GL AS ASNIK I K ISTR AŽ AŽI V AČK E R AD ADIONICE V AR 6 R 6005.G.I.S. - BR OJ 3. V .N.L.S.C.G. - DECEMB AR Draga Bra ć ćo, Duboki uvidi su inspirisani Mudroš ć i savladavanja ću koja nas vodi, Snaga nam dolazi iz iskustva, suo č čavanja prepreka, a Lepota je uvek u jednostavnosti moralnog kodeksa sadržanog u č uvenom Dekalogu. Uživajte, napredujte, potsetite se i ne zaboravite. 3 x 3 Instrukcije treba priložiti na e-mail adresu v
[email protected] [email protected]
TRI VELIKA SVETLA SLOBODNOG ZIDARSTVA - Kad budete primali Svetlost, šta će zabljesnuti pred vašim pogledom? - Biblija, Uglomer i Šestar. - Šta vam kažu da one zna če? - Tri Velike svetlosti slobodnog zidarstva. Ovo se može pročitati u jednom starom masonskom obredniku. U stvari, od alatki svojstvenih zanatu operativnih slobodnih zidara, a koje su još u upotrebi i simbolično se evociraju na radovima spekulativnih slobodnih zidara, uglomer i šestar, spojeni sa Knjigom svetog zakona, zauzimaju bitno mesto i imaju temeljnu funkciju. Rukom položenom na uglomer i šestar i na Knjigu svetog zakona, slobodni zidari polažu svoju svetu zakletvu. Ta knjiga je Biblija, a u škotskom slobodnom zidarstvu, knjiga je otvorena na Jevanđelju po Jovanu. Može se postaviti pitanje zašto na oltaru zakletve stoje uglomer, šestar i Biblija. Što se tiče uglomera i šestara, u njihovom prisustvu može se videti svedo čanstvo vernosti modernih slobodnih zidara operativnoj tradiciji, jer spekulativni masoni 18. veka i današnji, nazivaju sebe nastavljačima operativnih masona srednjeg veka. Što se Biblije tiče, Starog i Novog zaveta, treba obratiti pažnju na činjenicu da je operativno, kao i spekulativno slobodno zidarstvo, rođeno i razvijalo se u Evropi, zemlji hriš ćanske civilizacije i da je njihovo mesto potvrđeno u kulturnom prostoru ove civilizacije. Hrišćanstvo je religija knjige kao i judaizam, i ta knjiga sadrži samo re č Božiju, a ta reč je sveta kako za hrišćane tako i za Jevreje. Ali, na čemu se zasniva ova re č? U stvari, svi lepo kažu kako je Sveto pismo reč Božija, kako ona uči ljude pravom blaženstvu i putu spasenja, ali najčešće su teolozi zamenili Božju reč reč ju «svoje crkve» i «svoje sopstvene invencije». Pod plaštom religije, pre svega žele prisiliti druge da misle i veruju kao oni, da bi zadovoljili svoju «sopstvenu
želju za slavom i moći». Ti ljudi su skloni verovanju da su oni i njihova crkva jedini koji poseduju istinu, misle da treba da je šire i čak nametnu kao potrebu, prinudom, silom, nasiljem. Ono što slobodni zidar može i treba iz njega da pamti, to je taj Zakon ljubavi, to učenje suštinski moralno, a ne dogmatsko. Sv. apostol Jovan u svojoj Poslanici kaže: «Onaj koji govori da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada» i «Onaj koji ljubi brata svojega, u svjetlosti prebiva...» Slobodni zidar smatra da Sveto pismo predlaže univerzalnu istinu, koja je smeštena u srcu i umu čovekovom. «Bog» slobodnog zidara izmešten je iz svake posebne veroispovesti, svakog uspostavljenog dogmatskog sistema, svakog istorijskog otkrovenja, On se stapa sa samim Moralnim zakonom. Isto tako, Knjiga svetog zakona, Biblija, otvorena na stranicama Jovanovog jevanđelja nad kojima slobodni zidar polaže svoju zakletvu, ne može biti knjiga neke posebne religije, smeštene u vremenu i prostoru koji su omeđeni nekim istorijskim događajem, prepuštena «stranačkom» tumačenju. Ona simbolizuje taj Moralni zakon koji je u suštini zakon ljubavi, pravde i milosrđa, zakon koji treba da nadahne misao i stav slobodnog zidara među ljudima i koji može da ga odvede na put svetlosti. svetlosti. Vera slobodnog zidara je u biti moralna vera, ona se razlikuje po principima od neke vere vezane za kakvu konfesiju, za određeno otkrovenje. To odvijanje, ili razlikovanje ne znači za masona kontradikciju ili suprotnost, naprotiv u njegovom srcu, unutar te moralne vere ima mesta i za religiozno verovanje. Slobodni zidar se kroz svoju moralnu veru vezuje za ideju dužnosti, dužnosti, za ideju priznavanja univerzalnog dobra i osvajanje puta koji bi ga k njemu doveo. Traganje za spasenjem kod raznih crkava, u slobodnom zidarstvu je obogaćeno traganjem za unutrašnjim životom. To neumorno otkrivanje
VELIKA NACIONALNA LOŽA SRBIJE I CRNE GORE
duhovnog života je neophodan uslov čovekovog razvoja, njegove obnove i preporoda. Dakle, polažući zakletvu nad Biblijom, slobodni zidar potvrđuje transcedenciju bića i vrednosti, vrednosti, koju nazivamo Bog na jezicima religija otkrivenja, a u isti mah potvrđuje valjanost svog traganja, to jest valjanost inicijacije. Na Knjigu svetog zakona položeni su šestar i uglomer. To su instrumenti geometrije i arhitekture, i nema sumnje da, daju ći im to značajno mesto na oltaru zakletve, spekulativni slobodni zidari 18. veka žele najpre da posvedoče svoju privrženost tradiciji za koju su vezani, tradiciji operativnih slobodnih zidara, graditelja katedrala. Ali osim njihove korisnosti i geometrijske i arhitekturalne funkcije, oni za njih imaju i drugo značenje, simbolično. «Uglomer je drveni ili metalni instrument sastavljen od učvršćenih nožica, koje su okomito postavljene jedna na kraju druge, a koji služi za ucrtavanje pravih uglova ili povlačenje vertikala». Tako je zapisano u rečniku. Za masoneriju on je jedan od osnovnih simbola. Sastoji se od dva segmenta, horizontalnog i vertikalnog, harmonizuje jednakost sa redom uzdizanja i simbolizuje pravdu, jednakost, čestitost, dužnost. U hermetičkoj tradiciji uglomer je prav ugao, osnovni element geometrijskog simbolizma. Uglomer je čvrst i služi za crtanje kvadrata, dozvoljava prelazak od neisklesanog kamena na kockasti kamen, a time mogućnost izgradnje čvrste i skladne građevine. On je sinteza dve suprotnosti: horizontala (mirovanje, pasivnost) i vertikala (snaga, aktivnost). Kao jedinstvo horizontale i vertikale, uglomer obrazuje harmoniju aktivnog (duža strana) sa pasivnim (kraća strana). Predstavlja i simbol ravnoteže koju čovek mora da postigne najpre sa sobom samim, a potom sa svetom koji ga okružuje. Treba se podsetiti isto tako da je u starim kosmogonijama zemlja zamišljena kao kvadrat. Ovde uglomer upućuje na zemlju, na zemaljski prostor, i dok ga meri, u isti mah ga i ure đuje. A ako sa zemaljskog prostora pređemo na čoveka, posmatranog u svojoj neobrađenoj prirodi, uglomer će vršiti istu funkciju. Dopustiće čoveku da od te grube materije, nesređene prirode, od čoveka podložnog neredu strasti, pređe na čoveka predanog redu razuma i volje. Uglomer tako postaje simbol ispravnosti i tačnosti, naspram drugih simbola jednakosti i pravde, i zbog toga je on znamenje Časnog starešine. Šestar je komsologijski simbol i amblematična predstava egzaktnih nauka. Njegova forma podseća na slovo A, početak svih stvari. U rečniku je zapisano da je to «instrument oblikovan od dva kraka spojena u gornjem delu zglobom koji omogućava da se kraci razdvoje i skupe, da bi se merila dužina ili opisali krugovi». Šestar je pokretljiv i nepomičan istovremeno, budući da njegovi kraci mogu da budu otvoreni na promenljivoj razdaljini jedan od drugoga i zatim regulisani. Sa zatvorenim VELIKA
NACIONALNA
LOŽA
kracima postaje prava linija, sa otvorenim kracima sjedinjenim sa horizontalnom linijom, postaje ugaonik i dakle trougao. Šestar je takođe i simbol strogosti na kojoj treba da se zasnivaju ljudske radnje, kao i sposobnosti duha da utiče na materiju. S obzirom da služi za crtanje krugova, on nas upućuje na nebo, na kuglu. Tu je opet potrebno da se podsetimo da kugla, krug, u starim kosmogonijama jeste obeležje božanstva. «Bog je kugla čiji je centar svuda a kružna linija nigde», zapisano je u jednom hermetističkom rukopisu iz 17. veka. Dakle šestar nas upu ćuje na duh. U masoneriji šestar predstavlja jednu od sprava za rad trećeg stepena, stepena Majstora. Za vreme radova u loži šestar i uglomer stavljaju se na Svetu knjigu u tri položaja. Kada se radi u stepenu učenika uglomer se postavlja na šestar, kako bi se ukazalo da materija dominira duhom, a učenik je taj koji mora da nadvlada strasti. Tokom radova u stepenu pomoćnika uglomer i šestar se postavljaju ukršeno i tako simbolizuju ravnotežu između materije i duha. U stepenu majstora šestar se stavlja na uglomer i simbolizuje nadmoć duha nad materijom. Ovi instrumenti očigledno odgovaraju krugu i kvadratu, to jest geometrijskim figurama koje predstavljaju nebo, odnosno zemlju. U masonskom simbolizmu, u saglasnosti sa ovom podudarnošću, šestar je obično postavljen na viši, a uglomer na niži položaj; između njih je prikazana plamteća zvezda, simbol preporođenog čoveka. Dakle, slobodni zidar ne može posmatrati i promišljati šestar nezavisno od uglomera, a uglomer nezavisno od šestara, još manje kao antagonističke pojmove, već samo kao komplementarne i dijalektičke. Materija jeste realnost, ona je u biti tamna sila, nepoznata, koja nam pruža otpor i ona ima smisao samo za pamet koja je promišlja i volju koja je savla đuje. Uglomer simbol materije, upućuje na šestar, simbol duha. Šestar je inteligencija koja uređuje materiju i daje joj smisao. S druge strane sam duh ne može, ne bi se mogao dokučiti u apsolutnoj praznini, on se može dokučiti i promišljati samo polazeći od same materije. Ovde je šestaru, simbolu duha, potreban uglomer, simbol materije, nad kojom on vežba svoj um i svoju volju. Tri velike svetlosti slobodnog zidarstva, uglomer i šestar postavljeni na Knjigu svetog zakona, podstiču čoveka da bude svestan dvostruke dimenzije koja ga određuje tako da je on i duša i telo, i priroda i duh. On sam određen je dimenzijom koja, da tako kažemo, nije više ljudska ve ć transcendentalna, a čija nam Knjiga svetog zakona donosi poruku i zakon. Majstor zidar je postavljen između uglomera i šestara, što će reći između zemlje i neba, realnosti i ideala, prirodnog reda i duhovnog reda, između onoga što jeste i onoga što bi trebalo da bude. Tri velike svetlosti simboli čno izražavaju ontološki i egzistencijalni položaj čoveka koji, da bi spoznao, mora da se potčini činjenici i iskustvu, koji svojom naukom postaje gospodar SRBIJE
I
CRNE
GORE
predmeta i sveta, ali koji jeste ili treba da bude vođen vrednostima, Moralnim zakonom, koji najpre treba da prepozna da bi potom nastojao da on prodre u svet i obavesti ga. Na čoveku je da mu da oblik i svrhu, oblik slobode i ljubavi, pravde i milosrđa. Vezu između uglomera i šestara ne treba zamišljati i razumeti na statičan već, na dinamičan način. Ljudska svest je nadilaženje događaja i istorije, ali ova volja koja se stapa sa slobodom jeste i sama vođena idealom, vrednošću, Bićem koje je transcendentno u odnosu na samog čoveka, Bićem kojeg slobodni zidari zovu Velikim arhitektom sveta. A inicijacija je put koji slede slobodni zidari
da bi pošli ka tom idealu, ideji, vrednosti, ili ka tom Biću. Razmišljanje o Tri velike svetlosti slobodnog zidarstva, uglomeru, šestaru i Knjizi svetog zakona, postaje razmišljanje o samom čoveku, njegovom odnosu sa samim sobom, sa svetom i sa onim što postavlja temelje i organizuje taj svet u fizičkom i moralnom pogledu, Velikim arhitektom sveta. U tom smislu Tri velike svetlosti izražavaju slobodno zidarstvo u njegovoj biti i istinitosti. Br:.S.D. U.K.U. L:."Dositej"
DILEME, NEDOUMICE, SAZNANJA, SUŠTINA Kao prosečan kandidat koji je želeo da u đe u Slobodno zidarstvo, ne mogu reći da sam imao neku konkretnu ideju o prirodi onoga na šta ću se obavezati. Čak i nakon prijema ostao sam u nedoumici i teško mogao precizno objasniti šta je u stvari Masonerija i zašto njen Red postoji. Naravno, objašnjenje da je to «moralni sistem zavijen u alegoriju i objašnjen simbolima» je tačno, ali ne vodi mnogo daleko u preciznom definisanju suštine. Vremenom, prisustvom na brojnim radovima poštovane lože Dositej, moje razumevanje suštine kretalo se od toga da ložu shvatam kao kombinaciju osobina nekog kluba i dobrotvornog društva. Ponekad sam nalazio i verske elemente. Brzo sam shvatio i osetio da Masonerija nije verska ustanova, već samo nadopunjuje osnovna verska saznanja koja sam sobom doneo u Bratstvo. Ovde je naro čito bitno iskustvo, da je sektaška verska rasprava u Loži zabranjena. Najneodređeniji pojmovi se susreću, i kruže o suštitni i poreklu Saveza, dok mi je važniji, predmet koji se tiče njegove neposredne današnje svrhe i mogućnosti, ostao dugo izvan svesti. Puno sam vremena potrošio u nastojanju da prevaziđem nedostatke u pokušajima rasvetljavanja osnovnih pojmova i suštine. Znao sam da je ovo osećanje svojstveno Učeniku i stoga sam se trudio da se, čitajući literaturu, družeći se sa starijom Braćom, približim suštini, da otkrijem izvesno značenje dublje od onoga koje sam poznavao. U ovako kratkoj instrukciji nemam iluzija da je moguće objasniti sve nedostatke u poznavanju sistema kojem sam pripadao. Najviše što mogu očekivati je da obuhvatim nekoliko napomena i smernica koje, moja braća na prvom stepenu, mogu, ako to žele, dalje za sebe razvijati u svom li čnom razmišljanju. Vremenom, sam shvatio značenje istine da NIKO NE MOŽE drugom saopštiti dublji smisao i suštinu Masonerije. Svako mora sam za sebe da ih VELIKA
NACIONALNA
LOŽA
otkrije i nauči. Naravno prijatelj i Brat mu može pomoći na putu razumevanja. Shvatio sam da se ni elementarne, ni manje duboke tajne Reda NE SMEJU saopštiti nepozvanim licima. Razlog za tu izričitu zabranu ne leži toliko u tome da bi tajne bile od neke naročite važnosti u profanom svetu, nego ta ćutnja treba da posluži za UGLED kad se bude radilo o čuvanju većih i dubljih tajni. Shvatio sam i to da Masonerija, kao sakramentalni sistem ima unutrašnju i spoljšnju stranu. Spoljašnju, vidljivu, koja se sastoji u njegovom ceremonijalu, doktrini i simbolima, koje možemo videti i čuti. A, unutrašnju, koja je u stvari intelektualna i spiritualna, koja se sakriva iza ceremonijala, doktrine i simbola. Ona se otkriva samo onom Masonu koji je naučio da se služi svojom spiritualnom imaginacijom i koji može da ocenjuje realnost što leži iza vela spoljašnjih simbola. Masonerija mi pruža, u dramskom obliku i dramskom ceremonijalu jednu filosofiju ljudskog duhovnog života i jedan dijagram procesa regeneracije. Ovde je bitno uvideti da filosofija nije samo usaglašena sa doktrinom SVAKOG religijskog sistema, nego ona objašnjava, osvetljava i oštrije razgraničava osnovne doktrine, koje su zajedničke svakom religijskom sistemu na svetu. Na kraju moram ra ći da svoju kecelju smatram jednim od najskupocenijih i najrečitijih simbola koje mi je moj Red dao. Do sada sam je nosio kao komad čiste bele jagnjeće kože, amblem čistote i nevinosti, koje uvek doživljavam kao svojstva jagnjeta ili novorođenčeta. Nakon proteklog vremena i druženja sa mojom Braćom , učenja od starijih i iskusnijih, počinjem da nazirem više svetla na Istoku, i očekujem da se ono pojačava iz dana u dan otkrivanjem tajni koje će mi biti dostupne na stepenu Pomoćnika. Br:.M.M. U.K.U. L:."Dositej" SRBIJE
I
CRNE
GORE
Č INITI DOBRO IZ LI Č Č NOG ZADOVOLJSTVA “ NEKA TVOJA VERA BUDE: ČINITI DOBRO IZ LI ČNOG ZADOVOLJSTVA, A NE SAMO ZATO ŠTO TO SMATRAŠ SVOJOM OBAVEZOM“ Ovo su reči koje snažno odzvanjaju u masonskim hramovima, širom sveta, gde god i kada god se čita i proučava masonski dekalog. Tih deset snažnih, esencijalno mudrih misli koje ocrtavaju suštinsko htenje svakog duboko posvećenog masona da radeći na samospoznaji postane bolji čovek. Tema koju mi je zadao brat drugi nadzornik kao moj prvi učenicki rad, za mene je bio zaista veliki izazov. S jedne strane moj poziv lekara se poistovećuje sa humanosću a sa druge strane je činjenica da svaka od misli iz masonskog dekaloga sama za sebe ve ć sve kaže. Nimalo nije lako tako snažne misli razradjivati, a istovremeno ih ne razblažiti i u činiti ih manje poučnim nego što jesu. Ipak, duboko verujem da kad se iz duše, razmišlja i piše, sa snažnom željom da se oplemeni onaj koji sluša i čuje, ne može se upasti u zamku uniženja velikih misli! Kao lekar i hirurg, bezbroj puta sam se našao u situaciji da držim ljudski život u rukama i mogao na različite načine da odradim sve protokolarne radnje neophodne da se zadovolje principi moderne medicine. Osvrćući se na ono što proklamuje i diktira moderna medicina dolazim do zaključka da se svi zajedno udaljavamo od osnovnih načela ljudskosti i humanizma pretvarajući pacijente u proste brojke i statističke podatke. Najznačajniji kontakt izmedju
doktora i pacijenta se izgubio kroz različite sofisticirane dijagnostičke i terapijske procedure. Na taj način pacijenti postaju samo ispisane dijagnoze na nalazima magnetne rezonance ili kompjuterizovane tomografije a lekari imaginacija u obliku razmrljanog pečata na kraju suvoparnog izveštaja. Takvo razmišljanje me je proganjalo i zbog toga nisam nikada dozvolio da se oslonim samo na puko sprovodjenje postupaka, već sam sve svoje znanje i kapacitete iz dubine svoje duše upregnuo u pravcu iznalaženja pravog rešenja u datoj situaciji ne gledajući pacijenta samo kao broj već kao ljudsko biće sa svim svojim manama i vrlinama . Dešavalo se da poneki pacijenti nemaju puno poverenje i iz različitih razloga na grub i uvredljiv način odbijaju bilo kakvu pomoć. Na početku nisam imao razumevanja za takve slučajeve , ali vremenom, stičući iskustvo, sazrevajući, čak i u tim ekstremnim situacijama, sam insistirao na ljudskom odnosu i time sam ne samo odradio svoj posao već u njemu nalazio satisfakciju i novu energiju. Nisam siguran zašto sam krenuo profesionalnim putem humaniste ali mogu da kažem da sam odgovor na to pitanje našao već nakon prvih uspešnih operacija koje sam samostalno obavio dalekih godina, pre više od četvrt veka. Tokom svih ovih godina, posle svake uspešne hirurške intervencije ispunjava me osećaj ličnog zadovoljstva i time se moja ljubav ka mom poslu samo uvećava. Rekao sam ! Br. Đ .B. .B. U.K.U. L:. “Harmonija”
Č AJ I KORENI RITUAL - ZNA Č Pogled na pauna raširenog repa, uzdignute glave, koji ponosno pleše oko paunice, jeste divan prizor. To je dokaz Božije kreacije i često inspiracija umetniku. Ipak, kada taj prizor svedemo na svoju svrhu, i na tren zaboravimo na romantiku i pesničku vizuru, uviđamo da je paunov ples ništa drugo do predstavljanje ženki, isticanje biološke superiornosti nad drugim mužjacima, a sve u cilju parenja. Dakle, ritual odabira partnera, zdravog i genetski kvalitetnog, koji obezbeđuje jako potomstvo. Ipak, počnimo od klice. Od nastanka prvih živih vrsta valjalo je izbeći haos, kao najveću opasnost za opstanak. Jedini način da se to učini je bilo uvođenje reda u vrstu ili grupu. I tu dolazimo do osnove ove teme. Nastaje potreba za sistemom VELIKA
NACIONALNA
LOŽA
znakova kojim bi se drugoj jedinki ili grupi prenela namera ili zahtev. Nekada je to glas, a nekada pokret. Pojedinačno ili u kombinaciji, ti znakovi postaju jasni čitavoj grupi ili vrsti, i postaju osnov za svakodnevnu razmenu informacija. To je primarni oblik rituala, koji ću nazvati HORIZONTALNI RITUAL. Spojem dva ili više Horizontalnih rituala dolazimo do same suštine istih. Cilj svakog rituala jeste KOMUNIKACIJA , bilo jedinke sa samom sobom ili sa grupom. Komunikacija obezbeđuje čoporu jedinstvo, red i prosperitet, bilo da se radi o izboru ”alfa mužjaka”, organizaciji lova ili čuvanju mladunaca. Član, kroz raznolike rituale, nameće svoje vrednosti, koje u zavisnosti od njihove snage, grupa prihvata ili ne. SRBIJE
I
CRNE
GORE
I najzad da se pozabavim vrstom na vrhu piramide života, ljudskom vrstom. Čoveku je darovan težak teret razuma, koji vodi upitanosti, analitičkoj i metafizičkoj misli, te na kraju kreaciji. Od osvita čovekovog, najvažnije pitanje njegovo jeste upravo: Kakav je smisao mog postojanja? Traganje za tim odgovorom i jeste put ka najve ćoj istini. Ali, kako glad za njom nemožemo da utolimo Horizontalnim ritualima, predajemo se potrazi za smislom koji je ”negde gore”. Omeđenost uma, samog za sebe, upućuje nas na pomoć više sile, Boga ili Velikog Arhitekte, kako ga nazivamo mi u Masonskom bratsvu. Traženje odgovora u komunikaciji sa Tvorcem, predstavlja najvažniju duhovnu disciplinu. I evo nas opet kod teme. Da bi se ta komunikacija ostvarila, koristimo rituale, koji ovaj put idu ka gore, ka Tvorcu, ka Velikom Arhitekti i stoga ću ih nazvati VERTIKALNIM RITUALIMA . Primeri su brojni. Slikar crteža na zidovima pećine Altamire, pristupio je ritualu ovekovečenja svojih saplemenika i lovine, sa jasnom namerom da se višoj sili zahvali na dobrom ulovu i prizove novi. Slobodno ga možemo nazvati i prvim poznatim sveštenikom. Sa razvojem civilizacije je došlo i do napretka u oblasti nauke i umetnosti. Nastanak pisma je bila prekretnica koja je omogućila da se spoznaje produhovljenih pojedinaca dokumentuju i podele sa velikim brojem ljudi. Kipovi i slike božanstava su nastale kao sastavni deo rituala obraćanja višim silama koje pokreću svet. Ritualni plesovi i muzika su sastavni deo obreda, sve do današnjih dana. U svim religijama, molitva je osnovni ritual u potrazi za bogom, koji je Istina. Višednevna, pa i višenedeljna molitva i post kaluđera na Svetoj Gori, i duga meditacija i post budističkih sveštenika na Tibetu, kao i derviški ples i trans u islamskom svetu - verovatno su najsnažniji primeri Vertikalnog rituala koji postoje! Sabornost Božijeg hrama je najrasprostranjeniji njegov primer. Suštinski, jedina nagrada za takve duhovne napore je put ka istini. U oblasti nauke, umetnosti i sporta prepoznavanje rezultata je upriličeno ritualom dodele nagrada, priznanja i tome slično.
VELIKA
NACIONALNA
LOŽA
Sada ću se osvrnuti na oblast koju, iz profesionalnih razloga, malo bolje poznajem- na dramsku umetnost. Razvojem pisane reči, u Antičkoj Grčkoj, su se stekli uslovi za nastanak specifične vrste Vertikalnog rituala. Od izvesne ”Jarčeve igre” ( jarac na gr čkom tragos ) nastaje tragedija, čvrsta dramska forma, koja postaje osnovni alat sveopšteg moralnog, egzistencijalnog i svakog drugog preispitivanja tadašnjeg čoveka. Lik u antičkoj drami je pojedinac izložen udarcima sudbine, koju svojim postupcima pokreće a nije u stanju da je kontroliše. Razvoj događaja neumitno vodi tužnom kraju, te tako i danas tragedija etimološki predstavlja ružan kraj, zlu sudbinu. Ta dramska struktura se često završavala postupkom DEUX EX MAHINA , ili u prevodu BOG IZ MAŠINE , tako što se božanstvo spuštalo iz vazduha u korpi vezanoj za čekrk. Tu, na licu mesta, na zemlji, davalo je objašnjenje događaja i razrešenje sudbinskog čvora uz moralno uputstvo za budućnost. Taj postupak jasno oslikava duhovnu vertikalu i potrebu čovekovu da primi reč Božju. Draga moja Braćo, pozivam Vas da se zajedno samnom prisetite dana inicijacije. Da uđemo u sobu Izgubljenih Koraka, na prvi ritual iskušenja zemljom. Sećam se uzbuđenja, simbola na stolu, druge Braće kandidata, duboke kontemplacije. Zatim, kako ogoljenog ramena, zavrnute nogavice i sa povezom preko očiju, uz pomoć bratske ruke bivam uvođen u hram, ka sledećem ritualnom putovanju. Svaki novi nivo, uzdizao mi je i izoštravao duh, potvrđujući svrhu veličanstvenog Rituala Prijema. Još tri putovanja, zakletva, a zatim: SVETLOST! Ma č upereni u moje grudi! grudi! Slika za za čevi , upereni ceo život! Postao sam Mason. To samo po sebi ne zna či ništa drugo do mogućnosti da samoizgradnjom, uz pomoć drugih u istoj nameri, koračam putem istine. Na tom putu, biću uključen u rituale koje poznajem i one koje ću tek da upoznam. Uveren sam da intenzitet mentalnog i emotivnog učešća u njima podiže spremnost duha za saznanjem, što i jeste esencijalni značaj rituala! Dakle: RITUAL JE SREDSTVO ZA UZDIZANJE DUHA NA PUTU KA ISTINI! Br. Br. D.T. U.K.U. L:. “Harmonija”
SRBIJE
I
CRNE
GORE