n n
izraţavanje osjećaja pripocijedanje, priĉa radnja, napetost, presudna zbivanja izraţavanje mišljenja
tekstovi pisani u stihu tekstovi pisani u prozi tekstovi namjenjeni izvođenju na pozornici
- stara Grĉka (grĉ. lira – ţiĉani – ţiĉani instrument) pjesme pjevane uz pratnju lire - 1. st. pr. Kr. – Kr. – prvi prvi put se javlja kao naziv roda - prvi liriĉari: liriĉari: Alkej i Sapfa TEMATSKE PODJELE LIRIKE ljubav, ljubavna ĉeţnja, patnja i ljubomora ljubav i privrţenost domovini oslikavanje siromašne sredine, društvene nepravde i problema, izraţavanje ţalosti i sućuti, ali nerijetko i bijesi lju tnju putem pejsaţa izraţava unutarnja raspoloţenja, divljenje šejsaţu refleksivno, duboko promišljanje o tome što je ĉovjek, koja je njegova uloga ili smisao u ţivotu, što su vrijednosti ţivota, koji je smisao umjetnosti umjetnosti ili stvaralaštva stvaralaštva općenito izraţava vjerske osjećaje ima sve karakteristike lirske pjesme, samo nije organizirana u stih, a njome se moţe izraziti svaka tema, bilo kojim stilskim figurama i ritmom ĉin pisanja na narjeĉju nekog kraja predstavlja ĉin ljubavi prema tom kraju
TRADICIONALNA PODJELA LIRIKE pjesma sveĉanog, ozbiljnog tona posvećena boţanstvu, boţanstvu, narodu, drţavi, nekad i vladaru, a danas u ĉast svemu što se ţeli uzdići na razinu oboţavanja, npr. drţavi, ali nogometnim klubovima, školi... zanosna pjesma sveĉanog tona posvećena zasluţenim z asluţenim osobama i vaţnim temama, a u novije vrijeme pjesnicima, slikarima, glazbenicima, revolucinori r evolucinorima... ma...
-2-
izraţavanje osjećaja pripocijedanje, priĉa radnja, napetost, presudna zbivanja izraţavanje mišljenja
tekstovi pisani u stihu tekstovi pisani u prozi tekstovi namjenjeni izvođenju na pozornici
- stara Grĉka (grĉ. lira – ţiĉani – ţiĉani instrument) pjesme pjevane uz pratnju lire - 1. st. pr. Kr. – Kr. – prvi prvi put se javlja kao naziv roda - prvi liriĉari: liriĉari: Alkej i Sapfa TEMATSKE PODJELE LIRIKE ljubav, ljubavna ĉeţnja, patnja i ljubomora ljubav i privrţenost domovini oslikavanje siromašne sredine, društvene nepravde i problema, izraţavanje ţalosti i sućuti, ali nerijetko i bijesi lju tnju putem pejsaţa izraţava unutarnja raspoloţenja, divljenje šejsaţu refleksivno, duboko promišljanje o tome što je ĉovjek, koja je njegova uloga ili smisao u ţivotu, što su vrijednosti ţivota, koji je smisao umjetnosti umjetnosti ili stvaralaštva stvaralaštva općenito izraţava vjerske osjećaje ima sve karakteristike lirske pjesme, samo nije organizirana u stih, a njome se moţe izraziti svaka tema, bilo kojim stilskim figurama i ritmom ĉin pisanja na narjeĉju nekog kraja predstavlja ĉin ljubavi prema tom kraju
TRADICIONALNA PODJELA LIRIKE pjesma sveĉanog, ozbiljnog tona posvećena boţanstvu, boţanstvu, narodu, drţavi, nekad i vladaru, a danas u ĉast svemu što se ţeli uzdići na razinu oboţavanja, npr. drţavi, ali nogometnim klubovima, školi... zanosna pjesma sveĉanog tona posvećena zasluţenim z asluţenim osobama i vaţnim temama, a u novije vrijeme pjesnicima, slikarima, glazbenicima, revolucinori r evolucinorima... ma...
-2-
prvobitno je znaĉio samo natpis na grobu, a s vremenom vremenom je postao kratka i jezgrovita sentencija o ţivotu, smrti, sreći, uspjehu, promašenosti i sl. kratka, duhovita i saţeta pjesma satiriĉnog izraza; aktualne teme; izraz tuţaljka; pjesma u kojoj se izraţava ţaljenje za neĉim nepovratnim ili ili nedostiţnim u izvornom znaĉenju pjesma starogrĉkom bogu vina i plodnosti Dionizu, danas ditiramb oznaĉava lirsku pjesmu koja slavi ţivotne radosti, snagu i vezu s prirodom zdravica koja zastupa umjereno uţivanje u ţivotu, epikurejstvo e pikurejstvo pjesma s temom iz ţivota u prirodi, najĉešće pastirskoga
- grĉ. epos = rijeĉ, izriĉaj, pripovijest, govor - najstarija poznata grĉka epska djela – Homer: – Homer: Ilijada i Odiseja PREMA NAĈINU PISANJA: PISANJA: - pisana u stihu - pisana u prozi
PREMA SLOŢENOSTI PISANJA: PISANJA: - jednostavna - sloţena
JEDNOSTAVNI OBLICI (i u stihu i u prozi): najstarija epska vrsta, javlja se prije pojave pisma i civilizacije, u tzv. pretpovijesnom razdoblju; mit je pokušaj primitivnog ĉovjeka da odgovori odgovori na osnovna pitanja o postanku ĉovjeka i svijeta, da se otkrije prauzrok svemu što postoji, da se opišu temeljni događaji svijeta koji nisu imali ljudskih svjedoka srodna mitu, izvorno, opisi ţivota kršćanskih svetaca, a u širem smislu odnosi se na knjiţevne vrste u kojima je zahvaćen opis i ponašanje nekih pojedinaca, a koji sluţe kao uzor za oblik skandinavske priĉe o nekom događaju, osobito iz obiteljskog ţivota kratka jeziĉna tvorevina koja sluţi izazivanju komiĉnog dojma poseban oblik postavljanja pitanja tako da se neposredno navode skrivene i neobiĉne osobine nekog predmeta, osobe ili pojave, a oĉekuje se jasan odgovor kratka, jezgrovita i saţeta ţivotna mudrost (ostali nazivi su maksime, gnome, krilatice, aforizmi i sentencije) kratka pouĉna priĉa koja sabire ţivotno iskustvo i pouĉava ĉitatelja; pisan je u alegorijskom obliku, a likovi su najĉešće personificirane ţivotinje i stvari epski oblik koji u sadrţaju ima elemente ĉarolije i nadnaravnih nadnaravn ih zbivanja; redovito ima sretan završetak i oštro razlikuje dobro i zlo
-3-
SLOŢENA EPSKA DJELA PISANA U STIHU: epsko poetsko djelo manjeg opsega epsko poetsko djelo većeg opsega, herojski ep koji je temelj društvenog ţivot naroda epsko poetsko djelo najvećeg opsega
SLOŢENI PROZNI OBLICI: kraća prozna vrsta koja je po duljini negdje između romana i novele; kod nas se još upotrebljavaju nazivi priĉa, pripovijetka ili kratka priĉa kratki prozni oblik koji se sastoji od svega nekoliko likova i jednog događaja prvobitno, knjiţevno djelo napisano na romanskom jeziku (puĉkom, ne na latinskom), viteški i pikarski romani; danas najopširnije epsko prozno djelo, najprikladniji pripovjedaĉki oblik u kojem se moţe obuhvatiti i svestrano prikazati doţivljaj punoće svijeta, ţivota, društva i ĉovjeka
Podjela romana: pustolovni, kriminalistiĉki, viteški, ljubavni, društveni, psihološki, filozofski, povijesni, znanstveno-fantastiĉni... humoristiĉni, sentimentalni, satiriĉni, didaktiĉki... prosvjetiteljski, realistiĉki, naturalistiĉki, moderni (roman struuje svijesti, roman-esej), simbolistiĉki, impresionistiĉki... lanĉani ili stupnjeviti, prstenasti, paralelno građeni roman lika, roman zbivanja, roman prostora
PRIJELAZNI EPSKI OBLICI: oblik pjesme u kojoj se sjedinjuju lirski, epski i dramski elementi; u baladama se prikazuju ljudska stradanja i nesreće, raspoloţenje je turobno, a završetak nesretan pjesma na narodnome jeziku ili narodna pjesma; ponajviše se obrađuju motivi u vezi s junacima koji se bore za određeni ideal (ime, ugled, ĉast, ljubav, domovina), ali su ljubavni ugođaji osobito naglašeni podrijetlom iz razdoblja romantizma, oznaĉava oveći spjev u kojem se prepleću epski i lirski elementi, tj. određena, ne previše ĉvrsta radnja s posebnim ugođajem. Poema se moţe odnositi na neko razdoblje, osobu ili neku uţu pjesniĉku temu.
-4-
- prilagođena kazališnoj izvedbi - karakteristika: presudna i napeta zbivanja - podrijetlo vezno uz kult boga Dioniza 1. TRAGEDIJA - temelji se na (katarzi) koju podnosi kao rezultat spleta okolnosti i svog vlastitog uzvišeog karaktera - posjeduje specifiĉan uzvišen stil - neizostavno ka vodi , tj. smrti glavnog junaka do koje ga je dovelo dosljedno pridrţavanje vlastitih plemenitih moralnih naĉela - dijelovi starogrĉke tragedije: prolog, epizodij, stasim i eksod - svrha tragedije – (proĉišćenje ) – proţivljavanje straha i saţaljenja prema glavnom liku 2. KOMEDIJA - također se temelji na obredima ( komos – obredni ophod) - sredstva: izobliĉavanje, nesklad i pretjerivanje (karikiranje) - u antici joj prethodio – groteskna puĉka improvizacija - moţe imati oblik: – oštro ismijavanje – ismijavanje bez pretenzija i osude – pretjerano ismijavanje - podvrste komedije: 1. komedija zapleta i intrige – temelji se na nerazumjevanju i nesporazumu 2. karaktera – ismijavanje ljudskih mana 3. situacije – nepredvidljive i malo vjerojatne situacije 4. konverzacije – duhoviti razgovori i verbalne dosjetke 5. farsa – grubi i vulgarni humor 6. vodvij – laka komedija s pjevanjem 7. lakrdija – grubo ismijavanje 8. commedia dell'arte – improvizirana renesansna komedija sa stalnim tipskim likovima) like je od publike – on ima neke prenaglašene (karikirane) mane kojima se publika , koje ismijava; na taj naĉin gledatelj i sam pazi da ne bude kao on ništa opasno stvarnosti
lik je od publike – on se svjesno ţrtvuje za neke plemenite i uzvišene ciljeve i ideale; gledatelj mu se i osjeća za njega strah i saţaljenje te tako i sam postaje bolji i plemenitiji – liku se svašta događa, ali – katastrofa – smrt glavnog lika zbog vlastite ţrtve ili tuđe krivnje – niţe oponašanje – više oponašanje stvarnosti
-5-
3. DRAMA U UŢEM SMISLU - rasplet nije iskljuĉivo komiĉan ili tragiĉan - ne posjeduje uzvišen stil, ali ĉesto teţi ozbiljnosti - izbjegava tragiĉno-komiĉnu iskljuĉivost - vrste: 1. melodrama – sentimentalna drama s pjevanjem i glazbom 2. opera – glazbeno scensko djelo temeljeno na dramskom tekstu – libreto 3. pastorala – idiliĉno sentimentalna igra s ljubavnim prizorima iz pastirskog ţivota 4. mjuzikl – glazbeno scensko djelo vedrog sadrţaja - u 19. i 20. st. pojavljuju se brojni novi oblici – naturalistiĉka drama (Ibsen), lirski teatar (Ĉehov), simbolistiĉki teatar (Maeterlinck), antiteatar (Ionesco), epski teatar (Brecht)...
- kombinacija znanstvenih tema i pristupaĉnog literarnog jezika - novovjekovna knjiţevnost - franc. pisac Michael de Montaigne – Esej (Bordeaux, 1580.) izvorno literarni pokušaj, ogled; popularno pisana rasprava na neku temu (diskurs) koja nema znanstvenu strogost, ali popularizira znanstveni jezik posebna pripovjedna vrsta koja ima jedan osnovni motiv: putovanje, odnosno kretanje kroz prostor; izmjena mjesta pruţa pripovjedaĉu mogućnost novih opisa i situacija; potom, najĉešće to mjestu stimulira, nadahnjuje, asocira pripovjedaĉa da iznese svoje stavove o ţivotu, svijetu, ljudima, mjestima ili bilo kojoj drugoj temi koju moţe na neki naĉin povezati s tim mjestom svi oni oblici koji se objavljuju u publicistici izmjena suprotstavljenih misli i kontraargumenata o nekoj temi između dva ili više sudionika sjećanja, svjedoĉanstva neke najĉešće poznate ili vaţne osobe koja je bila umiješana u neka vaţna u neka vaţna ili zanimljiva zbivanja; redovito sadrţavaju i pripovjedaĉev stav i komentar tih događaja prikaz ţivota neke poznate i publici zanimljive osobe od nekog drugog promatraĉa prikaz ţivota neke osobe od nje same
-6-
PUBLICISTIĈKI OBLICI: izvorno novinski podlistak; kratak i jednostavan novinski stupac o nekoj zanimljivoj temi pisan ţivo i duhovito novinski napis o nekoj aktualnoj temi prikaz kakva događaja, knjige, ĉlanka, kazališne predstave i sl. obrazloţena, vrijednosna ili estetska ocjena nekog djela, postupka, rada i dr.; primjena određenih vrijednosnih pravila izvješće s mjesta događaja uz mogući komentar
-7-
- babilonsko-asirska (mezopotamijska) knjiţevnost svjetske knjiţevnosti (oko 1700. pr. Kr.) tema: juank Gilgameš i njegovo traganje za besmrtnošću - pisan klinastim pismom, na akadskom jeziku - nastao povezivanjem pojedinaĉnih pjesama u cjelinu - sadrţajno podjeljeni u dvije cjeline - završetak epa donosi pouku: iako ĉovjek mora umrjeti, on moţe biti i stvaratelj - Gilgameš se nakon spoznaje o svojoj smrtnosti vraća u Uruk i gradi gradske zidine - najstariji zbornik staroindijskih (hinduistiĉkih) obrednih tekstova u stihu i prozi - 2. i 1. tisućljeće pr. Kr.; vede = znanje - ĉetri zbirke – najvaţnija – pisana u stihu, pojavljuju se razliĉiti obredni tekstovi (ţrtveni obredi), himne posvećene razliĉitim staroindijskim boţanstvima - nastala od 4. st. pr. Kr. do 4. st. po. Kr. - borba za vlast između bliskih rođaka (Pandava i Kaurava), pripadnika istog plemena Bharata - 18 knjiga i dodataka - prema predaji autor slijepi , praotac Bharata - junaĉki o ţivotu kralja Rame - nastalo u usmenoj knjiţevnosti, a verzija teksta koju poznajemo nastale je između 5. st. pr. Kr. i 2. st. po. Kr. - mnogi slikoviti fantastiĉni motivi, ĉudovišta i duhovi - Rama i njegova ţena Sita ostaju do kraja dosljednji i svojim su vrlinama uzor današnjim Indijcima - od 7 kniga (najmlađe 1. i 7.) - elementi (kraj Rama kao inkarnacija Višne) - prema predaji autor je pjesnik
-8-
- zbirka pouĉnih priĉa i basni - priĉe u prozi, a na kraju pouka u stihu - nastala oko 3. st. - namjenjena dvorskoj sredini, popularna u svim društvenim slojevima - iznošenje mudrosti u 5 knjiga - snaţno utjecala na europsku foklornu knjiţevnost - zbirka tumaĉenja i komentara temeljnoga ţidovskog zakona starozavjetne Tore - knjiga etiĉkih i pravnih normi, propisa i naĉela, obiĉaja i obreda - do 5. st. pr. Kr. prenošena usmenim putem - Usmeni zakon , tada kanoniziran - dva dijela: (pouka) i (studija) - propisuje 248 vjerskih postupaka i 365 zabrana - temeljna knjiga islama - Meka u Arabiji, od 612. do 639. godine (konaĉna redakcija 653. u Europi) - tekst Boţje objave koju je proroku Muhamedu diktirao arhanđeo Gabrijel (melek Dţabrail) - 114 glava (sura) – u svakoj ima razliĉiti broj strofa (a jeta), do 3 do 288 - kur'an = prenošenje, ponavljanje, ĉitanje napisanog - temelj klasiĉnog arapskog jezika - 73 knjige nastale između 1300. g. pr. Kr. i 100. g. po. Kr. (46 knjiga) Sinajski savez Boga s izabranim narodom , heb. Tora ) o Petoknjiţje (grĉ. Pentateuh o Povijesne knjige o Psalmi o Mudrosne knjige o Proroĉke knjige : većinom hebrejski, najstariji dijelovi pisani su aramejskim jezikom : od 13. st. prije Krista do rođenja Isusa Krista
(27 knjiga) Krist ostvaruje novi savez Boga s ĉovjekom o Evanđelja o Djela apostolska o Poslanice apostola Pavla o Katoliĉke poslanice o Otkrivenje (Apokalipsa) : grĉki : prvo stoljeće poslije Krista
- oko 7. st. pr. Kr. poĉelo zapisivanje - tema: ţidovska povijest od njezinih poĉetaka od njezinih poĉetaka i povezivanja srodnih plemena u širu zajednisu do potpadanja pod kulturni utjecaj helenistiĉki drţava 1. = zakon; = pet svitaka – prvi i temeljni dio Biblije - religijski shvaćena povijest Izraelaca, izabranog naroda
-9-
- jedinstvena cjelina: na poĉetku postanak svijeta i poĉeci ljudskog roda, a na kraju pripreme izabranog naroda za ulazak u Obećanu zemlju - pripisuje se I) Knjiga postanka - bavi se opće ljudskim pitanjima podrijetla i ĉovjekove sudbine te odnosima dobra i zla - postanak svijeta i ĉovjeĉanstva te povijest rodozaĉetnika izabranog naroda, sve do Josipove smrti II) Knjiga izlaska - bavi se oslobađanjem i izlaskom izabranog naroda iz egipatskog ropstva pod Mojsijevim vodstvom; ukljuĉuje i savez na Sinaju - od izraelskih plemena se stvara jedan narod - Mojsije vodi Izraelce kroz pustinju pred Obećanu zemlju III) Levitski zakonik - tekstovi koji prikazuju ţidovstvo kao religiju i obrede povezane s njom IV) Knjiga brojeva - pokazuje daljnju povijest Izraelaca i put kroz pustinju - isprepliću se povijesna zbivanja sa zakonskim propisima V) Ponovljeni zakon - obnovljeni savez s Jahvom i prikaz zakonskim propisa - završava Mojsijevom smrću 2. - obuhvaćaju povijest osvajanja Izraela i uspostave kraljevstva - tri dijela: 1. od osvajanja Izraela do babilonskog suţanjstva 587. pr. Kr. (Jošua, Suci, Ruta, Samuel, Kraljevi ) 2. od poĉetka drţave do obnove zajednice nakon babilonskog suţanjstva 430. pr. Kr. (Ljetopisi, Ezra i Nehemija ) 3. od 7. do 5. st. pr. Kr. (Tobija, Judita, Estera) te zbivanja u 2. st. pr. Kr. (Makabejci ) – priĉa s tematikom iz 6. st. pr. Kr. o udovici koja spašava svoj grad Betuliju od osvajaća Holoferna (Nabukodonosor) - nije dio ţidovskog kanona (izmišljena priĉa koja donosi pouku) - veliĉa ţidovsku religiju i domoljublje - obrana domovine poistovjeĉena s obranom ţivota i vjere - 5 pjevanja: 1. Holofernov vojni pohod 2. Opsjedanje Betulije 3. Judita 4. Judita i Holoferno 5. Pobjeda 3. - zbirka religiozne lirike - 150 biblijskih molitava i obrednih pjesama - pojevani uz pratnju glazbala sa strunom - uglavnom povezani s bogosluţjem - 10 -
- nastali u razdoblju od 11. st. pr. Kr. do 4. st. pr. Kr. - najveći dio nastao za vrijeme babilonskog suţanjstva (6. st. pr. Kr.) - pripisuju se izraelskom kralju - tri vrste pjesama: U njima se poziva na slavljenje - poĉetak: poziv na hvalu Bogu Boga i njegovih ĉudesa. - glavni dio: iznose se razlozi zahvale Bogu – ĉudesa u prirodi koja su Boţje djelo te Boţje djelovanje u ljudskoj povijesti. Narod se obraća Jahvi i moli za - poĉetak: zaziv Boţje pomoći pomoć u nevolji. Mogu biti u ime - glavni dio: molitelj iznosi nevolju pred naroda (ako nevolja pogađa sav Jahvom (u slikama), a zatim izraţava narod), ali i induvidualne pouzdanje u Jahvino milosrđe Ovi su psalmi vrlo bliski himnama. - poĉetak: uvodna najava zahvale To su zahvalnice naroda il - glavni dio: opis primljenog dobroĉinstva pojedinca Bogu. (opis nevolje, molitva za pomoć i Boţje milosrđe), a na kraju se kao zakljuĉak ĉesto donosi pouka kao opomena nazoĉnima
4. - razvija se na kraljevskim dvorima - temelji se na tradiciji i ţivotnom iskustvu - 6 zasebnih knjiga: 1. Knjiga o Jobu 2. Mudre izreke 3. Propovjednik 4. Pjesma nad pjesmama 5. Knjiga Mudrosti 6. Knjiga Sirahova - tradicija dio ovih knjiga pripisuje kralju 5. - sadrţavaju proroĉanstva i najave dolaska novog mesije, izbavitelja ţidovskog naroda - knjige nastale nakon sklapanja novog saveza, tj. poslije smrti i uskrsnuća Isusa Krista 1. - ţivot i djelo Isusa Krista I.) Matejevo – najstarije i najsustavnije - ţivot prve kršćanske zajednice - u središtu interesa odnos između Starog i Novog zavjeta - Krist prikazan kao obećani mesija II.) Markovo – prati Kristovo kretanje i djela - priĉa ga prema onom što je ĉuo od apostola Petra - po stilu bliţe narodnom pripovijedanju III.) Lukino – Luka je bio pratitelj sv. Pavla - Isusov ţivot prikazuje retrospektivno - 11 -
- povijesno kritiĉno 1. tri evanđelja su – sliĉna, – sliĉna, svjetovna IV.) Ivanovo – napisano – napisano potkraj 1. st. - pripisuje se Isusovom uĉeniku Ivanu - „duhovno evanđelje“ - od sinoptiĉkih evanđelja se razlikuje izborom građe, povijesnim i zemljopisnim okvirom te naĉinom izlaganja - Isus govori uzvišeno, apstraktno - puno simbola i parabola 2. - po stilu se moţe zakljuĉiti da ih je napisao autor Lukinog evanđelja - nastavak evanđelja - svjedoĉe o djelima apostola Petra i pavla nakon Isusova uskrsnuća - od Isusova uskrsnuća do pavlova dolaska u Rim 61. godine 3. - sastavni dio Pavlovog misionarskog rada - upućene zajednicama (Rimljanima, Korinćanima...) - iz Male Azije je došao u Europu gdje je osnovao prve kršćanske zajednice - u rimski imperij usadio kršćanstvo - 2. puta bio u zatvoru, a pretpostavlja se da je u 2. polovici 1. st. pogubljen 4. - upućene zajednici vjernika u cjelini 5. - najmlađa biblijska knjiga, napisana potkraj 1. st. - pisac Ivan - završetak Biblije: vizija novog svijeta - napisano u formi posebne knjiţ. vrste u kojoj se miješaju znaĉajke apokaliptiĉnog i prororoĉkog teksta - vizije budućnosti budućnosti iznose se u slikama, brojevima i simbolima – simbolima – potrebno potrebno „dešifrirati“ - ĉesti citati iz Starog zavjeta - zbirka knjiga koje Hebreji (Ţidovi) i kršćani smatraju svetima - stara usmena i pisana predaja ţidovskog naroda - najvaţniji najvaţniji prijevodi Bibilije: Bibilije: (Prijevod Sedamdesetorice) – Sedamdesetorice) – grĉki grĉki jezik (3.-2. (3.-2. st.pr. Kr.) – latinski – latinski jezik (prijevod se pripisuje sv. Jeronimu); 4. st. - hrvatski prijevodi: – preveo – preveo je cijelovitu Bibliju na hrvatski jezik (1630.), ali je taj prijevod ostao u rukopisu – prvi – prvi tiskani potpuni prijevod Biblije na hrvatski jezik (Budim, 1831.)
- 12 -
1. - 8. st. pr. Kr. – Kr. – oko oko 450. g. pr. Kr. - dominira usmena knjiţevnost - mnogo knjiţevnih središta i narjeĉja - i - Homer, Alkej, Sapfa, Anakreont 2. - oko 450. g. pr. Kr. – Kr. – 323. 323. g. pr. Kr. - Atena – Atena – kulturno kulturno i politiĉko središte - u središtu knjiţevnog stvaralaštva – - djela se bave aktualnim i općeljudskim problemima - Aristofan (politiĉke teme), Herodot i Tukidid (povijest), Demosten (govori), Platon i Aristotel (filozofski tekstovi) - Eshil, Sofoklo, Euripid i Aristofan 3. - „helenizam“ – širenje – širenje grĉke kulture - stapanje grĉke i orijentalne kulture a) (323. g. pr. Kr. – Kr. – 30. 30. g. pr.Kr.) - Aleksandrija – Aleksandrija – najveće najveće kulturno središte (kratka vrsta koja je zamjenila ep), kratka (Kalimah i Teokrit) b) (30. g. pr. Kr. – Kr. – 529. 529. g. po. Kr.) - nakon pada pod rimsku vlast više nije samostalna drţava pa poštovanjem svoje baštine ĉuva slavnu prošlost - 529. – 529. – car car Justinijan zatvara filozofsku školu u Ateni (Plutarh) - postojala i prije Homera, ali o tome nema pisanih tragova - na razvitak utjecala seoba grĉkog plemena Dorana prema jugu i kolonizacija otoka i obala Male Azije - najstariji grĉki epski pjesnik - pripisivani su mu i (trojanska i tebanska tematika), te šaljivi ep (Boj ţaba i miševa) - oko 800. pr. Kr. iz Smirine u Maloj Aziji - slijepi putujući pjesnik
- 13 -
i
-
-
– realistiĉan – realistiĉan - slikovite poredbe - uzvišen izraz - pripovjedaĉ – objektivan, – objektivan, neutralan – pitanje – pitanje iz 18. st. - je li Homer uopće postojao ili su autori nepoznati narodni pjevaĉi I) unitaristi – unitaristi – smatraju smatraju da je Homer postojao i da je autor obaju epova II) pluritaristi – pluritaristi – smatraju smatraju da je postojalo više autora (kolektivno autorstvo) Ilij je grĉki naziv za Troju.
Odisej je grĉki junak junak koji se nakon Trojanskog rata vraća kući. Grĉki pohod na Troju, toĉnije: zbivanja Opisuje Odisejeve pustolovine nakon rata, na kraju rata povratak na rodnu Itaku te osvetu proscima. Pripovijedanje zapoĉinje in medias res , a Sloţenija od kompozicije Ilijade: radnja se u epizodama i i digresijama opisuju se ĉesto prekida brojnim epizodama i događaji koji se zbivanju prethodili. digresijama; prstenasta kompozicija rat, hrabrost junaka, srdţba, prijateljstvo lutanje i stalna ĉeţnja z apovratkom doma, vjernost, traganje za ocem, osveta Ahilej, Hektor Odisej, Penelopa, Telemah 15 696 heksametara; 24 pjevanja preko 12 103 heksametara; 24 pjevanja
- epovi zapoĉinju – zazivom – zazivom Muzama Ilijada: Ilijada: „Srdţbu „Srdţbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleja sina. Pogubnu, kojano zada Ahejcima bezbrojne jade.“ Odiseja: „O junaku mi kazuj, o, Muzo, o prometnom onom, Koji se, mnogo naluto razorivši sveti grad Troju “ – od – od unutrašnjeg (najmanjeg) (najmanjeg) do vanjskog sloja: 1. Nebeski svod 2. Ţivot u gradu 3. Ţivot na selu 4. Pastirski ţivot 5. Ocean – postupak – postupak usporavanja radnje - ostvaruje se digresijama (opisi (opisi koji nisu nuţni za radnju) epizodama (priĉe koje nisu nuţne za radnju) ponavljanjima - procvat u 7. i 6. st. pr. Kr. - uspon uvjetovan promjenama u društvenom ţivotu i razvitkom glazbe – najbliţa – najbliţa današnjem pojmu lirike - sve glazbene vrste vrste koje su se izvodile uz pratnju glazbe a) – pjesma – pjesma za jedan glas b) – višeglasna – višeglasna pjesma – recitativni – recitativni oblik bez glazbene pratnje spjevan u elegijskom distihu - 14 -
-
– recitativan oblik; lirska vrsta pisana u jambskom metru, ĉesto podrugljiva sadrţaja
- klasiĉno razdoblje - u središtu odnos pojedinca i društva - mita kao predloţak, ali se bavi suvremenim temama - otac klasiĉne grĉke tragedije - unosi promjene u dotadašnju tragediju: – obogatio scensko zbivanje, povećao ulogu dijaloga i omogućio pojavu dramskog sukoba; smanjena uloga kora - 496.-405. pr. Kr. - rođen u Kolonu kraj Atene - Eshil mu je bio uzor i uĉitelj - pobijedio je na dionizijama 23 puta - povećao broj s dva na - povisio broj ĉlanova zbora s 12 na 15; podijeljen u 2 dijela (korifej, tj. vođa kora i dvije skupine po 7 ĉlanova) - pojaĉao ulogu glumaca, a smanjio ulgu zbora - uveo je oslikavanje pozornice (scenografiju) - napisao je 123 drame, saĉuvano je 7 tragedija - građu uzima iz mitologije - u središtu je zbivanja , tj. pojedinac i njegova sudbina – idealiziran, ali ima ljudske mane (slabost, neodluĉnost, patnju...) - svojim moralnim principima (koji ga vode u smrt) predstavlja protuteţu ostalim karakterima - razotkrivanje tragiĉne pogreške: Tebanski kraj otkriva da je ne znajući postao ubojica svog oca i muţ vlastite majke s kojom je imao 4 djece ( ). u raspletu Edipova ţena-majka poĉini samoubojstvo objesivši se, a Edip se oslijepi kopĉom s njezine haljine i krene u lutanje. - motivi: Sfinga, mit o Lajevu prokletstvu (Edipov otac), motiv „krivca bez krivnje“, „pravednog grešnika“ - sukob tiranije s univerzalnim moralnim vrijednostima - motivi: verbalni sukob Antigone i Kreonta; samoubojstvo u grobnici vješanjem o - 15 -
vrpcu iz odjeće; Kreontovo kajanje - Antigona je treća drama (uz Kralja Edipa i Edipa na Kolonu ) iz trilogije utemeljene na mitu o Lajevom prokletstvu - noviteti: 1.
– uzrok tragedije nije moralna iskvarenost, nego ljudska slabost 2. – velike tragiĉne junakinje 3. kratkim najavljuje tragiĉno zbivanje 4. smanjuje dionice kora, a više prostora daje dijalogu 5. usavršio kazališnu tehniku; postupak deus ex machina (rasplet radnje nije rezultat prethodnih zbivanja već „intervencije bogova“)
- posrednik izneđu grĉke i europske knjiţevnosti – europskim narodima prenjela grĉko pjesništvo – njegove teme i knjiţevne oblike 1. - od pojave prvih pisanih spomenika do 240. g. pr. Kr. - dominantan knjiţevnost - poezija ima (pjesme u ĉast bogovima, trijumfalne pjesme u ĉast pobjednika, tuţaljke ...) – svojstven narodnoj poeziji 2. - 240. – 80. pr. Kr. - prve obrade grĉkih drama – pjesme u kojima se ismijavaju mane rimskoga društva te pojedini tipovi ljudi - procvat – Tit Marcije Plaut - heksametar – dominantni stih poezije starog Rima 3. - 80. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr. - najveći uspon rimske knjiţevnosti - pjesnici: Katul, Tibul - Vergilije (ep Eneida ), Ovidije (Metamorfoze ), Horacije (ode i ĉuvena antiĉka poetika o pjesništvu – Poslanica Pizonima ) a) (80. – 30. g. pr. Kr.) - borbe i propast Republike b) (30. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.) - car August zalaţe se za kulturni razvitak drţave - knjiţevnici se okupljaju u knjiţevne krugove, a materijalno ih potpomaţu ugledni građani (Mecenat, Mesala...) - 16 -
4. - 14. – 117. - širenje Rimskog carstva; pisci iz rimskig provincija - miješanje knjiţevnih rodova – povijesnog ili mitološkog sadrţaja - autocenzura careva – satira ograniĉena na moralne i knjiţevne probleme , 5. - 117. – 476. - teţnja za oponašanjemgrĉkih pisaca - pojavljuje se kršćanstvo, koje postaje vladajuća religija - prestaje poganska rimska knjiţevnost - oko 254. – 184. pr. Kr.; - saĉuvana 21 njegova drama – najpoznatije (Auluralija ), (Miles Gloriosus ) i (Menaechmi ) - nastavljaĉ novoatiĉke komedije - uĉio od Grka , ali je jezikom i sadrţajem bio prilagođen ukusu rimskog puka (scene iz građanskog i obiteljskog ţivota, vulgarna komika, lakrdija, plesni i glazbeni dijelovi) - proslavio se (vrsta komedije) - igrala se u grĉkim kostimima i grĉkom ambijentu - utemeljena na komediji situacije - komiĉnost gradi na likovima lukavih robova, hvalisavaca, škrtica, ulizica i dr. - utjecao na mnoge pisce komedija – Molier i Marin Drţić preradili Škrtca - komedija karaktera - sadrţaj: : Starac pronađe ćup sa zlatom i skriva ga u sveti Svilanov gaj, ne sluteći da ga prati Likonidov rob koji mu krade zlato. : Euklin ţeli udati svoju kćer za starog, ali bogatog , no ona je trudna (silovao ju je pijani ). Likonid se ţeli njome oţeniti i priznati Euklinu svoj grijeh. - nije saĉuvan kraj – iz saznajemo da Euklin pronalazi zlato i daje ga mladencima, Fedri i Likonidu između Euklina i Likonida – svaki govori o svom blagu, ali svaki misli na drugo: Euklin na ćup, a Likonid na Fedru (tehnika )
- 17 -
- 70. – 19. g. pr. Kr.; - rođen u selu Anda blizu Mantove - najslavniji pjesnik Zlatnog razdoblja - prijatelj cara – potaknuo ga na pisanje Eneide - umro je u Brindisiju - ep -
: Trojanski junak , sin dardanskog kralja Anhiza i Afrodite, pobjegao je s zgarišta Troje i, nakon dugo lutanja (prvih 6 pjevanja) nastanio se (drugih 6 pjevanja) u Laciju, pokrajni u kojoj je Rim. Njegovi potomci postat će osnivaĉi Rima, predci dinastije Junijevaca (August). - Eneja retrospektivno priĉa Didoni svoju sudbinu : (1. dio – lutanje – Odiseja; 2. dio – ratovanje u Laciju – Ilijada) (dotjeranost izraza) - 12 pjevanja, nedovršeno posljednjih 60-ak stihova, 9 896 heksametara, latinski jezik - koristio se knjiţevnim postupkom „proricanja onog što se već dogodilo“ - u Eneji prikazane sve vrline rimskog junaka - invokacija – zaziv muza - u srednjem vijeku se proricalo – iz nasumce otvorene stranice Eneide ili Biblije
-
: od pada Zapadnog Rimskog Carstva (4.-5.st.) do pada Carigrada i otkrića Amerike (15. st.) : lat. medium aevum, mediaevalis – srednjovijekovni, „srednji“ - u sredini između antike i renesanse, starog i novog vijeka, katkad i uz pridjev „mraĉni“ : - dominacija kršćanstva i feudalnih društvenih odnosa - od 4. do 9. st. knjiţevnost je na , a od 9. st. razvija se knjiţenost na
- 18 -
- estetika: 1. teţnja za uspostavom 2. usmjeravanje k univerzalnoj 3. istinitog, lijepog i dobroga - kriteriji: kriterij lijepog, didaktiĉka funkcija, teološka i religijska ispravnost - znanost – 7 slobodnih umjetnosti – latinski jezik (gramatika, logika i retorika) (glazba, aritmetika, geometrija i astronomija) - pojava 1. - latinski i narodni epovi, sage, romani, novele te (uglavnom usmene) bajke i basne 2. - latinske i narodne, naboţne i svjetovne, antiĉke (himne i ode) i srednjovjekovne (trubadursko pjesništvo) 3. - liturgijska drama – vezana uz Uskrs i Boţić - svjetovna drama – komiĉni i parodijski elementi (farsa, lakrdija), nadovezuje se na antiĉki mim – predstave u kojim se prikazivalo muĉeništvo nekog sveca – predstava u kojoj se događaju nadnaravna ĉuda – predstave koje su prikazivale Isusovu muku pouĉna djela – lakrdijaška, rugalaĉka predstava za puk u kojoj su se narodoskim humorom ismijavale mane, većinom škrtih, naivnih i ĉastohlepnih ljudi - svi liturgi jski tekstovi, priruĉnici, zbornici pouĉnih štiva, apokrifi, vizije, hagiografije (ţivopisi svetaca), ispovijesti, alegorije, legende, parabole, egzempli
- nastaju preteţno usmenim putem od 9. do 12. st. - Engleska – 10. st. epski spjev Francuska – 12. st. viteški ep Njemaĉka – oko 1200. godine Španjolska – polovica 12. st. Rusija – kraj 12. st. Finska – zbornik narodnih pjesama Island – zbornik junaĉkih i mitskih pjesama nastao između 9. i 13. st. - nastala od 11. do 13. st. na podruĉju nešto širem od današnje Provanse - vrsta dvorske poezije namjenjena svijetu feudalnog plemstva
- 19 -
- teme o vitezima i njihovim damama - pjesme na narodnom jeziku, pjevane ili recitirane uz glazbenu pratnju (lutnja) - zapoĉinju tradiciju kratkih stihovnih vrsta - trubaduri – autori pjesama i profesionalni pjevaĉi; prvi moderni pjesnici - golijardi i vaganti; tj. pjesnici lutalice – vagantski zbornik - zbornik srednjovjekovne svjetovne i religiozne lirike na latinskom i njemaĉkom jeziku - miješa se utjecaj narodne poezije, antiĉke tradicije i kršćanskog svjetonazora
- ideal hrabrog viteza predanog visokim kršćanskim i ratniĉkim idealima koji brani ĉast i dostojanstvo svoje odabranice – plemenite dame, dvorske dame (ljubav i viteštvo) Prema građi dijele se na: 1. – romani o Trojanskom ratu i Aleksandru Velikom 2. – kralj Arthur i vitezovi Okruglog stola, Roman o Tristanu i Izoldi
3. građa vezana uz Karla Velikog
- tri pisma: -
-
– hrv. pismo koje Hrvati preuzimaju od rimskih starosjedilaca - prve napisane hrv. rijeĉi: imena knez Godeĉaj (Nin), knez Višeslav (krstionica, Split), knez Branimir (nekoliko ukrasnih crkvenih greda) - prevladava od 15. st. – pismo za staroslavenski jezik koji je izumio Grk na svojoj misliji u Moravskoj, a na poziv kneza Radislava 863. godine - u Hrvatskoj se uz staroslavenski razvija i njegova hrvatske redakcije (kajkavska i ĉakavska) te inaĉica pisma – , u uporabi na otocima i Istri sve do 19. st. – srednjovjekovno grĉko pismo uređeno za slavenski jezik - kod nekih istoĉnih i juţnih slavenskih naroda zamjenila glagoljicu (ili zapadna ćirilica, bosanĉica ili bosanica)
- 20 -
- tri jezika: -
– najstariji hrvatski zapisi, liturgijski i diplomatski, od samog dolaska Hrvata pisani su na latinskom jeziku - kao sluţbeni jezik ukinut je 1847. godine – dolazi u Hrvatsku nakon protjerivanja Metodovih uĉenika iz Panonije 885. godine - rasprostanjen po Istri, Kvarneru, otocima, Primorju i Dalmaciji – „narodni“ jezik, snaţnije prisutan u tekstovima koji su udaljeniji od oltara i bogosluţja : - biblijski tekstovi u prijevodu Ćirila i Metoda (najprije Ivanovo evanđelje ) - misali i brevijari - apokrifi i legende - pripovijesti, romani, propovijedi, crkvene pjesme, pouĉna proza, dramski tekstovi (prikazanja), kneţevske i kraljevske isprave, ljetopisi Knjiţevnost prenose redovi: – benediktinci i pavlini – franjevci i dominikanci -
– „u koljevci“, prvotisak, knjiga tiskana u poĉetku tiskarstva, do 1500. godine) prva tiskana knjiga – glagoljaški (1483.) - 1491. - senjska tiskara (1494. – 1508.) – majstor tiskar Blaţ Baromić Bernardina Splićanina – jedna od prvih knjiga na hrvatskom tiskanih latinicom
- autori: opati benidiktinci – plutej u samostanskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru na Krku - oko 1100. g. : obavjest o Zvonimirovom zemlje i gradnji crkve – kršćanski zaziv, invokacija, vremenske odredbe, svjedoci, zaziv sankcije - kršćanska invokacija – „U ime Oca i Sina i Svetog Duha.“ spomen hrvatskog kralja (Zvonimira) hrvatskim jezikom; kletva za onoga tko to poreĉe : ritmiĉna proza, trojna struktura reĉenica, asonance, aliteracije - mješavina staroslavenskog i hrvatskog jezika (staroslavenski jezik hrvatske redakcije) - prijelazni oblik glagoljice (iz oblate u uglatu) - poĉetak hrv. jeziĉnog stvaralaštva; „dragi kamen“ hrv. knjiţevnosti
- 21 -
- Italija - unošenje promjene u srednjovijekovnu viziju svijeta i ĉovjeka (obnova antiĉkog duha) - uzor antiĉki autori - obnova antiĉkih knjiţ. vrsta: ep, elegija, epigram, poslanica... - ubrzan razvoj znanosti, procvat filozofije - otpor protiv feudalnih pogleda na svijet - oţivljavanje antiĉke civilizacije starog - ĉovjek i njegova svakodnevnica u Rima središtu zbivanja - stvaralaštvo na latinskom jeziku - stvaralaštvo na narodnom (talijanskom jeziku) - postupan prijelaz s alegorijskoga prikazivanja na realistiĉan pristup
- najveći talijanski nacionalni pjesnik - rodom iz ; u politiĉkim borbama koje su uslijedile bio je na strani poraţenih prognan posljednje godine ţivota provodi u politiĉar, filozof, tvorac knjiţevnog talijanskog jezika (na temelju toskanskog narjeĉja), pjesnik - sudbonosan događaj u ţivotu (1. put s 9, a 2. s 18. godina) njegova ljubav (il dolce - utjecao na oblikovanje smjera ljubavne poezije, tzv. stil nuovo ) idealizirana ljubav kao izvor savršenstva ljubav ko ja krasi plemenitost duše i koja pjesniku otvara put prema duhovnome (Bogu) nagovještaj uĉene poezije njegovan oblik, jeziĉna pravilnost : 1. – lirska autobiografija nadahnuta Danteovom ljubavi prema Beatrice 2. : 1. rasprava (O umijeću govorenja na puĉkom jeziku ) 2. (Monarhija ) →
→
→
→
→
→
→
→ →
-
(nije tipiĉan
→
više se opisuju prostor i ugođaj, nego
događaji) - nastala na podlozi srednjovjekovnih mistiĉnih i vizijskih tekstovs o ĉovjekovoj sudbini i prekogrobnom ţivotu - 22 -
: Pakao, Ĉistilište, Raj - stihotvorni oblik: (strofe od 3 jedanaesteraca); rima aba cdc - uvodno pjevanje + 3×33 = savršena brojka ↓
simbolizira Presveto Trojstvo formalno savršeno komponirano djelo - Dante je svoj spjev nazvao – prema srednjovjekovnoj poetici to je pripovjedaĉko djelo u stihovima koje poĉinje tuţno, a završava sretno - zadivljeni na svojim je predavanjima Komediju nazvao boţanstvenom - pisana na - kritiĉki duh - pojmovi iz razliĉitih podruĉja ljudskog znanja - alegorija - simbolika likova = grešan ĉovjek – vodiĉ u paklu i ĉistilištu simbol razuma = vodiĉ u raju simbol boţanske milosti : ĉovjek ţivi u grijehu (šuma) jer je zalutao i skreniu s ravne staze (ţivot u vjeri); zahvaljujući zrakama sunca (Boţja providnost) ĉovjek se moţe vratiti i ponovno pronaći put - prikazuje Danteovu datiranu na Veliki petak 1300. g. 35 godina – lijevak u zemlji – 9 krugova: limb – nekrštena djeca i nekršteni pravednici bludnici, griješnici tijela proţdrljivci škrtci i rasipnici lijenĉine i svadljivci uronjeni u rijeku Stiks heretici (brojni svećenici, ukljuĉujući i neke pape) nasilnic, ubojice, otimaĉi, raspikuće, tirani, samoubojice, grkešnici protiv Boga, psovaĉi i sodomisti „zle jaruge“ laskavci, varalice, zavodnici, simonisti (pape), laţni proroci, ĉarobnjaci, kradljivci, laţni savjetnici (Odisej), šizmatici (raskolnici Crkve), alkemiĉari, krivotvoritelji i laţl jivci izdajnici svih vrsta na samom dnu Lucifer u pratnji Jude i Bruta - natpis na ulasku u pakao: Ostavite svaku nadu vi koji ulazite →
→
→
→
→
→
→
→
→
→
- forma alegorijske vizije - religiozno poimanje grijeha - misitĉni brojevi - srednjovjekovna simbolika
- kritiĉki odnos prema autoritetu (papa, kraljevi, uglednici...) - uzvisuje napredne teţnje ljudskog uma
- jedan od najvećih pjesnika svih vremena – za ţivota stekao slavu - 1341. okrunjen pjesniĉkim na Kapitolu u Rimu kao najbolji pjesnik latinskog jezika - 23 -
- sudbonosni dan , u avignonskoj crkvi sv. Klare vidio nadahnuće njegova pjesniĉkog stvaranja – uzdigao je do simbola slave - vremenski pripada srednjem vijeku djelima se postavio kao ĉovjek novog vijeka : Secretum meum – trodnevni dijalog između pjesnika i sv. Augustina u prisustvu Istine
→
→
- 317 soneta + 29 kancona + 9 sestina + 7 balada + 4 madrigala - dva dijela: „Z a ţivota gospođe Laure “ i „Nakon smrti gospođe Laure “ - na - nadovezuje se na tradiciju srednjovjekovne ljubavne poezije - ljubav prema konkretnoj ţeni koja ga svojom ljepotom i fiziĉki privlaĉi unutarnja razapetost između i za srećom najavljuje RENESANSU - snaţan utjecaj PETRARKIZAM (15. i 16. st. u Europi) petrarkist poezija nastala na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike stvorio novi tip pjesništva teţi formalnom savršenstvu (struktura) i vrhunskoj jeziĉnoj obradi (prepoznatljiva metaforika) antiteza, razapetost, prolaznost - naglašen induvidualizam u pjesmama se zrcali unutrašnji svijet (u središtu Kanconjera nije Laura, nego sam pjesnik) ili = 2 katrene + 2 tercine ( abba acca def def ) - 2 temeljna motiva i →
→
→
→
→ → →
→
→
→
Prvi sonet
- obraćanje ĉitatelju, neposrednost - antiteza – „zbog pustih nada i zbog pustih rana “ - razapetost - prolaznost
- utemeljitelj novela - napisao prvu Danteovu raspravu „Raspravica u pohvalu Dantea “ - s njim povezuju i – filozofsko uĉenje ĉiji je cilj – stanje umjerene sreće i nepomućenog zadovoljstva (grĉ. knjiga deset dana) - kuga u Firenci 1348. godine uokvirena pripovijest - 100 novel – savršen broj - 7 djevojaka + 3 mladića odlaze iz grada na selo - svakog dana svatko ispriĉa po jednu priĉu (temu određuje „kralj“ ili „kraljica“) - teme: ljudska strast, ljubav, stjecanje bogatstva, izrugivanje ljudskoj gluposti... – pouĉne, zabavne, smiješne, tuţne... – realistiĉki prikazani, iz svih društvenih slojeva - motivi iz svakodnevnice →
→
→
- 24 -
- zauzimanje za ovozemasljko - poruga i satira - uvod i zakljuĉak – djelu daju pouĉnu dimenziju - poĉetak novela – nadovezivanje na prethodnu - stil priĉa – prilagođen zapletu novele i likovima - soĉan jezik - realistiĉki smisao za detalje - sinteza antiĉkog i puĉkog duha →
- javlja se potkraj 14. st. OKOLNOSTI: - razmjerno blagostanje naših mediteranskih gradova - blizina talijanskog humanizma - podvojenost na više drţava (Veneciju, Ugarsku – poslije HM, Dubrovnik, Tursku) - stanje stalnog rata s Turcima - jaĉa znaĉenje i jaĉa društveni sloj patricija i imuĉnih puĉana (visoka inozemna uĉilišta, studia humanitatis ) →
→
- slab gospodarski razvoj - Split, Dubrovnik, Hvar, Zadar - nije bilo razvijenih gradova - razvijeni gradovi - okupljaju se oko dvora hrv.- organizirani gradski ţivot i ugarskog kralja Matije Korvina javno školstvo - crkveni velikodostojnici i visoka vlastela zagovornici duhovne obnove – prijevodi na latinski, njegovanje govorništva – hrvatski pisci pisali na latinskom jeziku latinisti - uz oponašanje antiĉke inspiracije jaĉa interes za kršćanske teme duh →
→
→
-
tipiĉne antiĉke teme (npr. mitološke), intimne teme, ljubavne teme, domoljubne teme, religiozne teme, moralistiĉke teme
- ELEGIJA – pisana u elegijskom distihu - raznolike teme (ljubavne, autobiografske, domoljubne) - EPIGRAMI – pisani u elegijskom distihu - aktualne i satiriĉno obojene teme - EPITAF - POSLANICE U STIHU (EPISTULE) – pisane u heksametru - autori se bave razliĉitim pitanjima (knjiţevnim, politiĉkim, društvenim...)
- 25 -
- EP – epski uzor je Vergilije - Marko Marulić piše biblijski ep Davidias (Davidijada) - Jakov Bunić piše mitološki ep Otmica Kerbera te kršćanski ep Ţivot i dijela Kristova
- PROZA – na latinskom jeziku nastaju knjiţevno-znanstvena prozna djela (elegija)
(knjiţevno-znanstvena proza; epistula)
- fr. renaissance = preporod, obnova preporod europske kulture - javlja se u sjevernoj Italiji u 16. st. – pristup umjetnosti i znanosti u kojemu je polazna toĉka →
→
– svaki ĉovjek je pojedinac i razlikuje se od drugih – ĉovjek koji je svestran i sudjeluje u svim podruĉjima ljudskog interesa (društveni ţivot, znanost, umjetnost) – odmjerenost, jasnoća i pregledna kompozicija
OBILJEŢJA: - kult prirode i harmonije - veliĉa radosti i uţitke - njeguje tjelesne i duhovne ljepote - istiĉe moć razuma - vrijednost jakih i izrazitih induvidua : – ispreplitanje kršćanske tradicije i simbolike s isticanjem induvidualnosti likova sadrţaj: biblijski ili viteški - karakteri s renesansnim osjećajima i strastima - ironija - kategorija uzvišenog stila - uzor Vergilije - pr. Bijesni Orlando – novi odnos prema ĉovjeku i svijetu - pojedinac u središtu radnje →
- 26 -
- formulariĉnost (odnos prema zajednici) izraza - stih - slobodniji izraz (odnos prema pojedincu) - najĉešće proza
- tradicionalan pristup liku - kritiĉki odnos prema tradiciji
- pojave od općeg znaĉaja ili povijesni događaji - pojedinac i njegova osobna sudbina
-
– jedan od prvih franc. romanopisaca – napisan po uzoru na formusrednjovjekovnih kronika izrugivanje srednjovjekovnom naĉinu razmišljanja; nov, renesansni svjetonazor Vrste romana: →
- nastao krajem sr. vijeka - popularan u renesansi plemenita roda i njegove pustolovine - pokazuje štiteći nemoćne i kaţnjavajući nasilne viteške ĉasti - odan svojoj dami - fantastiĉni motivi
- picaro – skitnjica, pustolov - suprotnost viteškom rom. - na naĉin opisuje pustolovine glavnog junaka , snalaţljiv - preţivljava zahvaljujući vlastitoj opisana svakodnevnica obiĉnih puĉana →
- u 15 st. - idiliĉan, pastoralni ugođaj - odraţava ljudsku ţelju za iz svakodnevnice u idiliĉan ţivot
- poštuju antiĉku strukturu – 5 ĉinova, simetriĉni i stalni likovi - sadrţaj promiĉe aktivizam i izruguvanje ljudskih mana i društvenih obiĉaja - crkvena drama - zapostavljena - kazališna drama - dva tipa: 1. (commedia erudita ) 2. (commedia dell'arte ) – Shakespeare – antiĉki uzori – Plaut i Terencije – jednostavna forma - pastiri - idiliĉna priroda - pjesme i ples zaljubljenih → →
– Esej (1580.) iznosi svoja razmišljanja o pitanjima vezanim uz ĉovjekov ţivot utemeljio novu knjiţevnu vrstu ili →
↓
kraća prozna forma u kojoj se isprepliće sub jektivno s objektivnim, umjetniĉka obrada teme s znanstvenim naĉinom izlaganja koji ukuljuĉuje razmišljanje i zakljuĉivanje
- 27 -
- utjecaj → → →
– pjesniĉka škola nastala po uzoru na Petrarkinu poeziju ne teţe originalnosti sadrţaja poštuju teme: nedostiţna lijepa i krjeposna ţena zbog koje pjesnik pati naglasak na tehnici oblikovanja pjesme (forma, zvuĉnost stiha, rima) →
→
-
→
marijanska bukoliĉka – priroda, krajolik, ĉeţnja za spokojnim ţivotom →
- rođen i umro u Stradfordu na Avonu - ţivio u Londonu gdje se bavio glumom, bio redatelji pisac kazališnih komada - suvlasnik Globea (djela napisana između 1589. i 1592.) - dolaskom u London upoznaje se s kazališnim ţivotom - tri dramska ţanra: komedija s plautovskim elementima Komedija zabluda, Ukroćena goropadnica... tragedije (s temom osvete) Tit Andronik
povijesna drama (borba engleskih plemića za moć) Henrik VI., Richard III., Kralj John
- postao slavan kazališni pisac - 4 faze stvaralaštva:
→
djela postiţu veliki uspjeh
Romeo i Julija,
(1594.-1595.) San ivanjske noći, Mletaĉki trgovac,
Richard II. Mnogo vike ni za
što, Kako vam
(1596.-1600.)
drago, Na Tri kralja ili kako
- naglašena emocionalna strana likova osjećaji, ĉesto idealizirani - raskošan i bogat pjesniĉki jezik
→
iskreni
- na scenu dovodi razliĉite tipove ljudi - nastaju i povijesne drame Henrik IV. i Henrik V., te tragedija Julije Cezar
hoćete, Vesele ţene windzorske
(1600.-1608.)
Hamlet, Othello, Kralj Lear, Macbeth,Koriolan, Antonije i Kleopatra,Timon Atenjanin
- prve studije ĉovjekove prirode, njegova morala i ponašanja - likovi opsjednuti nekom egzistencijalnom odlukom: osveta, ljubomora, teţnja za vlašću - psihološka karakterizacija likova karakterna slabost dovodi do tragiĉnih posljedica - nasteju i „mraĉne“ ili „problemske“ komedije: Troilo i Kresida , Sve je dobro što se dobro svrši , Mjera za mjeru atmosferom, sadrţajem i likovima se razlikuju od prethodnih komedija →
→
- 28 -
(1609.-1611.) -
Periklo, Cimbelin, Zimska pri ĉa,Oluja
- spaja tragiĉno i komiĉno bolji pogled na ljudsku sudbinu - pojavljuje se prirodno i natprirodno - likovi uzdignuti na razinu simbola →
– jaki ljudi koji su se našli u odluĉnim ţivotnim situacijama ne moţemo ih jasno razgraniĉiti prema kriteriju knjiţ. vrste miješanje: 1. znaĉajki razliĉitih dramskih vrsta 2. tragiĉnog i komiĉnog 3. fantastiĉnog i realistiĉnog - ne poštuje Aristotelovo pravilo o trojnome jedinstvu: - vrijeme radnje uglavnom dulje od jednog dana - radnja se ne odvija na jednom mjestu - dramska radnja nije jedinstvena višestruki zapleti →
→
→
- igre rijeĉima - eufemizmi - humor - stvara krajeme renesanse u ĉovjeku se javlja spajanje protuslovnih elemenata - preispituje stare tradicionalne vrijednosti i najavljuje novu epohu →
→
- legenda iz drevnih skandinavskih saga (9. st.) – ljubav, strast, smrt, osveta, borba za vlast... - temeljna pitanja istine, etike, ljubavi i pravde - Hamletovi monolozi se mogu razumjeti i izvan okvira drame općeljudske teme razmišljanjna o ĉovjeku i njegovim postupcima, o svijetu koji ĉovjeka okruţuje, o ţivotu - Hamlet – melankoliĉan - odlaganje osvete - ludilo - odnosi u obitelji: otac sin, otac kći, sin majka (prema elizabetanskom shvaćanju) (drama u drami) „Mišolovka“ - lamentacija o smrti s Yorickovom lubanjom - monolog Biti, ili ne biti – to je pitanje - Ofelijino ludilo i samoubojtvo - oblik: dramski, klasiĉni, 5 ĉinova →
→
↔
↔
↔
→
-
ili = 3 katrena + 1 distih (obrat, poanta) rima: abab cdcd efef gg - 154 soneta - posvećeni: Tamnoj Gospi, Prijatelju (W.H.), kraljici i drugim velikašima →
- 29 -
- španjolskI pripovjedaĉ i dramatiĉar - vonik - 1571. teško ranjen u pomorskoj bitci kod Lepanta - 5 godina proveo u gusarskom zarobljeništvu - siromaštvo, neimaština - pisao je zabavne komedije i romane - pisac na razmeđu renesanse i baroka - satira na viteške romane -
→
ne moţe više ratovati
- osiromašeni seoski plemić iz Manche - pomutio mu se razum od ĉitanja viteških romana - bezuman u postupcima - dobar i plemenit u namjerama , plemić, viteški svijet puĉanin, seljak, ĉovjek iz naroda - uĉen ĉovjek, sklon promatranju svijeta iz - neuk ĉovjek, ali sklon perspektive onoga o ĉemu je ĉitao narodnom mudrovanju - govori sa stajališta ludosti, mašte - govori sa stajališta razuma - zastupa idealistiĉki pristup svijetu, - zastupa materijalistiĉki pristup duhovnost (ţeli ispraviti nepravdu, svijetu (ţeli zadovoljiti vlastite zaštititi nemoćne i kazniti zle) potrebe)
- mijenjanje ĉitateljeve perspektive - sukob ideala i stvarnosti - pred smrt mu se povrati razum - uljopljeno 9 novela iz „ Uzoritih novel “ - humor – topao - smiješne situacije, dosjetke – vjera u sebe - jaka induvidualnost – simbolika Don Quijotova lika borba s vjetrenjaĉama - u sebi ujedinjuje sva 3 tipa renesansnog romana uvodi pastoralne motive, ugođaje i stihove priĉa o pustolovinama i lutanjima Sancho Panza ima sve osobine pikara, ironizira viteški ideal i podvige (ep) →
→
→ → →
(roman)
- 30 -
- potkraj 15. st. - pod utjecajem renesanse u Italiji - jaĉa znaĉaj grada i gradske kulture - vezana uz svjetovne knjiţevnike i gradsku kulturu - krajem 14. st. je slobodan i pod mletaĉkom vlašću bogata gospodarska i kulturna središta - oblikuje se u usporedbi s na latinskom jeziku usvojila mnogobrojne idejne i duhovne koncepcije humanizma - afirmacija narodnog, - naĉelo oponašanja estetski vaţnih uzora - oslanja se na: - klasiĉnu antiĉku knjiţevnost (Vergilije, Plaut, Horacije, Ovidije) - klasiĉne pisce talijanske renesanse (Dante, Boccaccio, Petrarca) - suvremene talijanske knjiţevne autoritete - u suprtonosti sa srednjovjekovnim svjetonazorom, ali se u nekim sastavnicama oslanja na ti jekove domaće usmene knjiţevnosti →
→
→
- razliĉite teme Zbornik Nikše Ranjine: Menĉetić, Dţ. Drţić, anonimni autori; Hanibal Lucić: Jur nijedna na svit vila Zbornik Nikše Ranjine: Menĉetić, Dţ. Drţić, anonimni autori; Mavro Vetranović: Pjesanca u pomoć poetam, Moja plavca
Mikša Peregrinović: Jeđupka Marko Marulić, Mavro Vetranović Marko Marulić: Spovid koludric , Marvo Vetranović: Poslanica lakomnoti Marko Marulić: Molitva suprotiva Turkom , Mavro
Vetranović: Tuţba grada Budima →
→
– dvije generacija hrvatskih petrarkista (druga polovica 15. st.): Zbornik Nikše Ranjin e (Dubrovnik, 1507.) - utjecaj naše lirske narodne pjesme (16. st): i
i
- dominira epska poezija poslanice, putopisi i pripovijesti u - novela nije razvijena - u prozi pisani predgovori i posvete djela →
- 31 -
- vrste epova Marko Marulić: Judita, Davidijada Brne Karnarutić: Vazetje Sigeta grada Mavro Vetranović: Piligrin Jakov Bunić: Otmica Kerbera - Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje ne moţemo toĉno odrediti epsku vrstu tema: stvarno putovanje – stapanje znaĉajki vergilijevskog epa i kršćanskoreligioznog duha - pregledna i jasna kompozicija s digresijama (po uzoru na Vergilija) - dvostruki smisao fabule: doslovni i alegorijski – prototurska tematika → →
→
- Petar Zoranić: Planine pastoralno-idiliĉni i alegorijski roman →
→
Mavro Vetranović: Posvetište Abramovov, Suzana ĉista, Od poroda Jezusova Dţore Drţić: Radmino i Ljubmir , Marin Drţić: Tirena,
Griţula (Plakir) Mavro Vetranović: Orfeo Marin Drţić: Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje, Pomet
Hanibal Lucić: Robinja Marin Drţić: Hekuba
- Marcus Marulus (Spalatensis) – središnja osoba splitskog knjiţevnog humanistiĉkog kruga - osima na hrvatskom pisao na latinskom jeziku - stvaralaštvo – 2 temeljne znaĉajke: kršćanstvo i domoljublje - djela kršćanski moral je jedini temelj za ţivot - pouĉava ĉitatelja pouka - kršćanska misao antiteza turskoj opasnosti - na razmeđu epoha: – duhovne vrijednosti →
→
→
→ →
Djela na latinskom: → →
svjetska slava (1507. najviše objavljivana hrv. knjiga u inozemstvu) ĉitao ju je i sv. Franjo Ksaverski - 32 -
→
→ → → → →
do kraja 17. st. - 19 puta izdano na latinskom, a 22 u prijevodu kršćanski-vergilijevki ep – djela kralja Davida prema Starom zavjetu 14 knjiga (pjevanja) – 6 765 heksametara invokacija (Bog), alegorijsko tumaĉenje Davida, motiv Davida i Golijata „moderna poboţnost“ – potiĉe duhovnu obnovu opozicija pretjeranom oduševljenju za pogansko (Evangelistarium) (Quinquaginta parabolae)
Djela na hrvatskom:
- biblijsko-vergilijevski ep u 6 pjevanja (6 libra) - dvostruko rimovani dvanaesterac - napisana 1501., a tiskana 1521. - postupcima klasiĉne antiĉke epike pripovijeda starozavjetnu priĉu o Juditi - nada u spas od Turaka upućena Bogu, najavljuje temu - simetriĉni raspored: – opis osvajaĉa – izdiţe se lik Judite i istiĉe pobjeda vjere nad silnicima - opis Judite – petrarkistiĉki opis - slikoviti opisi – akustiĉne i vizualne slike, poredbe, gradacija - domoljublje - kršćanski svjetonazor – – oholost, neumjerenost, poţuda – duhovnost, poboţnost - jezik Marulićeva doba i njegovih sugrađana (splitska ĉakavština) - jezik epa i stilska izraţajna sredstva – po uzoru na narodnu poeziju i zaĉinjavce ; (od rijeĉi zaĉinjati ) - stari hrv. duhovni stihotvorci; anonimni, 14. i 15. st. - temu obrađuju u stihovima, ona ima alegorijsko znaĉenje - dvostruko rimovani dvanaesterac → →
- rođen u Zadru, ţivio u Ninu - zadarski, odnosno ninski renesansni krug - djela: roman Planine i 2 djela poznata samo po imenu (Ljubveni lov i Vilenica ) - prvi hrvatski roman - sedmodnevno putovanje (simbolika brojeva) - pripovjedaĉ – pastir (Zoranićev „alter ego“ - ljebevni beteg (ljubavna bol) – 7 godina zaljubljen - 33 -
→
petrarkistiĉki motiv ljubavi
- Velebit, Dinara – izmjenjivanje stvarnog i izmišljenog krajolika - kruţno putovanje (vraća se u Nin) - ţaljenje što nema dovoljno knjiţevnosti na hrvatskom jeziku - otuđivanje od jezika i domovine – ĉovjeka na putu do spoznaje (istine) vodi Boţja Milost - obiljeţja renesanse: - pastoralnost - simbolika brojeva - petrarkistiĉki motiv ljubavi - religioznost (od zemaljske prema duhovnoj ljubavi) - domoljublje - alegorijsko znaĉenje - utjecaj: Petrarka, Dante, Vergilije, Ovidije, Marulić, Biblija , sv. Jeronim - proza i stihovi (24 poglavlja) – latinske izreke i izvodi iz klasiĉnih djela - bašćina = zaviĉaj, ali i domovina u cjelini - zabrinutost za budućnost domovine koju razaraju Turci ( ) - pomoć domovini – istaknuo u posveti Planina Petar Hektorović: Ribanje i ribarko prigovaranje - Hvar - rođen u Starom Gradu, školovao se u Splitu - svestran – pravi renesansni ĉovjek - pjesnik, filozof, melograf (zapisivaĉ pjesama), prvi hrv. folklorist, graditelj - 1539. bjeţi pred Turcima u Italiju - projektia i gradi dvorac na Hvaru →
→
- napisano 1536., tiskano u Mlecima 1568. , , (ribarski razgovor) i - upućena kao pjesniĉka poslanica prijatelju (djelo zapoĉinje i završava obraćanjem Bartuĉeviću) – 3 dana i 3 protagonista – protagonist, pripovjedaĉ, opisivaĉ i komentator – Paskoje Deblja, Nikola Zet i Paskojev (neimenovani) sin ljudi iz puka - 2 vida, smisla putovanja (duhovno, fiziĉko): u razgovoru s ribama iznosi se narodna mudrost i moralane poruke stvarno putovanje - autor – renesansni ĉovjek koji ţivi u skladu s prirodom - tolerantan ĉovjek koji se prema ribama odnosi s poštovanjem - dijaloški dijelovi – mudri, odmjereni i uĉeni ljudi - govori o bašćini – zemlja i ljudi - uvodi temu - svijest o vrijednosti narodnog (puĉkog) stvaralaštva - jednostavni sth, bez literarnih dodataka i ukrašavanja → → →
→ →
→
- 34 -
- jezik blisak današnjem govoru otoka Hvara (ĉakavsko narjeĉje) - kruţno putovanje Hvar-Šolta-Hvar - stihovi – – hrv. narodne pripovijedne pjesme dugog stiha i baladesknoga tona (tuţnog) - dvostruko rimovani dvanaesterac (većinom) - jezik ĉakavsko narjeĉje - bogat jezik - djelo lišeno nazoĉnosti ţene, nema straha od Turaka : slavljenje ĉovjeka, ljudskoga, prirode... →
→
- dubrovaĉki pjesnik iz ugledne pjesniĉke obitelji - Šišmundo Vlahović Menĉetić (poslije smrti – Šiško) - u mladosti se više puta našao pred sudom nagle naravi - umro od kuge - pripada prvom poznatom naraštaju hrvatskih pjesnika - najveći broj njegovih pjesama objavljen u Zborniku Nikše Ranjine - uz nekoliko religioznih pjesama, piše većinom svjetovne ljubavne pjesme - odnos prema ţeni i nezinoj ljepoti svjetovan - ţensku ljepotu opisuje petrarkistiĉkim motivima →
→
- ljubavna petrarkistiĉka lirika - prerada poznatog Petrarkinog soneta „Baţen nek' dan je i mjesec i ljeto “ - neuzvraćena ljubav - udvorna, platonska ljubav - motivi: dan, mjesec, ljeto, breme, srce, - motivi: ĉas, hip, slava, dni, noć, gospa, ţudnja...) godišta, jad, ţelja, ljepota... - veliĉa trenutak kada je prvi put - slavi ljubavnu bol koju ona izaziva ugledao Lauru - dvostruko rimovani dvanaesterac - sonet - renesansni ĉovjek – ljubav mu je izvor uţitka i radosti - ponavljanje – „Blaţen ĉas i hip...“ - ljubavna petrarkistiĉka lirika - zaljubljenost na prvi pogled - plete kosu intimni trenutak - motivi: zora, prolitje, travica, jutro motivi iz prirode : „lipšu n er vilu “, „ gorĉi ner pelin “ - utjecaj narodnog usmenog stvaralaštva stalni epiteti, motivi - 16 dvostruko rimovanih dvanaesteraca →
→
→
- 35 -
- Dubrovĉanin - stric komediografa Marina Drţića - svećenik u Dubrovaĉkom kapitolu - pjesništvo u Zborniku Nikše Ranjine - dramska pastirska ekloga „Radmio i Ljubmir “ – podvrsta idiliĉne pastoralne knjiţevnosti u dijaloškom obliku – obraćanje dragoj, opjevavanje njene ljepote, ali ne iskazivanje njegove ljubavi - melankoliĉnost i naglašena duhovnost - petrarkist - ispovijest o nesretnoj ljubavi – - osnovni motiv – srce (gubitak srca) pronaći mir - motiv diobe srca i tijela u ljubavi javlja se u provansalskoj trubadurskoj knjiţ. - motiv ranjenog labuda stari motiv - „nu protiv ljubavi vidim da ni lika “ - ponavljanje uvodnog distiha u svakoj strofi naglašavanje osnovnog ugođaja pjesme – Gioreta njegovo ime (Dţorina pjesma) - dvostruko rimovani dvanaesterac →
→
→
→
→
- lirik i dramatiĉar - iz ugledne hrvatske vlastelinske obitelji - ljubavni kanconjer dvadesetak pjesama ljubav prema ţeni i njezinoj ljepoti petrarkizam i tradicija hrvatske ljubavne lirike → → →
- opjevana ljepota drage - postupnost u portretiranju – ĉelo, obrve, oĉi, lice, usta, vrat, prsa, prsti, hod - slikovitost - pravilan raspored motiva i simetriĉna kompozicija renesansni smisao za sklad, kompoziciju - vilina ljepota – Boţji dar - razmišljanje o prolaznosti - zaokruţena strofa (1. i 2. stih zadnji i predzadnji stih) - osmeraĉke oktave (osmerac – narodna poezija) →
→
- prva drama na hrvatskom jeziku - vanjska kompozicija – proslov (isklad) + 3 ĉina (skazanja)
- 36 -
- drama u stihovima - dvostruko rimovani dvanaesterac - nema didaskalija - tema – tema – Robinju, Robinju, koja je u gusarskom zarobljeništvu u Dubrovniku, pronalazi bivši udvaraĉ ban Derenĉin tema tadašnje stvarnosti - Dubrovnik simbol slobodnog grada - temelji se na antiĉkoj dramskoj tradiciji - ĉakavština; pod utjecajem duborvaĉkih pjesnika pojavljuju se i štokavski elementi →
→
- dubrovaĉki puĉanin, svećenik (16. st.) - urotnik protiv oligarhijske dubrovaĉke vlasti - knjiţevni rad poĉeo kao (ljubavne pjesme u duhu petrarkizma), ubrzo se u potpunosti posvetio (komedije, pastorale, pokladne igre i tragedije) - sam reţirao svoja djela s amaterskom ama terskom druţinom dubrovaĉkih mladića →
- svojim komedijama prikazao društveni ţivot u Dubrovniku u 16. st. - novĉana oskudica obiteljski dug od 5000 dukata (toliko je Maro potrošio u Rimu) („uĉena“, plautovska komedija) - renesansna komedija ĉistog humora - stvarana prema prema antiĉkim uzorima - radnja iz svakodnevnog ţivota (zapletena) - cilj = zabavljajući pouĉiti - poštuje zakonitost trojedinstva - idealna kompozicija (prolog + 5 ĉinova) - teme: ljubav intrige (prerušavanje, prepoznavanje...) - likovi iz antiĉke knjiţevnosti (škrti starac, lukavi sluga, rasipni sin...) suvremeni renesansni likovi (uĉitelj humanistike...) - Drţić unosi duh i atmosferu renesansnog Dubrovnika →
→
→ →
- 2 prologa + 5 ĉinova (5. nedovršen završio ga Mihovil Kombol - Rim, 1550. godina - izmišljeno putovanje u Indiju (mitološka priĉa o Starim Indijama) - priĉa o nekadašnjem idealnom ţivotu kada su svi bili sretni - borba ljudi nahvao i ljudi nazbilj – zli – zli ljudi; pohlepni, rastrošni, rastrošni, razvratni (sjene kojima su pohlepni negromanti podarili ţivot ) dubrovaĉka vlastela – bistri, – bistri, duhoviti, snaţni, inteligentni ljudi narod, sluge Drţićev stav prema dubrovaĉkoj vlasteli (politiĉka satira) - jedan od glumaca iz Pomet-druţine Pomet-druţine („Pomet“ („Pomet“ ) →
→
→
→
- 37 -
- najavljuje temu
-
sukob između dunda Maroja i njegovog rastrošnog sina Mare - govri o radnji komedije, likovima, mjestu i vremenu radnje... : ismijavanje ljudske pohlepe (škrtost i rasipnost) , sukob sukob oca i sina, ludost zaljubljenih ljubavni trokuti: Maro-Laura-Ugo Maro-Laura-Ugo Tudešak; Pomet-Petrunjela-Popiva Pomet-Petrunjela-Popiva →
→
→ → →
dundo Maroje Bokĉilo Maro Marojev Popiva Laura Petrunjela Ugo Tudešak Pomet Trpeza – škrt, – škrt, štedljiv, proraĉunat, voli novac i sve radi zbog njega – rastrošan, – rastrošan, naivan, lakovjeran, sklon uţicima – vješt – vješt u spletkama kojima pokreće radnju, vodi likove i upravlja njihovim postupcima - zaokupljen ovozemaljskim uţicima (Trpeza ) ( ) - samouvjeren, inteligentan, samosvjestan Drţićev renesansni svjetonazor →
→
- Pomet simbolizira suvremena renesansna shvaćanja,renes. pogled na svijet - stav prema dvijema temeljnim kategorijama filozofske misli 16. st.: povoljne situacije koje, ako se u pravi trenutak i na pravi naĉin iskoriste pridonose pobijedi ĉovjekove inteligencije slijepa sila koja se suprotstavlja ljudskim teţnjama i koju moţe savladati samo tko posjeduje svojstva sadrţana u pojmu one druge kategorije – kategorije – - ĉovjek = središte svemira, jak inteligentan pojedinac koji svojim vrlinama i manama moţe svladati (Fortunu pišu ţenom...) ţenom...) “...trijeba se biti vjertuozu tko hoće renjat re njat na svijetu” - Pomet nema ni novca ni titule, ali svojim vrlinama okreće sreću u svoju korist i uzima najviše od ţivota - bogata skala smiješnog, duhovitoga, parodiĉnoga, ciniĉnoga i grotesknoga - u komediji se sposobni, pametni, jaki pojedinci, a nesposobni, opaki neznalice →
→
→
→
→
mladost selo razum Maro gospodari Rim – Rim – mjesto mjesto raskoši i uţivanja ljudi nahvao - 38 -
starost grad ludost dundo Maroje sluge Dubrovnik – Dubrovnik – „realnost“ „realnost“ ljudi nazbilj
- ismijavanje konvencije petrarkizma – petrarkizma – kurtizana kurtizana Laura - povezana s podrijetlom lika, obrazovanošću, pripadnosti određenom staleţu... - pr. Pomet – Pomet – sluţi sluţi se iskrivljenim latinskim jezikom (marokanski) ţeli se pokazati pokazati uĉenijim nego što je zapravo - Dubrovĉani govore dubrovaĉkim gradskim govorom - Talijani, rimski trgovci, gostioniĉari - talijanskim - Petrunjela mješavina hrvatskog i talijanskog →
→
- napisana 1551. - novela = šala - sukobi: mladi-stari; selo-grad - ismijavanje naivnosti i primitivizma – starac, – starac, seljak s rijeke Pive - Vlaho, Miho, Dţivo - pomladiti se - motiv ĉuda na Ivanjdan (Shakespeare: San Ivanjske noći , 1595.) - pokladna igra, komedija, jednoĉinka (7 prizora) - elementi farse - komedija postupka, govora i situacije - stih, dvostruko rimovani dvanaesterac - svakodnevni govor i jezik Stanac – Stanac – „vlaški“ „vlaški“ – jezik jezik dubrovaĉkog zaleđa mladići – jezik – jezik grada - građa: noćni ţivot renesansnog Dubrovnika - dramska radnja zapoĉinje naglo, bez uvoda → →
- špan. baruecco ili port. barocco = biser nepravilna oblika u poĉetku imenovala djela koja nisu bila savršena poput renesansnih prekomjerna kićenost - razdoblje koje se javlja potkraj 16. st. i traje u 17. st. - protureformacija podvojen između svjetovne prirode i straha od vlastite prolaznosti, od smrti : gomilanje stilskih izraţajnih sredstava (konĉeto, metafora, paradoks, antiteza, oksimoron, usporedba, personifikacija, hiperbola, poliptoton) - razigrana duhovnost i raskošna metaforika - jednostavne teme →
→
→
- 39 -
- barokni svjetonazor („memento mori“ – sjeti se da si smrtan) - vještina pronalaţenja sliĉnosti između pojava i predmeta koji su naizgled potpuno razliĉiti (antiteza, paradoks, hiperbola) – knjiţesni stil koji teţi neprirodnom naĉinu izraţavanja i naglašavanju detalja nasuprot cjelini, ĉime se narušava renesansni sklad međurazdoblje između renesanse i baroka Cervantes i Shakespeare osvještena upotreba knjiţevnih postupaka komentar vlastitog rada (autoreferencijalnost) poigravanje s razliĉitim razinama knjiţevne fikcije (pr. predstava u predstavi) → → → → →
- uzor Vergilije - tema – aktualna i nacionalna - struktura – ĉvrsta, bez brojnih epizoda - religiozno ispravan - teze postavljene u epu jasn Torquato Tasso: Oslobođeni Jeruzalem →
- raskošna i ukrašena
gomilanje stilskih figura – najvaţnija je pjesniĉka forma, a jezik poezije mora se razlikovati od obiĉnog jezika (ljepota traţi teţinu ) – pjesnici koji su pisali po uzoru na Gongorinu poezju Cilj je pjesnikov zaĉuditi . To se postiţe izborom neobiĉnih motiva i izraza, gomilanjem stilskih izraţajnih sredstava, uvođenjem zbuĉnih uĉinaka koji su sami sebi svrhom. – pjesnici koji su pisali po uzoru na Marinovu poeziju Barok se ne javlja tako izrazito kao u ostalim zemljama. Francuski barok svoj naziv duguje Molieru: pravac je dobio ime prema nadimku dama koje je Moliere ismijavao zbog pretjerane sklonosti kićenju. Engleski se barok naziva , prema istoimenoj pripovijesti Johna Lylyja. →
- teme ĉovjekove podvojenosti između svjetovnosti i straha pred smrću - u središtu zanimanja – mistilno, iracionalno, tajanstveno
- 40 -
okrenutost prema ĉovjeku kao svestranom pojedincu svjetovnost sklonost racionalnom jasnoća i jednostavnost izraza tematika bliska svakodnevnici
duh katoliĉke obnove duhovnost sklonost iracionalnom raskošnost, ukrašenost izraza tematika bliska nejasnom i tajnovitom (alegorijsko tumaĉenje svakodnevnice), religiozne teme
- od poĉetka 17. st. do druge polovice 18. st. - utjecaj 4 civilizacijska i politiĉka kruga:
i
- utjecaj katoliĉke protureformaci je isusovci - 1604. – Bartol Kašić objavljuje prvu hrvatsku gramatiku Institutiones linguae Illyricae osnova je dubrovaĉki, štokavski govor - knjiţevni jezik je nejednistven prilagođen govorima regija - mnogocentriĉnost manji regionalni krugovi - postoji određena razmijena knjiţevnih utjecaja između hrvatskih kulturnih središta : 1. visoka umjetniĉka obiljeţja jezik: štokavsko ijekavski govor Ivan Gundulić, Ivan Bunić Vuĉić, Ignjat Đurđević, Junije Palmotić – pod Habsburgovcima (prividno samostalna, ali zapravo podređena Beĉu) - rijeđi napadi Turaka, pobune kmetova - u ovom se podruĉju javljaju dva barokna knjiţevna kruga 2. tematika: uglavnom svjetovna jezik: miješaju se elementi ĉakavskog, štokavskog i kajkavskog narjeĉja Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinska, Fran Krsto Frankopan 3. kurije i samostani sjeverozapadne Hrvatske tematika: vjersko pouĉna djela jezik: kajkavsko narjeĉje Juraj Habdelić 4. oslobođena od Turaka 1700. jezik: štokavsko narjeĉje (ikavica) →
→
→
→
→ → →
→ → →
→ → → →
→ →
- 41 -
→ → →
tematika: pouĉna knjiţevnost vjerskog sadrţaja cilj: opismeniti i pouĉiti neuko stanovništvo Antun Kaniţlić
- najplodniji dubrovaĉki pjesnici 17. st. (prepjevi psalama)
-
– 3 dubrovaĉka plaĉa
Sagriješenje i pokajanje grješnika 3 plaĉa 3 cviljenja 8 uzdisaja osmeraĉke sestine s osmeraĉke katrene osmeraĉke sestine s rimom ababcc s rimom abab rimom ababcc kićeni barokni stil (konĉeta, razgranata metaforika) -
-
– dominantna knjiţevna vrsta baroka - razlika od renesansnog: donosi epizode o privatnom ţivotu likova
Ana Katarina Zrinska: Putni tovaruš Pavlinski zbornik rukopisni zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih pjesama (1644.) →
-
→
Ivan Gundulić
- 42 -
-
- dubrovaĉki plemić, 16.-17. st. - nadimak Maĉica - veliki utjecaj (Oslobođeni Jeruzalem) - faze stvaralaštva: rane ljubavne pjesme i melodrame (od 10 melodrama saĉuvano 4) motivi iz talijanske epske tradicije i iz libreta talijanskih opera „Pjesni pokorne kralja Davida “ duh i ideje katoliĉke obnove dramsko stvaralaštvo (Dubravka – pastirska igra i Osman – epski spjev) u hrvatskoj knjiţevnosti 17. stoljeća : religioznu poemu (tzv. plaĉ), melodramu i barokni ep osnovica današnjeg hrvatskog štokavskog knjiţevnog jezika - prihvaća entuzijazam katoliĉke obnove kao svoj knjiţevni program →
→
→
-
(barokni plaĉ)
→
lirsko-epska vrsta (+ elementi dramskog:
monolozi) - objavljena u Veneciji 1622. godine - kasnija (religiozna, protureformacijska) faza stvaralaštva : parabola o izgubljenom sinu iz Evanđelja po Luki (Novi Zavjet) grijeh i kajanje, snaga vjere i nade - trodjelna struktura djela – tri plaĉa: 1. - invokacija – pjesnik zaziva u pomoć Krista da mu pomogne u pjevanju (ne antiĉka „pogana“ muzama) - opis pejzaţa gdje se sin nalazi locus horridus = strašno mjesto - velik dio sinovog sagrješenja Gundulić svaljuje na - ţena je opisana kao ljepotica (petrarkistiĉka poezija) (pjesnik suprotstavlja toboţnju ljepotu stvarnoj ruţnoći ţene – njezine duše) sin novcem ţeli kupiti njezinu ljubav - osnovni grijesi sina: taština, oholost, nasvijest, nerazumnost, bezoĉnost sam sebe opisuje – i u tijelu i u duši opak i pun zlobe 2. - prva strofa – parafraza prve knjige Mojsijeve (Boţje stvaranje svijeta) - sin – ĉuvar svinja (svinje = simbol grešnog ţivota, moralnog pada) uz pomoć Boţje milosti - Gundulić ţivot uspoređuje s plovidbom po moru (nekad mirnom, →
→
→
→
→
→
- 43 -
a nekad olujnom) motiv preuzet iz Alkejeve pjesme Lađi - misao o povezuje s mišlju o (ĉovjek nikad nije miran jer uvijek zna da mu je smrt sve bliţa) - smrt – jednaka svima →
3. - pjesnik podsjeća na 3 Boţja ĉuda iz Starog zavjeta (1. strofa) - po Boţjoj milosti ĉovjek se moţe preobraziti i svući staru odjeću - sin plaĉe sve dok njegove suze ne naprave u kojoj se potope svi njegovi grijesi - od plaĉa i uzdisaja jedva uspijeva isustiti rijeĉi isprike ocu - fiziĉku ljepotu više ne opisuje s prijezirom →
- veliĉina Boţje milosti temeljna misao kršćanstva - otac oprašta sinu (Bog) trodjelna struktura – (grijeh, ispovijed, pokajanje/pokora) – tri pjevanja, tri vremena (prošlost, sadašnjost, budućnost), tri lica – razmetni sin, pjesnik i ĉitatelj (poistovjećuje se i s razmetnim sinom i s pjesnikom), tri boţanske osobe osmeraĉke sestine s rimom ABABCC {strofama sa 6 stihova, a svaki je stih osmerac} patetiĉni i kiĉeni barokni stil (konĉeta, razgranata metaforika, paradoksi, antiteze i obilje ostalih pjesniĉkih figura) - patetiĉnost i retoriĉnost govora : 1. autorski (autor) – pripovjeda osnovnu priĉu 2. refleksivni (sin) – ispovijedi sina (monolozi) pjesma se bavi svevremenskom temom i ne koncentrira se na određeni prostori ili vrijeme, već na sadrţaj i pouku te psihološke karakterizacije i misaona previranja po psihi i savjesti likova smrt ţivot, rob kralj, suze smijeh, grijeh pokajanje cijelo djelo se temelji na , najoĉitiji je onaj drugog i trećeg plaĉa, kontrast smrti i ţivota →
→
→
↔
↔
↔
↔
→
smrt (2. plaĉ) ţivot (3. plaĉ) rob kralj smijeh suze raj (svjetlost) pakao (tama) djelo je pisano dubrovaĉko-štokavskim pjesniĉkim jezikom - simbolika djela – (razmetni sin – pristaša reformacije koji se vraća u okrilje Katoliĉke crkve) - monološko-ispovijedno govorenje - katoliĉki svjetonazor istinski kršćanski osjećaji - temeljna funkcija baroknog teksta: proizvesti ĉuđenje →
- 44 -
- prvi put izvedena 1628. na dan sv. Vlaha u Dubrovniku pred Kneţevim dvorom (novije mišljenje – alegorijski likovi i zaplet) = vrsta drame u kojoj glazba neprekidno ili na vaţnijim mjestim krasi govor glumaca; tematika je naglašeno sentimentalna : proslava Dana slobode ţenidbom Dubravke i Miljenka slavljenje slobode Dubrovaĉke Republike : sloboda nesloboda, staro novo - himna slobodi: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Boj je do, uzroĉe istini od naše sve slave, →
→
↔
↔
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski ţivoti ne mogu bit plata tvoj ĉistoj ljepoti! “ uglazbio ju je Jakov Gotovac – aluzija na suvremeni ţivot u Dubrovniku i Dalmaciji - odraz Gundulićeve poetiĉke i etiĉke misli – pastoralni krajolik Dubrave (sreća, blagostanje) - likovi: – simbol dubrovaĉke vlasti i slobode – alegorija dubrovaĉkog plemstva – obogaćen sloj građana, ţenidbom se ţele uzdići na društvenoj ljestvici - uporaba stihova razliĉitih duţina vjerojatno zbog melodije - najĉešće dvostruko rimovani dvanaesterac i osmerac, rima aabb (parna) - tri ĉina (ĉinjenja ) podjeljena na 9-10 prizora (skazanja ) - tek u 3. ĉinu javljaju se zaplet, vrhunac i rasplet →
→
- stilske figure - stihovi -
- radnja - sukob - oblik fabule (pripovjedaĉka - dijaloška forma fabula) : miješa se visoki stil, koji prati radnju „uzmnoţnih“ pastira, i niski stil s elementima humora, kojim se opisuju zgode seljaka i satira
- novolatinsko pjesništvo u 17. st. - slijede antiĉke uzore – nema izvornosti temeljno je stavralaĉko naĉelo (jeziĉna dotjeranost) - u 17. st. prevladava knjiţevnost na narodnim jezicima zadrţava povlašteni poloţaj u crkvenim krugovima, upravi i znanosti npr. gramatika Bartola Kašića - novolatinska knjiţevnost je povezana s obrazovnim sustavom - školstvo – – udruţeno duboko humanistiĉko poštovanje prema antiĉkoj →
→
→
- 45 -
civilizaciji i protureformacijska obnova
- javlja se u drugoj polovici 17. st. u Francuskoj ugledanje na klasiku, tj. na antiĉku umjetnost - uzori: Aristotel, Eshil, Sofoklo i Euripid - 17. st. obiljeţeno vladavinom apsolutistiĉko monarha Francuska postale europska velesila - kraljevski dvor Versaille – kulturno središte javnog ţivota – okupljali intelektualnu elitu – ustanova zaduţena za brigu o francuskom jeziku i knjiţ. - utemeljena kako bi suzbila društveni utjecaj knjiţ. salona →
→
-
= filozofski pravac koji daje prednost razumu u spoznaju stvarnosti osnovao ga je franc. filozof Rene Descartes jedina prava spoznaja je (od općeg prema pojedinaĉnom) - Descartes: Mislim, dakle jesam . u sve se moţe sumnjati, sve se moţe podvrgnuti propitivanju (pa ĉak I Bog); odgovor na sva pitanja daje – glavni kriterij umjetniĉke vrijednosti →
- utjecaj: filozofija racionalizma i antiĉki uzori - tema: najĉešće iz antiĉke mitologije ili povijesti - knjiţevne vrste: najviše se cijene visoke vrste: - suprotstavlja se baroknoj kićenosti
→
, cijeni se i
teţi
i
i
- knjiţevno djelo mora biti istodobno i mora promicati općeljudske (ĉast, hrabrosti, dostojanstvo) - umjetnikova je zadaća prikaz ĉovjeka kao moralnog bića – prikazati ono što je opće ljudsko i prosjeĉno u ĉovjeku, a izbjegavati posebno, specifiĉno , npr. pazilo se na jezik uzvišen stil tragiĉan je junak uvijek morao biti kralj ili knez, a za građane i puĉane mjesto je bilo u komediji : - dramski : Pierre Corneille, Jean Racine i Moliere - Corneille – osnivaĉ klasicistiĉke tragedije - Racine – najveći klasicistiĉki tragiĉar - Moliere – najznaĉajniji tragiĉar (tragikomedija) →
→
→ →
- 46 -
(komedija)
- najslavniji predstavnik francuske tragedije - odgojen u duhu i odricanja - stroga jednostavnost izraza - sukob između osjećaja duţnosti i razorne strane strasti - mit o Fedri - Fedra se zaljubila u Hipolita, svoga posinka, Tezejeva sina iz prvog braka - grĉki tragiĉar prema istom mitu napisao je tragediju Hipolit - Fedra uz ljubav prema Hipolitu osjeća ljubomoru, mrţnju, oĉaj i poniţenje - trageija ţene koja se uzalud bori protiv sila i strasti koje ju vuku u propast - stih – - uzvišeni stil - sukob razuma i emocija
- proizlazi iz klasicizma - javlja se u 18. st. u Francuskoj i Engleskoj - opći duhovni pokret koji se najprije oĉituje u filozofiji i znanosti - nakon otkrića Novog svijeta središte gospodarskog I kulturnog ţivota prelazi iz Italije u Nizozemsku, Francusku I Englesku - razvija se iz I - empirist John Locke – otac prosvjetiteljstva - prosvjetitelji: Montesquieu, Voltaire i Rousseau - okreću se prouĉavanju (drţave, crkve, vjere, odgoja i morala) i njihovome - vjeruju u - nositelji pokreta – građanstvo - 18. st. doba prosvjećenih vladara: Josipa II, Fridrika II i Katarine Velike - sredina 18. st. – prikaz svekolikog ljudskog znanja →
→
- istiĉe se
, pouĉna uloga knjiţevnosti
- u 18. st. preuzima ulogu vodeće knjiţevne vrste – odraz utjecaja filozofije na knjiţevnost nije vaţna fabula i karakterizacija likova, već zagovaranje određenih filozofskih ideja →
- 47 -
komedija i građanska tragedija (komedija)
- pravim imenom Francois-Marie Arouet - franc. filozof i knjiţevnik - svojim slobodnoumnim duhom obiljeţio ĉitavo jedno stoljeće →
- oštra društvena satira, fina ironija, blistava duhovitost - 1759. - najpoznatiji Voltaireov roman - dvostruka parodija: 1. pustolovno-sentimentalnog romana 2. optimistiĉne idealistiĉke filozofije Leibniza i Rousseaua – bijel, ĉist, bezazlen, nevin (osnovno znaĉenje rijeĉi) - ismijava nerealni optimizam - filozofi 18. st. trude se „shvatiti svijet“ - humor, ironija, satira - „Treba obrađivati svoj vrt.“ – prvo treba shvatiti sebe, a tek onda pokušati shvatiti druge
- 18. stoljeće - Hrvatska pod vlašću razliĉitih vladara: - Dalmacija Mletaĉka Republika - Sjeverna Hrvatska Habsburška Monarhija, Vojna krajina - Slavonija Habsburška Monarhija - Dubrovnik slobodan, ali bez istaknutih knjiţevnika (kulturno propadanje), pod francuskom okupacijom - knjiţevnost – svako je hrvatsko podruĉje specifiĉno po svojim gospodarskim, politiĉkim i kulturnim obiljeţjima pa tako i u knjiţevnosti - poetološka i estetiĉka pluralnost proţimanje baroka, prosvjetiteljstva i klasicizma predromantizam u drugoj polovici 18. st. : – najvaţnija u stihu puĉkoprosvjetiteljski ep →
→
→
→
→ →
→
- 48 -
povijesni ep religiozni ep šaljivo-komiĉni ep – smanjena popularnost – proširene su brojne dramske vrste (franĉezanje; šk. kazališta crkvenih redova) → → →
- u Europi u 18. st. uporaba latinskog govora zamire - latinski ima ĉvrsto uporište u Crkvi i obrazovnim ustanovama -u latinizam vrlo prisutan – razlog je dijalektalna razmrvljenost hrvatskog jezika latinski je nadomjestak za jedinstven knjiţevni jezik i obrana od utjecaja susjednih ţivih jezika →
- knjiţevna epoha krajem 18. st. (1800.-1840.) - općekulturni i umjetniĉki pokret koji se oĉituje i u drugim umjetnostima – nov, romantiĉarski senzibilitet i naĉin stvaralaštva – prva istodobno se oĉituje u gotovo svim europskim knjiţevnostima →
: - subjektivizam - buntovnost, usmjerena osobito protiv feudalnog društvenog uređenja - zanimanje za nacionalnu povijest i usmenu knjiţevnost (posljedica stvaranja nacionalnih drţava u tadašnjoj Europi) - misticizam - formiranje nacionalnih drţava - konaĉna afirmacija građanske klase - Francuska revolucija i Napoleonova osvajanja - opća društvena melankolija posljedica razoĉaranja u suvremene društvene vrijednosti →
- 49 -
- bijeg u samoću i vlastitu viziju svijeta - izvori pesimistiĉnog romantiĉarskog svjetonazora, tzv. - Francuska Jean-Jacques Rousseau - Engleska James Mecpherson – mistika sluţi kao polazište za razmišljanje o prolaznosti ţivota - Thomas Gray, William Blake – preteĉa romana strave i uţasa - radnja smještena u srednji vijek - obiljeţja: noćna atmosfera, neprirodne pojave, ruševine, tajanstveni dvorci s tajnim prolazima - Mary Shelley: Frankenstein - Njemaĉka – ili Pokret mladih genija (1770.-1785.) - mladi puntovnici - opreka klasicizmu i prosvjetiteljtsvu - povratak prirodi, sloboda osjećaja, neposrednost i iskrenost - naĉelo te genijalnost i stvaralaĉka snaga umjetnika – omogućuje izravnu komunikaciju s publikom - istiĉu vrijednosti Homera, Shakespearea i narodne poezije - Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller i Maximilian Klinger - teoretiĉar pokreta – – potaknuo interes za narodnu knjiţ. skupljanjem narodnih pjesama zbirka Volkslieder (Narodne pjesme ) →
→
→
- na prijelazu stoljeća (18./19.) na ĉelu s Friedrichom Schlegelom stvara vlastitu poetiku u opreci prema klasicistiĉkoj poetici →
kult razuma pouĉna funkcija knjiţevnosti podređenost klasicistiĉkim pravilima jednostavnost, skladnost, pravilnost forme stroga podjela na rodove i vrste
kult osjećaja estetska funkcija knjiţevnosti najvaţnija je sloboda stvaralaštva sloboda izraza, romantiĉarska ironija
mješovite vrste – rezultat prodora lirizma u epiku i dramu uzor: antiĉka knjiţevnost uzor: Biblija, srednjovjekovna knjiţ., Shakespeare, barok, narodna knjiţ. razvija vlastiti senzibilitet koji se temelji na subjektivnosti i osjećajnosti - osjećajnost lirika teme osobih preokupacija romantiĉarski junak – osmaljen i neshvaćen te opterećen svjetskom →
→
→ →
- 50 -
boli
→
(njem Weltsmertz ) – izraz z aosjećaj tuge i malodušnosti zbog nesklada ideala i stvarnosti raţa kult patnje – pesimistiĉni osjećaj kako zlu u svijetu nema lijeka
- hrabar, karakteran i pustolovna duha - ţrtva spletki, mladenaĉkih pogrešaka i naglosti ili svojih pesimistiĉkih stavova o ţivotu - ne uklapa se u društvo, buntovan je - osjećajan i plemenit - ĉesto pretjeran, patetiĉan u izjavama i djelovanju, ĉak autodestruktivan - izuzetna osoba - pr.: mladi Werther, Karl Moor - suvišan ĉovjek koji sve prezire i osjeća se izopćenim - nije plemenit, ĉovjeĉan - cinik, skeptik, najĉešće materijalist i ateist, ĉesto pun karakternih proturjeĉja - voli uţivati i proţivljavati ţivot, ali na to ga zapravi tjera dosada i osjećaj besmisla - „prokleta“ osoba sve što radi vodi ga u njegovu propast - pr.: Childe Harold, Evgenij Onjegin, Peroĉin →
princip originalnosti, sloboda izraţavanja, estetska uloga knjiţevnosti, isprepletanje knjiţevnih rodova i vrsta lirska pjesma i poema, poetska drama i roman u stihu, epistolarni roman, roman-dnevnik i memoari, povijesna drama i povijesni roman, umjetniĉka bajka osobne prekupacije, buntovništvo i odmetništvo, priroda – posebice egzotiĉni pejsaţi, povijest i foklor, mistiĉno i okultno : Strum und Drang: J.W.Goethe, F. Schiller James Macpeherson grobljanska poezija gotski romani
Jean-Jacques Rousseau
J.G.Herder, jenska skupina: braća Schlhgel, Ludwig Tieck, Novalis razvijeni romantizam: Heinrich Heine prva generacija – jezerski pjesnici: Wordsworth, Coleridge, Roberth Southy druga generacija: Byron, Shellay, John Keats romanopisac Walter Scott Amerika: Edgard Allan Poe Francois-Rene de Chateaubriand, Alphonse de Lamartine, Victor Hugo Puškin, Ljermontov - 51 -
- najveći i najsvestraniji njemaĉki knjiţevnik - predvodnik skupine mladih njem. knjiţevnika – (Oluja i nagon) - tvorac - svojim stvaralaštvom spaja njemaĉki predromantizam i romantizam - tvorac pojma svjetska knjiţevnost - zagovornik humanistiĉke ideje o postupnom napretku ĉovjeka - najveće djelo – dramska pjesma - objavljen 1774.
preko noći stekao europsku slavu i izvršio snaţan utjecaj na duh svoje eophe ( ) – pisan u obliku pisama - roman se sastoji od Werterovih pisama (subjektivan pripovjedaĉ u 1. licu) i izdavaĉeva dodatka (pripovjedaĉ u 2. licu) - 3 najvaţnije romantiĉarske teme: LJUBAV, PRIRODA i UMJETNOST - romantiĉarima je priroda – utjeha - utoĉište - zamjena za ljudsko društvo - boţansko savršenstvo prirode – romantiĉarski lik - osjećajni intelektualac, umjetnik, idealist, plemenit i ĉovjeĉan - neprilagođen društvu i pesimistiĉan - sukob s društvenim normama i ustaljenim stavovima – lik suprotstavljen Wertheru – najsvetije duhovno stanje, stapanje duša, oĉitovanje boţanskoga u dušama ljudi „Jedino ljubav ĉini ĉovjeka potrebnim na ovom svijetu “ - romantiĉarska vizija ljubavi je - kompozicija: poštuje kronologiju događaja - formalno roman podjeljen u 2 dijela, omeđena Wertherovim odlaskom iz Wahelheima - stil: romantiĉarski – uzvišen, patetiĉan, retoriĉan, proţet lirizmom →
→
- ameriĉki pjesnik, pripovjedaĉ i kritiĉar - s tri godine postao siroĉe - umire siromašan i slavan – od bohemskog ţivota i alkoholizma - naisao oko 70 pripovijesti – nastavlja se na engleske „gotske“ romane strave i uţasa te fantastiĉke pripovijesti njemaĉkih romantiĉara - novele pune tajanstvenih i jezovitih zbivanja - pobornik „ĉiste umjetnosti“ (prethodnik i ) - poezija – „ritmiĉko stvaranje ljepote “ - 52 -
- otac moderne detektivske priĉe i znanstevno-fanatastiĉne literature - najpoznatija poema - antologijske pjesme: Anabel Lee, Pobjedniĉki crv, Heleni - svoje pripovijetke dijelio na: – pripovijetke s bizarnom temom ubojstva ili zagonetke – pripovijetke u kojima je teţio ozbiljnijem poetskom uĉinku - fantastiĉna pripovijest - strava izvan kontrole razumskih procesa - motiv crnog maĉka – mistiĉnost - priviđenje - neoĉekivan preokret
- 17. st. - jeziĉno povezivanje i zagrebaĉki biskup poziva na skupljanje narodnog stvaralaštva (1813.-1860.) borba za utvrđivanje i spoznanje jeziĉnog nacionalnog identiteta – osnovno obiljeţje nacije inicijativa Lj. Gaja i hrv. preporoditelja (na temelju štokavskog narjeĉja) potvrda narodnog identiteta - buđenje nacionalne svijeti - knjiţevnost ima i : konstituiranje moderne hrvatske nacije, i to najprije u okviru ilirske ideje, a kasnije u hrvatskim okvirima - 1813.-1843. – – politiĉko obiljeţje Ljudevit Gaj – ujedinjenje juţnoslavenskih naroda - ilirizam = ideja za kulturnim ujedinjavanjem juţnih Slavena - kroatizam = oznaka za politiĉki ţivot Hrvatske - 1830. - 1835. Novine Horvatszke Danica Horvatszka, Slavonszka i Dalmatinszka - 1836. štokavsko narjeĉje knjiţevni jezik Novine ilirske i Danica ilirska →
→
→
→
→
→
→
→
→
- 53 -
→
gramatika Vjekoslava Babića
- ĉitaonice - 1839. – Sisak – Ivan Kukuljević Sacinski: (prva hrv. pov. tragedija) - 1840. – Zagreb - 1842. – sukob Ljudevita Gaja i Stanka Vraza – preporod politiĉki pokret - knjiţevnost utilitaristiĉka – preporod domoljubni i umjetniĉki pokret - 1842. - 2. 5. 1843. – 1. politiĉki govor na hrv. jeziku - 1842. Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović i Stanko Vraz - 1843. – zabrana ilirskog imena sukob s Mađarima i mađaronima →
→
→
→
→
→
→
→
→
-
= domoljubne pjesme koje pjevaju o slavnoj narodnoj prošlosti, tuţnoj sadašnjosti i optimistiĉnoj budućnosti programske pjesme – napisane s toĉno određenim ciljem = pjesniĉki oblik sliĉan budnici, ali s elementima koraĉnice ljubav prema ţeni = ljubav prema domovini →
- epika u stihu pr.Demeter: Grobniĉko polje , Maţuranić: Smrt Smail- age Ĉengića - preporodna proza - putopis →
- 1838. Dimitrija Demeter: Dramatiĉka pokušanja (1. knjiga) Ljubav i duţnost , Krvava osveta - 1839. Ivan Kukuljević Sacinski: Juran i Sofija ili Turci kod Siska - 1839. Dimitrija Demeter: Dramatiĉka pokušanja (2. knjiga) Teuta : - buđenje nacionalne svijesti - štokavština - kolektivizam (nasuprot dotadašnjem induvidualizmu) - aktivnost, dinamika, optimizam, svjetlo (nasuprot dotadašnjoj pasivnosti, pesimizmu i introvertiranosti junaka) →
→
- rođen u Krapini u obitelji u kojoj se govorio njemaĉki jezik - pohađao latinsku gimnaziju u Varaţdinu i njemaĉku gimnaziju u Karlovcu - studirao filozofiju u Beĉu i Grazu; pravo u Pešti - 1830. u Budimu kao student objavljuje – zalaţe se za reformu grafije (slovopisa) - dvojeziĉna – na hrvatskom (kajkavski) i njemaĉkom jeziku - utjecaj pavla Rittera Vitezovića jedan pisani znak (grafem) za svaki glas (fonem) za pisanje palatala predlaţe jednoslovne s → →
- 54 -
- 1835. u Zagrebu pokreće hrvatske novine – Novine horvatske kulturni dodatak Danica horvatska, slavonska i dalmatinska izlazile od 10. 1. 1835. do 30. 6. 1849. autentiĉan povijesni izvor izraţavale preporoditeljsku djelatnost – politiĉku i kulturnu - knjiţevna djela doţivljava kao sredstvo za postizanje politiĉkih ciljeva NOVI PRIJEDLOG GRAFIJE - Kratka osnova nije imala većeg odjeka - ĉlanak objavljen u Danici rješenje kojim ţeli uvesti jedinstven slovopisni sustav za ilirski jezik (preuzeli ga i Slovenci) → → → →
→
ĉ, ţ, š đ, dţ, lj, nj ć ije/je (za glas jat)
tildu zamjenjuje kvaĉicom: ĉ, ţ, š predlaţe dvoslove (sa zarezom umjesto toĉke na j): dj, gj, lj, nj uvodi znak za slovo iz poljskog jezika rogato e
- poznata po prvom stihu Još Hrvatska ni propala - napisana 1832., objavljena u prvom godištu Danice - prototip preporodne hrvatske domoljubne pjesme – - ujedinjenje Hrvata – slavljenje ţivotne radosti, a osobito vina i vinskog raspoloţenja - slavna prošlost, teška sadašnjost, optimistiĉna budućnost - slavljenje domovine - 9 strofa po 8 stihova (4 distiha) - rima ababcdcd - svaki drugi stih na izmjence osmerac i peterac - brz ritam - kajkavski jezik
- Grabrovnica kraj Đurđevca, 1818. – Fahrafeld, Donja Austrija, 1872. - završio vojnu akademiju u Beĉkom Novom Mjestu - austrijski ĉasnik na sluţbi u Italiji i drugim dijelovima Monarhije - u poĉetku piše na njemaĉkom - nauĉio hrvatski prevodeći Osmana na njemaĉki - na sluţbi u Zadru upoznaje ideje ilirizma i otad piše samo na hrvatskom - zbirke pjesama: Prvenci, Nove pjesme, Pjesniĉka djela Petra Preradovića - budnica – buđenje nacionalne svijesti - nagovještaj preporoda - utjecaj narodne poezije (ponavljanje) - 5 sestina, stih osmerac, rima abcbdd - 55 -
- objavljena u Zori dalmatinskoj urednika Ante Kuzmanića - refleksivna lirika - alegorija - putnik traţi utoĉište
→
– ĉovjek izvan domovine je kao putnik bez smještaja, lutalica
- poziv na povratak domovini - stih osmerac, 20 strofa po 5 stihova, rima abccb - pjesma ima autobiografskih elementa - lirska, ljubavna - intimna pjesma - lirski subjekt traţi mjesto da sahrani svoju ljubav – more ne, zemlja ne – već zvjezdano nebo - prekogrobna ljubav - pjesnik ţeli saĉuvati ljubav od ostatka svijeta romantiĉarska otuđenost - sjetno i tjeskobno raspoloţenje - bajronovski motiv mrtve ljubavi i metafiziĉnosti smrti - lirski deseterac, pet katrena, rima abab - pjesma je napisana nakon smrti pjesnikove ţene Paule – Pavice →
- refleksivna pjesma - nezasitnost ljudi i neprestana ĉeţnja romantiĉarska beskrajna bol - lirski deseterac, 4 katrena, rima abab →
- refleksivna pjesma - dvojnosti i gorĉina pjesniĉkog poziva - sudbina pjesnika na razmeđu svijeta duha i materijalnog svijeta - osmerac, 12 katrena, rima abcb
- Novi Vinodolski, 1814. – Zagreb, 1890. - gimnaziju završio u Rijeci, u liceju u Zagrebu upisuje filozofiju, potom studira pravo - pridruţuje se ilirskom pokretu - 1840. odlazi u Karlovac u sluţnu gradskog magistrata - 1848. prestaje pisati i bavi se politikom - 1858.-1872. – predsjednik Matice ilirske - 1861.-1866. – hrvatski kancelar (premijer) - 1873.-1880. hrvatski ban ( ) - napisao dopunu za Gundulićevog Osmana - zajedno s dr. Jakobom Uţarevićem izdaje (1842.) - rođenjem ĉakavac, ali pristaje uz Gajeve ideje i piše na štokavštini
- 56 -
- epski spjev (kraće od epa) - inspiracija: – smrt turskog silnika Smail-age Ĉengića, kojeg su ubili Crnogorci u istoĉnoj Hercegovini 1840. godine ne drţi se povijesne istine preradio događaj i prikazao ga u preporodnom duhu: narod, koji se bori za svoju slobodu, kaţnjava silnika, koji ga tlaĉi tradicija - 5 pjevanja nejednake duljine: - saţeta fabula: radnja traje kratko, a događaji su ispriĉani u 5 nanizanih slika nema mnogo epizoda i digresija - likovi – →
→
→
→
- bajronovski demonski lik - demonske osobine: oholi silnik, zlotvor, krvnik, tašt
- osobine potlaĉenog naroda koji se bori protiv silnika: skromnost, hrabrost, religioznost, spremnost umrjeti za domovinu - vodi iz zajedniĉki cilj i Boţja ruka - polarizacija likova simboliĉno pokazuje općeljudsku razinu djela: Smail-aga (Turci) islam Istok silnik Zlo ĉeta (raja) kršćani Zapad ţrtva Dobro – epsko-lirski elementi pripovijedanje ĉesto prekinuto: – brojne pjesniĉke slike (refleksijama, aforizmima) →
(kao da s njim vodi dijalog)
-
– saţetost jeziĉnoga izraza i istodobno njegova refleksivnost uzor – štokavština Ivana Gundulića - osmerci i deseterci (stihovi hrvatske epske umjetniĉke i narodne knjiţ. baštine) - spojio – umjetniĉko i narodno →
- dubrovaĉka knjiţ. (Gundulić) - Andrija Kaĉić Miošić - uzvišeno - stilske figure iz hrv. umjetniĉke epike
- narodna epska pjesma - narodna lirska pjesma - jednostavno - stilske figure iz narodne epike (npr. slavenska antiteza u Noćniku ) - spjev kao narodna pjesma
- spjev kao umjet. romantiĉarsko djelo - lik Smail-age prenaglašeni osjećaji, demonska priroda - humanizacija krajolika mijenjanje izgleda ovisno o proţivljavanju ljudi (elegija) →
→
(davorija)
- 57 -
(poema) (ljubavna lirika) (refleksivna) (diskurzivni, putopis) (budnica)
- od 1860. do 1881. - elementi romantiĉarskog i realistiĉnog stila – ukinut Bachov apsolutizma - Šenoa sa javlja svojim prvim knjiţevnim radovima . – smrt Augusta Šenoe - afirmacija u knjiţevnosti - hrvatski jezik – sluţbeni - politiĉke stranke: 1. - biskup Josip Juraj Storssmayer - federativno uređenje Austo-Ugarske Monarhije - duh – suradnja Juţnih Slavena unutar Monarhije →
→
- simpatizeri: August Šenoa i većina knjiţevnika predrealizma (npr. Adolfo Veber Tkalĉević) 2. - Ante Starĉević (Otac Domovine) - beskompromisna borba ze hrvatsku samostalnost - simpatizeri: knjiţevnici realizma (afirmirani nakon 1881.) 3. - ujedninjenje s Mađarima - Mirko Bogović – August Šenoa: Naša knjiţevnost iznosi svoj literarni program – Hrvatsko-ugarska nagodba - Banska Hrvatska i Slavonija Mađarska - Dalmacij i Istra Austrija - geslo Prosvjetom k slobodi Zagreb – kulturno središte svih Hrvata - jedino prosvjećivanjem i ekonomskim osamostaljivanjem se moţe ostvariti sloboda - stipendije mladim intelektualcim i knjiţevnicima (Šenoa) - pomagao: ĉitaonice, ĉasopise i razna kulturna društva →
→
→
→
- 58 -
- 1861. na Hrvatskom saboru predlaţe osnivanje -
– prvi ban puĉanin - prethodno razdoblje obiljeţio knjiţevnim radom, a ovo politiĉkom djelatnošću kao ĉlan Narodne stranke - proveo korisne reforme: sudstva, školstva, zdravstva - osnovao mnoge znaĉajne institucije - umjerena politika i suprotstavljanje svakom radikalizmu sukob s ostalim ĉlanovima stranke - stav prema Crkvi sukob s Strossmayerom →
→
- Zagreb, 1838. – 1881. - osnovnu školu završio u Zagrebu, a gimnaziju u Peĉuhu i Zagrebu (odlikaš) - zbog politiĉke nepoćudnosti nije primljen na Orijentalnu akademiju - studirao pravo u Zagrebu i Pragu nikad nije završio fakultet - preselio se u Beĉ novinarstvo - uređivao listove Glasonoša i Slavische Blätter i bio dopisnik Pozora - vratio se u Zagreb gradski biljeţnik - urednik ĉasopisa Vijenac od 1874. - umjetniĉki ravnatelj i dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta - potpredsjednik Matice hrvatske - gradski vijećnik →
→
→
- jedan od naših najplodnijih pisaca – okušao se u svim rodovima i vrstama - stvaralaštvo zapoĉeo lirskim pjesmama i novinskim napisima - prvo knjiţevno djelo – – nije postigla zapaţen uspijeh - zbirka lirskih pjesama Zimzelen - Budi svoj – socijalna i politiĉka pjesma - epske pjesme – od kojih su poznatije: Propast Venecije, Smrt Petra Svaĉića, Prokleta klijet, Kugina kuća, Postolar i vrag i Kameni svatovi -
-
Turopoljski top, Prijan Lovro, Kanarinĉeva ljubovca, Barun Ivica, Karanfil s pjesnikova groba i dr. : Zlatarovo zlato, Ĉuvaj se senjske ruke, Seljaĉka buna, Diogenes i Kletva koju je nakon Šenoine smrti dovršio J. E. Tomić Mladi gospodin, Vladimir, Prosjak Luka, Branka
: - komedija Ljubica - feljtoni Praški listovi i Zagrebljuje - knjiţevnoteorijski ĉlanci Naša knjiţevnost, Zašto pišemo?, O hrvatskom kazalištu - napisao kraću teoriju knjiţevnosti O poetici - 59 -
- bavio se i prevođenjem prevođenjem s mnogih stranih jezika - utemeljio je modernu hrvatsku umjetniĉku prozu roman, feljton, pripovijetku - utemeljio našu kazališnu kritiku - prvi upotrijebio termin - izvorni govornik kajkavac, djelom utjecao na prihvaćanje štokavice (1871.) - prvi umjetniĉki vrijedan roman novije hrvatske knjiţevnosti - povijesni roman : - paralelna fabula; obiĉno se prepleću tzv. javna i privatna događanja - romantiĉarski elementi fabule: fabule: spletke, otmice, tajne, tajanstveni dobroĉinitelji, iznanadna prepoznavanja i sl., ĉime je Šenoa svjesno ţelio privući ĉitateljsku publiku - stalne skupine likova: povijesno utemeljeni likovi, likovi intigranata, fatalne ţene, idealni ljubavnici ljubavnici - suprotni postupci u karakterizaciji likova: crno-bijela tehnika, ali i ralistiĉka karakterizacija (osobito „malih“ ljudi, ljudi iz puka) - sustavna rekonstrukcija povijesnih okolnosti u koje je smještena radnja romana prouĉavanjem arhiva, starih kronika i drugih izvora - isprepliće se (histeriĉnost) i te romantiĉarski i realistiĉki knjiţevni postupak - uzor: Walter Scott - dva plana zbivanja: 1. – sukob – sukob Zagrebĉana i Stjepka Gregorijanca oko prava na Medvedgrad 2. – ljubav – ljubav između Zagrebĉanke Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca, Stjepkova sina (zabranjena ljubav građanke i plemića) →
- pripovijetka - prvo pravo realistiĉko knjiţevno djelo u hrvatskoj knjiţevnosti - afirmacija tipiĉne realistiĉke teme: teme: propadanje intelektualca seoskog podrijetla u sukobu s malograđanskom sredinom - sloţena uokvirena kompozicija razvijena tehnika knjiţ. stvaranja stvaranja na poĉetku između pripovijedaĉa i udovice na temu pisac zastupa tezu da mali narod ima veliku povijest vrijednu opisivanja - pripovjedaĉ – Šenoa – Šenoa u 1.licu →
→
- 60 -
- 1830. – 1830. – 1870. 1870. - vodeće naconalne knjiţevnosti: francuska, ruska i engleska knjiţevnost - snaţna opreka prema filozofiji i knjiţevnosti romantizma idealizam lirska pjesma i poema, roman u stihovima inzimne osobe neobiĉnih sudbina (romantiĉarski likovi) psihološka, crno-bijeli crno-bijeli likovi pesimizam, pasivizam, svjetska bol
priroda (osobito egzotiĉni krajevi) knjiţevni, poetiĉni jezik estetska
materijalizam (pozitivizam) (pozitivizam) roman i pripovijetka obiĉni ljudi iz svih društvenih slojeva, uklopljeni u društvo i uvjetovani njime (tipovi) socijalna-psihološka, socijalna-psihološka, likovi u razvoju aktivan odnos prema ţivotu, ambicioznost grad (svakodnevni ţivotni prostori) jezik sredine analitiĉko-apoznajna analitiĉko-apoznajna (kritiĉka)
- polazi od Aristotelova shvaćanja umjetnosti kao oponašanja prirode - franc. kritiĉar Champfleury – prvi – prvi upotrijebio termin realizam (1957.) zagovara poetiku realistiĉkoga romana - predmet pokazivanja mora biti današnji ĉovjek u modernoj civilizaciji - uzori: Balzac, Charles Dickens i Gogolj : - predmet prikazivanja: ţivot, stvarnost, tj. društvo - analitiĉka metoda - naĉelo istinitosti - naĉelo tipiĉnosti - objektivnost - realisti teţe i spoznaji društva - oslanjaju se na rezultate znanosti – znanosti – prirodnih prirodnih (biologija, zoologija) i društvenih (sociologija, psihologija) - knjiţevnost ţeli postati →
- provode te ih primjenjuju na likove i situacije - teme iz svakodnevnog ţivota - nastoje likove prikazati u tipiĉnim situacijama: u njihovim obiteljima, u društvu
- 61 -
kojem pripadaju – nositelji – nositelji zajedniĉkih osobina jedne skupine ljudi - karakterizacija lika – lika – vrlo vrlo znaĉajna - likovi nikada nisu jednoliĉni nisu jednoliĉni prikazani u psihološkim nijansama (vrline+mane) - razvijeni – razvijeni – tijekom tijekom radnje doţivljavaju doţivljavaju - iz svih društvenih slojeva →
→
- objektivan – objektivan – distanciran distanciran od likova - ne komentira zbivanje i nastoji biti neutralan - jezik pripovijedaĉa ≠ jezik likova – jezik – jezik u funkciji karakterizacije likova – likova – odraţava odraţava podrijetlo i obrazovanje - preuzima ulogu epa - njem. filozof Hegel – Hegel – roman roman postao građanska postao građanska epopeja epopeja - metoda opisivanja i pripovijedanja - ţele detaljno analizirati društvo i istinito istinito ga prikazati →
- obiljeţja: ĉvrsta fabula, kronološka i pregledna radnja, psihološko-socijalna psihološko -socijalna motivacija, likovi koji ĉitatelja potiĉu na identifikaciju, stil i jezik pristupaĉan širokoj publici - fabula nije komplicirana i nije sama sebi svrhom – svrhom – podređena podređena oblikovanju karaktera - realizam – realizam – posljednje posljednje ĉvrsto razdoblje europske knjiţevnosti
- Tours, 1799. – 1799. – Pariz, Pariz, 1850. - francuski realizam (19. st.) - utemeljitelj socijalnog i kritiĉkog realizma, te europskog realistiĉkog romana - profesionalni pisac golem knjiţevni opus (90-ak romana, 5 drama, niz pripovijesti i novel) – cikus – cikus – – sva sva djela napisana od 1829. ciklus romana i pripovijedaka povezanih istim likovima tema: tema: analiza francuskog društva prve polovice 19. st. slika francuskog društva i njegov pogled na svijet →
→ →
→
- 62 -
LJUDSKA KOMEDIJA STUDIJE IZ DRUŠTVENOG ŢIVOTA
FILOZOFSKE STUDIJE
ANALITIĈKE STUDIJE
prizori iz privatnog ţivota prizori iz provincijskog ţivota prizori iz pariškog ţivota prizori iz politiĉkog ţivota prizori iz vojniĉkog ţivota prizori iz seoskog ţivota
- kritizirao francusko društvo – prikazao razvoj kapitalistiĉkih društvenih odnosa i propadanje tradicionalnih moralnih vrednota – osnovna pokretaĉka snaga u svim njegovim djelima - na prijelazu iz (osnovna koncepcija djela – zapletene i ĉesto nevjerojatne intrige, jednostrano ocrtani karakteri) u (izvanredan dar zapaţanja i minuziozna toĉnost opisa) - oblikovanje likova i prostora u realistiĉkom romanu: - portretiranje – fiziĉki opisi, socijalni i psihološki portret - portretiranje s pomoću ambijenta – opisi prostora proširuju naša znanja o liku (slike predmeta, situacija i prizora pune su mnogobrojnih detalja) - detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje – pisac nastoji ostvariti dojam istinitosti i uvjerljivost - teorija sredine ( ) - vrlo – ĉitateljevu pozornost usmjerava na uvodni dio romana, a rasplet mu je vrlo kratak i obiĉno ukljuĉuje neki obrat u radnji - u skupini Studije iz društvenog ţivota (Prizori iz pariškog ţivota ) : uspon u visoko društvo; oĉinska ljubav; društveni ţivot Pariza : pansion „Dom Vauquer“ - uvodni opis od izvanjskog (eksterjer) prema unutrašnjem (interjer) (ne poklapa se s vremenom u romanu) detaljan, poduţi opis kraćih trenutaka, a brzo, kratko ispripovijedani duţi vremenski preiodi - vrlo sloţena i dramski koncipirana kompozicija (vezane uz stanare pansiona) 1. – bezgraniĉna i neuzvraĉena oĉinska ljubav sav svoj imetak daje oboţavanim kćerima (Anastasie i Delphine) posljednje godine ţivota provodi sirotinjski i usamljeno u pansionu umire – na samrti uviđa pravo lice svojih kćeri kćeri mu ne dolaze na pogreb →
→
→
→ →
→ →
- 63 -
2.
– jedan od najĉešćih likova Ljudske komedije spona između malograđanske sredine pansiona (u kojem se iz samilosti sprijateljuje sa starim Goriotom) i bogatih salona bankarskog i aristokratskog društva u koje se ţeli probiti (vojvotkinja Beauseant) 3. (lik koji će pod raznim imenima odigrati kljuĉnu ulogu u kasnijim Balzacovim djelima) duhovni otac mladog Eugena – upoznaje ga s nesmiljenošću društvenoga poretka i upućuje ga u tajne uspijeha unutar njega (do uspijeha treba gaziti i preko mrtvih) dramska kompozicija roman: sukobi stari/mladi, roditelji/djeca, bogati/siromašni, pošteni/iskvareni - postupci uoĉavanja i uopćavanja pri stvaranju određenog knjiţevnog tipa - unutarnji monolozi - sveznajući realistiĉki pripovjedaĉ – nepristran i toĉan prikaz društvene sredine sa svim problemima toga vremena - detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje - Balzacova tehnika opisivanja sadrţi barem 3 elementa: 1. – detaljni vanjski opis likova i prostora 2. – ugođaj, karakterne osobine 3. – imovinsko stanje, sicijalno podrijetlo, klasna pripadnost - društvena uvjetovanost likova – „vjeĉni otac“; „Krist oĉinstva“ - bezuvjetna oĉinska ljubav prema nezahvalnim i sebiĉnim kćerima - prevelika ljubav prema kćerima propast - u posljednjim trenucima shvaća istinu, ali se ubrzo vraća svojoj slijepoj ljubavi umire „Nasie! Fifine! – reĉe otac – Ah moji anđeli! – i odleti njegova duša.“ monoman - ĉovjek kojim potpuno vlada jedna strast, statiĉan lik, ne mijenja se – mlad, pun nade i entuzijazma - zaveden sjajem visokog društva (ţeli postati njegovim djelom, ali i saĉuvati vrijednosti koje su mu usađene odgojem ) - sumnja u mogućnost uspijeha poštenim radom spoj razuma i osjećaja – vole oca dok im daje novac, egocentriĉne, emotivno hladne - ne preţu ni pred ĉim kako bi postigle svoj cilj - nisu sposobne uzvratiti ljubav – licemjer i pokvarenjak - odbijegli robijaš (Bjeţismrt ) - dolazi iz najniţih pariških slojeva (borba za goli ţivot) →
→
→
→
→
→
→
→
- 64 -
- izruguje zakone, istiĉe njihovu nedosljednost - razotkriva pravo naliĉje velegradskog ţivota (novac i interes upravljaĉi ljudskih sudbina) romantiĉarski koncipiran lik - svi vaţniji likovi ţrtve su opsjednu tosti jednom strašću ili fiksnom idejom →
- Roune, 1821. – 1880. - francuski pripovjedaĉ i romanopisac - studirao pravo u Parizu teško se snalazi u novoj sredini - prekida studij zbog duševne bolesti i posvećuje se pisanju - mladenaĉka knjiţevna djela romantiĉarskog i autobiografskog karaktera - kasnija – zrelija teţnja za postignućem apsolutnog realizma - Madam Bovary – optuţba zbog povrijede javnog ćudoređa - romani: Gospođa Bovary, Sentimentalni odgoj →
→
→
Đ
- tema: isprazna emotivnost kao proizvod plitke sredine - sukobi: Emma Charles Emma okolina Emma Emma simbol nemoćne ĉeţnje - mijenjanje likova tijekom romana - malograđanska srdina provincijskog gradića - 3 dijela: – pojam skovan prema liku iz romana - znaĉi nemoćnu ĉeţnju osrednjih duhova prema visinama, melankoliĉnu volju za junaštvom i poezijom u zatvorenoj kuli ugašenih ţelja, neostvarivih ambicija, zavisti i svagdašnje dosade August Šenoa: bovarizam – svojstvo drţati se drugim nego to ĉovjek jest ↔
↔
↔
→
→
promatraju društvo, prouĉavaju razliĉite izvore, detaljno se pripremaju za pisanje svi pariški društveni krugovi
malograđansko društvo u francuskoj provinciji
balzakovski opisi: detaljiziranje, inventarizam, opis u funkciji karakterizacije lika
- detalji opisane zbilje ĉesto dobivaju metaforiĉka znaĉenja - sceniĉnost opisa, sliarski opisi, tehnika filmske montaţe u masovnim scenama
poticaj: anegdota
poticaj: novinski ĉlanak iz crne kronike tip malograđanina, provincijalca, lihvara, tip nezadovoljne provincijalke linearna kronološka trodijelna kompozicija bez
tip malograđanina, tip studenta koji se ţeli uspeti na društvenoj ljestvici, tip Pariţanke uzroĉno-posljediĉna, kronološka; uoĉljive su faze epkse - 65 -
kompozicije sveznajući; komunicira s ĉitateljem dio Ljudske komedije
izraţenih kompozicijskih faza (po uzoru na jednoliĉno protjecanje ţivota) sveznajući i potpuno neutralan, nikad se „ne vidi“ u tekstu i ne komunicira s ĉitateljem samostalno djelo
- Ukrajina, 1809. – Moskva, 1852. - ĉinovnik, profesor povijesti na sveuĉilištu i odgojitelj - proputovao Europu - umro pišući roman Mrtve duše - odrekao se knjiţevnog opusa umro pomraćena uma - osnivaĉ ruskog realizma „Svi smo mi ispali iz Gogoljeve Kabanice “ →
→
- pripovijetka - slika ruskog birokratskog društva – sociološko-psihološka karakterizacija - fantastiĉan obrat - odstupanje od realistiĉke poetike : - jednostavnost fabule, realistiĉna minucioznost - groteska i kontrasti - ironija i humor – „smijeh kroz suze “ →
- uz Tolstoja najveći predstavnik ruskog realizma - sudjelovao u utopijsko-socijalistiĉkom kruţoku Petraševskoga osuđen na smrt, pomilovan i prognan u Sibir (9 godina) - Moskva Petrograd Sibir Moskva - pod utjecajem: zastupao napredne društvene poglede (roman Bijedni ljudi ) robije socijalne revolucije - nakon povratka s robije (opisana u romanu poniţeni i uvrijeđeni ) napušta revolucionarnu djelatnost nova tematika: moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i zla, krivnje i odgovornosti : Zloĉin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi, Bijesovi progovara o socijalnim, moralnim, etiĉkim, filozofskim i religijskim temama dugotrajne i - prekapa po najskrivenijim dijelovima ljudske psihe →
→
→
→
→
→
→
→
- 66 -
- utemeljitelj psihološkog romana (psihološka analiza – ljudska podsvijest) : 1. cinici i buntovnici protiv društva, razvratnici i nemoralni tipovi 2. poţrtvovne, nesebiĉne liĉnosti, koje su u ţivotu odabrale put ljubavi, patnje i pasivne poboţnosti - utjecao na: moderni psihološki roman toka svijesti, ekspresioniste i egzistencijaliste - najpoznatiji roman - ţanrovski ga teško odrediti (kriminalistiĉki, društveni, psihološki), prije svega - razmatra probleme zloĉina i kazne, grijeha i ispaštanja, prava i pravde - poĉetak romana - napetost fabule, nepouzdani pripovjedaĉ - zanimljiva fabula, uzeta iz kriminalistiĉkog romana, ali ona nije sama sebi svrhom - njena prikazivanje psihologije lika u kritiĉnim situacijama - uvod – planiranje zloĉina - središnji dio – zloĉin i psihološka kriza nakon toga - završni dio – priznanje zloĉina - epilog - kazna - motiv ubojstva kostur i povod za propitivanje teoloških, filozofskih i moralno-etiĉkih pitanja : sudbina siromašnog petrogradskog studenta , koji se iz „viših ciljeva“ odluĉi za zloĉin (ubojstvo stare lihvarke Aljone Ivanove, ĉijim je novcem namjeravao pomoći svojoj obitelji, obitelji Marmeladovih i drugim „poniţenim i uvrijeđenim“, i njezine sestre Lizavete) svoj ĉin opravdava o postojanju pojedinca, genija, kojemu je dopušteno prekoraĉiti granice morala (teorija o „višim“ i „niţim“ ljudima) – pov. pr. Napoleon - realistiĉna vjerna slika bijede velegrada - psihološka razrada unutarnjih sukoba glavnog lika ( ) teţište na raspravi o „vjeĉnim“ pitanjima - elementi sociološke, psihološke i filozofske motivacije – prostori u skladu psihološkim stanjem (mraĉni, bijedni) : - realistiĉne situacije i opise - filozofsku simboliku - publicistiĉki prozni izraz - fantastiku koja je najĉešće motivirana izvanrednim psihiĉkim stanjima (snovi, haluciancije, bolesna svijest) - intuiciju, predosjećaje i iracionalno - radnja se odvija u 9 i ½ dana = temeljna poruka djela (Evanđelje) - preteĉa modernog psihološkog romana toka svijesti →
→
→
→
- 67 -
-
: - ime = osoba koja se raskolila (podijelila) i koju muĉe dvojbe - dolazi iz ruske provincije u Petrograd; propali student - lud, paranoiĉan, svojeglav, razdraţljiv, povuĉen - ţeli bolji i pravedniji svijet - ţeli prikriti tragove svoga zloĉina, a istovremeno ĉudnim postupcima privlaĉi paţnju i potiĉe sumnju istraţitelja - ne osjeća krivnju - svoj zloĉin priznaje - na kraju priznaje zloĉin i odlazi na robiju u Sibir (8 godina) gdje doţivljava moralni preporod ''Ja sam sebe ubio, a ne babu! '' – student ţeljan uspijeha, pametan, siromašan - ţeni se Dunojm (Rasoljnikovova sestra) - vedar i društven - pouzdan i dobar prijatelj i ĉovjek – bavi se prostitucijom kako bi prehranila obitelj patnica, milosrdnica (ţrtvuje sebe za druge) - osjećajna i suosjećajna - utjeĉe na Raskoljnikova da prizna zloĉin (ne moţe shvatiti filozofsko objašnjenje ubojstva) - vjernica (Raskoljnikovu daje drveni kriţ i Evanđelje) - najmoralniji lik u romanu (ne postaje ĉisto crno-bijeli likovi) pozicija religije: jednakost svih ljudi (religijski = humanistiĉki pristup) – lijepa - voli brata i spremna je udati se za potpunog stranca kako bi ga financijski osigurala (on joj to ne dozvoljava: Ili ja ili Luţin bratsko-sestrinska ljubav) - ţrtvuje se za svoju obitelj (poţrtvovna); patnica - skromna - pametna, obrazovana, dobro odgojena, ponosna, razborita, velikodušna - podrška majci; psihiĉki jaka →
→
- uštogljen i naoĉit - nedostojan Dunje - umišljen, egocentriĉan, tašt (imućan, utjecajan) - materijalist i karijerist (škrt) - zloban i pokvaren (podvaljuje Sonji novce kako bi ju optuţio za krađu) ostali likovi: Marmeladov i Katerina Ivanova (Sonjin otac i maćeha), istraţitelj Profirije Petroviĉ, sluškinja Natasja .... 1. socijalni – siromaštvo i bijeda dovode do moralnog pada pojedinca (Sonja) 2. moralni – je li dopušteno ubiti nekoga tko je zao poput lihvarice (smije li se nemoralnoga (lošeg) ĉovjeka ubiti da bi nekom drugom - 68 -
bilo bolje) 3. intelektualni – razmišljanje o stanju društva, razrađuje filozofiju zloĉina 4. psihološki –unutrašnje dvojbe glavnog lika prije i poslije zloĉina (potreba za opravdanjem zloĉina i zloĉinca, griţnja savjesti, spas u Evanđelju) - Dostojevski stvara novi tip psihološkog romana koristeći se novim pripovjednim tehnikama za oslikavanje dubine ljudske duše i podsvijesti polifonijski roman u kojem prevladava dijalog sukobljavanje likova razliĉitih svjetonazora - likovi nositelji određenih ideja - buntovnici protiv društvenih nepravdi (Raskoljnikov) - ciniĉni razvratnici (Svidrigajlov) - krotki i ponizni kršćani (Sonja Marmeladova) →
→ → →
ţelja za društvenom tema otuđenja i potrage za afirmacijom identitetom vaţna, ĉvrsta, zanimljiva i uvođenje subjektivnog vremena napeta fabula preteţito utjeĉe na kompoziciju (u radn ji kronološke organizacije, koja obuhvaća 9 dana isprepleću pripovijeda o 9 vaţnih se digresije, asocijacije i dana u ţivotu glavnog lika retrospekcije) po ugledu na pouzdanog uglavnom pripovjeda iz sveznajućeg pripovjedaĉa perspektive glavnog lika pa u 3. licu postaje nepouzdan, iako „ostaje“ u 3. licu kritika društva – utjecaj filozofiĉnost romana (esejistiĉki znanosti; detaljno elementi); unutarnji monolog; opisivaje interjera i novi stiliski postupci eksterjera (ulica, krĉma, (simbolizam, navođenje snova, sobe...); govor sredine fantastika, groteska) likovi-tipovi; socijalnolikovi-ideje (likovi koji zastupaju psihološka karakterizacija razliĉite svjetonazore i filozofske likova teorije) vaţnost dijaloga; filozofsko-etiĉka karakter. likova U epsku formu realistiĉkog romana prodiru dramski i esejistiĉki elementi. (Koliko je zapravo dijela romana uzeo zloĉin, a koliki kazna? Kada poĉinje njegova kazna?) Raskoljnikov (iako je ubio 2 ţene) nije „pravi zloĉinac“ su oni koji ne mare za to što ĉine zlo drugima i brinu samo za sebe i svoju dobrobit ( iskorištavali druge i ĉinili im zlo, a sebe pritom vidjeli kao dobroĉinitelje i primjer moralnosti) →
→
→
→
- 69 -
- nastavlja se na realizam od 1870. do 1890. - ĉovjeka prouĉavaju kao (ne kao društveno) temperament, strasti i nagoni - knjiţevnost egzaktna prirodna znanost - razvio se u Francuskoj, Italiji i Njemaĉkoj - znanstveni uzori: Charles Darwin, Claud Bernard i Hippolyt Taine 1. – genetski materijal koji određuje ĉovjeka, a koji on baštini svojim podrijetlom (obitelju, narodnošću) 2. – ĉovjekovo socijalno okruţje, ali i klima i podneblje 3. – određena situacija, povijesni trenutak, okolnost u kojoj se netko konkretno nalazi →
→
→
- dati što objektivniju i precizniju sliku vidljive stvarnosti - naturalistiĉka stvaralaĉka metoda ukljuĉuje: - dokumentaristiĉki pristup građi - fotografski snimak stvarnosti - naturalistiĉku, tj. biološku motivaciju - estetiku ruţnoće - neutralnog pripovjedaĉa – razvila se na osnovi Tainova uĉenja polazi od tvrdnje da ĉovjekovo ponašanje određuju nasljedne osobine pesimistiĉna teorija koja zanemaruje ĉovjekovu osobnost i promatra ga kao predodređeno biće koje ne moţe utjecati na svoju sudbinu – prikazivanje ruţnih, pa ĉak i odvratnih ţivotnih pojava nema više „lijepih“ ni „ruţnih“ tema – sve ţivotne pojave piscu moraju biti jednako zanimljive - knjiţevne vrste: roman, pripovijetka i drama - utemeljitelj naturalizma – – Eksperimentalni roman (1880.) Zola uspoređuje romanopisca sa znanstvenikom koji eksperimentira u svom labratoriju ili s lijeĉnikom koji secira mrtva trupla romanopisac radi isto svojim likovima kako bi shvatio uzroke njihova ponašanja: postavlja ih u određene okolnosti i onda promatra i prouĉava - prikazuju teme koje su se do tad smatrale nepoćudnim za knjiţevnu obradu – ĉijim se osobama dokazuje teorija o nasljednjim osobinama - umjesto pjedinaĉnig junaka masa → →
→
→
→
→
→
- 70 -
- predmet prikazivanja: ţivot, stvarnost, tj. društvo - analitiĉka metoda - naĉelo istinitosti - naĉelo tipiĉnosti - objektivnost - roman - pripovijetka - predstavnici svih društvenih slojeva - knjiţ. lik kao društveni tip - socijalno-psihološka - jezik sredine
- dokumentaristiĉki pristup građi - fotografski snimak stvarnosti - neutralni pripovjedaĉ - estetika ruţnoće - roman - pripovijetka - drama - uglavnom predstavnici najniţih društvenih slojeva, devijantne osobe, društveni otpadnici - masa - biološka - jezik – precizan instrument spoznaje (jednostavan, ogoljen)
- reţim Khuena Hedervaryja, politiĉka razmimolaţenja, razliĉite ideološke pozicije (narodnjaci, pravaši) - nacionalna knjiţevna tradicija (pseudopovijesna proza, August Šenoa) „zakašnjeli realizam“ miješanje stilova - propadanje plemstva (nakon ukidanja kmetstva ostali bez tradicionalnih prihoda) - osiromašivanje plemstva (populacij i dijeljenje zemlje), migracije iz sela u grad; prvi val hrv. iseljenika u prekomorske zemlje - provođenje mađarizacije : - isticanje nacionalne uloge knjiţevnosti - regionalizam - ispreplitanje s naturalizmom, modernistiĉkom poetikom i romantizmom - poĉetak – pojava nove generacije hrv. knjiţevnika - kraj – poĉetak moderne : nastavljanje Šenoine romantiĉarsko-realistiĉne poetike (nacionalno-etiĉke → →
→
→
- 71 -
uloga knjiţevnosti): kritiĉki pristup, literatura orijentirana na društvenu stvarnost: poetski realizam: djela s naglašenijom psihološkom motivacijom: 1. teoretiĉari koji smatraju da hrv. knjiţ. treba traţiti uzore u ruskim piscima (ponajviše u Turgenjevu) 2. teoretiĉari koji smatraju da uzor treba biti francuska knjiţevnost (osobito Zola i naturalizam) za uvođenje naturalizma posebno se zalaţe Eugen Kumiĉić ( – ĉovjek proizvod triju skupina ĉinitelja nasljeđja (rase), sredine i povijesne situacije) – pisci prikazuju sredinu iz koje potjeĉu (KovaĉićZagorje) – pisci prikazuju pojedinaĉne sudbine, intimne strane ljudskog ţivota, zaokupljenost temama ljudskog ţivota i smrti 1. Starĉevićevska (pravaška) – prikaz ţivota , sa svim njegovim dobrim i lošim stranama naglasak na kritiĉkome odnosu prema društvenoj realnosti 2. Šenoinska (narodnjaĉka) – smisao knjiţevnosti je u isticanju moralnog aspekta hrvatskog ĉovjeka; pisac mora prikazati ţivot onakvim kakav bi on (s građanskih moralnih stajališta) : - dominiraju prozne vrste – obrada realistiĉke društvene teme zahtjeva pripovjedaĉku tehniku, opise sredine i prikazivanje likova u razvoju - dominantna knjiţevna vrsta - miješanje elemenata razliĉitih stilova: realistiĉna tema, ali se javljaju obiljeţja romantizma, sentimentalizma i prosvjetiteljstva - zlatno doba hrvatskog romana: 1880.-1900. - Kozarac i Gjalski mostovi između (socijalna analiza) i (analiza ĉovjekove svijesti i podsvijesti) – Silvije Strahimir Kranjĉević →
→
→
→
→
(1869.-1903.), Zagreb - središnji ĉasopis s najvećim brojem pretplatnika - tekstovi sluţe „odgoju“ ĉitatelja - nakon Šenoine smrti – urednik: Fran Folnegović – otvara vrata pravaški i narodnjaĉki orijentiranim knjiţevnicima – politiĉki list Narodne stranke (Zagreb) - pravaški ĉasopisi: – Janko Ibler, Milivoj Šrepel, Josip Pasarić, Jakša Ĉedomil
- 72 -
: - kritika hrvatske stvarnosti – romani i pripovijetke sa školovanje nadarene seoske djece u gradu i njihova tragiĉna sudbina (tema koju je August Šenoa uveo pripovijetkom Prijan Lovro ) suprotnost selo-grad slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovan pojavom novih društvenih odnosa propadanje plemstva nacionalno pitanje (odnos domaće stanovništvo-stranci)
- novinar, knjiţevnik, fejtonist (19. st.) - knjiţevnim radom uzdrţavao brojnu obitelj - rođen kao nezakoniti sin Rauchova vincilira Ivana Kovaĉića i Ane, bivše sluţavke završio u Mariji Gorici maturirao u sjemeništu prema preporuci ţupnika Tome Gajdeka odlazi u Zagreb doktorirao i otvorio vlastitu odvjetniĉku pisarnicu u Glini - knjiţ. rad zapoĉeo u školi (Baruniĉina lj ubav – objavljena u Vijencu ) - pisao romane, pripovijesti, feljtone i travestije (satiriĉko izrugivanje) - aktivan u politiĉkom ţivotu – zalaţe se za kritiĉki pristup hrvatskoj stvarnosti - negativan odnos prema feljtoni, satiri posebno oštar prema Šenoi literarni gavran satira Smrt Babe Ĉengićkinje (travestija) ismijao Maţuranićev rad - višeslojna fabula - likovi iz razliĉitih društvenih slojeva - teme: suvremeni društveni, politiĉki, gospodarski ţivot; javlja se i povijesna tematika →
→
→
→
→
→
→
→
→
→
→
- vrsta – roman - socijalni roman, bildungsroman (roman o odgoju ili razvitku karaktera) - autobiografski elementi – prisutni u prvom dijelu romana (djetinjtvo na selu, odlazak u grad na školovanje) registratura – Ivicin ţivot – registratura - uvodni dio – ton satiriĉan i ironiĉan – kancelarija u kojoj radi Ivica Kiĉmanović - temeljni motiv cijelog djela – razvoj i sudbina nadarenog seoskog djeĉaka Ivice Kiĉmanovića, koji je sa sela došao u grad na školovanje prateći njegov ţivot, pisac prikazuje hrvatsko društvo u drugoj polovici hrv. intelektualca seoskog podrijetla 19.stoljeća - naglask na - Kiĉmanovićeva sudbina uzdignuta do – slika rađanja moderne hrvatske inteligencije u 19. st. iskorijenjena iz jedne sredine (seoske), →
→
→
→
- 73 -
ne postiţe ukorijenjenost u drugu (gradsku) opisuje ţivotni put i tragiĉnu sudbinu Ivice Kiĉmanovića (+Mecena, Laura) Ivicin ţivot od rastanka s Laurom do zaljubljivanja u Anicu; Mihino i Justino vjenĉanje; tuĉnjava u krĉmi na Uskrsni ponedjeljak gubitak karaktera Ivice, Anice, Laure s Mihom i Ferkonjom; Anica i njezina gradska sudbina; „krvava svadba“ - organizacija pripovijedanja - 1. dio – - 2. i 3. dio – kako bi se prikazala stimultana radnja - pripovjedaĉ – u (1. dio) i (2. i 3. dio); sveznajući pripovjedaĉ - jedan od spisa zapoĉinje priĉu modernistiĉki eksperiment (Znajte dakle, ja sam vam srce i duša našeg registratora.) - razvijanje fabule – postupci karakteristiĉni za realizamu i naturalizam - postupci preuzeti iz trivijalne knjiţevnosti (tajne iz prošlosti likova, spletke, trovanja, otmice, tajanstveni dobroĉinitelji) – prati razvitak glavne liĉnosti romana – Ivice Kiĉmanovića = glavna + sporedne (epizode, retrospekcija) razgranata; sloţena i razvijena - radnja romana – epizode, retrospekcija unosi nemir i dramatiĉnost →
→
→
- upitno da li je on glavni lik – nije pokretaĉ radnje - mlad, perspektivan, razborit, dobrodušan i pametan - djetinjstvo – neduţan djeĉak koji mnogo obećava - ne uspijeva u gradu – nije dovoljna samo darovitost, nego i snalaţljivost i dvoliĉnost nije spreman pregaziti vlastita moralna uvjerenja da bi dobio ono što ţeli - odlazak u grad ga odrasta u rezigniranog ĉovjeka; ne pronalazi svoj unutrašnji mir - Kiĉmanović – ironija imena; beskiĉmenjak, pasivan, bez samoodluĉnosti - ne utjeĉe na vlastitu sudbinu, već je ona rezultat okolnosti u kojima se nalazi, tuđe volje i ţelja - „objekt na kojemu se provodi tuđa volja “ se ljudima koje upoznaje u gradu (Mecena, Ţorţ, Laura) bori se protiv njihovih poroka - gradski ţivot mu daje uvid u to kakav treba biti da bi uspio u ţivot raspad iluzija i ambicija - vraća se na selo (izbaĉen je iz Meceninog doma) - 2 ţene: – zasljepjen njezinom ljepotom, tjelesna ljubav – na kraju uviđa njezino pravo lice i odbacuje ju – njezina ĉistoća mu je draţa od Laurine pokvarenost; duhovna →
→
→
→
→
→
- 74 -
ljubav - sluţbenik u registraturi - samotan, mrk, strog, alkoholiĉar duševni slom ubija se – proraĉunata, superiorna, ironiĉna, zloĉesta i anormalna liĉnost (događaji koji su joj se dogodili + ono što je uĉinila) - pokretaĉ radnje – predodređuje i određuje sudbine ljudi - hrabra, prevrtljiva, lukava - Mecenina štićenica i ljubavnica (on joj je zapravo otac) incest - upropašten, nesretan ţivot pun razoĉaranja (realistiĉki junak) – glumi iz osobne koristi - pohlepna – voli novac - istovremeno njeţna, izigranih osjećaja i nesretne ljubavi i zloĉinka - ponašanje graniĉi s ludilom – brze promjene raspoloţenja i ponašanja - produkt propale sredine (djetinjstvo) motivacija - ohola, zla negativni lik - bezosjećajna, ne osjeća griţnju savjesti – hladnokrvno ubija - na kraju (iz njenih grudi nije tekla krv) →
→
→
→
→
- sa sela došao u gradsku sredinu sluga bogatog Mecene – – njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, a on je ustvari rob - pokušava govoriti (lustrišimuš = illustrissimus, kut namt = guten Abend) - nesklad između ţelje i stvarnosti ĉovjekova ţelja da se pretvara da je ono što nije - hvalisav, tašt, ohol - ljubomoran na Mihu i njegovo odjelo – potiĉe tuĉnjavu u seoskoj krĉmi - u duši pošten, dobar i odan ĉovjek - pometovski odnos prema svijetu - sporedni likovi: - vaţni (pisac im posvećuje veliku paţnju – neke opisuje i cijelim ulomcima) - odnos sela i grada →
→
pisac za njih ima razumjevanja Dorica, Zgubidan, Kanonik, Anica, Miho, Justa - predstavljaju lijepo, dobro, nevino - primitivni, praznovjerni i neprosvjećeni ljudi idiliĉan opis
pisac ih okrivljava i osuđuje za većinu nemoralnih djela u djelu Mecena, Laura, Ferkonja, Bombardirović, Jeluša - predstavljaju nemoralne, pokvarene, dvoliĉne i ohole ljude - ruga im se i optuţuje grad da kvari ljude gnijezdo moralne truleţi i ruţnoće
- rodno Hrvatsko zagorje prikazano lirskim tonovima, bez obzira na teţinu - 75 -
seoskoga ţivota - osjeća se prisnost i toplina u pišĉevu prikazu djetinstva - odnosi među likovima – oĉituju se u nehumanom stavu feudalne gospode prema seljaku (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao ţrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene) (pr. zelenaš Medonić, Miha) (Ţorţ) - miješaju se romantistiĉki i realistiĉki elementi →
→
→
- opis eksterjera i interjera - portretiranje likova - govorna karakterizacija - odnos selo-grad - socijalno-psihološka motivacija likova - realistiĉno prikazivanje sporednih događaja i likova - analiza društvenih nepravdi - problematika društvenog morala
- lik Laure/hajduĉice Lore njezin sotonizam i destruktivizam - lik babe Hude - prikaz Mecenine prošlosti - tragiĉan kraj – „krvava svadba“ →
- motivacija Laurinog lika njezini postupci rezultat su „oĉeve krvi“, tj. podrijetla ( ) - prikazi masovnih scena (npr. seoska tuĉnjava) →
- pribliţavanje modernom romanu - odstupanje od kronološkog prikaza zbivanja; subjektivan odnos prema vremenu - neobiĉna uokvirena kompozicija - elementi humora (selo) i ironije (grad - opis likova: vanjski opis socijalna karakterizacija etiĉka (moralna) karakterizacija govorna karakterizacija
- Senj, 1859. – Zagreb, 1905. - pripovjedaĉ, romanopisac, glazbenik - gimnaziju pohađao u Senju i Gospiću, a uĉiteljsku školu u Zagrebu - puĉki uĉitelj u Senju - o trošku vlade odlazi 1884. u Prag na glazbeni konzervatorij - nakon 3 godine vraća se u Zagreb – uĉitelj glazbe u zag. uĉiteljskoj školi, a poslije i profesor glazbenoga odgoja - svirao orgulje, skladao i prouĉavao glazbenu teoriju i povijest - 76 -
- pisao školske knjige iz glazbenog odgoja - u knjiţevnosti se javlja novelom iz bosanskog ţivota Maca (1881.) - napisao 8 romana i oko stotinu novelaţ - najobuhvatniji i najplodniji realist – - umro u snu nad rukopisom (bolovao od sušice) Tematika: 1. Senj i okolica (Posljednji Stipanĉići ) 2. društvena tematika, urbana problematika (Tito Dorĉić ) 3. ambijent gradske sirotinje (Iz velegradskog podzemlja ) - roman – povijesna zbivanja poĉetkom 19. st. u Senju (odjeci ilirizma) - suvremeno društvo društveno i moralno propadanje senjske patricijske obitelji - uokvirena kompozicija – pripovijedanje zapoĉinje prikazom Lucije i Valpurge i sadašnjosti - nakon toga pripovijedaju se događaji iz prošlosti - u posljednjim poglavljima nastavlja se pripovijedanje iz sadašnjosti - fabula prati razvoj likova - pisma – izravni „unutarnji govor“ : Ante, Valpurga, Lucija, Juraj socijalno-psihološka motivacija likova - svaki je lik predstavnik određenog društvenog tipa: - autoritativni otac – Ante - pokorna majka – Valpurga - zanemarena kći – Lucija - sin koji ne ispunjava oĉekivanja obitelji – Juraj - Lucija je – njime Novak ukazuje na nepravedan odnos prema ţenama u društvu simbol ţrtve, simbol djevojke prema kojoj se društvo ponaša nepravedno, ali i simbol pobune protiv takvog društva - laţni moral – objektivan, pripovijedanje u 3. licu – retrospektivno pripovijedanje Senj, prva polovica 19. stoljeća realistiĉki roman u kojemu se na temelju analitiĉkog pristupa prikazuju društveni problemi i ukazuje na društvene nepravde socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman – osnovna crta hrvatske realistiĉke knjiţevnosti - analiza i ocjena pojava →
→
- jedan od najboljih pripovjedaĉa hrvatskog realizma - Vinkovci, 1858. – Koprivnica, 1906. - 77 -
- gimnaziju završio u Vinkovcima, studirao šumarstvo u Beĉu - šumar - rođak Ivana K ozarca - Tenom uveo temu ljepote, njezine vrijednosti, ali i rušilaĉke snage - pripovijetka - kompozicija: 1. prikaz Tene i odnosa unutar njezine obitelji 2. Tenina probuđena tjelesnost i opĉinjenost ljepotom, koja je vodi od jednog do drugog muškarca. Na kraju joj bolest uzima ljepotu, a time gubi sve ono što ju je nakad u oĉima drugih ĉinilo vrijednom. 3. povratkom vodnika Beraneka događa se obrat: otvara se mogućnost oţivljavanja pravih vrijednosti u ĉovjekovu ţivotu koje će kuću Jerka Pavletića iznova podići, zapustjela polja ponovno pomladiti, novom pokoljenju ljepši put utrti... - slavonsko selo u promjenjenim društvenim okolnostima - obiteljski odnosi (roditelji djeca, muţ ţena) - psihologija mladog ĉovjeka (neiskustvo, zaljubljenost, ţelja za slobodom) - tema ţenske spolnosti – Joza Matijević - Jaroslav Beranek - Leon Jungman - Ciganin Đorđe - seljak propada - bogati stranac - Ciganin – glazba - Ciganka – vraĉanje – Tena i otac lijenost - regionalni karakter pripovijetke – mentalitet likova ↔
↔
→
→
- Senj, 1865. – Sarajevo, 1908. - pjesnik, kritiĉar, urednik - zbog sukoba s gimnazijskim vlastima nije mu omogućeno polaganje mature
→
- studirao teologiju na senjskoj bogoslovliji i u Rimu - završio uĉiteljski teĉaj – uĉitelj u Mostaru i Sarajevu (kao pravaš nije mogao biti uĉitelj u Hrvatskoj) - urednik knjiţevnog lista Nada - teško se razbolio - prva zbirka pjesama - tuţaljke (bugarenje ) nad hrvatskom prošlošću i sadašnjošću, iznesene iz perspektive moralnoga hrvatskog domoljuba - 78 -
- pisana pod utjecajem - osobni pristup vidljiv u dvama motivima: ĉovjekoljublju i domoljublju - zbirka – najveći domet hrvatske poezije 19. stoljeća – domovina, ĉovjek, svemir - epska pjemsa – epsko-diskurzivni - alegorijska slika ulizica i beskiĉmenjaka – otkrivena u zadnjoj strofi - kritika društvenog oportunizma - zgraţanje, osuda - psić ljubimac Kastor - oblik: klasiĉna, alkejska strofa, pripovjedaĉ u 1. licu, obraćanje - satira - sarkazam - ironija: „Polaţem lovor pred vas;/slab je to darak, jestive više volite stvari...“ - motivi koji simboliziraju dva suprotna svijeta: - utemeljena na kontrastu (motivi, izbor rijeĉi, svjetonazor) - epska pjesma - dijalog između Boga i Mojsija - Jahve preko svog posrednika Mojsija vodi Ţidove iz Egipta u obećanu domovinu (Izrael), no umjesto zahvale njegov ga narod uzvrijeđa zbog tog ĉina - fabula pjesme je obrnuta od biblijske Mojsije moli Boga da izbavi Izraelce narod i domovina, poloţaj genija između visokih ideala i prizemne realnosti - motivi: zlatno tele, gorući grm, razoĉaranje i smrt - oblik: uglavnom deseterac, bez rime, tri puta se ponavlja refren od pet stihova - inspriracija – starozavjetna Knjiga izlaska – Kranjĉević je bio strastveni domoljub i pravaš - ideal pravaša – ostvarenje samostalne hrvatske drţave - zaĉetnik pravaške ideje - Hrvati koji se priklanjaju Mađarskoji ili Austriji = nezahvalni Ţidovi - Mojsije se brine za svoj narod, dok je Bog pomalo odsutan - teţnja ĉovjeka za - pjesnikova raspoloţenja – turubna, sjetna i tmurna „I ne daj da ti stvor na oblik tvoj U prah leţi, ĉelom puzeći! “ – upozorava Mojsija da se ne mogu spasiti oni koji sumnjaju →
(Boţe! Boţe! Zašto si me ostavio?! ) - motiv Golgote - motiv Isusa Krista – smisao ţrtve - ĉovjeĉnost i moral - smisao ĉovjeĉanstva - 79 -
- „Prošetala se povijest u sramotniĉkoj halji.“ - (ne)opravdanost ţrtve koju je Krist uĉinio za ĉovjeka – prošlost ĉovjeĉanstva – sramotna - budućnost – pesimizam - Kristov plaĉ i zaziv (naslov i ponavljanje stihova) - Isusova ţrtva, muka, patnja
- naziv za više knjiţevnih pravaca u drugoj polovici 19. st. i poĉetkom 20. st. - zajedniĉko: suprotstavljanje realizmu i naturalizmu sklonost metafiziĉnosti teţnja za pronalaţenjem novih stvaralaĉkih postupaka esteticizam – polazi od toga da umjetnost treba ibati iskljuĉivo - javlja se najprije u francuskoj poeziji, a zatim u drami i prozi - poĉetak – Charles Baudelaire: Cvjetovi zla - kraj – nije precizno određen - razvoj tehnike i znanosti te komercijalizacija ţivot potreba kreiranja alternativnog svijeta duhovnosti, kroz (nikad ostvarenu) →
→
znanost ne moţe ĉovjeku dati odgovor na pitanje o smislu ţivota - utjecaj filozofa: Arthura Schopenhauera, Friedricha Nietzschea i Henria Bergsona →
- nije prikladna za prikazivanje i analiziranje stvarnosti i društva stvara vlastitu stvarnost (suprotstavlja se aristotelovskoj teoriji oponašanja ) (umjetnost radi umjetnosti) – filozof Victor Cousin 1818. →
→ → →
jedina svrha umjetnosti - stvaranje ljepote (estetska uloga) mora biti sama sebi svrhom, ne smije imati pouĉnu ulogu
→ →
utemeljitelj - Théophile Gautier – Gospođica Maupin
- predstavnici pravca koji se razvio iz larpurlasrtizma - zbornik , 1866. Leconte de Lisle, Théophile Gautier, José Maria de Heredia, Sully Prudhome - umjetnost treba imati samo umjetniĉku ulogu - „ĉista umjetnost“ i savršena ljepota pjesniĉkih slika koje ne ţele pomutiti iznošenjem vlastitih osjećaja pjesme i - teme u drugom planu →
→
- 80 -
- najvaţnija forma i jezik - obiljeţja: - u pjesmi se ne osjeća nazoĉnost lirskog subjekta koji bi iznosio svoje emocije i doţivljaje dojam hladnoće – pjesnik ne iznosi osjećaje, nego razmišljanja i opaţanja – detaljno opisivanje, preciznost, slikarska tehnika u opisivanju - ljepota pjesme ovisi o ljepoti forme, tj. ljepoti strofe, stiha, rime; parnasovci njeguju kult savršene forme koja ĉesto postaje sama sebi svrhom – pe jsaţne, mitološke, povijesne, objektivna analiza osjećaja - suprotstavljaju se (romantiĉarski senzibilitet hladna refleksivnost, objektivnost i preciznost pjesniĉkih slika) - teţili što preciznijem i objektivnijem pretvaranju stvarnosti u pjesniĉke slike →
→
→ →
→
→
→
ispovijedna subjektivna lirika iznošenje vlastitih osjećaja teme osobnih preokupacija razgranata forma
„objektivna“ lirika analiziranje, rašĉlanjivanje osjećaja povijesne, mitološke i pejsaţne teme stroga, pravilna forma
- reakcija na sentimentalizam romantizma i na objektivnost parnasovaca – prema omiljenoj pjesniĉkoj figuri simbolu - Baudelaire: Suglasja - smisao poezije nagovještanje ĉiste ideje iza pojavnog svijeta - otvoreno se rugaju malograđanskom ukusu - glavna obiljeţja: nova tematika sugestivnost i simboliĉnost glazbenost forma: od soneta do slobodnog stiha Baudelaire, Verlaine, Rimbaud, Moréas, Valéry →
→ → → →
→
- druga polovica 19. st. – skandinavski dramatiĉari i - Ĉehov – prvi pravi modernist : prebacivanje teţišta s analize društva na analizu lika zamjenjivanje vanjskih sukoba unutarnjim uvođenje modernih tema (potraga za vlastitim identitetom, nemogućnost komunikacije) uvođenje simbolistiĉkih motiva analitiĉka dramska tehnika – pomoću retrospekcije uvodi događaje koji su se zbili prije poĉetka dramske radnje, a veoma su vaţni za radnju → → →
→ →
- 81 -
- Pariz, 1821. – 1867. - francuski lirski pjesnik i kritiĉar - prekretnica u knjiţevnosti - pretjerano osjećajan i osjetljiv - napustio dom – protiv građanskih konvekcija i akademizma - druţenje u kavanama - razmjena ideja – teţnja za nedostiţnim idealima u zlu svijetu - sinteza romantiĉarske tradicije i novih pjesniĉkih modela - razapet između dviju krajnosti ↔
↓
↓
tjeskoba, tuga ljepota : svijet svih osjetilnih uţitaka, njihov zajedniĉki doţivljaj (okus, miris, opip ) scene s ulica Pariza brutalne prizore ljudske bijede, smrti i fiziĉkog raspadanja - Baudelaireova poezija izraţava tragiĉnu ojesnikovu : - duhovno materijalno, boţansko sotonsko, dobro zlo, ljepota ruţnoća, teţnja za spasenjem ţelja za propadanjem - tvorac rijeĉi – osobitost modernog umjetnika da u pustinji velegrada vidi i ĉovjekovu propast i dotad neotkrivena tajanstva ljepote - pjesniĉke zbirke: Cvjetovi zla i Male pjesme u prozi – Spleen Pariza - prevodi E. A. Poea utjecaj →
→ →
↔
↔
↔
↔
↔
→
- pjesniĉka zbirka, 1857. - najvaţnije Baudelairevo djelo i prva modernistiĉka pjesniĉka zbirka - dopunjavao ju danas sadrţi oko 200 pjesama - osuđivan zbog vrijeđanja javnog morala - uglavnom soneti : Spleen i ideal, Pariske slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna, Smrt - u zbirci izrazio – nove senzibilitete (osjećaje) novi pojam ljepog novu urbanu sredinu proturjeĉni doţivljaj svijeta bolna razapetost između koje naslućuje i koje vlada svijetom i kojemu se i sam odaje - usporedba s Petrarkinim Kanconjerom : - Petrarka – teţište prebacio s drage na sebe - Baudelaire – teţište prebacio na pjesniĉki jezik →
→
→
- 82 -
- najavljuje glavne teme i motive svoje zbirke: - ljepotu ruţnoće - privlaĉnost zla - neminovnost ĉovjekova moralnog pada - opasni osjećaj dosade i ţivotnog zamora koji opterećuje suvremenog urbanog intelektualca (tzv. spleen ) - ironiĉan i destruktivan pogled na svijet - nastala kao reakcija na sudski proces povodom objavljivanja zbirke - ovom pjesmom je ţelio zapoĉeti treće izdanje zbirke, ali njegovo tiskanje nije doţivio - lirska refleksivna pjesma - motivi – mornari, albatros, paluba, krila, prostranstva, rulja, pjesnik – pjesnik među ljudima „I pjesnik je sliĉan tom knezu vidika “ prikaz albatrosa među mornarima kao koji se nalazi u okruţenju bez razumijevanja za ljepotu - prognanstvo, vidici - nerazumijevanje okoline za uzvišenu ljepotu pjesnik kao neshvaćeni genij - oblik: ĉetri katrena, rima abab →
→
- lirska refleksivna pjesma, „ĉista lirika“ - manifestni prikaz modernistiĉkog naĉina stvaranja i doţivl javanja svijeta - duhovni sklad svih osjetila i doţivljaja - motivi: priroda kao hram, simboli, divljenje duha, opojnost, harmonija, beskraj - oblik: klasiĉni sonet, rima abba cddc efe fgg : „Mirisi su jedini ko put djeĉja svjeţi, Ko polja zeleni, slatki ko oboe “ : „ko put djeĉja svjeţi ...bujni, razbludni “ razapetost →
- ljubavna-misaona lirska pjesma - slika maĉke kao – izvor mnogih asocijacija „U duhu tad vidim obris svoje ţene “ - maĉka kao – veza maĉje i ţenske ćudi - ĉista i bizarna ljepota - suglasje u prirodi - oblik: sonet, abab cdcd - lirska pjesma s elementima pejsaţne, misaone i ljubavne lirike jeseni kao nagovještaja smrti – zvuk cijepanja drva kao zabijanja ĉavala u lijes - pjesniĉke slike – jesen u gradu - 83 -
, osjećaj koje izaziva tmurno jesensko i zimsko vrijeme - uzaludna i slabašna utjeha u ljubavi - ţudi za vremenom koje prolazi – izmjenu godišnjih doba uspoređuje s ljudskim ţivotom →
- oblik: dva dijela od po ĉetri i tri katrena, rima abab - refleksivna lirska pjesma - motivi – smrt, raka, mrak, grob, truplo, crvi, mrtvac... - šokantan odnos prema vlastitom tijelu nakon smrti navaţna i prazna ljuštura „Ţiv, prije bih pozvo jato gavranova Da raskljukaju moje truplo nemilice.“ - slika truleţi i raspadanja mrtvog trupla - odbacivanje okova materijalnog tijela – „Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova...“ – zaborav, raspadanje, kraj, praznina, tama – Radosni mrtvac podsmijeh pokušavaju prodrijeti u beskonaĉno i shvatiti tajnu ţivota - oblik: sonet, abab cdcd efe fgg →
→
→
- pjesma u prozi iz Spleena Pariza - motivi – otac, majka, sestra, brat, prijatelji... oblaci - dijalog subjekta koji ispituje i zagonetnog stranca koji odgovara - potraga za eshatološkim pitanjima s ni ĉim se ne moţe poistovjetiti - boţanska ljepota (apstraktvno, boţansko) – uzvišene duhovne sfere →
→
- Skienu, 1828. – Oslo, 1906. - najveći norveški dramatiĉar - „otac moderne drame“ - oštar kritiĉar građanskog društva - veći dio ţivota proveo izvan Norveške - razdoblja stvaranja: 1. razdoblje: – drama u stihu - teme iz nacionalne povijesti - Brand, Peer Gynt 2. razdoblje: – prozni izraz - teme iz svakodnevnice: problem braka, uloga ţene - analizia i daje oštru kritiku malograđanskog društva - Nora, Sablasti, Neprijatelj naroda 3. razdoblje: – ljudska svijest - nastoji odgonetnuti porive ljudskog djelovanja - Divlja patka, Rosmersholm, Ţena s mora, Hedda - 84 -
Gabler, Graditelj Solness
- drama u uţem smislu - 3 ĉina - mjesto radnje: Helmerov stan - vrijeme radnje: Boţić, 19. st. - likovi: Nora, Torvald Helmer, Krogstadt, gđa. Linde, dr. Rank : ţivot u patrijarhalnom društvu i Norina borba za slobodu ţenska emancipacija, braĉni odnosi, feminizam – lijepa i poslušna kći i supruga - ţrtva za supruga nezakonit ĉin, krivotviritelj - braĉna sreća – iluzija, kula od karata - govori i voli ono što joj otac, a kasnije i muţ govore - ne ţeli ostati u ropstvu ţeli biti slobodna, imati pravo izbora - napušta muţa i djecu, kreće u potragu za vlastitim identitetom – karijerist, vođen osobnim uspjehom i srećom - iznevjerio Noru kada ga je najviše trebala - egoist - Nora – lijepa i poslušna; ukras braka i kuće lutka - „Ti si moja ljepota koja pripada meni i samo meni. “ – sloboda svakog ĉovjeka da ţivi onako kako on ţeli - dijalog nabijen emocijama - duboka psihološka analiza stanja likova i sredine - „Ljubav je najslađa greška ljudske taštine.“ – namjera pisca da dramom potakne gledatelje na razmišljanje o određenom društvenom problemu za Ibsena kazalište za promicanje vlastitih stavova Nora – feminizam i pravo ţene da upravlja vlastitim ţivotom – reducira broj likova, sukob, dramsko vrijeme, prostor i općenito sva dramska izraţajna sredstva cilj: prebacivanje pozornosti s dramske radnje na psihologiju likova temu iz suvremenog ţivota i obiĉni ljudi ne završava nuţno smrću likova likovi ne mogu razriješiti svoje međusobne sukobe i napetosti vaţna psihologija karaktera i zamjenjivanje vanjskih sukoba unutarnjim →
→
→
→
→
→ →
→
→ → → →
- 85 -
Matoš: Moć savjesti – (Matoš umire 1914., ali još 2 godine djeluju njegovi sljedbenici) pojava Ulderika Donadinija, A.B. Šimića i Miroslava Krleţe - sukob straih i mladih – zastupnici tradicionalne uloge knjiţevnosti – traţe raskid s tradicijom i nove knjiţevne putove →
→
→
→ →
- spajanje tradicionalnih i modernih shvaćanja umjetnosti - sloboda razvoja induvidualnog talenta - javljaju se neka obiljeţja modernizma, ali dominira stvaralaštvo realista - upoznavanje naše javnosti s modernom umjetnošću (prijevodi) - najdominantnija knjiţevna vrsta – studenti spalili mađarsku zastavu ispred HNK u Zagrebu zabrana studiranja pa odlaze na studiji u Beĉ i Prag - dvije skupine: →
ĉasopis program
Hrvatska misao (1897.)
Mladost (1898.)
knjiţevnost ima i društvenu ulogu (socijalni realizam) Milan Šarić: Naša knjiţevnost (programatski ĉlanak)
autonomija umjetnosti
Milivoj Deţman Ivanov knjiţevni kritiĉari - ostali ĉasopisi: Vienac, Ţivot, Nada (sarajevski urednik S.S.Kranjĉević)
- ĉasopis Savremenik (1906.) - dominantne – poezija, crtica ili kraća novela - najdominantniji stil – – preplitanje raznovrsnih stilova i razliĉitih stilskih postupaka - avangardne knjiţevne tendencije - u sklopu razliĉitih poetika djeluje i tzv. – naglašena religiozna tematika (ĉasopis Luĉ ) - Matoš, Vidrić, Domjanić, Galović - dominantna - mnogo razlilĉitih stilova - teţnja prema općem skladu i dostizanju „više ljepote“ – „zasutavljanje“ trenutnog osobnog dojma (impresiji) - prevladavajuća tema pejsaţ (pjesnik izraţava svoj dojam – slika pjesnikove duše ) - obiljeţja: slikovitost, formalna savršenost (najĉešće sonet), muzikalnost →
- 86 -
→
-
(teţi idealu ljepote iza pojavnog svijeta) sugestivna impresionistiĉka-simbolistiĉka poezija savršene forme i sugestivnoga, muzikalnoga izraza teme: ljubav i smrt prva pjesma Utjeha kose , a posljednja Notturno →
→
→ →
-
: pripovijest Nekad bilo - sad se spominjalo lirska minijatura Hrastovaĉki nokturno na kamen-temeljac modernoj dijalektalnoj poeziji - ciklus u vrijeme moderne nepoznat publici impresionistiĉko-simbolistiĉki pjesnik krajolikom pokazuje stanje duše, ali u njega unosi i ekspresionistiĉku slutnju smrti – impresionist kajkavski dijalekt ĉakavsko narjeĉje →
→
→
→ →
→
→
– nije samo društveno već i duhovno, intelektualno biće - teţište se prebacuje s vanjskog svijeta na unutrašnje proţivljavanje likova. sukob s vanjskim svijetom, ali i sa samim sobom – Hrvatsko zagorje Matoš - Dalmatinska zagora Šimunović - Slavonija Ivan Kozarac fabula više nije primarna ( ) prevladavaju opisi stanja likova ( ) impresionistiĉki pejsaţ psihološko stanje lika predstavljeno pejsaţem - likovi intelektualaca uveo ih Janko Leskovar →
→
→
→ → →
→
→
↓
pasivni pojedinci koji se ne uklapaju u svoju sredinu, zaokupljeni su svojim unutrašnjim ţivotom, a uglavnom završavaju tragiĉno - obiljeţja: - dezintegracija tradicionalnih dramskih vrsta, prije svega povijesne tragedije - pluralizam modernistiĉkih stilova - javlja se sredinom 90-ih godina - 1895. otvorena nova zgrada Hrvatskog zemaljskog kazališta (današnji HNK) - Vojnović: Ekvinocij najbolja drama - povezanost s modernistiĉkim tijekom u europskim knjiţevnostima - naturalistiĉka i simbolistiĉka drama →
- Tovarnik u Srijemu, 1873. – Zagreb, 1914. - najistaknutiji predstavnik hrvatske moderne - 87 -
- gimnaziju pohađao u Zagrebu, studirao veterinu u Beĉu (odustao) - derzertirao iz vojske bjeţi iz Hrvatske dolazi u Pariz gdje ostaje 5 godina - 1908. se vraća u Zagreb (nakon 13 godina) - 1892. – Moć savjesti - pisao lirske pjesme, pripovijesti, feljtone, eseje, putopise, kritike i prevodio s francuskog - svirao je violonĉalo i slikao portrete - piše: (bizarne novele i poezija) (putopisi i eseji) - pejsaţ kao samostalna tema - uzori: Baudelaire i Poe Iverje, Novo Iverje i Umorne priĉe →
→
- simbolistiĉke novele simbolizam, lirizam, artizam, miješanje stvarnog i nestvarnog arhaiĉan i poetski nemogućnost idelane ljubavi ljebav, ljepota, sudbina, smrt nisu osobnosti, već simboli pripadaju realnom svijetu; uz njih se vezuje motiv sukoba s realnošću
otac, sluge cvijet, raskršće, slijepa djevojka
Diamant, muţ, stari sluga glazba, Camao
Solus (lat.) – osamljenik Izabela (špan.) – nevina, kreposna
Trannhäuser – mitski srednjovje. njemaĉki vitez i pjevaĉ Venera – rimska boţica ljepote
- dijeli se na 2 tematska kruga Novele s tematikom iz domaće zagrebaĉko-zagorske sredine (impresionistiĉke novele): Pereci, friški pereci
Novele s bizarnom tematikom (simbolistiĉke novele): Moć savjesti Camao
Kip domovine leta 188* Nekad bilo – sad se spominjalo
Cvijet s raskršća
- domoljubni motivi - likovi koji su ĉesto oblikovani prema ljudima što ih je autor sreo u stvarnom ţivotu - socijalno-psihološka motivacija likova - ironija i groteska
- motivi ljubavi i smrti - neobiĉni događaji, bizarni likovi, individualci i ĉudaci - psihološka motivacija likova - artizam, lirizam, simbolika, mistika i fantastika; miješanje stvarnog i nestvarnog
- lirska ljubavna pjesma
- 88 -
- lirski subjekt u prvom licu doţivljava kosu pokojne ljubavi kao simboliĉnu utjehu i nastavak ţivota - metafiziĉnost smrti - „Pa mi reĉe: Miruj! U smrti se sniva.“ – smrt krasna, tamne oĉi jasne, strast muke : ono što je za ţivota mrtvo, u smrti je jedino ţivo - oblik: sonet, rima abba cddc efe fgg , dvanaesterac -
– skroman cvjetić promatraĉa privlaĉi svojom neoĉekivanom ljepotom - subjektivan doţivljaj prirode - u pjesniku se budi osjećaj ljubavi - dva osnovna motiva: 1. izgled, ljepota đurđica 2. pjesnikova intimna ljubav - slikovitost - pjesniĉke slike: 1. – skroman cvjetić 2. – zvoni bijele psalme 3. – miris snijega i mlijeka – ujedinjuje osjete spoj boje (vid), zvuka i mirisa - muzikalnost nabrajanje epiteta i glagola, rima abba - osjećajnost izbor rijeĉi – epiteti - izgled đurđica povezuje s duhovnom ljepotom - simbolika →
→
→
→
- domoljubna lirska pjesma – „Jer Hrvatsku mi moju objesiše...“ - lirska subjektivna simboliĉna vizija domovine kao lijepe ţene na vješalima neobiĉne pjesniĉke slike - zastrašujuć ugođaj – vješala, jama, zid... - ugođaj topline – mama, skut, lice... - prve dvije strofe u suprotnosti - oblik: sonet, rima abba cbbc ddb eeb - 1909. – stogodišnjica rođenja Ljudevita Gaja - jedan Matošev ruţan san pjesma →
→
- Zagreb, 1875. – 1909. - završio klasiĉnu gimnaziju u Zagrebu, studirao pravo u Pragu, Beĉu i Zagrebu - 1895. sudjeluje u spaljivanju mađarske zastave 3 mjeseca zatvora - pravni sluţbenik i odvjetnik - 1897. prva vaţnija pjesma Boni mores objavljena u Vijencu - 1907. jedina zbirka pjesama: Pjesme – 40-ak pjesama - izraz: jednostavan, slikovit, saţet, muzikalan →
- 89 -
- Mozart hrvatske lirike . (Ivan Goran Kovaĉić) - pjesma (elementi: klasiĉna arhitektura (hram, stube), mitološki ili pejsaţni motivi) (slika) i (raspoloţenje, emocija) smisao se otkriva tek u cjelini →
→
- lirsko-epska misaona, religijsko-ljubavna pjesma - dva ţidovska svećenika promatraju cara Salamona kako ljubi ţenu, u njima se prelamaju osjećaji kajanja i divljenja prema spolonosti - odnos vjere i tjelesne ljubavi - oblik: 5 katrena, rima abcb , stih osmerac - motivi iz daleke prošlosti - motivi: hram, nebo, zvijezde, mjesec, leviti, ţena... - kratak dijaog dva levita osjećaji ĉeţnje i boli - stvaranje ugođaja – granitni hram monumentalnost - tihi mjesec mirnoća - dva levita veliĉajna sveĉanost, dostojanstvo : pjesnik zumira prizor koji izvodi na svjetlo, a prizor dopunjava sjena u pozadini dinamiĉnost, nemir →
→
→
→
→
- pejsaţna lirska pjesma - prikaz provincijskog pejsaţa u tri plana - veza impresionistiĉkog slikarstva i poezije - motivi: prevladavaju (nebo, trava, humci, selo, polja) nad (zujanje pĉela, zvono u daljini) - oblik: 3 katrene, rima abcb - pjesma ĉini cjelinu s pjesmom Pejzaţ II - lirska pejsaţna pjesma - prikaz noćnog prizora gledanog kroz prozor - odnos vizualnog i auditivnog - doţivljaj (smijeh, glas iz mraka) u nedostatku - inverzija šutnja-glas, govor-muk ( ) - oblik: 5 katrena, rima abcb - lirski subjekt u prvom licu jednine - misaona lirska pjesma - prolaznost tijela priroda - motivi: dim, blato, starac, crna zeml ja, truleţ - oblik: 5 katrena, rima abcb , stih osmerac - razvoj poetske fabule – anegdotsko oblikovanje ↔
- lirska ljubavna pjesma - odlazak, ganuće i senzibilnost petrarkistiĉkog pjesnika - 90 -
- petrarkistiĉki motivi: mandolina, vino, gospoja, stube - oblik: dvije strofe od po 6 stihova abcbdb
- Senj, 1880. – Zagreb, 1931. - pripovjedaĉ, romanopisac, kritiĉar i esejist - gimnaziju završio u Zagrebu - u Beĉu završio studij filozofije i doktorirao kemiju - profesor u Zadru - urednik ĉasopisa Lovor u Zadru, lista Balkan iz Trsta i zagrebaĉkog Jutarnjeg lista - novinar u Obzorju i Agramer Tagblattu - 1926. – predsjednik Društva hrvatskih knjiţevnika - najbolji roman hrvatske moderne psihološka analiza : sudbina Đure Andrijaševića, intelektualca koji završava tragiĉno u sukobu s okolinom, ali i sa samim sobom unutrašnja analiza, traţenje odgovora na pitanje što je dovelo do njegovog sloma - antijunak defabularizacija psihološka analiza unutrašnji monolog - autorsko pripovijedanje prekidano monolozima glavnog lika, pismima, ulomcima dnevnika - pripovijedanje u 3 tipa narativnog tiskursa → →
→
→
→ →
- Vrlika, 1876. – Zagreb, 1948. - dramatiĉar, pjesnik, novelist i romanopisac - pohađao realnu gimnaziju u Splitu, maturirao u Zagrebu - studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Beĉu diplomirao romanistiku i slavistiku - dramaturg u Hamburgu, Novom Sadu i Beĉu - ravnatelj drame HNK u Zagrebu - jedan od najprevođenijih hrvatskih autora - napisao libreto za operu Jakova Gotovca Ero s onoga svijeta →
- drama u uţem smislu, napisana 1931. - 3 ĉina - vremenski ne pripada razdoblju moderne, ali ima obiljeţja modernistiĉke drame - nastavlja se na tradiciju Ibsenove dramaturgije - „novovjekovni Odisej i Penelopa“
- 91 -
- tragiĉan nesporazum - subjektivan doţivljaj istine – pitanje vjernosti - odnos muškarca i ţene – Moţe li se imati pravo na neku osobu? - dostojanstvo - Gigina osveta (novela)
(roman) (drama)
- posljednja velika knjiţevna epoha - mijenja uvrijeţene oblike knjiţevne komunikacije i općeprihvaćene kulturn e vrijednosti : - otkrivena radioaktivnost - odrţana prva filmska predstava - obnovljene olimpijske igre - izumljen zrakoplov - postavljena teorija relativnosti - osvojen Sjeverni pol - potonuo Titanic - poĉeo Prvi svjetski rat - apstraktno slikarstvo - atonalna glazba - futuristiĉki manifest Pljuska društvenom ukusu , 1912. : - nije trenutaĉan knjiţevnopovijesni rez i prekid s knjiţevnom tradicijom pjesništvo W. Whitmana, C. Baudelairea i A. Rimbauda dramsko stvaralaštvo H. Ibsena, A. Strinderberga i A. Jerryja pripovjedna proza H Jamesa i F. M. Dostojevskog utemeljuju neke pretpostavke modernistiĉkog nastupa ili moderne postupke →
→
- 92 -
- utjecaj
Nietzschea i Bergsona te Jamesa i Sigmunda Freuda - od desetih do tridesetih godina 20. st. - pobuna protiv tradicije (poetika osporavanja) - dominira poezija - od ĉetrdesetih do sedamdesetih godina 20. st. - obnavlja se dijalog s tradicijom: povratak velikim knjiţevnim temama - knjiţevnost se isprepliće s filozofijom; ulazak eseja u roman - dominira proza - od sedamdesetih godina 20. st. - prekid s modernistiĉkim zahtjevom da se originalnost prihvati kao nesumnjiva vrijednost - obiljeţava ga niz protuslovnih teţnji: povratak tradiciji, ali i povratak avangardi (koja osporava tradiciju)
- franc. l'avant garde = predstraţa, prethodinca - velika raznolikost u naĉinu oblikovanja - stalna teţnja da se nadmaše prethodnici - isticanje i ili tumaĉenje tradicije na posve nov naĉin umjetnosti - stapanje razliĉitih knjiţevnih ţanrova - fragmentarni tekstovi otvorene strukture - razbijanje sintakse dotadašnjeg pjesniĉkog izraza - proţimanje razliĉitih umjetnosti -
: - osporava se ono što se u tradiciji smatralo lijepim (pozitivno vrednovanje antiljepote) - suprotstavlja se onome što je logiĉno, razumljivo (pozitivno vrednovanje antilogiĉnoga) - neobavezanost vezanog stiha - nepostojanje zajedniĉkih pjesniĉkih vrsta - pojedinaĉni pjesniĉki postupci – nadahnute modernom tehnikom - govor ulice ili jezi s onu stranu pameti - nerazumljiv izraz sveden na - lirska potraga za neposrednim, istinskim ţivotom
- 93 -
- motivi grada i muĉne ratne stvarnosti - tamna raspoloţenja, melankolija, umor od ţivota - sloţeni simboli i skriveno znaĉenje - javlja se 1909. u Italiji, a poslije se javlja i u Rusiji - obiljeţja: odbacivanje tradicije okrenutost budućnosti optimizam samouvjerenost u nastupu zalaganje za slobodu rijeĉi inovacije u pjesniĉkom izrazu a) talijanski futurizam 1909. – Futuristiĉki manifest iznosi osnovne smjernice futurizma: - opiranje tradiciji - ljubav prema opasnosti - ţelja da se izrazi ljepota brizne i dinamika suvremenog ţivota slave rat kao jedinu higijenu svijeta (talijanski fašizam) b) ruski futurizam manifest Pljuska društvenom ukusu veţe se uz rusku revoluciju – rušenje staroga svijeta najpoznatiji: - nova, urbana, revolucionarna poezije - obiljeţja: tematika grada jezik ulice (ţargonizmi, nepoetske rijeĉi, novotvorenice) hiperboliĉnost stila antiesteticizam → →
→
→ → →
- 1910. – 1925. - umjetniĉki odgovor na predratnu psihozu i nepravedne društvene odnose - najviše se razvijo u Njemaĉkoj i Austriji (München i Dresden) te u Skandinaviji - tematika: ti osjećaji izviru iz straha i zgraţanja nad Prvim svjetskim ratom i društvom koje se njime uništava - obiljeţja: – umjetnost nije oponašanje prirode umjetniĉko djelo – : Zbilja nije izvan nas, nego u nama. nemir, tjeskoba, krik rezultat društvene stvarnosti – izraz ĉovjekove unutrašnjosti, njegove unutrašnje (duhovne) stvarnosti pjesniĉki jezik – ostvaruje umjetniĉku slobodu, razliĉit od standardnog (oluja boja ) – umjetnik ne preslikava boju iz prirode, već bojom izraţava svoju duhovnu stvarnost →
→
→
→
→
→ →
→
- 94 -
→ →
→
oluja pjesniĉkih slika – naĉin da se deformira stvarnost i da se izrazi vlastiti doţivljaj te stvarnosti – nizan je sintaktiĉki izoliranih stihova, koji bi se naĉelno mogli zamisliti i drukĉije raspoređeni
- faze: 1. ili – ĉovjekov odnos prema Bogu i vjeĉna pitanja smisla ţivota, ĉovjekova postojanja, poloţaja u svemiru 2. – rat kao izraz krajnje deshumanizacije ĉovjeka 3. – apokaliptiĉna vizija grada - najznaĉajniji ekspresionistiĉki pjesnici: Georg Heym, Georg Trakl, Gottfried Benn, Franz Werfel - ĉasopisi: Der Strum i Die Aktion →
- 1916. u Zürichu – skupina mladih umjetnika predvođena - predstavnici: Tristan Tzara, Hans Arp i Hugo Ball - obiljeţja: negacija svega tradicionalnog – gađenje prema ratu ukljuĉujući i umjetnost groteska i apsurd – antiestetsko oblikovanje paradoks i crni humor protiv logike, ljepote i tradicije nesavršenost, anarhiju, slobodu, spontanost → → → → → →
- 1924. : Manifest nadrealizma - ostali: Louis Aragon, Paul Éluard, Tristan Tzara - zasniva se na uĉenju Sigmunda Freuda pojam koje usmjerava ĉovjekovo ponašanje i njime upravlja – biljeţenje spontanog tijeka misli, asocijacija i slika - negiranje racionalnoga (osporavanje tradicionalne kompozicije) - slikovitost - nadrealistiĉka spaja nespojivo grĉevita ljepota →
→
- pojavljuje se 1912. u Engleskoj - utemeljitelj Amerikanac - u Rusiji se pojavljuje 1919. - obiljeţja: – izraziti toĉnost doţivljaja, bez verbalizama slobodni stih i oblici japanskog haiku pjesništva – poezija se moţe razumjeti simultano (rijeĉ, slika), a umjesto na iskazivanju , temelji se na pokazivanju – pjesnik koristi razliĉite vrste slova i raspored stihova kako bi prikazao neki pojam (pr. konj) umjetnost – katalog slika na ĉitatelje nastoji utjecati bojom i ritmom →
→ → →
→ →
- 95 -
- strukturna sloţenost modernog romana - napuštanje tradicionalnog pripovijedanja zgoda s ĉvrstim zapletom u središtu - izbjegavaju linearno pripovijedanje te logiĉno i kronološko nizanje zgoda - prikazuju unutarnji monolog, pripovjedni monolog, struja svijesti - radnja – u svijesti likova – slijede unutarnju logiku svijesti, perpuštaju se mislima i njihovom smislu - prostorni i vremenski slijed priĉe razlomljen i ispod prividno uredne površine ţivota nalazi se osobni nemir →
→
→
→ →
→
naraštaj ameriĉkih knjiţevnika ĉije knjiţevno djelovanje zapoĉinje nakon 1. svj. rata, a završava krajem 20-ih godina sudjelovali kao dragovoljci u ratu vidjeli ratne strahote smatraju da u ratu nisu vaţne velike rijeĉi (domovina, junaštvo), već da je vaţno saĉuvati zdravi razum i minimum samopoštovanja vraćaju se u Ameriku i doţivljavaju šok ameriĉki san – teţnja za materijalnim ne snalaze se u takvoj sredini vraćaju se u Europu bohemski ţivot vraćaju se u Ameriku nakon 20-ih godina i (Veliki Gatsby ) →
→
→
→
→
→
- Pariz, 1871. – 1922. - francuski pisac - završio studij prava i knjiţevnosti na Školi politiĉkih znanosti - utjecaj filozofije ţivot kao svitak - krhka zdravlja (astma), pretjerano osjetljiv - s Zolom se ukljuĉuje u aferu Dreyfus - 1905. se povlaĉi iz društvenog ţivota i samo piše - 1909. zapoĉinje ciklus ciklus od 7 romana u 13 knjiga psihološki i filozofski roman koji ima oblik memoara (dijelom autobiografija) tzv. – razvojni roman dijelovi: 1. (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zaviĉajna imena – ime ) →
→ →
→ →
- 96 -
2.
(Oko g ospođe Swann, Zaviĉajna imena – zaviĉaj ) (1. i 2. svezak) (1. i 2. svezak) (1. i 2. svezak)
3. 4. 5. 6. 7.
- roman - osnovna tema romana: ciklus romana o vremenu koje je prošlo, a kojemu Lik/Pripovjedaĉ naknadno daje smisao (Impresija je dijalog umjetnika sa stvarnošću.) naša prošlost je saĉuvana u nama samima, ali ju mi ne moţemo svjesnim naporom vratiti, tj. ne moţemo se prisjetiti davnih događaja – naĉin na koji moţemo „vratiti“ prošlost kolaĉića madelaine natopljen u lipov ĉaj (mataforiĉno pokazana veza između našeg tijela kao ĉuvara sjećanaj i nesvjesnog u nama) – zahvaljujući osjetilnoj impresiji izdvajaju se fragmenti, a miješaju se i vremenske perspektive – prelaze s jedne razine sjećanja (pripovjedaĉeva prošlost) na drugu (pripovjedaĉeva sadašnjost) : priĉa o osjetljivom, boleţljivom djeĉaku koji je odrastao u umjetnika - Lik/Pripovjedaĉ ţeli postati - prvu stranicu napisao je nakon intenzivnog doţivljaja triju zvonika u kretanju: →
→
→
→
impresija zvonika - stvarnost (proţivljeni ţivot) dobiva smisao tek u - stil – knjiţevnost, zahvaljujući sjećanju, dovodi prošlost u sadašnje vrijeme i time joj daje nov smisao - novo poimanje vremena →
→
Glavni je lik sudionik zbivanja u romanu: Ja-pripovjedaĉ isti je taj glavni lik, ali kao najprije ga upoznajemo kao djeĉaka (roman odrasla osoba: on je knjiţevnik koji biljeţi Combray ), potom kao mladića, a onda i kao zbivanja vezana uz glavnog lika. Svjestan je odraslu osobu. On je izrazito osjetljiv, svoga poziva i vjeruje da se moţe naknadno emocionalno usamljen, ljubitelj je umjetnosti dati smisao umjetniĉkim djelima. i ţeli postati piscem. – isprepliću se dva razdoblja u ţivotu glavnog lika, što donosi dva razliĉita odnosa prema vremenu, odnosno dva razliĉita viđenja istog zbivanja: (prošlost) i (prošlost osmišljena iz perspektive pripovjedaĉeve sadašnjosti koja tako dobiva smisao) izmjenjuje se i →
- mnogi autobiografski elementi - svi su likovi određeni svojim odnosom prema Liku/Pripovjedaĉu oblikovani najprije daje portrete, zatim subjektivnu procjenu Lika, a na kraju →
→
- 97 -
intervenira Pripovjedaĉ i korigira prethodni dojam likove koji su mu najbliţe opisuje potpuno izostavljajućoi fiziĉki opis (majka i baka) - sloţene i duge reĉenice, razbijene umetnutim dijelovima, asocijacijama i usporedbama - fragmentarnost, zaokruţenost – pripovjedaĉ u 1. licu, retrospektivna fabula →
- Prag, 1883. – Kierling, 1924. - austrijski pripovjedaĉ - rođen u Pragu, u nesretno djetinjstvo pod nesmiljenim autoritetom oca, koji će ostaviti , te će do smrti ţivjeti kao osamljenik - školovao se u Pragu - u mladosti se izjasnio kao socijalist i ateist te simpatizirao ĉeške anarhiste - pravnik u osiguravajućem društvu - neshvaćen za ţivota - za ţivota objavio mali broj djela, oporuĉno sve rukopise namjenio spaljivanju - nakon smrti sva njegova djela objavio prijatelj - opus sadrţi elemente: - osjećaj straha i usamljenosti - protest protiv društvenog mehanizma koji ugroţava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje - uporaba groteske - halucinantne vizije - njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemoć da nađe mjesto u društvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i košmarske vizije kojima je bio podloţan - zapisi iz Kafkinog dnevnika: „Ţivim stranije od stranca .“ ,,najveća besmislica uĉinila mi se u svom besmislenom ţivotu vjerojatnijom od smislenosti“ i kojim opisuje građansku stvarnost, u koju smještava fantastiĉne događaje svojih junaka -„ “ – opći pojam za stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu - djela: Preobraţaj, Umjetnik u gladovanju, Proces, Dvorac, Amerika - pripovijetka - napisana u ranijoj fazi Kafkina stvaranja (1912.) - jedno od malobrojnih djela objavljeno za njegova ţivota – fikcionalni svijet nastao transformacijom klasiĉnog mitološkog svijeta tako što se dokinula granica između i - 98 -
→
- simboliĉnost kukca - prikazuje tzv. normalnog građanskog društva - zaĉudna priĉa - in medias res : „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primjetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca .“
- ne eksperimentira s jezikom i pripovjednim tehnikama - stil – jednoliĉan i nesklon metafori - ukidanje prirodno-znanstvenih zakonitosti i uzroĉno-posljediĉnih odnosa i prikazana realistiĉki vjernim i jeziĉno jasnim iskazom - pripovjedaĉ u 3. licu pomno opisuje detalje svakodnevnice, ali nije sveznajući pripovjedaĉ i ne sugerira vrijednosne sudove - alegorija (ĉovjek bez vrijednosti = kukac) - ostala simbolika (jabuka, nedostatak razumljivog glasa, Gregorova soba, oklop, noţice...) - predratni motiv (strah, ĉovjekov ţivot bez vrijednosti) - autobiografski elementi (odnos s autoritativnim ocem) : stvarno nepoznavanje drugoga ĉovjeka - odnos: ja – obitelj, odnos ja – društvo detaljiziranje, paradoks, magijski realizam, elementi sna, kafkijanska atmosfera - egzistencijalna tematika →
- trgovaĉki putnik - preobrazio se u golemog kukca preobrazbu doţivljava normalno - nakon preobrazbe: bespomoćan, gubi moć govora, ne moţe komunicirati - dvojnost između njegova fiziĉkog lika i ljudske svijesti koju zadrţava - osamljenost (slavenski korijen njegova prezimena Sam-sa) - osjećaj bespomoćnosti, osamljenosti i straha - postaje svjestan da ga je ne samo surovo društvo, već i njegova za koju se cijelo vrijeme ţrtvovao - s osjećajem i on gotovo da odobrava nehumane postupke kojima je izloţen - „J e li ţivotinja kada ga g lazba toliko dira? “ umjetnost kao hrana za kojom Gregor ĉezne →
→
→
- za njih je Gregor samo strano tijelo, teret - prema Gregoru osjećaju i - „Pogledajte samo, krepalo je; leţi tamo, skroz -naskroz krepano!“ - bacanje trupla na smetlište obitelj razmišlja o budućnosti →
- 99 -
O ĉemu zapravo govori Preobrazba ? odnos umjetnika i njegove okoline metafora bolesti kazna zbog nesposobnosti da se odraste posljedica potiskivanja svoje vlastite prirode tjeskobna slika obiteljske represije odnos prema drugom ĉovjeku samo na temelju pojavnosti (izgleda); problem pojedinca u suvremenom svijetu → → → → →
Ĉovjekovom sviješću neprestano prolazi ; dojomovi se nadovezuju na druge po naĉelu sliĉnosti, kontrasta, dodirivanja. U romanu struje svijesti prevladava knjiţevna tehnika izravnog zapisivanja dojmova, misli i razmišljanja pripovjedaĉa. Zasniva se na nadrealistiĉkom pojomu . Najĉešće se izraţava monologom: (biljeţi se struja svijesti bez obzira na gramatiĉka i pravopisna pravila) i . James Joyce (Uliks ), Virginia Woolf (Gospođa Dalloway ) i William Faulkner (Krik i bijes ) - razvija se u rasponu od lirike, odnosno poetske drame, preko povijesne, politiĉke i društvene do avangardistiĉke i eksperimentalne - narušava mjesto i vrijeme radnje - nove zamisli u oblikovanju kazališnog prostora dramska radnja građanska drama teme: društveni problemi iluzionistiĉki scenski prostor (npr. građanski salon) likovi-karakteri-pojedinci
„radnja duše“ dramska legenda, misteriji, scenska vizija, oratorij teme: obnova duha, potraga za vjeĉnim apstraktni scenski prostor
simboliĉki likovi, ĉesto i bez osobnih imena; masa realistiĉni uvjerljiv dramski govor emostivni, poetski, ekspresivni izriĉaj - ekspresionistiĉka se drama kreće između dviju krajnosti: – prikazuje masu, velik broj likova na sceni i šarenilo zbivanja i mnoštvo scenskih efekata →
- 100 -
→
- ekspresionistiĉki dramatiĉari: Oskar Kokschka, Georg Kaiser i Ernst Toller – stihovana drama koja ima dosta sliĉnosti sa simbolistiĉkom dramom - teţište na dokazivanju neke teze - predstavnici: Paul Claudel i T. S. Eliot – propituje odnos ĉovjeka i vjere i suprotstavlja katoliĉki moral ispraznim oblicima suvremenog ţivota →
- Argigento, 1867. – 1936. - talijanski pripovjedaĉ i dramatiĉar - studira u Palermu, Rimu i Bonnu doktorirao filologiju - uĉitelj talijanskog u Rimu - prvi uspjeh – roman Pokojni Matija Pascal - istraţuje teme promijene liĉnosti te njezine subjektivne i objektivne percepcije - zbirka od 200 novel – – najveći kazališni uspjeh - 1934. – Nobelova nagrada : ukidanje podjele na ĉinove i prizore u dramskom tekstu razaranje iluzije scenske stvarnosti i razotkrivanje mehanizma predstave, npr. scenografija ĉesto ne sluţi stvaranju iluzije, već njezinu razaranju (tzv. ) ostvarivanje dojma uvođenje dramaturgije dokidanje tzv. predstave i ispreplitanje prostora pozornice i prostora gledališta (npr. u Šest lica traţi autora ulazak glumaca kroz gledalište) prikazivanje - oslanja se na filozofiju relativizma te teatralizaciju kazališta i svijeta - utjecao na dramatiĉare 20. st. i teatra apsurda - utro put egzistencijalizmu i nadrealizmu →
→ →
→ → →
→
- problem ĉovjekove osobnosti - nemogućnost istinske komunikacije među ljudima - ideja o relativnosti istine i apsolutne spoznaje - umjetniĉki postupak pronalaţenja suprotnosti u svim ţivotnim pojavama; humorizam razotkriva tragiĉnu i bolnu pozadinu smiješnih stvari i pojava - isticanje suprotnosti: istine i privida, tragiĉnog i komiĉnog, pojedinca i društva, glume i ţivota - prikazivanje igre suprotnosti u ţivotu i na pozornici - 101 -
- publika na praizvedbi odbila dramu
drama odbacuje temeljne postavke građanskog kazališta : granice stvarnosti i glume, ţivota i fikcije - likovi:Ravnatelj-redatelj, Otac,Majka, Pastorka, Djeĉak, Djevojĉica, Sin, Prvakinja - apsurdnost - pitanje ţivotne i umjetniĉke zbilje - pitanje autorstva - kazalište u kazalištu : - problem osobnosti - iluzija i zbilja - grotesknost - radnja bez ĉinova i prizora kaotiĉnost radnje →
→
- od 40-ih do 70-ih godina 20. st. - avangarda se polako stišava, a javljaju se pokušaji obnove realistiĉke proze : knjiţevnici se vraćaju velikim knjiţevnim temama (odnos pojedinca i društva – pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjiţevnosti, smisao ljudske povijesti) - otuđenost, osamljenost, osjećaj izgubljenosti - knjiţevni i filozofski pravac - teorija apsurda - proza - drama i - povijesne i politiĉke okolnosti: 2. svjetski rat i posljedice rata fašizam, nacizam, boljševizam – totalitarna društvena uređenja - analiza pojedinaĉnih ljudskih postupaka i unutarnjih dvojbi ljudi zahvaćeni ratom →
→
→ →
→
-
– ĉovjekov doćivljaj vlastitog postojanja odnos osamljenog pojedinca s drugim ljudima (nemogućnost komunikacije) osporavanje tradicionalnog moela ţivota (suprotnoga egzist. svjetonazoru) sloboda ĉovjekova izbora nelagoda koju donosi osjećaj konaĉne odgovornosti za vlastiti ţivot egzistencijalisti ili ostali – ĉovjek sveden na golo postojanje naglasak na psihološkoj analizi lika - nema tradicionalno razrađene fabule u središtu je suprotstavljanje stajališta o bitnim ţivotnim pitanjima →
→ → →
→
→
→
- 102 -
- razaranje cjelovite „priĉe“ na - unutrašnji monolog - esejistiĉki elementi - javlja se nakon Oktobarske revolucije u Sovjetskom savezu - ukljuĉuje konvekcije realizma, ali su djela tendeciozna i nose jasnu i otvorenu ideološku poruku - knjiţevnost u sluţbi vladajuće ideologije – društvena uloga: treba djelovati na ĉitatelja i usmjeravati ga u društvu - oslanja se na , ali nema društvene analitiĉnosti - socijalna tematika: kolektivizacija sela, industrijalizacija... djela pisana tendeciozno likovi podijeljeni na pozitivne i negativne zastupaju moralne i društvene vrijednosti - preko glavnih likova se naglašavaju etiĉki primjeri i slavi kolektivizam (narod kao glavni junak) - temeljna knjiţevna vrsta: - Alţir, 1913. – Villeblevin, 1960. - francuski knjiţevnik - doktorirao filozofiju - anarhist, buntovnik, komunist, ĉlan pokreta otpora - 1957. Nobelova nagrada - poginuo u automobilskoj nesreći - dvije faze stvaranja: 1. – djela kojima naglašava nihilizam Stranac (roman), Mit o Sizifu (esej) i Caligula (drama) 2. Kuga (roman), Pobunjeni ĉovjek (esej), Opsadno stanje (drama), Pravednici (drama) - Sartrea i Camusa povezuju usprkos razlikama koje ih dijele: Sartre – egzistencijalizam, filozof Camus – više ispitu je moralni, no filozofski stav →
→
→ →
- roman lika - ispovijed glavnog junaka – prikaz ţivota kao besmislenog i apsurdnog - ĉovjekova otuđenost – ĉovjek kao stranac u svijetu - dosljedna primjena egzistencijalistiĉke filozofije na konkretnu ţivotnu situaciju – roman podijeljen u 2 dijela: 1. Mersaultov ţivot kao ţivot slobodnog ĉovjeka 2. njegov ţivot u zatvoru i suđenje
- 103 -
- nema psihološke razrade likova – svodi Mersaultov psihiĉki ţivot na elementarno,tj. na osjetilne dojmove lik se kreće samo u jednoj vremenskoj dimenziji = – otuđeni ĉovjek doţivljava ţivot kao besmisleno postojanje kojim vlada sluĉaj, otuđen je od društva ravnodušnost, bešćutnost jednoliĉan i bešćutan ţivot - jezik – jednostava, svakodnevan - kratke reĉenice →
→
→ →
- New York, 1919. – 2010. - suvremeni ameriĉki pisac - jedan od najpopularnijih i najzagonetnijih knjiţevnika 20. st. - završio privatnu školu u New Yorku, pohađao vojnu školu u Pennsylvaniji - studirao na 3 koleđa ni na jednom nije diplomirao - sudjelovao u 2. svjetskom ratu - pisati je poĉeo s 15 godina - prva priĉa Story (21 godina) - najĉešće je objavljivao priĉe u New Yorkeru - 1951. prvi roman: Lovac u ţitu - nije mogao podnjeti teret slave povukao se iz svijeta (zatoĉio se u svojoj vili) →
→
→
- moderni roman - proza u trapericama - opisuju se razliĉiti događaji koje je Holden Caulfield doţivio na razliĉitim mjestima (od New Yorka do kuće), no on sve to zapravo govori u bolnici - predboţićno vrijeme - ţivot Holdena Caulfielda – glavni lik i pripovjedaĉ - 17 godina, pametan, osjetljiv, osamljen - Holdenovi unutarnji monoliozi, razmišaljnja o svijetu, ljudima koji ga okruţuju, budućnosti - jezik – ţargoni, siromašan i jednostavan rijeĉnik, poštapalice i fraze - radnja ne teĉe kronološki ovisi o subjektivnim doţivljajima doţivljajima lika tijek radnje prekinut razmišljanjima i monolozima - ţeli postati lovac u ţitu naslov - humor - ironiĉne usporedbe - nepouzdan pripovjedaĉ (ich form) →
→
→
- 104 -
- Bertolt Brecht - potaknuti gledatelja na akciju
-
- pozornica utjelovljuje događaj - prizor proizlazi iz prizora – jedan od najvaţnijih elemenata drame - scenska glazba prati radnju - iluzionistiĉko kazalište - sugestivno kazalište - osjećaj je primaran (katarza osjećaja) - glumac se uţivljava u ulogu - gledatelj se uţivljava u lik - gledatelj se uţivljava u radnju - gledatelja se potiĉe da osjeća - gledatelja se ukljuĉuje u akciju : ĉovjek i svijet su nepromjenjivi.
- na pozornici se prikazuje „priĉa“, događaj - prizori se osamostaljuju izostaje (nema zapleta, radnja je ĉesto unaprijed poznata, prekida se pripovjedaĉevim komentarima i pjesmama) - pjesme – songovi prekidaju i komentiraju radnju - kazalište koje razbija iluziju - argumentirano kazalište - razum je primaran (katarza razuma) - glumac se distancira od uloge - gledatelj se ne identificira s likom - gledatelj je promatraĉ radnje - gledatelja se potiĉe na spoznaje i odluke - u gledatelja se budi sposobnost za akciju ĉovjek i svijet su promjenjivi.
- predstavnici: Eugène Ionesco i Samuel Beckett svoje svjedoĉenje o apsurdnosti drame ne izraţavaju samo (temom), nego i , tj. razaranjem klasiĉne dramske strukture →
- osjećaj besmislenosti i apsurdnosti ţivljenja - otuđenost među ljudima, nemogućnost komunikacije, nesporazumi, uzaludno ĉekanje, banalnost svakodnevnice, propadanje i dehumanizacija - dezintegracija dramske radnje: ne prikazuje se cjelovita radnja, nego fragmenti i dramske situacije - statiĉna radnja - izostaju vaţni dramski elementi: dramska napetost, dramski sukob, naĉelo uzroĉno-posljediĉne povezanosti - prevladava cikliĉko ponavljanje i variranje dramskih situacija: završetak drame samo je kraj, ali ne i rasplet - gotovo bez osobnosti i induvidualnosti, ĉesto se pojavljuju u parovima koji karikiraju određene ljudske odnose „otpaci ĉovjeĉanstva“, beskućnici, starci, invalidi (Beckett) tipovi: engleski braĉni par i sl. (Ionesco) → →
- 105 -
- ne razvija sukob - ne uspostavlja komunikaciju među likovima - raspada se na monologe, pitanja bez odgovora, znakovite pauze, jeziĉne klišeje, fraze, poštašalice, ponavljanja - simboliĉki, metafiziĉki prostor (Beckett) - karikature građanskih soba i salona (Ionesco) - vaţna postaje gesta i scenska igra koja istiĉe mehaniĉnost pokreta - gubi se podjela na ĉinove i prizore - prevladavaju jednoĉinke i dvoĉnike
- Dublin, 1906. – Pariz, 1989. - irski knjiţevnik - pisao na francuskom - studirao francuski, talijanski i engleski na Trinity Collegeu u Dublinu - profesor engleskoga u Francuskoj - 1969. Nobelova nagrada - djela: Ĉekajući Godota, Svršetak igre (drame), Murphy, Molloy i Mallone umire (romani) - kazalište apsurda i antiteatar - pokretaĉ i jedan od utemeljitelj posmoderne proze i drame - svojevrsna parodija ljudskog ţivota besmisao ţivota - antidrama u dva ĉina - raskriţje s stablom - likovi: skitnice Vladimir i Estragon klaunovi Pozzo [Poco] i Lucky (engl. sretan ) - išĉekivanje Godota (engl. God=Bog ?) - nema razgovora u obliku sukoba ili razrješenja svaki lik govori svoje – →
→
– likovi karikatur, simboli - karikatura i parodija mišljenja (uĉeno neznanje ) - groteska, tragiĉna farsa
- 106 -
- javlja se 70-ih godina 20. st. - završna faza modernizma ili nova knjiţevna epoha : - pokušaj prekida s modernistiĉkim zahtjevom originalnosti kao nesumnjive vrijednosti knjiţevnost ne mora nuţno teţiti novome – nema isticanja vrijednosnoga sustava - ukidaju se razlike između umjetniĉke knjiţevnosti i trivijalne proze - sve tehnike i sve ideje postaju jednako vrijednima - tradicija se ne osporava - slijede se uzori, ali ih se i ironizira - iz tradicije se uzimaju i djela koja nisu bila poznata u svom vremenu (podcijenjene knjiţevne vrste) - u literaturu se uvodi trivijalna knjiţevnost – međuovisnost tekstova: za razumjevanje jednog teksta, ĉesto je bitno poznavanje drugog teksta ukidaju se ţanrovske granice, ali i granice između filozofije, knjiţevnosti i znanosti : - Jorge Luis Borges i Samuel Beckett preteĉe - Gabriel Garcia Marquez, Italo Calvino, Umberto Eco, Milan Kundera i dr. →
→
- pobuna protiv „kulta ljepote“ i sklada promijenio ĉovjekov pogled na svijet, razorio modernistiĉki ideal ljepote →
- povijesni okvir: 1914. – poĉetak 1. svj. rata, 1928. atentat na hrv. poslanike u beogradskoj Narodnoj skupštini – smrt A.G. Matoša, pojava prvih Krleţinih djela i antologija Hrvatska mlada lirika
- antologiju izdalo Društvo hrvatskih knjiţevnika - zastupljeni pjesnici mlađe generacije rođeni krajem 19. st. - poezija pisana u (lirski pejsaţ, kult forme) - uzori: Matoš i Vidrić
- 107 -
→
Ivo Andrić, Vladimir Ĉerina, Frano Galović, Janko Polić Kamov, Nikola Polić, Tin Ujević, Ljubo Weisner...
→
-
– (1916.) politiĉki ĉlanci u kojima se zalaţe za aktualnost tematike i pobu nu – (1917.) traţi potpuni prekid s tradicijom (1919.) – (1919.) najznaĉajniji predstavnik hrvatskog ekspresionizma →
-
→
- 1928. ĉasopis (ĉasopis za socijalnu literaturu) Krleţa poĉinje objavljivati glembajevski ciklus -
→
– dominiraju djela socijalnog realilzma prvi hrvatski moderni roman: Povratak Filipa Latinovizca
- međuratno razdoblje Tin Ujević, Dobriša Cesarić i Dragutin Tadijanović - Ivan Goran Kovaĉić – pjesnik i prozni pisac Miroslava Krleţe (kajkavsko narjeĉje) Mete Balote (ĉakavsko narjeĉje) →
→ →
1. skupina knjiţevnika okupljenih oko (ĉasopisi Val i Vihor ) - nezadovoljni kompromiserskom i neuĉinkovitom politikom - knjiţevno-umjetniĉki uzori: Vladimir Nazor i Ivan Meštrović 2. znaĉajna pojava pisaca koji su stanjem u hrvatskoj knjiţevnosti - Ulderik Donadinij, Antun Branko Šimić i Miroslav Krleţa – izdavaĉ i urednik ĉasopisa Kokot (1916.) - „Dolja estetike!“ - suprotstavlja se građanskom uĉmalom ćudoređu - bunt, borbenost i teţnja za aktualnošću
- rodom iz Hercegovine (20. st.) - gimnaziju polazio u Širokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu - aktivist pokreta katoliĉke mladeţi - školovanje napušta nakon što je objavio prvi broj (1917.) – bilo je zabranjeno izdavati vlastite novine - 1919. ĉasopis Juriš , 1924. Knjiţevnik - najznaĉajniji pjesnik hrvatske knjiţevnosti - 108 -
- na poĉetku stvaralaštva tradiciju i bilo kakvu povezanost knjiţevnost s društvenim problemima – „teţi jedino da bude umjetnost “ - umjetnost – poseban, duboki unutarnji doţivljaj svega onoga što je vezano za ĉovjekovo osjećanje ţivota i svijeta (lišen svega nevaţnoga, nestvarnog i banalnog) traţi ĉovjeka i svijeta – dublji smisao ĉovjekova postojanja →
- škrtost izraza, racionalizacija rijeĉi, odbacijvanje deskriptivnog - dojam , , što se ostvaruje neglašenom uporabom glagola, reĉeniĉnih nizova i eliptiĉnih nizova , - vizualni izgled – grafiĉka forma pjesme postaje strašno vaţna – jake i jarke boje, boje svjetlosti, koloristiĉki kontrasti boje dobivaju vrijednost (osobito plava boja – otvara obrise metafiziĉkog svijeta) - najĉešće stilske figure – - uranjanje u sadrţaj svijesti – vizije, halucinacije, slutnje, nestvarne slike... - prva i jedina pjesniĉka zbirka (48 pjesama) - magija poetske rijeĉi (govor boje, zvuka i ritma) - unosi u hrvatsku poeziju slobodni, nevezani stih, izostavlja interpunkciju, ĉime daje svojim lirskim motivima - više nego emocionalni pjesnik – traţenje smisla ljudskog postojanja (zaĉetnik „pojmovne“ umjesto „slikovne“ poezije) - teme o ljudskom tijelu i poetski ciklus o siromasima - nemoćni revolt protiv neobiĉno saţetim izrazom u temama ljubavi i smrti pokušao tipiĉnim egzistencijalnim motivima naslutiti neke osnovne ljudske tajne nemoćan da dokući bit pobunio se →
→
→
- muzika forme – : mehaniĉki i ekspresivni - ekspresivni ritam – najprivlaĉniji slobodni stih (rijeĉi ne smiju biti ritmiĉki na svome mjestu) u pjesmi treba naroĉito - trebaju doći na ono mjesto u stihu gdje je ritmiĉki udar najjaĉi - rimovati treba samo kada to treba, jaĉe djeluje kada je rijeđa - gubitak interpukcije - stih: (zalaţe se za „ekspresivni“, a ne „mehaniĉki“ ritam - koristi ĉisti jezik – pjesme mu nalikuju više snu nego javi - stil: sluţi se unutarnjom rimom, anaforom, asonancom, aliteracijom, ĉesto koristi ponavljanja - 109 -
- lirska misaona pjesma - pjesniĉki poziv, senzibilnost pjesnika - pjesniĉko umijeće (ars poetica ) - ĉuđenje – „Pjesnici su ĉuđenje u svijetu “ - prvi stih izdvojen – zasebna ritmiĉka, znaĉenjska i sintaktiĉka cjelina - odsutnost interpukcije - sinestezija - metafora - pjesnicima dodjeljuje povlašteni status jer oni imaju pravo uvida u bit stvari - slobodni, nevezani stih - lirska misaona pjesma - uzvišenost duha - temeljni motivi – ĉovjek, zvijezde, svjetlost, prah (jednostavni) - funkcionalnost rijeĉi – simbol uzvišene duhovnosti - paţljivo grafiĉko (geometrijsko) organiziranje pjesme - uskliĉnik nakon motiva zvijezde pjesniĉki krik - hiperbola, metafora nemoj se poniziti, nemoj ostati plitak duhovnost završetak zemaljskog ţivota vjeĉnost - pitanje (traţenje smisla ljudskog postojanja) – beskrajno i vjeĉno unutar ljudskog bića „Ĉovjeĉe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! “ - slobodni stih →
- lirska misaona pjesma – podvrgnut neprestanim preobrazbama teţnja za stalnošću i vjeĉnošću – njihove svrhe - preobraţavanje u stvaranju povratak ĉovjeka u najhumanijem smislu (nije bijeg od ţivota) „Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i muĉne noći iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro “ - slobodni stih - grafiĉki organizrana pjesma - izostanak interpunkcije - simbolika boja - hiperbola, metafora, sinestezija : „Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj puta “ →
→
- 110 -
- lirska ljubavna pjesma lirskog subjekta kraj voljene osobe - krik ptice ekspresionizam - slobodni stih - izdvojenost stihova znaj i staneš ritam, naglašenost pjesme utjeĉe na sadrţaj - sinestezija, personifikacija, onomatopeja - simbolika boja - plava boja – svi jet metafiziĉnog (svijet njegove ljubavi) →
→
- lirska misaona pjesma - teške, pesimistiĉne pjesniĉke slike „...i onda stane. Ko da mašina stane. I stoji. Ni makac.” - slobodni stih - ekspresionizam – krik „majka će ţivinski kriknuti ” →
- lirska misaona pjesma - motivi – smrt, svršetak, poĉetak - oblik – - smrt, koja je svršetak, Šimić predstavlja kao poĉetak vjeĉnost - individualni, subjektivni doţivljaj smrti i smrtnosti „i stigne na rub mene. Moj svršetak njezin pravi je poĉetak: kad kraljuje dalje sama “ - izostanak interpunkcije vjeĉnost smrti (smrt i dalje vlada) - odnos i jedinstvo ţivota i smrti - metafora →
→
- socijalna lirska pjesma - motivi – stid, ruĉak, siromaštvo, stol, tišina, teţina, krv, tijelo - opkoraĉenje – naglašavanje , hiperbola „i svaki misli da je drugom ubica i da je krv što teĉe kroz njegovo tijelo krv drugoga ” - ekspresionistiĉka slika ruĉka dvojice siromaha, promjena psihe uslijed siromaštva - sram siromaha jednog pred drugim - pejsaţna lirika - subjektivni doţivljaj lirike i pejsaţa - sinestezija, hiperbola, personifikacija - 111 -
-
- „Ja koracam plav od sutona “ „kao krvlju namrljana slikarija “ „uţasne opeke viĉu “ „crni vlak se vuĉe i vrišti “ „crni ţivot ljudi “
- Zagreb, 1893. – 1981. - hrvatski pjesnik, romanopisac, pripovjedaĉ, dramatiĉar (20. st.) - osnovnu školu i niţu gimnaziju završio u Zagrebu, polazio u Peĉuhu, a u Budimpešti - nakon neuspjeha da se javi kao dobrovoljac u srpsku vojsku, vraća se u Zagreb – 1915. mobiliziran u priĉuvnoj ĉasniĉkoj školi - poslije rata, politiĉki opredijeljen za , ţivi uglavnom kao slobodni knjiţevnik, putuje u SSSR (1924.), te Prag i Varšavu (1932.) - 1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ĉijem ĉelu ostaje do smrti – ozraĉje nokturalnih neljudskih manifestacija ţivota u ratnom vrtlogu - kljuĉne rijeĉi: noć, smrt, krv - izravni izraz pjesnikova duševnog stanja u tim apokaliptiĉnim danima – ne gradi scenu na psihologiji likova, nego razbija prostor i vrijeme, i scenu gradi na izrazito (scenskoj monumentalnosti) – Golgota, Galicija i Vuĉjak - ojađen ĉovjek lišen svake nade - razmišljanja o , njegovom pravom licu koje deformiraju ljudskost – Hrvatski Bog Mars - jedna od najsnaţnijih knjiga u europskoj knjiţevnosti - Krleţa pod povećalo stavlja hrvatskog seljaka i intelektualca u uniformi austrougarskoga vojnika - prodire duboko u svojih likova - prikazuje ljudskog i međusobnog uopće (tragedije pojedinaca i cijelih skupina koje ginu, a da zapravo ne znaju zašto) ratna razdoblje kada Krleţa ekspresionistiĉku univerzalnu simboliku i viozionarstvo, a se realistiĉkom tretiranju sudbina malih ljudi i njihove tragike - poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I, II, III, Lirika, Balade Petrice Kerempuha, →
-
Pjesme u tmini novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele drame: Legenda, Saloma, Kraljevo, Michelangelo Buonarotti, Golgota,
- 112 -
Vuĉjak, Gospoda Glembajevi, U agoniji - romani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastave - putopisi, polemike, eseji: Vraţji otok, Izlet u Rusiju, Moj obraĉun s njima, Deset krvavih godina
- lirska pejsaţna pjesma - motivi – snijeg, stope, ţene, zubi, domovina – prolaznost - motiv snijega povezan s ljudskim ţivotom - poloţaj ĉovjeka u svijetu (snijeg – neutralna podloga koja pojaĉava kontrastni doţivljaj boja) : bijelo – ĉistoća crveno – trulo, ranjavo ţuto – prljavština - slobodni stih - prvi dramski ciklus - ne gradi scenu na psihologiji likova, nego razvija prostor i vrijeme, scenu gradi na izrazito vizualnom, vanjskom efektu, monumentalnosti – varaški ugođaj, apokaliptiĉno - masovne scene – na sceni se istodobno pojavljuje velik broj likova i paralelno se odvijaju razliĉita zbivanja - kraljevski sajam u predratnom Zagrebu kaotiĉna vizija predratnog ludila - tragiĉno i komiĉno - raelistiĉki i fantastiĉki elementi (prostitutke, pijani mrtvaci, slijepci) u kojoj se donosi kritika društvene stvarnosti - motivi – ples mrtvaca (dans macabre) - simboliĉki prikaz ljudskog društva koje se otima kontroli i koje ide prema ratu : 1. dio: sajam u kojem se ĉuje mnoštvo anonimnih glasova 2. dio: pojedinaĉne sudbine – u kruţnom gibanju brišu se sve granice: prošlost-sadašnjost, smrt-ţivot – iznimno vaţne - pisane kao poetska proza - utemeljene na sintezi jeziĉnih, zvukovnih, vizualnih i plesnih elemenata →
- pripovjetka - ratna tematika - pripovjedaĉev -
ironiĉan pristup onima koji vode ratove u ime „viših interesa“- suosjećanje za Vidovića : sudbina hrvatskih ljudi u Prvome svjetskom ratu →
- 113 -
sudbina studenta Vidovića koji je kao neizljeĉiv ranjenik dospio u vojnu bolnicu koju vodi grof Maksimilijan Axelrode - infernalni svijet bolnice : tjeskobnu atmosferu punu krvi, smrti, rana, kaosa i jadnik ranjenika razliĉitih nacionalnosti kojima preostaje jedino vjera u Boga →
– grof; kontur Suverenog malteškog reda (karikiranje kao naĉin karakterizacija lika) - predstavnik vlasti, plemenitaš koji vodi AU Monarhiju – ironija - nema osjećaj za patnju - uvodi red koristeći silu - u kontekstu djela u cjelini: povlaĉenje kada opasnost uistinu zaprijeti, nemilosrdan pristup ranjenicima nakon nasilne noći, nazdravljanje pobjedi kada Vidović umire – student; broj osam - dramski oblikovan lik (unutarnji konflikt koji se temelji na postavljanju bitnih nacionalnih, osobnih i vjerskih pitanja) - uzaludni monolozi - hrvatski intelektualac u sluţbi austrougarskoga vojnika - protiv svoje volje u ratu (za razliku od Maksimilijana) - univerzalni lik, predstavnik ljudi koji u 1. svjetskom ratu ginu za tuđe interese – ĉovjek koji ukazuje na apsurd rata i uništavanja – opis ranjenika, rana, kupaonice (prostrijeljena pluća, krv, bazen prljave vode, Vidovićeva ţelja za prolijevanjem sadrţaja noćne posude) - kolektivne scene (ranjenici vape, a ostali slave) - ranjenici marširaju - slike barake kao utrobe šlepa - detaljan opis prostora karakterizira likove - pobunjeni i obespravljeni pojedinac djelovanje na ĉitatelja – dojam krika, potreba za osvješćivanjem, poriv pobune (protiv rata) - masovne scene – pijanstvo, mimohod apsurd - apsurd i besmislenost rata - kaos, umiranje - smrt i umiranje blatne mrlje na bijelome platnu - Prvi svjetski rat: = Austro-Ugarska Mars nije hrvatski bog, nego tuđi (rimski), ali Hrvati toliko ginu u ratovima za tuđince da bi trebao biti njihov →
→
→
- 114 -
- zajedniĉka novela unutar zbirke domobranska tema stradanje hrvatskih vojnika - zajedniĉka novela unutar zbirke ironija i groteska realistiĉko pripovijedanje naturalistiĉke slike → →
→ →
→
- tridesete godine – procvat dijalektalne lirike (1936.) - kajkavski – grabancijaš i skitnica - ismijava situaciju – satirik i ismijavaĉ - pjesnikova vizija cjelokupne hrvatske povijesti promatrana u nizu seljaĉkih buna i otpora – slika ţivota hrvatskog kmeta – leksiĉko bogatstvo kajkavskog narjeĉja i razgranata atribucija, nabrajanja i ponavljanja – Juraj Kevenhiller, koruški kapetan zaduţen za gradnju Karlovca, koji je sagrađne da bi posluţio obrani Hrvatske od Turaka - a.d. 1579. – konkretan povijesni događaj „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo “ temeljna spoznaja koja se u inaĉicama provlaĉi kroz baladu - seljaĉka rezignacija na kraju prelazi u ironiju - crni humor i ironija – filozofija seljaka - konkretne situacije i problemi - distisi - uzastopna rima →
- Krleţa u Osjeku1928. na predvanju uoĉi javnog ĉitanja drame U agonij dijeli svoje drame na i - ciklus drama o Glembajevima: 1. Gospoda Glembajevi (1928.) 2. U agoniji (1928.) 3. Leda (1931.) - psihološka drama : palaĉa imućne bankarske obitelji Glembay : svega nekoliko sati (između 1 i 5 ujutro) suţavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose među likovima, na njihova psihološka proţivljavanja →
- u podlozi svi Glembajevi su varalice i ubojice, a njihovi su potomci opterećeni obiteljskim naslijeđem (animalna, grabeţljiva priroda) →
- 115 -
-
potekli od međimurskih seljaka, a zloĉinom, prijevarama i ţenidbama popeli se na vrh društvene ljestvice i postali zagrebaĉka gospoda slom Austro-Ugarske Monarhije: slom u glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaća Monarhiju u cjelini →
→
-
glembajevska sredina u koju se Leone vratio nakon 11 godina obiteljski portreti Leoneov negativan odnos prema toj sredini - dvije razine odvijanja dramske radnje: 1. – Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini 2. – sluĉaj Rubert-Canjeg odnos oca i sina (Ignjat-Leone) sukob unutar samog Leonea (glembajevsko-daniellijevsko) dramski se sukob razvija u , a prate ga (munje, grmaljavina, vjetar, kiša) - financijski slom Glembajevih (varalica) - razrješenje Leonovih unutarnjih drama: spoznaje tragiĉnu istinu da je svojom prirodom pravi Glembay, iako se cijelog ţivota borio protiv toga na kraju drame – ubija barunicu Castelly →
-
→
-
→
- u prvom planu – psihološki produbljeni likovi, ĉlanovi obitelji Glembay - obitelj – Naci (Ignjat Jacques) Glembay – bankar, tajni savjetnik - barunica Castelli-Glembay – njegova druga supruga - Leone Glembay – Ignjatov sin iz prvog braka - sestra Angelika – udovica starijega Glembajeva sina Ivana - rođaci – Titus Andronicus Fabrizy-Glembay – umirovljeni veliki ţupnik - Puba Fabrizy-Glembay – njegov sin; advokat, pravni savjetnik obitelji - ostali – dr. Paul Altmann – lijeĉnik - Alojzije Silberbrandt – svećenik, informator baruniĉina sina i njen ispovijednik – u središtu dramske radnje – poveznica svih elemenata drame - „povratak u zaviĉaj” psihološki sukob (između likova i unutar lika) pokreće se radnja otkrivanjem tajni iz prošlosti - ţenski likovi – barunica Castelly nagonsko - sestra Angelika (Beatrice) duhovno - ostali likovi određeni psihološki i socijalno otkrivaju licemjerje i nemoral društvenog kruga kojem Glembayevi pripadaju →
→
→
→
→
-
(3 ĉina, poštivanje pravila trojnog jedinstva) rezultat je dramskog sukoba (odnosa među likovima, sukoba
unutar lika) - unutrašnja dramska kompozicija oblikovana je : dramska napetost raste od najave sukoba u 1. ĉinu, preko sukoba otac →
- 116 -
)
sin u 2. ĉinu, do tragiĉnog raspleta u 3. ĉinu ( (agramerski obojen njemaĉki jezik) - biološka motivacija glavnih likova (glembajevska i daniellijevska krv) - prizor pred portretima
-
- prvi hrvatski moderni roman - središnja tema – (Filip se nakon 23 godine vraća u svoj zaviĉaj (Zagreb) u potrazi za vlastitim identitetom) - „egzistencijalna muĉnina“ ĉini mu se da ljudski ţivot nema smisla, a svijet doţivljava kao niz nepovezanih pojava odraţava se na njegovu : boje gube svoj intenzitet gubitak inspiracije i nemogućnost stvaranja – dodir s poznatim prostorima, mirisima i zvukovima sjećanje na djetinjstvo - sve događaje iz djetinjstva povezuje lik (najtajnovitije pojave njegova djetinjstva ) i (otac?) →
→
→
→
- slikar naglašava u doţivljaju svijeta - brojne digresije o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika →
→
- naĉin ţivota u njegovom zaviĉaju (panonsko tlo) – od kojeg se udaljio ţiveći u europskom velegradu - ubrzo uviđa da mu više ne pripada izgubio je vezu s „panonskim“ korijenima – majĉino imanje „svijet provincijske glembajevštine“ - krug oko Silvija ol. Liepacha Kostanjeveĉkog ironiĉan prikaz s jasnim prezirom prema njezinim malograđanskim, snobovskim nazorima →
→
→
- dva dijela: -
-
: dominira retrospektiva : kostanjeveĉka sredina, pripovijedanje teĉe linearno ekspozicija (Filipov povratak) prizori puni dramatike (Filip-majka, Boboĉka-Filip-Baloĉanski, Filip-Kiryjales) dramatiĉni krvavi rasplet – u središtu romana njegova (svi događaji) - hipersenzibilan intelektualac, umjetnik - muĉi ga teţnja za samospoznajom oduzima mu moć umjetniĉkog izraţavanja - suprotnosti: tjelesno-duhovno, umjetniĉko-racionalno, primitivnocivilizacijsko - 117 -
-
– fatalne ţene – prikazane na sliĉan naĉin →
-
→
naglašena
odnos prema njima utemeljen na Freudu i psihoanalizi – biološka motivacija: ţrtvuje svoju građansku egzistenciju i odriĉe se svega zbog otkrića tjelesnoga njime vladaju koji kulminiraju u završnici romana kad ubija Boboĉku – podvojenost Filipova karaktera intelektualni dvoboji – suprotstavljeni (Filip – umjetnost, Kiryjales – logika, razum) Kiryjales predstavlja Filipovu , njegov alter ego →
-
↔ →
→
- sinteza tradicionalnog i modernog linearna kompozicija s jasno istaknutim dramskim „ĉvorištima“ minimalizirana fabula, ĉovjekova svijest u središtu romana →
→
Radnja romana
u svijesti glavnog lika: ĉine je njegova sjećanja, emocije, razmišljanja, unutrašnja proţivljavanja, podsvijest U romanu se isprepliću dva vremenska tijeka: (oţivljena u sjećanjum prošlost se komentira iz perspektive sadašnjosti) i (događaji u objektivnom vremenu). Tako se „bez šavova“ isprepleće prošlo i sadašnje vrijeme tvoreći . U romanu su ĉesti vremenski skokovi (sadašnjost-prošlostsadašnjost). Uz unutrašnji monolog dominira : to je istovremenost dvaju glasova (pripovjedaĉ, lik), što znaĉi da su misli lika (Filipa) „filtrirane“ kroz misli pripovjedaĉa. Vanjski poticaj (vizualni, auditivni, olfaktivni) potiĉe oţivljavanje sjećanja, odnosno Filipov dijalog s prošlošću. U romanu su ĉeste esejistiĉke digresije ĉiji je sadrţaj vezan uz Filipove meditacije o likovnim problemima, razgovore o umjetnosti i sl.
- vrsta romana – monološko-asocijativni roman - analitiĉko-psihološki roman -
– slikar, osnivaĉ grupe „Zemlja“ (1929.) i pokretaĉ „hlebinske škole“ naivnog slikarstva - 1933. Podravski motivi – grafiĉka mapa
- diskurzivni esej iznosi svoje nazore o ljepoti i umjetnosti osvrće se na neke tada aktualne teze - smisao i funkcija knjiţevnosti i umjetnosti - nadahnuće svake umjetnosti – svijest o smrtnosti i ţelja da se ona nadţivi, da barem dio nas ostane „zamrznut“ u vremenu - temeljne umjetniĉke teme – → →
- 118 -
- otisak krvave praĉovjekove ruke na zidu pećine prijelaz iz animalnog u ljudsko - umjetnost se hrani stvarnošću ljudskog ţivota - burne reakcije - sukob na knjiţevnoj ljevici – pruţa otpor simplificiranom modelu utilitarnog realizma izraţavati se primarno knjiţevnim sredstvima, snaţnom umjetniĉkom obradom, poštivati sve zakonitosti estetike (1933.) - kulminacija – Dijalektiĉki antibarbarus (1939.) – rezultiralo Krleţinim iskljuĉenjem iz komunistiĉkih redova →
→
→
- Vrgora, 1891. – Zagreb, 1955. - sjemeništarac, polazi klasiĉnu gimnaziju u Splitu - u Zagrebu studira hrvatski jezik i knjiţevnost, filologiju i filozofiju na Mudroslovnom fakultetu - 1913. odlazi u Pariz - 1914. upisuje se u Legiju stranaca - 1919. vraća se u Zagreb - jedan od najdarovitijih pjesnika Matoševa kruga - objavljuje 10 pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici Djela: - pjesme: Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Ţedan kamen na -
studencu eseji: Ljudi za vratima gostionice, Skalpel kaosa
- lirska, tuţaljka - motivi starosti duše, a mladosti tijela (Baudelaire) - samoća, tjeskoba, razoĉaranost, nemoć - obraćanje Bogu – „I nema sestre ni brata -
I nema oca ni majke I nema drage ni druga…“ – „…i ljubav, i pobjede i lovora, i darova.“
- kontrast - biblijski motiv – Sin, odnos Bog-Sin, braća – „Gorak je vijenac pelina mraĉan je kaleţ otrova “ - pravilna struktura – tercine - vidi „svjetlo na kraju tunela“ - refleksivna lirika - pojedinac u svijetu - 119 -
– simbolika pjesnika (nad njima samo zvijezde – izuzetnost koja plaća cijenu - naglašeno: mi-oni osamljenost - isticanje pjesniĉkog uzvišenog i usamljenog poloţaja - slobodni stih - sedam nejednakih strofa (2-9) →
- lirska, misaona, refleksna pjesma – „Sa svakim nešto dijeliš, i više vas isti ste “ - svi pripadamo zajednici, dijelimo snove, misli, grijehe… - osuđuje ţelju ljudi da uvijek budu bolji od drugih „Stojimo ĉovjek protiv ĉovjeka...“ - ĉovjek je pojedinac osuđen da bude dio mase „Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema, ja sam šiljak s vrha ţrtvovan u masi “ - lirska misaona pjesma - 1914., zbornik Hrvatska mlada lirika - obraćanje ( ) , apologija Maruliću kao ocu hrvatske knjiţevnosti - posljednji pozdrav Marku Maruliću - veze moderne knjiţevnosti s tradicijom, pjesniĉki poziv - pjesma je pisana i - misaono-ljubavna (petrarkistiĉka) lirska pjesma - osvrt na petrarkistiĉku knjiţevnu baštinu - uloga ţene u hrvatskoj knjiţevnosti - povijesni pregled ţene u poeziji od Cvijete Zuzorić, Dubravke preko Katarine Zrinske, kral jice Jelene do Sunĉanice, Nede i Sokolice - oblik: nedosljedni dvanaesterac, 3 strofe, rima abababcc →
- ljubavna petrarkistiĉka lirika - obraćanje (apostrofa) platonsokj idealnoj ljubavi - doţivljaj ljubavi - prvi stih – „Boţanska ţeno, gospo nepoznata ” - oblik: sonet, rima, jedanaesterac
- Poţega, 1902. – Zagreb, 1970. - djetinjstvo proveo u Osijeku - maturirao u Zagrebu, studirao pravo i filozofiju - radio kao lektor, urednik, knjiţevnik i prevoditelj - prvu pjesmu objavio s 14 godina - prva zbirka – (1931.) nagrada JAZU za pjesniĉku zbirku godine →
- 120 -
- prevodi ruske i njemaĉke autore - jedan od najboljih pjesnika rime i vezanog stiha - odabir „neistrošenih rijeĉi“ - muzika stiha i ritma - gradi klasiĉne strofe - originalnost i autentiĉnost - jednostavnost - matoševsko-vidrićevska tradicija
- impresionistiĉkosimbolistiĉka poetika - brojne vizualne i akustiĉke impresije - raskošne slike - antiteza, simboli, epiteti - sklad – izvanredni tonovi
- spoznaja o ţivotu - ĉarobna preobrazba iz obiĉnog u neobiĉno - grad, urbani pejzaţi i ozraĉja - ljubav, odanost ţivotu, vedrina
- zatvorena forma i vezani stih - svakodnevni motivi i jednostavan izraz - naglašen ritam i simbolika - sklonost prema romantizmu (motivi i simbolika) - bliskost s angaţiranom knjiţevnošću (socijalne pjesme) - misaono-reflaksivna lirska pjesma - motivi – oblak, predveĉerje, grad, vjetar, ljudi… – prekid ravnodušne zbilje oblak se pojavio iznenada - izdizanje iznad „zemaljskih stvari“ – simbol prolaznosti, visine i kretanja - preobraţavanje obiĉnog u neobiĉno (Voćka poslije kiše, Oblak, Slap ) →
- misaono-refleksivna lirska pjesma – misaonost i ljubav - „Krhko je znanje! “ – racionalnoj spoznaji suprotstavlja ljubav – najsavršeniji lik (cikliĉnost) - vjeĉno vraĉanje istog - kruţni tijek prikazan formom pjesme - ponavljanje poĉetne strofe na kraju Đ
- motivi – petrolejska lampa, blato, plot, sirotinja, svjetlost, mrak, brige… - socijalni problemi predgrađa – siromaštvo - sudbina pojedinca - anafora, polisidenton - cikliĉnost - nabrajanje – ritmiĉnost „I nema ga mjesec, i nema g dva I zima je već, I snijeţi…“ - prolaznost vremena – forma pjesme
- 121 -
- Rastušje, 1905. – Zagreb, 2007. - pjesnik, prevoditelj, antologiĉar, urednik - upisao studij šumarstva, 1928. prelazi na Filozofski fakultet - osnovao Institut za knjiţevnost JAZU - ĉlan HAZU - njegove pjesme ĉesto prevođene - sjećanje na djetinjstvo - unio novitet u poeziju Pjesme: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Intimna izloţba iz Raba, Blagdan ţetve, Srebrne svirale, Prsten, Poezija, Sabrane pjesme, San, Prijateljstvo rijeĉi, Svjetiljka ljubavi, Moje djetinjstvo, Šuti srce, u samoći kad naviru uspomene, Kruh svagdanji - teme: djetinjstvo i priroda rodnog sela Rastušja - pjesnikova zbog odlaska u grad, za danima djetinjstva za ljubavlju prividno jednostavan, građen na neposrednim, spontanim dojmovima proţet dubokim osjećajem samoće i otuđenosti – slobodni stih – povremena rima, promjenjiva duljina stihova i ritmiĉke stanke →
- tamni tonovi - osjećaj zabrinutosti i rezignacije - teme: univerzalni problemi ljudske egzistencije - tragiĉna spoznaja ĉovjekove prolaznosti i tjeskoba smrti - ljubavna (majĉinska) lirska pjesma - vizija majĉinog bdijenja - dugo u noć - svjetlost – bijelo platno, prosjede kose, trak lampe, snijeg - radost, bajkovitost, idiliĉnost, sjeta i tuga (muka onih koji su se za nas ţrtvovali i voljeni nas) - slobodni stih - jednostavni izraz - elegija - odraz svijeta u lirskom subjektu - Firenza - Arno Rastušje - mrtve ruke Michelangela ţive ruke njegove majke - oblik: slobodni stih (govorenje, a ne pjevanje) ↔
→
- 122 -
- misaono-refleksivna pjesma - ţivot i vrijeme – simbol trajne univerzalne vrijednosti koja nadrasta pojedinu ljudsku sudbinu nosio ga je vitez-kriţar pa doradio nürnberški zlatar i na kraju preko mnogih ruku stiţe do lirskog subjekta - slobodni stih (pjesma) →
(pjesma u prozi) (pripovijetka)
- od 1952. do 1969. - naziv dobila zbog sliĉnosti s razdobljem hrvatske moderne pluralizam stilova : - Jugoslavija – umjetnost u sluţbi reţima - potkraj 40-ih godina – vrijeme oslobađanja umjetnosti od potpune utilitarizacije i pragmatizma – referet O našoj kritici , 1949. otvoreno govori o ograniĉenosti teorije i prakse socijalistiĉkoga realizma - otvoren proces borba za slobodu umjetniĉkog izraza – referat u Ljubljani 1952. na III. kongresu Saveza knjiţevnika Jugoslavije oznaĉio pobijedu onih liberarnih strana koje su se zalagale za autonomiju umjetniĉke sfere, za razvoj knjiţevnosti u skladu s tradicijom →
→
→
→
→
- ĉasopis (1952.-1958.) - prvi osvješteni literarni program u poslijeratnoj hrvatskoj knjiţevnosti - preporod hrvatske knjiţevnosti - krilatica „Neka bude ţivost! “ knjiţevnost se oslobađa diktata i sluţbovanja reţimu zahtjeva se stvaranje u skladu s induvidualnošću i stvaralaĉkim poticajem samog pjesnika knjiţevnost se otvara vanjskim, europskim utjecajima - afirmiraju duh tolerancije, pravo na razliku i vlastiti izraz →
→ →
→
- 123 -
- obiljeţja poetike krugovaša: induvidualan i subjektivan pristup knjiţevnosti pluralizam stilova, heterogenost pisma traţenje poticaja u domaćoj knjiţevnoj baštini ugledanje u suvremene strane uzore (osobito u angloameriĉke, poput Thomasa S. Eliota i Ezre Pounda, te španjolske pjesnike) → → → →
- ĉasopis (1962.-1969.) - istiĉu beskompromisnu slobodu umjetnosti kao svoj jedini knjiţevni kriterij - uzor: suvremena njemaĉka i francuska knjiţevnost egzistencijalistiĉka filozofija - ĉasopis za znanost o knjiţevnosti - utemeljitelj i urednik - zasluţan za upoznavanje hrvatske knjiţevne javnosti sa suvremenim inozemnim kretanjima na podruĉju knjiţevne teorije i za razvoj knjiţevne znanosti u Hrvatskoj - glavni dio knjiţevne produkcije - širenje tematskog prostora, obnova artizma, eksperimentiranje - izraţavanje idiomom svoga kraja, urbanim ţargonom, jezikom filozofije i egzaktnih znanosti - depatetizacija i demistifikacija poezije 3 generacije pjesnika: 1. – Jure Kaštelan i Vesna Parun 2. 3. : Jure Kaštelan, Vesna Parun, Josip Pupaĉić (u 1. fazi) : intimne teme (ratne traume, djetinjstvo, zaviĉaj) : elegiĉnost, slikovitost, metaforiĉnost : Slavko Mihalić, Vlado Gotovac, svi razlogovci : egzistencijalistiĉka i filozofska tematika : jezik postaje instrument spoznaje, ugleda se u jezik filofofije; pesimizam, nekomunikativnost, hermetizam : Ivan Slamnig : jezik kao materijal pjesme : igra jezikom; razbijaju se jeziĉne norme; u poeziju prodire govorni i šatrovaĉki jezik, barbarizmi
- kratka proza, roman – ratna problematika traume ĉovjeka u ratnom vihoru - urbana problematika osamljen pojedinac, inetelektualac - svijet djetinjstva →
→
- 124 -
- dvije generacije prozaista: knjiţevnici koji su se afirmirali Ranko Marinković: Kiklop , Never more, Ruke u ili Vladan Desnica: Zimsko ljetovanje, Proljeće Ivana Galeba neposredno nakon Drugog Petar Šegedin: Djeca Boţja, Osamljenici svjetskog rata Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan, Izgubljeni zaviĉaj Antun Šoljan: Izdajice, Kratki izlet, Luka Ivan Slamnig: Bolja polovica hrabrosti
generacija krugovaša →
→ →
– Petar Šegedin, Vladan Desnica, Slobodan Novak i Antun Šoljan teme: traţenje smisla ţivota, nemogućnost istinske komunikacije, osamljenost i otuđenost moderno strukturirani romani s monološko-asocijativnom kompozicijom podvrste: roman-ideje, roman-esej
- popularna proza koja nastaje 60-ih godina 20. st. kao opreka inetelektualistiĉkoj prozi - zaĉetnik: Amerikanac : Lova c u ţitu - Obiljeţja: prikazivanje , inteligentnih ljudi bez ciljeva, planova, sigurne budućnosti; nezadovoljni su svijetom, ali su neangaţirani, apolitiĉni i ciniĉni koju doţivljavaju kao kulturu odraslih, što je apsurdno jer su i sami odrasli kulturu filma, stripa, rok glazbe i dţinsa pripadnost nekoj društvenoj skupini zamjenjuje se klapa nameće određene koji pripovijeda u 1. licu u jezik se unosi i →
→
→ → → → →
- Zakuĉac kraj Omiša, 1919. – Zagreb, 1990. - pjesnik, kritiĉar, esejist, dramski autor, knjiţevni znanstvenik - voditelj Katedre za teoriju knjiţenosti na Filozofskom faklutetu u Zagrebu - lektor na Sorboni u Parizu - redoviti ĉlan HAZU-a - 1940. zbirka zapaljena – buntovna tematika, moderan izraz - djela: Crveni konj, Pijetao na krovu, Biti ili ne, Malo kamena i puno snova, Ĉudo i smrt →
- spoj modernizma i jednostavnosti narodne umjetnosti - utjecaji – hrvatska pjesniĉka tradicija, osobito Matoš i Ujević ( i nadrealizam ( ) - narodna poezija ( ) - 125 -
)
- teme – rat - intimna tematika
→
djetinjstvo, zaviĉaj, ljubav, doţivljaj smrti, egzistencijalna zabrinutost
- obiljeţja – slobodni stih - razvijena nadrealistiĉka metaforika - alegoriĉnost i intertekstualnost Đ
misaono-refleksivna lirska pjesma - ljubav i duhovnost kao neuništivi dio ljudskog bića - motivi – tvrđava, zastava, srce, tane, dan, mostovi – pjesnik je izgradio bedeme, odnosno blokadu od mana, tj. loših prijašnih iskustava te se tako ogradio od novog ranjavanja - tvrđava sa zastavom srca koja odoljeva svim vojskama – ustrajanost u idealima snovi o uspijehu - slobodni stih →
→
- poema - u narodnoj predaji konj i konjanik ĉine cjelinu metafora zla i nesreće, slutnja smrti - uspoređivanje ĉovjeka i prirode priroda je vjeĉna, a ĉovjek prolazan - ponavljanja - pjesniĉke slike ispunjene tjeskobom „Ledeni je dodir smrti bezglasan “ „Mrak u mraku “ - slobodan stih, 12 strofa →
→
- Zlarin, 1922. - / - pjesnikinja, esejistica, dramska autorica i djeĉja pjesnikinja - završila gimnaziju na Visu, u Zagrebu studirala romanistiku i filozofiju - ţivi u Zagrebu kao profesionalna knjiţevnica - djela: Zore i vihori, Vidrama vjerna, Crna maslina - utjecaji – starozavjetna poezija ( ) - hrvatska pjesniĉka tradicija (osobito pjesnici hrvatske moderne) te Tin Ujević i Dragutin Tadijanović - francuski nadrealisti - teme – intimna tematika sjećanje na mladost, djetinjstvo, zaviĉaj i ljubav progovara o ţenskoj intimi, o „biti ţenstva“ i o neispunjenom materinstvu (pr. Ti koja imaš nevinije ruke ) - egzistencijalna tematika - obiljeţja – slobodni stih →
→
- 126 -
- bujna i originalna metaforika - misaono-refleksivna pjesma : tragiĉan poloţaj ĉovjeka u svijetu zla i nasilja „Bolje da si rodila zemlju crnu, o mati moja, nego mene “ - slobodan stih, 4 strofe - ljubavna lirika altruizam u ljubavi, ljubavna ţrtva - ljubavni trokut - slobodan stih, 10 strofa – lirski subjekt se obraća drugoj ţeni prepuštajući joj svoju ljubav za njegovo dobro
- Slimen kraj Omiša, 1928. – Krk, 1971. - klasiĉna gimnazija u Splitu, studij knjiţevnosti u Zagrebu - profesionalni knjiţevnik - gimnazijski profesor - urednik ĉasopisa Krugovi i Knjiţevnik - lektor u Londonu i Lyonu - poginuo u zrakoplovnoj nesreći na Krku (zrakoplov se zapalio nakon sljetanja u krĉku zraĉnu luku) – s njime su poginule i ţena i kćer - obiljeţja – veza sa zaviĉajem, divljenje prirodi - egzistencijalna pitanja kontemplacija - u daljnjem stvaranju naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnom planu →
→
- pejsaţno-ljubavna lirska pjesma - uzajamna predaja pjesnika i prirode isprepletenost s prirodom - oĉaranost morem (simboliĉki i stvarno) - more = ljubav - prevladavaju glagoli pojaĉavaju ritam i dinamiku - dijalog s morem „i dobrojutro kaţem more zlato “ - anafora - polisidenton - nejednaka duţina stihova vizualna slika mora →
→
→
→
- pjesma nastala 1971. – iste godine kada je Pupaĉić poginuo - lirska, misaona pjesma s elementima religijske lirike - „Moj kriţ svejedno gori “ – ponavljanje stihova muka, patnja →
- 127 -
moralni i egzistencijalni nemiri, gubitak vlastitog svijeta - sukob i raspadanje pjesnikova subjektivnoga duhovnog svijeta sa stvarnošću - opreke u pjesmi: materija neprolaznost duha stvarnost mašta materijalizam metafizika = krug opreĉnih zbivanja osnovna filozofsko-egzistencijalna pitanja postojanje, ratovi, vjera slobodni stih – obraćanje svom svijetu →
↔
↔
↔
→
- Karlovac, 1928. – Zagreb, 2007. - gimnazija u Karlovcu - studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatki jezik i knjiţevnost - knjiţevni urednik - novinar - ĉlan HAZU-a - tajnik i predsjednik Društva hrvatskih knjiţevnika - dobitnik 13 knjiţevnih nagrada - napisao 25 zbirki pjesama (Komorna muzika, Put u nepostojanje...) - najkarakteristiĉniji pjesnik naraštaja - intelektualistiĉka lirika - kasnije – harmonija optimizam, svijetli tonovi - utemeljitelj tzv. egzistencijalistiĉko pjesništvo koje tematizira tzv. graniĉne situacije: smrt, strah, tjeskobu, ugroţenost i osjećaj praznine teme: fiziološke pesimistiĉna vizija svijeta →
→ →
- misaona lirika - motive iz prirode – jezero, ribe, školjke, rakovi, podvodno raslinje, voda, pjesak - lirski se subjekt poistovjećuje s prirodom - kroz preobrazbu lirskog subjekta u slike iz prirode (prozirno jezero ) otkrivamo njegovu nutrinu (Meni se smućuje… da sada sam sebi zaudaram ) - egzistencijalne sumnje i dvojbe - poraz - slobodan stih - misaona pjesma - teškoće i opasnosti knjiţevnog stvaranja - lirski je subjekt razoćaran svakodnevnicom „došla su ozbiljna vremena.../neposlušne rijeĉi ” - obraćanje majstoru – pjesniku ( ) „Bolje da nitko ne vidi tvoje oći pune ĉuđenja “ - 128 -
- parafraza kranjĉevićevsko-šimićevskih motiva odustajanje od pisanja paradoks pisanja je poput klauna koji se smije kad mu se plaĉe i obratno - gorĉina, ironija - asocijacije, alluzije - oblik: 4 strofe nejednakog stih →
→
- Metković, 1930. – Zagreb, 2001. - gimnazija u Dubrovniku i Zagrebu - diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - profesor na Odsjeku za komparativnu knjiţevnost Filozofskog fakulteta u Zg - lektor na brojnim stranim sveuĉilištima – pjesnik koji se igra – uĉen pjesnik - djela: Aleja poslije sveĉanosti, Odron, Naronska siesta, Pjesme, Dronta (zbirke poezije), Neprijatelj, Povratnik s Mjeseca (proza), Bolja polovica hrabrosti (roman) igra izraza i smisla igra konstrukcije i dekonstrukcije lingvistiĉko-stilski eksperiment - blagi humor → → →
- ludistiĉka poezija naslov naslućuje jedno (smrt ĉovjeka), pjesma govori o drugome (smrt guštera) – poĉetni ozbilja ton prelazi u igru rijeĉima - oblik: slobodan stih, 4 strofe zadnji stih mijenja poimanje rastavljanja rijeĉi (u zid, uzi, duzi ) – zadnje slovo nedostaje – kao i rep →
→
- ludistiĉka poezija - igra rijeĉi i znaĉenja - brod s osobinama ţene (do kraja pjesme nije jasno radi li se o brodu ili o ţeni) - motivi - mornarske ljubavi, odlasci, luke, brodolomi, vino, ostali mediteranski motivi - oblik: ritmizirani slobodni stih, 8 strofa zadnji stih citat Leopardija: „e il naufrager xe dolce in questo mar “ →
→
- 129 -
- Beograd, 1932. – Zagreb, 1993. - studirao anglistiku i germanistiku u Zagrebu - profesionalni knjiţevnik, urednik, antologiĉar - prevoditelj s engleskog, njemaĉkog i ruskog jezika - pokretaĉ i urednik ĉasopisa Međutim, Krugovi, Knjiţevnik - djela: Na rubu svijeta, Baca ĉ kamena (zbirke), Izdajice, Kratki izlet, Luka, Drugi ljudi na mjesecu (romani) - urbane teme, proza u trapericama - pod utjecajem ameriĉke (Hemingway) - roman - proza u trapericama - tri plana romana roman s egzistencijalistiĉkom temom roman o izgubljenoj generaciji politiĉka alegorija - odnos tradicije i suvremenosti, starog i novog društva - pripovjedaĉ u prvom licu - govor urbane mladeţi – vođa - suprotan sterotipu vođe (antivođa) - putovanje u Istru – studenti povijesti umjetnosti i arheologije traţe dobro oĉuvane freske – malodušnost, nihilizam mladih ljudi koji negiraju svoj alternativni svijet - traganje za smislom egzistencijalizam →
→ →
→
- Vis, 1913. – Zagreb, 2001. - gimnazija u Splitu, Filozofski fakultet u Zagrebu - za vrijeme Drugog svjetskog rata interniran u logor Ferramonte u Italiji, nakon okupacijeprebaĉen u Bari, a zatim u savezniĉki zbjeg El Shatt - poslije Drugog svjetskog rata radio u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i u HNK-u kao ravnatelj drame - profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu - redovit ĉlan HAZU-a - djela: Ruke, Pod balkonima (novele), Glorija, Albatros, Pustinja (drame), Kiklop, Zajedniĉka kupka, Never more (romani), Geste i grimase, Nevesele oĉi klauna (eseji) - obiljeţja pisanja: kontemplativna ironija →
- 130 -
→ → → →
humoristiĉni podton zaĉudan spoj smiješnog i ozbiljnog, tragiĉnog i komiĉnog teţnja prema paradoksu i grotesci inventivne leksiĉke igre stilizacije
- objavljena 1953. - sadrţi 8 novela (Samotni ţivot tvoj, Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj ) - 2 vrste novela: - malograđanska atmosfera zagrebaĉke ili otoĉke sredina (rodni Vis) s nizom karakteristiĉnih likova – prostor i likovi gube konkretna, stvarna obiljeţja postupak intelektualizacije kojim se prikazani svijet analizira i produbljuje do simbola ljudskog ţivota uopće ironija i groteska ţivot kao iluzija, ĉovjek kao glumac koji ne odluĉuje o svojoj sudbini - ne daje cjelovitu sliku svijeta, nego njegove naracija se prekida →
→
→
→
→
-
prikaz jednog (vlasnik ruku u emotivnoj rastrojenosti planira samoubojstvo) iz perspektive dviju ruku, – one vode kao zasebni subjekti i prikazuju cjelokupnu povijest civilizacije koja se temelji na nasilju i krvi; one su ruke koje grade, ali i ruše osjećaji blagost samilost spontanost
razum poslušnost promišljenost spretnost
- dramski sukob - završava zajedništvom (pripovijest) (roman-esej) (roman)
- 131 -
- od 70-ih godina 20. st. do danas - raznovrsnost stilova - kreativan odnos prema tradiciji koja postaje inspiracija i „materijal“ posmodernistiĉke knjiţevnosti intertekstualnost intermedijalnost – povezivanje raznih knjiţevnik tekstova citiranjem, parafraziranjem, parodijom te preuzimanjem tema i motiva najvaţniji postupak u nastajanju djela knjiţevno djelo se ne odnosi više na vanjski svijet, nego na drugo djelo – postupak povezivanja raznih umjetnosti ili raznih komunikacijskih medija - 1967. Deklaracija o nazivu i poloţaju hrvatskoga knjiţevnoga jezika hrvatski intelektualci ukazali na neravnopravan poloţaj hrvatskog jezika u bivšoj Jugoslaviji tekst sastavila komisija potpisali su je brojni hrvatski intelektualci i kulturne udruge vlast oštro napala i osudila Deklaraciju i njezine potpisnike - od 1969. do 1971. – - cilj: nacionalno zajedništvo i suprotstavljanje protuhrvatskom jugoslavenstvu - završilo sjednicom komunistiĉkog vodstva u Karađorđevu - vodeći hrvatski politiĉari prisiljeni dati ostavke progoni i uhićenja mnogih hrvatskih intelektualaca – „crne liste“ društvenih izoćenika - Domovinski rat i neovisnost → →
→ →
→
→ → →
→
- knjiţevnost odustaje od dijaloga s društvom i upušta se u dijaloga s knjiţevnom tradicijom eksplozija tradicije - afirmacija, negacija ili ironizacija tradicije - tradicija poticaj, inspiracija, sugovornik i meterijal posmodernistiĉke knjiţ. - posmoderni pisci nastoje jednostavan i lak jezik oţivljuju trivijalne ţanrove (krimić, ljubić) →
→
→ →
- 132 -