skripta

1. CILJEVI I ZADACI FIZIKALNE MEDICINE I REHABILITACIJE Fizikalna Fizikalna medicina medicina je medicinsk medicinskaa disciplina disciplina koja izučava izučava biološko biološko djelovanje djelovanje različitih različitih oblika fizičke energije na organizam kao i primjenju fizičkih agenasa u cilju prevencije, dijagnostike, terapije i medicinske rehabilitacije. fisis=priroda (grčki) Rehabilitacija je proce process krajnje krajnje moguče mogučegg osposo osposoblj bljav avanj anjaa onespo one sposob soblje ljenih nih kroz kroz razvija razvijanje nje,, do maksi maksimum muma, a, njegov njegovih ih fizičk fizičkih, ih, menta mentalni lnih, h, socij socijaln alnih ih i profes profesion ionaln alnih ih mogučnosti (definicija prema SZO). rehabilitatio= bilitat io= uspostavljanje uspostavl janje ranijeg ranij eg stanja (lat) Fizički agensi se dijele na:  Prirodne (voda, vazduh, Sunce, toplota)  Vještačke (elektricitet, zvučna, svetlosna energija)  Istorijat:

Korištenje prirodnih faktora u liječenju lij ečenju datira od davnina. Prvi pisani tragovi se javljaju u Kini, Grčkoj i Rimu. Herodocus (480 g p.n.e.) piše o korištenju vježbi u liječenju. Hipokrat savjetuje osim vježbi vodu i toplotu. Srednji vijek- sveopšta stagnacija. Otkriće struje otvara mogučnost njene upotrebe u medicini. Galvani (1789) i otkriće Voltinog elementa kao prvog izvora električne struje struj e počinje  poglavlje “aparaturne “aparaturne fizikalne terapije”. terapije”. Tesla otkriva VFS i počinje njihova upotreba u medicini. Empirijska objašnjenja djelovanja fizičkih agenasa u XX vj. dobijaju naučnu potvrdu i fizikalna medicina dobiva svoje mjesto među ostalim medicinskim disvciplinama.

I međunarodni kongres fizikalne medicine je bio 1905 u Liežu. Zaključilo se da jedino ljekar može primjenjivati fizikalne agense u svrhu liječenja i da se fizikalna medicina uvrsti u studij medicine.  Nakon I svjetskog svjetskog rata je konstatovana konstatovana velika zasluga zasluga fizikalne medicine medicine na osposobljavanju osposobljavanju ranjenika. 1928 u Budimpešti je osnovan međunarodni odbor za fizikalnu terapiju čiji je zadatak   bio da utvrdi kako kako je zastupljena fizikalna fizikalna medicina na fakultetima i da utiče da se ona uvede uvede kao redovan, a ne fakultativan predmet.

FIZIKALNA MEDICINA Dijeli se na : 1. Fizi Fizika kaln lnuu prof profil ilak aksu su 2. Fizi Fizika kaln lnuu dija dijagn gnos osti tiku ku 3. Fizi Fizika kaln lnuu terap terapij ijuu

FIZIKALNA PROFILAKSA Predstav Predstavlja lja korištenje korištenje fizičkih agenasa agenasa u svrhu prevencije prevencije bolesti, bolesti, prevenci prevencije je nastajanja nastajanja kontraktura, sprečavanje posljedica inaktiviteta i sprečavanje posljedica povređivanja.  Preventivno je potrebno potrebno:

Obučiti radnike zaštitnim pokretima pri radu kako bi zaštitili kičmu i zglobove,  prevenirali cervikalni cervikalni i lumbalni sindrom.  Ojačati muskulaturu ako rade teške fiziče poslove.  Raditi vježbe za prevenciju osteoporoze.  Raditi vježbe za prevenciju koronarnih i vaskularnih oboljenja.  Pripremiti trudnice za porođaj jačanjem trbušnih mišića i opšte kondicije.  Prevencija deformiteta kičme, grudnog koša, ravnih stopala, kod djece. odgovarajuću fizičku aktivnost aktivnost kod starijih radi lakšeg i sigurnijeg hoda i  Provoditi odgovarajuću  prevencije padova. padova. 

FIZIKALNA DIJAGNOSTIKA  Podrazumijeva  Podrazumijeva primjenu fizičkih agenasa agenasa u svrhu: svrhu: • dija dijaggnost nostik ikee bo bolest lesti, i, • ocje ocjene ne funk funkci cion onal alno nogg sta stanj njaa • ocje ocjene ne uspj uspjeh ehaa lije liječe čenj njaa Tu spadaju: • elek elektr trod odij ijag agno nost stik ikaa (ED (EDG) G) • EMNG • dija ijagnos nostika tika UV zra zraccima ima • Rtg • MRI • CT FIZIKALNA TERAPIJA Koristi fizičke agense u svrhu liječenja i rehabilitacije oboljelih i povrijeđenih. Ona ima zadatak da :  Smanji ili ukloni bol  Poboljša cirkulaciju  Poboljša lokalni i opšti metabolizam  Smanji edem tako što poboljša resorpciju eksudata i ekstravazata  Savladava kontrakture  Povečava denzitet kosti  Sprečava stvaranje ožiljaka ili ih ublažava  Stimulira zarastanje kostiju  Provodi motornu reedukaciju nakon oduzetosti ili inaktiviteta  Poboljšava ventilaciju pluća  Poboljšava kardijalne funkcije Podjela fizikalne terapije prema vrsti energije : 1. Kinezioterapija-kinetička Kinezioterapija-kinetička energija 2. Elektr Elektrote oterap rapija ija-ele -elektr ktričn ičnaa energ energija ija 3. Termo Termoter terap apija ija-top -toplot lotna na ener energij gijaa 4. Hidrotera Hidroterapija-m pija-mehan ehanička ička i toplo toplotna tna energija energija 5. Balneote Balneoterapija rapija-meha -mehanička nička,, toplotna toplotna i hemijs hemijska ka energija energija 6. Magnetote Magnetoterapij rapija-ene a-energija rgija elektroma elektromagnet gnetnog nog polja 7. Fototerapija-svjetlosna Fototerapija-svjetlosna energija 8. Mehano Mehanoter terapi apija-m ja-meh ehani aničk čkaa energi energija ja

Djelovanje fizikalne terapije na organizam: Fizi Fizičk čkii agen agensi si djel djeluj ujuu ugla uglavn vnom om prek prekoo kože kože,, kao kao draž draž,, a kao kao odgo odgovo vorr na nju nju organizam stvara reakciju koja može biti lokalna i opšta. Lokalna ili specifična reakcija je izazvana specifičnim agensom (npr nadražaj motornih vlakana pod uticajem galvanske struje). Opšta reakcija je npr vazodilatacija. Receptori na koji se djeluje mogu biti: mehanoreceptori, termoreceptori, nociceptori, Golđijeva tjelašca, slobodni nervni završeci itd.     

Biološka reakcija organizma može biti : Vazomotorna reakcija Izmjena bioelektričnih potencijala Proces biosinteze Reakcija ćelijske pumpe Intra i ekstracelularna promjena koncentracije jona

REHABILITACIJA U medicini se pojam rehabilitacija odnosi na onesposobljenu (invalidnu) osobu. To je proces edukacije onesposobljene osobe u smislu kako da najbolje živi sa onesposobljernjem koje ima. Broj Broj one onespo sposob soblje ljenih nih u svijet svijetuu je sve sve veći veći zbo zbogg večeg večeg saobr saobrač ačaja aja,, indust industrije rije,, nap napret retka ka medicine i boljeg preživljavanja.

U rješavanju problema rehebilitacije su uključene i UN i SZO i one su definisale neke termine: Oštećenje je definisano definisano kao abno abnormaln rmalnost ost ili gubitak gubitak (privremen (privremenii ili trajni) trajni) psihološk psihološke, e, fiziološke ili anatomske strukture ili funkcije.  Nesposobnost   Nesposobnost  je ograničenje ili gubitak sposobnosti izvođenja neke radnje na način ili u obimu svojstvenom dotičnom čovjeku.  Hendikep je nepovoljan položaj osobe koja je, zbog oštećenja ili nesposobnosti, ograničena ili onemogućena u svojoj ulozi na ličnom, porodičnom, socijalnom ili profesionalnom planu. Hendik Hen dikepi epiran ranaa osoba osoba i pored pored prove proveden denee rehabi rehabilit litaci acije je nije nije u stanju stanju da ispun ispunjav javaa svoju svoju društvenu ulogu.  Koncept onesposobljenosti  onesposobljenosti :

Oštećenje-------------nesposobnost-----------hendikep  Primjer: ICV sa sa hemiplegijom.

Oštečenje: ishemija mozga nastala usljed cerebrovaskularnog cerebrovaskularnog inzulta.  Nesposobnost:  Nesposobnost: oduzeta jedna strana tijela i nemogučnost nemogučnost korištenja ruke i noge.  Hendikep: nesposobnost za obavljanje aktivnosti dnevnog života (ADL), nesposbnost za rad i za društvene aktivnosti.

Cilj rehabilitacije je da smanji nesposobnost na najmanju mjeru, a ako se oduzetost ne može  popraviti, onda u toku rehabilitacije treba takvu osobu obučiti da bude što samostalnija i manje ovisna o tuđoj pomoći. To direktno utiće da se takva osoba osjeća i dalje korisnom, a to dovodi i do njene psihičke stabilnosti. stabilnosti.

Potreb Potrebno no je ustano ustanovit vitii mjere mjere preven prevencij cijee onesp onesposo osoblj bljeno enosti sti.. One imaju imaju 3 segmen segmenta: ta: primarna, sekundarna i tercijarna prevencija onesposobljenosti. 1.Primarna prevencija onesposobljenosti : mjere mjere koje koje spreč sprečava avaju ju nastan nastanak ak bolest bolestii ili  povrede. 2. Sekundarna prevencija onesposobljenosti : postupci da se smanji onesposobljenost kroz ranu detekciju bolesti i povrede . 3. Tercijarna Tercijarna prevencija prevencija onesposob onesposobljenos ljenosti ti  podrazumjeva sve postupke medicinske rehabilitacije u cilju smanjenja težine invalidnosti i njenih posljedica na pojedinca, porodicu i društvo. Podjela rehabilitacije: 1. Medicinska 2. Socijalna 3. Profe rofession ionaln alna  Rehabilitacija treba da počne što prije  Da bude sveobuhvatna  Da se radi timski  Da traje dovoljno dugo do iscrpljenja svih rehabilitacionih mogučnosti. Pacijent aktivno učestvuje u procesu rehabilitacije. Plan rehabilitacije:   Njega  Fizikalna terapija  Radna terapija  Primjena proteza i ortoza  Logopedski tretman  Rješavanje psihičkih problema  Rješavanje socijalnih problema  Profesionalno usmjeravanje 2. TERMOTERAPIJA U UŽEM SMISLU Primjena temperature u svrhu liječenja. To je oblik kinetičke energije, gdje postoji kretanje molekula i atoma i što je ono veće, temperatura je veća. Podjela: 1. Termo Termoter terap apija ija u užem užem smisl smisluu 2. Kriot rioteerapi rapija ja

Prenošenje toplote do tijela: 1. Kondukcija Kondukcija (provođenj (provođenjee)-do )-dola lazi zi do dire direkt ktno nogg kont kontak akta ta sa zagr zagrija ijani nim m tije tijelo lom m (parafin, peloid, criijep,cigla, termofor, el.jastuče, pijesak) 2. Konvekcija (prenošenje)- toplota se prenosi preko medija koji se kreće( tečnost, vazduh).  Npr. Voda u tijelo ulazi kondukcijom, a odatle se putem krvi-konvekcijom prenosi u dublja tkiva. 3. Radijacija (zračenje)- radi se o IR zracima, gdje se svjetlosna energija pretvara u toplotnu (IR lampe). 4. Konverzija-endogena toplota gdje se elktromagnetna energija od VF struja transformiše u toplotnu.

Reakcija organizma na toplotu :  lokalna  udaljena Lokalna:  Vazodilatacija  Aktivna hiperemija (povečava se br.kapilara u cirkulaciji)  Povečanje metabolizma tkiva. Za +10ºC hemijska reakcija se poveča 2-3 puta  Resorpcija ekstravazata usljed povečane cirkulacije  Analgezija (usljed vazodilatacije i spazma muskulature) Udaljena reakcija Javljaju se draženjem termoreceptora preko strukturaCNS. Tako dolazi do konsenzualne reakcije .Konsenzualna reakcija je istovjetna reakcija na suprotnom ekstremitetu, ali slabijeg intenz intenzite iteta. ta.Pre Preko ko kutivi kutivisce sceral ralnih nih reflek refleksa sa u unu unutra trašnj šnjim im organ organima ima,, u odg odgova ovaraj rajući ućim m Haedovim zonama, dolazi do vazodilatacije i zagrijavanja u unutrašnjim organima. O tome se mora voditi računa. Terapijsko dejstvo Povečava cirkulaciju, enzimsku aktivnost i oksidativne procese u ćelijama. Na taj način djeluje povoljno na upalni proces u hroničnom stadiju. U akutnom nije koristan.Stimulacijom receptora za toplo, djeluje se na mehanizam kontrole ulaza impulsa za bol u CNS-u. Povečanjem cirkulacije krvi i limfe eliminišu se metaboliti koji indukuju bol (prostaglandin,  bradikinin) Toplota djeluje na nervne završetke u neuromišićnom vretenu i Golđijev aparat te smanjuje spazam i ekscitaciju mišića. Smanjenje spazma dovodi do analgezije. Zagrijavanjem se postiže sedativni efekat, a sedacija dovodi do analgezije. Termoprocedure Termoprocedure se koriste kao uvodna procedura za vježbe, jer olakšavaju pokrete. Toplota se koristi u liječenju hroničnog otoka. Povečanje cirkulacije povečava resorpciju. Površna toplota se koristi i za profilaksu dekubitusa,  jer poboljšava lokalnu lokalnu cirkulaciju, metaboličke metaboličke reakcije i oksigenaciju tkiva. Lokalna toplota ne utiče na srce. Opšte zagrijavanje ubrzava rad srca, a tople kuipke snižavaju TA zbog vazodilatacije. Iako sigurno toplota djeluje analgetski, ipak se ne preporučuje za terapiju bola u akutnom stadiju.

OBLICI TERMOTERAPIJE: Parafinoterapija Dobi Do bija ja se prer prerad adom om naft naftee i mrko mrkogg uglj uglja. a. Pred Predst stav avlj ljaa smje smjesu su viso visoko komo mole leku kula larn rnih ih ugljovodoninika.Tačka ugljovodoninika.Tačka topljenja je j e 45-52ºC. U terapijske svrhe se koristi prečišćeni-medicinski parafin. Ima visok toplotni kapacitet i nisku toplotnu provodljivost. Primjenjuje se zagrijan na 52-60 ºC. Pri hlađenju se skuplja i očvrš očvršća ćava va i na kož kožuu djeluj djelujee kompre kompresij sijomom-me mehan haničk ički.P i.Para arafin fin se zagrija zagrijava va indire indirektn ktno, o, u dvostrukom sudu. Ako se grije direktno, on djelimično sagorjeva i oslobađaju se štetni gasovi sa neprijatnim mirisom.Zagrijava se na 100ºC da bi isparila eventualna voda

koja može da izazove opekotine.Ako nema termometra, onda se grije dok se ne pojavi fina skramica na površini. Načini aplikacije parafina  stavljanje gaze natopljene parafinom  premazivanjem četkom 1-2 cm uranjanjem (imerzijom) šaka ili stopala   nalivanjem parafina u kalupe  Na parafin se stavlja stavlja plastična folija, peškir peškir i vunena tkanina.Trajanje tkanina.Trajanje aplikacije 20-40 20-40 min. Poslije aplikacije taj dio se umota u vunenu tkaninu da se spriječi naglo hlađenje (20-40 min).

Parafango To je mješavina parafina i pseudvulkanskog pseudvulkanskog peloida-fanga. Proizvodi se u tablama, grije grij e se na 60ºC, a primjenjuje na 50 ºC. Peloid Može biti organskog porijekla-bioliti i vulkanskog- abioliti. To je vlažni oblik toplote i vrlo  prijatan.Ima veliki toplotni toplotni kapacitet, a malu provodljivost.Aplikacija provodljivost.Aplikacija traje 30-40 30-40 min. Primjena: lokalna i opšta.Način aplikacije komplikovan. Sa izvora se donese u vlažnom stanju, razrijedi se, zagrije indirektno.Priprema: stavi se ćebe, platno, folija, blato i onda se stavi na tijelo. Kad se skine, opere se tijelo i na njega se stavi platno i ćebe da se izbjegne nagloodavanje nagloodavanje toplote. Procedura traje oko 2 h Termofor Ima površinsko djelovanje. Emituje IR zrake, velike talasne dužine koje djeluju površno.  Ne može da obuhvati obuhvati zglob. Električno jastuče Toplotu stvaraju IR zrake, velike talasne dužine i djeluje površno. Topli vazduh T= 40-70ºC. Može da se koristi suh ili kao zagrijana para. Psamoterapija (topli pijesak) Pijesak je higroskopan, upija znoj, omogučava produženo znojenje i dobro se podnosi. Aplikacija 45-50ºC, 20-30 min. Koristi se pročišćeni sitnozrnasti pijesak, zagrijava se u metalnim sudovima ili specijalnim uređajima, a koristi u sanducima.Ljeti sanducima.Ljeti se koristi na plažama. Sauna Hipertermička procedura. Zagrijan vazduh, T=60-90ºC za bolesnike, a do 110 ºC za zdrave. Vlažnost vazduha 5-20 %Sa porastom temperature smanjuje se procenat vlažnosti.  Najniža stepenica: T=60 ºC, vlažnost 20%Najviša stepenica: T=90-110 ºC, vlažnost 5%. Trajanje terapije 10-20 min.Nakon toga se poliva hladnom vodom ili ide u bazen. Djelovanje saune • Na Nast staj ajee opšt opštee zagr zagrija ijava vanj njee orga organi nizm zma. a. Povr Površi šins nska kate temp mper erat atur uraa se pove poveča čava va do 39, 39, odnosno 42ºC, aunutrašnja za 1 ºC. • Dolazi do vazodilatacije, profuznog znojenja, izluči se 0,5-2 l znoja. • Poveča Povečava va srčanu srčanu frekve frekvencu ncu,, dijastol dijastolni ni pritisak pritisak se smanju smanjuje, je, minutn minutnii volum volumen en srca se  povečava.  povečava. • Proš Prošir iruju uju se bron bronhi hije je,, sman smanju juje je se njih njihov ovaa sekr sekrec ecija ija,p ,pov oveč ečav avaa se razm razmje jena na gasa gasa u alveolama. • Pove Poveča čava va se meta metabo boli liza zam m za za 25% 25% • Sa znoj znojen enje jem m se izlu izluču čuje je urea urea,, krea kreati tini nin, n, joni joni Na Na,, Ca, Ca, Cl, Cl, nast nastaj ajee djeli jelimi mičn čnaa dehidracija.

Indikacije za saunu: 1. Degenerat Degenerativni ivni reumatiza reumatizam,Sy m,Sy lumbale, lumbale, cervical cervicalee 2. An Anki kilo loza zant ntni ni spon spondi dili liti tiss 3. RA 4. Postraum Postraumatska atska stanja stanja lokomoto lokomotornog rnog aparata aparata 5. Ne Neur ural algi gije je i neu neurit ritis isii 6. Hronični i astmatični bronhitis 7. Psori Psoriaz aza, a, neurod neuroderm ermitis itis,, dermati dermatitis tis 8. Gojaz jaznost nost???? Kontraindikacije: 1. Op Opšt štee kontr kontrai aind ndik ikac acije ije 2. Febr Febril ilna na stan stanja ja 3. Ko Koro rona narn rnaa bol boles estt 4. Tešk Teškaa hipe hiperte rtenz nzija ija 5. Hipo ipoten tenzija ija 6. Diabetes 7. Hipe ipertir rtireeoza 8. Seku Sekund ndar arni ni glau glauko kom m 9. Psihoza 10. Sklonost Sklonost ka krvaljen krvaljenju ju Indikacije za termoterapiju: Lokalna termoterapija: • De Dege gene nera rati tivn vnii reum reumat atiz izam am • Up Upal alni ni reu reuma matiz tizam am u hron hronič ično nom m stad stadiju iju • Vanz anzglo globni bni re reuma umatiza tizam m • Mišični sp spazmi • Neuralgije • Postr Postraum aumats atska ka stanja stanja,, 3-4 3-4 dana dana nakon nakon traume traume • Gine inekolo kološška obolj boljeenja nja • Bo Boln lnaa stanj stanjaa na musk muskul ulos oske kele letn tnom om sist sistem emuu • Hron Hronič ični ni sinu sinusi siti tiss i ooti ootiti tiss Indikacije za opštu termoterapiju: 1. Ge Gene nera rali lizo zova vana na artr artroz ozaa 2. Politrauma 3. Intoks Intoksika ikacij cijaa solim solimaa teških teških meta metala la 4. Rekreacija 5. Uv Uvodn odnaa proced procedura ura za za kinezio kinezioter terapi apiju ju Kontraindikacije za termoterapiju 1. Febr Febril ilna na stan stanja ja 2. Akutn utne upale pale 3. Sklo Sklono nost st ka ka krva krvavl vlje jenj njuu 4. Srča Srčana na dek dekom ompe penz nzac acija ija 5. Aktivna Tb Tbc 6. Prij Prijet eteč ečaa gang gangre rena na 7. Ned Nedovo ovoljn ljnii zarasl zaraslii ili svjež svježii prelom prelomii

3. KRIOTE IOTERA RAP PIJA IJA Korištenje hladne diferentne zone u terapiji. Fiziološko djelovanje : Prvo dolazi do kratkotrajne vazokonstrikcije, koja je praćena osječajem hladnoće. Nakon toga se razvija hiperemija koja stvara osječaj toplote. Ona nastaje vazodilatacijom arteriola i kapilara, jer smanjuje reakivnost ovih k.sudova na vazokonstriktorne materije. Kodd ošteče Ko oštečenja nja k.sudo k.sudova va (M.Ray (M.Raynau naud) d) nema nema reakti reaktivne vnehip hipere eremi mije je i imamo imamo produž produžen enuu vazokonstrikciju vazokonstrikciju (paradoksalna reakcija). Receptori za hladnoću su Krauzeova tjelašca i imaih najviše na licu. Krioterapija mora kratko da traje, tr aje, jer produžena izaziva parezu k.sudova, usporenu cirkulaciju i osječa osječajj hladno hladnoće će.. Dev Deviza iza je “kratk “kratkoo i hladno hladno”.H ”.Hlad ladnoć noćaa izazva izazvana na vazodi vazodilat lataci acijom jom ne  povečava oksigenaciju oksigenaciju tkiva, tkiva, jer hladnoća smanjuje smanjuje disocijaciju oksihemoglobulina. oksihemoglobulina. Krioterapija djeluje analgetski. Dolazi do smanjenjanadražljivosti i provodljivosti nervnih struktura. Kod povreda, nastala vazokonstrikcija usporava cirkulaciju, pa se eksudacija i krvarenje  smanjuju i sprečava se razvoj otoka i hematoma. Smanjujući nastanak otoka, led smanjuje oslobađanje supstanci koje indukuju bol. Smanjenje edema dovodi do smanjenja nadražaja na periferne nervne završetke.  Led smanjuje spazam mišića, jer su spazam i bol u vezi. Bol izaziva spazam kao protektivnu reakciju. Tehnike aplikacije 1. Kriomasaža 2. Pako Pakova vanj njaa ledo ledom m 3. Ledene Ledene komprese komprese (peškir (peškir natopl natopljen jen u hladnu hladnu vodu od -18ºC ili u slanu slanu vodu: 1kg soli soli u l vode, 4. Loka Lokaln lnaa ime imerz rzij ijaa 5. Opšta imerzija (kod spasticiteta

Indikacije za krioterapiju: 1. Svjež Svježee povr povred edee mekih mekih tkiva tkiva 2. Mišičn Mišičnii spaz spazam am nak nakon on pov povred redaa 3. Svjež Svježii otoci otoci zglobo zglobova va razne razne etiol etiologi ogije je 4. Spaza Spazam m kod kod Scler Sclerosi osiss multi multiple plexx 5. Uv Uvodn odnaa terapi terapija ja za kinez kineziot iotera erapij pijuu 6. Algodi Algodistr strofi ofija ja u akutn akutnom om stad stadiju iju 7. Krva rvavlje ljenja nja Kontraindikacije za krioterapiju 1. Sy Ray Rayna naud ud i sl. sl. obo obolje ljenja nja 2. Teža Teža ošteč oštečenja enja senzibilite senzibiliteta ta na hladnoću hladnoću 3. Aler Alergi gija ja na hlad hladno noću ću 4. Stan Stanja ja nak nakon on pro promr mrzl zlin inaa

4. HIDR HIDROT OTER ERAP APIJ IJA A Hidroterapija je primjena vode u svrhu liječenja.Koristi se od davnina i zadržala se do danas. Temperatura vode može biti različita, ali se najčešće koristi topla voda. . Fizičke osobine vode:  Velika specifična toplota  Veliki toplotni kapacitet  Prijatna je Biološko djelovanje vode:  termičko,  mehaničko,  hemijsko Mehaničko djelovanje vode:  Na tijelo u vodi uvijek djeluje hidrostatski pritisak.On zavisi od visine vodenog stuba i specifične težinevode. Mineralna i morska voda imaju veći hidr.pritisak.Tijelo u vodi gubi od svoje težine onoliko koliko teži istisnuta tečnost (Arhimedov zakon). Tijelo zaronjeno do  spina iliaca teži 47-54% od svoje TT   proc.xyphoideus  proc.xyphoideus 28-35% od svoje svoje TT  C7 8% od svoje TT  Dobar je priliv venske krvi u desno srce, tako da je mogučnost kolapsa isključena  Povečana je diureza  Smanjeno je punjenje pluća vazduhom  Povečava se volumen vena na glavi i vratu Toplotno djelovanje vode : Istovjetno je djelovanju drugih toplotnih agenasa.  Vazodilatacija  Povečana cirkulacija  Povečan metabolizan  Povečan minutni volumen srca  Smanjen mišični tonus  Utiče na termoregulaciju (voda je bolji bolji provodnik od vazduha, vazduha, tako da organizam za kratko vrijeme može da preda ili primi određenu količinu toplote. Kod angiospastičnih stanja termoregulacioni sistem ne može da odigra svoju ulogu i može doćido paradoksalne reakcije vazokonstriktora (M.Birger, M.Raynaud, M.Raynaud, arteriosclerosis).  Na unutrašnjim organima, preko kutiviscrealnih refleksa dešava se ista reakcija, kao i na koži (Hedove zone). Podjela kupki prema temperaturi: Hladne kupke do 20° Svježe 20-27° Mlake 28-33° Indiferentne 34-36° Tople 37-38° Vrele 39-42°

Hemijsko djelovanje Zavisi od supstanci rastvorenih u vodi.Može biti prirodna mineralna voda ili se dodaju različite substance ili lijekovi.

Uređaji za hidroterapiju: 1. Kada- za opštu kupku. Vrste: galvanska, Habardova, Habardova, za podvodnu masažu, biserna 2. Bazen- za grupnu kinezioterapiju. Tº vode =36 º T º vazduha u bazenu=25 º Treba da ima 3 nivoa:za sjedenje, do pojasa i do ramena. Gondola za ulazak nepokretnih bolesnikaRazna pomagala: šlaufi, pojasevi, klupe. 3. Tuševi: mehaničko i termičko djelovanje Prema temperaturi: hladni, prohladni, vrući Prema mlazu: strujni, cirkularni, kišni. Pritisak oko 1 at (Šarkoov - temp se postepeno smanjuje,  škotski-naizmjenični) 4. Kupke: Lokalne  Četvoroćelijske-galvanska   Naizmjenična  Haufeova : temperatura postepeno raste, od 35 do 42-44 st. Koriste se kod oboljenja k.sudovagdje k.sudovagdje može da nastane paradoksalna reakcija. 5. Komprese 6. Polivanje (kao dopunska procedura, nakon termoterapije, jer djeluje tonizirajuće. T=20-34 ºC, 3-5' 7. Trljanje -tonizirajuće INDIKACIJE 1. Hronič Hronična na reumat reumatska ska obo obolje ljenja nja 2. Bolni sy 3. Post Postra raum umat atsk skaa obolj oboljen enja ja 4. Oduzetosti 5. Ne Neur urro ropa pati tije je,, miopa miopati tije je 6. Uv Uvodn odnaa proce procedur duraa u kinezi kineziote oterap rapiju iju Kontraindikacije: 1. Insuficije Insuficijencija ncija kardiovas kardiovaskula kularnog rnog sistema sistema 2. Ak Akut utna na upal upalna na stan stanja ja 3. Epilepsija 4. Zara Zarazn znee bole bolest stii 5. Viso Visoka ka hipe hiperte rtenz nzija ija 6. Respi Respirat ratorn ornaa insufi insuficij cijenc encija ija 7. Izra Izraže žena na debi debiln lnos ostt 8. Mali Malign gnaa stan stanja ja?? 9. Ko Kožn žnaa obol obolje jenj njaa BALNEOTERAPIJA Balneologija je nauka o prirodnim banjskim liječilištima koja koriste mineralne vode u svrhu liječenja i prevencije bolesti. Balneoterapija u širem smislu je primjena prirodnih ljekovitih činilaca u svrhu prevencije i liječenja. Ovo je široki naziv za niz raznih prirodnih supstanci koji se koriste za veliki broj bolesti.

Prirodni terapijski činioci: Mineralne vode -balneoterapija Blato -peloidoterapija Jonizirajući vazduh -aerosolterapija Klima -klimatoterapija Morska voda i vazduh-talasoterapija vazduh-talasoterapija Ultraljubičasti zraci -helioterapija

ISTORIJA BALNEOTERAPIJE Počinje iz prahistorijskog doba. Otkrivena su nalazišta u St Morisu u Švicarskoj, u Jamnici u Hrvatskoj i u Slovačkoj koja datiraju od p.n.e. Dr Aurelianus u 2 vj preporučuje mineralne vode kao kupke i pijenje u svrhu liječenja. Uporedu sa saznanjem o njihovoj korisnosti išlo je i saznanje o njihovim štetnim djelovanjima kod krvavljenja, visoke temperature, otoka srčanog porijekla. MINERALNE VODE To je posebna vrsta podzemnih voda koje u vidu izvora izbijaju na površinu Zemlje. Sadrže rastvorene minerale ili gasove, a ljekovito lj ekovito svojstvo im je prvo utvrđeno iskustvom, a kasnije kliničkim istraživanjima. Vijeće Evropske zajednice predlaže naziv za mineralne vode: “prirodne mineralne vode”. Takva voda ima slijedeći kvalitet:     

Izvor vode je prirodan, vrelo zaštičeno i uređeno. Voda ima prehrambeno-fiziološke prehrambeno-fiziološke učinke. Sastav i temperatura ne smiju odstupati više od 20%  Ne smije se voda voda tehnološki obrađivati, obrađivati, mora ostati originalna originalna  Ne smije se voda voda dezinficirati.

“Izvorska pitka voda” se razlikuje od prirodne mineralne vode mineralizacijom. Prema preporuci Evropske Unije vode koje na izvoru imaju temperaturu iznad 20º zovu se termalne vode i kada nemaju mineralizacije.  Najviše mineralnih voda voda ima Njemačka Njemačka (471 od 946 registrovanih registrovanih mineralnih voda u EU. Karakteristike mineralnih voda:  ukupna mineralizacija,   jonski sastav,  gasovi,  mikroelementi,  radioaktivnost,  temperatura i   pH reakcija.  Ukupnu mineralizaciju čine anjoni, katjoni i nedisocirani molekuli. Izražava se u gramima na dm³vode.

Jonski sastav:  Najvažniji anjoni: Cl, sulfati-SO4, sulfati-SO4, hidrokarbonati-HCO3. hidrokarbonati-HCO3.  Najvažniji katjoni: Na, Ca, Mg  Gasovi: najvažniji su CO2, H2S, radon. Od radona potiče radioaktivnost.   pH reakcija: -kisela voda (pH<6,8) -neutralna (pH 6,8 - 7,2) -alkalna (pH >7,2)  Temperatura je na izvorima raznolika. Vode se dijele na: -hladne (temp do 20º C) -termalne (temp iznad 20º C). 

Termalne mogu biti:

-hipoterme (21-30 ºC) -izoterme (31-40 ºC) -hiperterme (preko 40 ºC) Podjela voda prema različitim osobinama: Prema porijeklu: 1. vado vadozne zne (potiču (potiču iz atmos atmosfersk ferskih ih padav padavina) ina) 2. Juveniln Juvenilnee (potiču (potiču iz usijane usijane magme magme i fosilne fosilne dubin dubinske ske vode vode Prema temperaturi: 1. Hipoterme (21-30 ºC) 2. Izoterme (31-40 ºC) 3. Hiperterme (preko 40 ºC) Prema pH reakciji: 1. Kise Kisele le (Ph (Ph isp ispod od 6,8) 6,8) 2. Ne Neut utra raln lnaa (Ph (Ph 6,8 6,8-7 -7,2 ,2)) 3. Alka Alkaln lnaa (Ph (Ph izna iznadd 6,8) 6,8) Prema količini suhog ostatka: 1. Oligominer Oligomineralne alne (ispod (ispod 1 g/l na temperatu temperaturi ri od 180º) 180º) 2. Mineralne Mineralne (iznad (iznad 1g/l 1g/l na na tempera temperaturi turi od od 180º) 180º)

Klasifikacija mineralnih voda Po Quentinu (1962): I grupa: vode koje sadrže više od 1g/dm³ rastvorenih čvrstih materija.

II grupa: vode čiji su sastojci biološki aktivniji u manjim količinama III grupa: vode sa rastvorenim gasovima IV grupa: vode sa sadržajem rastvorenih ćvrstih materija manje od 1 g/dm³ I grupa: vode koje sadrže više od 1g/dm³ rastvorenih čvrstih materija. Karakter vode se određuje prema jonima kojih ima više od 20 mval %. To su: hidrokarbonatne, hidrokarbonatne, sulfatne i hloridne. 1. Hidr Hidrok okar arbo bona natn tnee vod vodee a) Na hidrokarbonatne (alkalne) b) Ca-Mg-hidrokarbonatne ( zemnoalkalne)

2. Sulfatne a) natrium-sulfatne (salinične) b) magnezium-sulfatne ( gorke) 3. Hloridne a) natrium-hloridne (murijatične ili slane) II grupu čine vode čiji su sastojci biološki aktivniji u manjim količinama-mikroelementi. To su: 1. 2. 3. 4.

Sumpo Sumporov rovite ite (sa (sa najmanj najmanjee 1 mg/l sumpo sumpora) ra) Jodne Jodne (sa najma najmanje nje 1 mg/l mg/l joda) joda) Gvožđ Gv ožđevi evite te (sa najma najmanje nje 1o mg/l mg/l gvož gvožđa) đa) Arsen Arsenske ske (sa najm najman anje je 7 mg/l mg/l arsena arsena))

III grupa su mineralne vode sa rastvorenim gasovima. To su: Ugljenokisele vode (> 1g/l slobodnog CO2) Radioaktivne vode IV grupa su mineralne vode sa sadržajem rastvorenih čvrstih materija manje od 1 g/l. 1. 2.

To su: 1. Akrat Akratote oterme rme (“div (“divlje lje vode vode”), ”), T > 20 º C. C. 2. Akratopege T < 20 º C.

Način primjene mineralnih voda  Spolja-kupanjem (u kadama ili bazenima) Unutra (pijenjem ili inhaliranjem) 

. • Spoljn Spoljnaa primje primjena: na: dola dolaze ze u obzir obzir skor skoroo sve sve miner mineraln alnee vode. vode.  Najviše se koriste: koriste: natrium hloridne, sumporovite, sumporovite, jodne, ugljenokisele, ugljenokisele, radonske. radonske.  Način njihovog djelovanja na organizam: 1. mehanički 2. termički i 3. hemijski Mehaničko djelovanje je posljedica hidrostatskog pritiska.

Termičko djelovanje: temperatura je u bazenima oko trideset šest, a u kadama je 37-38ºC. Hemijsko djelovanje: neke materije iz vode prolaze kroz kožu i ulaze u krvotok i tako djeluju na druge organe. Najbolje se resorbuju materije koje se rastvaraju u lipidima (radon, ugljen-dioksid, sumporpvodik). sumporpvodik). Resorpcija se nastavlja i nakon prekida kupki. Pijenje mineralne vode Djeluje na sekreciju i motilitet organa za varenje. •  Želudačnu sekreciju sekreciju -stimulišu: ugljeno-kisele i natrium-hloridne vode, -inhibiraju (umanjuju): hidrokarbonatne vode.

Sekreciju žući stimulišu sulfatne i hidrokarbonatne vode.  Povečavaju  Povečavaju diurezu (izmokravanje) ugljenokisele vode. Hladna voda povečava želudačnu sekreciju i crijevnu peristaltiku (rad crijeva) . Topla voda djeluje suprotno. • • •

Ako je voda hladna ona se pije odjednom, prije jela. Tada izaziva brži rad želudca i crijeva. Tople vode se piju polagano, svakih 4-5 min i djeluju suprotno. Doziranje: prema starosti, bolesti i opštem stanju bolesnika. Količina: 3-5 puta/ dan, prije jela. Jako mineralizovane vode se piju u manjim količinama.

Inhaliranje Mineralna voda se primjenjuje u obliku aerosola. Dobije se vještački -raspršivanjem. Koriste se hidrokarbonatne, natrium-hloridne i jodne. • Djel Djeluj ujuu sekre sekreto tolit litič ički ki.. (rast (rastva vara ra sekr sekret et))

Grgotanje • kod kod obo obolje ljenj njaa usn usnee dup duplj ljee i ždr ždrij ijel ela. a. Orošavanje • kod kod vagi vagina naln lnih ih obol obolje jenj njaa Mogučnost iskorištavanja termalnih i termomineralnih voda Vrijednosti ovih voda još nisu u potpunosti ni proučene ni iskorištene. Mogu se koristiti:  u prevenciji i liječenju bolesti,  za rekreaciju  za zdravstveni turizam  Za flaširanje i pijenje u svrhu osvježenja ili liječenja Termalne vode se mogu koristiti za:  

       

toplifikaciju objekata, zagrijavanje staklenika i plastenika, zagrijavanje staja, sušenje žitarica sušenje voća i povrća gajenje ribe, toplo navodnjavanje zagrijavanje zemljišta zagrijavanje inkubatora za proizvodnju pilića i pačića, u preradi hrane.

Podjela peloida prema porijeklu:

Mulj: nastaje na dnu plitkih vodenih bazena (jezera, rijeka, morskih zaliva, limana).  Nastaje taloženjem taloženjem glinenih čestica, čestica, soli, organskih i drugih materija, uz učešće učešće vodene flore i faune. Sapropel (“mulj koji trune”): nastaje na dnu slatkovodnih jezera potpunim truljenjem  biljaka i životinja.

Treset: nastaje u tresetnim močvarama iz biljaka. Fango (pseudovulkanski peloid): vruća sumporna voda ide iz velikih dubina i rastvara slojeve zemlje i pretvara ih u blato. Izvorski peloidi: nastaju na izvorima sumpornih voda koje okolno zemljište rastvaraju i  pretvaraju u blato. blato. Osobine peloida 

Svi peloidi stvaraju homogenu plastičnu masu kada se mješaju sa vodom.



Dobro prianjaju uz tijelo.



Imaju relativno veliki toplotni kapacitet i malu toplotnu provodljivost te mogu dugo zdržavati toplotu.

Način primjene Primjenjuju se u vidu obloga i kupki. Mogu da se primjenjuju na dio ili cijelo tijelo. Ne smiju se stavljati na glavu, vrat ili oko srca. Malo se koriste opšte aplikacije, jer je to opterečenje za tijelo, posebno srce. Tehnika primjene: Stavi se prvo čebe, zatim plastična folija, čaršaf pa blato debljine nekoliko cm. Uvije se na željeno mjesto. Drži do pola sata. Kad se skine, otkloni se čaršaf sa blatom, a ostali se stave istim redom i drže isto vrijeme da bi se izbjeglo naglo hlađenje. Može se pacijent i nakon aplikacije blata istuširati, a onda pokriven, odmarati bar pola sata. T je 42-44ºC (za lokalnu aplikaciju). Aplikacija se stavlja svaki svaki drugi dan, a ako je na maloj lokaciji onda može i svaki svaki dan. Trajanje liječenja 2-3 nedelje.

Peloidna kupka: Miješa se blato i voda u omjeru 1:3 ili 3:1 pa kupke mogu biti rjetke ili guste. T kupki je 39 ºC. Blato se može primjenjujivati kraj izvora, na plaži npr. Namaže se tijelo, sunča dok se ne osuši, a onda se okupa u moru. Deponovanje Deponovanje peloida: Vade se iz nalazišta, deponuju u betonskim bazenima i zalivaju morskom ili mineralnom vodom.  Ne smiju biti na zraku, zraku, jer će izgubiti vlažnost vlažnost i koloidnost. Kad se jednom upotrijebi peloid, gubi svoja svojstva. On se može regenerisati u posebnim bazenima za 4 mjeseca.

Mehanizam dejstva Djelovanje je toplotno, mehaničko i hemijsko. 

Toplotno dejstvo je efikasno, jer imaju veliki toplotni kapacitet i mogu se primjeniti na visokoj temperaturi.



Mehaničko: djelovanje hidrostatskog pritiska.

Hemijsko: neke materije kao: H2 S, CO2, Rn, biološke materije (kao enzimi i hormoni), prolaze kroz kožu i ispoljavaju svoje farmakološko djelovnje. Terapijsko dejstvo: 

Peloid širi krvne sudove, povečava cirkulaciju cirkulaciju krvi i limfe, dovodi do smanjenja bola i otoka. Dovodi do regeneracije tkiva, smanjuje lokalni upalni proces, smanjuje spazam mišića. Indikacije: 1. Razn Raznii obli oblici ci reu reuma mati tizm zmaa 2. Lumb Lumboi oisc schi hial algi gija ja 3. Povred Povredee ili ili iščaš iščašenj enjaa zglo zglobov bovaa 4. Stan Stanja ja pos posli lije je pre prelo loma ma 5. Usporeno zarastanje preloma 6. Sterilitet

MEHANOTERAPIJA-(MASAŽA) Podjela mehanoterapije: 1. Manu Manuel elna na masa masaža ža 2. Masaž Masažaa potko potkožn žnog og vezi vezivno vnogg tkiva tkiva 3. Vibr Vibrac acio iona na mas masaž ažaa 4. Podv Podvod odna na masa masaža ža 5. Ultr Ultraz azvu vučn čnaa masa masaža ža 6. Infra Infrazv zvuč učna na masa masaža ža Mehanoterapija dovodi do nadražaja mehano i proprioreceptora. To izaziva: • smanjenja bola, • pobo pobolj ljša šanj njee cirk cirkul ulac acij ijee i • pobo pobolj ljša šanj njee metab etabol oliz izma ma.. 6. MANUELNA MASAŽA-MEHANOTH To je tretman kože i potkožnih mišića koji se vrše ritmičkim, odmjerenim pokretima. Koža pacijenta mora biti suha, čista i zdrava, a pacijent relaksiran. Na kožu se stavi neki kontaktni materijal da ne dođe do trenja (talk, krema, ulje).

Fiziološko djelovanje: 1. Va Vazo zodi dila lata taci cija ja 2. Čišće Čišćenje nje pora pora znojni znojnihh i lojnih lojnih žlije žlijezda zda,, pob pobolj oljšav šavaa njihovo njihovo lučen lučenje, je, odstr odstranj anjuje uje deskvamirani deskvamirani epitel i poboljšava elastičnost kože. 3. Smanj Smanjuje uje tonu tonuss mišić mišića, a, a time time i bol. bol. 4. Uklanja Uklanja adhezi adhezije je i poveča povečava va elastičn elastičnost ost ožiljnog ožiljnog tkiva. tkiva. 5. Smanj Smanjuje uje edeme edeme vasku vaskular larne ne etiolo etiologij gije. e. 6. Na tenziju tenziju:: poboljša poboljšava va i širi širi kapilar kapilarnu nu mrežu mrežu i sniža snižava va TA. TA. 7. Uk Ukla lanj njaa celu celuli litt 8. Ko Kodd sporti sportista sta:: relaks relaksira ira nakon nakon nap napora ora i brže brže elimin eliminira ira nagomil nagomilan anee toksin toksinee uslje usljedd napora. VRSTE MASAŽE: 1. Glađ Glađen enje je (efl (efleu eura rage ge)) 2. Trlja Trljanj njee (Phr (Phric icti tion on))

3. Gnje Gnječe čenj njee (Pet (Petri risa sage ge)) 4. Lupk Lupkan anje je (Tr (Trep epot otme ment nt)) 5. Vibr Vibrac acij ijee (Vi (Vibr brat atio ion) n)

Glađenje-radi se cijelom šakom ili vrhovima prstiju, centripetalno, tj. u pravcu venozne krvi i limfe prema srcu. Trljanje- jagodicama prva 3 prsta i sa tenarom ili hipotenarom, pri čemu se vrši pomjeranje kože. Tako se eliminišu adhezije. Gnječenje- odvaja ili pritiska mišiće, prema koži. Vrlo agresivan način, nekada bolan, snažno  povečava cirkulaciju. cirkulaciju. Efikasno kod zamora. Lupkanje-izvodi se ulnarnom stranom šake.Poboljšava mišični tonus. Vibracije-fine ritmičke vibracije vrhovima prstiju u vidu tremora, frekvence 10-30/sec. Može se raditi i vibratorom. Smanjuje umor, bol (kod neuralgija), relaksira mišiće. Indikacije za opštu masažu: 1. Rekonvale Rekonvalescen scenti, ti, astenija astenija,, inaktivit inaktivitetna etna hipotrofija hipotrofija 2. Smetnje KV KVS 3. DNV 4. Ne Neur uras aste teni nija ja,, zamo zamor  r  5. Ko Kozm zmet etsk skaa ind indik ikac acij ijaa Indikacije za lokalnu masažu 1. Reum Reumat atsk skaa obol obolje jenj njaa 2. Postr Postraum aumats atska ka stanja stanja sa sa ožiljni ožiljnim m tkivom tkivom 3.  Neuralgije 4. Internisti Internistička čka oboljen oboljenja ja (astma, (astma, bronhi bronhitis, tis, opstipa opstipacija) cija) Kontraindikacije 1. Up Upal alaa peri perife fern rnih ih ner nerav avaa 2. Jaki Jaki varik varikozi ozitet tetii i trombo trombofle flebiti bitisi si 3. Svje Svježe že povr povred edee i upal upalee 27. REHABILITACIJA REHABILITACIJA BOLESNIKA NAKON NAKON ICV Hemiplegija je oduzetost jedne polovine tijela. Uzrok hemiplegija: 1. Vaskularn Vaskularnii poremeća poremećaji ji (embolija (embolija,, tromboza tromboza,, hemoragija hemoragija)) 2. Tumori 3. Traume 4. Infekcija Doba javljanja: najčešće između 40 i 60 god. Spol: više muškarci Promjene u mozgu su u suprotnoj hemisferi od oduzetosti. Dolazi do poremečaja motorike različitog stepena, izmjena ponašanja, oštečenja senzibiliteta i  percepcije. Može Može doći do poremećaja poremećaja govora. • Ko Kodd desn desnih ih plegij plegijaa češć češćee bud budee ošte ošteče čenn govo govor  r  • Ko Kodd lijev lijevih ih pleg plegija ija su nagl naglaše ašene ne psih psihičk ičkee prom promjen jenee

Klinička slika Dolazi do gubitka voljnih pokreta na strani suprono od lezije. Nastaje poremećaj tonusa pa imamo ili hipertonus i spazam ili mlitavost. U prvoj fazi: različiti poremećaj svijesti, ruka i/ili noga mlohavo vise. MTR oslabljeni, može  biti poremećaj sfinktera sfinktera (inkontinencija ili retencija). retencija). dolazii do hipert hipertonu onusa sa muskul muskulatu ature, re, uoč uočava avaju ju se smetn smetnje je vida, vida, god godvor vora, a, U kasnijoj fazi: dolaz gutanja.

Kod desnih desnih hemiplegi hemiplegija ja se se obično obično poremeti poremeti govo govor, r, ne ne govo govori ri ili ili stereotipne rijeći. 1. Disf Disfaz azija ija:: oteža otežano no govo govori ri

teško teško govor govori,i, pona ponavlja vlja

2. Afaz Afazij ija: a: ne ne govo govori ri • Senzorna afazija: ne razumije šta mu se govori • Motor Motorna na afaz afazija ija:: razumi razumije je šta mu mu se govor govori, i, ali ali ne može može odgov odgovori oriti. ti. • Senzom Senzomoto otorna rna afaz afazija ija:: ne razum razumije ije,, niti niti može može da odg odgovo ovori. ri. Motorika, tj.kretanje oporavi se ranije, nego govor.ICV je teška bolest, 50% bolesnika umire u prva 24h.Od preživjelih 1/3 ostaju invalidi, čime stvaraju veliku obavezu porodice i društva.  Najčešće sa desnom plegijom ide afazija (motorna, senzorna), a sa lijevom plegijom je udružen psihički poremećaj. . Oporavak ima neka pravila : •  prije se oporavljaju oporavljaju proksimalni dijelovi nego nego distalni, • prije rije noga, oga, neg nego ru ruka, ka, • prij prijee moto motori rika ka nego nego govo govor. r. Terapija ICV Medikamentozna terapija u akutnoj fazi: antiedematozni lijekovi. U kasnijoj fazi se daju neuroprotektivni lijekovi.

Rehabilitacija Ima 3 faze: I faza ( akutni stadij) je na NP odjelu : medik medikam ament entii i rana rana rehabi rehabilita litacija cija.. II faza faza je u ehabilitacionoj onoj ustanovi. ustanovi. Ima nek r ehabilitaci nekoli oliko ko segme segmenat nata.I a.III II faza: faza: reinte reintegra gracij cijaa bolesn bolesnika ika u njegovu raniju socijalnu, a eventualno i radnu r adnu sredinu. Rehabilitacija ima nekoliko segmenata: 1. Njega 2. Funkci Funkciona onalno lno ospos osposobl obljav javanj anjee 3. Logo Logope peds dski ki tretm tretman an 4. Soma Somato tope peds dski ki tret tretma mann 5. Psih Psihol ološ oški ki tret tretma mann 1. Njeg Njegaa podr podraz azum umje jeva va • Pravilan Pravilan polož položaj aj bolesni bolesnika ka u kreve krevetu tu (pozicio (pozicioniran niranje) je) u cilju cilju spreča sprečavanja vanja kontraktu kontraktura ra • Prev revencij ncijuu de dekubit ubitus usaa Pozicioniranje služi da se prevenira “smrznuto” rame i “viseće” stopalo. Bolesnik treba da leži i na zdravoj i bolesnoj strani. Kad leži na zdravoj, bolesna ruka se stavi na jastuk ispod tijela i u položaju je abdukcije, tako da se zglobna čahura retrahira. Bolesna noga je savijena i abducirana. Kad leži na bolesnoj strani (a može samo kratko), bolesna ruka je ekstendirana i okrenuta  prema vani. Ležanjem na bolesnoj strani bolesnik dobiva osječaj opterečenja. Kad sjedenja treba prevenirati subluksaciju u ramenu i palmarnu kontrakturu ručnog zgloba. 2. Funkcionalno osposobljavanje počinje odmah nakon ICV. Kod ishemije može nultog dana, a kod hemoragije oprezno i kasnije nekoliko dana. Krevet mora imati trapez, a na rubu kreveta kaiš (“konj”). Fizikalne procedure: kinezi, termo, elektro i terapija radom. Vježbe služe za sprečavanje kontraktura i ponovo uspostavljanje funkcija.

Vrste vježbi: pasivne, potpomognute i aktivne.

Vježba se: sjedeći položaj,   podizanje u sjedeći sjedečem položaju,   balans u sjedečem   balans u stoječem, stoječem,  a kasnije se vježba hod. Hod se vježba: krevet,   prvo uz krevet,   pa u sobi,  u razboju,  u sali naspram ogledala. Treba paziti na naginjanje na bolesnu stranu, jer je bolesnik izgubio kinestetićke informacije o  položaju tijela u prostoru. prostoru. Ako je ruka plegična onda se pri hodu nosi mitela.

Termoterapija • Topl Toplot otna na tera terapi pija ja (par (paraf afin in npr. npr.)) služ služii radi radi bolj boljee prok prokrv rvlj ljen enos osti ti i razm razmek ekša šava vanj njaa zglobnih struktura. • Krio Kriote tera rapi pija ja se se kor koris isti ti pro proti tivv spaz spazma ma Elektroterapija • Stabil Stabilna na galvan galvaniza izacija cija,, katoda katoda distal distalno no (ima (ima umiruju umirujući ći efeka efekat). t). • FES služi služi za za stimulaciju stimulaciju spastične spastične muskulatu muskulature re i dovodi dovodi do do relaksac relaksacije ije koja koja traje traje oko 4 sata. U praksi je dalo efekta za stimulaciju n.peroneusa, dok za ruku nije bilo efekta. Terapija radom: Služi za obuku ADŽ i kao prioprema za profesionalno osposobljavanje. Koriste se elementi radnog procesa. U početku se rade slagalice, sa glinom, na razboju. Može se testirati sa njom i uspjeh rehabilitacije. Provodi se u rehabilitacionoj ustanovi i u kući pod kontrolom rehabilitacijskog tima. Logopedski tretman tretman se uključuje prema potrebi, još na neurologiji. Tretman psihologa je često potreban, jer su bolesnici depresivni, plačljivi, osječaju se odbačenim,imaju odbačenim,imaju inverziju sna. Suportivni tretaman Uključuje se u fazi rehabilitacije. Potrebno je uočiti, u razgovoru sa bolesnikom kakve  probleme ima pacijent. pacijent. Postoji realan strah od budučnosti, da ih porodica neće prihvatiti, da se neće moći vratiti na  posao i da će će im egzistencija biti ugrožena. ugrožena. Bolesniku treba pomoći:  da se osjeća sigurnije,  da shvati da je važan svojoj sredini,  da prihvati svoju nesposobnost,  da se bori sa njome i  da pronađe neku aktivnost koja će zadovoljiti njegove potrebe. Ako postoji tragova radne sposobnosti treba insistirati da se ona razvije maksimalno

Treba pripremiti radne kolege da pruže podršku i pomoć u savladavanju teškoća. Ako postoje arhitektonske barijere potrebno je korigovati ih. Ako je potrebno sugerisati ortoze za pomoć pri nekim aktivnostima. Potrebno je stalno mu ulivati sigurnost. Treba kontrolisati bolesnika da ne odustane kad naiđe na probleme.

5. KINEZIOTERAPIJA KINEZIOTERAPIJA To je primjena pokreta u svrhu liječenja.To je najefikasnije sredstvo liječenja u fizikalnoj medicini. Za njenu pravilnu primjenu neophodno je poznavanje kinziologije i funkcionalne anatomije.Bez kinezioterapije nezamislivo je uspostaviti ponovo oštećene funkcije, kao ni razvijanje preostalih sposobnosti. Prije uvođenja kinezioterapije neophodno je uraditi funkcionalno tetiranje :  manuelni mišićni test,  obim pokreta,  eventualna elektrodijagnostika i  EMG.  Na osnovu toga toga se napravi plan plan koje grupe mišića mišića treba vježbati i na koji koji način. Mjesto izvođenja vježbi:  Bolesnički krevet  Bolesnička soba,  Sala za vježbe   Na otvorenom  U bazenu ili kadi

Ciljevi kinezioterapije: 1. Jača Jačanj njee sna snage ge miši mišića ća 2. Poveča Povečanje nje izdržl izdržljiv jivost ostii mišić mišićaa 3. Pove Poveča čanj njee obim obimaa pokr pokret etaa 4. Pobo Pobolj ljša šanj njee koor koordi dina naci cije je 5. Pove Poveča čanj njee brzin brzinee pokre pokreta ta 6. Podizanje Podizanje opšte opšte kondicije kondicije (u preventivn preventivnee ili kurativn kurativnee svrhe). svrhe). Pravila za primjenu kinezioterapije: 1. Dob Dobra ra sara saradn dnja ja sa sa bole bolesni snikom kom 2. Bolesn Bolesnik ik mora mora biti biti relaks relaksira irann 3. Tempe Temperatu ratura ra pros prostor torije ije ugo ugodna dna 4. Vježbe Vježbe provodi provoditi ti više više puta puta na dan, dan, ali kraće 5. Prije vježbi vježbi dati uvodne uvodne procedure procedure (termotera (termoterapija, pija, hidrotera hidroterapija, pija, elektrote elektroterapija rapija)) 6. Vježbe Vježbe provod provoditi iti do do graic graicee boli boli 7. Pokret Pokretee izvodi izvoditi ti u punom punom obimu obimu (ako (ako ga ima ima)) 8. Vježbe Vježbe pon ponavl avljat jatii dovol dovoljno jno dug dugoo Vrste vježbi 1. Pasivne vježbe izvodi ih terapeut ili mehanički aparat. Indikacije:paraliza ili teška trauma.GMS=0 i 1 2. Aktivno-potpomognute vježbe izvodi bolesnik uz pomoć terapeta, uz pomoć suspenzije, zdravog ekstremiteta, a mogu se izvoditi i u vodi. Indikacije: I ndikacije: djelimična oduzetost, politrauma GMS=2 3. Aktivne vježbe izvodi sam bolesnik, uz nadzor terapeuta. Indikacije: kad je očuvan obim pokreta, ali je oslabljena snaga (inaktivitet nakon dužeg mirovanja nakon traume, kod reumatskih oboljenja. GMS=3

4. Vjež Vježbe be sa opter optereče ečenj njem em služ služee za jača jačanj njee miši mišićn ćnee snag snagee i za pobo pobolj ljša šanj njee trof trofik ikee muskulature.One dovode do povečanja dimenzija vlakana, a ne njihovog broja.Opterečenje može može biti biti tačn tačnoo odmj odmjer eren eno, o, (uz (uz pomo pomoćć uteg utegaa ili ili apar aparat ata) a) ili ili proi proizv zvol oljn jnoo (uz (uz pomo pomoćć fizioterapeuta).Indikacije: Koriste se nakon što se postigne puni obim pokreta (trauma, reumatska oboljenja, lakša oduzetost). GMS=4

Vrste mišićne kontrakcije: 1. Izotonična 2. Izom Izomeetrij trijsk skaa Izotonične vježbe: mijenja se dužina mišića, a tonus ostaje isti. Izometrijska kontrakcija: ne mijenja se dužina mišića, odsustvuje pokret i ne trođi se puno energije. Može se primijeniti:  kad je zglob imobilisan (u gipsu ili longeti)  kad je zglob upaljen  kad je zglob bolan. Način izvođenja vježbi: I. Individualne vježbe Rade se kod:  težih bolesnika,  kontraktura,  mišićne slabosti, paraliza   pareza, paraliza  vježbe hoda,  koordinacije,  ravnoteže II. Grupne vježbe Rade se kod:   bolni sindromi,  lakša reumatska oboljenja, lumbalni sy  lakše skolioze,  vježbe disanja,  vježbe održavanja kondicije,  vježbe protiv osteoporoze 7. OKUPACIONA TERAPIJA Okupaciona terapija je svaka aktivnost, mentalna ili fizička, propisana od strane ljekara i stručno vođena od strane profesionalca sa svrhom da pomogne pacijentu u ozdravljenju od neke bolesti ili povrede. Paci Pacije jent nt u toku toku dana dana može može da radi radi razl različ ičit itee akti aktivn vnos osti ti,, ali ali se one one ne mogu mogu smat smatra rati ti okupacionom okupacionom terapijom ako nisu propisane sa specifičnom svrhom. Dok fizioterapeut radi na pacijentu, okupacioni terapeut radi sa pacijentom. On stimulira pacijenta da maksimalno angažuje svoje sposobnosti do konačnog cilja, a to je  potpuna osposobljenost. osposobljenost. U početku rehabilitacije primarni cilj je funkcionalno osposobljavanje, ali je potrebno da se u daljem toku uključe i druge službe: psihijatrijska, psihološka, socijalna itd, koje postaju intergralni dio ukupnog programa rehabilitacije.

Okupaciona terapija se može podijeliti na: 1. Suport Suportivn ivnaa (psihija (psihijatri trijsk jskaa ili zabavna zabavna)) 2. Funkci Funkciona onalna lna (fizik (fizikaln alnaa ili kinetič kinetička ka)) 3. Profe rofession ionaln alna

Suportivna terapija radom Pacijent koji iz punog zdravlja dođe u situaciju fizičke nesposobnosti usljed bolesti ili povrede i u toku rehabilitacije postaje svjestan svojih nedostataka i zapada u psihičke krize. Javlja mu se strah od budučnosti, strah da neće moći privređivati, da neće moći brinuti za svoju porodicu i on može biti takav da ometa proces rehabilitacije. To je razlog što se ta pojava mora predpostaviti i na nju misliti kod planiranja rehabilitacije. Sa suportivnom terapijom treba početi što prije, nakon akutne faze bolesti ili povrede, odmah nakon izlaska iz intenzivne njege, nj ege, na odgovarajućim klinikama, odnosno bolnicama. Zadat Zadatak ak te terap terapije ije je da pacije pacijentu ntu pomogn pomognee da prihva prihvati ti moguću moguću duž dužuu hospi hospital taliza izaciju ciju i određeno mirovanje, odnosno smanjenu aktivnost kroz neke nespecifične vježbe. To pomaže period rekonvalescencije i oporavak. U centru za rehabilitaciju započinje kompletna rehabilitacija sa potrebom da se ukljući i suportivna terapija. To se radi u uskoj saradnji sa psihijatrom ili psihologom. Prvi korak  u pravcu prihvatanja vlastite onesposobljenosti je da pacijent savlada strah od svoje invalidnosti i da otpočne proces razumijevanja onesposobljenosti. Drugi korak je pomoći pacijentu da iskoristi svoje preostale snage. Zadaci suportivne terapije: 1. da savlada savlada početnu početnu “norma “normalnu” lnu” depresiju depresiju do koje koje dolazi dolazi usljed duge duge hospitaliz hospitalizacije acije ili spoznaje o postojanju stalne invalidnosti 2. da se stvori stvori povoljna povoljna atmosf atmosfera era za fizičko fizičko ili ili psihološko psihološko pobolj poboljšanje šanje.. 3. da se pomo pomogn gnee paci pacije jent ntuu da shva shvati ti prve prvens nstv tven enoo svoje svoje spos sposob obno nost sti, i, a manj manjee nesposobnosti. 4. da se pacijentu pacijentu pomog pomogne ne da shvati, shvati, da će nakon nakon provedene provedene terapije terapije moći moći da se održi održi kao punovrijedan član društva. Svaka osoba ima neki strah.Ako neko ima fizički hendikep, on ima strah kako će moći ostvariti neke svoje želje i preokupacije i taj strah mu stvara dodatnu traumu. Tada se vidi potreba za nekim ko će pomoći da se savlada strah i da se dođe u fazu razumijevanja. Funkcionalna okupaciona terapija Cilj ove terapije je:  Povečati obim pokreta zgloba, ako je ona ograničena  Povečati snagu mišića  Poboljšati koordinaciju pokreta Ovi ciljevi su istovjetni istovjetni sa ciljevima ciljevima fizikalne fizikalne terapije terapije i s toga one trebaju trebaju zajedno zajedno djelovati djelovati dopunjujući se. Tu se uključuje i logopedski tretman, predprofesionalna i profesionalna rehabilitacija. obe terapije, i fizikalnu i okupacionu propisuje isti fizijatar, a provode različiti zdravstveni profesionalci. Kad pacijent uspije da uradi neku aktivnost oštečenim dijelom tijela, za koju je mislio da nikako neće moći uraditi, to kod njega stvara veliko zadovoljstvo i stimulaciju za nastavak  tretmana.Mora se voditi računa o vremenu izvođenja pojedinih procedura. Fizijatar treba da procijeni da li će neka od terapija biti dominantna. Ako se okupaciona terapija koristi u cilju funkcionalnog osposobljavanja onda te vježbe moraju biti:

Sigurne  Prilagodljive  Varijabilne  Privlačne  Jeftine (da ne trebaju skupi materijal)  Izvodljive u malom prostoru (naročito ako se rade kod kuće). Vježbe treba da pružaju više akcije , a manje statike. Ako je npr. zglob u kontrakturi, treba naći takvu aktivnost, koja će obezbijediti kontrakciju i relaksaciju mišića, a ne samo statičku kontrakciju. Npr. obrada drveta, tkanje, keramički radovi. Ponavljanje pokreta kroz radnu aktivnost treba da bude dovoljno dugo da može da zamijeni vježbu, a pri tome je zabavnije praviti pokret u toku nekog rada, jer iz toga proizađe neki  proizvod, dok nakon dugotrajne vježbe toga nema. nema. To je prednost prednost okupacione terapije. terapije. Gradacija Mora postojati mogućnost da se gradira svaka radna aktivnost i da se ona  postepeno povečava, povečava, kako kako se poboljšava funkcionalno stanje stanje pacijenta. Radnjom se može postići i da se poveća otpor, koji pomaže jačanju snage. 

Profesionalno orjentisana okupaciona terapija Ciljevi:  Predprofesionalna evaluacija je potrebna za pacijente koji ranije nisu imali nikakvo zanimanje.  Profesionalno ispitivanje se radi da se utvrde mogučnosti pacijenta za raniji posao i utvrde potrebe za prekvalifikacijom.  Radna adaptacija treba da omogući pacijentu da stekne spretnost, radne navike i izdržljivost u radu. Razvija ijanj njee spos sposob obno nost stii za spor sporaz azum umije ijeva vanj njee u paci pacije jena nata ta koji koji žele žele nast nastav aviti iti  Razv školovanje. Odjel za profesionalno orjentiranu okupacionu terapiju radom Egzistira u rehabilitacionom centru. On povezuje službu za profesionalno savjetovanje i terapiju radom. Posto Postoje je različ različiti iti proces procesii u kojima kojima se ogleda ogleda rad tog odjela odjela:: evalua evaluacij cija, a, savjet savjetova ovanje nje,,  profesionalno informisanje, informisanje, trening, zapošljavanje, zapošljavanje, pračenje pračenje uspjeha. Evaluacija Potrebno je informisati se o zanimanju pacijenta, obrazovanju, sposobnostima, inteligenciji, interesovanjima i fizičkim sposobnostima. sposobnostima. Ove informacije se prikupe sa: 1. Testir stiraanjem njem 2. Intervjuo juom 3. Posmat smatra rannjem jem Savjetovanje Taj proces podrazumjeva da terapeut ukaže na mogučnosti pacijenta i probleme što treba uzeti u obzir kod izbora zanimanja. Profesionalno informisanje Pacijent se, uz pomoć nekog profesionalnog savjetnika informira o budućem zanimanju: uslovima rada, obrazovnim zahtjevima, potrebnom treningu, plačenosti poziva itd. Trening U toku svog boravka na rehabilitacionom odjelu pacijent se dodatno educira iz teorije i iz  prakse. To je neophodno da se uradi prije evaluacije da bi se stekla što objektivnija slika mogučnosti pacijenta. Zapošljavanje

Terap Terapeut eut i ljekar ljekar pomažu pomažu profes profesion ionaln alnom om savjet savjetnik nikuu da nađ nađee posao posao koji koji što pribli približn žnije ije odgovara željama i mogučnostima mogučnostima onesposobljene osobe. Pračenje uspjeha Potrebno je kontrolisati kako se ta osoba snašla na poslu, jer je nemoguće u toku edukacije  predvidjeti sve situacije situacije u kojima se može može naći. To zahtijeva i da se naprave ili predlože odgovarajuća pomagala za rad i naprave određene adaptacije na radnom mjestu.

Propisivanje okupacione terapije Ljekar propisuje okupacionu terapiju prema kliničkom nalazu i izvršenim mjerenjima. On  postavlja cilj koji terapija treba ispuniti, ispuniti, što je komplikovanije komplikovanije nego kod propisivanja propisivanja fizikalne terapije. Tačnu vrstu aktivnosti i vrstu materijala određuje okupacioni terapeut vodeći računa o nalazu ljekara i sklonostima i željama pacijenta. ELEKTROTERAPIJA Elektroterapija je oblast fizikalne medicine koja se bavi primjenom raznih vrsta ekektrične struje u svrhu liječenja. Na nju se gledalo kao na nešto magično. Danas se zna da postoje naučni dokazi o njenoj djelotvornosti. PODJELA ELEKTROTERAPIJE ELEKTROTERAPIJE 1 Jedn Jednos osmj mjer erne ne stru struje je (fre (frekv kven enca ca 0) 0) • stabilna galvanizacija, • hidro idroeelek lektrič trične ne kup kupkka, • elek lektro trofore foreza za lij lijeekov kova • negati gativvna elek lektro troliz liza 2.Niskofrekventne 2.Niskofrekventne struje(frekvenca manja od 1000Hz) • dijadinamske struje (Bernard) • ekspon sponeencij ncijaalne lne stru struje je 3. Srednjefrekventne struje (frekvenca veća od 1000Hz) Ø Interferentne struje (Nemec) 4.Visokovrekventne 4.Visokovrekventne struje Ø KTD Ø Ultrakratkotalasna dijatermija Ø Mikrotalasna dijatermija Ø Dugotalasna dijatermija

8. GALVANSKE STRUJE  je jednosmjerno j ednosmjerno kretanje elektrona kroz provodnik. Kretanje je uslovljeno postojanjem jasno diferenciranih polova. polova. Naš organizam je provodnik II klase, jer sadrži vode oko 60%, u kojoj kojoj su rastvorene razne soli, prvenstveno NaCl.  NAJBOLJI PROVODNICI: krv, krv, limfa  NEPROVODNICI: suha koža, nokti, kosa kosa Struja u organizmu ide putem najmanjeg otpora i dolazi do kretanja jona prema suprotno naelektrisanim elektrodama. Struja u rastvoru (pa i u tkivima) dovodi do elektrolitičke disocijacije.  NaCl..........Na + + Cl− H2O...........H+ + OH−  Na +(katjon) ide prema katodi Cl−(anjon) ide prema anaodi.

Oni predaju naboj elektrodama i postaju elementarni. Elementarni Na je jako reaktivan i pod katodom stupa u reakciju sa vodom, stvara NaOH. Elementarni CL pod anodom takođe stupa u reakciju sa vodom i stvara HCL. Oni razorno djeluju na kožu.

GALVANIZACIJA je terapijska primjena galvanske struje kontinuiranog toka. Apar Ap arat atii imaj imajuu ispr isprav avlja ljače če koji koji pret pretva vara raju ju naiz naizmj mjen enič ičnu nu stru struju ju iz grad gradsk skee mrež mrežee u  jednosmjernu. Elektrode od lima (Al ili pocinčani lim) umotane u 6-8 slojeva gaze da ne bi došlo do ošte ošteče čenj njaa kože kože kod kod dire direkt ktno nogg kont kontak akta ta zbog zbog elek elektr trol oliz ize, e, odno odnosn snoo do koag koagul ulac acio ione ne i kolikvacione nekroze. nekroze. Gaza treba biti natopljena vodom.Ne vodom.Ne smije biti oštečenja epiderma. I struje: 0,2-0,3 mA/cm 2 Trajanje jedne procedure 15-20 min; daje se 10-20 dana Primarno djelovanje galvanske struje je jonsko: • mijen jenja PH sre sreddine, • pov poveč ečava ava kiselo kiselost st ispo ispodd anod anodee i bazič bazičnos nostt ispod ispod katode katode i • dovo dovodi di do prom promje jena na na ćeli ćelijs jsko kojj membrani Sekundarno djelovanje GS (fiziološko)-uslovljeno je primarnim djelovanjem: • Na vazomotorne nerve : promjena PH sredine predstavlja draž na vazomotorne nerve i dovodi do vazodilatacije. • Na senzitivne nerve : smanjuje nadražljivost perifernih nerava i djeluje analgetski ispod anode. • Na motorne nerve : povečava nadražljivost motornih nerava i tonus mišića, ali se kontrakcije mišića ne javljaju pri konstantnom toku, nego samo pri otvaranju i zatvaranju kola, naročito pod katodom. • Na ćelije i tkiva: one se intenzivnije dijele i to povoljno utiče na reparaciju tkiva i trofiku Galvanska struja djeluje na 1. povečanje arterijske i venske cirkulacije 2. resorpciju ekstravazata 3. smanjenje bola 4. povečanje nadražljivosti motornih nerava 5. povečanje biološke aktivnosti ćelija 6. poboljšanje trofike tkiva 7. poboljšava regeneraciju i reparaciju Indikacije za primjenu galvanske struje 1. Reumatska oboljenja 2. Periferne oduzetosti 3. Otok i spastičnost kod centralne oduzetosti 4. Postraumatska stanja (kontuzije, hematomi) 5. Neuropatije, kompresivne radikulopatije 6. Stanja poslije ICV 7. Stanje poslije venske tromboze 8. Periferna arterijska okluzivna oboljenja 9. M.Raynaud

KONTRAINDIKACIJE 1. Opšte Opšte kontraindikac kontraindikacije ije (febrilnost, (febrilnost, srčana srčana dekompenza dekompenzacija, cija, opšte opšte loše stanje, aktivna aktivna Tbc) 2. Ošte Ošteče čenj njaa kože kože na na mjes mjestu tu 3. post postav avlja ljanj njaa elekt elektro roda da 4. Metaln Metalnii predm predmet et u tkivu tkivu ispod ispod elekt elektrde rde 5. Malign Malignite itett na mjestu mjestu aplika aplikacij cijee HIDROELEKTRIČNE HIDROELEKTRIČNE KUPKE To je kombinacija tople vode i galvanske struje. Način primjene: • Jedn Jedno, o, dvo dvo ili ili čet četvo voro roće ćeli lijs jske ke kupk kupkee • Galvanska ka kada Tº vode= 36-37º Elektrode su ugljene Indikacije su iste kao i u galvanske struje. Kontraind Kontraindikaci ikacije: je: febrilna febrilna stanja, stanja, opasnost opasnost od embolije, embolije, srčana srčana deko dekompen mpenzacij zacija, a, upalna upalna oboljenja. NEGATIVNA ELEKTROLIZA Iskorištava se kaustično djelovanje GS kojim se vrši kontrolisana destrukcija tkiva, odnosno korjena dlake. Imaju 2 elektrode: • Ak Aktiv tivna na elektr elektroda oda je platin platinas asta ta igla igla (katod (katoda) a) • Indiferen Indiferentna tna elektroda elektroda je puno puno šira i postav postavlja lja se se bilo bilo gdje gdje na koži. koži. Zbog velike nesrazmjere u veličini elektroda dolazi do velike gustine linija sile na vrhu aktivne elektrode, do stvaranja NaOH koji vrši likvefakcionu nekrozu. I struje=1-2 mA, t=1 min. 9. ELEK ELEKTR TROF OFOR OREZ EZA A LIJEKO LIJEKOVA VA To je unošenje lijekova u tkivo putem galvanske struje (GS).Uslov za to je da se lijek u vodenom rastvoru može disocirati ili da u vodenom rastvoru postoje čestice koje adsorbuju  jone lijeka na svojoj površini i kreću se u kolu GS. Lijekovi se putem GS deponuju u kožu i odatle se postepeno resorbuju (72 h). EF je korisna kod oboljenja periferne cirkulacije, gdje je otežan transport krvnim putem. Paziti koji lijek ide sa koje elektrode. Važna je tehnika aplikacije.

PREDNOSTI ELEKTROFOREZE 1. Kombinov Kombinovano ano djelovanje djelovanje lijeka i galvans galvanske ke struje struje 2. Lokal Lokalno no velik velikaa konce koncentr ntrac acija ija lijek lijekaa 3. Protrahirano djelovanje 4. Izbj Izbjeg egnu nuta ta jetr jetraa i želu želuda dacc 5. Djeluj Djelujee i na mjest mjestuu slabij slabijee cirkul cirkulac acije ije NEDOSTATCI ELEKTROFOREZE 1. Ne zna zna se se koja koja je količina količina lijeka lijeka dospjela dospjela u tkivo tkivo 2. Postoji Postoji teškoća teškoća u doziranju doziranju opasnih opasnih lijekova lijekova Elektroforezom se mogu unijeti u tkivo: analgetici,antibiotici,vazodilatatori, kortikosteroidi, fibrinolitici. Važno je znati sa koje elektrode se unosi lijek. Tehnika aplikacije: Lijek se stavi na filter papir natopljen destilovanom vodom. Preko toga se stavi elektroda-diferentna elektroda

Indiferentna elektroda se stavi negdje u blizini. Može se unijeti oko 5o mg lijeka.

EKSPONENCIJALNE STRUJE – TROUGLI IMPULSI (Kowarschik) Služe za stimulaciju denervisanih mišića. To je galvanska struja isprekidanog toka. Odlikuje se postepenim porastom intenziteta, tako da impuls,kad se grafički prikaže, je trouglast i liči na eksponencijalnujedanačinu. eksponencijalnujedanačinu. Kad intenzitet struje postepeno raste, zdrav mišić se akomodira na to. Oduzet (mlitav) mišić nema sposobnost akomodacije akomodacije i kontrahuje se već pri malom intenzitetu (10-20 mA) Senzitivni nervni završetci se akomodiraju na postepen porast intenziteta struje i zato nema bola. Da bi se kontrahovao zdrav mišić treba veći intenzitet struje. Karakteristike eksponencijalne struje: Bezbolno i selektivno draže oduzete mišiće, a isključuju zdrave. Draženje se vrši na motornoj tački mišića (nerv ulazi u mišić) Ili na motornoj tački nerva (nerv je najbliže površini kože). PRAVILA KOD DAVANJA EKSPONENCIJALNE STRUJE 1. 2. 3. 4. 5. 6.

Dražen Draženje je ogranič ograničiti iti na dener denervir virani ani mišić mišić Mišičn Mišičnaa kontra kontrakci kcija ja mora mora biti biti snažna snažna Ne smije smije se se preo preopte pteret retiti iti mišić mišić Intenzite Intenzitett i dužina trajanja trajanja impulsa impulsa ne smiju smiju biti biti veče nego nego je neophod neophodno no Senzit Senzitivn ivnii nadraž nadražaj aj mora mora biti biti što manj manjii Pauza Pauza između između impulsa impulsa 3-4 puta puta duža duža od trajan trajanja ja impulsa. impulsa.

DRAŽENJE: 1. Bipolarno Bipolarno (kod jače jače EDR), EDR), u kolu su svi svi oduzeti oduzeti mišići mišići 2. Monopola Monopolarno rno (katodom (katodom se draži draži samo jedan jedan mišić), mišić), koristi koristi se za sitne mišiće mišiće šake šake i lica.

PRAVOUGLI IMPULSI Intenzitet naglo raste do maksimuma, traje određeno vrijeme i  pada. I=6-10 mA; t=1000 m sec; pauza 2000 m sec Što je EDR veća, to treba veći intenzitet. Zbog naglog porasta intenziteta ne dolazi do akomodacije i javlja se bol.  Ne koriste se u terapiji, samo u dijagnostici. dijagnostici.

10. DIJADINAMSKE STRUJE  Niskofrekventne  Niskofrekventne struje F=50-100 Hz, I= 2-3 mASastoji se iz serije različito moduliranih impulsa trajanja 10 m sec. Primarno djelovanje je kao i kod galvanske struje- jonsko.  Nastaje elektrohemijska elektrohemijska draž koja koja koja u vidu impulsa djeluje djeluje na nerve i mišiće. mišiće.

Primjenjuje se 5 modulacija. DF- serija impulsa trajanja 10 msec.  Djeluju simpatikolitički  MF- impuls 10 msec, pauza 10 msec  Daju se kod spastičnih spastičnih bolnih stanja CP- kombinacija DF i MF u trajanju od po 1 sec Poboljšava cirkulaciju, cirkulaciju, relaksaciju mišića mišića i  djeluje analgetski . LP- kombinacija rastučih impulsa 5 sec i MF 10 sec  Djeluje analgetski  RS- kombinacija MF 1 sec i pauza 1 sec Djeluje kod lake mišične atrofije, izaziva kontrakciju normalno inervisanih mišića.

FIZIOLOŠKO DJELOVANJE DDS 1. Analgetsko 2. An Anti tiko kong nges esti tivn vnoo 3. Vazodilatatorno

INDIKACIJE ZA DDS 1. Reum Reumat atsk skaa obol obolje jenj njaa 2. Ak Akutn utnii i hron hroničn ičnii bolni bolni sindro sindromi mi 3. Post Postra raum umat atsk skaa sta stanj njaa 4. Va Vazo zomo moto torn rnii porem poremeć ećaj ajii 5. Mišićn Mišićnaa atrofi atrofija ja usljed usljed inakt inaktivi ivitet tetaa 6. Ginekološ Ginekološka ka oboljenja oboljenja (adneksit, (adneksit, salpin salpingit, git, dismen dismenorea) orea) 7. Stomatološka oboljenja (operacija na gingivi) KONTRAINDIKACIJA KONTRAINDIKACIJA : samo opšte kontrainikacije Metal je kontraindiciran 11. INTERFERENTNE STRUJE Frekvenca IF je 1000 do 100.000 Hz.Nailaze na mali otpor u koži zbog veće frekvencije.  Nemaju jonskog efekta, jer imaju brzu promjenu promjenu pravca kretanja kretanja struje. To je razlog što nema kaustičnog djelovanja te nije potrebna specijalna zaštita elektroda. Efekat djelovanja je kao kod niskofrekv.struja Aparat ima dva kola struje i četiri elektrode. Strujna kola se međusobno ukrštaju . Frekvenca kola se međusobno razlikuje za 100 Hz (npr. 4000 Hz i 3900 Hz).  Na mjestu ukrštanja ukrštanja struja dolazi do interferencije interferencije talasa. Na mjestu ukrštanja nastaje struja F=0-100 Hz (odgovara razlici frekvenci) (interferencija je slaganje ili oduzimanje dva ili više talasa)

DJELOVANJE INTERFERENTNIH STRUJA 1. Analgetsko 2. Pove Poveča čava va cirk cirkul ulac aciju iju 3. Poveča Povečava va nadraž nadražljiv ljivost ost motor motornih nih nerav neravaa 4. De Deko kong nges esti tivn vnoo 5. Izaziv Izazivaa hiperem hiperemiju iju kože kože i dubljih dubljih sloj slojev evaa 6. Ub Ubrza rzava va proces proces regene regenerac racije ije 7. Simp Simpat atik ikol olit itič ički ki 8. Spaz pazmoliti litiččki INDIKACIJE 1. Boln olni sin sindro dromi 2. Reumatske bolesti 3. Stanja Stanja posl poslije ije povr povred edaa mekih mekih tkiva tkiva 4. Cirk Cirkul ulat ator orni ni pore poreme meća ćaji ji 5. Otoc toci zglo zglobo bova va 6. Sude Sudeko kova va dist distro rofi fija ja 7. Oteža Otežano no zaras zarastan tanje je prelom prelomaa 8. Hronič Hronična na nesp nespeci ecifič fična na obol oboljen jenja ja KONTRAINDIKACIJE nema (samo akutna zapaljenja)

12. VISOKOFREKVENTNE STRUJE To su naizmjenične struje, F> 300 kHz Predstavlja specifičan oblik termoterapije, jer se koristi toplota nastala konverzijom elektromagnetne energijekoju su tkiva obsorbovala. Takvo stvorena toplota je endogena toplota koja grije dublje tkiva. VF je prvi proizveo Tesla i ukazao na njeno toplotno dejstvo.Prvi je u medicini koristio d’Arsonval.

Primarno (fizičko) djelovanje VF struja: Ono je termičko.Sve se čestice mogu shvatiti kao dipoli koji se u jakom magnetnom polju okreću u smjeru polja. Okrećući se tako bezbroj puta stvara se toplota.To je kapacitativna  provodljivost. VF struja predstavlja predstavlja elektroma elektromagnet gnetnu nu energiju, energiju, koja absorbova absorbovana na od strane strane tkiva, tkiva, biva  pretvorena u toplotu toplotu (konverzija). Zagrijavanje tkiva i organa je osnovno fizičko djelovanje VF struje. Zagrijavanje je posljedica:  Trenja jona i okolne tečnosti u tkivima prilikom prolaska struje (kondukcija)  Trenja dipolnih molekula (kapacitativnost)  Pretvaranje absorbovane elektromagnetne energije u tolotnu (konverzija)

Sekundarno (fiziološko)djelovanje : Uslovl Uslovljen jenoo je prima primarni rnim-te m-termi rmičk čkim im efekto efektom m end endoge ogene ne toplot toplotee koja koja nasta nastaje je usljed usljed absorbcije VF. Poboljšava cirkulaciju cirkul aciju : dolazi dolazi do vazodila vazodilatacije tacije,, ubrzava ubrzava arterijsku arterijsku,, vensku vensku limfnu cirkulaci cirkulaciju,om ju,omoguča ogučava va resorpciju ekstravazata i eliminaciju štetnih produkata metabolizma Za primjenu primjenu VF neop neophodn hodnaa  je očuvana cirkulacija (da ne dođe do pregrijavanja) i očuvan senzibilitet, jer je bol neophodan kao upozorenje pacijentu. 2. Na nervni sistem: analgetski i sedativno 3. Na mišiće: nema nadražaja na mišiće jer zbog kratkog trajanja impulsa nema vremena da dođe do nadražaja. 4.  Na vezivno tkivo:  povečava se istegljivost kolagena u vezivnim tkivima npr.u ožiljnim tkivima,zgl.čaurama. 5. Na metabolizam i enzimsku aktivnost : oni su povečani. povečani. Izraženo Izraženo djelova djelovanje nje na imuni sistem. 1.

DIJATERMIJA To je termin za medicinsku primjenu VF struje.To je toplota nastala konverzijom energije VF struje u tkivima. F> 300 kHz. 1. KTD 2. Ultrak Ultrakrat ratkot kotala alasna sna dijate dijatermi rmija ja 3. Mikr Mikrot otal alas asna na dijat dijater ermi mija ja 4. Du Dugo gota tala lasn snaa dijate dijaterm rmija ija MJERE OPREZA 1. Zabra Zabranje njeno no kod pejsm pejsmejk ejkera era 2. Sintet Sintetičk ičkaa odjeć odjećaa (zbog (zbog znoj znojen enja) ja) 3. Metal Metal u polju polju VF struje struje (osteosint (osteosinteza, eza, zubna zubna krunica) krunica) 4. Meta Metall na na lež ležaj ajuu (no (noge ge)) 5. Kab Kablov lovii se se ne smiju smiju ukršta ukrštati ti 6. Ko Koža ža ne ne smije smije bit bitii ošteč oštečen enaa

Tehnika aplikacije Ako su elektrode iste veličine i podjednako udaljene od tijela, linije će biti paralelne i ravnom ravnomjern jerne. e. Ako su različ različite ite velič veličine ine ili različ različito ito uda udalje ljene ne mogu mogu se posti postići ći različ različita ita zagrijavanja. Primjena na glavi i vratu se izbjegava.Trajanje aplikacije 15-30 min. u seriji 10-15 da Jačina doziranja: subjektivni osječaj od blage do prijatne toplote. INDIKACIJE ZA KTD 1. Reum Reumat atsk skaa obol obolje jenj njaa 2. Postra straum umaatska tska 3. Neuralgije 4. Bolni sy 5. Ginekološ Ginekološka ka (salpingit (salpingitis, is, adnex adnexit, it, amenorej amenoreja) a) 6. ORL-s ORL-sin inus usit itis is,, ooti ootiti tiss 7. Na koži koži:: carbu carbunc nculu ulus, s, furun furuncu culus lus 8. Stomatologija: poslije ekstrakcije ekstrakcije zuba, dentitio dificilis Dijatermokoagulacija Bipolarna tehnika :  Aktivna elektroda elektroda u vidu peana, stavi se na tkivo, vrši se koagulacija bjelančevina. bjelančevina.  Indiferentna elektroda elektroda- ploča, pod tijelo. Indikacije: op. na parenhimnim organima, angiomima, Odstranjenje manjih tumora na koži. TRANSKUTANA ELEKTRIČNA NERVNA STIMULACIJA (TENS) TENS je metoda liječenja bola draženjem senzitivnih nervnih završetaka u koži. Zasniva se na modulaciji bola u zadnjim korjenovima kičmene moždine. Podjela zavisi od frekvencije, intenziteta i dužine trajanje impulsa. Tens niske frekvencije je od 1-20 Hz, a visoke preko 70 Hz. 1. Ko Konve nvenci nciona onalni lni (visok (visokofr ofrekv ekven entni tni)TE )TENS NS 2. Ak Akupu upunkt nkturn urnii (niskofr (niskofrekv ekven entni tni)) TENS 3. Krat Kratki ki int inten enzi zivn vnii TENS TENS 4. TENS u sal salvvama 5. Modu Modula laci cion onii TEN TENS S

Indikacije: 1. Neu Neural ralgij gijee (posebno (posebno posth postherp erpeti etična čna)) 2. Neuritis 3. Radi Radiku kulo lopa pati tija ja 4. Fanto antom mska ska bo bol 5. Bol kod svih svih vrst vrstaa reuma reumatiz tizma ma 6. Stanja Stanja poslije poslije povreda povreda (kontuzija, (kontuzija, distorzija distorzija,, subluksaci subluksacija, ja, sportske sportske povrede) povrede) 7. Algo Algodi dist stro rofič fični ni sind sindro rom m Kontraindikacije: 1. Srčani pejsmejker I Gravidni uterus (nema dokaza) Mjere opreza: 1. Primjena Primjena na na toraks toraks kod kod bolesnik bolesnikaa sa srčan srčanim im tegobam tegobamaa 2. Primjena Primjena u predje predjelu lu glave glave kod epileptiča epileptičara ra i stanja stanja nakon nakon ICV 3. Ne stavljaju stavljaju se se elektrode elektrode na karoti karotidni dni sinus sinus zbog opasn opasnosti osti od aritmij aritmijee

13. ULTRAZVUČNA TERAPIJA Sonoterapija predstavlja primjenu zvučnih talasa od 16 KHz/sec i više u terapijske svrhe. Dobivanje UZ omogućeno je primjenom VF struje i postojanjem piezoelektričnog efekta. Piezo Piezo efekat efekat nastaj nastajee tako tako što kva kvarc rc ili druge druge piezoe piezoelek lektrič trične ne mater materije ije,, pod dejstv dejstvom om mehaničke sile (pritiska ili istezanja) stvaraju elektricitet. Recipročni Recipročni piezo efekat nastaj nastajee obrnut obrnutim im redom redom,, tj. naizmj naizmjeni enično čnom m strujo strujom m dolaz dolazii do naizmjenične deformacijekvarcnog kristala i stvaranja UZ talasa koji se prostiru u vidu longitudinalnih talasa. Infrazvuk: 0-16 Hz Zvuk: 16-16000 Hz (KHz) Ultrazvuk: preko 16 KHz UZ talasi se prostiru kroz vazduh minimalno, dok kroz vodu i tkiva 5x bolje. UZ talasi se ponašaju kao svjetlosna energija, tj. imaju sposobnost refleksije, refrakcije i fokusiranja. Refleksija je naročito izražena kod vazduha, tako da sloj vazduha debljine 1 mikrometar reflektuje sve UZ talase, jer j er oni sporo prolaze kroz vazduh. Kod primjene UZ u terapiji stavlja se neka kontaktna masa (ulje, krema) da bi talasi brže  prolazili kroz tkivo. Prilikom aplikacije neophodan je intiman kontakt glave projektora sa kožom da bi se spriječila refleksija i zagrijavanje glave. Intenzite ultrazvuka: 0,05-3W/cm², trajanje 3-5 min. Trajanje 5-10 aplikacija, rijetko duže.

Djelovanje UZ: 1. Mehani Mehaničko čko (tkiv (tkivoo oscili oscilirara-UZ UZ masaž masaža) a) 2. Toplotno Toplotno (dio (dio mehani mehaničke čke energ energije ije prelazi prelazi u toplotnu) toplotnu) 3. Neurorefle Neurorefleksno ksno (snižava (snižava tonus tonus simpa simpatikus tikusa) a) Na taj način UZ ima: 1. An Anal alge gets tski ki efe efeka katt 2. An Anti tiin infla flama mato torni rni efe efeka katt 3. Spaz Spazmo molit litič ički ki efek efekat at 4. Reso Resorp rpti tivn vnii efek efekat at 5. Pobo Pobolj ljša šava va cirk cirkul ulac acij iju: u: Indikacije: 1. Ak Akutn utnee povr povred edee mek mekih ih tkiva tkiva 2. Povr Povred edee zgl zglob obne ne čah čahur uree 3. Bo Boln lnii oži ožilj ljci ci na koži koži 4. Lumbalni lni sy sy 5. Reumatsk Reumatskaa oboljen oboljenja ja (vanzg (vanzglobni lobni reumatiza reumatizam, m, AS 6. Morbu Morbuss Raynau Raynaudd (na gangl ganglion ion stela stelatum tum)) Kontraindikacije 1. Pejsmejke jker  2. Predio Predio lubanje, lubanje, oka, reprodu reproduktivn ktivnih ih organa, organa, procesus procesus spinosu spinosuss kičme 3. Djec Djecaa-zb zbog og ras rasta ta kos kosti tiju ju 4. Stari Stari preko preko 65 65 god zbo zbogg osteo osteopor poroze oze 5. Mjes Mjesto to stv stvar aran anja ja kal kalus usaa 6. Graviditet 7. Trombofle Tromboflebitis bitis zbog opasnost opasnostii od embolije embolije 8. Sva oboljenja oboljenja gdje je kontra kontraindic indicirana irana toplota toplota

SUBAKVALNI ULTRAZVUK  Glava projektora se fiksira na stativ u vodi, a u vodu se stavi dio ekstremiteta na koji želimo  primjeniti UZ (šaka, lakat, lakat, stopalo). Voda ovdje služi kao kontaktna materija. Ovaj način primjene je dobar da se primjenjuje na one dijelove gdje je zbog anatomskih karakteristika nemoguće nemoguće drugačije primjeniti UZ. (male površine i glava UZ ne može da se potpuno priljubi uz tijelo) tij elo) IMPULSNI ULTRAZVUK  Između UZ talasa postoje pauze koje smanjuju termičko, a pojačavaju mehaničko djelovanje i djeluju u vidu mikromasaže.Indikacije: akutni bol, gdje bi kontinuirani UZ svojom toplotom  pojačao bol. Trajanje Trajanje impulsa 2 msec, msec, pauza 8 msecmsecSONOFOREZA Uvođenje lijeka u kožu pomoću ultrazvuka. UZ tu djeluje na povečanje propustljivosti kože i ćelijskih membrana.Na ovaj način se apliciraju razne antireumatske masti, gelovi . INFRAZVUK  Frekvenca 0-16 Hz.Stvara se pri radu motora sa manjim brojem obrtaja. Ako djeluje na organizam dugo i intenzivno mogu se javiti krvarenja unutrašnjih organa i dovesti do smrtizraci smrti. 14. FUNKCIONALNO ISPITIVANJE REUMATOLOŠKIH BOLESNIKA Reumatološke bolesti koje okupiraju lokomotorni sistem kod ispitivanja treba da se procjeni koliko ta osoba može... da bi pratili tok bolesti i efekat bilo koje primjene terapije,pregled je  potrebno dopuniti dopuniti mjerenjima. Ispitivanje jutarnje ukočenosti radi se u jutarnjim satima. Procjena funkcionalne sposobnosti i kvaliteta života, prvo što bolesnik registruje nakon bola  je gubitak funkcionalne sposobnosti. Da bi jedan test bio dobar on treba da bude senzitivan,  pouzdan, etičan, etičan, specifičan, objektivan, objektivan, prihvatljiv. Pouzdanost – se procjenjuje tako što ispitivač obavi dva testiranja istog bolesnika u kratkom razmaku. Validan – da rezultati ispitivanja jednog bolesnika koje vrši dva ispitivača bi morali biti slični Praktičnost – podrazumijeva jjednostavna pitanja pitanja i kratko vrijeme za njihovo njihovo izvođenje.

Ispitivanje jačine boli Ocjena jačine boli dobar je pokazatelj u procjeni stepena aktivnosti bolesti i očekivanog efekta terapije. Postoje brojni načini mjerenja jačine bola: - VIZUEL VIZUELNA NA ANALO ANALOGNA GNA SKAL SKALA A se koris koristi ti za sve, sve, najče najčešć šćee je korišt korištena ena za za  bol - LIKERT LIKERTOVA OVA SKAL SKALA A to je numer numeričk ičkaa skala skala i ocjen ocjenaa boli boli stepeno stepenovan vanaa je od 1– 5. 15. FUNKCIONALNO ISPITIVANJE ŠAKE Mjeri se: -

snaga st stiska ša šake mogućn mogućnost ost formi formiran ranja ja pesnic pesnicee ( može li pacij pacijent ent zatvo zatvoriti riti šaku, šaku, ako ako ne može može mjeri se udaljenost prstiju od ručnog zgloba pri maksimalnoj fleksiji. Funk Funkci cion onal alna na ispi ispiti tiva vanj nja. a.

16. FUNKCIONALNO ISPITIVANJE REUMATOIDNOG ARTRITISA Po Steinbrockeru prvi put su se javili kod ove bolesti. ACR klasifikacija funkcionalnog statusa prema Hochbergu dobijaju se podaci o fizičkim aktivnostima iz hobija (npr.tenis ). Najkorišteniji je HAQ test on ima sasvim obična pitanja : -  jeste li u stanju obući košulju. Svako pitanje nudi odgovor sa slijedećim ocjenama: - 0 – mož možee obav obavit itii radn radnju ju bez bez ikak ikakve ve pom pomoć oćii - 1 – aktivn aktivnost ost oba obavlja vlja sa izvjes izvjesnim nim teškoć teškoćama ama - 2 – u izvođ izvođen enju ju korek korektne tne akti aktivno vnosti sti potr potrebn ebnaa je tuđa tuđa pom pomoć oć - 3 – nem nemož ožee urad uradit itii odre određe đenu nu akt aktiv ivno nost st..

17. FUNKCIONALNO ISPITIVANJE ISPITIVANJE OSTEOARTRITISA OSTEOARTRITISA LEKEN INDEX je specifičan index za osteoartritis kuka i koljena, mjeri bol, ukočenost i funkcionalnu sposobnost. sposobnost. Veličina skora je od 0 – 24. WOMAC INDEX takođe je specifičan za osteoartritis na donjim ekstremitetima. Ima 3 subskale: za bol, ukočenost i funkcionalnu sposobnost. Koristi se za koljena. 18. VERTEBRALNI LUMBALNI BOLNI SINDROM Glavna karakteristika lumbalnog sindroma je bol i napetost u donjem dijelu kičme, koji može da se zadrži samo u tom dijelu ili da se širi prema kukovima i niz noge, do vrhova prstiju.

Epidemiologija Lumbalni sindrom spada u najraširenije bolesti. Javlja se češće u muškaraca, nego u žena. Posebno je značajno što se javlja najviše kod mlađeg, radno sposobnog stanovništva, tako da ima veliki socioekonomski socioekonomski značaj. Prema svjetskoj literaturi 85% osoba ispod 50 godina javilo se bar jednom ljekaru zbog ove  bolesti. Mali dio troškova otpada na samo liječenje, a veliki dio čine indirektni troškovi zbog naknade bolovanja i rano nastale invalidnosti i penzionisanja. Problem je što je bolovanje od lumbalnog sindroma dugo, tako da neka istraživanja ukazuju da od ukupnih troškova za bolovanje 75% otpada na bolovanje zbog bola u leđima. Patofiziologija Da bi se razumio mehanizam nastanka bolesti potrebno je poznavanje građe dinamičkog vertebralnog segmenta. Degenerativne reumatološke reumatološke promjene se dešavaju na dinamičkom vertebralnom segmentu. Ovaj segment čine: 2 pršljena, intervertebralni diskus, apofizarni zglobovi i ligamenti, koji se nalaze oko diskusa (prednji i zadnji longitudinalni, interspinalni, supraspinalni i ligamenta flava). Degenerativne promjene na diskusu se dešavaju zbog procesa starenja, ali i zbog drugih  procesa, kao što su statički poremećaji kičmenog stuba, koji dovode do neravnomjernog opterećenja kičme, pa time i diskusa, što ubrzava degenerativni proces na njima. Diskus može i da ima urođeno slabiju građu, a može i sumacija malih trauma da dovede do  bržeg razvijanja degenerativnog procesa. procesa. Postoje razni stepeni promjena usljed oštečenja diskusa.

utiskuje nukleus pulposus u fisure na anulus fibrosusu, on vrši izbočenje anulusa, koji pritiska longitudinalni ligament.  Prolaps diska , odnosno hernija diska nastaje zbog pucanja anulusa fibrosusa i longitudinalnog ligamenta i prodiranja nukleusa izvan diskusa.Razlog: naglo povećanje mehaničke sile, kao npr. prilikom dizanje tereta, traume, naglog pokreta. Može se desiti i protruzija ili prolaps u vertikalnom smjeru, u tijelo pršljena i to se zove  Schmorlova hernija. Nak Nakon on protru protruzij zijee ili prolap prolapsa sa započ započinj injee proces proces repara reparacij cije, e, kad kadaa u oštećeni diskus urasta okolno granulaciono tkivo.

 Protruzija diska nastaje kad se

Klinička slika Simptomi mogu biti: •vertebralni  , kad kadaa su locira locirani ni za mjesto mjesto degen degenera erativ tivnog nog proce procesa sa (sy lumbal lumbale) e) i vertebrogeni, kada se javljaju udaljeni od kičme, a posljedica su iritacije spinalnih korjena (lumboischialgia). U slučaju kompresije na medulu spinalis ili spinalne nerve javlja se kompresijski sindrom. Bol može biti akutan ili hroničan. Akutan bol može nastati kao posljedica dizanja tereta, naglog uspravljanja ili slično i traje do 6 nedelja. Subakutni bol traje od 6 nedelja do 3 mjeseca. Hroničan bol traje više od 3 mjeseca, blažeg je intenziteta, javlja se nakon dužeg stajanja,  boravka i rada na hladnoći, rada u nepovoljnom položaju. Nakon odmora, ležanja ili zauzimanja antalgičnog antalgičnog položaja bol se smanjuje ili nestaje. •

Syndroma lumbale Simptomi su vertebralni, tj. vezani su samo za lumbalnu kičmu i ne šire se dalje. Lumboischialgia  Limboischialgiju k arakteriše arakteriše bol u lumbalnom dijelu kičme, koji se

širi u nogu, jednu ili obje, uz moguće promjene u senzibilitetu i motilitetu. Uzrok su veće degenerativne promjene na disku, najvjerovatnije prolaps diska. Najčešće se promjene javljaju u disku L4-L5 i L5-S1. Lumbo Lumboisc ischia hialgia lgia je klinič klinička ka dijagn dijagnoza oza,, ali uz nju idu i dijagn dijagnoze oze koje koje nasta nastaju ju nak nakon on radiološkog pregleda. označava degenerativne promjene na disku i na drugim okolnim strukturama. Karakterišu je osteofiti, koji su asimptomatski ako su na prednjoj strani, dok oni na stražnjoj strani mogu komprimirati spinalni nerv ili izazvati suženje spinalnog kanala.

 Spondiloza

govori za promjene na intervertebralnom zglobu, gdje može nastati suženje zglobnog prostora, osteofiti i subhondralna skleroza.

 Spondilartroza

 Diskartroza  predstavlja

sniženje intervertebralnog prostora, nastalih zbog degenerativnih

 promjena na diskusu. diskusu.

Sindrom kaude ekvine  Nastaje kao posljedica medijalnog prolapsa lumbalnog diska koji komprimira centralno  položene korijene kaude ekvine ekvine (S 2, S 3). Bolesnik ima bol u donjem srednjem dijelu kičme,  poremećaj senzibiliteta u anorektalnoj regiji i smetnje sa stolicom i mokrenjem. Pojava ovog sindroma je hitan znak za operaciju. Parapareza U slučaju velikog prolapsa diska u medularni kanal može se komprimirati cijela kauda ekvina sa korjenima L5 i S1 i dovesti do parapareze. Bolesnik osjeća utrnulost i slabost u mišićima i sfinkteralne smetnje. Potrebna je hitna operacija.

Postavljanje dijagnoze Za postavljanje dijagnoze dijagnoze neohodna neohodna je anmneza, klinički klinički pregled, koji se dopunjuju dopunjuju drugim dijagnostičkim metodama, metodama, kao što su laboratorijske pretrage i metode vizuelizacije. One nisu uvijek potrebne ni neophodne, iako se često traže, zbog čega se bez potrebe maltretira pacijent, čeka na pregled i troši novac, a da se pri tom od traženih nalaza ne dobije ništa što bi bilo neophodno za bolje razumijevanje bolesti i kvalitetniju terapiju. U 95% slučajeva klinički pregled ne otkriva posebnosti i dalja dijagnostička obrada nije  potrebna. Trebalo bi prihvatiti preporuku za dijagnostičku obradu lumbalnog sindroma u akutnom stadiju: neuroloških znakova nema nema indikacije za CT, CT, NMR, mijelografiju i EMNG.   bez neuroloških  sa neurološkom simptomatologijom, koja traje manje od 7 dana treba raditi CT ili  NMR. Laboratorijske pretrage Labo Labora rato tori rijs jske ke pret pretra rage ge su bez bez prom promje jena na u lumb lumbal alno nom m sind sindro romu mu uzro uzroko kova vano nom m degenerativnim degenerativnim promjena.  Neohodno je da se urade osnovne osnovne pretrage, da da bi se isključilo drugo drugo oboljenje. Savremeni vodiči uopće ne preporučuju da se rutinski rade laboratorijske analize. Metode vizuelizacije  I. Radiološke pretrage pretrage 1. Standardna radiografija 2. Komjuterizovana tomografija (CT) 3. Mijelografija II.Nuklearna magnetna rezonanca (MRI) III. Elektromioneurografija (EMNG) Diferencijalna dijagnoza 1. Tumori (multipli (multipli mijelom, mijelom, metastaze metastaze karcinoma karcinoma prostate prostate,, dojke, dojke, pluća, pluća, debelog debelog crijeva, bubrega itd.). 2.  Infekcija :bacil TBC, streptokok, stafilokok. Nekada daju sliku destrukcije, koja liči na tumoroznu tvorbu i tek biopsijom u toku operativnog zahvata se postavi dijagnoza. 3. Upal Upalne ne reum reumat atsk skee bole bolest stii 4.  Kongenitalne malformacije malformacije ( spina spina bifida, lumbalizacija S1, sakralizacija L5) obično ne  predstavljaju klinički klinički problem. 5. Spondilolisteza je klizanje jednog pršljena preko drugog. Najčešće je to na pršljenu L4 i L5. 6. Stenoza (pacijent entii sa ovo ovom m dijagn dijagnozo ozom m imaju imaju bolove bolove,, koji koji se Stenoza spinalnog spinalnog kanala kanala (pacij smanjuju na fleksiju lumbalne kičme, a pojačavaju na ekstenziju) Terapija Terapija lumbalnog sindroma u akutnom stadiju

Prvo treba bolesniku smanjiti ili otkloniti bol. Prvih nekoliko dana daju se analgetici i NSAID intra muskularno, 1-2 puta dnevno. Ako to nije dovoljno, mogu se dodati kortikosteroidi, svaki dan i to 5-6 dana. Korisno je dodati i miorelaksanse. Ako se bol ne može smiriti, dolaze u obzir i opioidi. Da li pacijent za vrijeme akutnog bola treba mirovati, pitanje je na koje postoje različiti odgo odgovo vori ri.. Du Duži žina na miro mirova vanj njaa treb trebaa da zavi zavisi si od klin klinič ičke ke slik slike. e. Du Dugo go miro mirova vanj njee nije nije  preporučljivo: 2-7 dana, ako je vertebralni bol, a 7-15 dana, ako je vertebrogeni bol, odnosno ako imamo iradijaciju bola u noge. Post Postoj ojee ispi ispiti tiva vanj njaa koja koja govo govore re da su bolj boljii rezu rezult ltat atii kod kod paci pacije jena nata ta kod kod kojih kojih nema nema nepotrebnog mirovanja, nego se rade uobičajene dnevne aktivnosti u obimu koliko to bol dozvoljava. Treba izbjeći nepotrebna ispitivanja, koja će u tom stadiju samo pogoršati stanje pacijenta.  Ništa se neće pogriješiti, ako se čeka čeka nekoliko dana. dana.

Fizikalna terapija: kriomasaža i elektroterapija (ako postoji mogučnost).  Nasuprot uvriježenom uvriježenom mišljenju, ni vježbe nisu kontraindicirane kontraindicirane u ovoj fazi. Obzirom da svako mirovanje dovodi do slabljenja mišića, korisno je što ranije početi sa statičkim vježbama za trbušnu i leđnu muskulaturu, glutealnu, kao i za donje ekstremitete. Kontrakcije treba da budu submaksimalne i da se zadržavaju 5-10 sekundi, a iza toga slijedi relaksacija, koja treba da traje isto toliko dugo, da bi se mišić mogao oporaviti. Ove vježbe treba da se provode provode na leđima ili trbuhu, trbuhu, zbog najmanjeg najmanjeg intradiska intradiskalnog lnog  pritiska u tom položaju. U početku se radi 10-20 kontrakcija u toku dana, a broj se povećava sa poboljšanjem kliničke slike. Vježbe se provode oko 20 minuta. Terapija u subakutnom i hroničnom stadiju

Od medikamentozne terapije se koriste analgetici i NSAID. U ovoj fazi fizikalna terapija ima najveći značaj. Od fizikalnih modaliteta daju se:  Termoterapija (parafin, parafango, kratkotalasna dijatermija-KTD itd)   Hidrokineziterapija  Hidrokineziterapija   Elektroterapija  Elektroterapija: TENS, Interferentne struje.   Laser se u zadnje vrijeme dosta koristi u terapiji bola kod lumbalnog sindroma i to na  bolne i akupunkturne tačke. Iako mehanizam djelovanja nije dovoljno objašnjen,  postoje mnoge mnoge studije koje su pokazale pokazale značajan značajan analgetski učinak učinak laserske terapije. terapije.   Manuelna masaža masaža   Kineziterapija : U kine kinezi zite tera rapi piji ji post postoj ojii više više tehn tehnik ika, a, koje koje se koris koriste te u tera terapi piji ji hroničnog lumbalnog bola degenerativnog uzroka. Neke od njih su autorizovane (po Mc Kenziu, Reganu, Mischelu, Tilotsonu itd). U hroničnom stadiju se koriste kombinovane vježbe: statičke, dinamičke i vježbe istezanja (streching). Skraćeni mišići su vulnerabilni i zato ih treba istezati. Izvode se vježbe za paravertebralnu muskulaturu, fleksore kuka, hamstring mišiće. Rade se u svim položajima: ležeći, stojeći, četvoronožno.  Nema dokaza o tome koje od vježbi, fleksijske, ekstenzijske ili statičke su najefikasnije za  jačanje muskulature. muskulature.

Prevencija vertebralnog lumbalnog sindroma Odmah na početku tretmana potrebno je ergonomsko savjetovanje . Potrebno je da pacijent nauči o pravilnoj posturi i značaju korekcije posture. Kada pacijent završi sa svojom terapijom kod ljekara, potrebno mu je da i dalje nastavi da se  brine za svoju kičmu. kičmu. U tu svrhu mu se savjetuju aerobne vježbe , odnosno neki sport za koji on pokaže interes. Težina i dužina tih vježbi treba biti razumna, da se ne shvati «što više, to bolje». Mnoge studije pokazuju da se bol značajno smanjuje u osoba koje se bave nekim od aerobnih sportova. Aerobni sportovi su brzo hodanje, plivanje, vožnja biciklom. Rade se oko pola sata 3-4 puta nedeljno. Mora se voditi računa o dobi pacijenta i njegovom kardiovaskularnom sistemu. Treba paziti na zamor i na puls, koji treba da bude 60-80% od maksimalno dozvoljenog. Maksimalno dozvoljeni puls je 220, manje godine starosti.

Hirurška terapija Indikacije za hirurško liječenje su: 1. Sindro Sindrom m kaude kaude ekvine ekvine uslje usljedd dorzom dorzomedi edijal jalne ne kompre kompresij sijee kičmen kičmenee moždin moždinee je hitna hitna indikacija za operaciju i to u roku nekoliko sati. 1. Ne Neur urol ološ oški ki defic deficit it uslje usljedd komp kompre resi sije je spin spinal alni nihh korj korjen enov ova, a, odno odnosn snoo pogo pogorš ršan anje je neurološkog deficita u toku liječenja. 1. Ako bolovi bolovi perzistira perzistiraju ju u toku 3 mjeseca, mjeseca, bez efekta efekta na konzerva konzervativnu tivnu terapiju terapiju.. 1. Ak Akoo se često često javlja javljaju ju rec recidi idivi. vi. Uspjeh operacije zavisi od više faktora, među kojima su:  dobro postavljena indikacija,  dužina trajanja bolova, odnosno kompresije prije hirurške intervencije. Vrlo je važna i psihološka konstitucija bolesnika, jer ima osoba koje samo čekaju operaciju, da bi okolinu uvjerili u svoje «teško» stanje i svoju «invalidnost».

Prognoza bolesti i ocjena radne sposobnosti Ako se radi o protruziji diska i vertebralnoj lokaciji bolesti, liječenje traje oko mjesec dana i završava se uspješno. U slučaju slučaju prolapsa prolapsa diska, diska, sa radikularn radikularnom om kompresijo kompresijom, m, liječenje liječenje može trajati neko nekoliko liko mjeseci. Manji neurološki deficit obično ne ostavlja sekvele, nakon tog perioda, dok veliki deficit nekada ostavi trajne posljedice, parezu ili paralizu. Radna nesposobnost često traje dugo i predstavlja veliko finansijsko opterećenje za društvo i za pojedinca. Vrlo je teško adekvatno procjeniti radnu nesposobnost pacijenta. To se treba raditi timski, naročito ako ona dugo traje. Proc Procje jena na se radi radi na osno osnovu vu etio etiolo logi gije je,, klin klinič ičko kogg nala nalaza za,, funk funkci cion onal alni nihh pore poreme meća ćaja ja,, neurološkog poremećaja poremećaja i opisa radnog mjesta. Radiografija ili CT kičme ne mogu puno pomoći u ocjeni radne sposobnosti, jer ne moraju korelirati sa kliničkom slikom.  Nekada bolovanje traje i nekoliko godina, jer se ne može naći radno mjesto, a to dodatno frustrira bolesnika. Na procjeni radne nesposobnosti na invalidskoj komisiji se može odrediti drugo radno mjesto, prekvalifikacija, a u iznimnim slučajevima i penzionisanje. 19. CERVIKALNI SINDROM Cervikalni sindrom podrazumijeva skup simptoma lociranih u predjelu vrata:   bol i ograničena ograničena pokretljivost vrata, r ame, koji  Øbol u potiljačnom dijelu kičme praćen glavoboljom, bol koji ide iz vrata u rame, može da se spušta duž ruke i može biti praćen parestezijama ili drugim neurološkim ispadima. Anatomske karakteristike vratne kičme su drugačije od ostalih dijelova kičme, pa su rjeđe kompresije nervnih korjenova nego u lumbalnoj. Zaslu Zasluga ga za to pripad pripadaa proces procesus us unc uncina inatus tusima ima,, koji koji čine čine unk unkove overte rtebra bralni lni zglob zglob i svoji svojim m  položajem štite nervne nervne korjenove od pomjeranja intervertebralnog intervertebralnog diskusa. Zasluga pripada i nešto drugačijoj građi samih diskusa nego što je to u lumbalnom dijelu, jer  imaju deblji anulus fibrosus straga, a nukleus pulposus je postavljen više naprijed.

Postavljanje dijagnoze  Neophodan je pažljiv klinički pregled koji može dosta precizno pokazati mjesto izvora bola. Važno je napomenuti da klinički i radiološki nalaz ne moraju korelirati.

Za dg su važni: 1. Radi Radigr graf afija ija vrat vratne ne kič kičme me 2. Kompjuterizovana tomografija (CT) -kada postoji sumnja na herniju diska 3. Magnetna rezonanca se radi u nejasnim slučajevima 4. Elektroencefalografija (EEG): kad postoji cervikocefalni sindrom. 5. Vestibulogram i pregled otorinolaringologa se radi kod vertiginoznih smetnji. 6. Pregled neurologa je potreban kada dominiraju neurološki poremećaji.

Terapija Terapija Terapija zavisi zavisi od kliničkih kliničkih simptoma. simptoma. Koristi Koristi se medikame medikamentoz ntozna na i nemedikam nemedikamentoz entozna na terapija, a u nekim slučajevima i hirurška. Medikamentozna terapija: U akutnoj fazi treba smiriti bol. Daju se NSAID, analgetici, miorelaksansi i sedativi. Fizikalna terapija: U akutnoj fazi –krioterapija i perkutana terapija. Nakon smirivanja jakih  bolova mogu se uključiti druge fizikalne procedure: termoterapija, manuelna ili ultrazvučna masaža, TENS, magnetna terapija, a kasnije i kinezioterapija. Vježbe moraju biti pažljivo provođene, jer nepažljiv pokret može pojačati bol. Najefikasnije su izometrijske vježbe. Tehnike manipulacije se rade samo u akutnoj fazi kada je došlo do uklještenja diska, obično nakon traume ili jakog trzaja vrata. U drugim slučajevima, kada su razvijene degenerativne  promjene, nije indicirana. indicirana. Akupunktura može smiriti bol. Ortotska pomagala: Kičma u akutnoj fazi treba mirovanje, što se najbolje postiže nošenjem okovratnika. On treba da onemogući suvišne pokrete u kičmi. Ako se radi o hroničnim tegobama potrebno je nositi okovratnik kad god se treba raditi neki  posao, koji zahtjeva zahtjeva veću mobilnost mobilnost vrata, kao kad treba da se vozi vozi duže. Hirurško liječenje: Hirurško liječenje se ne radi tako često kao kod lumbalne kičme. Radi se kod hernije diska sa većim neurološkim ispadima. Apsolutno je indicirano kod kompresije medule spinalis, najčešće nakon saobraćajne nesreće, gdje su se javili znaci parapareze ili ataksičan hod.

20. DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA Bolesti zglobova mogu biti degenerativne to znači da se nešto deformisalo. Dolazi do trošenja zglobova. OSTEOARTRITIS - je hronična, progresivna, degenerativna bolest zglobova i okolnog tkiva. Karakteristike: - bol bol u zah zahvać vaćenom nom zgl zgloobu - ukočenost zg zgloba - ogra ogranniče ičenost ost pokre okreta ta Javlja se u svim područijima, kod osoba iznad 55 god. Je češći. - staros rost pr preko 45 45 go god. - De Debl blji jina na naro naroči čito to kolj koljen enaa - Fizičko opt opterećenje - Inte Intenz nziv ivna na spo sport rtsk skaa akti aktivn vnos ostt - Porodična an anamneza - Ranija trauma - Ne Neke ke anoma anomali lije je kao: kao: disp displa lazi zija ja i subl subluk uksa saci cija ja u sluč slučaj ajuu kuka kuka,, genu genuaa vara vara i genua valga, hiperlordoza, skolioza.

Klinička slika: - bol - ote otežano ano gib gibaanje nje zgl zglooba - jutarnja ukočenost Ukočenost kod osteoartritisa vezana je za određeni pokret. Laboratorijski nalazi se rade radi isključenja dr.bolesti. Funkcionalno ispitivanje - lequene index - womac - drajzerov upitnik  Terapija NEFARMAKOLOŠKA – edukacija, fizkalna terapija, ortoze. - edukacija  –  predstavlja  –  predstavlja početak liječenja bolesti. Neophodna je redukcija TT. Oštećeni zglob zglob nesmije se previše optereć opterećivati ivati,, ali se nesmije nesmije tražiti potpuni potpuni izostanak izostanak aktivnos aktivnosti ti (hodanje, rad u kući),, jer potpuno mirovanje pogoršava funkcionalne sposobnosti. Treba savjetovati bolesnika o vrsti vježbi, funkcionalnim procedurama koje može obavljati kod kuće. - fizikalna terapija koriste se: - termoterapija, elektroterapija, UZ, magnetoterapija, laseroterapija. Sve one predstavljaju uvodne procedure za najvažniju proceduru a to je kinezio i hidrokinezioterapija. Kinezioterapija je najvažnija terapija terapija za očuvanje ili povećaanje povećaanje funkc.sposobnosti. funkc.sposobnosti. Cilj vježbi: - red redukcija ošt oštećenja - pobo pobolj ljša šanj njee funk funkccije ije - red redukci ukcija ja bola bola u zgl zgloobu - da štite tite zglo glob od od str streesa - norma rmalizacija hoda - prev preven enci cija ja nesp nespos osob obno nost stii - pre prevenc vencij ijaa ina inaktivi tivite teta ta - pove povećan ćan stepen stepen dnev dnevnih nih aktivnosti aktivnosti pobo poboljšan ljšanjem jem fizičkih fizičkih aktivnosti aktivnosti.. Posebno se treba insistirati na izometrijskim vježbama koje su korisne za očuvanje snage muskulature. Hidrokinezioterapija vježbe u bazenu. To je prijatna procedura. Hirurška th.koristi se u uznapredovalim slučajevima kada je funkcija jako ugrožena. Radna sposobnost bolesnika sa osteoartritisom treba da radi u odgovarajućem odgovarajućem položaju. FARMAKOLOŠKA TH. : paracetamol, NSAID, kortikosteroidi, opioidi. Razlika između osteoartritisa ( nijje sistemsko ) i reumatoidnog artritisa koji je sistemsko oboljenje. Najčešće obolijevaju kukovi, gornji dio prsa i koljenja. Osteoartritis kuka Glavni znak bolesti je bol u kuku, ograničenje pokreta, razvija se kontraktura u addukciji i reflexiji. Fizikalna th. Vježbe ( aktivne i aktivno potpomognute) , struje, magnet. Ljekovi analgetici, NSAID, hirur.liječenje.

Osteoartritis koljena Je najčešći. Njegov nastanak je obično mehanički uzrokovan. Prvi znak bolesti je obično bol, i ima 3 karakteristike: - star startn tnaa bol bol ( poč počne ne hoda hodati ti ) - bol se pon ponovo ovo javlja javlja ili pojač pojačava ava pri duž dužem em hod hodan anju ju - i na na kra kraju ju bol bol se se jav javlj ljaa sta staln lno. o.

Liječenje: -

smanjiti bol pobo pobolj ljša šati ti pokr pokret etlj ljiv ivos ostt edukacija fiz fizikalna terapija medik dikamen amento tozzna tera terappija ija orto ortoze ze ( nadk nadkol olje jeni nice ce a mogu mogu bit bitii i štak štakee ) hirurška terap rapija. ja.

21. REUMATOIDNI ARTRITIS Je hronična inflamatorna sistemska reumatska bolest, vrlo kompleksna, sa mnogo različitih formi, sa najizraženijim pronjenama na zglobovima. Označena je kao sistemska bolest jer  zahvata mnoge sisteme i organe ( srce, pluća, bubrege..) Epidemiologija : prisutna bolest u svijetu, među svim rasama. Prevalenca 0,5 – 1 %. Etiologija nepoznata, moguć genetski uzrok, upala, stres. Klinička slika: simetričan bol i otok prvo sitnih zglobova šaka i stopala, pa velikih zglobova, karakteristični deformiteti i jutarnja ukočenost. Bolest može zahvatiti svaki zglob u tijelu. tij elu. Dijagnoza teško je postaviti zbog nepostojanja nalaza specifičnih za bolest. Postavljanje dijagnoze: - karakteristič karakteristična na kl. slika ( simetričan simetričan vretenast vretenast otok sitnih zglobova zglobova šaka i stopala, stopala, otok  koljena, laktova itd.) - jutarnja ukočenost - labor. nalazi SE, CRP, RF – reumatoidni faktor, anti – CCP CCP – anti citruinska antitijela. antitijela. - rtg . Fizikalna terapija  prvo u liječenju. Termoterapija ( krioterapija), elektro, magnet, kinezio i laser. Medikamentozna terapija NSAID, kortikosteroidi, DMRD ( bolest modicifirajući lijekovi ),  biološki agensi. Tokom Tokom primjene lijekova laboratoriski nalazi nalazi ( KKS, SE, urin i transaminaze) se kontrolišu u početku 1x mjesečno, a kasnije mogu i u 2 – 3 mjeseca. Psihoterapija psihički poremećaji su česti, najčešća depresija. Skrivena depresija se može otkriti provođenjem odgovarajućih testova za depresiju ( Zungova skala, Bekova skala). Balneoterapija u hroničnom stadiju. Okupaciona terapija ( ortoze ) za imobilizaciju vratne kičme, potrebna je kod prisustva  jakih bolova u vratnoj kičmi. Hirurška terapija u uznapredovalom stadiju, ugradnja endoproteza.

22. ANKILOZANTNI SPONDILITIS Je upalno progresivno, hronično reumatsko oboljenje koje pogađa : - sakr sakroi oili lija jaka kaln lnee zglo zglobo bove ve - kič kičmu sa sa svi svim m str struk uktu tura rama ma - kostotransverzalne - kost kostov over erte tebr bral alne ne zglo zglobo bove ve - korij rijene zglobova - a ponek ponekad ad i perife periferne rne zglobo zglobove ve ( laktov laktovi, i, kolj koljena ena ). Klinička slika : bolest počinje nespecifično i tada se nemože postaviti dijagnoza, kasnije se  javljaju spondilitičke tegobem tegobem one se onda povezuju povezuju sa ovom bolešću. bolešću. Ono što može može biti malo karakterističnije za ovu bolest je bol u peti, kao posljedica entezitisa. Epidemiologija češće kod muškaraca u 40 god.života. bolest počinje bolom u leđima u 17, 18 ili 25 god.koji daju podatak da ih boli kičma, koljeno, peta, problem sa očima. Entezitis može  biti i uzrok bola na sjedalnoj kosti, velikom velikom trohanteru. Glavna karakteristika bolesti je pojava bola nakon dužeg mirovanja, praćeno ukočenošću. Bolovi su najjači u ranim jutarnjim satima ( u zoru ), bol se pri kretanju povećava. povećava.

Bol se javlja u toku dana nakon dužeg sjedenja i stojanja. Kako bolst napreduje mobilnoost kičme se smanjuje zbog okoštavanja, dok ne postane posve ukočena. Nakon više godina upalni proces se završava sa ankilozom sakroilijakalnih zglobova i sinovijalnih zglobova na kičmenom stubu te osifikacijom paravertebralnih ligamenata. Bolesnik zauzima tipičan stav, ima izravnatu lumbalnu lordozu, poguren je sa torakalnom kifozom (kao start skijaša ) prema naprijed jer je naglašena cervikalna lordoza. Fenomen gumene lopte Periferni artritis je prisutan u 20 % slučajeva. Bolesnik ima : - otežan hod - nem nemože lež ležati ati na na leđ leđim imaa - nemogu nemoguće će obav obavlja ljanje nje poslo poslova va u stoj stojeće ećem m polo položaj žajuu - često često sjed sjeden enje je otež otežano ano ako ako su kuk kukovi ovi zahva zahvaćen ćeni. i.  Na AS treba posumnjati: posumnjati: - bol bol u leđi leđima ma u mla mlado dogg muš muška karc rcaa - bol u zoru - umo umor i gubit ubitaak ape apetita tita - promjene na na oč očima - bol u kuku i koljenu - genetika. Laboratorijski nalazi nalazi SE, CRP, fibrinogen, fibrinogen, KS – uredna,RH – negativan. HLA – B27 antigen antigen je pozitivan pozitivan u oko 90% bolesnika, bolesnika, ali nije specifiča specifičann za bolest bolest jer se može naći i u zdravih. Rtg promjene na kičmi i na sakroilijakalnim zglobovima ( Bambusov štap ). Dijagnoza: - anamneza - kl. Pregled - mjer mjeren enje je pokr pokret etlji ljivo vost stii kič. kič.st stub ubaa - labor.nalazi - radiološki na nalaz - HLA HLA tip tipiz izac acija ija se nera neradi di ruti rutins nski ki.. Terapija cilj je smanjiti upalu, bol i očuvati funkcionalnu sposobnost bolesnika. bolesnika. Terapija ima cilj i obuhvata : - edukaciju - medi medika kame ment ntoz oznu nu i fiz fizik ikal alnu nu ter terap apij ijuu - hirurška terap rapija - ortotisanje pp. - Psihoterap rapija pp. Fizikalna terapija: - Kinezio th. - radna th. - Hidr Hidroo th. th. ( sva svaki ki dan dan 30 30 min min.. ) - Termoth.

23. OSTEOPOROZA Osteoporoza je sistemska bolest kostiju, gdje dolazi do gubitka koštane mase i oštećenja mikroarhitekture koštanog tkiva. Kost pri tome gubi svoju čvrstinu, a time i ulogu koju ima u tijelu, ona postaje krta i sklona  prelomima. Osteoporoza se uglavnom uglavnom javlja kod starijih ljudi i prelomi koji u tom periodu nastaju postaju indirektni uzrok smrti tih bolesnika. O osteoporozi se u zadnje vrijeme mnogo više govori, nego u ranijm periodu. Razlog tome je što je ljudski vijek duži, a i kvalitet života je drugačiji. Od osteoporoze boluje oko 10% ukupnog stanovništva.

Ima istraživanja koja navode da:  50% ljudi dobije prijelom kuka,  18% prijelom podlaktice i  27% prijelom pršljenova. Broj prijeloma kičmenih pršljenova teško je utvrditi, jer većina ostaje neprepoznata. neprepoznata.  Nakon prvog prijeloma prijeloma pršljena znatno se povećava povećava rizik od novog prijeloma i to pršljena oko 5 puta, a kuka oko 2 puta. Oko 3% žena umire od prijeloma kuka kao posljedice osteoporoze, a oko 25% ih umire već u  prvoj godini nakon nakon prijeloma, dok veliki veliki broj ostane znatno znatno funkcionalno onesposobljen. onesposobljen. Veliki su troškovi prijeloma kuka. To je razlog zašto treba osteoporozu prevenirati i na vrijeme liječiti.  Nakon 50.god. kod žena dolazi do smanjenja ženskog spolnog hormona i procesi razgradnje kosti se pojačavaju. Tada dolazi do gubitka koštane mase 1-3% godišnje.  Najviše se kosti kosti izgubi u prve 3 godine godine nakon menopauze menopauze (oko 80% 80% ukupnog gubitka gubitka kosti). Žena izgubi za života oko 30-50% koštane mase, a muškarac oko 20-30%. Kod muškarca nema naglog gubitka kosti, jer se nivo muškog spolnog hormona postepeno smanjuje tokom života.  Klinička slika osteoporoze osteoporoze

Osteoporoza je nijema bolest i ne daje nikakve simptome (ne stvara nikakve tegobe). Bolest ne prati bol niti gubitak funkcije. Ona se prepoznaje tek kad dođe do preloma kosti nakon male traume.  Najčešći prelomi prelomi su na kičmi, kuku i podlaktici. Prijelom kuka nastaje najčešće nakon 70. godine i najozbiljnija komplikacija Poveća Povećann rizik rizik od prijel prijeloma oma kuk kukaa nasta nastaje je i zbog zbog slablj slabljenj enjaa pok pokret retljiv ljivost osti, i, miš.sn miš.snag agee i kordinacije pokreta u strijoj dobi. Prijelom se rješava rj ešava se uglavnom operativno, najčešće ugradnjom vještačkog kuka. Prijelomi pršljenova nastaju najranije, jer je to spužvasta kost, a najjača razgradnja je upravo u spužvastoj kosti. Pacijent izjavi nagli bol u kičmi, koji se često shvati kao išijas i ne napravi se rtg snimka, tako da ima puno neprepoznatih takvih preloma. Višes Višestru truki ki prelom prelomii pršlje pršljenov novaa dov dovode ode do smanje smanjenja nja visine visine tijela, tijela, pog pogrbl rbljen jenost osti, i, smetnj smetnjii disanja, bolova, zatvora, napuhavanja napuhavanja trbuha. Prijel Prijelom om podla podlakti ktice ce-- oni zahti zahtijev jevaju aju imobil imobiliza izacij cijuu 4-6 nedel nedelja ja i nak nakon on toga toga dug dugotr otrajn ajnuu rehabilitaciju.Troškovi rehabilitaciju.Troškovi osteoporoze 10% troškovi dijagnostike, lijekova i rehabilitacije. 50% su troškovi bolovanja 40% troškovi hospitalizacije (operacije) Osteoporoza je veliki socijalni, ekonomski, psihološki problem za bolesnika, porodicu i društvo. Moderna strategija liječenja daje veliki značaj udruženjima pacijenata koji mogu, družeći se, izmjeniti iskustva, vježbati i djelovati preventivno. Strategija prevencije i liječenja 1. Suportivn Suportivnee skupine koje koje popravljaju popravljaju socijalnu socijalnu komunikac komunikaciju iju i vraćaju vraćaju samopouz samopouzdanje danje 2.Edukacija i vježbe 3. Samopmoć podrazumjeva naučiti pacijenta da svakodnevno kontrolira i brine se o svojoj  bolesti.

24. RIZIKO RIZIKO FAKTORI ZA OSTEOPOROZU OSTEOPOROZU        

Rana menopauza (prije 45. godine) žene nakon menopauze amenoreja starije osobe preko 65 godina mala tjelesna težina (BMI<19) dugo mirovanje (koma, paraplegija i kvadriplegija, psihički poremećaji, politrauma)  pušenje, alkohol alkohol i prekomjerno pijenje pijenje kafe nedovoljna fizička aktivnost

Dijagnoza osteoporoze • Denzitometrija sa x zrakama • Ultrazvučna denzitometrija Indikacije za denzitometriju Osobe preko 65 godina • Osobe sa faktorima rizika • • Osobe sa prelomima na malu traumu Obzirom na:  veliki broj oboljelih,  velike troškove dijagnostike i liječenja,  velike troškove koje stvara liječenje komplikacija bolesti,  veliki invaliditet koji iz toga proizilazi, osteoporoza predstavlja veliki problem za pojedinca, zdravstvo i društvo u cjelini. Osteoporoza obavezno obavezno nastaje nakon dužeg mirovanja iz bilo kojeg razloga. Primjer za to je gubitak koštane mase kod astronauta, nakon dužeg boravka u svemiru, a koji inače spadaju u apsolutno zdrave ljude. Duže mirovanje povećava izlučivanje kalcija putem urina, što je takođe uzrok osteoporoze. Zato je potrebno misliti na osteoporozu u slučaju:  dužeg mirovanja zbog neke bolesti,  težih trauma,  čuvanja trudnoće itd. i prevenirati je uzimanjem preparata kalcija i vježbama u krevetu, koje su dozvoljene obzirom na osnovnu bolest. Ako je izvodljivo, vrlo je korisno podizanje pacijenta i oslanjanje na noge, makar i za kratko vrijeme, jer to usporava gubitak koštane mase. 25. FIZIKALNA TERAPIJA REUMATSKIH BOLESNIKA Karakteristika reumatskih bolesti je zahvačenost muskuloskeletnog muskuloskeletnog sistema i nema terapije tih  bolesti bez fizikalne fizikalne terapije. Bolesnik sa muskuloskeletnim muskuloskeletnim tegobama kao glavne tegobe navodi bol i poremečaj u funkcionalnoj sposobnosti, a klinički te bolesti karakteriše ograničenje pokretljivosti u zglobovima, slabljenje snage i trofike muskulature. Za te tegobe je nedovoljna samo medikamentozna medikamentozna terapija.  Fizikalna terapija ima različitu vrijednost kod različitih reumatskih bolesti:  Kod degenerativnih reumatskih bolesti ona je prvi izbor, ükod izvanzglobnog reumatizma u nekada se brži rezultat postiže lokalnom aplikacijom kortikosteroida, ali i u tim slučajevima u daljem tretmanu je neophodna fizikalna terapija.  kod metaboličkih reumatskih bolesti i sistemskih bolesti vezivnog tkiva je korisna, ali nakon medikamentozne terapije.

kod reumatoidnog artritisa ona ima isti značaj kao i medikamentozna, jer su obe terapije neophodne, jedna prvenstveno da smiri upalu, a druga da poveča pokretljivost i funkcionalnu sposobnost  .Kod ankilozantnog spondilitisa ima isti ili veći značaj od medikamentozne. U toku provođenja rehabilitacije razmatra se i indicira upotreba različitih pomagala (otroza) u cilju što uspješnijeg osposobljavanja i liječenja. Prije provođenja rehabilitacije potrebno je izvršiti funkcijsko ispitivanje bolesnika da bi se napravio program i pratio rezultat rehabilitacije. 

Principi rehabilitacije reumatoloških bolesnika Ona se provodi u svim fazama bolesti, ali je različito programirana u odnosu na aktivnost  bolesti, kao i vrstu bolesti. Akutna faza Svaki pokret bolesniku pričinjava bol i nastupa circulus vitiosus. U tim slučajevima se  preporučuje strogo mirovanje, uz eventualno eventualno korištenje ortoza. ortoza. Dugo mirovanje mirovanje je pogrešno. Uključuje se strogo dozirana fizikalna terapija:  Pozicioniranje u funkcionalnom položaju, položaju,  Krio th. nekoliko nekoliko puta dnevno, TENS ili IF struje,  Izometrijske vježbe vježbe Ako je izražen hidrops zgloba treba uraditi punkciju i evakuaciju tečnosti, uz aplikaciju kortikosteroida. Subakutna faza Krio th, elektroterapija,Intenzivnija kinezioterapija: polako uvoditi vježbe za povečanje obima  pokreta, Hidroterapija. Hidroterapija. Hronična faza Krio ili toplotne procedure Sve elektroprocedure elektroprocedure Magnet, laser  Vježbe sa otporom Kako često se provodi FT? Ako se počne na vrijeme provodi se 1-2 puta godišnje, 2-4 nedelje u rehabilitacionoj ustanovi.Pacijent se obuči vježbama koje treba da provodi kod kuće svaki dan, bez obzira na  bol.Princip je da se rade vježbe po principu ni malo, ni mnogo.Kod večeg bola se smanji intenzitet vježbi, a ne prekidaju se. Razlika između reumatoidnog artritisa i osteoartritisa  Reumatoidni artritis Sistemsko oboljenje.Primarno oboljenje.Primarno je to bolest zglobne kapsule.Bol se javlja i u miru, pojačana u drugoj polovini noći.. Jutarnja ukočenost >pola sata. Povišeni su SE, CRP,fibrinogen. RF + Rtg: periartikularna osteoporoza, sužen zglobni prostor, erozije, subluksacije, ankiloze  Osteoartritis Bolest Bolest ograniče ograničena na samo samo na zglobove zglobove.. Primarno Primarno je bolest bolest zglobne zglobne hrskavice. hrskavice. Bol je prisutna prisutna tokom tokom ilinak ilinakon on fizičk fizičkee aktivn aktivnost osti, i, smiruj smirujee se kod kododm odmora ora.. Ne Nesta staje je prekon prekonoći oći.. Jutar Jutarnja nja ukočenost= nekoliko minuta do 1/2h.Reaktanti akutne faze normalni. RF -.Rtg: nejednako sužen zglobni prostor, osteofiti, subluksacije.

Vodič za dijagnozu osteoartritiasa i praćenje bolesti        

   

Anamneza koja upućuje na degenerativni reumatizam; Osnovni laboratorijski nalazi: SE, CRP, RF; Radiografija;  Nakon postavljanja postavljanja dijagnoze provodi provodi se edukacija edukacija bolesnika;. Uključuje se medikamentozna terapija (paracetamol, NSAID, DMOAD) i fizikalna terapija; Fizikalna terapija se provodi 1-2 puta godišnje u rehabilitacionoj ustanovi; Fizikalna Fizikalna terapija kod kuće: kuće: grijanje grijanje bolnog bolnog zgloba zgloba (električn (električnoo jastuče, jastuče, termofor, termofor, vrečice sa gelom), topički tretman sa NSAID i vježbe (izometrijske vježbe i vježbe za  povečanje obima obima pokreta bar 3 puta nedeljno; Sport: plivanje, bicikl; Hirurški tretman se radi onda kad fizijatar procjeni da su iscrpljene druge mogučnosti liječenja; Predugačke šetnje nisu preporučljive; Po potrebi koristiti štap, kome nije zadatak samo da pomaže kretanje, nego i da rasterećuje zglob.

IZVAN ZGLOBNI REUMATIZAM (okolozglobni reumatizam ili reumatizam mekih tkiva) To je široko rasprostranjena grupa reumatskih bolesti. Zahvata veliki broj ljudi i gotovo da svaka svaka osoba osoba u svom svom životu životu dob dobije ije bar bar jednu jednu od bolest bolestii koje koje pripa pripadaj dajuu izvanz izvanzglo globno bnom m reumatizmu. To sa sobom sobom povlači velike velike troškove i to ne samo samo direktne (lijekovi), nego nego i indirektne (bolovanje).

Etiologija Postoji primarni i sekundarni oblik. nema poznat uzrok. Postoji niz razloga kojima se može  pokušati objasniti nastanak bola na tom mjestu. To su prije svega trauma, sumacija mikrotraume, psihogeni faktor, hladnoća.  Sekundarni izvanzglobni reumatizam nastaje kod raznih reumatskih bolesti, kao što su RA, AS, SEL, PSS, dermatomiositis, nodozni poliarteritis.  Primarni izvanzglobni reumatizam

Postavljanje dijagnoze  Nema karakterističnog nalaza, nalazi koji se traže služe za isključenje drugih bolesti. Laboratorijski nalazi : Hematološke i biohemijske promjene u krvi ne pokazuju promjene. Radiološki nalaz : U nekim slučajevima se može naći deponovanje kalcijevih soli u tkivu, hvatištu tetiva ili u bursama. U algodistrofičnom sindromu se vidi mrljasta osteoporoza. Drugih karakterističnih promjena nema. Ultrazvučni pregled okolozglobnih struktura može pokazati promjene na tetivama, hvatiš hva tištim timaa tetiva tetiva,, prisus prisustvo tvo depoz depozita ita,, hema hematom toma, a, tumoro tumorozni znihh tvorev tvorevina ina.. UZ omogu omogučav čavaa dinamički dinamički pregled pregled bolesnika bolesnika,, razlikova razlikovanje nje parcijalne parcijalne od potpune potpune rupture rupture tetiva, tetiva, mišića, mišića, subluksacije tetiva. UZ se može bolesnik pregledati tačno na mjestu gdje javlja bol. Prednost UZ: jednostav jednostavana, ana, neinvazivna, neinvazivna, nema jonizirajuč jonizirajučeg eg zračenja, zračenja, moguće moguće je pona ponavljati vljati bez opasnosti i jeftina je. Mana UZ: zahtijeva veliko veliko iskustvo ispitivača, da bi prihvatili nalaz. Patoanatomske promjene: Nema karakterističnih promjena kod ove grupe bolesti.

Klinička slika Obzirom na raznolikost mjesta i tkiva koje je zahvaćeno, prisutni su i različiti klinički simptomi, nema jedinstvene kliničke slike. Opće karakteristike su: bol,rjeđe difuzna, češće lokalizovana na mišiće, tetive, burze itd i može se ograničiti na bolnu tačku. Povečava se nakon dužeg mirovanja, rada u prinudnom položaju, boravka na hladnoći ili kod veće  psihičke napetosti. napetosti. Terapija Tera Terapi pija ja se odre određu đuje je prem premaa uzro uzroku ku.. Potr Potreb ebno no je otkl otklon oniti iti uzro uzrokk bola bola,, ako ako se nađe nađe.. Medikamentozna terapija: analgetic analgeticii i NSAID. NSAID. Često se primjenjuje primjenjuje perkutana perkutana aplikacija aplikacija  NSAID kod blažeg ili srednje teškog bola. U nekim slučajevima se daje lokalno kortikosteroid, 1-3 aplikacije. Fizikalna terapija: U akutnoj fazi se primjenjuje krioterapija, laser, elektroterapija, magnetna terapija, a par dana kasnije se led može zanijeniti toplinom. U nekim slučajevima je vrlo korisna masaža, ultrazvučna i manuelna, kao i kinezioterapija. Uključuje se istovremeno sa medikamentoznom terapijom, jer je u mogučnosti da smanji dozu  NSAID. U izvanzglobni reumatizam spadaju:  Periarthritis humeroscapularis algodystrophicum  Sy algodystrophicum  Enthesitisi  Sy carpal tunel  Psihogeni reumatizam  Fibromijalgija  Tietzeov sindrom  Contractura Dupuytreni  Itd. FIBROMIJALGIJA Fibromialgija je čest reumatski sindrom.Karakteriše je rasprostranjen bol u fibroznom tkivu, mišićima, tetivama i drugom vezivnom tkivo. Uz fibromijalgiju idu i problemi sa spavanjem, glavobolja, umor, umor, depresija i anksioznost. Ona  je hronični problem, problem, koji može da se javlja i nestaje godinama. godinama. Može biti primarna i sekundarna. fibromijalgije se ne zna uzrok nastanka bolesti. Kod primarne fibromijalgije Sekundarna fibromijalgija nastaje u sklopu sa drugim bolestima, kako reumatskim, tako i nereumatskim (RA, SLE, polimijalgija, degenerativna oboljenja cervikalne i lumbalne kičme, malignom malignomi,i, hipotireo hipotireoza, za, multipla multipla skleroza, skleroza, Parkinsonova Parkinsonova bolest, bolest, HIV infekcija, infekcija, itd). Nema Nema mogućnosti da se prevenira ova bolest, ali boljim razumijevanjem r azumijevanjem njenog uzroka su sada bolji uslovi liječenja.

Etiologija bolesti  Nije poznata.  üUz üUzrok rok ovog stanja stanja može biti poremeća poremećajj sna, koji je čest kod firbromijalgični firbromijalgičnihh  pacijenata.  Može uzrok biti povezan sa promjenama u muskulo-skeletnom metabolizmu, koji je moguće uzrokovan sa poremećajem cirkulacije, a to može biti razlog hronične slabosti i umora.  Uzroci bolesti bi mogli biti infektivni agensi, bakterije ili virusi, ali do sada ni jedan virus ili bakterija nisu identificirani.

Pilot studije pokazuje mogućnost naslijedjene sklonosti prema bolesti, iako su dokazi za ovo tek preliminarni. Incidenca Bolest je zastupljena, prema američkim istraživanjima u 15% pacijenata u reumatološkoj ambulanti, a 2% u opštoj populaciji. Što se tiče doba i spola, bolest najviše pogađa mlađe žene u dobi od 25-35 godina, ali to nije  pravilo i može se naći i kod mlađih i znatno znatno starijih. Prevelenca bolesti je procjenjena izmedju 0,7% i 13% za zene i izmedju 0,2% i 3,9% za muskarce. Značaj fibromijalgije Bolest ima veliki socioekonomski značaj iako je benigna bolest. Ima puno bolovanja zbog ove  bolesti. U razvijenim zapadnim zapadnim zemljama 15-25% ovih bolesnika ide u penziju. 

Simptomi fibromijalgije  Visestruka bolno osjetljiva područja (mišićni i zglobni bol) na stražnjem dijelu vrata, ramena, sternumu, donjem dijelu ledja, kukova, cjevanica, lakta i koljena.  Umor   Poremećaj spavanja  Bol u cijelom tijelu  Smanjena mogućnost vježbi Od reumatskih tegoba bolesnik navodi bol u cijelom tijelu, nekada kao tupi bol dugog trajanja, a nekada kao oštri bol. Bolesnik nema otoka na zglobovima, ali ne rijetko on ima osječaj otečenosti. Izjavljuje i ukočenost u zglobovima koja je prisutna u različito doba dana i nije karakterističan za jutro  Od nereumats nereumatskih kih tegoba tegoba za ovu bolest bolest je karakteri karakterističn stična:üNesa a:üNesanica nica i umor, umor, naročito naročito ujutro, zbog nespavanja.  Migren Migrenozn oznee glavob glavobolj olje, e, sa nag nagono onom m na pov povrač račanj anje, e, üBo üBolov lovii u trbuhu trbuhu,, prače pračeni ni osječajem napetosti, ponekad se javi iritabilni kolon.  Gotovo redovno je prisutna dismenoreja i premenstrualni sindrom.  Klin Klinič ičko kom m slik slikom om domi domini nira ra depr depres esija ija i drug drugii slič slični ni psih psihič ički ki pore poreme meča čaji, ji, kao kao anksioznost i hipohondrija. Dijagnostički kriterij za fibromijalgiju Pošto nema „opipljivih“ znakova bolesti dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike. Američki kolgij za reumatologiju je 1990 usvojio kriterije za dijagnostikovanje dijagnostikovanje fibromijalgije. Postoje dva kriterija, a to su: 1. anam anamne neza za o dif difuz uzno nojj boli boli i 2. bol na digitalnu digitalnu palpac palpaciju iju u najmanje najmanje 11 11 od 18 bolnih bolnih tača tačaka. ka. Anamneza o difuznoj boli: Bol se smatra difuznom, ako je prisutna na: obje strane tijela, lijevo i desno, iznad i ispod struka,  bol u vratnoj, grudnoj grudnoj kičmi i krstima, Izuzima se bol u ramenu i stražnjici, jer se ona smatra kao bol za svaku zahvaćenu stranu. • • •

Bol na digitalnu palpaciju u bar 11 od 18 bolnih tačaka Za dijagnozu bolesti potrebno je da je pozitivno 11 tačaka. Tačke su rapoređene simetrično na obje polovine tijela. Te tačke su: 1. Ok Okcip cipita italno lno,, na pripo pripoju ju miši mišića ća 2. U visini visini intertrans intertransverza verzalnih lnih prostora prostora C5-C7 C5-C7 sa sa prednje prednje strane strane

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Trapez Trapezius ius,, na sredi sredini ni gornj gornjee ivice ivice Supraspina Supraspinatus, tus, medijalno medijalno,, iznad iznad spine spine skapule skapule Drugo Drugo rebro, rebro, na kostohon kostohondraln dralnom om spoju, spoju, na lateral lateralnom nom dijelu dijelu hvatišta hvatišta Lateralni Lateralni epikond epikondil il humerusa humerusa,, 2 cm distalno distalno od od epikondi epikondila la Glutea Glutealno lno,, u gornje gornjem m vanjsko vanjskom m kvadran kvadrantu tu Veliki Veliki trohante trohanter, r, iza iza prominen prominencije cije trohantera trohantera Kolje Ko ljeno no,, u masn masnom om jast jastuč učet etuu sa medi medija jaln lnee stra strane ne,, prok proksi sima maln lno, o, izna iznadd zglo zglobn bnee  pukotine Često se bolest miješa sa psihogenim reumatizmom, iako se mora praviti razlika, jer je klinička slika različita: Fibromijalgija   

Bol je vezana za bolne tačke ili za neke druge tipične lokalizacije. Bol se pojačava na hladnoćuPri pregledu reaguju bolom na palpaciju bolne tačke. U terapiji pomažu analgetici, NSAID i fizikalna terapija

 Psihogeni reumatizam reumatizam   

Bol je nekarakteristična, uvijek drugačija, uglavnom bizarna. Bol se pojačava pojačava na emocional emocionalni ni stres. stres. Pri pregledu pregledu neadekvatn neadekvatnoo reaguje reaguje na svaki dodir. Terapija analgeticima, NSAID i fizikalna terapija nemaju efekta

Terapija Bolesnika sa fibromijalgijom treba shvatiti ozbiljno, da bi smanjili njihove posjete doktoru i njihovo bolovanje. U blagim blagim slučajevima, slučajevima, simptomi mogu mogu nestati nestati kada kada nestane nestane stresa ili kada se promjeni načim života. Terapija mora biti kombinovana i sastoji se iz edukacije, medikamentozne medikamentozne i fizikalne terapije, a često se treba uključiti psiholog ili psihijatar. Edukacija: Bolesnika Bolesnika treba upoznati upoznati da se ne radi o teškoj bolest, da nema nema funkciona funkcionalne lne nesposobnosti. nesposobnosti. Potreban je odmor, dobar san i umjerena fizička aktivnost. Nepotrebno je duže  bolovanje. Medikamentozna terapija je simptom simptomatska. atska. To su analg analgetici, etici, NSAID, NSAID, antide antidepresi presivi, vi, sedativi. Fizikalna terapija daje povoljne efekte: manuelna ili ultrazvučna masaža, termoterapija u užem smislu, TENS, magnetoterapija i kinezioterapija. Studije pokazuju da se simptomi fibromijalgije mogu reducirati uz pomoć fitnesa i aerobik  vježbi. Najbolje je započeti taj program postepeno, sa laganom šetnjom i plivanjem. Laganim vježbama se postiže istezanje i mobilizacija ukočenih mišića. Osim vježbi, pozitivan efekat imaju imaju tehnike tehnike relaksaci relaksacije, je, akup akupunkt unktura ura i akup akupresur resura. a. Napo Naporne rne vježbe vježbe mogu dovesti do  pogoršanja smptoma. smptoma. Psihološki tretman: Mnogi pacijenti navode da im jako pomažu grupe za samopomoć. Poboljšanje kvaliteta sna i reduciranje stresa može pomoći smanjenju simptoma fibromijalgije, odnosno u reduciranju bolnih simptoma. Ishrana: Preporuču Preporučuje je se jesti raznovrsnu raznovrsnu hranu, a neke studije navode da izbjegava izbjegavanje nje kofeina može pomoći kod nesanice i može ublažiti simptome bolesti. Neki izvještavaju da riblje ulje, magnezium ili vitamini mogu biti efikasni. Fibromijalgija je čest i hronični problem. Simptomi bolesti mogu da se mijenjaju, mogu se  poboljšavati, a mogu mogu se i pogoršavati pogoršavati i trajati mjesece i godine. godine. Profesionalna pomoć takvom bolesniku mora uključiti multidisciplinarni pristup.

26. FIZIKALNA TERAPIJA U PREVENCIJI I TERAPIJI OSTEOPOROZE Prevencija osteoporoze Mnogo je važnije i djelotvornije prevenirati osteoporozu, nego je liječiti, a pogotovo liječiti njene posljedice. Prevencija osteoporoze počinje još u djetinjstvu. Za prevenciju je važan:  dovoljan unos kalcija i drugih minerala u hrani i vitamina D; fizič fizička ka akti aktivn vnos ostt (spo (sports rtske ke akti aktivn vnos osti ti,, brza brza šetn šetnja ja,, vjež vježbe be iste isteza zanja nja i  opterećenja); izbjegavanje alkohola i cigareta.  Terapija osteoporoze  Lijekovi koji smanjuju razgradnju kosti ili povećavaju izgradnju  Vježbe individualno programirane  Ca 1500 mg  Vitamin D 400-600 i.j. Kalcij Potrebno je unijeti dovoljno potrebnih minerala, naročito kalcija, ali i fosfora, magnezija i natrija, još u najranijem djetinjstvu, da bi stvorili čvrstu kost za starost. Ako se unosi dovoljno kalcija i vitamina D i u starosti, usporiti će se gubitak koštane mase. Obzirom na široku ulogu kalcija u organizmu, neophodno je da se održava njegova optimalna koncentracija u krvi. Ako ga nema dovoljno u krvi, reaguju žlijezde, one pojačano izlučuju hormon, koji mobiliše kalcij iz kostiju da bi se postigla normalna koncentracija u krvi. Ako ta situacija duže traje, s vremenom dolazi do redukcije koštane gustine i svih onih  posljedica, koje to smanjenje sa sobom sobom nosi. U periodu menopauze, pad koncentracije ženskog spolnog hormona dovodi do smanjenja uzimanja kalcija iz crijeva, tako da ga je potrebno uzimati u većoj koncentraciji. Takođe, kod starijih ljudi, bez obzira na pol, postoji smanjen, ne samo unos kalcija, nego i njegovo povećano izlučivanje putem bubrega. Potrebna količina kalcija na dan je: Beba .......................... .......................... 400-600 mg Dijete do 10 god ............. 800 mg Od 11 do 25 god.............. 1200 mg Od 25 do 50 god............ 1000 mg Trudnice i dojilje..............1500 mg kalcija Žene iznad 50 god. 1500 mg Muškarci iznad 65 god. 1500 mg

Ishrana Kalcij se može uzeti hranom, koja je bogata tim mineralom. To su mlijeko i mliječni  proizvodi, zeleno zeleno lisnato povrće, žitarice, žitarice, riba, orasi, kakao. kakao. Hrana mora biti kratko kuhana, a najbolje je jesti prijesnu (kada je to moguće). Sadašnja ishrana ima mnogo manje kalcija nego što je to potrebno. Mnogo više se jedu razne industrijske poluprerađevine, «brza hrana», a malo mlijeka i svježeg  povrća.

I kada uzimamo svježe povrće, ono je često na vještački način uzgojeno i ima lošiji sastav od onog gajenog na tradicionalni način.

Sadržaj kalcija u mg u 100 g namirnica : Mlijeko 120 Jogurt 120 Mladi sir 120 Sir Ementaler 1020 Kupus 230 Peršun 245 Soja 255 Lješnik 225 Sardina 350 U prevenciji i terapiji osteoporoze osteoporoze važno mjesto zauzimaju zauzimaju vježbe. Treba da ih provode svi, u svakom dobu (čak i kod preloma pršljena)  Najvažnije je vježbe vježbe prilagoditi dobu pacijenta pacijenta i stepenu osteoporoze. osteoporoze. Fizička aktivnost podrazumijeva dovoljno dovoljno kretanja, pojedine sportske aktivnosti aktivnosti i vježbe. Tu spadaju: trčanje, gimnastika, ples, plivanje, vožnja biciklom itd. Fizička aktivnost je danas, nažalost još od najranijeg djetinjstva, bitno smanjena u odnosu na ranije generacije. Djeca se manje igraju, puno sjede pred televizorom, mladi sjede puno za kompjuterom, svi manje hodaju pješice. To stvara preduslove za nastanak osteoporoze. Određena fizička aktivnost je potrebna cijelog života. Nju treba prilagoditi uzrastu, ukupnom stanju organizma i godinama starosti. Vježbe su različite u različitom periodu života i sa različitim ciljem. U MLADOSTI: vježbe sa opterečenjem i sportske aktivnosti za stvaranje jake j ake kosti. U SREDNJEM DOBU DOBU (u ranoj menopauzi): menopauzi): vježbe sa opterećenjem svaki dan 30 min za  prevenciju osteoporoze osteoporoze KOD STARIH STARIH:: vježbe vježbe za jačanje jačanje mišićne mišićne snage,po snage,poveča večanje nje pokretljivo pokretljivosti,i sti,isprav spravljanja ljanja  povijenog držanja, nesigurnosti pri hodu i koordinaciju pokreta koje će smanjiti rizik od  padova i fraktura. fraktura. Obično hodanje- šetnja ne može povečati gustinu kosti, iako su ranije, a i danas neki savjetuju šetnju od 10 km nedeljno u prevenciji osteoporoze. Uticati na mineralnu gustoću kosti može imati samo dovoljno duga i brza šetnja , bilo vani ili na pokretnoj stazi Šetnja je korisna za starije starije osobe, koje imaju imaju veliki rizik od prijeloma. Ona poboljšava koordinaciju pokreta i umanjuje rizik od pada, a pri tome ne stvara veliko opterećenje na kosti i na srce. Šetn Šetnju ju treb trebaa poče početi ti post postep epen eno, o, na krać kraćee rela relaci cije je i laga lagano no,, da bi se post postep epen enoo  povećavala  povećavala i brzina i dužina. Dobro je ako se postigne brzina od 10 km na sat svaki ili svaki drugi dan, mada je to teško  postići. Nema svrhe da se preporući da se starijim osobama rigorozni program vježbi. Potrebno je: Motivisati pacijente za vježbe, Obezbjediti da preporučene aktivnosti budu sigurne •

•

Slabašnim, krhkim i starim ljudima koji puno sjede preporučiti program šetnji, vježbi u vodi i ostalih ugodnih i sigurnih aktivnosti.  Nakon nekoliko mjeseci mjeseci mogu se uključiti rigoroznijue aktivnosti-uz aktivnosti-uz dogovor sa fizijatrom. fizijatrom. Bolje je raditi vježbe svaki dan kraće vrijeme, nego 2-3 puta nedeljno dužeg trajanja. •

Fizi Fizičk čkaa aktiv aktivno nost st kod kod uzna uznapr pred edov oval alee oste osteop opor oroz ozee sa rizik rizikom om od prij prijelo eloma ma ili ili sa prijelomom Cilj fizičke aktivnosti kod njih je da:  koriguju držanje,   poboljšaju stabilnost stabilnost pri hodu i stajanju,   jačaju muskulaturu muskulaturu i  smanje mogućnost od pada. Vježbe se počinju uvoditi postepeno, da se pacijent navikne na fizičku aktivnost, a i da se kost  postepeno prilagodi prilagodi na opterećenje. opterećenje. Cilj fizičke aktivnosti kod njih je da: koriguju držanje, poboljšaju stabilnost pri hodu i stajanju, jačaju muskulaturu i smanje mogućnost od pada. Vježbe se počinju uvoditi postepeno, da se pacijent navikne na fizičku aktivnost, a i da se kost  postepeno prilagodi prilagodi na opterećenje. opterećenje.

Najbolje Najbolje je početi sa vježbama u vodi i plivanjem, ako za to postoji mogućnost. To može ojačati muskulaturu, kupirati bol (ako postoji ili se javi u toku vježbi). Vježbe u vodi  povečavaju  povečavaju kondiciju i izdržljivost. Ako je bazen nedostupan, pacijentima se savjetuje hodanje , koje počinje sa šetnjom, s tim da se brzina hoda postepeno povećava. Brzi hod povećava kondiciju pacijenata i sigurnost pri hodu. neopho hodn dnee kod kod svih svih bole bolesn snik ikaa sa Vjež Vježbe be koji kojima ma je cilj cilj da prev preven enir iraj ajuu pado padove ve su neop osteoporozom. Čak i onda kada su brojne fizičke aktivnosti iz raznih razloga kontraindicirane, neophodno je  provesti program vježbi vježbi i drugih aktivnosti aktivnosti za preveniranje padova. padova. Vježbe i preparati kalcija i vitamina D nisu terapija osteoporoze. Oni služe kao prevencija ili kao pomoćno sredstvo u terapiji. Ako je dijagnosticirana osteoporoza pomoću denzitometrije, neophodno je uzimati lijekove  protiv osteoporoze. osteoporoze. Postoji veliki broj različitih lijekova, ali se smatra da su najdjelotvorniji bisfosfonati. Bisfsfonati: 1. Alen Alendr dron onat at (Fos (Fosam amax ax)) 2. Rise Risend ndro rona natt (Act (Acton onel el)) 3. Pami Pamidr dron onat at (Ared (Aredia ia)) 4. Iban Ibandr dron onat at (Bon (Bonvi viva va))  Na esencijalnoj esencijalnoj listi našeg kantona je samo Fosamax. Fosamax.  Ništa ne može zamijeniti zamijeniti lijek, ako je do bolesti već došlo. došlo.  Neki lijekovi se uzimaju svaki dan, neki jednom nedeljno, neki jednom mjesečno, a neki u infuziji jednom na 3 mjeseca. Šta će pacijent uzeti odluka je njegovog ljekara, ali i potreba i mogučnosti pacijenta. ZAKLJUČAK  Osteoporoza je bolest koju treba ozbiljno shvatiti i liječiti. Važno Važno je za svakoga svakoga da shvati shvati da li spada spada u rizičnu rizičnu grupu osoba koje bi mogle mogle imati imati osteoporozu i sugeriše ljekaru dijagnostičke pretrage.  Nedostatak bola u slučaju osteoporoze osteoporoze predstavlja manu, jer je bol najbolji najbolji signal da se traži pomoć. •

•

•

Do perioda srednjih godina (klimaksa) se može govoriti o prevenciji osteoporoze i tada je dovoljna fizička aktivnost koja može biti izvan zdravstvenih ustanova (sportska sala, bazen, fitnes centri) i odgovarajuća ishrana  Nakon tog perioda, perioda, mora početi početi kontrolisana prevencija prevencija osteoporoze. Fizička aktivnost mora biti propisana i sprovođena od strane fizijatra (vodeći računa o svim riziko faktorima). Kontinuirana aktivnost pacijenata u dnevnom životu smanjuje rizik od pada, trauma od pada i fraktura. Strah ljekara i bolesnika sa uznapredovanom osteoporozom od vježbi je potpuno neopravdan. U slučaju postavljanja dijagnoze osteoporoze neophodno je uključiti lijekove lij ekove protiv osteoporoze (Bisfosfonate). Vježbe i preparati kalcija nisu terapija osteoporoze, nego prevencija ili dodatak terapiji.  Neliječena osteoporza rezultira prelomom,najčešće prelomom,najčešće kuka ili kičme, a svi znamo kako su to ozbiljne komplikacije. neohodno je uzimati uzimati lijek protiv osteoporoze više godina i nikada nikada ne prekidati terapiju samoinicijativno, jer su posljedice nesagledive i ne registruju se odmah. Jeftinije je, za sve, liječiti lij ečiti osteoporozu, nego liječiti komplikacije. •

•

•

•

•

•

28. REHABILITACIJA PARAPLEGIJA Paraplegija je najteže oštećenje kičmene moždine. Uzrok : najčešće najčešće povreda (prelom ili luksacija) luksacija),, rjeđe oboljenja oboljenja (mijelitis, (mijelitis, tumori, discus discus herniae-cauda equna). Prema stepenu oduzetosti: plegije i pareze

Kl.slika: nakon povrede se prvo razvija hipotonija mlitavost). Kasnije, u periodu do 6 nedelja razvija se spazam. Nekada se hipotonija održava trajno.Simptomatologija zavisi od visine  povrede.Inkontinencija  povrede.Inkontinencija stolice i mokrenja mokrenja je prisutna zavisno zavisno od visine lezije.  Nekada su ovi pacijenti smatrani infaustnim slučajevima (kojima nema nikakve pomoći).  Nikakvo liječenje liječenje nije primjenjivano i umirali su, najčešće, od bubrežnih bubrežnih infekcija. Sada se provodi iscrpna rehabilitacija koja im omogućava da se uključe u društvo i budu korisni. TIM ZA LIJEČENJE PARAPLEGIJE: ljekar(ortoped, neurohirurg, fizijatar, internista, psihijatar) fizioterapeut medicinska sestra defektolog socijalni radnik  CILJEVI REHABILITACIJE: 1. Prevencija dekubitusa 2. Sprečavanje kontraktura 3. Vježbanje zdravih dijelova tijela (očuvanje snage) 4. Uspostavljanje automatizma stolice i mokrenja 5. Postizanje maksimalne sposobnosti za ADŽ  Prevencija dekubitusa dekubitusa

Dekubitusi su vrlo opasna komplikacija i prevencija mora biti vrlo ozbiljna. Njihova pojava nije uzrokovana samo nepokretnošću, nego i oštečenom trofikom usljed oštećenja trofičkih impulsa. Mogu nastati vrlo brzo nakon povrede, već nakon nekoliko sati. Prediolekciona mjesta za razvoj dekubitusa: krsta, trtica, trohanteri, tubera ishiadika, maleolusi, pete.

Pacijenta treba što češće okretati, svaka 2 sata, mora biti stalno suh, potrebno je talkati mu kožu. Poželjno je imati specijalne dušeke, tzv.antidekubitor dušeke (Roho, vodeni dušeci i sl.). Oni u različitim momentima pritiskaju različite djelove tijela. Prevencija dekubitusa je prvi uslov za uspješnu rehabilitaciju. Dekubitusi mogu izazvati i sepsu i smrt bolesnika.

Održavanje obima pokretljivosti Postiže se kineziterapijom. Svi zglobovi moraju, bar 2 puta na dan uraditi puni obim pokreta. Time se postiže: poboljšanje cirkulacije, održanje obima pokreta, očuvanje snage zdrave muskulature, koja ima pojačane zadatke kod ovih bolesnika .  Provođenje kineziterapije: Ona počinje neposredno nakon povrede. Kod paraplegija se rade samo pasivne vježbe, dok kod parapareza se mogu raditi i aktivno potpomognute vježbe. Vježbanjem zdravih dijelova tijela oni se pripremaju za transfer u krevetu, upotrebu kolica, koruštenje ortoza.Bolesnika ortoza.Bolesnika treba što prije početi podizati u sjedeći  položaj, sa poduprtim jastucima. jastucima. Učiti ga da zadržava uspravan položaj. položaj. Nakon toga se vježba transfer u kolica. Između 8-12 nedelje nakon povrede, bolesnik se podiže u uspravan položaj, uz pomoć ortoza. Tada se može procjeniti težina neurološkog poremećaja. Dalje se vježba održavanje ravnoteže u kolicima, sjedenje bez pomoći naslona. Kodd sjeden Ko sjedenja ja u kolici kolicima ma bolesn bolesnika ika treba treba učiti učiti potreb potrebii stalno stalnogg odiza odizanja nja od pod podlog logee radi radi oslobađanja oslobađanja od pritiska sjedalnog dijela. Dizanje u uspravan položaj mora biti u početku oprezno, uz pomoć oscilatornog stola, zbog opasno opa snosti sti od kolaps kolapsa. a. Cilj Cilj pod podiza izanja nja:: preven prevencij cijaa osteop osteoporo oroze, ze, razvoj razvojaa kon konkra krame menat nata, a,  poboljšanje cirkulacije cirkulacije i trofike. Vježbanje za izvođenje ASZ i ADŽ Provodi se od početka, kod jela, oblačenja, toalete.U tom dijelu je potrebno uključiti i  psihologa i defektologa, a i socijalnog radnika. Dalja aktivnost je vezana za obuku za transport. Sport: Potrebno je uključiti bolesnika u sportske aktivnosti(plivanje, odbojka, košarka). Sport ima višestruki značaj, od poboljšanja kondicije do psihičkog uticaja. Radna terapija: utiče na fizičko i psihičko angažovanje boleanika. Potrebno je od početka uključiti u rehabilitaciju i porodicu. UROLOŠKI PROBLEM Predstav Predstavlja lja veliki veliki problem problem . Zavisno Zavisno od visine visine povrede povrede bešika bešika može može biti različita: atonična, atonična, autonomna, autonomna, spastična, neinhibirana bešika.  Atonična bešika: kod stanja šoka i lezije donjeg motornog neurona. Nema osječaj punoće  bešike.  Autonomna: funkc funkcion ioniše iše zahva zahvaljuj ljujući ući intram intramura uralno lnom m gangl ganglijsk ijskom om sistem sistemu, u, dok je ostali ostali nervni luk oštečen. Spastična bešika: razvija se kod visokih povreda, nakon spinalnog šoka. Tad i male količine urina izazivaju mokrenje, bez prethodnog upozorenja.  Neinhibirana bešika: bešika: kod parcijalne lezije kičmene kičmene moždine, kod hemiplegije. hemiplegije. Osječaj mikcije  je očuvan, postoji veliki nagon za mokrenjem, ali je bešika nesposobna da inhibira kontrakciju, pa se razvija inkontinencija. Zbog problema sa mokrenjem neophodno je bolesniku plasirati kateter.

Trening bešike: pokušava se njime uspostaviti ritam praženja bešike. U početku se radi kateterizacija svakih 3 sata, kasnije 4-6 sati. Ako je kateter gumeni, mijenja se nakon 7 dana, a silikonski nakon 20-30 dana. Bešika se ispire fiziološkim rastvorom 2 puta nedeljno.

Trening crijeva: bolesnik uveće popije šolju čaja za stolicu ili kompota, ujutro mu se da po  potrebi glicerinski ćepić ćepić i stavlja se na šolju šolju da dobije stolicu. stolicu. Tako ostaje suh preko dana. Procje Procjena na rehab rehabilit ilitac acije ije se radi radi pov povrem remen enoo u toku toku i na kraju kraju rehabi rehabilita litacij cijee primje primjenom nom funkcionalnih testova: Bartel, FIM itd. Bartel prati samo motoričke promjene, a u FIM-u su uključene i kognitivne promjene. Bartel index: ocjenjuje se 11 funkcija: lična higijena, kupanje, hranjenje, WC toaleta, penjanje uz stepenice, oblačenje, kontrola stolice i mokrenja, transfer stolica-krevet, pokretljivost,  pokretan s kolicima. kolicima. Ocjene od 0=potpuna ovisnost do 100=potpuna samostalnost. samostalnost.  FIM  procjenjuje 6 oblasti, ima 18 pitanja i ocjena ima 7 stepeni, 1=potpuno ovisan do 7=potpuno samostalan. samostalan. Ukupni skor je 126. Oblasti: samozbrinjavanje, kontrola sfinktera, transfer, kretanje, komunikacija, socijalizacija.

29. REHABILITACIJA U GERIJATRIJI Šta sve ugrožava staru osobu: • progresivna bolest • psihološka trauma zbog: gubitka posla, penzionisanja, gubitka pozicije u društvu, smanj smanjenj enjee prihod prihoda, a, otuđe otuđenje nje djece djece,, svjes svjesnos nostt o slablj slabljen enju ju svih svih čula, čula, smanje smanjenje nje funkcionalne sposobnosti. Stariji ljudi postaju zbog svih tih faktora socijalno izolovani i rezultat toga je depresija.  Neophodna pomoć: pomoć: porodice, raznih udruženja u koja će biti uključen, zdravstvene i socijalne službe. Definicija starenja: Prema WHO dob se klasificira ovako: sred srednja nja (45(45-59 59), ), star starija ija (60(60-74 74), ), star staraa (75(75-90 90)) i vrlo vrlo star staraa > 90 g. Star Staren enje je nije nije bole bolest st.. Starenje predstavlja ireverzibilne i progresivne promjene koje obuhvataju funkciju ćelija, tkiva, tkiva, organ organaa kao i komple kompletno tnogg organ organizm izmaa tokom tokom vreme vremena na.. Ove promje promjene ne dov dovode ode do  postepenog  postepenog gubitka funkcija i smrti. smrti. Može se razlikovati: • primarno, normalno, fiziološko starenje • sekundarno rno st starenje Kod normalnog starenja postepeno se smanjuje funkcija organa, regulacija krvnog pritiska, sposo sposobno bnost st adapta adaptacij cijee na različ različite ite uticaj uticajee oko okolin line. e. Time Time se pov poveča ečava va osjetl osjetljivo jivost st prema prema  bolestima i povredama. povredama. Kod sekundarnog starenja su fiziološki procesi starenja udruženi sa: • bolešću, • štet štetni nim m utic uticaj ajem em okol okolin ine, e, • neko nekont ntro roli lisa sanje njem m unos unosaa hran hrane, e, • neko nekont ntro roli lisa sanje njem m troše trošenje njem m lije lijeko kova va,, • nedovo dovolj ljnnim kre kreta tannjem jem. Geros- starenje, jatrikos-ozdravljenje Gerija Gerijatrij trijski ski bolesnik bolesnik nije nemino neminovno vno bolesnik bolesnik koji je bespom bespomoča očan, n, vezan vezan za krevet krevet i socijalno ugrožen. Mora postojati organizovana briga za staru osobu u svakom pogledu što nije sada slučaj.Neophodno slučaj.Neophodno je razviti gerijatrijsku službu, jer broj starih je sve veći. Kod nas je nakon rata još izraženiji socijalni momenat (djeca su u inostranstvu, male penzije, nerješen status izbjeglica, zemlja siromašna). Bolesti starih koje ih najviše ugrožavaju: ateroskleroza, ateroskleroza, bolesti lokomotornog aparata, respiratorne, neurološke bolesti (posebno ICV). Procesi starenja pojedinih organa i sistema:

1. Kardiovas Kardiovaskular kularni ni sistem: sistem: zbog smanjene elastičnosti k.sudova dolazi do postepenog  povećanja k.pritiska.Može se desiti i refleksna tahikardija pri ustajanju i ortostatska hipotenzija. 2. Respiratorni sistem: dolazi do progresivnog pada funkcije pluća.

3. Gastrointestinalni sistem: dešavaju se promjene duž cijelog trakta, u ezofagusu-smanjena  peristaltika, u želucu je motilitet smanjen, smanjeno je lučenje kiseline. kiseline. U kolonu je smanjena snaga mišića da se kontrahuju što dovodi do opstipacije. Tome još doprinosi smanjen unos tečnosti i promjena u kvalitetu hrane (nedostatak balastnih materija). 4. Senzorni sistem (čula): Smetnje vida (presbiopija, katarakta), smetnje sluha (holesteatom, cerumen, strano tijelo). 5. Koštane bolesti: OA (kod 95% osoba iznad 70 god), RA, spondiloza, osteoporoza.6. Mišićni sistem: snaga rapidno slabi nakon 60 god (za 30% i više). 6. Genito Gen itouri urinarn narnii sistem sist em: adenom prostate, inkontinencija (koja je rezultat neke bolesti, a nije starenja). 7. Neu N euro rolo lo ške bole bo lest stii: najčešće su ICV, parkinsonizam, rjeđe MS, atrofija mozga. Smanjuje se kratkotrajna memorija, zaboravljaju svježe događaje, imaju usporene motorne odgovore. ICV: oko 3/4 ih nastaje iznad 65 god. teška bolest koja nosi veliku onesposobljenost. Može biti pračena kognitivnim poremećajima, smetnjama govora ili nerazumjevanja govora. Parkonsonizam: ima oblik koji se javlja pretežno u starijih, praćen tremorom i  poremećajem motorike. motorike. Multipla Multipl a skleroza : pretežno se s e javljaju javljaj u kod mlađih i tad t ad je izražena izraž ena veća progresija progr esija  bolesti. U starijoj dobi bolest bolest obično slabije slabije napreduje. 8. Ateroskleroza: to je j e degenerativna promjena zida arterija i u osnovi je j e mnogih problema. Dolazi do sužavanja lumena arterije i ishemije, a može i do potpunog začepljenja (infarkta ili gangrene). Uzroci su nepoznati, možda je način života, ishrana.Ateroskleroza ishrana.Ateroskleroza koronarki: manifestuje se kao angina pectoris, koronarna tromboza, dekompenzovano srce. Ateroskleroza velikih arterija DE (femoralke, ilijakalne i poplitealne arterije): dovodi do klaudikacija i gangrene. Ateroskleroza cerebralnih arterija: dolazi do slabije opskrbljenosti mozga sa krvlju, odnosno kiseonikom. Može se razviti kolateralna cirkulacija i tad su posljedice manje. Ako nema kolateralne cirkulacije cirkulacije može doći doći do razvijanja i ICV. UTICAJ IMOBILIZACIJE Starenje dovodi do slabijeg funkcionisanja organa, smanjenog kretanja pa i duge imobilizacije što još više ubrzava propadanje pojedinih organa, naročito lokomotornog sistema, a i drugih. Duže mirovanje ubrzava trofičke promjene tkiva, naročito koštanog i mišičnog.Dugotrajna imobilizacija ne mora biti samo usljed organskih bolesti nego i kod psihičkih bolesnika, apatičnih, demoralisanih, depresivnih, depresivnih, koji leže u krevetu bez pokreta. Da bi se spriječile ili ublažile neželjene posljedice dužeg mirovanja neophodno je bolesnika  podizati iz kreveta svaki dan. To će poboljšati i psihičko stanje bolesnika, imat će osječaj manje nesposobndosti. Dugotrajno ležanje dovest će do komplikacija: dekubitusa, tromboze dubokih vena, pneumonie i osteoporoze, kontraktura. Kontrakture nastaju kod dužeg mirovanja u nepovoljnom položaju bez obzira na vrstu  bolesti. Najčešće Najčešće su to kontrakture kuka, kuka, koljena i skočnog skočnog zgloba. zgloba. Dekubitusi nastaju uvijek nakon dužeg mirovanja ako se ne radi prevencija. Nastaju na mjestima izloženim dužem pritisku. Kad zdrave osobe duže miruju, javi se bol na tim mjestima i primora ih da promjene položaj. Kod nekih bolesti se izgubi senzibilitet i nedostaje taj signal. Na dekubitus se ne treba puno čekati, razvije se već nakon 48 sati. Predilekciona mjesta: trtica, podrućje sjedalne kosti, kuka, pete i maleolusa tibije.

Tromboza: javlja se otok i bol potkoljenice, i to obično na jednoj nozi. Komplikacija tromboze može biti embolija, i to najčešće plućna, koja može dovesti do smrti. Osteoporoza: Ona se i javlja nakon klimaksa kod žena, a kod svih sa starenjem. Produbljuje se usljed smanjenog kretanja, a obavezno nakon duže imobilizacije bez obzira na starost. Prevencija je podizanje bolesnika uz ostale mjere. Dehidracija: nije rijetka kod starijih koji zaborave piti tečnost ili imaju smanjen osječaj žeđi. Ona može dovesti do konfuzije bolesnika,elektrolitičkog disbalansa, povišene kocentarcije uree i niza neželjenih reakcija. Inkontinencija urina i stolice nije rijetka pojava koja otežava život i bolesnika i okoline. Rehabilitacija Gerijatrijskog Bolesnika Sve ove pojave koje prate starenje nameću potrebu da se o starim bolestima posebno misli. O tome treba brinuti čitav tim: ljekar , fizioterapeut, okupacioni okupacioni terapet, terapet, defektolog, defektolog, psiholog, socijalni radnik. radnik. Rehabilitacija se provodi u sredini u kojoj je bolesnik: bolnica, starački dom, kuća, ambulanta. Dugotrajna hospitalizacija nosi sa sobom probleme i treba je izbjegavati. Bolesnik se počinje  bojati da nije težak težak ukućanima i da ga ne žele, smeta smeta mu ako ne može može normalno Komunicirati Komunicirati sa medicin medicinski skim m osoblj osobljem em,, stidi stidi se ako je inkont inkontine inenta ntann ili ako mora mora imati imati stolic stolicuu pred pred sestrom.Iz tog razloga dužina hospitalizacije kod starih treba biti samo onoliko koliko je nužna.Postoje nužna.Postoje i oni koji nemaju kuda ići, pa obrnuto, na informaciju da treba kući navode pogoršanje bolesti. Gerijatrijski tim procjenjuje kakvi su sve problemi bolesnika i šta treba poduzeti. ZADACI: • Potreb Potrebno no je inform informisa isati ti se kakve kakve hronič hronične ne bolest bolestii ima bolesn bolesnik, ik, liječ liječii li se, zna li šta treba uzimati i ima li novaca da kupi lijekove. • Uz Uzim imaa li adek adekva vatn tnuu hranu hranu,, potre potrebn bnuu dije dijetu tu • Ima Ima lili poro porodi dicu cu i vod vodee lili brig briguu o njemu njemu.. • Ima Ima li kak kakvi vihh psih psihič ički kihh prom promje jena na • Ako je nepokre nepokretan tan voditi voditi računa računa o prevenciji prevenciji deku dekubitus bitusa, a, kontrak kontraktura tura i tromboze. tromboze. • Podiza Podizati ti bole bolesni snika ka da da sjed sjedii i stoji stoji,, a ako može može i da hoda uz odgovarajuću pomoć (hodalica, štap, druga osoba). • Napraviti Napraviti realan realan cilj cilj rehabi rehabilitaci litacije je i provoditi provoditi je u saradnji saradnji sa porodicom porodicom.. • U kući kući prouč proučiti iti koje koje arhite arhitekto ktonsk nskee barije barijere re posto postoje je i sav savlad ladati ati ih. ih. • U toku toku vježbi vježbi vodi voditi ti računa računa o stan stanju ju kardi kardiova ovasku skular larnog nog sist sistema ema Motivisati bolesnika, jer kad on zna da su vježbe u funkciji funkcionalnog osposobljavanja onda ih rado provodi. SPORTSKE AKTIVNOSTI U STAROSTI Redovni fizički trening je posebno značajan za očuvanje fizičke i psihičke kondicije kod starih ljudi. Kakav je njihov efekat vidi se na izgledu ljudi koji to upražnjavaju. Svakodnevna fizička aktivnost održava muskuloskeletni aparat gipkim i sposobnim za određena opterećen. Kod starih ljudi se može upražnjavati: 1. zdrav ravstv stveni, eni, 2. tera terape peuutski tski i 3. takm takmič ičar arsk skii spor sport. t.  Zdravstveni sport-sport sport-sport u slobodno slobodno vrijeme

Da bi obavljala sportske aktivnosti, staru osobu treba pregledati i utvrditi je li sposobna za određeno opterećenje i koje. Pri tome treba imati u vidu da li se ranije bavila sportom i kojim,  je li se povređivala, odnosno da li ima nekih tjelesnih nedostataka koji joj onemogućuju onemogućuju ili ograničavaju bavljenje određenim sportom. Kontraindikacije su: infarkt miokarda, sumnja na

infarkt, poremečaji srčanog ritma, teška hipertenzija, miokarditis, perikarditis, endokarditis, embolija, tromboflebitis itd. Osobe koje se bave sportom moraju biti upučene da prepoznaju znake preopterećenja. Ti znaci mogu biti subjektivni i objektivni.

Subjektivni znaci preopterećenja: • bolovi u grudima • osječ sječaj aj umor umoraa i mal malak aksa salo lost stii • vrtog rtogla lavi vicca i gla glavob vobolja olja • disk iskord ordina inacija ija pok pokreta reta • pojava cijanoze • hladan znoj • dezorjentacija Objektivni znaci preopterećenja • puls puls ne ne smij smijee da da pređ pređee gran granicu icu 200 200-go -god.s d.star tarost ostii • pove poveča čanj njee krvn krvnog og prit pritis iska ka • pad kr krvnog pri prittiska • smetn smetnje je u EKG-u EKG-u kao kao znak znak korona koronarne rne insufi insuficij cijen encij cijee •  početak disanja disanja na usta kao znak znak prelaska na na anaerobnu fazu. fazu. Terapeutski sport 

To je ciljana, dozirana sportska aktivnost pod nadzorom ljekara. Prije početka ove aktivnosti tačno se odredi cilj, vrsta sposrtske aktivnosti, intenzitet, trajanje i učestalost. Sportska aktivnost mora biti kontinuirana i sistematična. Terapeutski sport djeluje na sve sisteme sist eme..Pr ..Prvo vo je zapoćet zapo ćet za intern in ternist istiičke slučaje slu čajeve ve ( kardiovaskularne, respiratorne bolesti ), zatim debljina, reumatska oboljenja, a zatim i kod ostalih: imunologija imunologi ja-podizanje otpornosti otpornost i organizma, organizma , ginekologija-jačanje ginekologija-jačanje mišića karličnog dna, hirurgija-postoperativna, hirurgija-postoperativna, rana r ana mobilizacija. Kod praćenja tjelesnog napora treba kontrolisati: srčanu frekvenciju, ritam srca, TA, EKG, nivo laktata u krvi, otežano disanje, subjektivne znake pacijenta. Sportovi za stare: šetanje, trčanje, vožnja biciklom, plivanje, gimnastika. Takmičarski sport 

 podrazumjeva  podrazumjeva veći napor i mora biti budniji budniji medicinski nazor. nazor. Sportista mora biti i psihički psihički i fizički stabilan. Doping sredstva su apsolutno zabranjena.U starijih treba izbjegavati masovne sportove, jer je tu slabiji medicinski nadzor i slabije pračenje mogućeg opterečenja. opterečenja. Prate se: istreniranost, ishrana, prisutni znaci zamora, izloženost UV zračenju. Brigu o gerijatrijskom bolesniku ne treba shvatiti kao bacanje novca bez očekivanja velikog učinka, nego kao dužnost svakoga da učini što sretnijim neminovan kraj.

30. ORTOZE ZA POMOĆ REUMATOLOŠKIM BOLESNICIMA Ortoze su naziv za niz različitih pomagala, kojima je zajednički cilj:  da ponovo uspostave ili  djelimično povrate izgubljenu funkciju i  da spriječe nastanak teže invalidnosti, kroz sprečavanje kontraktura i deformacija zglobova. Kod ortoze je ekstremitet prisutan. Cilj upotrebe ortoza je povečanje kvaliteta života osoba sa onesposobljenjem. Uzroci nastanka onesposobljenja su:  kongenitalne malformacije,

 povrede koje su dovele do različite nesposobnosti nesposobnosti (od kontraktura i razlićitih deformiteta do nepokretnosti),   progresivne reumatološke reumatološke i  neurološke bolesti. Onesposobljena Onesposobljena osoba može biti u nemogučnosti obavljanja samo neke funkcije, ali i potpuno ovisna od tuđe pomoći. Ortoze se koriste u prevenciji i u terapiji (rasterećenje inflamiranog zgloba). Materijali za izradu ortoza su: koža, plastični materujali, metal. 

Ortoze služe za:  korigovanje deformiteta  smanjenje bola  fiksiranje nestabilnog dijela tijela  kao pomoć pri kretanju  kao pomoć pri obavljanju aktivnosti dnevnog života,  kao pomoć pri radu u kući  kao pomoć pri radu na radnom mjestu. Podjela ortoza može biti različita prema prem a funkciji kao i prema mjestu aplikacije. Dijele se na: Terapijska pomagala • Pomagala za kretanje • • Pomagala u obavljanju aktivnosti dnevnog života • (ADŽ) Pomagala u kući i na poslu • 1. 2.

3. 4.

I. TERAPIJSKA POMAGALA Aparati-ort Apa rati-ortoze oze za gornje gornje i donje ekstremite ekstremitete te Ortoze za kičmeni stub (okovratnici, korzeti) Splintovi Orto Ortope peds dska ka obu obuća ća

1. Aparati Aparati se sastoje od šina, mehaničkih zglobova i poprečnih traka za fiksiranje na ekstremitet. Koriste se u slučajevima:  zamjene funkcija oduzete muskulature  sprečavanje kontraktura i deformacija zglobova  korekcije postojeće kontrakture  rasterećenja oboljelog nosećeg zgloba 2. Ortoze za kičmeni stub - spinalne ortoze To su jedne od najkomplikovanijih ortoza, jer je za njihovu primjenu neophodno veliko  poznavanje, anatomije, biomehanike, patofiziologije patofiziologije i kineziologije. Koriste se da:  smanje bol,  da zaštite kičmu od daljeg povređivanja,  da koriguju deformitete i preveniraju dalje deformacije i da pomažu oslabljenim mišićima.  Njihov negativan negativan efekat je, što mogu mogu dovesti do mišićne mišićne atrofije. Zadatak spinalnih ortoza je da vrše:  imobilizaciju kičmenog stuba  rasterečenje kičmenog stuba  korekciju deformacija kičmenog stuba i grudnog koša (kod skolioza).

Prema lokalizaciji postoji više tipova ortoza, a nazivaju se okovratnici i korzeti.

3. Okovratnici Oni služe za imobilizaciju vratne kičme, koja ima najveći stepen pokretljivosti u odnosu na druge dijelove kičmenog stuba. Koriste se u tretmanu različitih bolesti vrata, bilo da su traumatske ili netraumatske etiologije. Okovratnici daju vratu potporu i zaštitu. Najveći efekat je u limitiranju fleksije i ekstenzije vratne kičme. Lateralnu fleksiju mogu ograničiti samo za 50%, dok rotaciju samo 20 % od  punog obima. obima. Imobilizacija kičme je moguća direktno jedino za vrat, dok se za distalnije dijelove kičmenog stuba postiže indirektno, fiksiranjem grudnog koša. Za vrat se koriste različiti okovratnici. Mogu biti izrađeni od mekanog materijala, plastične pjene ili od tvrde plastike, sa dodatnom  potporom. Indikacije su: • povre ovrede de vratn ratnee kič kičm me, • upal upalni ni proc proces es na vrat vratno nom m prš pršlje ljenu nu,, • dege degene nera rati tivn vnee prom promje jene ne,, • atlanto-a atlanto-aksija ksijalna lna subluks subluksacija acija (najčešće (najčešće se viđa viđa kod osoba osoba sa sa reumato reumatoidnim idnim artritis artritisom) om) itd. Torakolumbosakralne Torakolumbosakralne ortoze One se propisuju više nego vratne ortoze i ima ih različitih tipova: • korzeti (mideri) ri), • čvrst rsti po podupirač rači, • hipe hipere reks kste tenz nzio ioni ni pod podup upir irač ačii i • žaketi. Mideri se kori korist stee za kore korekc kciju iju defo deform rmac acije ije kičm kičmen enog og stub stuba. a. Mogu Mogu se koris koristi titi ti kod kod konzervativnog liječenja skolioza ili nakon operacije deformiteta u svrhu imobilizacije. Oni daju, ne samo podršku, nego i podsječaju pacijenta da održava adekvatno držanje. Imaju 3 tačke oslonca, dvije su za fiksiranje, a jedna za korekciju (tz. trouporišni mideri). Liječenje deformiteta kičmenog stuba uz pomoć midera poznato je iz najranijeg perioda medicine, od Hipokrata. Postoji više vrsta midera, ali je najpoznatiji Milwoki mider, koji datira još iz 1944. godine. Kod skolioza se korzeti nose kad je krivina veća od 20 stepeni. Rasterečenje kičmenog stuba je neophodno kod teških slučajeva osteoporoze, kada je došlo do kolapsa, odnosno do fraktura f raktura pršljenova. To dovodi do savijanja kičme, rebarni luk se približava zdjelici i sve to kompromituje hod, remeti odnose u grudnoj i trbušnoj šupljini, otežava disanje. Nošenje midera će doprinjeti da se smanje te štetne posljedice osteoporoze. Pacijent ga nosi neposredno nakon preloma i sve dotle dok traje bol, odnosno dok pacijent ima potrebu za njim. Treba voditi računa da spinalne ortoze mogu samo smanjiti pokretljivost kičme, ali je ne mogu imobilizirati. U slučajevima kada je to potrebno, treba spinalnu ortozu propisati pacijentu, a istovremeno napraviti takav plan rehabilitacije da ona bude potrebna što manje i što kraće.

3. Splintovi Splintovi su pomagala koja imaju istu namjenu kao i aparati i služe:  za zaštitu inflamiranih zglobova od istezanja,  za podupiranje oduzetog dijela ekstremiteta,  za sprečavanje kontraktura kod mlitave oduzetosti,  za zaštita od bola,  za zamjena nekih funkcija šake. 4. Ortopedska obuća Preds Predstav tavlja lja znača značajno jno ortots ortotsko ko pomaga pomagalo, lo, koje koje se prilag prilagođa ođava va stopal stopalu, u, izmjen izmjenjen jenom om iz različitih razloga. Ona predstavlja i sastavni dio aparata za donje ekstremitete, odnosno proteza za donje ekstremitete. Ortopedska obuća obezbjeđuje:  korekciju deformacije stopala, posebno svodova  hod kod bolnog stopala  korekciju dužine ekstremiteta  hod kod teških deformacija 31. ORTOZE ZA POMOĆ PRI HODU Olakšavaju ili omogućavaju hod, kod osoba kod kojih je došlo do oštečenja funkcija donjih ekstremiteta. U pomagala za kretanje spadaju : 1. štap 2. štake 3. hodalica 4. kolica 1. Štap najčešće kod : Služi za sigurnost pri hodu i za rasterečenje ekstremiteta.  Koristi se najčešće  teških slučajeva degenerativnih oboljenja kuka i koljena,  oduzetosti nakon cerebrovaskularnog insulta,  stanja nakon trauma . On se drži u ruci, r uci, na suprotnoj strani od oštečenja. Na taj način kad pacijent stane na oštečenu nogu, trup se naginje prema strani gdje je štap i težina se pri tome ravnomjerno raspoređuje na nogu, gdje je oslonac i na štap.  Napravljen je od drveta. drveta. Mora imati visinu prilagođenu prilagođenu korisniku. korisniku. 2. Štake Služe za:  omogučavanje hoda kod oduzete muskulature, uz ili bez nošenja aparata za donje ekstremitete,  rasterečenje zglobova na donjim ekstremitetima koji su oštečeni zbog reumatskih  bolesti ili trauma,  ugradnje endoproteze kuka ili koljena,  kod amputacije jedne noge itd. Štake mogu biti podpazušne i dolakatne, zavisno od toga da li im je oslonac u potpazušnoj  jami ili ispod lakta sa stražnje strane. Hod sa štakama može biti: 1. dvotaktni dvotaktni (desna (desna štaka štaka i lijeva noga noga istovremen istovremeno, o, lijeva štaka štaka i desna desna noga).) noga).) 2. trotak trotaktni tni (obe (obe štake štake i jedna jedna noga noga-sla -slabij bija) a) 3. četvorota četvorotaktni ktni (npr.de (npr.desna sna noga, noga, lijeva štaka i obratno) obratno) 4. hod hod sa sa ras raste tere reče čenj njem em 5. hod njihan njihanjem jem (do štaka štaka ili kroz štake štake-hod -hod parap paraplegič legičara). ara).

3. Hodalica Hodalica ili dubak se koristi za sigurniji hod ako su obe noge oštečene kod:   Neuroloških,  Teških reumatoloških bolesnika,  Starijih ljudi sa poremečajem ravnoteže i  Djece Postoje dvije vrste hodalica, kod jednih nema točkića, a druge imaju naprijed dva točkića, a zadnja dva su stabilna. U gornjem dijelu su noge povezane, a mogu imati i dodatne dijelove, zavisno od namjene, npr, sjedalo da se korisnik može odmoriti ili mrežu za nošenje nekih stvari, ako služe za odlazak u šetnju ili prodavnicu. 4. Invalidska kolica One služe za potpunu zamjenu hoda . Koriste se kod:   potpune ili vrlo teške oduzetosti (paraplegije, kvadriplegije, hemiplegije, teške  parapareze),  parapareze),  teških povreda,  teških reumatskih bolesnika, bolesnika,   psihijatrijskih bolesnika,   jako starih ljudi sa izraženom izraženom aterosklerozom. aterosklerozom. Postoji više tipova kolica i propisuju se zavisno od potreba pacijenta. 32. ORTOZE ZA POMOĆ U KUĆI I NA POSLU Kućni posao je najvjerovatnije najstariji posao u istoriji čovječanstva i uključuje veliki broj osoba, koji se njime bave. Brojne bolesti dovode do nesposobnosti u njegovom obavljanju. To su:  reumatske bolesti,  srčane bolesti, cerebrovaskularnog insulta,  stanja poslije cerebrovaskularnog  teške povrede ekstremiteta,  urođene anomalije na ekstremitetima itd.  Nakon nastanka onesposobljenosti, onesposobljenosti, potrebno je obaviti rehabilitaciju i u okviru nje obučiti  pacijenta da zna, zna, sa onesposobljenjem onesposobljenjem koje ima, ima, da obavlja neophodne neophodne kućne poslove. Ćesto je to nemoguće, pa je u tu svrhu neophodno, da se naprave različita pomagala, koja će pojedine poslove učiniti mogućim da se obave, a koja će biti prilagođena deformitetu, odnosno gubitku funkcije koju ima. U kući se rade produženja za četku, usisivać, metlu, u slučaju da se ne može sageti. Za pranje suđa se pravi stolica da se izbjegne duže stojanje u prisilnom položaju,  pomagalo za otvaranje česme. česme. Za spremanje jela može se napraviti niz pomagala: za sjeckanje, guljenje, mješanje, uključivanje ringle na šporetu. Za mnogo drugih aktivnosti u kući mogu se nabaviti brojna pomagala, koja nisu tipska, nego prilagođena svakoj osobi pojedinačno, pojedinačno, a što zavisi i od ideja osobe koja učestvuje u rehabilitaciji onesposobljene osobe.  Na radnom mjestu su često potrebne neke preinake, a koje se odnose na promjene na radnom stolu, stolici, pomagala za korištenje kompjutera ili kod obavljanja nekih specifičnih radnji u izradi nekih predmeta.  Na radnom stolu se može staviti magnetna daska za držanje papira, različiti držači za oslonac podlaktice i šake, pomagala za hvatanje olovke, odnosno penkala, itd. PROTEZE Služe kao zamjena dijela tijela: 1. Za don donje je ili ili gorn gornje je ekst ekstrem remite itete te 2. Za zamj zamjenu enu zgloba zgloba (endop (endoprot rotez eza) a) 3. Za zamjenu zamjenu drugih drugih organa organa (Zubi, (Zubi, oči, dojke) dojke) Proteze se mogu raditi od različitih materijala

Amerikanci su napravili ove godine protezu za ruku, tz. “bioničku ruku” koja ima mogučnost misaone kontrole pokreta i na toj protezi su radili 5 god. Radi tako što detektuje pokrete grudnih mišića koji su povezani sa ostatkom nerava koji su nekada bili povezani sa pravom rukom. Osoba sa takvom protezom može pomjerati lakat i zatvarati šaku misleći na te aktivnosti. Dalje se radi na tome da se signali vraćaju iz prstiju na protezi u nerve u grudima, zatim u mozak tako da se može osjećati pritisak, vrućina, hladnoća.