "nula" i 1
www.vreme.com
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
3
"jedan". Takav signal se, zahvaljujući softveru – programu ugrađenom u hardver telefona – dodatno komprimuje, srpski rečeno sažima. Komprimovanje je potrebno da bi signal u saobraćaju zauzimao što manje kapaciteta komunikacionog kanala. Ovako "prepariran" signal mobilni telefon emituje u pristor na sve strane, ali je ograničenog dometa, bazna stanica ga prima i prosleđuje ga centrali operatera mobilne telefonije, kojih je kod nas, za sada, svega dva. U centrali se taj signal "dekomprimuje" i prosleđuje dalje u telefonsku centralu sagovornika. Kanal kojim se veza ostvaruje je dvosmeran tako da ono što sagovornik govori u mikrofon svog telefona ide istim putem a u suprotnom smeru: do centrale stiže nekomprimovan, u centrali se sažima i prosleđuje odgovarajućoj baznoj stanici, odakle se opet emituje na sve strane da bi ga primio mobilni telefon. U prijemniku, mobilnom telefonu, ovaj signal se ponovo dekomprimuje, pretvara u analogni i na slušalici se dobija zvuk. "Za razliku od analognog telefonskog signala, koji se može i nenamerno, slučajno prisluškivati, kao što je slučaj sa stacionarnim i bežičnim telefonima, digitalni postupci obrade analognog signala – modulacija, odnosno digitalno kodovanje – sami po sebi su zaštita od nenamernog prisluškivanja", objašnjava profesor Paunović. "Naime, taj signal u radio-spektru postoji i može se čuti na svakom radio-prijemniku koji taj spektar prima, ali je nerazumljiv bez demodulacije tj. prevođenja u analogni signal, procesa koji se odvija u samom korisnikovom mobilnom telefonu. Demodulacija takvog signala izvodljiva je samo ako prijemnik ima sve mogućnosti i informacije kao i telefon koji se prisluškuje, odnosno koje dobija od bazne stanice, a to praktično nije moguće." 2
2
www.vreme.com
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
4
2. Teorija i praksa prisluškivanja i praćenja Ako bi neko hteo da prisluškuje dok razgovaramo mobilnim telefonom, morao bi da prati ceo opseg od 900 MHz, odnosno 1800 MHz, što je samo po sebi veoma komplikovano. U jednom trenutku na jednom mestu ostvaruje se velika količina telefonskog saobraćaja. Da bi se neki razgovor prisluškivao, treba izdvojiti baš onaj kanal na kome se razgovor odvija. Potencijalni prisluškivač mora imati određene informacije koje su smeštene u bazi podataka operatera, kao i neke druge informacije o prisluškivanom telefonu, koje, pak, nisu na jednom mestu, nego su razmeštene po slučajnom rasporedu, prema trenutnim uslovima za ostvarivanje veze.3 Na radio-opsegu namenjenom mobilnoj telefoniji postoje, teorijski gledano, dve grupe po 128 kanala, jedna za emitovanje, druga za prijem. Po svakom kanalu može se, opet teorijski, ostvariti najviše osam veza koje se vremenski smenjuju u vrlo kratkim intervalima, tako da korisnici, zahvaljujući moći visoke tehnologije, taj "tajm šering" i ne primećuju. To znači da se na jednoj lokaciji, u praksi je to naravno nemoguće, može ostvariti oko hiljadu razgovora. Tu lokaciju pokriva, naročito u urbanim područjima, više baznih stanica oba operatera, što u praksi smanjuje broj raspoloživih kanala na svakoj od njih, jer svaka bazna stanica ima dodeljene kanale kojima raspolaže i "učešljana" je sa susednim, da ne bi bile u konfliktu.
Slika 2. Sistem rada predajnika mobilne telefonije Kanal po kome se veza ostvaruje, kao i vremenski segment, određuje bazna stanica prema raspoloživom kapacitetu. Interna komunikacija između bazne stanice i mobilnih telefona na području koje ona pokriva odvija se preko zasebnog, servisnog kanala. Po tom kanalu mobilni telefon se "prijavljuje" baznoj stanici svojim brojem SIM kartice, bazna stanica je prosleđuje centrali da bi ona "znala" gde da prosledi eventualan zahtev za uspostavljanje veze. Broj SIM kartice, koji je nepromenljiv, jeste identifikacija korisnika centrali, a tek u bazi podataka operatera povezan je sa brojem telefona korisnika. To znači da u komunikaciji između mobilnog telefona, bazne stanice i centrale korisnički broj telefona kao podatak ne postoji.
3
www.mobilnisvet.com
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
5
2.1. Teškoće prilikom prisluškivanja Ako je prisluškivaču poznat broj SIM kartice i ako se prisluškuje uz znanje operatera mobilne telefonije, što znači da prisluškivač ima sudsko ovlašćenje, prisluškivanje je jednostavno i obavlja se pokretanjem odgovarajućeg programa u centrali operatera. Razgovor se, tako, može slušati bez obzira na to gde se prisluškivani nalaze i preko kojih centrala i baznih stanica je veza uspostavljena. Nikakva dodatna oprema, sem one koju ima operater, nije potrebna. Kada je reč o prisluškivanju bez znanja operatera, što bi trebalo da znači da se izvodi bez sudskog naloga, a broj SIM kartice je prisluškivaču poznat, samo prisluškivanje je komplikovanije: mora se znati gde se nalazi bar jedan od sagovornika, tačnije preko koje se bazne stanice komunikacija odvija. To u praksi znači da prisluškivač mora biti u neposrednoj blizini prisluškivanog. S obzirom na to da se bazna stanica može neočekivano promeniti, bilo zbog fizičkog kretanja prisluškivanog bilo zbog intenziteta saobraćaja, prisluškivanje je dodatno otežano. Za takvo prisluškivanje neophodne su informacije o korisniku koje ima samo operater. Ako, pak, broj SIM kartice prisluškivaču nije poznat, što je najčešći slučaj jer se SIM kartica može kupiti na svakoj trafici ili ukrasti, prisluškivanje prelazi u naučnu fantastiku. Nije jednostavno, mada ne i nemoguće, izdvojiti ciljanu vezu od onih koje su za prisluškivača neinteresantne. Iako se na teritoriji koju pokriva jedna bazna stanica, u jednom trenutku ostvaruje više istovremenih veza. Praćenjem i analizom podataka sa servisnog kanala moguće je dobiti informacije o svim vezama koje su u toku, o tome na kojim kanalima se odvijaju i u kojim vremenskim segmentima, kao i identifikaciju svih SIM kartica bez obzira na to da li su aktivne ili na stend baj režimu. Na taj način, uz odgovarajuću opremu, može se slušati svaki razgovor pojedinačno, naravno ne istovremeno, nego jedan po jedan. Stotinak istovremenih razgovora nije teško "izlistati" radi glasovne ili sadržajne identifikacije. Kada se prisluškivani telefon odredi na taj način, prisluškivač saznaje broj SIM kartice što mu ubuduće olakšava posao. Identifikacioni kod se nalazi duboko u sistemu, komunikacija po kontrolnom kanalu traje veoma kratko, bazne stanice preuzimaju saobraćaj jedna od druge u zavisnosti od kvaliteta veze... Prisluškivanje na taj način jeste tehnički moguće, mada veoma komplikovano i samim tim slabo verovatno. Osim ako onaj koji prisluškuje ima iste mogućnosti i podatke kao i operater mobilne telefonije. "Hvatanje" broja SIM kartice moguće je i na drugi način, ako se u neposrednoj blizini mobilnog telefona u trenutku prijave telefona na mrežu sluša kontrolni kanal. Takođe, kada je telefon uključen, ali ne i aktivan, kada je na "stend baj" režimu rada, on se u nekim vremenskim intervalima "javlja" baznoj stanici. To se može dokazati smetnjama koje se javljaju na radio ili televizijskom aparatu, iako telefon ne zvoni. To je neka vrsta prozivke kojom se ustanovljava gde se nalazi potencijalni korisnik i koju baznu stanicu može da koristi pod najoptimalnijim uslovima. Ako prisluškivač ima vizuelni kontakt s prisluškivanim, ako vidi da li razgovara ili ne, metodom eliminacije može suziti izbor brojeva SIM kartica. Kombinacijom ove dve metode u toku vremena, identifikacija ciljanog telefona nije problem. U toku jednog razgovora bazne stanice se menjaju kao i kanal na kome je veza ostvarena,. To umnožava tehničke prepreke i moguće ih je prebroditi samo adekvatnom opremom kakvu ima provajder. Ne vidim ko bi to mogao da bude.
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
6
S druge strane, kada je signal "skremblovan", šifrovan, što nije retkost, ceo posao je mnogo komplikovaniji. Kodovanje signala je samo po sebi visok nivo zaštite: nije dovoljno samo signal "uhvatiti", već je neophodno dekodiranje. Prisluškivanje takve veze zahteva višestruko moćniju i skuplju opremu. Koliko ta oprema košta teško je saznati, kao što je teško, a neretko i opasno, saznati ko neovlašćeno prisluškuje tuđe razgovore. Postoji mnogo sistema zaštite, ali kao što za svaku bravu postoji kalauz, i kroz te sisteme je moguće proći. Kodirani signal je u svakom slučaju moguće dekodirati, ali sigurno ne u kratkom vremenu. Uz angažovanje ozbiljne tehnike, uz velike organizacione napore i vrlo malu verovatnoću uspeha, a bez saradnje sa operaterom mobilne telefonije, moguće je prisluškivati razgovor. Demodulacija i dekodovanje, uz dovoljno znanja i potrebnih podataka, tehnički su mogući, ali malo verovatni. Malo ili mnogo verovatno svejedno je, jer se razgovori u svakom slučaju prisluškuju. Dokaz za to su tanskripti "presretnutih veza" koji se svako malo objavljuju po štampi. Ili neko laže, što je takođe moguće.
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
7
3. Mobilni lokator Uz znanje i saradnju operatera mobilne telefonije, moguće je, naravno ako su poznati osnovni podaci korisnika, geografski locirati mesto odakle se veza uspostavlja u tačnosti od nekoliko desetina, stotina ili hiljada metara. Naime, identifikacijom uspostavljene veze identifikuje se i bazna stanica preko koje se podaci prosleđuju centrali. Bazne stanice su u urbanim područjima postavljene veoma gusto što omogućava preciznije lociranje. Van gradova one su udaljene jedna od druge kilometar i više, ali je i to dovoljan putokaz za policiju, recimo za određivanje područja gde se neko za njih interesantan nalazi u datom trenutku.4
Slika 3. Sistem lociranja
4
www.exyusat.com
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
8
4. Primeri prisluškivaja tefona u regionu 4.1. Masovno prisluškivanje mobilnih telefona u Srbiji BEOGRAD - Detektivske agencije, prisluškivanje razgovora i upotreba skrivenih kamera predstavljaju realnost u Srbiji, piše "Danas". List prenosi da su na meti supružnici, deca, rodbina, zaposleni, suparnički političari, estrada, te da u ličnoj potrazi za istinom građane ne sprečava ni činjenica da time krše zakon. Sa druge strane prodaja prislušnih uređaja nije zakonski kažnjiva, pa mnogi odlučuju da se "igraju Šerloka Holmsa", tako što nabave odgovarajuću opremu koju koriste i detektivske agencije. U Srbiji postoje dve firme u kojima se mogu nabaviti uređaji za ove svrhe, odnosno softveri za prisluškivanje mobilnih telefona, koji su najtraženiji, kao i digitalni audio i video snimači minijaturnih dimenzija. Razlozi Direktor jedne od tih firmi, Marina Filipović, kaže da ove uređaje u 90 odsto slučajeva kupuju roditelji koji sumnjaju da njihova deca imaju problema u školi ili sa drogom, a slede ljubomorni muškarci i žene, koji sumnjaju na neverstvo. "Tu su i poslovni ljudi kada žele da saznaju da li ih neko i ko potkrada od zaposlenih, radi video nadzora, kontrole i slično. Ima veoma tužnih priča, ali i onih kojima je dosadno u životu", kaže Filipovićeva. Vlasnik detektivske agencije Ivan Vuković kaže da mu se često obraćaju i mnoge javne ličnosti iz politike i estrade. "Političari najčešće traže detektivske usluge zbog sumnje da im bračni partneri nisu verni. Takođe, javljaju se i u predizbornim kampanjama da im istražimo šta se dešava u konkurentskim strankama", navodi Vuković. Kada je reč o estradnim ličnostima, Vuković kaže da uglavnom žele da provere brojeve telefona osoba koje ih uznemiravaju, ali često žele da saznaju i nešto o svojim kolegama. Prema Krivičnom zakoniku Srbije, za neovlašćeno prisluškivanje ili snimanje razgovora posebnim uređajima predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora od tri meseca do tri godine.5
5
www.danas.rs
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
9
Zaključak Nameće se zaključak da živimo u vremenu u kome ništa ne može ostati skriveno, svjedoci smo procesa koji nezaustavljivo void ka potpunom gubitku privatnosti svakog pojedinca. U novije vrijeme se čak pojavljuju I sistemi koji omogućavaju lajicima da na vrlo jednostavan I jeftin način prisluškuju ili prate osobe iz svog okruženja. Pojedine situacije koje su do sada bile moguće samo u filmovima naučne fantastike postaju dio svakodnevnih života.
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
Literatura 1. Ilija Stojanović, Osnovi telekomunikacija, Građevinska knjiga, Beograd, 1985; 2. Miroslav L. Dukić, Principi telekomunikacija, Beograd 2008; 3. Internet: www.vreme.com, www.mobilnisvet.com, www.exyusat.com.
10
Praćenje ljudi putem mobilnih telefona
11
SADRŽAJ Uvod...........................................................................................................................................................1 1. Osnovne razlike između prisluškivanja fiksnog i mobilnog telefona....................................................2 2. Teorija i praksa prisluškivanja i praćenja..............................................................................................4 2.1. Teškoće prilikom prisluškivanja.....................................................................................................5 3. Mobilni lokator......................................................................................................................................7 4. Primeri prisluškivaja tefona u regionu...................................................................................................8 4.1. Masovno prisluškivanje mobilnih telefona u Srbiji........................................................................8 Zaključak....................................................................................................................................................9 Literatura..................................................................................................................................................10