Časopis za sociološke i psihološke teme
SVITAC
Ţeljko Lj. Krstić
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
„Ne treba se uvek držati zakona k'o pijan plota“,
Josip Broz Tito
Ljubisavu, mom pokojnom ocu.
2
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Ţeljko LJ. Krstić TITO – PARTIJA- KORUPCIJA
Specijalno izdanje SVITCA: 1. Titova Jugoslavija 2. Suton Jugoslovenstva ( dvobroj ) 3. Srbija devedesetih 4. Korupcija ( biznis ili bolest) 5. Satira i aforizmi
Valjevo, 2014. 3
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA UVOD: Ĉitajući i analizirajući najpre stare NIN-ove a potom brojeve nedeljnika Vreme, nisam mogao da se otmem utisku da je u Srbiji, bez obzira na uvoĊenje višestranaĉija poĉetkom 90- tih, stalo vreme u periodu Titove Jugoslavije. Naime kult oboţavanja voĊe i dalje je ostao prisutan i dominantan. Sabornost umesto individualnosti, podanik umesto slobodnog i nezavisnog graĊanina ostao je modus vivendi u Srbiji. TakoĊe je zanimljivo videti da se mnoge stvari u Srbiji dešavaju decenijama a ne rešavaju. Pre svih to su velike poplave, potom sporost u reformi obrazovanja, neregularnost fudbalskih utakmica i celokupnog prvenstva. Zna se da je uvertira u raspad Jugoslavije bio Ustav iz 1974 g. zbog ĉije je kritike najveću cenu platio profeso Mihailo Đurić sa Pravnog Fakulteta u Beogradu. Izdrţavo je kaznu zatvora zbog svog vizionarstva u vezi Kosova. Inaĉe, iza smrti J.B.T. dva glavna ţarišta u Jugoslaviji su se pojavila na Kosovu i u Velikoj Kladuši. Na Kosovu su poĉele otvorne demonstracije za odvajanje, dok je afera Agro- komerc, naĉela monetarno ekonosmki sistem. Krivci su pronaĊeni u vrhu komunistiĉke partije: Hamdiji Pozdercu i Fadilju Hodţi, koji su iskuljuĉeni iz Saveza komunista. Ante Marković je kao poslednji Mohikanac pokušao da saĉuva Jugoslaviju preko ekonomije. Politiĉari iz jugoslovenskih Republika koje su već odavno dobile elemente drţavnosti mu to nisu dozvolili. U Beogradu 1991 g. studenti su organizovali miting na Terazijama, protiv ratne politike S.M. Vreme je pokazalo da to nije bil dovoljno. Odnosno da je mnogo više onih koji su za ratovanja, na svim stranama. Buknuo je graĊanski rat. Iz svega desile su se velike migracije i homogenizacija jugoslovneskih naroda po etniĉkoj pripadnosti. U svemu su izgleda najgore prošli Srbi, koji su morali napustiti svoje domove, stanove, kuće, seoska imenja. U Srbiji su dobili status izbeglica. Potom su se pojavili i prognana lica sa Kosova. Sa formirnjem novih drţava pojavili su se i nove granice i novi graniĉni prelazi. Tako da bi se, recimo, iz Valjeva do Sarajeva stiglo, treba proći preko ĉetiri graniĉna prelaza. Nepoznato slavonsko selo Batrovci, je postalo poznati graniĉni prelaz, kao i Mehov krš prema Crnoj Gori. Istovremno sa raspadom Jugoslavije jaĉali su drţavni aparati, što je podrazumevalo veliku adminsitraiju. Sa ogromnom administracijom pojavila se i valika korupcija ... U Valjevu, 27.10.2014.
Autor
4
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
TEMA:TITOVA JUGOSLAVIJA ... Naše sudije se ne moraju drţati Zakona k‘o pijan plota- Josip Broz Tito, predsednik SFRJ . Jugoslavije SADRŢAJ: Vladimir Adamović- feljton : Lice i naliĉije Jocipa Broza, Branislav Lalić : Milovan Đilas Miroslava O. Krstić : Biografija J.B.T. NIN- ovi od 1976 do 1980. : Pesme posvećene Titu SATIRA: Joca i Jarcan Sahrana : J.B.T. 1980 i delegacije. In memoriam: Dobrica Ćosić Mali narodi : Luţiĉki Srbi Josip Broz – Tito ( 1892 – 1980) Uvodnik: U realnom sagledavanju Titovog ţivota , u njegovim poslednjim godinama, pored ostalih izvora koristio sam brojeve NIN-a , od 1976. do 1980. Iznenaćuje , koliko su neke teme aktuelne I dandanas: poplave, deponije, nameštanje fudbalskih utakmica, problem sa zapošljavanjem mladih, proganjanje struĉnjaka u preduzećima.( mobbing) U meĊuvremenu Novi Pazar je zamenio Trst, što se tiĉe farmerki, koje su tada postale popularne. Narkomanija je prepoznata kao problem. Huliganizam nije ni postojao. Mada je kriminal i tada postojao u svim svojim oblicima. Smrtna kazna je bila aktuelna ali se slabo primenjivala. Gledajući fotografije, Tito je stario od 1972 godine. U poslednje ĉetiri godine njegovog ţivota to je bilo oĉigledno... VLADIMIR ADAMOVIĆ Feljton u Politici; maj, 2010. Lice i naliĉije Jocipa Broza, „ Klasiĉan obrazac: otac alkoholiĉar, majka, kao i kod Staljina i Hitlera, neţna, poboţna, pravedna, poštovana u selu – sve se u potpunosti slaţe. O majci Mariji govorio je veoma pohvalno: „ Ona je bila jako solidna... nije htela da vide susjedi da nema ....ja sam majku volio....Kod Broza : „ Teţnja ka moći je samo pokušaj da se kroz aktivni ţivotni napor i posebni ţivotni stil neutrališe to osećanje manje vrednosti. Ukoliko ta 5
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA teţnja ka moći , u pokušaju da nutrališe osećanje manje vrednosti, posebno svoj cilj, obiĉno dolazi do neurotiĉnog ili karakternog poremećaja... ( Istakao , Ţ.K. ) Da bi se izvukao iz anonimnosti , sivila, gomile dece, trebalo da izabere izuzetnost. Tako je izuzetnost postala Brozova osnovna osobina: Takvo drţanje je izviralo iz njegove liĉnosti: Tito je uvek u svemu drţao do svog dostojanstva, do svoje izuzetnosti...sve njegovo, odelo, konj, oruţje moralo je da bude izuzeteno, iznad ostalih – kaţe Đilas. ..Vremenom: „ Izuzetnost se pretvara u teţnju ka luksuzu, koja je kod Tita posle 1945. jedno vreme imala razumne granice, ali koja je , kako je stario, uzela neslućene razmere. Broz je poĉeo da se ponaša kao monah, a njegovi saradnici kao dvorani. ( Istakao Ţ.K. ) To je bio klasiĉan renesansni dvor, na kojem su se dvorani svim sredstvima borili da steknu milost gospodara, ogrezlog u luksuzu....Ţiveo je 88 godina, što je još jedan dokaz o biološkoj superiornosti. Imao je snaţan odbrambeni sistem, i telesni i psihiĉki. ...dijabetes sa pratećom komplikacijom na srcu i drugim organima, koji je na kraju, kao što se dešava, doveo do blokade cirkulacije u jednoj nozi, sa poslediĉnom gangrenom, samo pokazuje da se razboleo na kraju svog biološkog veka, jer neko ko je preţiveo ono što je Broz preţiveo, ( jedno ranjavanje u Prvom i tri puta u Drugom svetskom ratu, operacija ţuĉne kese) retko da bi doĉekao i sedmu deceniju. NARCIZAM : Imao je snaţno naglašeni telesni narcizam: 12. Aprila 1946. godine, u svojoj 54. godini piše Zdenki, trećoj, ali nevenĉanoj ţeni:„ Ja sada ustajem u 6 sati ujutru i jašem svakog dana. Danas sam poĉeo da igram tenis, jer sam postao suviše trom. Ako se paţljivo zagledaju slike Josipa Broza, moţe se zakljuĉiti da je u posleratnom periodu bio dobro drţeći i u 1953 g. u kojoj je eliminisao svog bliskog saradnika Milovana Đilasa. Na slikama sa mitinga u Okruglici slikan je sa leĊa; Odeven u belu uniformu , po poloţaju tela i drţanju moţe se zakljuĉiti da je tada bio na vrhuncu. Slike iz kraje 60 već govore o procesu starenja. Da bi ono postalo oĉiglednije s poĉetka sedmadesetih. ( Ustav SFRJ je donet 1974 g. ) u drugoj polovini sedamdesetih vidi se da je ostario , uprkos drţanju do lepih odela, 6
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
starost se nije mogla sakriti. Na jednom mestu , na kojem Tito drţi sastanak, vidi se izbezumljenost prisutnih iz najbliţeg okruţenja. Pored Tita , tih godina, obiĉno je sedeo Stane Dolanc, savezni sekretar za unutrašnje poslove. POĈETAK JEDNE KARIJER: ..Kondotijeri su lutalice, plaćeni vitezovi, avanturisti. Broz je od ranog puberteta poĉeo sa lutanjem, da bi se smirio tek u maju 1980. U poĉetku je poĉeo da luta po Hrvatskoj i Sloveniji, a kasnije se upuštao u na dalje ture...Biografi su , bez većeg uspeha, tragali su za njegovim ideološkim opredeljenjima. Broz je 1913. godine otišao u vojsku, uskoro ga je zatekao rat. Izgled da je bio dobar vojnik austrougarske vojske. O tom periodu njegovog ţivota ne postoje podrobnij i podaci , a no što je objavljeno sve je već poznato , osim da je uĉestvovao u borbama u zapadnoj Srbiji 1914. ( Istakao Ţ.K. ) Boravak na ruskom frontu, u Karpatima, takoĊe je dobro poznat. Tamo je trebalo da dobije medalju za hvatanje ĉetiri zarobljenika, ali je uskoro ceo puk pao u rusko zarobljeništvo 1915. Broz je u svojim autobiografskim kazivanjima rekao da je ušao u Partiju 1920. godine, dakle, kada je imao dvadeset i osam godina. Ideja da je Tito svesno odabrao partiju kao sredstvo kojim će stvariti svoj deĉiji san- biti bogat, moćan, poštovan- i tako neutralisati snaţno osećanje bede, siromaštva i poniţavajućeg poloţaja, koji je poneo iz detinjstva u adolescenciju , ali i ka zrelim godinama, ako i njegova snaţna odluka da se toga reši, sinula mi je odavno, kada sam jednom slušao delove intervijua koji je sa njim vodio Veljko Bulajić. Tito je govorio o svoji razmišljenjima da emigrira u Ameriku, negde oko 1910 . godine. Period boravka u kaznionicama ( 1929-1934), potom brojni boravci u Moskvi i Parizu, kao i brojna putovanja po Jugoslaviji, poptuno su neistraţeni deo Brozove biografije. ...Kako je biološki i samim tim maskulno popuštao , dolazilo je do naglašenih znakova feminiziranosti – pomno ofarbana i ondulirana kosa, manikirani nokti. Vuĉijak je zamenjen pudlicama, vitak stas postepenom preteranom gojenju. Uţivanje u jelu, njegov omiljeni hobi, 7
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA zaokruţio mu je figuru. Inaĉe, bio je upadljjivo lep; to sam u mladosti ĉuo od brojnih sagovornika. Kad se 1945. godine pojavio na kongresu Antifašistiĉkog fronta ţena- AFŢ, ovacije koje je doţiveo nisu bile znak oduševljenja delegatkinja što vide generalnog sekretara nego što vide i upadljivo privlaĉnog muškarca. . Njegov autoritet je, u poĉetku, sve do poĉetka ustanka, proizilazio iz statusnog mesta – bio je number oline jedne partije koja je u potpunosti prihvatila boljševiĉka pravila orgnizacije. . Naime, kada je 1903. došlo do sukoba u tadašnjoj ruskoj Sociodemokratskoj partiji oko prve taĉke budućeg satusa Partije, mnogi delegati tog briselsko- londonskog kongresa, nisu shvatili o ĉemu se radi. A radilo se jednostavno o tome da grupa delegata koju je predvodio Lenjin – boljševici, traţila da partija bude organizovan odred..monolitna i borbena, ĉvrsto organizovana, disciplinovana i voĊena iz jednog centra imati ĉvrstu disciplinu. Dakle, Broz je bio primus inter pares; njegovi sardnici i saborci su mu se povinovali zbog autoriteta koji je sa sobom nosila njegova funkcija. Slušali su ga jer je bio generalni sekretar, jer su bili obuĉeni da mu se bespogovorno pokoravaju, a ne zato što je on bio Josip Broz, a kasnije sam Tito. Taj statusni autoritet nije samo proizilazio iz partijskog statuta, nego prevashodno iz naĉina na koji ga je Staljin primenjivao. On je već tada bio harizmatska liĉnost i svoju harizmu genseka – generalnog sekretara, prenosio je na sve sestrinske partije, tako da je to mesto već i pre dolaska odreĊene liĉnosti Gorkić, Broz, nosio odreĊeni autoritet. ( istakao Ţ.K.) NEPRIKOSNOVEN I OKRUTAN MeĊutim, Broz se brzo pretvara u Tita. On za Moskvu dugo ostaje Valter, ali u zemlji uporno radi na tome da svoj statusni autoritet pretvori u personalni. To mu, po mom mišljenju, uspeva tek negde oko 1944. Od tada je on definitivno samo Tito. Broz je bio veoma narcisoidna liĉnost kao što su i svi diktatori...Srednje visine, ĉvrsto graţen, lep ĉovek, Broz je ostavljao prijatan utisak na svoje sagovornike zbog svog uglaĊenog i dostojanstvenog ponašanja i naĉina 8
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
komunikacije. Bio je potpuno spreman za pravi podvig – da kao voĊa male ilegalne partije koja se spremala za oruţanu borbu osvoji vlast... Klasiĉan avanturista bez pravog doma i porodice. Svoju teţnju ka lutanju korisno je spojio sa potrebama partijskog rada i organizovanja tada još malobrojne KP. Tako je imao opravdanje i pred sobom i pred svojom porodicom ...Uostalom, kada je postao gensek, pravila korespodencije nalagala su da bude što manje pitan a da se na pitano obiĉno ne odgovora direktno. Većina partizanskih voĊa u Srbiji 1941. pa i 1942. nisu znali ko se krije iza imena Tito... I pored svih mana, Broz je bio idealan ĉovek ( inteligentan) da sa ovako malom partijskom organizacijom 6.600 komunista i 17.500 skojevaca , zapoĉne tako veliku akciju. Svi koji su sa njim bili u vrhu Partije, nisu mu bili dorasli u spretnosti, lukavosti, intuiciji, procenjivanju situacije, brzini delovanja, mirnoći i leţernosti u opasnim situacijama. Retko je, moţda nekoliko puta tokom rata – u Uţicu 1941. , na Sutjesci 1943, u Drvaru 1944, izgubio prisustvo duha, i to , uglavnom , na kraće vreme. Ukratko – pravi ĉovek za burno vreme... Bio je ĉovek Moskve, kao i svi generalni sekretari KP u Evropi. MeĊutim, Broz je imao i neograniĉeno ovlašćenje da organizaciono osposobi Partiju za buduće dogaĊaje. To je uradio – onako kako je to njemu odgovaralo. Njegovo organizovanje Partije kao liĉnog borbenog odreda, poĉivalo je na nekoliko principa: politiĉkom, a ĉesto i fiziĉkom uništavanju svih oblika frakcionaštva, kao i svih onih koji su sumnjali u Broza, a potom i uništavanje njegovih liĉnih neprijatelja kojih je bilo mnogo; likvidiranju stare garde koja ga je znala iz njegovog poĉetniĉkog perioda- nije ţeleo nikakve savete od starijih drugova ; uspostavljanju grupe saradnika meĊu kojima je on, po statusu i godinama, bio neprikosnoveni auoriteta;veoma izraţenim organizacionim sposobnostima, kao i pomno izabranim saradnicima za odreĊene poslove:Tempa je upotrebljavao za jedne, Rankovića za druge, Đilasa za treće zadatke. Broz je 1941. bio spretna , SPOSOBNA I OKRETNA, ALI ĈESTO I OKRUTNA, inteligentna borbena mašina, 9
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA ĉovek sa uroĊenom sposobnošću da uspostavi dominaciju, autoritet i da, mada moram da se ogradim uglavnom na politiĉke aspekte problema. O vojnim sposobnostima, autor feljtona, navodi: „da ima drugo mišljenje―, koje ne iznosi. ODNOS I SUKOB SA STALJINOM Tito je od poĉetka ustanka, 1941 godine, svesno prenebregavao savete Moskve u pogledu strategijskih opredeljenja ustanka. Moskva ga je obuzdavala u njegovoj ideološkoj radikalnosti, traţeći da vodi oslobodilaĉki rat a ne klasiĉnu revoliciju, a Tito je, uglavnom , terao po svome. U SUŠTINI SUKOB STALJIN – TITO bio je sukob dve izrazito narcistiĉke liĉnosti, veoma osetljive na znake nipodaštavanja hijerarhije i remećenja ustanovljenog reda stvari. Sa podozrenjem je gledao na sve Titove postupke i svojom paranoidnom intuicijom, jasno naslutio da ovaj ima nameru da se u potpunosti odvoji. Tito je to, naravno, tada krio, obuzdavo se , a svoj narcizam hranio surogatima drugog voĊe, kraljevskom doĉecima po zemljama narodne demokratije, komplikovanim protokolom i tonjenjem u luksuz, vodeći ţivot koji je imao malo veze sa malo veze sa asketizmom revolucionara. Staljin je 1948. Godine već pokazivao znake dubokog POREMEĆAJA LIĈNOSTI. Staljinova paranoidna liĉnost funkcionisala je dobo sve do kasnih šezdesetih godina. Kada je napunio 70 godina poĉeo je da pokazuje znake, takozvanog involutivnog paranoidnog stanja, pravog duševnog oboljenja u koje dominiraju klasiĉne paranoidne ideje proganjanja, sumnjiĉavosti, nepoverenja, uz stalno prisutnu ideju da je objekat agresije i okoline, posebno neke osobe iz te okoline...struktura Titove liĉnosti potpuno je drugaĉija. On je ekstrovertan tip, sposoban za brzo uspostvaljanje komunikacije koja ĉesto moţe imati emocionalnu notu, i izrazito hedonistiĉkog ţivotnog stila. Staljin je hladan i nikoga sem svoju prvu ţenu Jekatarinu Svanidze, nije ni voleo, Tito je sav okrenut ţivotnim zadovoljstvima ( hedonista pr. Ţ.K.) , posebno telesnim. Staljin je asketa...Tito voli ţensko društvo. Uţiva ne samo u telesnim nego i vantelesnim aspektima komunikacije sa suprotnim 10
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
polom. Staljin zazire, dobro zna da ga ţenska osoba, sa svojom razvijenom intuicijom, moţe znatno pre proĉitati nego muškarac. .. ..
Branislav Lalić : Milovan Đilas ( vernik, buntovnik, muĉenik) Veĉernje novosti; Beograd; 2011.Mek povez; 245 str. Milovan Đilas je tokom II svetskog rata uz Aleksandra Rankovića i Edvarda Kardelja, bio u prvom krugu Titovih saradnika. Bio je Titov miljenik . Napisao je proglas Staljinu 1948 g. i kumovao je novom nazivu - Saveza Komunista. Na izborima 1952 g. imao je najviše glasova od delegata za Skupštinu. Ali prvi je izbaĉen iz Brozovog okruţenja zbog tekstova koje je objavljivao u Borbi do 1953 g., na Trećem plenumu CK SKJ. Na plenumu jedinu podršku je imao od bivše supruge Mitre Mitrović, sa kojom se razveo 1952 god. i Vladimira Dedijera. Jedan od najbliţih saboraca Svetozar Vukmanović – Tempo ga je takoĊe napao. Boţa Maslarić je, u ostrašćenosti je preterao svaku meru i Đilasa nazvao da je ― trocistiĉko govno‖. Kad je izbaĉen iz partije, nije imao prijatelja. Jedini koji je pokušao da se druţi sa njim bio je Dragoslav Mihailović – Mihiz koji je zbog toga prebaĉen u Novi Sad, na mesto direktora Matice srpske. Đilas je proveo u zatvoru u KPZ Sremska Mitrovica ukupno devet (9) god. Od 1956. do 1966 g. bio je u zatvoru: zbog davanja izjava stranim novinarima i tokom kazne mu je izreĉena kazna od sedam ( 7 ) godina zbog objavljivanja knjige : Nove klase u SAD. Pušten je uslovno 1961., da bi 1962 . bio osuĊen na pet ( 5) godina, zbog knjige objavljene na zapadu: Razgovori sa Staljinom. Konaĉna osuda je bila trinaest ( 13) godina robije. Za svo to vreme njegova nova supruga Štefanija Barić, sa sinom Aleksom i Đilasovom majkom su ţivele u stanu u Palmotićevoj br. 8 u Beogradu, gde je ţiveo sve do 1995g. Sahranjen je u porodiĉnoj grobnici u rodnom Podbišću, kod Mojkovca u Crnoj Gori. ....U knjizi „ 11
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Druţenje sa Titom‖ , koju je završio pred kraj Brozovog ţivota, Đilas se vratio na temu izgubljenog morala sa dedinjskih padina, stavljajući u sam centar rasipniĉi sjaj prvog ĉoveka jugoslovenske revolucije. : Sklonost ka luksuzu, bila je nedoljiva, mada sporedna u Titovom samovoljnom posedovanju dvoraca, naroĉito onih kraljevskih. Bitna je u tome – kao i u svemu bitnom kod Tita- bila vlast, ostvarivanje apsolutne, autokratske vlasti. I to vlasti dvorske – nad drţavom i partijom. ...Đilas pokreće pitanje: Zašto je Josip Broz tako naglo pohitao u luksuz? On kaţe da je Tito osećao da se tako nadovezuje na monarhistiĉku tradiciju vladavine i vladanja, vlasti i vladara. ..Najbolji su poslušni graĊani, drţava poćiva na odanim graĊanima..Posvajanje dvoraca neuporedivo je znaĉajnije u podreĊivanju partije Titovoj liĉnosti i u unošenju, u partijsku i univerzalnu , komunistiĉku ideju oboţavanja njegove liĉnosti. Ako Tito nije ideolog kao Lenjin – onda nije bio ideolog ni kao Staljin. To unošenje, to spajanje, se moglo obaviti jedino kroz apsolutnu vlast, uz pomoć sjaja same vlasti. Tito nikada, a pogotovu na vlasti, nije bio skroman i obiĉan kao što su bili Staljin i Mao: spoljni sjaj je njemu bio neophodan, ne samo zbog intimnih, skorojevićkih nagona i nadovezivanja na tradicionalni monarhizam, nego kao i nadoknada ideološke neznanosti i školske neuĉenosti. ..Titove uniforme su, kao i sve njegovo, morale biti prave i jedine: Grb na opasaĉu mu je izraĊen od ĉistoga zlata, pa mu je zbog teţine malko spadao. A sluţio se masivnim zlatnim perom... Tito je za sebe izgradio poseban stil i poseban protokol. Njegova stolica se izdvajala izgledom, odeću je menjao tri – ĉetiri puta preko dana, već prema znaĉaju i utisku koji je hteo da ostavi...Kvarcovao se redovno, farbao je kosu, umetali su mu snaţno bela zubala. I mada nije imao nuţde da istiĉe svoju krepkost , jer je po prirodi bio krepak i ţivahan – hodao je i drţao se na priredbama ĉilije i energiĉnije nego što je trebalo... ( B. Lalić; 2011, 101; 104 )
12
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Miroslava Krstić; Biografija Josipa Broza Tita, 1982-1939. 1982. – 7 maja ( 25. Maj sam Tito odredio) u porodici Marije i Franje Broz, u selu Kumrovcu u Hrvatskoj rodilo se sedmo dete , od njih petnestoro, Josip... 1900 - 1904. Josip Broz pohaĊa osnovnu školu u Kumrovcu.; 1905 – 1907. Od leta do 1907. Boravi na imanju svog ujaka.; 1907. : sa oĉevim roĊakom Franjom Brozom, 14- godišnji Josip Broz odlazi u Sisak . Najpre radi u kantini Ignjaca Štrigla a zatim svojevoljno poĉinje da uĉi bavarski zanat u radionici Nikole Karasa. ; 1910. 23.09. J.B. završava šegrtsku školu u Sisku. U oktobru, novembru i decembru , kao kalfa Josip Broz je zaposlen u bravarskoj radionici Haramine u Ilici. U oktobru iste godine Josip Broz se uĉlanjuje u Savez kovarskih radnika i u Socijaldemokrasku stranku Hrvaske i Slovenije. ; 19. novembra, Josip Broz uĉestvuje u uliĉnim demosnstracijama protiv promaĊarskle politike Nikole Tomašića.; 1911. 13.III. zaposlio se u Zagrebu u mehaniĉarsku radnju radnju za opravku automobila, bicikla i mašina. ; 01.V. ; Josip Broz je uĉestvovao u Majskoj konferenciji u Zagrebu, koja je imala karakter, antireţim ske demonstracije. Sredinom jula J.B. se zapošljava u fabrici metalskih proizvoda u Kamniku. 1912. V. - J.B. odlazi u Ĉešku , prvo Junce- Ĉenkov, zatim u Plzenj.; IX.- prelazi u nemaĉke pokrajine Bavarsku i Rur.; X. - J.B. se zapošljava u Beĉu u fabrikama: „ Gridl―, „ Dajhmler―, zatim kao probni vozaĉ novih automobila. 1913. Regrutacija najpre u Carski puk u Beĉu a zatim u 25- ti domobranski puk u Zagrebu; XII - zbog antiratnih izjava vodniki J.B. zatvoren u Petrovaradinsku tvĊavau. ; 1915. 04.06. prilikom završnih borbi Karpateske operacije, J.B. je ranjen a zatim zaroboljen. ; 1917. U Petrogradu J. B. Uĉestvuje u istorijskim demonstracijama protiv Privremene vlade. ; 1918. u Omsku J.B. uĉlanjen u internacionalnu Crvenu gardu. ; 1920. J.B. i ruskinja Pelagija Belousova venĉani u Omsku.; III. – Primlljen je za ĉlana jugoslovenske Ruske komunistiĉke 13
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA partije boljševika. ; U jesen J.B. je stigao u kraljevinu SHS , najpre u Maribor pa u Zagreb gde se zaposlio u mehaniĉarskoj radionici Filipa Bauma. Uĉlanjuje se u sindikat i KPJ. ; 1921. II. J.B. se zaposlio ka omašinista u mlinu Samuela Polaka u Velikom Trojstvu kod Bjelovara ( Hrvatska) .; 1924. I. Na pogrebu komuniste Vencislava Valente, J.B. se oprostio od mrtvog druga : „ zaklinjujući se da će se do kraja ţivota boriti za komunistiĉke ideje―. Zbog ovog istupa J.B. biva zatvoren od strane policije. ; 1925. 21.X. J.B. u dogovoru sa partijskim drugovima se zapošljava u Brodogradilištu, u Kraljevici.; 1926.24.VIII. poĉeo je uspešan desetodnevni štrajk bropdogradilišnih radnica u Kraljevici koji je organizovao J.B. ; 02.X. J.B. otpušten iz brodogadilišta i odlazi u Beograd. 1927. I. JB. Se zaposlio u Smederevskoj Palanci u fabrici vagona ali zbog sindikalnog rada otpušten je; III. Mesecu iz fabrike vagona. IV. Zapošljava se u Zagebu u bravarskoj rdionici Dragutina H. Postaje ĉlan mesnog komiteta KPJ u Zagrebu. ; VI- postaje sekretar oblasnog odbora Saveza metalaca za Hrvatsku. VII – izabran za organizacionog sekretara Mesnog komiteta KPJ u Zagrebu; 4. VII. J.B. uhapšen; 28.X.; na suĊenju J.B. u Ogulinu, osuĊen na 7 meseci robije, što je Kasacioni sud smanjio na šest ( 6) meseci. ; 1928. na osmj mesnoj konferenciji 25. I 206. II .J.B. izabran za politiĉkog sekretara Mesnog komiteta; V. – KOMINTERNA prihvata njegove stavove sa VIII konferencije i upućuje otvpreno pismo svim ĉlanovima KPJ: JOSIP BROZ IZABRAN ZA ZAMENIKA ORGANIZACIONOG SEKRETARA BIROA CK KPJ. 6. X.- poĉelo suĊenje J.B. i drugovima u tzv . „ Bombaškom procesu―. 14.XI.- J.B. osuĊen na pet godina robije, koju je izdrţavao u od 1929. U Lepoglavi a potom 1933 g. u Mariboru od 1934. Izdţava u Ogulinu preostalu kaznu. ; 1934.III. straţarno sproveden u rodni Kumrovec, povlaĉi se u ilegalu, odlazi u Sombor a zatim u Zagreb. 11.VII. koptiran za ĉlana poltibirao CK KPJ.; 24. -25. XII. na IV zemaljskoj konfereniciji KPJ u Ljubljani potvrĊen izbor J.B. u Politbiro C.K. KPJ.1935. – odlukom CK KPJ J.B. je u februarau odlazi u Moskvu kao ĉlan balkanskog sekretara kominterne. 25.VIII. prisustvuje 14
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
na sedmom kongresu kominterne sa delegacijom KPJ. X. - vratio se u Jugoslaviju. 1937.- U Anindolu kod Sombora odrţan osnivaĉ ili kongres KP Hrvatske koji je organizovao J.B. ; 17. VIII. – na poziv Rodoljuba Ĉolakovića i Sretene Ţujovića , J.B. doputovao u Pariz i preuzeo rukovoĊenje radom KPJ: 1938. 21.I. CK.KPJ odluĉuje da J.B. odgovara za rad nejvišeg partijskog rukovodstva. 20.X. sekretar kominterne Dimitrov obevestio je u Moskvi, Josipa Broza da je imenovan za politiĉkog sekretara CK KPJ. UTISCI: Zanimljivo je da ĉitajući biografiju J.B. Tita, koju je za vreme njegove vladavine napisala uĉiteljica Miroslava Krstić, ona nije ulepšavana. Tito je, izgleda, od škole imao samo IV. razreda O.Š. i bravarski zanat. Oni koju su paţljivo prouĉavali njegovu prošlost, išli su od ĉinjenice da je J.B.T. izmišljena liĉnost. Ipak, realnije je da su se neki podaci prećutali, koji su tada bili osetljivi. Najpre se prećutkivalo Titovo uĉešće na strani austrougaraske vojske u borbama u zapadnoj Srbiji, gde su se vodile teške borbe. TakoĊe nejasan je njegov boravak u Rusiji i relativno kasno uĉlanjivanje u Komunistiĉku partiju. Ostaje ĉinjenica da Tito imao sposobnosti za liĉni marketing, ali da je znao da pored sebe drţi one koji su umeli da šire harizmu o njemu. MeĊu prvima to je bio hrvatski pesnik Vladimir Nazor. Znao je da bira saradnike. U vremenu pre, tokom i posle rata to je bio Moša Pijade. Najduţi saradniĉki vek od 40 godina je imao Edvard Kardelj. Tokom rata uz Tita su bili Aleksandar Ranković i Milovan Đilas. Provog kojeg se oslobodio bio je Milovan Đilas, zbog tekstova objavljenih u Borbi, tokom 1952 g. Zbog afere prisluškivanja smenjen je Aleksandar Ranković. U meĊuvremenu Slobodan Penezić – Krcun je poginuo u saobraćajnoj nesreći u s. Ćelijama kod Lazarevca.. Zanimljivo je da se Tito nekoliko puta ţenio. Prva supruga mu je bila ruskinja Pelagija, koja mu je rodila sina Aleksandra, potom Herta Has sa kojom je imao sina Mišu. Tokom rata ţivotna saputnica i liĉna sekretarica je bila Davorjanka Zdenka Paunović. Koja je umrla od tuberkuloze posle rata i sahranjena u Beogradu na Belom dvoru. Posledanja supruga je bila Jovanka Budisavljević Broz, koja je bila mlaţa od Tita 32 god. 15
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA DRUZE TITO MI TI SE KUNEMO Muzika: Djordje Novković, tekst: Mira Aleĉković, aranzman: Rajmond Ruic Godine su prosle pune muka. Ginulo se za slobodu nijemo. Ili s pjesmom umesto jauka, Druze Tito mi ti se kunemo. Veselje se siri na sve strane, sad slobodno po zemlji idemo. Al' velike pamticemo dane, Druze Tito mi ti se kunemo. Praznik silazi na ulice nase, u oblake da letimo smjelo. Nase pjesme svi neka se plase, Druze Tito mi ti se kunemo ĐORĐE BALAŠEVIĆ: RACUNAJTE NA NAS U ime svih nas iz pedeset i neke za zakletvu Titu ja spevo sam stih. Ne spominjem proslost i bitke daleke, jer rodjen sam tek posle njih. Al' zivot pred nama jos bitaka skriva i preti nam, preti o duboki vir. Ja znam da nas ceka jos sto ofanziva jer moramo cuvati mir. Racunajte na nas. Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok, jer slusamo ploce i sviramo rok. Al' negde u nama je bitaka plam i kazem vam sta dobro znam: 'Raĉunajte na nas. ' U ime svih nas iz pedeset i neke za zakletvu Titu sam spevala stih. Ne spominjem proslost i bitke daleke, jer rodjena sam posle njih. U nama je sudbina buducih dana i neki se mozda plase za nju. Kroz vene nam protice krv partizana 16
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
i mi znamo za sto smo tu. Raĉunajte na nas. Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok, jer slusamo ploce i sviramo rok. Al' negde u nama je bitaka plam i kazem vam sta dobro znam: 'Racunajte na nas. PARALELE: AKTUELNO I DANAS ( tekstovi iz NIN-ova od 1976.do.1980.) Direktor NIP Politika : Vukoje Bulatoviić Glavni I odgovorni urednik: Dragan Marković Redakcijski kolegijum: Miloš Mišović ( zam.gl. i od. Ured. ) Petar Stojaković ( pomoć. Glav. I odg. Ured. ) Miodrag Marović, Vladimir Stojšin, Mirko Klarin, Sergije Lukaĉ, Mirko Đekić i Strevan Nikšić. Redakcija NIN-a: Teodor AnĊelić, Slobodanka Ast, Branko Belić, Miloš Vasić, Mirjana Vuĉetić, Milovan Gligorijević, Jug Grizelj, Milena Dimitrijević, Petar Ignja, Miloje Lagetić, Milenko Milićević, Miloš Milošević, Zoran Mihailović, Ĉedomir Novaković, Tomislav Peternek, Rosanda Popović, Milan Rusić, Danilo Ruţić, Stevan Stanić, Zvonimir Simić, Bogdan Tirnanić, Tomislav Dţadţć, Dejan Šinković , Hari Štajner. Navešću par iseĉaka iz tekstova NIN-a , su mogli biti pisani i danas. Zapanjuje kako su se ogrpomni problemi, kao što su poplave, deponija smeća, nameštanja fudbalskih utakmica, ostale prisutne i dan danas. Kad bih se ovi NIN- ovi tekstovi objavili u bilo kojim dnevnim novinama, ispalo bi da su ih pisali nedavno: uz raspevanu Slobodanku Ast, sofisticiranog Juga Grezelja, udarne pesnice su bili: Miloš Vasić, Petar Ignja ( marksizam) , Zvonko Simić ( kriminal), Tomislav Dţadţić ( JAT)....
17
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
Hroniĉne poplave u Srbiji Autor: Miloš Mišović OPOMENA: Programom za regulaciju sliva Morave „ Nedelju dana slušamo i ĉitamo nepovoljne vesti. Dopisnici sa svih strana javljaju da je vodena stihija u mnogim selima i gradovima ostavila pravu pustoš za sobom. Najteţe je pogoĊena zapadna Srbija, u kojoj je poplavama zahvaćeno dvadeset većinom nerazvijenih opština...U Lebanu , gde je 80 odsto stambenog prostora bilo pod vodom i gde već ima na stotine porušenih domaćinstava, ţivot je potpuno paralisan. U dvadeset sela ove siromašne komune više od dve hiljada domova je poplavljeno. U Bujanovcu od 700 poplavljenih kuća pedeset je srušeno. U okolini Leskovca poplavljeno je 4.500 stambenih objekata i površine od 15.000 hektara najplodnijeg zemljišta, a u samom gradu vodena stihija je zahvatila dve hiljade stambenih zgrada. U Svetozarevu 120 porodica ostalo je bez krova nad glavom...Naši ljudi će i ovog puta ispoljiti visoku svest i solidarnost sa nastradalima, kao što se uvek ĉinili u sliĉnim situacijama...Ostaje ipak da se razmišlja, danas mnogo serioznije nego do sada, koliko je ovo podruĉije Srbije, biti zavisno od neba i oblaka. Odavno se zna, bar sto godina unazad, da Morava, koja se svojim pritokama obuhvata 42 odsto teritorije Srbije, ne predstavlja samo ogromno prirodno bogatstvo, već i veliku opasnost. Ciklusom katastrofalnih poplava Morva to stalno pokazuje. Poznato je da postoji i Program za regulaciju sliva Morave, koji je usvojen pre desetak godina i na ĉijoj izradi su angaţovane mnoge poznate i priznate institucije.. Da bi se ogromne površine zemljišta zaštitile od erozije, bujica i poplava Programom za regulaciju sliva Morave predviĊeno je da se izgrade brane za 18 akumulacionih jezera koja bi mogla da prime oko dve milijarde i dvesta miliona kubika vode ..Prvom fazom Programa bilo je predviĊeno da se do 1975. godine izgradi 12 akumulacionih jezera i veći deo regulacionih i antiregulacionih radova. Na ţalost, do toga roka je regulisan samo donji tok Morave i zapoĉeta izgradnja dve akumulacije. Sve drugo je ostavljeno da ĉeka „ bolja 18
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
vremena― , iako je veći deo predviĊenih sredstava utrošen.‖ (NIN ; br. 1327. 13. Jun. 1976. ). autor : Miloš Vasić VELIKA FABRIKA SMEĆA : NIN, br. 1328; 20 jun 1976; . ― Beli grad Beograd proizveo je 1974. Preko 250.000 tona Đubreta. Ova tonaţa se svake godine povećava. Koliĉina Đubreta i njegov kvalitet u direktoj vezi sa nivoom ţivotnog standarda. Što smo bogatiji, bacamo više i sve bolje stvari… Beograd je svoje smeće ostavljao na raznim mestima. Na Ċubretu stoje Beogradsko sajmište i deo Novog Beograda. Poslednja velika deponija, Ada Huja, otvorena je 1962. godine kao privremeno rešenje a ove godine bi trebalo da se zatvori. Kao ― privremena‖, ova se deponija od poĉetka nije bila opremljena kako treba. Ne moţe se nigde pronaći ni elaborat za nju. Ĉetrnaest godina se u neposrednoj blizini grada punilo se Đubrište koje ni po ĉemu ne odgovara minimalnim higijenskim zahtevima. Ranko Manojlović, naĉelnik Gradskog sekretarijatata za komunalne poslove, ne krije zabrinutost: „ Mi ćemo otvoriti dve kontrolisane, higijanske deponije – kod Vinĉe i Batajnice. MeĊutim deponije nisu rešenja na duţi rok. Beograd stvara godišnje i dva i po miliona kubika Ċubreta, sa povećanjem od trideset odsto svake godine. Generalni urbanistiĉki plan predvideo je i kombinaciju naĉina za uništavanje smeća: spaljivanje i deponovanje. Gradske vlasti planiraju da otvore dva ureĊaja za spaljivanje smeća – jednog dana. TakoĊe se razmatra i mogućnost odvoţenja Đubreta šlepovima niz Dunav, do Velikoselskog rita i nasipanje tamnjoških moĉvara. MeĊutim, peći za spaljivanje su skupe a vodeni transport treba prvo da reši pitanje pretovara i druge probleme. Opšti utisak je da se grad do sada nije bavio ovim pitanjima na sistematiĉan naĉin. Moţda i zato što je naš psihološki stav prema Đubretu uopšte prestajao kod kante u koju ili pored koje smo reĉeno Đubre prosipali. Preduzeće „ Gradska ĉistoća ― na izvestan naĉin ilustruje svojom sudbinom ovakav stav. Struĉnjaci su nekada bili 19
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA upućivani tamo na rad po specjalanom partijskom zaduţenju ili po kazni. ( sada je obrnut sluĉaj. Ţ.K.) Autor: Petar Ignja : NIN; br. 1327; 13. Jun. 1976. OFANZIVA OSMA: NA GIMNAZIJE .... U Osmoj beogradskoj gimnaziji bilo je mesta za 210 novih uĉenika. Kao jedino merilo za upis vaţio je – prema dogovoru – uspeh postignut u prethodnom školovanju, koji je najboljima donosio 125 bodova. Na konkurs se javilo 550 uĉenika , i to 365 odlikaša i vukovaca. Lako je sad utvrditi da ĉak ni 155 odliĉnih nije moglo da bude primljno, jer je konkurencija bila izuzetna: 117 bodova bilo je malo....Istovremeno, stanje u Mašinskom školskom centru „ Beograd― je sledeće: na konkurs Škole za kvalifkovane radnike stiglo je tridesetak prijava, a mesta ima za deset puta više uĉenika. Nije ni ovde teško zakljuĉi šta će se desiti: ova i ovoj sliĉne škole primiće sve ostale, bez obzira na uspeh. .. Mnogi s kojima smo razgovarali se slaţu se da je privlaĉnost gimnazije pre svega tome što ona kasnije, otvara sva visokoškolska vrata. Uĉenici i njihovi roditelji dobijaju , tako, još ĉetiri godine razmišljanja do konaĉnog profesionalnog opredeljenja, koje u vemenu u kojem ţivimo ĉesto moţe da bude sudbonosno, jer od toga šta će neko biti zavisi da li će i , i gde raditi, i koliko će zaraĊivati. Kragujevaĉka Gimnazija Autor: S. Stajĉić; NIN; br. 1327; 13. Jun. 1976. SUDBINA GIMNAZIJA Šta će biti s gimnazijom, hoće li nestati ili će se već neka uklopiti u u novi reformisani sistem vaspitanja i obrazovanja – pitanje koje se sve ĉešće postavlja na sastancima i na zborovima nastavnika i struĉnih aktiva škole. Ako izmene budu temeljite, šta će biti s nama, hoćemo li ostati bez posla? – pitaju se mnogi nastavnici. Gimanzija kao institucija uklapa se u novi sistem ali se ljudi ne uklapaju – kaţe Milivoje Aleksić v.d. Republiĉkog zavoda za unapreĊenje vaspitanja i obrazovanja SR Srbije. Nije cilj reforme da ljudi ostanu bez posla, nego da se stvori takav obrazovni sistem, u kojem ni jedna škola neće spremati samo za studije nego će sve škole , posle osnovne , spremati i za rad. Gimnazija 20
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
je koja je dosad spremala iskljuĉivo za studije ( manje od 50 odsto gimnazijalaca završava studije koje u proseku traju 7,5 god. ) nije efikasno izvršavala ni taj svoj domaći zadatak...U novom gimnazijskom programu 26 odsto nastavnog gradiva namenjeno je predmetima opšte kulture i društveno – ekonomskim disciplinama. Okosnicu nastavnog sadrţaja ovog dela programa ĉiniće maternji jezik sa knjiţevnošću, strani jezik, marksizam i samoupravni socijalizma i fiziĉko vaspitanje...Tako se došlo do ĉetiri smera reformisane gimnazije: jeziĉko – humanistiĉkog, društveno – ekonomskog, prirodno – tehniĉkog i matematiĉko – tehniĉkog...Svaka od ta ĉetiri smera osposobljavaće za rad i davati gotovo zanimanje, ali će isto tako omogućavati nastavljanje školovanja na univerzitetu. Tako će svršeni gimnazijalac sa jeziĉko – hunamistiĉkog smera moći da se zaposli kao prevodilac, inkorespodent, recepcionar, turistiĉki vodiĉ, lektor, korektor, arhivar, akviziter, pomoćnik arheologa, muzeologa, etnologa, organizator emisije, sekretar emisije.. ( Slobodanka Ast; NIN, br. 1474, 1978). ...NOVA ŠKOLA- DRUGA FAZA: Naš koncept je vrlo sliĉan švedskom i istoĉnonemaĉkom. MeĊutim ŠveĊani nude u završnoj fazi srednjeg obrazovanja samo 25 smerova, što znaĉi da omogućuju uĉenicima da se zaposle u struci, a ne na radnom mestu. Obrazovanje za radno mesto prepušta se fabrici, bolnici, banci, muzeju. Lavina od nekoliko stotina zanimanja donela je ne samo one ĉesto pominjane lingvistiĉke nakazice, „ usmerivaĉ poštanskih pošiljki― „ utezaĉ ―, jezgrar‖, „ salatar ― , „ izraĊivaĉ gornjih delova obuće ―. Išlo se u krajnosti i u drugom pravcu. Da bi se neka zanimanja uĉinila privlaĉnim štedro je deljena titula tehniĉara. Mi smo narod koji voli titule i titulice, pa će druga faza školovati mlekare- tehniĉare, kozmetiĉare- tehniĉare, konobare- tehniĉare, tehniĉare za mesne kancelarije, tehniĉare za poslove osiguranja, medicinske sestretehniĉare, ekonomske – tehniĉare... Ţiveli tehniĉari. Udţbenik koji nije bio omiljen... 21
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA ( Petar Ignja; NIN; br. 1416; februar 1978 ) . KNJIGA ZA (M)UĈENIKE U smederevskom školskom centru „ Milentije Popović― , pedagoška sluţba putem anketiranja uĉenika, utvrdila je da je marskizam – nastavni predmet kojeg uĉenici samtraju najteţim. Bilo je u školi odeljenja u kojima je dve trećine uĉenika ( 20 – 35 ) iz marskizma zaradilo jedinice. Uz pomoć pedagoga i psihologa pomenutog školskog centra u Smederevu, NIN je anketirao stotinak srednjoškolaca. Na prste se mogu izbrojati odgovori : nema teškoća s Marksizmom. Ogromna većina priznaje da im ovaj predmet zadaje mnogo muka, a kaţu i zašto : „ nemam dovoljno predznanja ‘‘, „predmet mi je nezanimljiv ―, „ nastavnik mnogo traţi ―, ― iz udţbenika ne moţe da se uĉi. ― Profesori marksizma krive udţbenik a prof. Dr. Miroslav Peĉujlić, rektor Beogradskog univerziteta kaţe : „ Markizam se ne moţe pravdati ni ĉinovniĉki , ni popovski, ako ne ţelimo da nas stigne kazna. Smisao tog obrazovanja je da mlada generacija istraţuje i menja svet, a ne da buba formule. Marksizam nisu citati , već najnaprednija svest našeg vremena‖- kaţe Peĉujlić. Autor: Petar Ignja: NIN; br. 1385; 24.06. 1977. MOBING: SAMOVOLJI NIKAD KRAJA - sluĉaj dr. Ristović „ Blagoje Ristović, po zanimanju fiziko-hemiĉar i doktor tih nauka, zaposlio se prošle godine u vršaĉkoj fabrici lekova : „Hemofarm―, a ne baš davno dobio je otkaz pre isteka odreĊenog vremena. Po njegovoj priĉi, posao u vršaĉkoj fabrici lekova obavljao je sa više entuzijazma i energije nego ijedan do tada. : - Imao sam ţelju da bar neki plodovi rada mog rada ostanu u gradu gde sam proveo mladost, uĉio školu. Zato sam.. koristeći svoje iskustvo pokušao da bolje organizujem rad cele laboratorije. Ali reĉeno mi je da sa naĉinom mog rada ne slaţu generalni i tehniĉki direktor. Reĉeno mi je da ubuduće ne vršim nikakve promene... Prvo sam bio pokušao da razgovaram o tome na struĉnom kolegijumu, ali sam video da od toga nema ništa. Otišao sam god generalnog direktora, koji mi je rekao da je njemu i ljudima dosta do sastanĉenja i da smo ovde da radimo a ne da priĉamo...Stvari su poĉele 22
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
loše da se razvijaju...Došlo je do sukoba sa tehniĉkim direktorom i sa šefom laboratorije...Prestao je svaki kontaktsa predpostavljenima.... Jednog dana pozvan sam kod generalnog direktora. Odmah je poĉeo da viĉe na mene nazivajući me bezveznjakom i neznalicom, uz napomenu da se konaĉno pokazalo kako je bio u pravu kada je tvrdio da im takvi tipovi kao ja nisu potrebni ... Na kraju dr. Ristović na jednom zboru radnih ljudi je kritikovao stanje u fabrici, rukovodioce, i da je tom prilikom, pored ostalog rekao da se ne sme olako dozvoliti ponašanje prema samoupravljanju i da je poslednje vreme da se rukovodiocima skrene paţnja da ubuduće vaţne odluke paţljivije razmotre, pre nego što ih iznesu pred kolektiv i od njega traţe pokriće... Malo zatim, Blagoju Ristoviću, je uruĉeno „ obaveštenje o prestanku radnog odnosa ―. Potpisao ga je generalni direktor Boško Savić dipl. ekonomista koji kaţe: - ...Ristović zbog svog ponašanja nije bio za naš kolektiv, unosio je nemir, trovao meĊuljudske odnose. Mislim da takvog ĉoveka niko neće. Uostalom i mi smo ga primili na intervenciju nekih ljudi iz grada, prosto – uzeli smo ga sa biroa nezaposlenih. Tehniĉki direktor Vasa Beljin, magistar farmacije , tvrdi da su doktora Ristovića obuĉavale naše ţene i laboratorije i još kaţe da bi oni davno propali da su radili onako kako je doktor hteo, i dodaje : - Taj profil struĉnjaka nama nije potreban. Šef laboratorije i magistar farmacije Mila Rakić, koja je bila neposredni rukovodilac doktora Ristovića, kaţe da se on njega mnogo oĉekivalo , a da je malo dao jer je imao najbolje uslove za rad: - Što sam više sa njim razgovarala , sve sam više shvatala da on pripada onim ljudima koji sve negiraju. A ĉesto je kritikovao rukovodioce. Znala sam da je ţiveo na Zapadu ( boravio u Nemaĉkoj na specijalizaciji gde je i doktorirao) i govorila sam da se sada mora aklimatizovati,uklopiti u samoupravljanje.On to, izgleda, nije mogao.. I opet pitanje: zar zbilja za jednog visokog struĉnjaka, iskusnog radnika ( 12 godina u struci ) nema mesta u fabrici koja se razvija, osvaja trţište u zemlji i inostranstvu?..
23
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA SLUĈAJ DR. FRIDMAN Novinarka Slobodanka Ast se dva NIN-ova broja ( br. 1428 iz 1978 g. i br. 1954 iz 1979 ) bavila tzv. sluĉajem dr. Vesne Fridman, koja je bila osumnjiĉena da je svojim pacijentima ( leĉenim od zavisnosti narkomanijom) omogućavala uţivanje droge. U svom prvom tekstu S. Ast se pita : da su : „ sluĉaj dr. Fridman― reţirani struĉni nesporazumi, predsrasude ili, pre svega loši meĊuljudski odnosi u Beogradskom Institutu za leĉenje alkoholizma i narkomanije? Priĉa poĉinje ovako: „ Kako ubiti lekara. Dr. Vesna Fridman, poznat i cenjen struĉnjak u našoj nauĉnoj javnosti i meĊu pacijentima, saznala je iz našeg dnevnog lista da je javni tuţilac pokrenuo kiviĉnii postupak protiv nje. U priĉi . „ Desna ruka narkomana―, spominju se zloupotrebe poloţaja, sumnjive usluge narkomanima, naklonostima prema ovoj vrsti ljudi, metode suprotne lekarskim principima i etici. Kaţe se da je ovaj neuropsihijatar beogradskog Instituta za leĉenje alkoholizma i narkomanije leĉila pacijente hepatonom ( metadon) , što je, kako se kaţe u ovom slobodnom prepriĉavanju kriviĉne prijave, zabranjeno ne sam po odluci Instituta već i protivno lekarskim principima i etici( !?). Doktorka je osumnjiĉena da je prepisivala šakom i kapom, mimo svojih vaţećih lekarskih normi lek, valoron, koji ima jako analgetsko dejstvo i koji posle kraćeg uzimanja stvara veliku zavisnost. I kao u svakoj scenariju u ovoj patetiĉnoj temi, spominju se specijalni kanali, krivotvoreni recepti, pa ĉak i „astronomska― protivpravna korist ( doduše omogućena drugima) . Slobodanka Ast smatra da su : „ celu priĉu o sluĉaju dr Fridman reţirali loši meĊuljudski odnosi u Institutu za leĉenje alkoholizmam i narkomanije, ali i struĉne zaĊevice. ( „ Narkomani su najobiĉniji kriminalci― ... „ološ―... „sve to treba po kratkom postupku― ). Snage su se polarizovale i oko struĉnih neusaglešenosti u metodu leĉenje pacijenata, ali i oko nekih organizacionih pitanja : Postoje dve varijate integracije Instituta sa Neuropsihijatrijskom klinikom, odnosno zatvorskom bolnicom. U sve to umešale su se i komplikovane liĉne raĉunice u kojima pojedinci prete drugim pojedincima Komitetom. Uz 24
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
sve to dr. Fridman koja je dve godine bila predsednik radniĉkog saveta, a i sada je , u jeku afere, ponovo izabrana u savet. Primarijus dr. Aleksandar Despotović, naĉelnik sociorehabilaticionog odeljenja pri Neuropsihijatrijskoj klinici u Beogradu, tvdri da dr. Fridman nije koristila nikakve svoje „specijalne― metode―, već je sa grupom struĉnjaka Instituta i Klinike, radila na struĉnoj metodologiji sa kojom je upoznata ĉitava javnost. Psihijatar dr. Stevan Petrović smatra da „sluĉaj dr. Fridman ― zapravo govori o nemoći naše zdravstvene sluţbe da se suoĉi sa problemom leĉenja narkomanije, nije usamljeno. U našoj zemlji ne postoji jedinstven program za leĉenje narkomana, pa su struĉni stavovi nedovoljno usaglašeni, a saradnja izmeĊu struĉnjaka slaba. Dr. Petrović zaoštrava problematiku:„ o problemima narkomanije više se pitaju oni koji ne rade, nego oni koji rade sa narkomanima. Paradoksalno je i zabrinjavajuće da su nestruĉnjaci u prilici da procenjuju i odluĉuju o vrednosti metoda leĉenja. ( istakao Ţ.K. ) Da nesporazum bude kompletan , tu je i veliki broj , „ dobronamernih―, koji štedro dele svoje savete, a uglavnom se narkomanijom bave teorijski. Najveći broj savetodavaca nikada nije video ni jednog pacijenta narkomana. Svi bi smo o ovom problemu drugaĉije mislili kada bi smo dan – dva odsedali u psihijatrijskoj ordinaciji i ĉuli neku ţivotnu priĉu narkomana i njegovih roditelja. U svom drugom tekstu Slobodnaka Ast, koji se odnosi na sluĉaj dr. Fridman, navodi da je Rešenjem okruţnog suda u Beogradu broj 198/78 obustavljena istraga protiv V.F. poznatog i priznatog struĉnjaka u našoj javnosti, koja je bila osumnjiĉena da je svojim pacijentima omugaćavala uţivanje opojnih droga deleći im hepatononom i voloranom, da je zloupotrebljavala sluţbeni poloţaj i krivotvorila recepte. Neverovatno je i paradoksalno da se na sudu, povodom sluĉaja dr. Vesne Fridaman, a ne na nekom nauĉnom skupu, prvi put raspravljalo o neusaglašenosti struĉnimi metodološkim pitanjima leĉenja narkomana u nas. Ljudima upućenim u ovaj posao poznato je da ne postoji ni kod nas ni u svetu, jedinstvena i apsolutna metoda za narkomana koji daje garantovano dobre rezultate. U ovakvoj situaciji 25
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA struĉni stavovi su neusaglašeni, nema jedinstvenog jugoslovenskog programa za leĉenje narkomanije, saradnja meĊu struĉnjacima je slaba. Stotine narkomana, ozbiljnih bolesnika luta od bolnice do doma zdravlja, instituta i – zatvora. ( Istakao Ţ.K. ) Autor: Ljiljana Zorkić : NIN; br. 1384; 17.06. 1977. NOVE NADE ZA MLADE ... Sluţba društvenog knjigovodstva zabeleţila je da je lane svakog meseca ostajalo iza zatvorenih kapija proseĉno 460.000 radnika. ( tzv. prekovremeni rad pr. Ţ.K. ) Svi su toboţe obavljali neodloţne poslove koje nisu mogli da savladaju u redovnom radnom vremenu i za taj vanredni trud isplaćeno im je 3,7 milijadri dinara. U savezu sindikata Jugoslavije, kako je pre neki dan objavljeno, izraĉunali su da bi tim novcem moglo da bude plaćeno 88 hiljada radnika privremeno nezaposlenih. .. Sudeći po najsveţijim podacima Republiĉke zajednice za zapošljavanje mladima je sve teţe da se zaposle..1976 g. oni su ĉinil polovinu nezaposlenih. Najteţe je onima koji prvi put traĊe zaposlenje i koji su bez staţa....u Srbiji bez pokrajina na posao ĉeka 39189 kv. i vk. radnika, 40417 onih sa diplomom srednje škole, 3166 radnika koji su završili višu školu i 3308 fakultetskih obrazovanih graĊana. ..Zakon o zapošljavanju uvodi stroţi reţim za probirljive, ali i zajednice za zapošljavanje, stavlja u sluţbu nezaposlenih. VESTI SA TRAKE IZ 1978. PUNI KOFERI: Sada je izvesno da će kranjska „ Iskra― za razdoblje od 1976. do 1980 g. ostvariti planirani izvoz od 500 miliona dolara. ...u pošloj godini izvoz za 10 miliona dolara bio veći od uvoza, a u ovoj godini oĉekuje se još bolji rezultat. I pored toga, u „ Isrki― nisu zadovoljni.. Razlog: neefikasna administracija. U ovom preduzeću kaţu da će administracija, ukoliko se i dalje bude ovako ponašala, kompromitovati spoljnotrgovinski reţim. Za svaki uvozni ili izvozni posao , na primer, sluţbenik „ Iskre― mora da nosi u Beograd pun kofer papira. Toliko je obaveznih formulara, da zaposleni ne stiţu da ih 26
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
ispišu. Uz to, na rešenje se toliko ĉeka, da to ĉekanje preti zaustavljanju traka u brojnim „ Iskrinim― fabrikama. Dušan Ĉkrebić: predsednik Izvršnog veća Skupštine Srbije posebno je istakao zakonodavnu aktivnost koja je zbog usklaĊivanja mnogih zakona su Ustavom i Zakonom o udruţenom radu bila dosta dinamiĉna: - Izvršno veće odţalo je 251 sednicu na kojoj je razmatrano preko 7.000 pitanja, pripremljeno je i doneto 521 zakona i 116 skupštinskih materijala. Veće se SIV-u obratilo 234 puta, 161 put je traţeno mišljenje od SIV-a o nekom pitanju. Ubuduće, meĊutim, moramo da se borimo protiv pritisaka da se sve reši zakonom, a tih zahteva ima i odozgo, ali i odozdo.― ĈITAĈI : „ Ĉitati ili ne ĉitati diskusije na mnogim politiĉkim i drugim skupovima, pitanje je o kome je napisano mnogo reĉi. Akciju protiv ĉitaĉa ove godine je poveo Savez sindikata. Ali to nije tako nov problem. Pre neko veĉe, gledaoci televizije mogli su u drami beogradskog studija „ Prva srpska ţeleznica― da vide kako poslanici kneţevine Srbije još 1878. godine nisu hteli da slušaju jedan napisani govor, a predsednik Skupštine je ĉitaĉa prekinuo sa obrazloţenjem da to nije po protokolu.― STRUĈNJACI BEŢE : U Beogradu više od polovine struĉnjaka ( 60 odsto) „pobeglo― je iz privrede u vanprivredne delatnosti i tako je znanjem proizvodnja još više osiromašena. Evo kakva je sada situacija: visokoobrazovani kadrovi ĉine tek 5,5 odsto ukupnog broja zaposlenih u proizvodnim organizacijama, a u industriji ĉak ni ĉetiri odsto. I dalje: svaki treći radnik u van privrednim delatnostima ima visoku struĉnu spremu, a u privredi svaki osamnaesti. Komentar zašto je ovako, nije potreban. Pogotovu kada se znaju podaci o rastu zajedniĉke i opšte potrošnje i o smanjivanju akumulacije u proizvodnji. PRLJAVE RUKE je naslov petog teksta u okviru feljtona Ukleti fudbal, autora Bore Krivokapića ( NIN; br. 1384; 17.jul 1977 ) . Jedan od prvih fudbalera kaoji je javno progovorio o mahinacijama u domaćem jugoslovenskom fudbalu je Ivan Buljan. On je ovaj intervju 27
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA dao novinaru pred put za Nemaĉku gde je nastavio da igra fudbal u Hanburgu, za transver od blizu milion maraka. Pre toga je igrao za splitski Hajduk i reprezentaciju Jugoslavije. Ivica Buljan: ― …Ono što se radi kod nas, u našem fudbalu, najblaţe reĉeno je nedopustivo. Tu svega ima, samo najmanje fudbala. Ne verujem da je ni jedno prvenstvo regularno. Moţete imati ne znam kako dobru ekipu. Nadmoćnu, superiornu, kao što je nekada imao „ Partizan― a poslije „ Hajduk ―. Ali ne moţete raĉunati da ćete zbog toga biti prvak. Klubovi koji spadaju iz Lige, isto tako : neće ispast onaj koji je slabiji, nego onaj koji se ne „ snaĊe―. Utakmice se oĉigledno kupuju. To je postalo toliko drsko i bezobrazno da je zaista prevršilo svaku mjeru. ...Najţalosnije je što to svi posmatramo I vešto krijemo iza prevejane fraze: nema dokaza. To nije taĉno. Dokazi su na svakom fudbalskom koraku. Ali mi nemamo volje, ni smjelosti za taj kirurški zahvat. Poĉev od samog Fudblskog saveza Jugoslavije i svih fudbalskih institucija, pa do klubova. ..Moţda je to zato što ljudi koj sjede u fudbalskim forumima imaju najmanje zajedniĉkog sa fudbalom. O REPREZENTACIJI: Ponekad se osetite kao predmet trgovine od strane pojedinih ljudi. Ne direktno, ali ipak...Jedno vrijeme smo pored drţavnog grba na dresu nosili amblem Adidasa. Od toka FSJ je imao neku korist...mnogi su sumnjali . Strašno bi me pogodilo kad bih saznao da sam nosio taj amblem zato da bi neko spremio u dţep izvesnu sumu dolara..Tragedija je svih naših igraĉa što ne mogu govoriti sve dok ne odu. Moţda će zvuĉiti nevjerovatno, ali i najbolji igraĉ se raznim smicalicama moţe eliminisati iz ekipe. Napravi se urota, poĉinje šikaniranje, igraĉ polako postaje nervozan, sve slabije i slabije igra, upada u jedan kriţ i gotovo. Strpaju vas u ralje i gotovo. Najzad, mogu vam slomiti nogu. Moţe vam se bog zna šta dogoditi. Jednom je progovorio Planinić, golman Ţeljezniĉara. Pa šta se dogodilo? Izolovali su ga kao da je okuţen. Zato što je rekao istinu! Ko je , onda, lud da govor? Prije dvije godine osjetio sam to na vlastitoj koţi. Dao sam jednu negativnu izjavu o sudijama...i odmah su mi napravili prijavu. Isti 28
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
oni ljudi koji upravo rukovode cijelim tim aparatom namještanja utakica i potplaćivanja- veli Ivan Buljan. autor: Slavko Stojković; NIN; april: br. 1474; 1987. SUDIJE NA CRNOJ KLUPI Prošle subote u Beogradu je zasedao disciplinski, a dva dana docnije u Krgujevcu „ pravi" sud: u oba sluĉaja na optuţeniĉkoj klupi našle su se sudije, fudbalske. Osman Jusufbegović, jedan od petorice sudija sa dvojnim krštenicama, kaţnjen je dvomeseĉnom zabranom voĊenja fudbalskih utakmica, Predrag Nikolić i Ţeljko Borovĉić Kurir su suspendovani, a Disciplinski sud Saveza fudbalskih sudija Jugoslavije raspavljao je još o Tomi Markoviću i Aleksandru Nikiću. Sva petorica su okrivljena za iznošenje neistine ( podmladili su se za nekoliko godina kako bi mogli da vode utakmice i posle 48 godina ). U ponedeljak u Kragujevcu, pred većem sudija tamnošnjeg Okruţnog suda, našli su se junaci ―afere podmićivanja‖ u Šumadijskoj ligi. Kragujevaĉko suĊenje ( odloţeno za 15. maj.) izazvalo je interesovanje širokih fudbalskih masa najviše zbog delikta koji se u sudskoj praksi najteţe moţe dokazatiprimanje mita... Generalni sekretar Ratko Ĉanak, bivši fudbalski sudija sa novinarom, Branislavom Radunovićem , predsednikom Saveza fudblaskog saveza Jugoslavije u jednom materijalu pod nazivom Pitanja i problemi, navode : „Veliki broj sudija ( sudija svih kategorija) veoma malo ili ništa ne radi na svom liĉnom uzdizanju. Isto tako poznato je da jedan broj sudija ne vodi dovoljno raćuna o svom spoljašnjem izgledu, ponašanju u društvu a evidentno je konzumiranje alkohola uoĉi i posle utakmice.― To, praktiĉno, znaĉi da su neke sudije ( zna se, naravno, i koje) utakmice vodili „ mrtvi pijani―, o ĉemu svedoĉe i izjave fudbalera, ali organizacija nije uspela da te ljude skine sa liste...Ĉanak govori i o problemu sa kontrolorima suĊenja. On navodi da se mora izbeći anomalija... Sudije i kontrolori su u jesenjem delu prvenstva naplatili više od 150 miliona starih dinaraKOŠARKA : NI DUNAV NI SAVA : „ Po rasporedu Metalac je s Jugoplatikom igrao u subotu. BEKO s Partizanom u nedelju. Valjevci su izrazili bojazan od nameštanja 29
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA rezultata. Izjavili su da neće putovati u Split, ako sve utakmice ne budu igrane u isto vreme. Rukovodstvo takmiĉenja nije pristalo da menja program. Valjevci su na kraju ipak otputovali. Utakmicu protiv Jugoplastike, velikog favorita, izgubili su u poslednjih pet minuta. Sekretar Košarkaškog saveza Jugoslavije dr. Ratomir Šaper nekoliko puta je tvrdio da košarkaši nisu kao fudbaleri i da nikom neće pustiti bodove iz prijateljstva. Tu svoju tvrdnju ponovio je i pred poslednje kolo ovogodišnjeg prvenstva kada se nije znalo ko će , pored rijeĉkog „ Kvarnera― , napustiti ligu: valjevski „ Metalac― ili OKK „ Beko―. Valjevci su, naime, imali teoretske šanse za majstoricu sa BeograĊanima, ali pod uslovom da pobede „ Jugoplastiku― u Splitu, a OKK „ Beko „ izgubi od „ Partizana―. Ĉak su se i u novinama pojavile sumnje u moguće nameštaljke jer utakmice nisu igrane u isto vreme, a šuškalo se da će „ Jugoplastika― prepustiti bodove „ Metalcu―. To se nije dogodilo, „ Metalac― je izgubio u Splitu, a u Beogradu, kada se već znao rezultat iz Splita, OKK „Beko― je pobedio „Partizan― –a – ovogodišnjeg prvaka drţave.― ( NIN; br. 1047; april; 1979) PRENOS SPORTSKIH DOGAĐAJA Prenositi slušaocima ( radio) ili gledaocima ( televizija ) jedan sportski dogaĊaj, npr. Fudbalsku utakmicu, nije nimalo jednostavno: podrazumevaju se sportska naopbrazba, jeziĉka obdarenost, govorniĉko umeće i igraĉki refleksi. – piše Brana Petrović u svojoj rubrici- Šta mi se dešava - i nastavlja: - Radivoje Marković, sve je to posedovao u izobilju. Sloţenim zakonima jezika i knjiţevnosti intenzivno se bavio još od svojih šabaĉkih dana – zato mu je u reĉenici teško pronaći suvišnu reĉ, a pravi podvig uhvatiti reĉenicu koja ne odrţava jasnu misao...Poĉetak pamćenja Radivojevih prenosa vezuje se za daleku 1952 godinu, za daleku Finsku za onaj igraĉki sastav koji naša generacija zna napamet. Radivoje Marković je u jednom dahu, sa jedva primetne tri pauze izmeĊu linija , izgovorio naš najupamćeniji sastav fudbalske reprezentacije za sva vremena:bearastankovićcrnkovićĉajkovskihorvatboškovognjanovmitićvukasbebekzebec. Preko Radivoja smo videli mnoge utakmice koje su igrane daleko od naših 30
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
oĉiju, ali smo ih videli, pa na izvestan naĉin i bolje nego da smo ih gledali. To je istinska moć govora jednog umetnika. Zlatni vek radioprenosa završen je sa Radivojem , što ne umanjuje znaĉajne uspehe njegovih naslednika ( V. Stojaković, Marko Marković, Španić , Mutić ( Drago Tomić, Jordan Ivanović dodao Ţ.K....) Reportaţe Mladena Delića predmet su mnogih skeĉeva, ali kad ĉujemo da će on prenositi imamo razloga da se radujemo jednom osobitom dogaĊaju. On je navijaĉ, a za laţnu objekivnost puca mu prsluk. Kad prenosi fudblsku utakmicu Delić i igra. On je dvanaesti ĉlan tima. On liĉno brani penal i promašuje sa tri metra. Trpi po nogama i svaĊa se sa sudijom. Udara glavom gde drugi neće ni nogom. Kuka ( auuuuuuuuuu!) bodri, šutira, izvodi penale, faulira. U košarci daje koševe sa kraja igrališta, na skakaonicama skaĉe. On je vrstan trkaĉ, vozaĉ formule jedan, plivaĉ, on je plavi, plavi! On je igraĉ i navijaĉ, on je izuzetna liĉnost našeg sporta. On je i reporter... ... Milka Babović nam, i kad je crveno- belo, prenosi ( U metniĉko klizanje parova na ledu pr. Ţ.K.) u ruţiĉastim bojama. Zato je ona uvek drag gost u našoj kući. Reportaţe sa boks- meĉeva, Dragana Nikitovića, ocenjene su visokom ocenom. Uz izuzetno poznavanje ovog (ne) pleminitog sporta. Nikitine vrline su u i u tome što ne boksuje umesto boksera – što nas ne ometa u praćenju drame ( pa i tragedije ) . Opširnije izveštaje daje nam pre poĉetka i u pauzama meĉa, pa ga i to svrstava u red dobrih teve- reportera... Pitanje kako prenositi sportski dogaĊaj onih koji gledaju i dalje ostaje bez odgovora. Odgovor je moţda na vrh jezika mlaĊe garde – Lazovića, Sušića, Anzulovića i Rista Kubure i dr. ( autor: Brana Petrović, br. 1474; april; 1978) Jug Grizelj u tekstu : „ Narod naveliko priĉa―, ( NIN, br. 1424, april, 1978. ) bavi se mahinacijama u domaćem fudbalu. Pozivajući se na znaĉajnog fudbalskog funkcionera, ĉije ime ne spominje ali kaţe da je na : „ javnom sastanku rekao kako se uvliko priĉa o razliĉitim mućkama u fudbalu, o potkupljivanju igraĉa, o nameštanju rezultata, o podmićivanju sudija, i to mnogo ĉemu drugome, te da bi o tome konaĉno trebalo da progovori sasvim jasno...narod zaista govori o 31
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA nedozvoljenom ponašanju ĉlanova velikog broja, uprava klubova i fudbalskih foruma...Ko kupuje igraĉe, kršeći elementarne norme ponašanja u našem društvu? Ko potplaćuje igraĉe da laţiraju utakmice, ko namešta sudije korumpira ih, ko odlazi u hotele, u kojima borave protivniĉki igraĉi i truje im hranu i sl. ? Igraĉi sigurno – ne. Ako je bar za deset miliona Jugoslovena fudbal najvaţnija nevaţna stvar u ţivotu – onda je dalje prodavanje magle i zatvaranje oĉiju pred - ozbiljna politiĉka tema. Ne pod razno.J. G. nastavlja: Narod priĉa, priĉa naveliko. O ĉemu? Da su ljudi oko našeg fudbala neprikosnoveni, da mogu da rade šta hoće, i da svoju nedodirljivost crpe u – „ visokim― izvorima. Tako se na jednu manipulaciju dodaje druga. Ne samo da je jedan ceo segment društva korumpiran i neregularan, nego da ima najvišu podršku. Zašto narod to priĉa? Zato što zna kako se kod nas lome korupcija i bezakonje, i ko to radi i kada treba da radi, kada to hoće. Ovako ispada da neće. Film : „ Specijalno vaspitanje“: AVANTURA JE AVANTURA( NIN; br. 1385.; 24.06.1977) „ Postoji u filmskom zanatu pravilo da izvrstan film moţe snimiti samo odreĊen reditelj. „ Specijalno vaspitanje― mogao je, da snimi samo Goran Marković. Zašto? Zato što oni koji su ovaj fim videli, tvrde da se radi o „normalnom delu―, o „ uravnoteţenom― filmu koji je, jednostavno, „ dobar― i ništa više, ali ni ništa manje. Iz perspektive megalomanske tradicije jugoslovenske kinematografije, ĉiji su, gotovo svih pet stotina i kusur fimova snimljeni sa ambicijom da odmah izmene tok istorije. ( filmovi: Neretva, Bitka na Sutjesci, Vrhovi Zelengore, Uţiĉka Republika, Valter brani Sarajevo, Boško Buha, Veliki transport...pr. Ţ.K. ) To je samo po sebi kompliment, ali, još više, saţeti portret liĉnosti kakav je Goran Marković. .Sin poznatih glumaca ..Đak tzv. „ Praške škole― On je , dakle, poput filma „normalan.― Jedino je „nenormalno― kako je taj fim nastao i , naravno, što je uopšte nastao. „Nenormalno―je, pre svega , je da mlad reditelj poput Gorana Markovića dobije šansu da se, tako reći bez ikakvog iskustva u 32
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
dokumentaristiĉkoj produkciji, okuša na igranom filmu. Ako se to uopšte i moglo nazvati šansom: budţet „ Specijlanog vaspitanja― jedva da je premašivao stotinak i par miliona starih dinara, pa je ekipa na snimanje krenula udruţivši svoj rad besplatno, što se kod nas na filmu zove enuzijazam, a u Holivudu u drugde mazohizam. ( istini na volju, kasnije se finansijska situacija poboljšala, te su ĉak podeljeni i neki simboliĉni honorari. ) Sećajući se danas tog svog „ grlom u jagode―, Goran Marković kaţe da je takva avantura moguća samo jednom u ţivotu i da su njoj viĉni jedino oni koji nemaju šta da izgube. I zbilja, da je „ specijalno vaspitanje― postalo loš film, ništa se posebno ne bi dogodilo. Dogodilo se, meĊutim, da je „Specijalno vaspitanje― dobar film u pravom i punom znaĉenju te reĉi. Reĉeno opširnije – Goran Marković je napravio delo ĉiji se profesionalizam ogleda, kako u prisustvu i skladnom sudejstvu svih elemenata ( tema, priĉa, junaci, situacije, dijalog i sliĉno) koji tvore biće „dobrog bioskopa―, tako i u ĉinjenici da kod „ Specijalnog vaspitanja― ne postoji raskorak izmeĊu htenja i ostvarenja. Reditelj ovog filma imao je nameru da ( na osnovu scenarija koji je pisao u saradnji sa Milosavom Simićem, vaspitaĉem „ zapuštene― omladine ) ispriĉaa priĉu o nekiolicini ljudi, mladih i nešto starijih , ĉije su se ţivotne putanje ukrstile u jednom popravnom domu. To je uĉinio na jasan, „pismen― naĉin. Ak oneko misli da to nije dovoljno svaki će ga poznavalac stanja u jugoslovenskom filmu brzo uveriti da je to i suvišno.―. NOVINARSKE STRASTI: MILAN KOVAĈEVIĆ( NIN; br. 1320; 26.04.1976. ) Ako bi Televizija putem neke ankete pokušala da dobije mmišljenje javnosti koje su emisije u ovih dvadeset godina postojanja najgledanije, meĊu njima bi se svakako našla putopisna emisija „ Karavan― koju ureĊuje i vodi Milan Kovaĉević: - Sedmog maja proslavićemo desetogodišnjicu prvog „ Karavana― . Za ovo vreme koje je, ĉini mi se , proletelo, obišao sam sve krajeve Jugoslavije . Napravio sam i nekoliko 33
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA desetina emisija : „ Kamerom kroz svet, gledaocima sam predstavio svih šest kontinenata i Arktik. Jedino nisam bio na juţnom polu. I doţiveo sam more zgoda i nezgoda. Od svih izabraću jednu koja mi je ostala u nejsveţijem sećanju. Bilo je to 1968. godine. Natovaren teškom kamerom, koferima za fim i filmovima našao sam se u Rio de Ţaneiru. Zadatak: snimiti: Brazil. Troškovi: 300 dolara, pa kad potrošim da se vratim. Ekipa: ja kao reditelj, voditelj, snimatelj i još nekoliko uzgrednih zanimanja. Snimam Rio de Ţaneiro, razmišljam o brazilskoj dţungli, o glavnom gradu u srcu te dţungle. Braziliji. Šteta je to ne snimiti. Nemam dovoljno novaca. Ne vredi. Nemam ni ekipu. Raspitujem se kod avionskih kompanija kako bi me prebacili do do Brazilije, tako nekako...Oni mi odgovaraju – nikako. Dvoumim se šta da radim. U Televiziji mi niko neće prebaciti jer sam zadatak ispunio. Ali kad sam već tu, uzgred, mogao bih još nešto. Na kraju odluĉujem. Sedam u autobus za Braziliju. Putujem taĉno 24 ĉasa. Po nesrećnoj vrućini. Ne smem da zaspim. Ukrašće mi neko skupocenu opremu! Jedva nekako stigoh. Tamo se raspitujem. Opet bih nešto, ako moţe, tako uzgred. Za divno ĉudo, dobijam od lokalnih vlasti mali avion tipa „ cesna―. Letim do hidrocentrale na Parani, u srcu dţungle. Ljubazni domaćin mi obezbeĊuje sve. Uspeo sam . Naterala me je takozvana novinarska strast. Da nje nije bilo, da kaţem, glupost. „ LOGORSKI JEŢ― : Upravo je izašlo iz štampe reprint izdanje „ Logorskog jeţa―, po svemu jedinstvenog lista u istoriji srpskog novinastva. U nemaĉkom zarobljeniĉkom logoru Osnebirk pojavio se 8. Aprila 1944. Prvi broj ovog lista koji je svoje satiriĉne ţaoke usmerio prema fašizmu. Pisan rukom, crtan tušem i slikan akvarelom, sa crvenom zvezdom petokrakom na naslovnoj strani, „ Logorski jeţ― predstvalja svojevrstan dokument o snazi duha naših ljudi . To najbolje potvrţuje i ţelja redakcije, iskazana u impresumu prvog broja, da mu godina u kojoj izlazi – bude i poslednja . ( NIN; 1424; april; 1978.)
34
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Zlatan prst na obaraĉu Novinar Zvonko Simić u redakciji NIN- a je , oĉito, bio zaduţen za sektor koji se bavio maloletniĉkom delinkvencijom i kriminalom. On je u više brojeva pisao o sudskom procesu koji se 1978 g. vodio pred Osnovnim sudom u Novom Sadu. On u tekstu : „ Postoj ili treći ĉovek „ ( NIN br. 1416 ) i u tekstu : „ Zlatan prst na obaraĉu―, detaljno opisuje sudski proces, ali preko glavnog aktera : prvo optuţenog Gavre daje pravi socio - kriminološki nalaz. Tako u prvom tekstu saznajemo da Gavri preti smrtna kazna , zbog pogibije dvojice miliocinora. Gavra se na sudu branio ćutanjem. Advokat Milan Vujin ga je branio zajedno sa advokatom Veljkom Guberinom. U iskazu pred israţnim sudijom Gavra ni jednom, ne identifikuje ljude sa kojima se sukobio kao milicionere. On inistira na zavrnutim rukavicama košulje jednog od njih kao izrazito „ civilnom― elementu odeće. Tek na kraju kada beţi sa lica mesta, kako kaţe, primećuje na tlu kapu sliĉnu onoj kakvu nose leti milicioneri. Jer, ubistvo milicinara na duţnosti drugo je kriviĉno delo i kazna je obiĉno teţa. Optuţnica O.J.T. koju zastupa zmenik M.T. , kaţe da je Gavra istrĉao iz trafike i poĉeo da beţi ka groblju. To je navela I Patrola da ga je videla i tada je Gavra istrĉao iz trafike i poĉeo da beţi ka groblju. Patrola ga je sustigla i tada je Gavra iz svog pištolja „ astra „ 9 mm ispalio u miliconere ĉetiri metaka iz neposredne blizine. Dva su pogodila D.P. u trbuh i grudi, jedan Ć.M. u levu nadlakticu. Gavra je tada, prema optuţnici, uzeo pištolj od P. „beretu 7,65― ispalio po jedan metak u glavu, i jednom i drugo onesposobljenom milicioneru...Izgleda da je jedini svedok pogibije milicinera sam Gavra ..Pored pet sauĉesnika. „ Ako se neki senzacionalni obrt moţe dogoditi u ovom suĊenju to će biti samo „ treći ĉovek „ – rekao je adv Jovan Vukĉević. koji brani petooptuţenog zvanog Zec. „ nema nikavog „trećeg ĉoveka― – bio je kategoriĉan Gavrin branilac Veljko Guberina. Ko je Gavra? 35
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA U ovom konkretnom sluĉaju prvo optuţeni koji jedini u ovoj grupi rizikuje smrtnu kaznu ( ostali mogu dobiti duge vremenske kazne). Njegove šanse bi bile bolje ako bi krivicu mogao da „ podeli „ s nekim. Osim toga , u sudskim spisima do kojih se neposredno ili posredno moţe doći, nema ni pomena o nekom trećem uĉesniku noćne akcije 15. Juna 1977. koja se završava pogibijom milicionara. ...Gavra je imao 21. godinu kada je prvi put došao pred pravosuĊe. Silovanje kućne pomoćnice, za šta je tvrdio a i danas tvdi da nije bilo silovanje, i provala doneli su mu ukupnu godinipo dana zatvora. Kada je u drugoj polovini 1968 .Izašao na slobodu, poĉela je njegova prava kriminalna odiseja, put bez povratka.. Gavra je osrastao u nosadskom naselju Podbari, kao jedino muško dete u dobro situiranoj porodici. Bio je solidan Đak. ( u Podbari je bilo više tuĉe nego drugde i gde se lakše potezao noš. ) A kada se vratio iz zatvora okupio je oko sebe nekoliko mladića s PRESTUPNIĈKIM SKLONOSTIMA – I TO VIŠE NIJE BILA DEĈJA BANDA ZA KRAĐU JABUKA. ..Iz tih dana , ili nešto kasnije, ljudi se sećaju napetosti kojom je Gavra zraĉio, Mnogi su govorili o Gavrinim „ zlatnim rukama―. Bio je u stanju da napravi „sve što vidi―. „ Ĉešljevi― kojima je otvario mnoge brave, pištolji koj je napravio , pa, kaţu, i nove pravio, nacrti za obijaĉki alat, svedoĉe o spretnim rukama. Ali su „ te zlatne ruke― na kraju puta ispalile hice u ljudska tela. I to je bila druga, poslednja raskrsnica, gde je Gavra skrenuo na pogrešnu stranu. Kao automehaniĉar je imao mnogo posla. MeĊu uglednim NovosaĊanima, koji su mu bile mušterije, vaţio je za dobrog i solidnog randika. Kako je bilo moguće da ova neprijavljena radnja radi punom parom, a da ne zapadne za oko poreznicima i inspekcijama jedno je od usputnih pitanja na koje novosadsko suĊenje nije odgovorili i ko zna da li će odgovoriti.― ( NIN br. 1416, god. 1978. ) O SMRTNOJ KAZNI : U autorskom tekstu „ Ciniĉno ubistvo― prof. Dr. Ljubo Bacvon ( NIN , br. 1474, 1. april, 1978 ) navodi da : „ Hipoteza da smrtna kazna ne utiĉe na broj onih kriviĉnih dela za koja je propisana, potvrĊuje i naša domaća praksa. U poslednjih 15 godina 36
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
smrtna kazna je izricna u tri sluĉaja godišnje. O izvršenju smrtnih kazni nemamo taĉnih podatataka, ali moţemo ipak tvrditi da nije izvršeno više od jedne do dve godišnje u proseku. U Jugoslaviji moţe se zakljuĉiti da ona ubistva za koja je zaprećena smrtnom kaznom ( teška ubistva) otpada oko jedne ĉetvrtine. Poseban problem jesu oni na koje padne teret izvršenja smrtne kazne. U stuĉnoj literaturi pa i u lepoj knjiţevnosti dosta je reĉeno o mogućim posledicama za duševnu ravnosteţu, i zdravlje tih ljudi. I zaista ubistvo uvek ima neki motiv, koji je ljudski ima kako nizak bio ( koristoljubivost, pohlepa, mrţanja, osveta, strah , ljubomora, strast itd...) Smrtna kazna je meĊutim hladnokrvno i stoga neljudsko ubistvo i to u ime svetosti i nepovredivosti ţivota. Zato onaj ko mora da uĉestvuje u izvršenju smtrtne kazne nema ĉak ni mogućnosti da racionalizuje svoje uĉestvovanje nekim ljudskim osećanjima.. Jugoslavija priznaje smrtnu kaznu ( ĉl. 175. Ustav SFRJ) . Verovatno da je maksimalni program, ukidanje smrtne kazne, danas u nas ne moţe postići. Ali zbog toga ne treba baciti pušku u kukuruz je pametno i korisno biti realistiĉan i raditi na tome da tome da se postignu dalja ogrniĉenja smrtne kazne u Jugoslaviji. Smrtne kazne se dotakao i Svetislav Spasojević u intevijuu sa saveznim javnim tuţiocem dr. Vukom Goceom Guĉetićem, koj je naveo da se u Jugoslaviji dogodi od 600 do 700 ubistava godišnje. ( na preko 20 miliona stanovnika ) . Istovremeno se izvrši oko 6 izrĉenih smrtnih kazni. Ispada da je tej odnos 100:1. Naša kaznena politika je, kada je reĉ o smrtnoj kazni, izuzetno blaga. Naš ustav ali zakoni, zauzeli su stav o smrtnoj kazni kao izuzetnom sredstvu. Ova kazna odrţava nevericu društva u mogućnost popravljanja. Ona je suprotna hunanistiĉkom ili socijalistiĉkom gledištu na društvo. MeĊutim, u odreĊenoj etapi razvoja , drušvo ĉini mi se ne moţe odreći te kazne. Jednog dana ona će biti eliminisana, bespredmetna. U današnjim uslovima smrtna kazna je još neophodna, ali naša politika u izricanju smrnih kazni je izuzetno blaga.― ( NIN , br. 1474, 1. april, 1978 )
37
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA FARMERKE : autor Teodor AnĊelić OD ŠOKA DO ŠIKA U tekstu: „ Zabranjeno probaj―, iz 1978 g. autor Teodor AnĊelić, se bavi – farmerkama. On na poĉetku navodi Miloša Slijepĉevića, direktora BEKA, da se poĉelo poroizvoditi po licenci „ Li Kuper― , dok je prošlogodišnja akcija Beko dţinsa, bila demode. Ta konstacija da već godinama naša konfekcija proizvodi jedno a iole obavešteniji graĊanin nosi ili bar ţeli da obuĉe nešto drugo. U vreme poratno na buvlju pijacu se odlazilo radi sasvim praktiĉnih stvari i, eventualno, pokojeg sitnijeg luksuza ( kolena za vodovodnu cev, gume za bicikl, oĉuvanji kanabe..) Sa elegantnim šuškavcima, šimi cipelama i privrednom reformom, pošto ih je zaista vreme srozalo na puku starudiju, buvlja pijaca se rehabilituju kroz fazu galopirajuće italijanizacije. Ali sa javne scene oni se sele u kućnu intimu. Gimnazije dobijaju svoje neumorne putnice na potezu Trst – naše malo mesto. Ĉitave razrede i genercije one snabdevaju farmerkama – italijanske i nemaĉke proizvodnje. ( Levis 501).Komisioni, te starinarnice, bar po robi kojom su se punili postaju preteĉe butika. ...Ĉim je otkriveno da se umesto visokog rabata profesionalnim putnicima za Trst, više isplati otići tamo liĉno, pa, moţda , i putne troškove pokrivaju nabavkom modnih hitova za bliţe – dalje polupoznanike, iz buvlje recesije izlaz se nalazi ... Umesto skromnog: Mladi ste, nabacite farmerke―, lansiran je nov reklamni spot : „ Ako hoćete da budete privlaĉni , mladi i uspešni , morate se moderno oblaĉiti. Dabome, našom – inostranom – robom. Miloš Slijepĉević misli da se , u stvari, najveće pouke mogu i treba da se izvuku iz ogromnog ilegalnog prometa pomodnim krpicama. On procenjuje da je prošle godine samo u Trstu ostavljeno oko 240 mil. dinara i da je u Jugoslaviji ilegalno uvezeno više od 600 hiljada farmerki. Nekada znak nemaštine – danas je stvar kulta. Potraţnja za tim robusnim pantalonama sredinom pedesetih godina postaje euforiĉna. Poĉeo je da ih nosi nekadašnji vozaĉ kamiona Elvis Prisli, što je bilo dovoljno da ga vojska oboţava i slepo sledi. Ali iz jednog šoka , što su farmerke bile s poĉetka, sazreo je šik i ubrzo ih je prihvatio i dţet – set društvo ( Frenk Sinatra ). 38
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Autor : Ţeljko Lj. Krstić JARCAN I JORDAN VRUĆINA Kada je svojevremeno sedamdesetih godina J. B. T. predsednik SFRJ , generalni sekretar SKJ i vrhovni komandant JNA nekada dolazio u posetu nekom gradu u unutrašnjosti odvijale su se specijalne pripreme. Kako su se tada zvali : ''radni ljudi i graĊani sa Ċacima- pionirima i omladincima'' organizovali su '' spontani '' doĉek '' najvećem sinu naroda i narodnosti''. Centralna manifestacija sa horom i pozdravnim govorom se odrţavala na trgu ispred zgrade opštine. Sem glancanja grada, ĉišćenja ulica i sreĊivanja parkova, bilo je onih, ozbiljnih ''bezbedonosnih stvari''. Naime, u cilju da poseta visokog gosta proĊe bez ikakvog incidenta sa ulice su sklanjani pojedinci koji su , praktiĉno bili beskućnici. Nisu imali svoj redovni posao što je u to vreme bila prava retkost. Dakle, nisu bili pod kontrolom svog predpostavljenog koji bi ga , ako je bilo potrebno, mogao prijaviti u Komitet , zbog '' odstupanja sa kursa.'' Bili su na marginama ţivota. U V. to je bio uliĉni sviraĉ Jarcan koji je uz gitaru sa dve ţice, pevao, ''opasnu'' pesmu:'' Liba, liba, libalo/ nema ' leba nimalo''. Nosio je somotski sako a pantalone su mu bile uvuĉene u ĉarape. Drugi, koji je bio krupniji i nosio po dva sata na ruci i vojniĉki šinjel je bio Jordan Joca Vrućina. O njemu se priĉalo da je bio imućni gazda u nekom selu, dok jednog dana nije stavio svoju ţenu u bure i pustio ih nizbrdo. Za njega je bilo karakteristiĉno da je u mleĉnom restoranu, koji su u socijalizmu bili lepo organizovani, od vraćenog kusura uzimao samo sitan metalni novac od crvene novĉanice, koja je i tada imala konja na sebi. Ostatak kusura koji je bio u papirnatom novcu, drug Joca Vrućina nije uzimao već ga je ostavljao na pultu. To sam gledao svojim oĉima. Ali nisam mogao, kao osnovac da vidim strah tadašnjih struktura vlasti od ta dva, praktiĉno, krajnje bezazlena ĉoveka, koje su morali zatvarati. Jer šta bi se desilo da je Jarcan maršalu B. na uvce otpevao svoj stih da nema ' leba. Najmanje što bi se moglo desiti bi bila smena direktora pekare, Jer nije dovoljno ispekao hleba. Potom bi se pitao šta radi taj centar za socijalni rad i zavod za zapošljavanje. Proverili bi da li drug Jarcan ima 39
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA zdravstveno osiguranje, odnosno zdravstvenu knjiţicu. Ako je već uliĉni sviraĉ , što nije dobi neku platu za to , što je sada normalno. Ĉak šta više naši uliĉni sviraĉi, u prestonici, dobijaju stipendije za školovanje u inostranstvu. Napose sve bi to stiglo do predsednika Opštine, kao glavnog i odgovornog za '' sluĉaj Jarcan''. Uz put moglo se desiti da je Jarcan imao završen neki fakultet te da je kao neposlušni asistent otpušten sa Fakulteta, kao uĉesnik studentskih pobuna. Šta bi se tada desilo, moţemo samo zamisliti. Jer, ruku na srce drug T. je terao decu da uĉe. TakoĊe moţemo samo zamisliti šta bi se sve delilo da je drugu Jordanu Vrućini data prilika da se obrati Maršalu. Moguće da je drug Vrućina kao uspešni seoski gazda bio meta nekog ljubomornog predsednika Zemljoradniĉke zadruge. Pošto je imao lepu ţenu on mu se osvetio tako što mu je postala ljubavnica. U Jarosti i besu, moţemo zamisliti kako Joca stavlja svoju lepu a nekada sirotu svoju ţenu u bure, da je makar na taj naĉin kazni za preljubu. Ono sa uzimanjem metalnog novca kao kusura moţe se shvatiti da je bio klijent banke koja je bankrotirala, odnosno otišla u steĉaj. Da je kojim sluĉajem drug T. saznao da Joca Vrućina ne uzima papiranti novac u znak bojkota, prema banci kod koje mu je propala velika ušteĊevina, srušio bi se ĉitav tadašnji monetarni sistem. Da bi spreĉili nepotrebne ekscese i moguće posledice tadašnji moćnici grada na reci K. su Jocu i Jardana zatvarali dok se poseta ne okonĉa. SVIH 169 TITOVIH PUTOVANJA VAN JUGOSLAVIJE OD 1945. DO 1979. 1945.: SSSR; 1946.: Poljska, Ĉehoslovaĉka, SSSR; 1947: Bugarska, MaĊarska, Rumunija;1953.: Britanija.:1954: Turska, Grĉa; 1955: Burma, Indija, Egipat, Etiopija,1956: SSSR ( 2 puta) , Francuska, Rumunija, Grĉka; 1957: Rumunija; 1958: Egipat, Indonezija; 1959: Burma, Indija, Šri lanka, Etiopija, Sudan, Egipat i Grĉka; 1960: SAD ( sedište UN –a ) 1961: Gana, Togo, Liberija, Gvineja, Mali, Maroko, Tunis, Egipat ( dva puta ) , 1962: Egipat, Sudan, MaĊarska, SSSR, 1963: Brazil, Ĉile, Bolivija, Peru, Meksiko, SAD ( UN), 1964: Finska, SSSR, Rumunija, ( 2 puta) , MaĊarska, Egipat, Kipar, 1965: Alţir, 40
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Egipat, Norveška, Ĉehoslovaĉka, DR Nemaĉka, SSSR, Bugarska, 1966: Rumunija ( 2 puta) , Egipat, Indija, 1967: MaĊarska( 2 puta) , Austrija, SSSR, ( 2 puta) , Egipat, ( 2 puta ) , Sirija, Irak, 1968: SSSR ( 2 puta) , Avganistan, Pakistan, Kambodţa, Indija, DNR Jemen, Egipat, Japan, Mongolija, Iran, Ĉehoslovaĉka; 1969; Rumunija ( 2 puta) , Austrija i Alţir; 1970: Tanzanija, Zambija ( 2 puta ) , Etiopoja, Kenija, Uganda, Sudan, Egipat, Libija, Belgija, Luksemburg, SR Nemaĉka, Holandija, Francuska; 1971; Egipat ( dva puta ) , Italija, Vatikan, Iran, Indija, SAD, Kanada, Britanija, Rumunija; 1972: SSSR, Poljska; 1973: Alţir, SSSR; 1974: Indija ( 2 puta) , SR Nemaĉka, DR Nemaĉka, Bangladeš, Nepal, Indija, Sirija, MaĊarska, Rumunija, Danska;1975. : Poljska, Helsinki ( KESS), 1976: Meksiko, Panama, Venecuela, Portugal, Švedska, Grĉka, Turska, Berlin i Kolombo. 1977.: Libija, SSSR, DNR Koreja, Kina, Iran, Francuska, Portugal, Alţir, Rumunija; 1978; SAD, Irska, Kanada, Velika Britanija; 1979: Kuvajt, Irak, Sirija, Jordan, SSSR, Alţir, Libija, Malta, Havana, Rumunija. HRONOLOGIJA NESVRSTANIH: 1956. Na Brionima realizovan sastanak predsednika Jugoslavije, Egipta i Indije. Predsednika Tita i Nasera i premijera Nehrua...1960. Na 15. Zasedanju Generalne skupštine UN, petorica predsednika van blokova: Tito, Nehru, Naser, Sukarno i Nkrumah, pokreću inicijativu o zajedniĉkom meĊunarodnom delovanju...1961. U Beogradu o1. septembra otvorena i odrţana prva konferencija šefova ili vlada nesvrstanih zamelja.. 1964. U Kairu odrţana druga konferenicija nesvrstanih na vrhu...1970. U Lusaki odrţana treća konferencija na vrhu. Njeno glavno politiĉko obeleţje je antikolonijalno. 1973. odrţana ĉetvrta konferencija nesvrstanih pod naslovom: Bez ekonomske nema ni politiĉke emancipacije; 1976; Peta konferencija odrţana u Kolumbu, na kojoj je Tito pokrenuo pitanje razoruţanja. 1979.: Šesti sastanak nesvrstanih,odrţan je u Havani i posvećen drugu Titu. U RATU: 10. Aprila 1941. Tito je u Zagrebu odrţao sednicu CK KPJ. Tito sedište CK KPJ iz Zagreba premešta u Beograd, gde rukovodi sednicom od juna 1941. On je imenovan za komandanta Glavnog štaba 41
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Narodnooslobodilaĉkih partizanskih odreda Jugoslavije, koji je formiran 27. Juna 1941... Odluka o podizanju ustanka doneta je 4. Jula 1941 g. na sednici Politbiroa CK KPJ u vili Ribnikar na Dedinju... Sredinom septembra 1941 . Tito je uz pratnju Jaše Rajtera iz Beograda prešao na osloboĊenu teritoriju u okolinu Valjeva . U selo Robaje je došao 18. Septembra... Već 26. Septembra 1941 g. odrţano je tzv. savetovanje u Stolicama kod Krupnja s predstavnicima nacionalnih i pokrajinskih štabova partizanskih odreda. Prva sobodna teritorija tzv. Uţiĉka repubika, trajala je do 29. Novembra 1941. Pratizanske jedinice prelaze u Bosnu, gde će ostati najviše vremena do završetka rata. Dvadeset prvog decembra 1941 g. u gradiću Rudom, formirana je Prva proleterska brigada u kojoju je stalo 1.199 boraca, koja je dala 82 narodna heroja. 1942 . u osloboĊenom Bihaću odrţano Prvo zasedanje AVNOJ-a i Prvi kongres USAOJ.a. Dvadeset devetog novembra 1943 g. u Jajcu je odrţano drugo zasedanje Antifašistiĉkog veća narodnog osloboĊenja Jugoslaviije, gde su praktiĉno postavljeni temelji Drugoj Jugoslaviji. Oduzeti je pravo izbegliĉkoj vladi da nas zatupa u svetu a Tito je posto maršal. Dugo godina posle II sv. Rata to je bio najznaĉjniji drţavni praznik- Dan republike. U proleće 1944. Drvar je postao partizanski centar, u kojem se našao Vrhovni štab NOV i J.B. Tito. Tito se smestio u pećini u Drvaru koju je obezbeĊivao Prateći bataljon. U selu Šipovljani se nalazila Oficirska škola Vrhovnog štaba. Nemci su izabrali 25. Maj za napad i operaciju nazvali : Konjiĉki skok, u kojem su uĉestvovali padobranci. Usiljenim maršom, trkom, u pomoć Drvaru su prve stigle jedinice 3. Liĉke brigade, što je pomoglo da Vrhovni štab i Tito napuste pećinu. Tokom 1944. Sa najbliţim saradnicima: Edvard Kardeljom, Ivanom Milutinovićem, Vladimirom Bakarićem se nalazio na ostvu Visu. 20. Oktobra 1944 osloboĊen je Beograd, u kome se po prvi put zaigralo tzv. Kozaraĉko kolo. Otvorio se Sremski front, u kojem je izginulo veliki broj Srba, a logor Jasenovac sve do maja 1945 g, nije osloboĊen. I u jednom i u drugom sluĉaj izginuo je veliki broj Srba. 42
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
KONFERENCIJA: Na Petoj konferenciji KPJ odrţanoj 1952. Na Dubravi, predesdništvo su ĉininili: Djuro Pucar, Moša Pijade, Josip Broz Tito, Cana Babović i Edvard Kardelj. U Politbiro CK KPJ izabrani su Josip Broz Tito, kao generalni sekretar, Edvard Kardelj, Aleksandar Ranković, Ivan Milutinović, Rade Konĉar, Franc Leskošek i Milovan Đilas. ŠTAFETA: Od osloboĊenja do 1956. Nošena je štafeta za roĊendan drugu Titu. Od 1956- 57. Dobija drugi naziv - Štafeta mladosti... Na X kongresu SKJ 1974 g. pored Tita sa leve strane je stajao Edvard Kardelj. DOKTOR VOJNIH NAUKA: Osmog decembra 1976 g. u Beogradu, u Centru visokih vojnih škola , drug Tito je proglašen za prvog doktora vojnih nauka... Na proslavi 35. Godišnjice Jugoslovenske ratne mornarice u Splitu, sveĉani stroj je obišao u pratnji gerala armije Nikole Ljubiĉića, saveznog sekretara za narodnu odbranu. U ROBAJAMA POSLE 37 GODINA: U dvanaest sati aplauz i burni pozdrav- stigao je drug Tito... Pioniri Mirjana Petrović i Saša Joĉić, predali su mu cveće...Bili su tu i prvoborci ovog ( valjevskog kraja) : Dragoljub Rade Petrović, Milosav Milosavljević, Mile Milatović, Dobrivoje Bošković, Ljubomir Petrović Mingej, Radomir Vićentijević, Panta Pantić ( Titov kurir ) , Jaša Rajter...Posle Robaja Tito je otišao preko Kosjerića na Taru. Na Taru sa Titom su stigli i drugovi: Petar Stambolić, Dragoslav Marković, Nikola Ljubiĉić, ( u hotelu Omorika je priredio ruĉak u 13 h. ), Miloš Minić, Dobrivoje Vidić, Tihomir Vlaškalić, Veselin Đuranović, Dušan Ĉkrebić a na ulazu u odmaralište doĉekali su ga generali: Stane Potoĉar, Dţemil Šarac, Petar Graĉanin ( nasledio N. Ljubiĉića) i Ţika Stojšić. PROGLAS- UMRO JE DRUG TITO: Dana 4. Maja 1980. U 15.05. ĉasova u Ljubljani prestalo je da kuca veliko srce predsednika naše SFRJ i predsednika Predesdništva SFRJ, predsednika Saveza komunista Jugoslavije, maršala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oruţanih snaga SFRJ , Josipa Broza Tita. Teški bol i duboka tuga potresaju radniĉku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg ĉoveka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka, intelektualca, svakog stvaraoca, pionira i omladinca, devojku i majku. 43
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA SAHRANA: Plavom vozom kovĉeg sa drugom Titom je stigao u Beograd , gde je napre postavljen u Narodnu Skupštinu. Na sahrani : sveĉane tribine na Dedinju bile su 8. Maja stecište najvećeg skupa drţavnika. Fudbaleri Hajduka reaguju na vest o smrti Josipa Broza Tita, na utakmici sa C. Zvezdom, odigrana na Poljudu u Splitu. Statistika o sahrani Josipa Broza Tita Ustanoviti precizan broj delegacija i ĉlanove delegacija na pogrebu Josipa Broza Tita 8.5.1980. godine se ispostavilo kao krajnje teţak zadatak. Relativno pouzdan magazin „Time― u svom ĉlanku od 18.5.1980. navodi da je sahrani prisustvovalo sluţbenih „123 delegacije drţava od ĉega 4 kralja, 32 predsjednika i drugih ĉelnika drţava, 22 premijera te preko 100 predstavnika komunistiĉkih ili radniĉkih partija―. TANJUG, sluţbena jugoslavenska novinska agencija, prema pisanju „Time― magazina, sahranu je nazvala „Samit ĉovjeĉanstva― aludirajuću da su pristigle delegacije gotovo svih drţava svijeta. En.wikipedija.org navodi 50 drţavnih delegacija sa imenima ĉlanova delegacija. Engleska wikipedija kao izvore navodi nekoliko knjiga poput „Jasper Ridley, Tito: A Biography― s UDK brojem 0-09-4756104 (Univerzalna Decimalna Klasifikacija) što je relativno pouzdano. Pouzdanost podataka je još veća jer su navedena imena ĉlanova delegacija, osim za delegaciju Arapske Lige. Prema njihovim sluţbenim stranicama, Ujedinjeni Narodi su 8.5.1980. imali 148 zemalja ĉlanica. Zimbabve postaje 149. ĉlanica 25.8.1980. kao prva nova ĉlanica nakon Titove sahrane, iako je poslao delegaciju. Ako uzmemo u obzir da su neke drţave poput Svetog Tome i Principesa, Sajšela ili Svete Lucije postali ĉlanovi UN-a tek krajem 70ih, (Sveta Lucija 18.9.1979.), vrlo nevjerojatno djeluje podatak kako su došle „123 delegacije drţava―. Krajnje je upitno jesu li drţave poput Svete Lucije 8.5.1980, ni godinu dana nakon primanja u UN, imale takvu diplomatsku mreţu da su poslale delegacije. Podatak o „123 delegacije― postaje još upitniji nakon što se primijeti da se nigdje ne 44
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
mogu pronaći imena ĉlanova delegacija ne tako „sporednih― poput Australije ili Irske. Ĉak i Engleska wikipedija koja ne navodi ĉlanove svih delegacija donosi mapu na kojoj je prikazano da delegacije nisu poslali samo Gvatemala, Honduras, Salvador, Haiti, Dominikanska Republika, Surinam, Ĉad, Malavi, Saudijska Arabija, Butan, Papua Nova Gvineja, Juţna Koreja i Albanija. Ista mapa prikazana je u Kući cvijeća. Do broja od „123 delegacije― se moţe doći samo sporednim putem, ako u delegacije ubrojimo veleposlanike drţava, a dolazak kolonijalnog gospodara predstavimo kao dolazak delegacije tada odnedavno samostalne drţave. Naprimjer, ako dolazak delegacije Velike Britanije smatramo dolaskom i delegacije svih dominiona (Novi Zeland, Australija...). Kao najverojatnije, ĉini se da je zaista došao „cijeli svijet―, ali cijeli vaţan svijet, dok delegacije manjih, diplomatski neaktivnih zemalja poput Svete Lucije, nisu prisustvovale. Zbog svega ovoga, brojod „123 delegacije― ostavlja se diskutabilnim dok se ne istraţe sve arhive viših krugova jugoslavenske vlasti. Jedino na taj naĉin se moţe doći do preciznog broja i to samo u sluĉaju da su sve delegacije popisane, što moţe biti sluĉaj, a i ne mora. Eventualno, video snimke sprovoda bi nakon detaljnog izuĉavanja mogle otkriti neke delegacije. Ipak, zadrţimo se na sigurnom broju od 50 drţavnih delegacija koje navodi en.wikipedija.org. Prisustvovalo je 25 predsjednika drţava, 9 premijera, 5 kraljeva, 4 princa, 3 ministra vanjskih poslova, 2 kancelara, 2 ĉlana vlade Kube, 1 predsjednik parlamenta, 1 ministar obrazovanja, 1 ministar financija, 1 Generalni guverner (predstavnik Britanske krune u Kanadi), 1 zamjenik premijera, 1 Veliki vojvoda, Roberto Rodrigez Varela, predstavnik Argentine bez nominalne titule, te lideri Libije Moammar Gadafi, Poljske Wojciech Jaruzelski i Edward Gierek i SSSR-a Leonid Brezhnev, bez titula koje bi se mogle podvesti pod „klasiĉne―. 45
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Drţavniĉki „najjaĉu― delegaciju poslala je Zapadna Njemaĉka šaljući cjelokupni drţavni vrh - Predsjednika, Kancelara i Ministara vanjskih poslova. Austrija, Italija, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo i SSSR su takoĊer poslali cjelokupan drţavni vrh. Najneobiĉnije delegacije su imali Ujedinjeno Kraljevstvo koje je uz premijerku Thatcher poslalo i ratnog veterana, šefa britanskog izaslanstva pri Titovom štabu 1943., SAD u ĉijoj se delegaciji nalazila majka predsjednika Cartera, Egipat koji je poslao sina i kćer predsjednika Gamal Abdel Nassera te Vatikan koji je poslao svećeniĉko lice, diplomatu, ujedno i nadbiskupa. Predsjednik Carter se našao javno prozvan od strane svog potpredsjednika Busha Starijeg jer nije osobno otišao. Uz delegacije drţava, sahrani su prisustvovali i Glavni tajnik UN-a, Generalni direktor UNESCO-a, Potpredsjednik Europske Komisije i delegacija Arapske lige. Mnogobrojna su bila i izaslanstva raznih pokreta i organizacija iz kojih se mogu izdvojiti Yasser Arafat, lider tada meĊunarodno nepriznate Palestine, Mohamed Abdelazi, Predsjednik Saharske Arapske Demokratske Republike, meĊunarodno djelomiĉno priznate drţave te lideri Socijalistiĉke Partije Ĉilea, Carlos Altamirano i Clodomiro Almeyda. Iako lider Ĉilea, Augusto Pinoche nije poslao sluţbenu drţavnu delegaciju. Ĉak i sa sigurnim brojem od 50 drţavniĉkih delegacija kojima se pridruţuju 4 delegacije meĊunarodnih organizacija te 12 delegacija pokreta i stranaka, sahrana Josipa Broza Tita je najveća drţavniĉka sahrana u povijesti. Za kraj, tri vrlo indikativne ĉinjenice: - Iako se okupio ogroman broj drţavnika, njihovi meĊusobni susreti i pregovori su bili rijetki. Skoro da ih nije ni bilo. Svrha njihovog dolaska nije bila diplomatska nego iskljuĉivo odavanje poĉasti Titu. - Nitko od drţavnika nije „pobrao― negativne politiĉke bodove kod kuće jer je došao Titu na sahranu. Jedine negativne bodove zaradio je predsjednik SAD-a, Carter i to zato jer nije otišao osobno, a Brezhnev jeste. - Prema protokolu, sve strane delegacije polagale su cvijeće ispred Titovog lijesa, a većina delegacija 46
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
se naklonila, ukljuĉujući Thacher i Brezhneva. Yasser Arafat je salutirao vojniĉki, a Sadam Hussein se pokraj lijesa zadrţao najduţe, sve dok ga ljudi iz protokola nisu zamolili da ode budući da je iza njega bilo još mnoštvo delegacija.Za povijesno potpuno relevantne podatke, morat ćemo priĉekati istraţivanje gore već spomenutih arhiva. To tada, i ovaj ĉlanak moţe posluţiti, makar kao indikativan, jer su sva imena delegacija skoro sigurno toĉna, a broj od 66 delegacija minimalan. Ostaje samo da se sljedeći popis nadopunjava kako se dolazi do novih podataka. _________________ Na sahranu Josipa Broza Tita došle su sljedeće delegacije: 1. Sluţbene delegacije drţava: 1. Alţir a. Predsjednik Chadli Bendjedid b. Predsjednik parlamenta Rabah Bidat 2. Angola a. Ministar obrazovanja Ambrósio Lukoki 3. Argentina a. Alberto Rodríguez Varela 4. Austrija a. Predsjednik Rudolf Kirchschläger b. Kancelar Bruno Kreisky 5. Afganistan a. Premijer Sultan Ali Keshtmand 6. Bangladeš a. Predsjednik Ziaur Rahman 7. Belgija a. Kralj Baudouin 8. Bugarska a. Predsjednik Todor Ţivkov 9. Kanada a. Generalni guverner Edward Schreyer 10. Cipar a. Predsjednik Spyros Kyprianou 11. Ĉehoslovaĉka a. Predsjednik Gustáv Husák 12. Danska a. Princ Henrik, suprug danske kraljice Margarete II 13. Egipat a. Sin Gamal Abdel Nassera b. Kćer Gamal Abdel Nassera 14. Etiopija a. Predsjednik Mengistu Haile Mariam 15. Finska a. Predsjednik Urho Kekkonen 16. Francuska a. Premijer Raymond Barre b. Ministar vanjskih poslova Jean François-Poncet
47
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA 17. Njemaĉka (zapadna) a. Predsjednik Karl Carstens b. Kancelar Helmut Schmidt i c. Ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher 18. Njemaĉka (istoĉna) a. Predsjednik Erich Honecker 19. Gvineja a. Predsjednik Ahmed Sékou Touré 20. Gvineja Bisao a. Predsjednik Luís Cabral 21. Kina a. Predsjednik Hua Guofeng b. Zamjenik premijera Ji Pengfei 22. Kuba a. Ĉlan vlade Isidoro Malmierca Peoli b. Ĉlan vlade Carlos Rafael Rodríguez 23. MaĊarska a. Predsjednik János Kádár 24. lndija a. Premijerka Indira Gandhi 25. ltalija a. Predsjednik Sandro Pertini b. Premijer Francesco Cossiga 26. lrak a. Predsjednik Saddam Hussein 27. Japan a. Premijer Masayoshi Ōhira 28. Jordan a. Kralj Hussein od Jordana 29. Mali a. Predsjednik Moussa Traoré 30. Nizozemska a. Princ Bernard, suprug kraljice Juliane b. Princ Claus, suprug kraljice Beatriks 31. Nepal a. Kralj Birendra od Nepala 32. Libija a. Muammar Gaddafi 33. Luksemburg a. Veliki vojvoda Jean 34. Norveška a. Kralj Olav V od Norveške 35. Pakistan a. Predsjednik Muhammad Zia-ul-Haq 36. Poljska a. Wojciech Jaruzelski b. Edward Gierek 37. Portugal a. Predsjednik António Ramalho Eanes b. Premijer Francisco de Sá Carneiro 38. Rumunjska a. Predsjednik Nicolae Ceaușescu 39. Sirija a. Predsjednik Hafez al-Assad 40. Sjedinjene Ameriĉke Drţave a. Potpredsjednik Walter Mondale b. Lillian Gordy Carter, majka predsjednika Cartera c. Diplomat William Averell Harriman d. Ministar financija George William Miller 41. Sjeverna Koreja a. Predsjednik Kim Il-sung 42. SSSR a. Leonid Brezhnev 48
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
b. Ministar vanjskih poslova Andrei Gromyko 43. Španjolska a. Premijer Adolfo Suárez 44. Švedska a. Kralj Carl XVI. Gustaf od Švedske 45. Tanzanija a. Predsjednik Julius Nyerere 46. Turska a. Premijer Süleyman Demirel 47. Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske a. Premijerka Margaret Thatcher b. Princ Philip, muţ kraljice Elizabete II c. Ministar vanjskih poslova Peter Carington d. Brigadir Fitzroy MacLean, voĊa britanske misije pri Titovom štabu 1943. e. William Deakin, Churchillov osobni asistent, diplomata i struĉnjak za britanskojugoslovenske odnose 48. Vatikan a. Nadbiskup Novalicijana i diplomat pape Ivana Pavla II, Achille Silvestrini 49. Zambija a. Predsjednik Kenneth Kaunda 50. Zimbabve a. Predsjednik Robert Mugabe 2. Delegacije meĊunarodnih organizacija: 1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim 2. Generalni direktor UNESCO-a Amadou-Mahtar M'Bow 3. Potpredsjednik Europske Komisije Wilhelm Haferkamp 4. Delegacija Arapske Lige za koju nisam pronašao imena ĉlanova 3. Delegacije stranaka i politiĉkih organizacija: 1. Lideri Socijalistiĉke Partije Ĉilea Carlos Altamirano i Clodomiro Almeyda 2. Predsjednik i istaknuti ĉlan Socijalistiĉke Partije Francuske François Mitterrand i Lionel Jospin 3. Predsjednik Panhelenskog Socijalistiĉkog Pokreta iz Grĉke, Andreas Papandreou 4. Predsjednici Italijanske Socijalistiĉke Partije, Bettino Craxi i Italijanske Komunistiĉke Partije, Enrico Berlinguer, Enzo Bettiza, novinar i pisac roĊen u Splitu 1934, Giancarlo Pajetta, ĉlan Parlamentarne komisije za vanjske poslove i politiĉar Paolo Bufalini 5. Istaknuti ĉlan Progresivne Socijalistiĉke Partije Libanona Walid Jumblatt 6. Lider Palestine Yasser Arafat 7. Mário Soares, opozicijski lider, i Álvaro Cunhal, glavni sekretar Komunistiĉke Partije Portugala 49
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA 8. Predsjednik Saharske Arapske Demokratske Republike Mohamed Abdelaziz 9. Glavni tajnik Španjolske Socijalistiĉke Radniĉke Partije Felipe González 10. Predsjednik Republiĉke Radniĉke Partije Turske Bülent Ecevit 11. Politiĉarka i bivša premijerka Šri Lanke Sirimavo Bandaranaike 12. Predsjednik Laburistiĉke Partije Velike Britanije James Callaghan 13. Predsjednik Socijaldemokratske Partije Njemaĉke Willy Brandt. 18. 05. 2014. 14:04h 14:13h | Vestionline| foto: Beta/M.O.
Umro Dobrica Ćosić Dobrica Ćosid, ĉlan Srpske akademije nauka i umetnosti, istaknuti srpski pisac i prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije, umro je danas u 93. godini u Beogradu. Prvi predsednik SR Jugoslavije: Dobrica Dosić Dobrica Dosić je roĊen 29. decembra 1921. godine u selu Velika Drenova kod Trstenika. Završio je Višu politiĉku školu ‘‘Đuro Đakovid‘‘, a u toku Narodnooslobodilaĉke borbe bio je politiĉki komesar u Rasinskom partizanskom odredu, urednik lista ‘‘Mladi borac‘‘ i ĉlan Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju. Posle osloboĊenja je bio ĉlan AGITPROP-a Centralnog komiteta KP Srbije, a republiĉki i savezni poslanik bio je 12 godina. Za poslanika je prvi put izabran 1945. godine, dobivši oko 6.800 glasova, ispred kandidata Zemljoradniĉke stranke sa 4.000 i kandidata Demokratske stranke sa 3.000 glasova. Jedan je od retkih koji su se javno usprotivili politiĉkoj likvidaciji Aleksandra Rankovida. Od 14. februara do 26. aprila 1951.godine, Dobrica Ćosić je, kao ĉlan drţavne delegacije, bio saputnik predsedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu na brodu ‘‘Galeb‘‘ kojim su obilazili afriĉke zemlje. Godine 1968. otvara pitanje Kosova ĉime izaziva pozornost ĉlanova iz CK. Postao je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu posle razmimoilaţenja sa njim. Dobrica Dosid godine 1970. postaje ĉlan 50
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
SANU, a u svojoj pristupnoj besedi je rekao ''srpski narod dobijao u ratu, a gubio u miru''. Godine 1984. osnovao je Odbor za odbranu slobode misli i izraţavanja koji je ustajao u zaštitu raznih protivnika socijalistiĉke Jugoslavije. Tokom 1989. i 1990. godine osnovao je srpske nacionalne stranke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Prvi predsednik SRJ odlukom Savezne skupštine postaje 15. juna 1992. godine. Smenjen je godinu dana kasnije (31. maj 1993.) tajnim glasanjem oba veda Saveznog parlamenta posle sukoba sa Slobodanom Miloševidem. Dosić je svoju borbu protiv komunizma nastavio i posle smenjivanja sa mesta predsednika SRJ. Bio je jedan od retkih akademika koji su se osmelili da govore na protestnim skupovima 1996-1997. Godine 2000. Dobrica je ušao u Narodni pokret Otpor, ali je kasnije je izjavio da to ne bi uĉinio da je znao da je Otpor finansiran iz inostranstva. Dobrica Ćosić se otvoreno zalagao za podelu Kosova i Metohije još devedesetih godina. Dosid se u svojoj knjizi ''Kosovo― (2004) bavi ovom temom. Ovaj predlog je podrţao i Noam Ĉomski u maju 2006. godine. Povodom Dosidevog 80-og roĊendana ĉestitke su mu uputili premijer Srbije Zoran ĐinĊid (nazvavši ga pritom ''Srpskim Tomasom Manom'') i predsednik Savezne Republike Jugoslavije Vojislav Koštunica. Predsednik Srbije Boris Tadid je decembra 2005. izjavio da se ĉesto konsultuje sa Dobricom. Slobodan Milošević je na suĊenju u Hagu nazvao Ćosića ''najvedim srpskim ţivim piscem''. Više od 50 godina bio je u braku sa suprugom Boţicom, do njene smrti 2006. godine. Godine 1954. dobio je derku Anu, a ima i dvoje unuka: Milenu (1981) i Nikolu (1982). Preminuo Dobrica Dosić Blic | 18. 05. 2014. - 13:58h | Komentara: 49 Srpski knjiţevnik, akademik i bivši predsednik SRJ Dobrica Dosić preminuo je jutros u svom domu u Beogradu u 93. godini. Dosid je bio bio prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 1993. U mladosti je bio komunista, a u Drugom svetskom ratu se borio u redovima partizana, što je kasnije bila inspiracija za njegov 51
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA knjiţevni opus.Od kraja 1960-ih poĉinje da se suprotstavlja Titovoj politici, pre svega nezadovoljan ustavnim preureĊenjem SFRJ, zbog ĉega je i postao jedan od najpoznatijih politiĉkih disidenata. Protivnicu su ga optuţivali da je krajem 80-ih bio predvodnik i ideolog srpskog nacionalistiĉkog pokreta i pristalica Slobodana Miloševida. Poštovaoci za njega kaţu da je bio autentiĉni i prvi lider opozicionog pokreta u našoj zemlji. 18/05/2014 - 13:54 VELIKI GUBITAK: Umro akademik i knjiţevnik Dobrica Ćosić! Jedan od najvedih srpskih knjiţevnika, romansijer i esejista, akademik, politiĉki i nacionalni teoretiĉar, redovni ĉlan SANU i prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije Dobrica Ćosić preminuo je u 92. godini Jedan od najvedih srpskih knjiţevnika Dobrica Ćosić, akademik, romansijer i esejista, politiĉki i nacionalni teoretiĉar, redovni ĉlan SANU i prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije (od 1992. do 1993.) preminuo je u 92. Godini saznaje Telegraf.
52
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
TEMA:SUTON JUGOSLOVENSTVA Broj posvećujem sociolozima : Ruţi Petrović, Sretenu Vujoviću i Ivani Spasić. ― Sociolozi su na neki naĉin u teškoj situaciji. Oni po prirodi svoje nauke pored ostalog, imaju, i funkciju kritiĉara razliĉitih negativnih društvenih pojava. Razume se da moţda se u tome ponekad i preteruje, ali ako ne postoje povoljne društvene prilike za razvijanje te kritiĉke strane sociologije – ona ne moţe da se razvija.‖ Kazao je pored ostalog dr Radomir Lukić u tekstu ―Slika propuštenih šansi,‖ posvećenom izradi ―Sociološkog leksikona.‖ ( NIN; str. 30/31; 12. decembar 1982 god. ) Sadrţaj: Jugoslovenstvo: Grbovi V. Lalić : smena A. Rankovića Studentske demonstracije 1968. Progon profesora Đurića NIN od 1980 do 1987. Sociolozi zastupljeni u NIN-u. Kosovski ĉvor: Ustav SFRJ i nastanak Slobodana Miloševića; Samoubistvo; sluĉaj Fadilj Hodţa i Djakovaĉka grupa, Adem Demaći., H. Pozderac, F. Abdić, Vlasi Vavilon : Jug. Od. 1989 do 1991. Mali narod Cincari, Ante Marković, Fahreta Jakić- Lepa Brena , fudbaler Dţevad Prekazi; Danilo Kiš, Kviskoteka; Maĉići u cegeru.
53
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Uvodnik : Ako bi izbegli uobiĉajeno poreĊenje jugoslovenske Drţave sa višespratnicom ( osam plus dva) , onda bi najprimerenija analogija bila sa osobom neutvrĊenog pola, koja je ţivela osamdeset i ĉetri ( 84) godine. RoĊena je 1929 g. u Beogradu u zgradi Protokola. Otac kralj Aleksandar I KaraĊorĊević, ubijen je u Francuskoj ( Marselj) 1933 g. Imala je monarhistiĉku krunu na glavi I štit sa grbovima: Srba, Hrvata I Slovenaca. U Jajcu 1943 g. ona se odriĉe svojih religijskih ubeĊenja i postaje ateista, sa parolom: ―Ne verujem u nebesa već u Marksa i Engelsa.‖ Na glavi poĉinje da nosi zvezdu potokraku. U grbu ima šest buktinja ( po uzoru na Jevreje), koje predstavljaju šest republika. U 1974 g. ugraĊuje ― baj – pas‖, sa kojim funkcioniše sve do smrti drugog oca Josipa Broza – Tita. Nakon toga zapada u komatozno stanje , tokom koga joj vrše amputacije svih ekstremiteta, tako da ostaje sa glavom i trupom . ( Srbija i Crna Gora ) . Ona umire 2003 kada i njen treći tvorac Slobodan Milošević u MeĊunarodnom sudu u Hagu. Iz svega toga se raĊa 2006. nova Srbija. Iako sa tradicijom ona prolazi kroz poroĊajne muke traţeći svoj identitet i pravu taĉku oslonca u prošlosti. Nikola Dugandţija: JUGOSLOVENSTVO 1986; Mladost – Beograd; 255 str.; mek povez. Već po popisu stanovništva iz 1981 g. mogle su se nazreti tendencije raspada Jugoslavije. Nikola Dugandţija u svojoj knjizi :‖ Jugoslavenstvo‖; navodi da se te godine u AP Kosovo za Jugoslaviju izjasnilo 0,2 stanovništva. U Makedoniji se 1981. za Jugoslovenstvo izjasnilo 0,7% stanovništva. Isti autor, navodi da se Jugoslovenstvo najviše javlja u mešovitim sredinama, naroĉito gde ţive izmešani Srbi u Hrvati. ( Ĉini se da autor inistira na tezi da su okosnicu Jugoslovenstva ĉinili Srbi i Hrvati sa Slovencima, pr. Ţ.K. ). : „ Ostaje da se ustvrdi kako je u Hrvatskoj, uţoj Srbiji i Bosni i Hercegovini nejveći broj Jugoslovena...Boris Vušković ... : primećuje da se 54
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Jugosloveni formiraju iz svih nacionalnih skupina, ali najviše od Hrvata i Srba , jer su oni i najbrojniji. ― ( Dugandţija; 1986; str. 51 ) Istorijat Jugoslovenstva: „ Zanimljivo je da je prvi progovorio o Juţnim Slovenima, iz ĉega je nastao termin Jugosloveni, Nemac August Schlozer još krajem 18 v. On je sve Slovene podelio na severne i juţne, a tu podelu su kasnije preuzeli domaći autori, pa tako Teodor Pavlović izriĉito 1839. Govori o : Jugoslavljanima. Pribliţno u isto vreme Sima Milutinović Sarajlija upotrebljava ime Jugo- Slavac. ( str. 19) . .. Prvi Slovenac Bartolomej Kopitar već u razgovoru sa Josipom Šporerom , pokretaĉom „ Ilirskog oglasnika―. ... a šest godina docnije i u jednoj raspravi: Srbe, Hrvate, Slovence i Bugare , 1883 g. Pavle Stamatović naziva juţnoslovneskim narodom, a sve zajedno Jugoslovenima‖. ( str. 20 ) . …Dugandţija u jednoj fus noti navodi: ― Dobar posmatraĉ prošlosti moţe prijemetiti da su se u starini razlikovali Bugari od svojih slovenskih susjeda: Srba, Hrvata i Slovenaca... Mješanje krv mongolske oduzelo je tom ogranku Slovena mnoge lepe osobine, koje krase pitomu Slovensku dušu. ( str. 55) . Sarjevski atentat: Do kraja XIX stoleća jugoslovenska ideja je ostajala preteţno kulturno pitanje, a bila je , kako kaţe jedan autor : ― više moralni nego politiĉki ideal‖. ( str. 28) ... Tako kad su sarajevski atentatori ( izvršilac Gavrilo Princip 1914. u Sarajevu na prestolonaslednika Austro- ugarske monarhije Franju Ferdinanta pr. Ţ.K. ) izvedeni pred sud i kada su ih istraţni suci pitali koje su nacionalnosti, njihov najveći deo odgovora je da su Jugosloveni... Vasa Ĉubrilović je odgovrio : pod idejom Jugoslovenstva sam mislio na politiĉko jedinstvo Hrvata i Srba. Još je rekao : ja sam Srbohrvat. Cvjetko Popović, izriĉito: Ja sam Srbini Hrvat. Branko Zagorac: je naveo da je za ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca. Slovenci: I ako pojedini autori smatraju da su : „ Srbi i Hrvati jesu naroda sa dva imena, s dvije politiĉke vjere, sa dvojim u knjizi pismenima, a sa tri vjere, izraz SrboHrvati je reĊi. Bez Slovenaca većina autora tog vremena smatra da nema Jugoslovena. Urednik ĉasopisa ― Jugoslavija‖, Ljubo Leontić 55
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA ( koji je pred I sv. Rat izlazio u Pragu) kaţe : Naš je cilj potpuno ujedinjenje Slovenaca, Hrata I Srba u jedan jedinstveni narod.‖ ( str. 44 ) . Muslimani U popisima 1948. I 1953. nema Jugoslovena – ne prihvata se njihovo postojanje. Jedino 1953 g. Muslimani su dobili mogućnost da se zato što još nije ocenjeno da ĉine naciju mogu opredeliti kao : Jugosloveni neopredeljeni. ( str.66) Enciklopedija Britanika ( saţeto izdanje) ; Beograd; knjiga br. 4. Slova: J-L; odrednica;
2005; Politika; Jugoslavija: Grb kraljevine Jugoslavije : 1929.-1943. „ Jugoslavija, bivša federatrivna drţava na zapadu centralnog Balkanskog poluostrva, u Juţnoj Evropi. U razdoblju od 1929. do 2003. Tri federativne drţave noslile su naziv Jugoslavija ( zemlja Juţnnih Slovena. ) Posle balkanskih ratova ( 1912 -1913) , kada je otkonĉana turska prevlast nad Balkanskim poluostrvom, i Austgrougarska poraţena u Prvom svetskom ratu, utemeljena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koju su ĉinile bivše kraljevine SRBIJA, CRNA GORA ( ukljuĉujući Makedoniju koja je bila srpska teritorija) , te zemlje HRVATSKA i BOSNA I HERCEGOVINA, austrijska teriorija u Dalmaciji i Sloveniji, i dotadašnje maĊarske teritorije severno od Dunava. Kraljevina Jugoslavija koju je zvaniĉno proglasio kralj Aleksandar I KaraĊorĊević( 1929), potrajala je do Drugog svetskog rata. Zauzimala je teritoriju površine 247.542 km2. Grb SFR Jugoslavije 1943.-1991. Posleratna Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija prostirala se na teritoriji od 255.804 km2 i imala je ( 1991) nešto manje od 24 miliona stanovnika. Sem Srbije u sastavu socijalistiĉke Jugoslavije bile su još ĉetiri republike koje danas imaju status nezavisnih drţava: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i Slovenija. 56
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC Treća jugoslavija, formirana je 27. aprila 1992, saĉuvala je 45 % teritorije prethodne SFR Jugoslavije. Ĉinile su je republike Srbija i Crna Gora koje su 2003. naziv drţave promenile u Srbija i Crna Gora. 21. maja 2006 g. u C.G. je odrţan referendum za nezavisnost. Srbija je 08. maja 2006. Izglasala Ustav republike Srbije, i postala nezavisna.
Србија Из Википедије, слободне енциклопедије ( преузето: 08.06.2014). Србија, или званично Република Србија, континентална је држава која се налази у југоисточној Европи а простире се на Балканском полуострву и једним делом у средњој Европи (Панонској низији). Главни град је Београд. Са 1.639.121 становника у широј околини по попису из 2011. године, он је административно и економско средиште државе. Србија се на северу граничи са Мађарском, на североистоку са Румунијом, на истоку са Бугарском, на југу са Републиком Македонијом, на југозападу са Албанијом и Црном Гором а на западу са Хрватском и Босном и Херцеговином (Република Српска). Grb SR Jugoslavije : III Jugoslavije: 1992- 2003. Србија је од завршетка Првог светског рата била оснивач и саставни део заједничке државе са већином балканскихЈужних Словена првобитно у Краљевини Срба, Хрвата и Словенаца, (касније преименованој у Краљевину Југославију), затим у Социјалистичкој Федеративној Републици Југославији, Савезној Републици Југославији и Србији и Црној Гори.2006. године, после одржаног референдума у Републици Црној Гори Државна заједница СЦГ је престала да 57
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA постоји и Република Србија је, на основу Уставне повеље ДЗ СЦГ наставила државно-правни континуитет са Државном заједницом Србија и Црна Гора. У саставу Републике Србије су и две аутономне покрајине: Војводина и Косово и Метохија. Од НАТО бомбардовања СРЈ, покрајина Косово и Метохија се налази под протекторатом Уједињених нација. Институције привремене самоуправе на Косову и Метохији, на којем Албанци чине етничку већину, 17. фебруара 2008. једнострано и противправно (противно унутрашњем праву Републике Србије-Уставу Републике Србије од 2006. године и Резолуцији Савета Безбедности ОУН 1244, али и међународном праву) су прогласиле независност, коју Република Србија, многе друге државе и Организација Уједињених нација не признају.Република Србија је члан Уједињених нација, Савета Европе, Организације за европску безбедност и сарадњу,Партнерства за мир, Организације за црноморску економску сарадњу. Такође је званичан кандидат за чланство уЕвропској унији и војно неутрална држава, а има и статус земље посматрача у Организацији за колективну безбедност и сарадњу. jугословенске државе Социјалистичка Федеративна Република Југославија После 1918. Србија је једина уносећи своју државност и сувереност, била оснивач Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца, преименоване 1929. у Краљевина Југославија. Србија у Другом светском рату и период после рата до данас[уреди] У Другом светском рату, делови Србије су били под окупацијом Сила Осовине, односно нацистичке Немачке и њених савезникаИталије, Бугарске, Мађарске, Албаније, као и марионетске профашистичке државне творевине под називом Независна Држава Хрватска (НДХ), у Србији је владала Влада народног спаса под генералом Недићем до 1944. године. У Србији су током окупације постојала два супростављена покрета који су се 58
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
борили за власт у послератној Југославији: Народноослободилачка војска Југославије и Југословенска војска у отаџбини. Устанак против окупатора избио је у лето 1941. Током Другог светског рата забележена су велика страдања српског народа. Процењује се да је страдало преко милион Југословена, међу којима је највише припадника српског народа.Непосредно после рата, 1945, као наследница Краљевине Југославије, формирана је држава под именом Демократска Федеративна Југославија која је била под новом влашћу комунистичког режима на челу са Јосипом Брозом-Титом. Исте године (1945) држава мења име у Федеративна Народна Република Југославија, док је 1963. коначно променила име у Социјалистичка Федеративна Република Југославија. Уставом СФРЈ из 1974. године покрајине у саставу СР Србије (САП Војводина и САП Косово) добиле су далеко већу аутономији и права него што су имала раније. Покрајине су добила своја државна и партијска Председништва. Од 1992, после распада СФРЈ, све до 2003. Србија је чинила, заједно са Црном Гором — Савезну Републику Југославију. Од 2003. уставном повељом Србија је саставни део Државне заједнице Србија и Црна Гора. Дана 21. маја 2006. године, одржан је референдум на коме су се грађани Црне Горе изјаснили за независност.Од 5. јуна 2006. године Република Србија делује као независна и суверена држава (као наследница Државне заједнице СЦГ). Дана 8. новембра 2006. године проглашен је у Народној скупштини Републике Србије, после извршеног успешног референдума, Устав Републике Србије.
59
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Vojislav Lalic, BRIONI 1966: Kako je smenjen, pa ucutkan Aleksandar Rankovic Aleksandar Ranković, Svetislav Stefanović, Vojin Lukić i njihovi najbliţi saradnici su optuţeni da su se izdigli kao sila iznad društva, da su kontrolisali i prisluškivali telefone najviših funkcionera, ukljucujuci predsednika Josipa Broza Tita. Bio je to prvi veliki lom u jugoslovenskom vrhu, posle smene Milovana Djilasa 1954. godine. Plenum CK SKJ odrţan je 1. jula 1966. godine na Brinonima, a ĉinjenica da su taj dogadaj mogli da prate samo direktor, glavni urednik i dva izveštaca Tanjuga najbolje svedoci o delikatnosti trenutka. Prvi izveštaj: ―Brioni,1. jula (Tanjug) – Generalni sekretar KPJ Josip Broz Tito otvorio je jutros u 9 casova šestu sednicu CK SKJ. Pored ĉlanova Centralnog komiteta sednici prisustvuju i ĉelnici Kontrolne i Revizone komisije SKJ. Na predlog druga Tita usvojen je sledeći dnevni red: 1. Aktuelni problemi u vezi sa štetnim delovanjem nekih organa bezbednosti i štetnim posledicama tog delovanja na razvoj sistema i rad CK, 2. O reorganizaciji i daljem delovanju razvoju SKJ, 3. O nekim kadrovskim promenama i 4. Razno. Otvarajuci sednicu CK SKJ, generalni sekretar partije Tito je, kako je izvestio Tanjug, izjavio: ―Drugarice i drugovi… mi smo pogriješili što smo našu drţavnu bezbjednost u toku i više godina njenog postojanja prepustili tako reci samoj sebi i glavni rukovodalac je bio drug Rankovic. Vi znate da je u toku rata i prvih godina poslije rata naša drţavna bezbjednost odigrala ogromnu ulogu u cemu, razumije se, jedan veliki dio zasluga ima i drug Rankovic i ostali drugovi koji su bili pod njegovim rukovodstvom. No,upravo zbog tog ogromnog poverenja koji smo imali i prema drugu 60
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Rankovicu i prema Sluţbi drţavne bezbednosti , mi na našim sjednicama Izvršnog komiteta nijedanput nismo imali pitanje ove sluţbe. A mogu li se bilo koja organizacija, ili bilo kakvi organi, tako dugo pustiti bez kontrole partije, bez kontrole rukovodstva naše partije. Razumije se da je to bila naša krivica‖, izjavio je Tito. Svi diskutanti su osudili ponašanje Rankovića i SDB. Ranković je shvatio da mu spasa nema, i samo je – kako je naglasio – govorio o svojoj moralnoj odgovornost: ―…Drugovi, ţelim da naglasim da za ovakav rad i za ovakve postupke organa bezbednosti ne snosim nikakvu odgovornost, sem moralne odgovornosti koja proizilazi iz toga što je trebalo da pokaţem više budnosti kako ranije, kada sam neposredno rukovodio ovom ustanovom, tako i kroz svoj rad u Centralnom komitetu. S obzirom na to smatram da sam duţan da ovom forumu, vama drugovi, stavim na raspolaganje svoje funkcije.‖ Rankovic je podneo ostavku na mesto potpredsednika Republike i druge funkcije, što je plenum i prihvatio. Svetislav Stefanović je kategoriĉki odbacio optuţbe, koje su izrecene na racun SDB: ―Ja ne mogu da prihvatim tvrdnju, bez obzira što to tvrdi Komisija (Izvršnog komiteta CK SKJ) da se DB poĉela odroĊavati od društva, da se nametnula nad društvom i da su pojedinci hteli da SDB pretvore u instrument za sprovodenje licnih ciljeva.‖ Stefanovic je podvukao da je ţiveo u uverenju da je radio dobro i kategoricki odbacio tvrdnje da je SDB postavljala mikrofone i prisluškivala institucije i pojedince ukljucujuci i druga Tita. ―To treba ispitati do kraja i krivce treba traţiti na drugoj strani‖, rekao je Stefanovic. Tek posle mnogo godina, izveštaĉi su prepriĉavali šta se od poĉetka dogadalo na Brionima. Pomućena atmosfera u jugoslovenskom partijskom vrhu se mogla osetiti ĉak i u avionima koji su uoĉi plenuma leteli ka Puli. Oni koje je sa Rankovićem vezivalo dugogodišnje prijateljstvo, predratno ilegalno delovanje, oruţana borba, primetno su se bili povukli u sebe, uglavnom 61
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA su ćutali. Plašili su se da se i u privatnom susretu ne odaju, da ne kaţu nešto što bi kasnije moglo da ih košta funkcije. Tanjugovi izveštaĉi su, priĉali su kasnije, bili svedoci i tragikomiĉnih pojedinosti. Kada je na Brione stgao Svetislav Stefanović, koji je uz Rankovica bio prvi na optuţenickoj klupi, napustivši brod kojim se prebacio iz Pule, mahinalno je, po navici, krenuo u hotel ―Karmen‖ u koji je ranije uvek odsedao. Recepcionar mu je hladno, ĉinovnicki i sluţbeno, saopštio da ovog puta tu za njega mesta nema. Uputio ga je u obliţnji hotel ―Neptun‖. Na putu do tog hotela on se slucajno sreo sa Stevanom Doronjskim, sekretarom gradskog komiteta SK Beograda, sa kojim se, naravno, dobro znao. Susret je bio neizbeţan. Doronjski mu je pokazao hotel ―Neptun‖ i primetno zbunjen hitro se udaljio od Stefanovica. ―Bogati, Stevo, je l‘ ti to vodiš svog budućeg ĉlana partije‖, dobacio je Doronjskom direktor Tanjuga Vukašin Micunovic, aludirajuci na to da ce Stefanovic biti izbaĉen iz CK SKJ. Doronjski je, još uvek zbunjen, samo odmahnuo rukom i produţio dalje. Moţda je već tada razmišljao da ce morati u Gradskom komitetu Beograda da predlaţe da se Stefanović iskljuci i iz Saveza komunista. Ali, tih muka ga je poštedeo Brionski plenum, koji je odlucio da se taj funkcioner izbaci i iz Centralnog komita i iz Partije. Bila su to teška vremena. Desilo se, tako, da jedan clan CK nije ţeleo da deli sobu sa Stefanovicem u hotelu ―Neptun‖. Pravdao se pred recepcionarom da, dok spava, hrĉe pa nece coveku da smeta! Na Plenumu, dok se Stefanovic branio od optuţbi za rad SDB, neko iz sale mu je dobacio: ―Ako je tako, onda objasni odakle mikrofoni u Titovoj spavacoj sobi.‖ ―To pitajte pukovnika Valtera‖, odgovorio je on aludirajuci na vojnu sluţbu bezbednosti, pošto su Tita obezbedivali pripadnici te sluţbe. Samo oni su imali pristup u Uţicku br. 15 i druge objekte u kojima je povremeno boravio predsednik republike. 62
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Tanjugovi izveštaci sa Briona su kasnije tvrdili da je do javnosti stiglo sve, preciznije govoreći, gotovo sve što je reĉeno na plenumu. Govori su skraćivani, ali suština je ostajala. Jedna interesantna pojedinost, verbalna intervencija, bila je cenzurisana. Na kraju sednice, jednog trenutka, rec je zataţio Veli Deva, funkcioner sa Kosova, ali ne da diskutuje nego da postavi pitanje: šta ce biti sa Vojinom Lukićem, koji je bio savezni sekretar za unutrašnje poslove i to baš u vreme kada su se u SDB dešavale pomenute devijacije i propusti. Odgovorio je Tito: to je pitanje CK SK Srbije, pošto je Lukić u to vreme bio jedan od sekretara srpske partije. Veljko Vlahović i Krste Crvenkovski, koji su bili ―konsultanti‖ izveštacima dvoumili su se – secaju se Tanjugovi novinari – šta da rade. Na kraju su presekli: ni pitanje ni Titov odgovor nisu stigli do javnosti. SDB je na Brionima obezglavljena i posle se nikad više, do kraja, nije oporavila od tog udarca. Nepovoljne posledice te ĉistke ubrzo ce se osetiti na Kosovu, a nešto kasnije, u vreme mas-pokreta, u Hrvatskoj. Na Brionima su, zapravo, pocele pripreme za ono što ce, korak po korak, na kraju dovesti do raspada jugoslovenske federacije pocetkom devedesetih godina. Tada je sa politicke scene nestala jedna od vodecih licnosti socijalisticke Jugoslavije. Kada je smenjen, Rankovic je zacutao kao zaliven. Njegovo ime se samo povremeno pojavljivalo u štampi kada je trebalo iz dnevnopolitiockih razloga prozvati ideloške protivnike: dilasovce, rankovicevce, maocetungovce. Rankovic je ostao ―pod embargom‖ ĉak i kada je umro, u leto 1983. godine. Predsedništvo CK SKJ je cenzurisalo sve: i njegovu biografiju i sam ĉin sahrane. Izvršni sekretar Predsedništva CKSKJ Trpe Jakovlevski je zahtevao da Tanjugov izveštaj ne moţe biti duţi od 60 redova. Strogo se vodilo racuna o svakoj pojedinosti. Ništa nije moglo da se da iz oproštajnih govora, sem da se pomenu imena onih koji su ih odrţali. Prema mnogim procenama tog dana se na Novom groblju u Beogradu okupilo oko 100.000 ljudi, raĉunajuci i ―armiju‖ policajaca koji su, naravno, bili u civilu. Ali u izveštaju Tanjuga, koji je emitovan, stajalo 63
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA je da se od Rankovica oprostilo‖ nekoliko hiljada gradana‖. Tome je bio prilagoden i kratak TV snimak. Godinama je na snazi bio i embargo na objavljivanje Rankovićevih fotografija i to i onih koje imaju istorijski znacaj.
Vlastimir POPOVIĆ | 03. jun 2008. 20:20 Belo usijanje crvenog univerziteta | Studentske demonstracije 1968. godine poĉele u toku noći 2. juna u Novom Beogradu, završene posle osam vrućih dana, koji su uzdrmali zemlju i odredili mnoge sudbine ŠTA su u suštini bile studentske demonstracije, te 1968. godine? Realno, ni posle 40 godine se ne zna. Verzija uzroka pobune, odnosno motiva, njenog toka, kraja i poĉetka ima previše, svega nešto manje od broja aktera tih dramatiĉnih dogaĊaja i izjava drţavno-partijskih, odnosno studentskih lidera. Revolucija, kontrarevolucija, pokušaj kopiranja protesta u Evropi ili autentiĉni bunt, kanalisan ili stihijski ventil za izduvavanje kumulisanog nezadovoljstva ili nešto deveto? Ko je posle takvog jednog provetravanja izvukao korist, napravio karijeru? Kakve su bile posledice za sve? Demonstracije su poĉele noću, 2. juna u novobeogradskom Studentskom gradu, a završene su 9. juna. Povod - bezazlen, banalan, drugaĉije reĉeno. "Veĉernje novosti" su organizovale "Karavan prijateljstva", pa je proba priredbe sa sve tada poznatim pevaĉima, voditeljima i glumcima, trebalo da se odrţi u Studentskom gradu. Tada je italo-jugoslovenski šou majstor Anton Marti odluĉio (zbog opasnosti od kiše) da predstava bude u sali Radniĉkog univerziteta "Novi Beograd". Salu su zauzeli brigadiri ORA, koji su ureĊivali Novi Beograd, pa je usledio sukob sa studentima. U sve se umešala milicija i poĉeo je opšti meteţ. Studenti su se povukli prema "studenjaku", pre toga je demoliran 64
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Radniĉki univerzitet, a usledila je "razmena" kamenim kockama. Nastupa milicija pod šlemovima, vatrogasna kola šmrkom pokušavaju da rasteraju studente. Pronela se vest da je jedan student ubijen, oko 3.000 studenata je nekontrolisano i gnevno krenulo na miliciju, koja je bila prinuĊena da uzmakne. Studenti "osvajaju" i vatrogasna kola (koja su kasnije zapalili). Pre toga se na ovom vozilu smenjuju govornici, ukazuju na brutalnost "narodne" milicije. Ali, odmah poĉinje "ukazivanje" na socijalnu bedu u društvu, nizak standard studenata, nezaposlenost, bujanje birokratskog aparata... Slede dogaĊaji kod već opevanog novobeogradskog podvoţnjaka, blizu sadašnje opštine Novi Beograd. Tu studente doĉekuje kordon milicije "spreman da postupi po nareĊenju". Novi Beograd, veliko gradilište, cigli i kamenja onoliko. Studenti gaĊaju ciglama, milicija, za poĉetak, kamenjem sa ţelezniĉke pruge (tada je tu prolazila ţeleznica). Onda se ĉuju i pucnji. Jedan od studenata je ranjen. Pale se vatrogasna kola. Stiţe nareĊenje. Udri! Bez milosti milicija pendreĉi sve pred sobom i masa studenata bezglavo beţi. Repriza istog dana na istom mestu! Zvaniĉno saopštenje milicije: za sve su krivi studenti. Partijske voĊe, na ĉelu sa Josipom Brozom, su pre svega opterećene opasnošću da pobuna ne dobije šire razmere. A, parole studenata su: "Dole ubice!", "Ua, batinaši!", "Hoćemo posao", "Radnici-studenti!" Zbog tog "radnici-studenti" u "radne kolektive" stiţu nareĊenja da se ne dozvoli kontakt sa pobunjenim studentima. Tu su i liĉne drame zaposlenih roditelja ĉija deca studiraju. Studenti hoće u centar Beograda, da sa Trga Marksa i Engelsa pošalju zahteve Skupštini. Parole: "Mi smo sinovi radnog naroda", "Dole socijalistiĉka burţoazija". Akcioni odbor studenata proglašava sedmodnevni štrajk. Politiĉari ne dopuštaju studentima prelaz mosta preko Save, barikade su i dalje i kod podvoţnjaka. Konaĉno, eto i Veljka Vlahovića, španskog borca. Parola: "Veljko, vodi nas!" Vlahović traţi od studenata da 65
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA artikulišu zahteve. Miloš Minić, tada predsednik Skupštine upozorava studente da njihovo nezadovoljstvo "moţe da iskoristi - neprijatelj". Koji neprijatelj? Koji prijatelj, drugaĉije reĉeno? Vlahović razgovara sa studentima, zatalasala se masa studenata, ponovo komanda milicije: "Udri po njima!" Ispaljuje se suzavac. Sevaju pendreci, mnogi padaju. Veljko Vlahović sa grupom funkcionera ćutke napušta bojište. Miloš Minić širi ruke, viĉe: "Ljudi, stanite!" Ispred pendreka profesor Radojica Kljajić: "Ne tucite decu, tucite mene!" I, milicija ga je prebila, postupila po profesorovoj ţelji. Da skratimo priĉu, studenti su prešli most, zauzeli fakultete. Jedan od zahteva bio je da se Beogradski univerzitet nazove "Karl Marks", ali to nije bilo sve od ultralevih zahteva i opredeljenja studentskih voĊa. Epicentar studentskog nezadovoljstva postaje Kapetan Mišino zdanje. U dvorištu projekcija "Krstarice Potemkin" i srodnih, revolucionarnih filmova. Operativac je i Dragoljub Mićunović koji formuliše zahteve, pojavljuje se Vuk Drašković, akteri su Dobrica Ćosić, Mihajlo Marković, Ljuba Tadić, Nebojša Popov... U stalnom zasedanju Studentski parlament. Podršku pruţaju pisci Branko Ćopić, Vasko Popa, Stevan Raiĉković, Mirko Kovaĉ, Matija Bećković, Danilo Kiš, Borislav Pekić, Borislav Mihajlović, Duško Radović... Desanka Maksimović: "Draga deco, zapamtite kakvi ste danas, jer nećete moći takvi da budete celog ţivota. Danas ste najlepši i najuzvišeniji u svom ţivotu..." Podršku studentima daju i filmski i pozorišni ljudi: Ţika Pavlović, Ţelimir Ţilnik, Dušan Makavejev, Stevo Ţigon, Ljuba Tadić, Ţarko Cvejić, Mira Stupica, Branko Pleša, Stojan Deĉermić, Ţivan Saramandić... Kada se pronela vest da bi Kapetan Mišino zdanje moglo biti napadnuto tenkovima(!), Dragoljub Mićunović je rekao: - Ja nisam nikakav heroj, ako doĊu tenkovi, ja ću reći studentima: Deco, beţimo! Ali, najpre hoću da vidim taj tenk kako razara Kapetan Mišino zdanje. Jer, to bi bio trenutak nezabeleţen u kulturnoj istoriji bilo kog naroda. 66
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Dušan Radović se obratio studentima: - Nemci su u ovoj zemlji postavili, jednog dana, jedan rekord u ubijanju Ċaka. Ako je nekome stalo da taj rekord premaši, veĉeras mu je prilika, jer ovde ima više od pet hiljada Ċaka. Parole studenata: "Proterajmo kljusinu istorije!" "Leva, leva, leva!" Miroljub Todorović daje reĉi, a Vuk Stambolić komponuje muziku koraĉnice "Crvenog univerziteta". DogaĊaje u Kapetan Mišinom zdanju, Borislav Pekić video je drugaĉije. U svoj dnevnik zapisuje: "Dvorištem Filozofskog fakulteta 'unterhaltuje' se beogradska crvena dţet-elita. Ta crvena burţoazija, protiv koje se demonstrira, pljeska studentima s istim oduševljenjem s kojim se prvi red partera u pozorištu smeje ţaokama za koje misli da su na tuĊ raĉun upućene... Izvesni politiĉari dolaze ovamo kao što se nedeljom pre podne ide u zoološki vrt... Radikalne univerzitetske aule, gde se još nešto zbiva, gde je bengalska vatra zamenila onu pravu, ali se to ne vidi - postaju mesto za izlazak uveĉe, ide se kod studenata umesto u operu ili na prijem u nekoj ambasadi, premijeru nekog filma ili na kartanje..." Punih osam dana se Josip Broz nije oglašavao povodom studentskih nemira. A, ustali su i studenti Sarajeva, Zagreba, Novog Sada, Niša, Ljubljane... Sve više se osećala uznemirenost u fabrikama, meĊu radnicima. Broz je tog osmog dana, posle višeĉasovnog većanja sa najvišim rukovodiocima na temu kako da se stanje normalizuje, naredio da se naprave zakljuĉci "u duhu rasprave". Napustio je skup. Do neko doba noći su ti rukovodioci raspravljali o "duhu". Broz je, meĊutim, ne obaveštavajući uĉesnike dotadašnje rasprave kojima je dao "domaći zadatak", otišao u Televiziju Beograd i obratio se javnosti. "Revolt kod mladih ljudi došao je spontano, ali je posle došlo do izvesnog infiltriranja raznih nama tuĊih elemenata, koji su hteli to da iskoriste u svoje ciljeve", govorio je Broz. I, nastavio: "MeĊutim, ja sam došao do uverenja da je ogroman deo, mogu da kaţem 90 odsto studenata, poštena omladina o kojoj nismo vodili raĉuna, i koju smo videli samo kao uĉenike, za koje još nije vreme da se ukljuĉe u 67
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA društveni ţivot. Tu grešku moramo da ispravimo. Mislim da su dogaĊaji do kojih je došlo na Novom Beogradu mnoge od nas udarili po glavi." Tito je rekao da studentske demonstracije u Jugoslaviji nisu odraz onoga što se dogaĊalo u Francuskoj, Nemaĉkoj, Ĉehoslovaĉkoj... "To nije uticaj izvana" - naglasio je Broz. "Studentske demonstracije su odraz naših slabosti koje su se nagomilale i koje moramo otkloniti..." Titove reĉi studenti su doĉekali kao potvrdu ispravnosti svojih protesta i oduševljeno. Izašli su iz svojih aula i uhvatili se u Kozaraĉko kolo. Parole: "Mi smo Titovi, Tito je naš!" Pesma: "Druţe Tito, ljubiĉice plava..." Sutradan, 10. juna 1968. godine, najznaĉajniji svetski listovi su na prvim stranicama objavili da je Tito jedini drţavnik na svetu koji je dao za pravo pobunjenoj omladini. Eh, Josip Broz. OSMORO KAŢNJENIH: profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu platilo je visoku cenu studentskih demonstracija 1968. godine. Kazna je stigla sedam godina kasnije - Skupština ih je udaljila sa Univerziteta. 1975 g. U toj grupi bili su: Dragoljub Mićunović, Mihajlo Marković, Ljuba Tadić , Zagorka Golubović, Dragan Ţivotić, Svetozar Stojanović, Nebojša Popov i Trivo InĊić. SrĊan Cvetković PROGON PROFESORA ĐURIĆA | 01. februar 2012. 19:44 | Stradanje dr Mihaila Đurića zbog kritiĉkog odnosa prema reţimu. Sa Pravnog fakulteta udaljeno osmoro nastavnika NAJOPSEŢNIJA "samoupravna ĉistka nacionalista" na Beogradskom univerzitetu bila je na Pravnom fakultetu. Najteţe je prošao prof. dr Mihailo Đurić. Protiv priznatog profesora Okruţno javno tuţilaštvo u Beogradu podiglo je optuţnicu 7. juna 1972. Optuţen je da je delovao protiv društvenog i drţavnog ureĊenja, podsticao i pozivao na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije prikazujući, pritom, "zlonamerno 68
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
i neistinito društveno-politiĉke prilike u zemlji". Njegov progon dešava se u vreme likvidacije maspoka u Hrvatskoj i pripreme politiĉkog obraĉuna sa srpskim liberalima 1972. Na njemu i u još nekim sluĉajevima, liberali su dokazivali pravovernost Titu, posle optuţbi da je srpsko rukovodstvo meko prema reakciji i neprijateljima samoupravnog socijalizma, naroĉito na Beogradskom univerzitetu. Profesor Đurić je u diskusiji na Pravnom fakultetu od 18. do 21. marta 1971, kritikujući ustavne amandmane, proroĉanski ukazao na osnovne tendencije u Jugoslaviji realizacijom ustavnih promena: "Treba biti naĉisto da je Jugoslavija već danas samo ekonomski pojam, budući da se na njenom tlu ili taĉnije njenim razvalinama, i to pod maskom doslednog razvijanja ravnopravnosti izmeĊu naroda koji u njoj ţive, uspostavlja nekoliko samostalnih, nezavisnih, ĉak i meĊusobno suprotstavljenih drţava. To je ĉinjenica kojoj smelo treba gledati u oĉi, ne samo zbog toga što je srpski narod danas nemilosrdno i nepravedno optuţen za centralizam i unitarizam prethodnog perioda. Kao da je centralizam u bilo kom pogledu pogodovao srpskom narodu, kao da centralizam nije zaveden, izmeĊu ostalog, i zato da bi se spreĉilo postavljanje pitanja nacionalne odgovornosti za genocid u vreme II svetskog rata, koji je izvršen nad srpskim narodom. Mnogo je vaţnije ukazati da se srpski narod već sada nalazi u neravnopravnom poloţaju prema drugim narodima u Jugoslaviji, tako da je predloţena ustavna promena, u krajnjoj liniji uperena protiv njegovih najboljih ţivotnih interesa. PODREĐENI POLOŢAJ "SRBI su se u vlastitoj republici našli u podreĊenom poloţaju u odnosu na Albance... Da bi mogao da preţivi današnja iskušenja, da bi mogao da se odrţi usred bujice u koju je gurnut, srpski narod mora da se okrene sebi, mora poĉeti da se bori za svoj ugroţeni nacionalni identitet i integritet", upozorava profesor Đurić. Nije nimalo teško utvrditi da se već u sadašnjim uslovima srpski narod nalazi u neravnopravnom poloţaju prema drugim narodima u Jugoslaviji. U SR Bosni i Hercegovini, iako ĉini većinu stanovništva, 69
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA srpski narod faktiĉki nema mogućnost ni da se sluţi svojim ćiriliĉnim pismom, što je samo jedan od spoljnih znakova njegove izdvojenosti iz celine nacionalne kulture kojoj pripada. A u SR Crnoj Gori srpski narod nema pravo ni na vlastito nacionalno ime ili se to pravo osporava onim, nikako malobrojnim, Crnogorcima koji se osećaju Srbima..." OKS u Beogradu je 17. jula 1972. osudio Đurića kao srpskog nacionalistu za kriviĉno delo "neprijateljske propagande" na dve godine strogog zatvora. Ocenjeno je da je izlaganje profesora Đurića u javnoj debati "moglo imati i dovesti do teških posledica. Energiĉnom akcijom Saveza komunista i radnih ljudi do toga nije došlo". Odbaĉena je odbrana okrivljenog, da je samo izloţio svoj pogled na osnove i pravce ustavnih promena, a sud zakljuĉuje da nije imao nameru da pomogne iznalaţenju eventualnih boljih rešenja predloţenom nacrtu ustavnih amandmana i da je "zlonamerno i neistinito" prikazivao društveno-politiĉke prilike povodom odluke vlasti u Crnoj Gori da se spomenik Njegošu, koji je izradio vajar Ivan Meštrović, postavi na Lovćenu . Vrhovni sud Srbije, kao viša instanca, odluĉujući po ţalbi 24. novembra 1972. smanjuje kaznu na devet meseci, što je bio uobiĉajen manir. Dobro informisani novinar Slavoljub Đukić tvrdi da je kazna ublaţena intervencijom Marka Nikezića. Pošto je izgubio mesto na Pravnom fakultetu, kao moralno-politiĉki nepodoban, nastavio je karijeru kao nauĉni savetnik na Institutu društvenih nauka. Liberalna intelektualna javnost je reagovala, a ĉasopis "Filosofija" br. 2 iz 1972. objavljuje optuţnicu. Uredništvo "Filosofije" se pita: "Šta treba da oĉekuje bilo koji od dvadeset miliona Jugoslovena ako sutra bude pozvan na javnu i demokratsku debatu?" Zbog toga i još nekih proskribovanih tekstova ĉasopis je zabranjen. Sliĉno se desilo i "Analima Pravnog fakulteta", kao i broju lista "Student" koji su samo preneli izvode iz rasprave Saveza studenata Beograda Paradoksalno, stavovi o ustavnim amandmanima profesora Đurića za nešto više od jedne decenije preovladaće kao oficijelno stanovište SK Srbije. 70
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Iz nastave je tada udaljeno osmoro asistenata i profesora Pravnog fakulteta u Beogradu zbog podrške i peticije za pomilovanje Mihaila Đurića i istupa koje su kritikovale ustavne promene i legalizovanje doţivotne Titove vladavine. Kosta Ĉavoški, asistent, a kasnije i profesor Pravnog fakulteta, zbog kritiĉki intoniranog struĉnog teksta u odnosu na planirane ustavne promene iz 1971. i podrške Mihailu Đuriću, u ĉasopisu "Gledišta", osuĊen je marta 1973. na šest meseci, uslovno na dve godine zatvora. Potom je 31. decembra 1975, jednoglasnom odlukom Nastavno-nauĉnog veća Pravnog fakulteta, izbaĉen zbog tzv. moralno-politiĉke nepodobnosti. Dugo je bio nezaposlen i bez pasoša. Aleksandar Stojanović, docent uporednog prava, iskljuĉen je iz partije i iz nastave 1973. i sve do 1990. ţiveo je od minimalne naknade za nezaposlene. Stevan Vraĉar i Danilo Basta izbaĉeni su iz partije i nisu mogli da predaju. Branislava Jojić dobila je partijski ukor i odselila se u Mostar, gde je predavala. Andreja Gams je prevremeno penzionisan, asistent Vojislav Koštunica je iskljuĉen sa fakulteta i spreĉen da odbrani svoju doktorsku tezu. Muslimani (narod) Izvor: Wikipedia Muslimani je naziv za etniĉku grupu, odnosno narod koji je 1971. godine od strane vlasti Socijalistiĉke federativne republike Jugoslavije priznat za jedan od šest konstitutivnih naroda (uz Slovence, Hrvate, Srbe, Crnogorce i Makedonce), odnosno jedan od tri konstitutivna naroda tadašnje Socijalistiĉke republike Bosne i Hercegovine. Muslimani potjeĉu od domorodaĉkog stanovništva, preteţno juţnoslavenskog porijekla, koje je za vrijeme otomanske vlasti na Balkanu preobratilo na islam, i na temelju njega izgradilo vlastiti kulturni, etniĉki, a na kraju i nacionalni identitet. Stvaranje nacionalnog identiteta kod Muslimana je bilo relativno sporije u odnosu na Srbe i Hrvate, a prvi takav pokušaj - kroz stvaranje posebne bošnjaĉke nacije u Bosni i Hercegovini pod austro-ugarskom vlašću - nije uspio. Ulaskom BiH u prvu Jugoslaviju Muslimani su se najĉešće izjašnjavali kao Hrvati ili Srbi islamske vjeroispovjesti, odnosno "Jugoslaveni" ili 71
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA "ostali". U prvoj Jugoslaviji je interese muslimanskog stanovništva zastupala politiĉka stranka po imenu Jugoslavenska muslimanska organizacija. Nakon drugog svjetskog rata, u novoj Jugoslaviji, Muslimani su otpoĉeli borbu za priznanje statusa naroda kako bi bili ravnopravni u odnosu na Srbe i Hrvate. Tako je Husaga Ĉišić, muslimanski zastupnik u Skupštini DFJ bio jedini koji je glasao protiv ustava FNRJ 1946. godine. Razlog je bio taj što je odbijen zahtjev da se Muslimani priznaju kao narod, odnosno uvede šesta buktinja u grb SFRJ. U popisu stanovništva 1948. godine muslimani su imali tri opcije: mogli su se deklarirati kao "Srbi muslimanske vjeroispovijesti", "Hrvati muslimanske vjeroispovijesti" ili kao "nacionalno neopredijeljeni". To je bosanskim muslimanima dalo priliku da pokaţu koliko se skanjuju da budu posrbljeni ili pohrvaceni: 72 000 njih izjasnilo se da su Srbi, 25 000 da su Hrvati, a 778 000 deklariralo se kao "neopredijeljeni".[1] U svibnju 1968. godine, na sjednici bosanskog Centralnog komiteta je izdano priopćenje u kojem je stajalo i ovo: "Praksa je pokazala svu štetnost razlicitih vidova pritisaka... iz ranijeg perioda kad su muslimani oznacavani kao Srbi ili Hrvati u nacionalnom pogledu. Pokazalo se, a to je potvrdila i novija socijalisticka praksa, da su muslimani zaseban narod."[2] Ovaj je stav prihvatila i savezna vlada, unatoc ţestokim prigovorima u Beogradu srpskih nacionalista meĊu komunistima kao što je bio Dobrica Ćosić.[1] Komunistiĉki politiĉarHamdija Pozderac je 1971. godine isposlovao ustavne izmjene, iako neki taj ĉin smatraju kompromisnim, odnosno privremenim rješenjem s obzirom da vodstvo tadašnje Jugoslavije iz politiĉkih razloga nije smatralo prihvatljivim izraz "Bošnjak". I tako se u popisu stanovništva 1971. godine prvi put pojavljuje i oznaĉnica: "Musliman, u nacionalnom smislu".[3] Muslimani su po amandmanima na Ustav SFRJ 1971. tako postali konstitutivan narod - takoĊer poznat pod neformalnim nazivom "Muslimani s velikim M", koji ih je trebao razlikovati od drugih graĊana SFRJ - muslimana po vjeri, odnosno "muslimana s malim m". 72
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Za vrijeme raspada Jugoslavije su se i Muslimani, kao i sve druge etniĉke grupe, politiĉki okupljali na etniĉkom principu, iako nešto manje intenzivno od Srba ili Hrvata. U Hrvatskoj je tako pred izbore 1990. formirana Muslimanska demokratska stranka, dok je pred prve demokratske izbore u Bosni i Hercegovini kao stranka koja okuplja i zastupa Muslimane stvorena Stranka demokratske akcije, koja će kasnije dobiti ispostave u Hrvatskoj, Srbiji, Crni Gori te na Kosovu. Unutar same SDA je odmah došlo do raskola izmeĊu Adila Zulfikarpašića koji je pokrenuo inicijativu da se umjesto izraza "Muslimani" koristi izaz "Bošnjaci", i Alije Izetbegovića koji se tome ispoĉetka protivio. Zulfikarpašić je osnovao vlastitu stranku Muslimanska bošnjaĉka organizacija, ali je ona slabo prošla na izborima. Izetbegović i SDA su izraz "Bošnjaci" poĉeli koristiti tek nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, odnosno poĉetka rata. Godine 1993. izraz "Bošnjaci" je sluţbeno prihvaćen u Bosni i Hercegovini, dok je izraz "Muslimani" gotovo u potpunosti išĉezao. Izraz "Bošnjaci" se takoĊer poĉeo koristiti i za Muslimane u drugim krajevima bivše Jugoslavije.S druge strane su neke manje muslimanske zajednice, kao Goranci na Kosovu, odluĉile preuzeti posebni identitet
NIN OD 1980 DO 1987 G DIREKTOR NO „ POLITIKA― A.D. 1986. DR ŢIVORAD MINOVIĆ ( BIO VUKOJE BULATOVIĆ) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK MIRKO ĐEKIĆ ( BIO SLAVOLJUB ĐUKIĆ) UREĐUJE REDAKCIJSKI KOLEGIJUM: MILAN MILOŠEVIĆ ( ZAMENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA), VELIZAR ZEĈEVIĆ ( JUGOSLAVIJA) , STEVAN NIKŠIĆ ( POLITIKA) , SLOBODANKA AST ( NAŠE TEME) , MILOŠ VASIĆ ( 73
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA DRUŠTVO), TEODOR ANDJELIĆ ( KULTURA) I NENAD BRISKI ( SVET) . TEHNIĈKI UREDNIK: MIODRAG SINĐELIĆ UREDNIK FOT.: TOMISLAV PETERNEK UREDNIK ILUSTRACIJE: JUGOSLAV VLAGOVIĆ REDAKCIJA: BRANKO BELIĆ, DUŠAN VELIĈKOVIĆ, MILORAD VUĈELIĆ, MIRJANA VUĈETIĆ, MILO GLIGORIJEVIĆ, JUG GRIZELJ, MILAN DAMNJANOVIĆ, SLOBODAN DIMITRIJEVIĆ, SILVIJA DRAMLIĆ, PETAR IGNJA, DRAGAN JOVANOVIĆ, ZORAN JELIĈIĆ, MIRKO KLARIN, MILICA JOSIMOVIĆ – KNEŢEVIĆ, BORO KRIVOKAPIĆ, ZORAN MIHAJLOVIĆ, ŠĆEPAN RABRENOVIĆ, MILENA RADENOVIĆ, DUŠAN SEKULIĆ, ZVONKO SIMIĆ, SINIŠA SIMONOVIĆ, SVETISLAV SPASOJEVIĆ, STEVAN STANIĆ, LJUBOMIR STOJIĆ, ALEKSANDAR TIJANIĆ, BOGDAN TIRNANIĆ, TOMA DŢADŢIĆ, HARI ŠTAJNER. KORUPCIONAŠKE AFERE : SrĊan Cvetković NIN; br. 1559; 16.10.1980. Sudstvo : GREŠNI ĈUVARI ZAKONA ― Dosadašnji opštinski javni tuţilac u Ljubiškom Patar Barbir ( 29) izmeĊu dva poslednja leta vodio je dvostruki ţivot: ĉuvara zakona – i onaj drugi koji ga je doveo u veluku sudnicu Mostarskog okruţnog suda. ..On je osuĊen na šest godina zatvora, biće mu oduzeta protivpravno steĉena materijalna korist, a po izdrţavanju kazne ĉitavu deceniju – ako mu to iko ponudi – neće moći da obavlja funkciju javnog tuţioca. . Svi saslušani ( 30 svedoka ) uglavnom zemljaci optuţenog, jednoglasno su kazivali da im je Petar Barbir za obećane intervencije u sudskom postupku, traţio i uzimao dinare i devize. Deset graĊana je ― predusretljijvom‖ javnom tuţiocu dalo ukupno 105.250 dinara i 3.850 nemaĉkih maraka, jedan je dao i dva pršuta pride, a petoro se kolebalo i 74
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
traţilo savete od svojih poznanika i rodbine. Zbog takvih ― konsultacija― je i ispao obiman spisak svedoka , a tu negde je I pukao lanac ― konspirativnosti ― na kojoj je Barbir instistirao kod svojih ―klijenata ―. O.T. je saznavši da je neko povredio zakon ili je imao sudski predmet u toku- pozivao jednu, pa I obe strane u svoju kancelariju I drţeći ruke na Kriviĉnom zakoniku briţno bi ukazivao na stvarne ili uveliĉane pravne posledice. Ako su se bojali pravde tu je bio Petar Barbir da im ublaţi muku. Obećavao je da će intervenisati kod viših sudskih veštaka ili kod viših sudskih organa u Mostaru ili Sarajevu. A sav njegov trud sastojao se u pabirĉenju obaveštenja kod istraţnih organa ili kolega u sudu ili okruţnom tuţilaštvu o stanju sudskih predmeta ĉiji su akteri dali ili obećali novac. Utoku istrage , pa I na pretresu, ustanovilo se da osuĊeni tuţilac, zapravo, ni u jednom sluĉaju Barbir, nije hteo da interveniše. Barbir je gonjen nekim svojim motivima stvarao sasvim laţan utisak o mogućnosti pristrasnog odluĉivanja u kući pravde, o podmitljivosti pravosuĊa, o svom neograniĉenom uticaju ( jednom svedoku je rekao da moţe da uĉini vise nego 50 advokata ). Inaĉe Barbir je na poslu bio veoma revnostan. U dvogodišnjoj tuţilaĉkoj karijeri podneo je više ţalbi na presude opštinkog suda od svojih kolega u region. UtvrĊeno je da ni u jednom predmetu iz svoje nadleţnosti nije bio pristrasan u proceni teţine kriviĉnog dela – ĉak ni kad su se ticala lica od kojih je naplatio usluge …Advokati su ga branili ĉinjenicom , da je :‖ naš branjenik moţda ţrtva potrošaĉke klime našeg vremena I da je se opteretio kreditima preko svake mere.‖ ZATVORSKO DRUŠTVO : Toma DţaĊić ( NIN od 01. Februara 1987. ) PRODAVNICA SLOBODE „Mene nisu iznanadila brojna hapšenja zaposlenih u KPD Sremska Mitrovica I uglednih privrednika u tom gradu. KraĊe društvene imovine, mito, korupcija i ― prodaja slobode‖ osuĊenim strancima, godinama su bili javna tajna gotovo za sve. I za vaspitanike i vaspitaĉe 75
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA u Domu, ali i šire...― - to su reĉi doskorašnjeg pitomca u KPD Sremskoj Mitrovici Vukana M . ( 31 ) , bivšeg raĉunopolagaĉa u OK CK Vršac, koji je izdrţao kaznu od sedam godina zatvora, zbog više kriviĉnih dela: pljaĉke društvene imovine, zloupotrebe sluţbenog poloţaja ili ovlašćenja i falsifikata ...ţeljan je da u javnosti razobliĉi metode pronevere šikaniranja osuĊenika i mehanizam korimpiranja zatvorskih vlasti. Mnogo od toga je za i vreme robijanja opisivao u bezbroj predstavki upućenih ne samo upšravniku Doma već i pokrajinskom sekretarijatu za pavosuĊe. Bez ikakvog efekta.. Vukan poĉinje svoju priĉu , teškim reĉima: ― Korupcija poĉinje u zatvoru sa kutijom cigareta onog trenutka kada se neki straţar poţali osuĊeniku- prodavcu u kantini da je ostao bez cigareta. Svojim oĉima sam gledao kako u toj situaciji jednom takvom straţaru osuĊenik kantinjer prezrivo baca paklo cigareta na pod, ako psu. Sudeći samo po toj sceni, reklo bi se da to nije bio ni prvi, a još manje najvredniji poklon koji je ĉuvar tamo dobio od ĉuvanog. Psiholog Dobrivoje Radovanović direktor Instituta za kriminološka i sociološka istraţivanja kaţe: - Pošto je sistem korupcije moguć meĊu politiĉarima i policajcima, zašto ne bi bio ni meĊu zaposlenima u kazneno – popravnim domovima? Zatvoreniĉko društvo ima sasvim drugaĉije namere od zvaniĉno proklamovanih ciljeva prevaspitanja. U zatorima postoje lideri osuĊeniĉkh grupa koji, radi ostvarivanja svojih ţelja, saraĊuju i sa upavom. Oni odrţavaju red meĊu osuĊenicima, nude obaveštenja, a uprava prihvata te usluge, što je izuzetno opasan vid uzajamne korupcije,( istakao Ţ.K. ) jer u takvim sluĉajevima osuĊenici zapravo imaju upravu u šaci. ....Zahvaljujući najviše baš pomoći straţe u KPD mogu da se naĊu i kupe sva ovozemaljska zadovoljstva, tvrdi Vukan M.: od porno ĉasopisa i voća i povrća ili sveţeg mesa svih vrsta ( praseće, kokošije, zeĉije) do rakije ( 13.000 dinara litar ) i droge, pa ĉak i do takozvane prc – posete. .Ali za 1000 do 5000 maraka kupuje se i ―bolniĉki krevet‖ , gde su , u poreĊenju sa ostalim, uslovi ţivota prosto rajski: hrana je neuporedivo bolja, svakog dana sokovi, šetnja i izlaţenje do mile volje. ... I u ostalim domovima Jugoslavije naravno, 76
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
osuĊenici nisu baš švorc. Manje – više svuda je isto. Ali je isto tako jasno zašto je korupcionaška afera izbila, a i ranije je izbijala . ( a i kasnije - hapšenje bivšeg uprvnika KPZ Sremska Mitrovica i Direktora uprave za izvršenje zavodskih sankcija Dragoljuba Lonĉarevića - pr. Ţ.K. ) jedino u sremskomitrovaĉkom domu. Objašnjenje je prosto: jedino tamo stranci izdrţavaju kaznu za protivzakonite radnje poĉinjene širom Jugosalvije. Nekima od njih , pak novac je posednja ţivotna briga. ( Stranac – osuĊenik koji je za vreme boravka u KPD Sremska mitrovica kod sebe imao sveţanj od oko 10.000 dolara, mogao je da priušti da dobije celo peĉeno prase , ukrašeno gurmanski sa jabukom u ustima. Tokiki nivac je otprilike gornja granica tarife za izlazak na slobodu). .. neki od stranaca nisu se dvoumili da uticajnim u dţep ćušnu i deset miliona ( novih) dinara u devizama - za ―glavu‖. To jest za slobodu...- Vukan M. nastavlja priĉuOsuĊenici su se ţalili da nisu ĉsta posla oko nabavke namirinica, smatrali su da im neko zakida na hrani. Ali ne verujem da je u to umešan sadašnji upravnik K. On je po ceo dan radio u domu i kontrolisao kvalitet jela. Ako je zaista tako, kako su mogli da se dese svi tek sada otkriveni propusti u radu uprave Doma? – ĉudi se Vukan M. pominjući ĉeste kupovine ( i to od bivših slubenika Doma) neupotrebljivog pasulja ( sa ţiškom) , uv enule salate, sprţenog krompira, pokvarenog luka... Doduše, kamioni su ( obiĉno sa upola manje robe nego što je pisalo u fakturama ) stizalo rano ujutro i bezbriţno prolazili kroz ĉetiri kontrolisane kapije, pošto su u to vreme straţari bili zauzeti svojim poslom, a rukovodioci još nisu bili na svojim radnim mestima. .. Ko bi stigao da sve kontroliše, pogotovo što se i deo domskog osoblja preobrazio u kriminalce. ( istakao Ţ.K. ) Po saznanju našeg sagovornika V.M. kralo se svuda i naveliko. Skidani su rezervni delovi sa vozila i mašina, na domskom poljoprivrednom dobru... Isto tako kralo se i pri izgradnji domskog hotela Moravica u Sokobanji, za ĉiji je krov nabavljeno toliko bakra da su se ljudi ĉudili kako da se zgrada pod njegovom teţinom još nije srušila. Kralo se i u drugom domskom hotelu u Dubrava u Baškim Vodama, ali je i to 77
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA zataškano povlaĉenjem odgovrnih lica na rad u KPD Sremska Mitrovica. ― Epilog korupcionaške afere: Iza brave se našlo 25 sumnjivih lica, meĊu kojima i ljudi od poverenja kao što su zamnik upravnika KPD i domski lekar.. Daleko od novinskih oĉiju i ušiju Izvršno veće Vojvodine j razmotrilo informaciju o situaciji u ovom KPD. Od svega što je naknadno saopšteno vredne su pomena samo personalne promene: novi rukovodilac izvršno- upravne sluţve je dosadašnji zamenik upravnika Doma, novi zamenik upravnika je stigao iz Pokrajinskog SUP-a, a za novog zapovednika je postavljen A.L. dosadašnji komandir milicije Pokrajinskog SUP-a. Sve ostalo što se dešavalo nagoveštava zamrzavanje informacija o pravim razmerama korupcije i drugog kriminala u KPD. SLIĈNA AFERA 1981. Inaĉe isti novinar Toma Dţadţić u NIN - u od 14. Decembra 1986 g. je zapoĉeo ovu temu zatvorsku korupciju, sa objavljivanjem teksta : Zatvorska tajna, gde u podnaslovu stoji : u sremskomitrovaĉkom zatvoru 17 zaposlenih je pod istragom, jer se sumnja da su za deviz puštali kaţnjene strance na slobodu. U tekstu se spominje advokat Ljuba Kovaĉević, koji će ‘‘ autoritativno moći da govori o situaciji u ovom Kazneno - popravnom domu, jer je i sam u njemu radio gotovo 26 godina , najpre kao vaspitaĉ, a zatim kao naĉelnik Odeljenja za pravne poslove ( davao pravnu pomoć osuĊenim licima ) . Od 1984g. on je u penziji i istiĉe da se odrekao penzionerkih primanja samo da bi radio kao advokat...Kovaĉević svakako utoliko više razume prilike u KP domu, jer je u njemu radio i pre 4 – 5 godina ( 1980. Ili 1981. ) kada je tamo buklnula sliĉna afera - mita i korupcije. Tada je Milan Cvetanović , takoĊe pomoćnik upravnika KPD za prevaspitanje osuĊenih lica, osuĊen na kaznu zatvora koje je bezmalo u celini i izdrţavao u poţarevaĉkoj Zabeli.
78
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
ALEKSANDAR TIJANIĆ: ( NIN; br. 1564; 16.11.1980.) SLIĈAJEVI - SOCIOLOG U NASTAVI PEDAGOŠKA POEMA ― Od prošlog utorka do ponedeljka , ĉetiri radna dana, polovina uĉenika V 2 razreda bivše beogradske XIV gimnazije štrajkovala je bojkotujući nastavu. Druga polovina je nastavila da dolazi u školu. Neposredan povod je odluka Disciplinske komisije škole da se njihov razredni starešina V.K. profesor sociologije, ―zbog neizvšvanja radnih obaveza ― – otpusti. Profesor V.K. ima 35 godina, neoţenjen je, ţivi sa majkom I predaje već deset godina. ..Pre dve godine dobio je Majsku nagradu za rad u sportu ( sportski trener ) … Za većinu Ċaka kojima je predavao bio je : ― drugaĉiji od ostalih, pravi novi profesor. ‖ Tvrde da ih nikada nije lovio u neznanju. ..Predavanje je redovno osveţavao najnovijim dogaĊajima iz štampe I literature. Prošle godine je postao razredni III 2 , u kojem je na kraju bilo 35 odliĉnih, troje vrlo dobrih I samo jedan dobar. Na inicijativu profesora štampali su tri broja svog razrednog lista, što je u školi ocenjeno kao ― separatizam‖ , pa se list ugasio. Pošto nije bilo udţbenika, profesor je za svoje uĉenike napisao vrlo dobra i zanimljiva skripta. Profesor je svojim Ċacima sam kupovao knjige za odliĉan uspeh, jer škola godinama ne nagraĊuje odliĉne uĉenike. Razredni je znao roĊendan svakog uĉenika i toga dana je slavljenika na klupi ĉekao cvet ili sitan poklon. Ceo razred je vodio na Sajam knjiga i kros Politike...U gradu su redovno posećivali predvanja iz fiozofije, psihologije i sociologije...Klupe u njihovom odeljenju je rasporedio u obliku potkovice: da se ljudi gledaju u lice a ne u potiljak. – to je takoĊe kratko trajalo jer u drugi nastavnici prigovarali. Sa roditeljima je ĉesto razgovarao i o porodiĉnim problermima tako da za njega nije bilo tajni... RODITELJ I PROFESOR: ... Prošle godine se poznati beogradski univerzitetski profesor, podstaknut pitanjima svoje kćerke, kojoj je profesor V.K. u ĉetvrtom razredu predavao Ustav i društveno ureĊenje, zainteresovao za predavanje mlaĊeg kolege i - kako je sada rekao za NIN – zakljuĉio da u ― njegovim tumaĉenjima ima dosta ozbiljnih ideološko – politiĉkih nejasnoća i promašaja. . Na roditeljskom sastanku 79
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA univerzitetski profesor je skrenuo paţnju razrednom starešini svoje kćerke na moguće posledice. Svoje mišljenje, na molbu direktorke, ponovio je pred upravom škole, pred grupom roditelja na sastanku u Opštinskoj konferenciji SK Vraĉar. Tako su rasprave s profesorovim greškama zapoĉele još prošle godine, ali pravi rasplet dogodio se u septembru kada je protiv njega pokrenut diciplinski postupak. DISCIPLINSKA KOMISIJA je saslušala dvadesetak uĉenika i nekolik svedoka koji su lane maturirali. Pitanja su bila: da li je u predavanjima profesora B.K. bilo ideološko- politiĉkih devijacija ; da li je rekao da u istim zgradama ne bi trebalo da stanuju intelektualci i radnici i seljaci, jer ― jedni na terasi gaje cveće a drugi kokoške; da li je tvrdio da ljudi zviţde na fudbalskim utakmicama protestujući protiv svega što ih tišti pa ― ponekad I protiv sistema‖ ; da li je tvrdio da postoje velike kulturne razlike izmeĊu republika i pokrajina; da li je pominjići dogaĊaje iz 1968; godine i ako ih nema u programu – rekao da je meĊu studentima ―bilo mrtvih i ranjenih.― ; da li je u predavanju o Inforbirou koristio nedozvoljenu vannastvanu literaturu – feljton objavljen u NIN-u; da li je kao pasionirani grafolog na ĉasovima analizirao rukopis uĉenika; da li je pominjao Goli otok; da li je rekao da neće da gleda filmove ― Neretvu‖ I ―Sutjesku.‖… Na sastanku organizicije CK , koja je raspravljala o „ sluĉaju profesora ― V.K. ,koji je sastanku prisustvovao mada nije ĉlan SK, nije ţeleo da se brani već je samo proĉitao odlomak iz teksta: „Odbrana Sokratova i smrt―. PRESTANAK RADNOG ODNOSA: Disciplinska komisija je sedam puta zasedala i utvrdila da je „ profesor V.K. uĉinio teţe povrede izvršavanja i nesavesnog izvršavanja radnih zadataka i izrekla meruprestanak radnog odnosa. ― Za tu formulaciju – nesaveno izvršavanje radnih zadataka, u ĉitavom postupku, bilo je najmanje dokaza. UtvrĊeno je nepobitno samo zakašnjavanje na ĉasove, što opet nije ubedljiv razlog za davanje otkaza. Po svemu sudeći, pravilnik škole predviĊa sankcije za profesore koji se potuku na radnom mestu ili doĊu pijani na posao, ali u njemu se ne predviĊa mogućnost idejnog skretanja u nastavi. I tu je poreklo formulacije – neizvršavanje radnih zadataka. 80
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Profesor V.K. tvrdi da je ţrtva: ― klasiĉnog obraĉunavanja unutar kolektiva jer je većina svedoka optuţbe iz razreda ĉij ije razredni starešina njegov neprijatelj.‖ U toj školi izgleda bilo je rata , a u ratu su se pedagozi koristili svojim uĉenicima kao toljagama. ―…. FOLK MUZIKAA.Tijanić ( NIN , 20 mart 1983 ) TARZAN U SAVA CENTRU ― Publika koja je deset dana za redom sveĉano ispunjavala Dom sindikata slušajući Miroslava Ilića, oĉito nije jednm nogom u opancima a drugo u espadrilama. Oni nisu stari, nisu neobrazovani a nisu seljaci u onom lošem znaĉenju. MeĊu njima je toliko mladih postaje jasno kako se mlada generacija konaĉno rascepila na dva , recimo, jednaka dela. Polovina odlazi na koncerte rok- bendova, a polovina peva folkšlagere. Mnogi smatraju da novi ţivot folk duguje ĉinjenici da je u novom talasu na samoj granici roken – rola I slatke pop- muzike.‖ DOMAĆI SOCIOLOZI U NIN-u VESTI IZ JUS-a Psiholog Ljuba Stojić u br. 1296. Od 29.11.1987, piše kratak tekst pod naslovom: Ponov o blizu letargije, o izboru novog predednik JUS – a ( Jugoslovenskog sociološkog društva) navodeći: „ U ovom periodu su produbljene razlike u radu republiĉkih i pokrajinskih društava sociologa i pokrajinskih društava sociologa izazvane najviše razliĉitim stepenom društvene podrške. Predstavnici nekih društava nisu uĉestvovali u radu Predsedništva iz nekih društava nisu stizali ni odgovori na pisma....Bez mnogo rasprava o proteklom radu delegati republiĉkih i pokrajinskih društava i struĉnih sekcija u druţenih u JUS- u izabrali su tajnim glasanjem ( sa 25 glasova od 35 vaţećih listića ) doktora Nebojšu Popova iz beogradskog Centra za filozofiju i društvenu teoriju za predednika u sledećem mandatu.. Skupština je takoĊe potvrdila izbor profesora Esada Ćimića sa Filozofskog fakulteta u Beogradu na poloţaj glavnog i odgovornog urenika „ Sociologija― . ( koji je u skladu sa zakonskom procedurom obavljen putem javnog konkursa). ― 81
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA STAMBENA KRIZA Dr. Sreten Vujović: KAŢI MI GDE STANUJEŠ Razgovor vodila Slobodanka Ast( NIN od 29. Marta 1987.) ...Kako je savremeni velegrad projekcija društva u prostoru ounda je on u znaku socijijalne diferencijacije i socijalne segregacije – kaţe za NIN urbani sociolog Sreten Vujović i naglašava da se pitanje : ĉiji je grad? Odnosi na sve društvne sisteme, ali u socijalizmu dobija naglašenu politiĉku dimenziju: - ....Niskokvalifikovani i nekvalifikovani radnici su primorani da ilegalno ili poluilegalno grade kuće na peiferiji gradova, dok su stanovnici novih naselja, zavisno od njihovog standarda, većinom ili iskljuĉivo zaposleni u drţavnoj administraciji, struĉnjaci i sluţbenici. Što je jedno naselje bolje opremljeno i bolje locirano to je njegovo stanovništvo po društvenom poloţaju moćnije i bogatije. ..trenuto u Beogradu najveća koncentracija visokoobrazovanih je na Vraĉaru...U radniĉkim naseljima , koja po pravilu niĉu na periferiji , stanovi su manje konforni, ali je i sve drugo – od škola do snabdevanja i centara za zabavu, rekreaciju, obrazovanje na skromnijem nivou. Tako da je upravo zatvoreni društveni krug lišavanja i zadovoljenja pojedinaĉnih potreba ona specifiĉna radniĉka situacija i suština njihovog stila ţivota, kaţe Vujović. ..Bez krova nad glavom najĉešće su ostajali oni kojima j ebilo najpotrebnije. Vujović iznosi primere: u pet novih naselja u Sarajevu stanove je dobilo 30 odsto radnika a 70 odsto sluţbenika, iako je meĊu zaposlenim Sarajlijama odnos upravo obrnut. Ista zakonomernost empirisjski je dokazana i u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu...Još imamo više neimućnog radništva s vlastitim kućama nego onih bogatijih..jugoslovneski radnici još uvek ţive u po onoj prudonistiĉkoj formuli: porodiĉna kuća u privatnoj svojini. ..Istovremeno, vikendice i ―vikendice‖ postaju znaĉajna socio – prostorna pojava: skok standarda privilegovanih noslaca stanarskog pravra, izraza statusne kulture, ali i ‖anarhizam debelih novĉanika‖…Dr. Sreten Vujović istiĉe da vikendice najviše poseduju struĉnjaci I rukovodioci, zatim sluţbenici, 82
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
pa tek onda ranici.. Kad se zna da većinu nosilaca stanarskog prava ĉine pripadnici najmoćnijih društvenih grupa, onda je jasno odakle ţilav otpor razumnom oporezivanju vikendica, uvoĊenju ekonomskih stanarina ili recimo, predlozima da korisnici društvenih stanova ne mogu na široj teritoriji imati I porodiĉnu stambenu zgradu. ( tada je pokrenuta široka društveno- politiĉka akcija pod parolom: IMAŠ KUĆU – VRATI STAN, u kojoj su pojedinci vraćali stanove I gradili svoje privatne kuće. ) Profesor Vujović istiĉe I fenomen divlje gradnje, ne spominjući naselje KaluĊerice kao najveće divlje naselje na Balkanu, veĉ navodi da su : Stanovnici Beţanije demonstrirali sa drţavnim zastavama pred opštinom Novi Beograd,kada je odluĉeno da njihove neplanske podignute porodiĉne kuće budu srušene kako bi bile podignute ― kuće za trţište‖. Bilo je u ovom ĉinu istinske drame naših dana: radnici iz ĉijeg se dohodka 20 do 30 godina izdvaja za stembenu izgradnju , uvereni su da nemaju šansu da doĊu do krova nad glavom odvajali su od usta da doĊu do stana... Sreten Vujović u ovom razgovoru istiĉe da urbana obnova nije prihvatljiva ako znaĉi ―deportovanje‖ siromašnih uglavnom radniĉkih porodica u nova, udaljena prigatska naselja, da bi na njihovom mestu ranijeg njihovog boravka izgradili stanove sa visokim konforom I njima nedostupnom stanarinom. ( nezvaniĉno smo zaznali od starijeg gospodina da je u jednom od takvih zgrada na Dorćolu u ulici Strahinjića bana , stan dobila i Marija Milošević ćerka Slobodana Miloševića koja je traţila da joj se izmeni parket jer joj postojeći nije odgovarao. p.r.Ţ.K. ) Tako je na primer 169 porodica sa Dorćola raseljeno u Krnjaĉu i Zemun Polje u podstandardne stanove. Na ovaj naĉin je izmenjena društvne struktura ovog dela Beograda; ova atraktivna lokacija okupirana je od moćnih I bogatih. Tamo na periferiji raseljeni dorćolci dobili su stanove izuzetno niskog kvaliteta, tako da se stvaraju ―superslamovi‖.
83
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Profesor Miodrag Zec ( NIN od 13.06.1986 ) ―Od tri mogućna oblika odgovornosti za ono što su meĊu sobom govorili, a to, kako se kaznije saznalo nije bilo ugodno za uši koje su doznale, Dušanić, Zec i Zlotić, predavaĉi na Ekonomskom fakultetu u Banjalulici, izbegli su , za sada jedan – kriviĉno gonjenje....Koliko su kao nastavnici odgovorni za reĉi koje su izgovorili van nastave, što studenti, dakle nisu mogli ĉuti sve dok im nije reĉeno na partijskim sastancima, raspravljao je ovih dana Savet ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Jovan Dušanić i Miodrag Zec su, kako je saopšteno, iskljkuĉeni iz nauĉno – nastavnog procesa, dok Zlotić i dalje moţe da ostane predavaĉ na Ekonomskom fakultetu....Sa Dušanićem i Zecom neće biti raskinut radni odnos već će biti upućeni na poslove istraţivaĉke delatnosti na fakultetu.‖ VUNENA VREMENA „Recital u sudnici‖ je naslov teksta objavljenog 12.07.1981 g. br. 1993. U kojem se govori o suĊenju Gojku Đogu, autoru pesniĉke zbirke „ Vunena vremena―. : „ Optuţeni je , rekosmo, Gojko Đogo roĊen 1. novembra 1940. u Hercegovini, otac dvoja dece i ĉetiri knjigge poezije ( treća „ Kukuta―, nagraĊena je pre tri godine nagradom beogradskog Udruţenja izdavaĉa) : dosad, kako je izjavio na sudu, neosuĊivan i „ koliko on zna― – protiv njega se ne vodi neki drugi postupak. Gojko Đogo je optuţen što je ( citiramo optuţnicu) ; „ U svojoj zbirci pesama „ Vunena vremena―, objavljenoj aprila 1981. u izdanju „ Prosvete― u Beogadu, gde je delimiĉno i rasturena prodajom i na drugi naĉin, a jedan broj primeraka on liĉno podelio nekim licima – zlonamerno i neistinito prikazao društveno – politiĉke prilike u našoj zemlji na taj naĉin što je, sluţeći se oĉigledno aluzijama , na svojevrstan naĉin izneo tvrdnju da u našoj zemlji nema slobode i demokratije , da je nastupilo i nerad , da naše društvo nema nikave perspektive, da se naše društvo zasniva na strahovladi jedne liĉnosti kojoj je sve podreĊeno, da 84
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
niko ništa ne radi već se samo ta liĉnost veliĉa, ţeleći ( to optuţeni ţeli - naša pr. ) pri tom da omalovaţi sva dostignuća naših naroda i narodnosti u posleratnoj socijalistiĉkoj izgradnji , obezvredi tekovine naše revolucije i na nagrublji naĉin je vreĊao simbole našeg društva.― SOCIOLOŠKO ISTRAŢIVANJE Dr. Mladen Lazić: TATINI SINOVI U svojoj ĉuvenoj rubrici - Istraţivanja - Ljuba Stojić j e u NIN- u od 14. septembra 1986 g. objavio rezultate istraţivanja Zagrebaĉkog sveuĉilišta koje je sproveo Dr. Mladen Lazić na uzoru od 4500 ispitanika – iz svih krajeva SR Hrvatske. : ―Direktori u SR imaju preteţno tehniĉko ili ekonomsko obrazovanje ( po 33 odsto) , a njihova deca idu stopama svojih roditelja ( 31 odsto studira tehniku, a 27 odsto ekonomiju). Reĉ je , naravno, o tendenciji da se ova deca koncentrišu u profesijama svojh rodielja…. Od ukupnog broja studenata u SR Hrvatskoj studenti ekonomije, na primer, ĉine 17 odsto, a meĊu decom direktora ima ih 10 odsto više. Kad se posmatra prvo zaposlenje ove dece po završetku školovanja, otkriva se njihova koncentracija u bankama ( 15,5 odsto) . Sliĉni su pokazatelji i o obrazovanju I zapošljavanju dece sa politiĉarima. Sloj politiĉkih funkcionera ima najĉešće pravno obrazovanje ( ne republiĉkom nivou ĉak 40 odsto), pa su I deca , pa su deca iz tog sloja znatno vise od dece iz ostalih slojeva zastupljena meĊu studentima prava ( 30 0dsto njih studira pravo, prema 12 odsto koliko ĉine studeti prava meĊu svim studentima ). Pravo zapošljavanja dece politiĉara najĉešće je u organima društvenopolitiĉkih zajednica od opštine do Federacije ( 16 odsto). Opvi podaci predstavljaju još jednu potvrdu već uoĉene tendencije postepenog zatvranja ili samoreprodukovanja klase kolektivnih vlasnika u našm društvu, koju – prema modelu društvene strukture autora ovog istraţivanja - ĉine slojevi profesionalnih politiĉkih funkcionera I privrednih rukovodilaca. Nasuprot ovoj grupaciji malazi se klasa radništva, a izmeĊu njih su, kao posredna klasa, intelktualci. Postoji još I klasa privatnika, koja je – po Lazićevom mišljenju – u biti izvan 85
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA sistema.‖ Ljuba Stojić konstatuje da :‖ Nijedno sociološko istraţivanje kod nas nije dosad koristilo ovakav model društvene strukture i pokretljivosti, niti je uopšte polazilo od pojma klase.‖…. Ruţa Petrović, demograf NIN , br. 2027. Od 05.11.1989. ) SAMOUBISTVO U JUGOSLAVIJI SLIKA DRUŠTVA Samoubistvo je pojedinaĉni ĉin, liĉna tragedija – skup samoubistva je masovna pojava koja prikazuje društvo u nutar koga se dogaĊa. IzmeĊu 1950-87. U našoj zemlji je registrovano preko sluţbe SUP-a, i statistike o umrlima, ukupno 101.424 samoubistva. To odgovara ukupnom stanovništvu nekog grada kao što je Kragujevac, ili Leskovac i Uţice zajedno,ili ukupnom stanovništvu oko 50 seoskih naselja. Porast stopa samoubistva tokom ovog vremena pokazuje tri odseka: 1. Prvi traje od okonĉanja rata do oko 1960, sa stalnim porastom stopa samoubistva, u vremenuj velikih, temeljnih i naglih promena. To su bile promene u društvenm poloţaju i perspektivama razliĉitih klasa i slojeva, u društvenoj ulozi i znaĉaju pojedinih generacija, lomljenje starog sistema vrednosoti, a religija i tradicija su veoma jake koĉnice za samoubistvo. U svakodnevnom ţivotu , iz kog samoubistvo proizilazi, znaĉajne su promene u braku i porodici, dostupnost razvoda i njegovo ekplozivno širenjej, svoĊenje porodice na najuţi krug uz cepanje generacijskog kontinuiteta.. 2. .Drugi odsek traje 1960-72. Kada se porast usporava. To bi odgovaralo ili stabilizaciji društvenih promena ili boljem prilagoĊavanju. Ono što je bilo poremećaj postaje naĉin ţivota, kao raspad porodice, gubitak društvenog ili generacijskog statusa, na primer. 3. Od 1972-73. poĉinje ponovo , naglašeno širenje pojave samoubistva, uklapajući se u mnoge sruštvene poremećţaje i njihovo 86
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
sve jaĉe prisustvo u društvenom i svakodnevnom ţivotu. Ekonomske teškoće i krize ubrzavaju društveno raslojavanje, od nivoa izmeĊu suseda. Visoka i rastuća nezaposlenost je takoĊe vid društvenog raslojavanja. Prepleteni su krizom društvenih vrednosti i morala, slabljenjem solidarnosti i kohedzivnnosti, ekonomskim i društvenim skandalima, sve jaĉim generacijskim jazovima, izbijanjem i bujanjem suprotnih interesa u politiĉkoj i nacionalnoj ravni. U takvim okolnostima samoubistvo se širi, kao posledica prenošenja društvenog na psihološku ravan. ( kasnije, po mom mišljenju i zapaţanju, dva su momenta uticala na povećanje stopa samoubistva na našim prostorima. Najpre, sa raspadom Jugoslavije došlo je do „pucanja― mnogih mešovitih jugoslovenskih porodica. To su pojedinci suviše liĉno shvatili i zavšavali u duševnim bolnicama. Povećanje stope samoubistva, što se moglo videti po smrtovnicama objavljenim u novinama, je bilo posle NATO bombardovanja na Srbiju 1999. Moglo se uoĉiti da su samoubice mahom bili srednjoveĉni , oţenjeni muškarci koji su imali svoje porodice i decu. Pr. Ţ.K. ) Ruţa Petrović u svom tekstu navodi konkretne podatke, vazane za samoubistvo: „ ...Tako je proseĉna godišnja stopa 1985 -87 , išla sledećim redosledom : Slovenija 31,9, Vojvodina 26,3, Hrvatska 25,7, Jugoslavija 16,3, Srbija 14,1, Srbija bez SAP 13,5, Crna Gora 12,8, Bosna i Hercegovina 12,3, Makedonija 6,1 i Kosovo 0,7. ...Kada posmatranje stope samoubistva svedemo na nivo opština, razlike se još povećavaju...Po opštinama Jugoslavija se moţe podeliti, znatno preciznije nego špreko republika, na tri zone rasprostranjenosti samoubistva: - Severna zona koja se po rasrostranjenosti smoubistva povezuje sa njenim srednjoevropskim centrom, poĉinje od Slovenije pa se preko severnog oboda panonske Hrvaske širi u Baĉku i Banat.. Juţna zona vrlo niskog samoubistva obuhvata kosovo, severni i centralni deo Makedonije. Sve izmeĊu toga . od Istre i Dalmacije do istoĉnog dela Makedonije jeste središna zona umerenog nivoa samoubistva.― Profesor Petrović je dala i portret samoubice: „ ,...muškarac, usamljen i bez porodice, neobrazovan, poljopivrednik ili radniki bez zanimanja, 87
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA MaĊar ili Slovenac, koji će krajem sedmice prekinuti svoje bitisanje―. U tekstu profesorka obrazlaţe strategiju preventive od samoubistva: „ Ĉuvajte svoj brak i svoju porodicu, to su najsigurniji bedemi pred samoćom i posezanjem na sopstveni ţivot! ...― braĉnici― ne samo da se reĊe ubijaju , već imaju veće šanse za duţinu ţivota u celini nego njegovi vršnjaci izvan njega. Primera radi, stopa samoubistva 1981. Bila je za razvedene muškarce 89,7 a oţenjene 24,6, za razvedene ţene 22,2 a udate 7,7....TakoĊe , :― ukoliko je obrazovanje više samoubistvo je reĊe, pa je za fakultetski obrazovane muškarce 1981. stopa bila 12,9, a za one bez osnovne škole 32,8. Kod ţena 6,4 i 11,2 .― TakoĊe prof. Petrović zakljuĉuje da: „ Ukoliko se nalazite bliţe vrhu društvene slojevitosti utoliko ste zaštićeniji pred samoubistvom.Porast se u celini duguje širenu samoubistva u siromašnijem i najsiromašnijem delu društva. ..Ipak od svega prof. Petrović istiĉe: „ Najveći deo razlika u raspostranjenosti samoubistva po evropskim zanljama moţe se svesti na razlike izmeĊu pojedinih naroda i etniĉkoih kultura.Te razlike su veoma velike i kod nas. Stopa standardizovana po starosti bila je 1981. Sledeća: MaĊari 77,1, Slovenci 65,9, Srbi 26,6 ( i to u Srbiji 20,4, BiH 30,9 a u Hrvatskoj 41,1) , Crnogorci 20,4, Muslimani 15,2, Makednonci 13,2 i Albanci 7,6. MeĊu ţenama redosled je nešto izmenjen : MaĊarice 19,7, Crnogorke 18,2, Slovenke 17,5, Srpkinje 12,7, Hrvatice 12,3, Makedonke 5,4, Muslimanke 4,5 i Albanke 3,9.....Profesor Ruţa Petrović zakljuĉuje : „ Posebno je znaĉajno to što su razlike po visini stope samopubistva po starosti, braĉnom stanju, obrazovanju, zanimanju, narodnosti meĊu ţenama uvek blaţe nego meĊu muškarcima. Otuda bi se moglo reći da univerzalniji, emotivni i humanistiĉki motivi imaju u samoubistvu ţena veći uticaj a društvene razlike i društveni poloţaj manji nego kod njegovih vršnjaka.―
88
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Terorizam: Jedno podesćanje: ATENTANT NA TURSKOG AMBASADORA U BEOGRADU „ U sredu 10. Marta 1983, u 10,55 ĉasova, ambasador Republike Turske u Beogradu Galip Balkar doţiveo je atentat od dvojice stranih drţavljana: Harutioni Krikor Levontijana i Aleksandar el Bakijana, koji su u Beograd doputovali iz Bejruta, koji je inaĉe centar i baza za obuku jermenskih terorirsta. Kako piše Miloš Vasić u NIN- u od 20.marta 1983., : ambasador Balkar je krenuo iz ambasade u SSIP sluţbenim mercedesom marke – 280- sa diplomatskom regostracijom 48- A- 01 i sa turskom zastavom na blatobranu. ..Oko 11 ĉasova mercedes ( pravilnije bi bilo s mrfecedesom amasador B. pr. Ţ.K. ) ambasadora Balkara stiţe pred semafor na uglu Generala Ţdanova i Bulevara revolucije. Pred njim već ĉekaju dva automobila, uredno postrojena za levo skretanje, tako da se mercedes zaustavlja desetak metara od kafane ―Mala Madera.― Ono što se desilo, desilo se veoma brzo: dva mlada ĉoveka kovrdţave kose poteţu automatske pištolje, pritrĉavaju kolima ambasadora Balkalara i otvaraju vatru. MlaĊi atentantor puca kroz vozaĉki prozor i pogaĊa šofera Nedţata Koju....Ambasador Balkar pogoĊen je dvaput: u glavu i u rame. Obe rane su veoma teške i on odmah gubi svest. ...Na pola minuta posle prvog pucnja, dva atentatora već trĉe, mlaĊi kroz Tašmajdanski park, pored kioska na poĉetku staze preko puta JAT-a; stariji, desnom stranom „ Bulevara revolucije― , ka ulici „Svetozara Markovića.― Tog trenutka jedan milicionar u civilu vraća se kući posle završene smene, peške pored Tašmajdanskog parka, od JAT-a ka „Maderi.―Atentatora sa pištoljem sa druge strane ulice, već pokušavaju da zaustave goloruki graĊani. U jednog koj ipokušava da ga zaustavi atentator puca u stomak. Reĉ je o pukovniku u penziji Slobodanu Brajoviću...Miliconer je sve to , veli Vasić, video i stigao do ulaza u park malo posle atentatora. Tek sa tog mesta imao je ĉistu nišansku liniju. Potegao je sluţbni pištolj M- 57 kalibra 7,62 mm i sa tridesetak 89
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA metara pogodio atentatora, teško ga ranivši. ..Put mlaĊeg atentatora bio je duţi..On je krenuo stazom u pavcu kafane Šansa, ali je uz put probao da ga zaustavi student Ţeljko Milivojević..Po tragovima sudeći on se okrenuo , repetirao zaglavljen metak i pucao u Milivojevića. Nastavio je da beţi prek otravnjaka, prošao ― Šansu― i u kontejner za smeće iza Seizmološkog zavoda bacio pištolj. Njegov dalji put do Novog Sada i trenutak hapšenja, osam ĉasova kasije, manje je jasan... KOSOVSKI ĈVOR: ALEKSANDAR TIJANIĆ , novinar je u NIN- u od 14. 09. 1986. objavio tekst : „ Poreklo ćutanja“ , u kojem se bavi „stanjem na Kosovu―, terenu gde je napravio reportaţu. Iznosimo najzanimljivije delove: .Dok je ruski car svojevremeno za deset miliona dolara prodao Aljasku Amerikancima, ovdašnji finsnsijski struĉnjaci tvrde kako Srbi i Crnogorci zaraĊuju mnogo više, krĉmeći parĉe po parĉe Kosova. Trezvenij iglasovi upozoravaju da se u Pokrajini dešava što i ovdašnjem mezimcu, fudbalerima Prištine : najbolji igraĉi su se odesili; klub ima para, ali nema rezultata. I – zbog pogrešnih raĉunica rukovodstva - preti ispadanje iz prve lige. U tesktu Tijanić navodi problem u naselju Batusi gde je došao Dragiša Pavlović, prvi ĉovek beograadskih komunista , koga su doĉekla ispred kancelarije Mesne zajednice sa flašom albanskog konjaka. ...MeĊutim pravi , autenitiĉni zumum, koj ineodoljivo posedća na priĉe Janka Veselinovića, dogodio se 5. Septebra u opštini Priština. Deĉak od šesnaest godina , ( Albanac – vaţno je za priĉu ), neterao je svog konja na dvojicu mladjih deĉaka ( već pogaĊate – Srba) Kada su proglešeni deĉaci zastali, haraĉlija je zahtevao da mu se predaju košulje, patike i lopta. Kada ih je dobio, sišao je s konja, traţeći dodatak u obliku dţempera i opanaka. Pošto je pokupio svu garderobu, uzjahao je konja i – mirno otišao. Tijanić zakljuĉuje: - Svest o mogućnosti da se konjem mogu pogaziti dvojica Srba i skinuti do gole koţe, šesnaestogodišnji deĉak ne moţe steći sa nivoa nekakve ideologije, već iskljuĉivo ţiveći u sredini koja to 90
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
blagonaklono ocenjuje kao ― malu tjelesnu veţbu..i na kraju upozorava da :- Nijedan komitet za ONO i DSZ nije reagovao na ovaj dogaĊaj, koji je po svojim porukama znatno ozbiljniji nego što su „verbalni― pokušaji silovanja koji, meĊutim, izazivaju vrelija reagovanja.. SLOBODAN MILOŠEVIĆ , predsednik Predesdništva CK SK Srbije govoreći politiĉkom aktivu Kragujevca rekao je da je pred nama godina koja će po mnogo ĉemu biti prelomna jer će se preći u politiĉk akciju da se ostvare promene: ...Polazimo od toga da SR Srbija ima svoje federalne jedinice u okviru SFRJ iskljuĉivo kao celina u teritorijalnom, društveno – politiĉkom i ustavno pravnom smislu. Zato smo predloţili da se u procesu promene Ustava SFRJ otklone nedoslednosti u izraţavanju ustavnog poloţaja SR Srbije. ..Promene u politiĉkom sistemu treba da omoguće SR Srbiji da ostvari status koji nema, status Republike, ravnopravan sa statusom svih drugih republika u Jugoslaviji...Srbija ne traţi da bude više republika od drugih republika, ali sigurno je da ne moţe dozvoliti ni da bude manje republika od drugih. To što Srbija u svom sastavu ima dve socijalistiĉke autonomne pokrajine, ne moţe da bude razlog da se ona svodi na svoje uţe podruĉije tzv. Srbiju bez pokrajina. Odnosno da Republika Srbija bude zbog toga lišena neophodnih politiĉkih i pravnih intervencija nad celokupnom svojom teritorijom, odnosno primorana da ih primenjuje samo na jeda deo svoje teritorije - rekao je Milošević. ( NIN; od. 14. Decembra 1986 . ) USTAV SFRJ IZ 1974. U podnaslovu teksta Ipak se menja, stoji : Iako je jugoslovenski Ustav iz 1974. sroĉen tako da se unapred onemoguće lake i ĉeste promene u njegovoj sadrţini , Predsedništvo SFRJ odluĉilo se da povuĉe odavno oĉekivan potez: predloţilo je po obimu velike a po sadrţini znaĉajne izmene sada vaţeĉih ustavnih odredaba :...Predsedništvo SFRJ je prošle nedelje obznanailo da je na svojoj sednici od 21. Januara utvrdilo sopstveni predlog da se pristupi promeni Ustava SFRJ. Akt o tome , sa potpisom Sinanan Hasanija, već je 91
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA upućen nadleţnom ( Saveznom) veću Skupštine SFRJ. Predlog predsedništva SFRJ je višestuko znaĉajan, ali njegova najveća vrednost ogleda se u tome što je reĉ o izbalansiranom i usaglašenom politiĉkom i pravnom ĉinu, koji u ovoj fazi ima potporu predstavnika svih šest republika i obe pokrajine. Dakle, ima šanse da bude prihvaćen, što je u situaciji kada svaka republika i pokrajina ima faktiĉko pravo ―veta― i moţe da odbije svaki predlog i time zaustavi proceduru, od ne malog znaĉaja. Tim pre što je dobro znano da se u pojedinim republikama i pokrajinama nerado gledali već i na samu pomisao o mogućim ustavnim promenama, a naroĉito na neke predloge koji su dolazili iz nekih republika. To znaĉi da sad više ne moţe biti sumnje da će se jugoslovesnski Ustav menjati i da će promene ustavne materije po svom obimu i znaĉaju biti znatne, mada se neće menjati osnovna naĉela Ustava već samo njen ― normativni deo‖. ( NIN, br. 1883; 01.02. 1987. ) ĐAKOVIĈKA GRUPA Tokom 1987. God. NIN je objavljivao Feljton autora Miloša Mišovića : Portret Fadilja Hodţe, jednog od najbliţih saradnika Josipa Broza Tita. Narodnog heroja iz II svetskog rata. Nosioca mnogih vaţnih funkcija u Jugoslaviji. U feljtonu smo naroĉitu paţnju posvetili bitnim datumima i dogaĊajima: ― Zahtev da se autonomna Kosovksa – metohijska oblast, koja je Ustavom iz 1963 g. dobila status pokrajine , kao republika prvi put je istaknuto u Đakovici, rodnom mestu Fadilj Hodţe. ( koji je za pred drugi svetski rat emigrirao u Albaniju a na Kosovo se vratio u vreme dolaska italijanskih vojnika ) . Uĉinjeno je to u rapravi o predlozima druge serije ustavnih amadmana , koja je poĉela 16 avgusta 1968. Na sastanku politiĉkog aktiva...Neki uĉesnici u toj raspravi , nezadovoljni onim što je predloţila Pokrajinska komisija za Statut, .. kategoriĉki zahtevali da se AP Kosovo i Metohija, na osnovu prava na samopredeljenja, konstituiše kao republika....Ono što je reĉeno u ţivoj i na mahove veoma buĉnoj raspravi o predlogu ustavnih promena, koja je voĊena na politiĉkom aktivu Prištine poĉetkom septemba 1968. , bio je 92
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
dovoljno jasan signal za sve koji su bili spremni da ga ĉuju i da politiĉkim merilima ocene predloge koji su tada nuĊeni...karte su, da se tako izrazimo, potpuno otvorene i pred kosovsku i jugoslovensku javnost je izneseno sve što se nešto kasnije našlo u platformi organizatora novembarskih demonstracija 1968 g. Naime, tada su, osim zahteva za republiku, obrazlaganjem ―pravom albanske narodnosti na samoopredeljenje―, definisani i zahtevi za priznavanje i drugih obeleţija suvereniteta, koja bi Pokrajinu ĉinila drţavom u onoj meri u kojoj se to priznaje republikama. Fadilj Hodţa je 22. Aprila 1968 god. na sednici kosovskih komunista odrţanoj u Prištini, rekao : ― ....U Beogradu, na jednom vrlo odgovornom mestu, ja sam govorio da neprihvatanje ovih i ovkvih promena, kako mi sada gledamao, koje su po našem mišljenju vrlo realne i neophodne, svakako nas tera da mislimo i na drugi put pronalaţenja rešenja. Mislim drugi put- to je pitanje republike. Oni koji su do sada pisali o posleratnom Kosovu uglavnom se slaţu da je taj razvoj prirodno podeljen na dva razliĉita vremenska perioda : prvi do Brionskog plenuma 1966 g., a drugi od Brionskog plenuma do kontrarevolucionarnih dogaĊaja iz 1981. .. Nije mogla da ostane tajna da je posle Brionskog plenuma, u Beogradu kod Fadilj Hodţe, odrţano neformalno ― interno savetovanje‖ na kome je najuţi krug kosovskih rukovodilaca Albanaca razgovarao o odjecima Beogradskog planuma, I kursu koji je u vezi s tim, trebalo preduzeti na Kosovu. Govornik Fadilj Hodţa bio je ne samo inicijator politiĉkog kursa , ĉija je osnova tada utvrĊena, već I najenergiĉniji zagovornik teze da se polemike koja se ukazala posle Brionskog plenuma kako bi se Kosovo ― konaĉno oslobodilo srpskog tutorstva‖. ( NIN, 15. 11.1987. br. 1924. ) LISTA ODGOVORNIH U NIN-u br. 1922 od. 1.11.1987.g. odjavljena su imena kosovskih dugogodišnjih politiĉara protiv kojih je pokrenut ―predlog za idejno – politiĉke odgovornosti ―: Mahmut Bakali, Dţevid Nimani, Dušan Ristić, Imer Pulj, Dţevdet Hamza, Ismailj Bajra. 93
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA VLASI I PRAVNA DRŢAVA PETAR IGNJA ( NIN, od 05.11.1989.) ―Prvi dan suĊenja Vlasiju ( Azemu u Titovoj Mitrovici , sada Kosovskoj Mitrovici pr. Ţ.K. ) i ostalima pokazalo je jednu prostu ĉinjenicu: ovaj bivši ĉelnik kosovskih komunista postao je neprikosnoveni lider kosovskoh nacionalista I separatista. Oni su to manifestovali naĉinom koji nam nije stran ( kamenovanjem automobila, napadanje novinara, izvikivanje antijugoslovenskih i antrsprskih parola), priţeljkujući, moţda, novo krvopoliće. Niko ne kaţe da se ovo odvija po Vlasijevoj ţelji,, ili njegovom snagom volje, ali ironija bivših politiĉara i jeste u tome što kada siĊu sa vlasti , deluju nemoćnije od onih koji je nikada nisu imali. Sve što se ovih dana dogaĊa na ulicama nekih kosovskih gradova, nikako ne ide u prilog Vlasijevoj navodnoj nepovezanosti sa novembarskim i februarskim dogaĊajima ( raĉunajući I mrtve i ranjene ) jer i pesma koju su demonstranti pevali govori kako su besu dali da će za Kosovo i Vlasija – ako treba – poginuti. …..Na suĊenje su došli , pokušali da uĊu u sudnicu , i ambasadori. Sjaj njihovih limuzina, pomešan sa kosovskim siromaštvom tamne boje, sliku je ĉinilo pomalo egzotiĉnom. Zašto su došli? Zbog sudbine Jugoslavije? Iz prevelike ljubavi prema njoj? Iz puke radoznalosti ? Zar nije malo prejak taj ljubavni zagrljaj?Imaju Srbi izreku koja kaţe: od ljubavi , mati dete udavi. Kaţu neke novine da se danas i naša spoljno – politiĉka uveravanja da Jugoslavija gradi novi socijalizam , dovedena u lakmus – situaciju. Taj lakmus – papir , to je suĊenje Vlasiju , jer evropski standardi ljudskih prava ne dopuštaju mogućnost da se politiĉaru sudi zbog politiĉke aktivnosti. Ima, doduše, izuzetaka ( mislim na politiĉki proces Jovi Opaĉiću I drugim Srbima iz Knina) , ali to su izuzeci koji potvrĊuju pravilo . I što je uradio šibenski sud? Oslobodio je Jova politiĉke krivice. Sve stvari doĊu na svoje mestotako je dogovorio Ivo Andrić – tako je bilo u kninskom , tako će biti i u kosovskom procesu.‖….. 94
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
VLAST I ODGOVORNOST Autor Velizar Zeĉević ( NIN; 01.11.1987; br. 1922). Silazak Hamdije Pozderca sa politiĉke scene vremenski se gotovo podudario sa pozivanjem na odgovornost više kosovskih rukovodilaca.. IzmeĊu kosovskih zbivanja I Agrokomerca , na izgled , nema neposredne veze, izuzev jugoslovenskog prostora, jugoslovenskog I vremena ovog našeg, socijalistiĉkog. Kosovska drama poĉela je uliĉnim prologom, demonstracijama razbijanjem izloga, parolama. Sluĉaj ― Agrokomerca‖ , nastajao je tiho , uz lako šuštanje papira u kabinetima, bankarskim I drugim. IzvoĊenje kosovskog epilog pripalo je, uglavnom, mladićima, studentima, bukaĉima koji su u jednom trenutku, postali moţda, nestrpljivi I neposlušni. Izvršici u Agrokomercu bili su niţi I srednji ĉinovnici u bankarskim I drugim sluţbama, poslušni I verni do kraja. I Kosovo I Cazinska krajina bili su ne samo ekonomski zaostali krajevi već I nastanjeni civilizcijskim uskraćenim stanovništvom. To je olakšavalo manimulaciju proklamovanim pravom na jednakost u najmanje dva vida : egzistencijalnim, materijalnim pa I nacionalnim kada je reĉ o izabranima. ..I baš to, lobodna politiĉka volja, nezavisno I bez kontrole povezana horizontalnim I vertikalnim sponama politiĉkih funkcionera, ĉini glavnu sliĉnost izmeĊu kosovskih zbivanja I sluĉaja Agrokomerc . Dok traje politiĉka zaštita niţih funkcionera od strane viših I obratno, sve je mogućno: delovanje ispod, iznad I mimo zakona, suprotno obiĉajima, pravdi, socijalistiĉkim I samoupravnim principima. Sve…
AFERA AGROKOMERC Miroslav Vujović ( NIN; 5. Novembar 1989.) FIKRET ABDIĆ IZBLIZA 95
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Drugi dan je kako je Fikret Abdić na slobodi, 25 oktobar, jedanaest ĉasova i petaest minuta: - Mi danas ne znamo zašto smo optuţeni. Ne znamo mi broj menica, niti znamo njihov iznos. Vi znate da smo imali sudska veštaĉenja i da po tim nalazima sada više nije u pitanju 5059 menica, kako stoji u prvobitnoj optuţnici, kako stoji u prvobitnoj optuţnici, a po novoj – ne zna se da li je izmena ili dopuna- kaţe se da se radi o najmanje 2818 menica. Ono što je jedino sigurno, to je da su sve menice sa pokrićem. ..Ovde Fikreta Abdića ĉuvaju svi. Ĉuvaju oĉigledno i Agrokomerc, jer kako drugaĉije protumaĉiti ĉinjenicu da su svi povratnici iz Velike Kladuše spremni da bespovratno daju po 10 hiljada maraka za ozdravljenje Kombinata. Prema predstavnicima masmedija Abdić je veoma predusretljiv. Odgovara na svako pitanje. Proglašen sam za drţavnog neprijatelja i pljaĉkaš radniĉke klase. A šta onda reći za politiĉare koji su dopustili da godišnja inflacija bude dve hiljade odsto? Kad sam otišao iz Agrokomerca bila je sto odsto.. Ne znam ko je onda pljaĉkao radniĉku klasu Jugoslavije – ja ili politiĉari koji su na vlasti. – Mikulić ( Branko p.r. Ţ.K. ) me je optuţio da sam megaloman. Ako je megalomanstvo stvoriti uslove da ljudi ostanu svom kraju , da se ne iseljavaju, što je meni bio osnovni motiv onda pristajem da budem megaloman i kontralevorucionar. SPASILAC: OSMAN PIRIJA Njega spominje i Miloš Vasić u svom tekstu: U koncepcijskom, strateškom smislu, meĊutim, moglo bi biti problema. Naime, pof. Osman Pirija izrazio je svoje koncepcijsko neslaganje sa centralizaciranim rukovoĊenjem starog reaslsocijalistiĉkog tipa. Agrokomerc ne moţe na trţište kao jedinstveno poduzeće sa sa jednim loncem para, već kao sloţena firma sastavljena od više poduzeća od kojih nisu sva jednako propulzivna. To, po njegovim reĉima znaĉi da svako od njih ima ima svoj aovlašćenja i odgovornosti i da Agrokomerc ne moţe da se trţišno ponaša samo prema spolja, nego i iznutra. Prof. Pirija upozorava i na okolnosti da Agrokomerc više nije na ovom terenu monopolska firma i da se valja suoĉiti sa konkurencijom: od 96
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
drugih društvenih firmi do privatnika koji stiţu na megdan. ..Inaĉe dr. Osman Pirija je ĉovek koji je do marta 1989 g. bio na ĉelu Agrokomerca. Novinar Ramiz Kurteši u tekstu : O prljavoj vodi i detetu, navodi : Ţivotni put Osmana Pirije moţe se , uz neminovna pojednostavljivanja , definisati kao stalna borba i nemirenje sa etatistiĉkom logikom u socijalizmu. Od sredine šezdesetih on stvara – za nas u to vreme – i po organizaciji i po cilju novo preduzeće Hepok iz Mostara. Sukob je tinjao da bi do otvorenog sudara došlo 1973 godine sa protagonistima dogovorne pameti, ekonomijei mnogo ĉega još dogovrenog. Umalo uhapšen, u izolaciji, skrajnut, nije odustao. Kao struĉnjak jugoslovenskog i svetskog formata, objavljivao je kod nas i u svetu. Svojim studentima je prenosio sva iskustva, i naša i svetska. ...U mnoštvu apsurda još jedan je krupan. Kada se utvrĊivala vrednost Agrokomerca, nije predstavljena vrednost struĉnjaka i radnika. Oni za nas nemaju nikakvu vrednost. Koliko vredi jedan struĉnjak ili dobar radnik saznamo tek kada ode van. I to saznamo tek kada nam svet kaţe – ne bez rezignacije govori Osman Pirija, ĉovek koji je podneo ostavku na mesto direktora, koja vaţi od 01. janura 1990. Njegov napor da iz korita sa prljavom vodom ne izbacimo i dete, nadamo se, neće ostati bez rezultata. Komunistiĉki politiĉar Hamdija Pozderac je 1971. godine isposlovao ustavne izmjene, iako neki taj ĉin smatraju kompromisnim, odnosno privremenim rješenjem s obzirom da vodstvo tadašnje Jugoslavije iz politiĉkih razloga nije smatralo prihvatljivim izraz "Bošnjak". Višešartijska demokratija ―Jugoslovenska podeljena komunistiĉka partija prvi put je iznela mogućnost uvoĊenja višepartijske demokratije. U dokumentu koji je usvojen na sednici CK kaţe se da će partija podrţati razvoj politiĉkog pluralizma i prava i slobode pojedinaca. U dokumentu se ne govori o osnivanju opozicionih partija ali se istiĉe da će partija podrţati politiĉke organizacije graĊana..ĉime se obezbeĊuje slobodno iznošenje politiĉkih ideja i programa. Dalje se kaţe da zakonitost moţe biti potvrĊena samo 97
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA politiĉkom voljom graĊana izraţenom na izborima na kojima će uĉestvovati politiĉke grupe sa spostvenim programima tako da će se jasno videti koji je od predloţenih programa dobio najveću podršku. MeĊutim, jasnostavlja se stavlja do znanja da partija ne prihvata svoĊenje politiĉkog pluralizma iskljuĉivo na višepartijski sistem, pošto je to samo jedan od mogućih oblika politiĉkog pluralizma.‖ Asošijeted pres- NIN od. 05.11.1989. Demaći za ujedinjenje Albanaca. RTS 2012 g. Adem Demaći rekao da ujedinjenje Kosova i Albanije nema alternativu. Kosovski politiĉki aktivista Adem Demaći izjavio je da ujedinjenje Kosova i Albanije nema alternativu. Adem Demaći - ― kosovski Mandela‖ Na stogodišnjicu Kumanovske skupštine Demaći je rekao da albansko rukovodstvo treba da sledi primer Ise Boljetinija i da se ne zaustavi dok se Albanci ne ujedine. "Danas kada Albanija doţivljava renesansu, svima onima koji ne veruju kaţem da ćemo se ujediniti sa Albanijom", rekao je Demaći, prenose prištinski elektronski mediji. Bivši politiĉki zatvorenik upozorio je da će izgubiti svi oni koji misle da će ponovo okupirati Kosovo. "Svim onim komšijama koji oštre noţeve poruĉujem da prihvate stvarnost, jer kao što su izgubili poslednji rat izgubiće sve druge ratove sa nama. Svi Albanci ne treba da se zadovolje do sada postignutim već treba da slede primer velikana", rekao je Demaći. KO JE ADEM DEMAĆI ? https://srrs.facebook.com/permalink.php?story_fbid=231578043630076&id=364 36743833 Adem Demaci, vanredni student prava i poznati pisac nacionalistickih i iredentistickih tekstova, okupio je oko sebe 1958. manju grupu 98
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Albanaca - knjizevnika, koja bi radila na okupljanju mlade albanske inteligencije na platformi borbe za prikljucenje Kosova Albaniji. Dogovorili su se da pristupe stvaranju ilegalne organizacije koja bi, u prvoj fazi, radila na sprecavanju iseljavanja Albanaca u Tursku, zatim na "budjenju" nacionalne svesti i patriotizma prema Albaniji. A kasnije bi se islo i na akcije individualnog terora i atentata na pojedine rukovodece licnosti na Kosovu. Demaci je za nepunu godinu dana formirao "opstinske komitete" u Pristini, Djakovici, Peci i Titovoj Mitrovici, zatim dva "aktiva" u Gnjilanu i Djakovici. Prvom su dali ime "Alija Ulcinaku" - ime poznatog albanskog partizana na Kosovu, a drugom "Haki Taka" - ime ubice Miladina Popovica. Imali su i "udarne grupe" od 3-5 clanova u nekoliko sela oko Pristine. Demaci je rodjen 1936. godine. Jos tokom studija u Beogradu poceo je da pokazuje svoju otvorenu netrepljivost prema Srbima i Srbiji. Na predavanjima je jos 1956. godine izricito zahtevao od profesora i studenata da o njemu govore kao o Albancu, a ne kao o Siptaru. Bio je to pocetak njegove politicke teorije o ugrozenosti Albanaca u Srbiji i njihovoj potrebi da se bore za vlastitu drzavu unutar Jugoslavije. Kada se vratio u Pristinu, kao novinar i urednik "Rilindije" stampao je ove svoje nacionalisticke stavove. Uhapsen je prvi put 19. novembra 1958. godine, jer je jos tada govorio da na Balkanu nece biti mira dok se Kosovo ne otcepi od Jugoslavije. Ĉim se nasao na slobodi 1961. godine Adem Demaci je formirao ilegalnu iredentisticku organizaciju sa cak tri stotine clanova. Mnogi od njih su bili komunisti kao i on, pa su se ideoloski napajali delima Lenjina, Staljina, Mao Ce Tunga i Envera Hodze. Materijalima ih je snabdevao KGB preko Sofije, a ponekad i preko Tirane. Generalni politicki cilj im je bio odvajanje Kosova i Metohije od SFRJ i pripajanje Albaniji. Zato je ova organizacija i dobila naziv "Revolucionarni pokret za ujedinjenje Albanaca". Organizacija je formirana 1963. sa sedistem u Pristini, a raskrinkana 1964. godine. Adem Demaci je uhapsen drugi put pocetkom juna 1964. godine i posle priznanja da je vodja tajne iredentisticke organizacije je osudjen na 99
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA petnaest godina raobije. Njegovi najblizi saradnici Ramadan Salja, Redzep Elmazi, Zecir Gervala i Hilmi Rakovica dobili su po dvanaest godina zatvora. Ovog puta kaznu je Demaci izdrzavao u Nisu i Pozarevcu. Adem Demaci se tako pojavljuje kao idejni vodja i organizator dveju ilegalnih iredentistickih organizacija. "Revolucionarni pokret za ujedinjenje Albanaca" je postojao od 1963. do 1964. godine, a "Pokret za nacionalno oslobodjenje Kosova" od 1974. do 1975. godine. Kao rukovodilac ovih organizacija Demaci je osudjen na 15 godina strogog zatvora. Zbog drzanja na prvom sudjenju 1959. jer je u toku sudjena isticao je da se ne oseca krivim za svoj rad i "jer ce Kosovo kad-tad biti prikljuceno Albaniji", Demaci je postao idol albanskih nacionalista i iredentista u zemlji i inostranstvu i proglasen za "nacionalnog heroja". Njegove fotografije se rasturane kako u zemlji, tako i u redovima albanske emigracije i nasih gradjana na privremenom radu na Zapadu. Nekoliko meseci posle hapsenja Adema Demacija, organizatora i jednog broja aktivista "Revolucionarnog pokreta za ujedinjenje Albanaca", koje je izvrseno juna i jula 1964. godine, gotovo na citavoj teritoriji SAP Kosova otkrivene su nove ilegalne grupe i organizacije sastavljene pretezno od ucenika visih razreda srednjih skola, studenata, prosvetnih radnika i drugih intelektualaca, kao i neotkriveni ostaci ovog "pokreta". Samo u toku 1965. godine otkriveno je 11 grupa i organizacija u kojima je identifikovano preko 120 aktivnih clanova. Jos dok je bio u zatvoru Adem Demaci je postao simbol albanskih nacionalista. Vodje siptarskih studentskih demonstracija iz 1968. godine, a i organizatori iredetistickih akcija na univerzitetu 1974. u Pristini, bile su u tajnoj vezi sa Demacijem. Njegovo ime je bilo propusnica za Tiranu, a preko nje za Pariz i Moskvu. Novi Demacijevi saradnici u Pristini bili su Kadri Osmani, Adem Rukici i Skender Kastrati. Svi su zajedno uhapseni pocetkom septembra 1975. godine. Sudjeno im je zbog neprijateljskog organizovanja radi ugrozavanja SFRJ. Adem Demaci je treci put osudjen na petnaest godina zatvora 100
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Adem Demaci je za vreme izdrzavanja kazne zatvora u KPD Pozarevac neprijateljski delovao. Bio je u kontaktima i usmeravao aktivnost i ponasanje jednog broja osudjenih organizatora demonstracija 1968. kao i clanova njegove organizacije iz 1964. godine. Prilikom pustanja na slobodu Seljatin Novosela i Bajram Hetema zatvoreni Demaci je insistirao da se povezu sa organizatorima demonstracija koji su na slobodi i da nastave sa neprijateljskom delatnoscu, "kako se ne bi izgubio kontinuitet u radu". Velike nevolje jugoslovenskoj tajnoj policiji stvarao je i "Pokret za nacionalno oslobodjenje "Kosova". Ova organizacija je nastala krajem 1974. godine od vise ilegalnih grupa koje do tada nisu bile cvrsce medjusobno povezane. I to na predlog Adema Demacija koji je te godine, pusten iz zatvora. Neposredni organizatori bili su Skender Kastrati, Hasan Drmaku, Osman Dumosi, Seljatin Novosela, Adem Rukici, Iljaz Pireva, lica koja su se posebno eksponirala u studentskim demonstracijama 1968. u Pristini i Podujevu, a zatim i neki neotkriveni clanovi "Revolucionarnog pokreta za ujedinjenje Albanaca", kao i jedan broj osudjenih clanova ove organizacije koji su, do 1974. godine, pusteni iz zatvora medju kojima i Adem Demaci koga su odmah prihvatili kao "lidera" organizacije. Kako se za slucaj Demaci zainteresovala i slovenacko-hrvatska koalicija, to je Republicki sekretarijat za pravosudje Hrvatske po odluci Predsednistva SFRJ drugog aprila 1990. godine pomilovalo i odmah ovog Albanca pustilo iz kaznionice u Slavonskog Pozegi na slobodu. Po savetu prijatelja iz inostranstva, Adem Demaci kao "borac za albansko nacionalno ujedinjenje" prihvatio se funkcije humanitarca. Umesto da je preuzeo vodjstvo albanskog nacionalistickog pokreta, Demaci se pocetkom devedesetih zadovoljio pozicijom predsednika Saveza za odbranu ljudskih prava i sloboda. Poznat po svojim radikalnim politickim stavovima Adem Demaci se ovim javno predstavio kao zagovornik albanskog politickog nasilja na Kosovu. On nijednom recju nije osudio terorizam samozvane Oslobodilacke vojske Kosova, sto se od njega moglo ocekivati, jer je 101
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Demaci zvanicni zastupnik Helsinskog odbora za ljudska prava u Pristini. U svom napadu na dr Ibrahima Rugovu i Demokratski savez Kosova jugoslovenski Mendela je za svoju tezu da lideri albanskog pokreta ne brinu o narodu vec o svojoj karijeri nasao dokaze u besmislenosti donosenja Ustavne deklaracije od 2. juna 1990. usvajanja Kacanickog ustava, 7. septembra 1990. i formiranja ilegalne Skupstine i Vlade Republike Kosovo 24. maja 1992. Svi tvorci ovih institucija nepostojeceg "nezavisnog Kosova", rekao je Demaci, pobegli su u inostranstvo i izdali albanski narod. Prema kosovskim medijima na albanskom jeziku, tzv. OVK su cinile tri grupacije: drenicka, deo pod vodjstvom Bujara Bukosija i deo ciji je mentor Fatos Nano i jezgro Adema Demacija i bivsih politickih zatvorenika u Juniku. Ove formacije su bile povezane horizontalno, bez stroge vojne subordinacije armije. Najjaci albanski "vojnopoliticki centar" bilo je mesto Junik sa oko 1500 ljudi pod oruzjem, koji je obisao i americki ambasador Ricard Holbruk i tako od OVK napravio gerilsku armiju. Kada je Adem Demaci dao ostavku, jer nije zeleo autonomiju vec nezavisnost, Madlen Olbrajt ga je primorala na povlacenje, pa je mladi Hasim Taci izbio u prvi plan. Kada je Medlin Olbrajt i inaugurisala Hasima Tacija za prvaka Kosmeta, gurnula je i Adema Demacija i dr Ibrahima Rugovu u cosak politickog odlucivanja. Kosovski ĉvor još nije razrešen: Taĉi i I. Daĉić u Zagrebu ( SR. Hrvatska). 2012.
Ljubica Spaskovska, doktorantkinja na Univerzitetu u Egzeteru, Velika Britanija
Vavilonski košmar- jugoslovenstvo, antinacionalizam, alternative 1989-1991 REPUBLIKA 102
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
. Jugoslavija danas liĉi na postmoderni Vavilon. Kao što graditelji drevnog Vavilona, prema biblijskoj legendi, nisu mogli da dovrše graĊevinu jer se, meĊusobno nisu razumeli govoreći razliĉitim jezicima, tako današnji rušitelji Jugoslavije ne pokazuju volju da se uzajamno razumeju o cilju i naĉinu rušenja postojeće «graĊevine» i gradnji nove (ili novih) «graĊevina». Rušitelji-graditelji deluju pozivajući se na retrospektivnu istorijsku argumentaciju, mahom o istorijskim pravima na vlastitu teritoriju i drţavu i na nepreĉišćene «stare raĉune»; tako da nastaje pravi postmoderni ambijent u kojem su na delu razliĉite istorijske epohe.. Nebojša Popov (1991, str.223) U domenu jugoslovenskih studija "postoji tendencija da se 'istorija ĉita unatrag', ignorirajući alternative dominantnim nacionalistiĉkim diskursima i politika tokom istorije Jugoslavije."MeĊutim, ako sveobuhvatno analiziramo raspad Jugoslavije, antinacionalistiĉke, demokratske i projugoslovenske tendencije treba smatrati bitnim delom tog kompleksnog mozaika. Oni su paralelni tok koji je od kasnih 1980ih pokušavao neutralizirati porast nacionalizma i militarizma. Od izuzetne je vaţnosti - barem delimiĉno - smanjiti dominaciju etnonacionalne paradigme u sferi tz. jugoslovenskih studija, tim što bi se posvetila paţnja antinacionalistiĉkim strujama u okviru progresivnog jugoslovenstva, kao suprotni pol ili pandan institucionalnom/socijalistiĉkom jugoslovenstvu. Do 1990, ovaj drugi je oliĉavao specifiĉnu jugoslovensku kombinaciju etno-nacionalne i klasne paradigme, dok je prvi ujedinjavao razliĉite liberalne ideje ili ideje radikalne levice koje su nastojale reformirati nestabilnu federaciju. Nakon što je klasna paradigma poĉela gubiti svoju relevantnost, institucionalno/socijalistiĉko jugoslovenstvo poĉelo je gubiti svoje ideološko jezgro, bez novog, konsenzualno dogovorenog politiĉkog sadrţaja da ispuni prazan prostor. Reformistiĉke, demokratizirajuće i projugoslovenske inicijative o kojima će biti reĉi, ne samo što su ušli u 103
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA trkuprekasno, nego svoju su ponudu za nove politiĉke paradigme predstavili dosta sloţenim i ne-populistiĉkom jeziku. Reformske inicijative nastojale su redefinirati jugoslovenski nadnacionalni okvir odvajajući jugoslavenstvo i socijalizam, bez davanja prednosti ekskluzivistiĉkim i etno-nacionalnim vizijama o izlasku iz sveobuhvatne krize, odnosno promoviranjem vizije demokratskog jugoslovenstva koja bi omogućila konstituiranje novog politiĉkog i kulturnog okvira bez socijaliĉkog/revolucionarnog/titoistiĉkog jezgra kao raison d'etre. Dok su pluralizacija politike, ljudska prava i sloboda izraţavanja bili zajedniĉki zahtevi gotovo svih opozicionih politiĉkih i intelektualnih aktera na jugoslovenskoj javnoj sceni krajem osamdesetih godina, UJDI i Savez reformirskih snaga bili su jedini koji su zastupali jugoslovenstvo kao primarni referentni okvir bez davanja legitimiteta aktuelnim projektima nacionalistiĉke homogenizacije. Mobilizacija jugoslovenske intelektualne i kulturne elite u UJDI-ju i u ostalim antiratnim kampanjama graĊanske demokratizacije, na kraju nije uspela, uglavnom zbog simbioze dva faktora: 1) mnogi Jugosloveni bili su socijalizirani u sustavu koji je od 1974 nadalje funkcionirao kao de facto konfederacija i promovirao je "jugoslovenski socijalistiĉki patriotizam", umesto osećaja jugoslovenske pripadnosti, i 2) projugoslovenske kampanje i inicijative bile su predvoĊene od strane antinacionalistiĉkih protivnika reţima (bivši šezdesetosmaši, praxisovci, intelektualci/umetnici liberalne opozicije ili nove ljevice, koji su tokom svog profesionalnog ţivota otvoreno ili suptilno kritizirali jugoslovenski reţim, zastupali antinacionalistiĉku liniju i nisu imali konkretnu politiĉku potporu u drugoj polovici 1980-ih). Iako ove inicijative nisu doţivele praktiĉnu politiĉku implementaciju, one, ipak, predstavljaju sastavni deo (post)jugoslovenske istorije, koji nije dobio odgovarajuću paţnju u novijim akademskim radovima.
104
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Mapiranje jugoslovenstva Ţivot sam, doslovce, provela izmeĊu Zagreba i Beograda, ţivjeći uporedo u dva grada. Mi smo uvijek bili transrepublikanci, transnacionalci, tada se to zvalo biti Jugoslavenkom. Danas, i već neko vrijeme, oduzeli su nam taj kvalifikativ, kompromitirali ga, kao što su kompromitirali imena nacija… O gubitku domovine govorim bez patriotskog ţara. Prezirem svaki oblik vezanosti za sluĉajnost svog etniĉkog roĊenja. Ali, gubitak roditelja,… kao i gubitak domovine, sliĉni su po tome što nas stavljaju u situaciju radikalne ontološke nesigurnosti, bez-temeljnosti.3(Rada Iveković, 1991, str. 17) Iako je antifašizam bio glavni stub institucionalnog/socijalistiĉkg jugoslovenstva, mesto i znaĉenje antifašizma je formalno sliĉno, ali suštinski razliĉito od onog što je zauzimalo u Njemaĉkoj Demokratskoj Republici (DDR) ili u Sovjetskom Savezu. U jugoslovenskom kontekstu, antifašizam je shvaćen kao dvostruka pobeda nad spoljnim (njemaĉkim) iunutarnjim (domaćim) fašizmom, utjelovljenog pre svega u ustaškom i ĉetniĉkom pokretu. U nedostatku elementa sovjetske okupacije, ali sa naglašenim aspektom graĊanskog rata, jugoslovenski antifašizam bi se mogao nazvati autohtoni antifašizam. MeĊutim, raison d'etre Jugoslavije revolvirao je oko mnoţine drţavnih identiteta i više autopercepcija, od kojih su svi imali gotovo jednaku vaţnost i institucionalnu zaštitu: etnonacionalni, nadnacionalni, socijalistiĉki, antifašistiĉki, federalni, nesvrstani, anti-staljinistiĉki, prozapadni. Nakon završetka Drugog svetskog rata socijalistiĉka Jugoslavija je organizirana na principima 'etno-teritorijalne federacije' ukljuĉujući ‗nove grupe drţavljana‘ poput Makedonaca, bosanskih Muslimana i Albanaca. Kada su u proljeće 1967, u okviru istraţivanja javnog mišljenja ispitanici upitani: ‗U principu, dali biste rekli da ste veoma zadovoljni, uglavnom zadovoljni ili nezadovoljni izgledima vase porodice za budućnost?‘, 77% ili više u svakoj republici i pokrajini, osim Slovenije (gde je procent bio 61%) odgovorilo da su "zadovoljni" 105
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Dakle, generalni progres do kraja 1970-ih i poboljšanje kvalitete ţivota generalno su ojaĉali lojalnost prema drţavi. Sociološka istraţivanja pokazivala su "malu etniĉku distancu, mnogo manju nego u brojnim drugim, razvijenijim zemljama." Studija iz 1973 od autora N. Rot i A. Havelka citira proseĉno prihvatanje od 5.61 (od 7): najveće je prihvatanje bilo Slovenaca i Makedonaca, a najniţe Bugara i Nemaca. Ne treba, meĊutim, prevideti ĉinjenicu da je Jugoslavija bila federacija u permanentnom fluksu, prolazeći kroz nekoliko ustavnih promena. Još od Drugog svetskog rata jugoslovenske vlasti nameravali su razviti izvorni jugoslovenskimodel socijalistiĉkog federalizma ĉiji je primarni cilj bio rešavanje nacionalnog pitanja, pomirenje nespojivih etniĉkih narativa iz prošlosti i promocija sistema etniĉke i društvene/ekonomske jednakosti. Ovaj ―specifiĉni sistem regulacije konflikata i socijalne integracije kroz devolucije, nastojeći da obezbedi lojalnost kroz napuštanje projekata izgradnje nacije i pruţanje dalekoseţne autonomije federalnim jedinicama omogućio je komplikovanu interakciju i balansiranje etno-nacionalne nasuprot klasne paradigme. Kao ilustraciju, novi savezni Ustav iz 1974, definirao je republiku kao"drţavu utemeljenu na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radnih ljudi i svih radnika..." Iako je novi Ustav garantirao jugoslovenskim graĊanima jedinstveno savezno drţavljanstvo, republike su ipak bile slobodne da osmisle i implementiraju vlastite zakone o drţavljanstvu, stvarajući tako posebni dvoslojni/dvostepeni reţim drţavljanstva. Dakle, od 1974. godine nadalje moguće je govoriti o jugoslovenskom supra-nacionalizmu, pored jugoslovenskog federalizma. Ustavne promene omogućile su stvaranje posebne nadnacionalne sfere koja je bila jasno odvojena od lokalnih republiĉkih društveno-politiĉkih konteksta, ali u isto vreme bila je povezana preko suptilnih niti komunikacije sa uţim federalnim jedinicama.
106
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Studija iz 1971. godine o politiĉkoj integraciji u Jugoslaviji obezbedila je vredne uvide u ono što je te godine predstavljalo novu kategoriju na popisu stanovništva Jugoslavije: kategorija Jugoslovena. Autor tvrdi da "ti pojedinci mogu predstavljati novi element u jugoslovenskom društvu". U studiji je zakljuĉeno da je 81% ove populacije završilo barem srednju školu, 85% su bili ispod 45 godina starosti, 88% su bili ateisti, a 70% komunisti. Dakle, navedeni su obrasci kojima će se baviti i kasnija istraţivanja: naime, da oni koji odabiru nad-etniĉkupripadnost su uglavnom mešovitog porekla ("odbrambeno jugoslovenstvo"), urbanog porekla, obrazovani, mladi ("demografsko jugoslovenstvo"), mobilni društveni slojevi. Osim toga, jugoslovenska sociologija je takoĊe uzela u obzir i kategoriju "jugoslovenstva" kao preferirana nacionalna identifikacija (―jugoslovenska preferencija‖ nasuprot ―jugoslovenskog izjašnjavanja‖), odnosno tzv. ―latentno jugoslovenstvo‖. "Nagli porast nad-nacionalnog osećanja" koji je postao naroĉito vidljiv nakon popisa 1981 godine, u skladu je s onim što Ana Dević naziva ―jugo-kosmopolitski kulturni habitus‖. U posljednjem pravilno provedenom jugoslovenskom saveznom popisu stanovništva iz 1981, 1,215,000 ljudi izjasnili su se kao Jugosloveni u nacionalnom smislu - 4,5 puta više nego u 1971 god. Ako to uporedimo sa brojem drugih naroda i narodnosti, broj deklariranihJugoslavena bio je veći od Crnogoraca, gotovo isti kao Makedonaca, a samo 2% niţi od broja Slovenaca i Albanaca. Pitanja poput: "Ko su ovi ljudi?", bila su logiĉna. Kao što je bilo reĉeno, treba uzeti u obzir spoljne okolnosti u vreme popisa (kosovska kriza i strahovanja da bi se zemlja mogla raspasti), kao i fenomen mešovitih brakova – odnosno "prirodni proces amalgamacije." Iako je ovaj osećaj nad-etniĉke pripadnosti bio koncipiran, internalizovan, prenošen i propagiran na mnogo razliĉitih naĉina, u biti predstavljao je dodatni sloj identiteta, kao i dodatnu sferu interakcije i konvergencije. Od toga da bude ĉisto politiĉki, "jugoslovenski" identitet je postepeno postao kulturni i nacionalni, uprkos ĉesto nejasnoj 107
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA drţavnoj politici da se jugoslovenstvo ne promoviše kao kategorija nacionalne pripadnosti te da se i sama oznakaJugoslovena tretira kao "nacionalno neopredeljeni". Nakon spontanog jugoslovenskog boom-a 1981 godine, osamdesetih godina došlo je do intenziviranja debate oko jugoslovenstva: da li ga treba tretirati kao nacionalnu pripadnost, ili bi ga trebalo fiksirati u njegovom socijalistiĉkom, politiĉkom, ne-nacionalnom okviru? Ĉesto predmet "stigmatizacije" u javnom diskursu, "diskreditiran" i "kompromitiran" zbog istorijskih asocijacija sa meĊuratnog integralnog jugoslovenstva, ―jugoslovenstvo‖ baš kao i ―jugoslovenska nacija‖ ušli su u središte duge bitke mišljenja i debata tokom osamdesetih. Pozivajući se na ĉlan 170. saveznog Ustava kojigarantuje slobodu izraţavanja nacionalne pripadnosti, crnogorski advokat Maksim Korać podneo je inicijativu jugoslovenskom Ustavnom sudu traţeći da popis iz 1981. bude poništen u delu kojim se Jugoslovenima uskraćuje Ustavom utvrĊeno na slobodno izraţavanje, ―te da se oglase portivustavnim i sva akta i pojedinaĉne odluke koje ne dopuštaju graĊanima Jugoslavije da slobodno izraze svoju jugoslovensku nacionalnu pripadnost, ako to ţele i ako se tako osećaju.‖ Brojne publikacije, s druge strane, bavili su se pojmovima "jugoslovenstva" i "jugoslovenske nacije", priznajući kompleksnost pojma i zakljuĉujući u skladu s onim što je i Predrag Matvejević primetio - da je lakše definirati što jugoslovenstvo nije, nego ono što jeste ili što bi trebalo da bude. Matvejević, autor jedne od istaknutih studija o znaĉenju jugoslovenstva, tvrdio je da je tip jugoslovenstva koja ima slovensko nasleĊe kao glavni atribut zastareo i stoga je predloţio više inkluzivno razumevanje jugoslovenstva s obzirom na mnogih ne-slovenskih naroda i manjine unutar Jugoslavije. Matvejević je tvrdio da postoje mnoge razliĉite vrste jugoslovenstva ili razloga da se neko oseća/bude Jugosloven. Sliĉno tome, Sergej Flere je 1987. godine primetio da se jugoslovenstvo ne moţe svesti na juţnoslovenstvo zbog ĉinjenice da se u popisu iz 108
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
1981, 3,3% onih koji su govorili maĊarski kao maternji jezik, izjasnilo se Jugoslovenima u nacionalnom smislu. Tokom osamdesetih, manifestacije zvaniĉnog/institucionalnog jugoslovenstva ĉesto su se preklapale ili sukobile sa nezvaniĉnim ili progresivnim jugoslovenstvom. Tendencije deklariranja nadnacionalnog, ĉak i evropskog kulturnog identiteta znaĉile su izlaz iz zaostale opsednutosti etniĉke pripadnosti. Doista, ―priznanje da je veliki deo Jugoslavije bio manje napredniji od ostatka Europe - pogled ĉesto reflektiran u jugoslovenskoj popularnoj kulturi – poticalo je i jugoslovenski identitet kao odraz nade za veće integracije u Evropskoj zajednici.‖ Jugoslovenska identifikacija lišena svog ideološkog sadrţaja ĉinila se bliţe tom idealu od uţih etno-nacionalnih identifikacija. Dakle, u drugoj polovini 1980-ih, kada je delikatna socijalistiĉka simbioza klasa/narod poĉela da slabi i da se destabilizira, javni prostor bio je sklon polarizacijama, izmeĊu ostalog i zbog nepostojanja konsenzusa o tome što je jugoslovenstvo, da li postoji, ili bi trebala postojati jugoslovenska nacija i kakav je odnos izmeĊu institucionalnog/socijalistiĉkog i kulturnog jugoslovenstva. Intelektualci i jugoslovenska demokratska alternativeJugoslovenski demokratski, antinacionalistiĉki i reformski orijentisani intelektualci okupili su se u Udruţenju za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI) koje je odrţalo svoj ?? prvi sastanak u januaru 1989. godine. Pravno je registrirano 17. aprila 1989 u Titogradu, kod republiĉkog Sekretarijata za unutrašnje poslove kao udruţenje graĊana za unapreĊenje demokratskih procesa. Predrag Matvejević, jedan od osnivaĉa, priseća se kako je nova vladajuća elita spreĉila registraciju UJDI-ja u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Sarajevu: "uspeli smo to uĉiniti u Titogradu, po strani, na marginama". UJDI je imao ogranke u svim jugoslovenskim republikama i ĉlanovi njegovog saveta bili su poznati intelektualci, profesori i knjiţevnici iz Beograda, Prištine, Ljubljane, Skoplja, Sarajeva i Zagreba. Branko Horvat, hrvatski intelektualac i ugledni ekonomista, "duhovni otac" UJDI-ja, Nebojša 109
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Popov, Ţarko Puhovski, Vesna Pešić, Gajo Sekulić, Rudi Supek, Abdulah Sidran, Ljubiša Ristić, Koĉa Popović, Dubravka Ugrešić, Mirjana Ule, Tibor Varadi , Shkëlzen Maliqi, Ljubomir Cuculovski, bili su neki od uglednih jugoslovenskih filozofa, pravnika, profesora i pisaca aktivnih u UJDI. Mnogi od njih bili su povezani sa Praxis-om i bili su gorljivi jugoslovenskog reţima. Neki ĉlanovi UJDI-ja saĉuvali su svoju ulogu istaknutih graĊanskih, antiratnih aktivista za ljudska prava i u postjugoslovenskom kontekstu. U svom manifestu, UJDI je naveo razloge osnivanja, tvrdeći da ne postoji drugi pokret koji je i jugoslovenski i demokratski: «Nismo nikakav alternativni pokret. Za svaku alternativu potrebne su bar dvije mogućnosti. Za Jugoslaviju ne postoji nikakva alternativa radikalnoj demokratizaciji… Nismo nikakva militantna ni – kako bi se nekad reklo – revolucionarna organizacija. Ne mislimo rušiti reţim stvaranjem nereda, niti organizirati uliĉne mitinge solidarnosti ili protesta… Ako na kraju mogu dodati i svoj osobni stav, demokratizacijom zemlje moći ćemo se vratiti na izgradnju izvornog socijalizma koji bez demokracije postaje zastrašujuća farsa.‖ UJDI je predloţio konkretni program politiĉke reorganizacije drţave u demokratsku federaciju i naglasio opasnost od nacionalistiĉke histerije i "retrospektivnu istorijsku argumentaciju": «Ljudima odgojenim u tradiciji svijetlog oruţja, takvi se stavovi mogu ĉiniti omekim, mlakim i oportunistiĉkim. Oni to nisu.» Zbog svojih stavova koji su bili veoma kritiĉni prema novim nacionalistiĉkim politiĉkim ideologijama u usponu, UJDI bio je konstantno napadan: njegovi ĉlanovi su nazivani jugoslovenskim i srpskim unitaristima, ili hrvatskim ustašama, pod izgovorom da poĉetno slovo "U" u akronimu stoji upravo zato. Svojim kasnijim aktivnostima - posebno u okviru Pretparlamenta i Okruglog stola vlasti i opozicije, UJDI je privukao mnoge (uglavnom graĊanske) politiĉke partije i antiratne organizacije. Uprkos svom angaţmanu sa politiĉkim pitanjima, UJDI nikada nije nameravao da postane politiĉka stranka. Ipak, kada se situacija poĉela pogoršavati 110
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
nakon 1990, beogradski ogranak ušao je na politiĉku scenu, sa jednim osvojenim mestom na parlamentarnim izborima u decembru 1990. Poĉetne aktivnosti UJDI-ja bile su fokusirane na reformu pravnog i politiĉkog sistema socijalistiĉke Jugoslavije. Jugoslovenski Pretparlament osnovan je u junu 1990, sa ciljem da ima savetodavnu ulogu i da predstavlja potencijalni mehanizam za usvajanje novog saveznog ustava koji bi postavio zemlju na novu pravnu i politiĉku osnovu: «Udruţenje za jugoslovensku demokratsku inicijativu, oslanjajući se na svoj MANIFEST, zalaţe se za to da se, prvo, donese samo jedan amandman na sadašnji Ustav kako bi se omogućilo uspostavljanje Ustavotvorne skupštine, i, drugo, da se donese novi izborni zakon po kojem bi se sproveli izbori za Ustovotvornu skupštinu.» Bilo je predviĊeno da promena Ustava i donošenje novog bude potvrĊena na saveznom referendumu od strane većine jugoslovenskih graĊana i većina federalnih jedinica. «Ceneći sve dugotrajne teţnje za uspostavljanjem, odrţanjem i razvojem Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih graĊana i naroda, savremenost i današnje ţivotne prilike nalaţu da se TEŢIŠTE LEGITIMNOSTI POMERI SA PROŠLOSTI KA SAVREMENOSTI I BUDUĈNOSTI… Postavljanjem parlamenta u središte sistema otklonile bi se ograniĉenosti ‗partijske drţave‘ politiĉkog voluntarizma i apsolutizacije nacionalnog principa organizovanja i predstavljanja… Ako nam je demokratija cilj, takvom cilju su primerena samo demokratska sredstva.» Sliĉno tome, sarajevski profesor Gajo Sekulić tvrdio je da je neophodno dogovoriti i uspostaviti "minimuma demokratske procedure", tj. "minimum pravila igre", kako u sluĉaju dogovora o novoj jugoslovenskoj zajednici, tako i o konsenzualnom razdruţenju. MeĊutim, "ako nove propise o tome kako napraviti novu Jugoslaviju ili kako se razići dogovore samo 111
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA I iskljuĉivo novi oci nacija, ĉineći od nas taoce svojih nacija... ako to prihvatimo, to ne moţe doprinijeti mirnom razrješavanju jugoslovenske krize, to stvara elemente ne graĊanskog, mi za to još nismo sposobni, već elemente vjerskog, etniĉkog rata". Do sredine 1991. godine, UJDI i Pretparlament još uvek su pozivali na izbore za Savezno veće jugoslovenske skupštine. Ĉinjenica da su ti dobro razraĊeni i vizionarski predlozi došli već u prvoj polovici 1989. (gotovo u isto vreme kao i ekonomski program reforme Ante Markovića), otkriva postojanje rasprostranjene svesti intelektualnih i saveznih politiĉkih krugova da promene moraju biti strukturalne i nadnacionalnog, tj. jugoslovenskog obima, a ne na razini uskih nacionalnih interesa. Savezna vlada na ĉelu sa premijerom Antom Marković bila je jedini politiĉki subjekt na nestabilnoj jugoslovenskoj politiĉkoj sceni u periodu 1989 - 1991, koji je teţio ostvarenju sliĉnog politiĉkog programa i diskursa pomirenja, demokratizacije i antinacionalizma. Na mnoge naĉine, UJDI-jeve i Markovićeve vizije su se preklapale, i u drugoj polovini 1990 godine, Marković je zatraţio sastanak sa rukovodstvom UJDI-ja. Tokom ĉetvoroĉasovnog sastanka naglasio je ozbiljnost celokupne situacije u Jugoslaviji i zatraţio podršku UJDI-ja za njegovustranku - Saveza reformiranih snaga. UJDI je odbio bilo kakvu potencijalnu koaliciju, ali je izrazio podršku za program Markovića. MeĊutim, glavna primedba Markoviću bila je da se njegova stranka, kao jedina koja je ponudila suštinsku ekonomsku politiku, nije imala jasnu politiĉku platformu i viziju o budućem statusu Kosova. Sredinom 1991. godine došlo je do većeg pribliţavanja izmeĊu UJDI-ja i Savezne Vlade, posebno kada su Pretparlament i Vlada proglašeni organizatorima Okruglog stola vlasti i opozicije sa sedištem u Sarajevu. Koncipirana kao platforma za mirno rešenje jugoslovenske krize i za pregovore o uslovima za konstituisanje nove jugoslovenske drţavne zajednice, Okrugli sto nije uspio privući prave donosioce odluka iz redova republiĉkih elita, koje je UJDI ĉestonapadao etiketirajući ih kao ratne vojskovoĊe i olicetvorenja nove totalitarne ideologije. Kada su 112
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
oruţani sukobi poĉeli u koncem juna 1991. godine, inicijative UJDI-ja oko Okruglog stola i Pretparlamenta koje su redovno bile slate republiĉkim elitama, ĉesto su nailazili na "zid ćutnje". Dve strane govorile su potpuno razliĉite i meĊusobno iskljuĉive jezike. U suštini, to je bio stari, oţivljeni sukob izmeĊu liberalnih i leviĉarskih urbanih intelektualaca, s jedne ikonzervativne, nacionalistiĉko-populistiĉke politiĉke elite, ĉije su jezgro ĉinili bivši funkcioneri Saveza komunista Jugoslavije, s druge strane. Mnogi aktivisti i intelektualci bliski UJDI-ju identificirali su partijske funkcionere kao prave krivce za delegitimizaciju celokupnog socijalistiĉkog projekta i ideju socijalizma, tvrdeći da oni koji su sebe nazivali komunistima bili ti koji su ustvari izneverili samu ideju, odnosno da je marksizam izgubio subverzivni potencijal i izopaĉio se u apologetsku praksu. Za razliku od egzaltacije etniĉkog, pojam na kojem je UJDI insistirao bio je "graĊanin", pritom stalno upozoravajući na opasnost od zamene kolektiviteta socijalistiĉke radniĉke klase sa kolektivitetom nacije, etniĉke ili verske grupe i tvrdeći da je taj kolektivistiĉki duh slepi za pojedinca i da će neminovno dovesti do nov? vrst? totalitarizma. UJDI je zamišljao Jugoslaviju i kao drţavu " graĊana", a ne samo njenih konstitutivnih naroda i narodnosti. Kao što je predsednik makedonsk?g ogranka UJDI-ja i profesor filozofije Ljubomir Cuculovski tvrdio u intervjuu u novembru 1989: «Do sada insistiralo se na apstraktnim kategorijama - u našem jugoslovenskom sluĉaju, narodim?. To je dovelo da sve manje i manje komuniciramo kao ĉovek sa ĉovekom, ali sve više i više kao Makedonac sa Hrvatom, Hrvat sa Slovencem... Nama je još uvek nepoznatakategoriju ‗narod‘, ali ne u smislu etnosa, već u smislu demosa. Odnosno, kao zbir graĊana, emancipovanih politiĉkih subjekata, koji nisu ukinuli unutar sebe svoja nacionalna obeleţja, ali koji se ne reduciraju jedino na njih [...] Dakle, ako nastojimo predstavljati politiĉke subjekte, odnosno graĊane, koji gledaju izvan svojih nacionalnih granica, mi ćemo izbeći opasnost od ekskluzivnih nacionalnih stranaka...» 113
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Isto tako, izborni nacrt zakona bio je izriĉit u tome da politiĉke stranke zasnovane na naciji umesto na politiĉkoj platformi predstavljaju nazadovanje u politiĉkom ţivotu i, ujugoslovenskom kontekstu, izvor opasnih iracionalnih sukoba. Ipak, UJDI je bio svestan da se nacionalni princip ne moţe zanemariti u jugoslovenskom kontekstu, s obizorm na to što je bio jedan od stubova federacije. Tako je UJDI predlagao dvodomnu saveznu skupštinu koja bi se sastojala od Saveznog veća, ili Veća graĊana (ĉiji bi ĉlanovi bili birani na opšte-jugoslovenskim saveznim izborima) i Veće federalnih jedinica (zasnovano na naĉelu suverenosti naroda/federalnih jedinica, sa ĉlanovima biranim na lokalnim/republiĉkim izborima). U Makedoniji, ogranak UJDI-ja organizirao je dva javna skupa. 20. septembra 1990, UJDI-Skopje izrazilo je svoj ??stav o meĊuetniĉkim odnosima u republici, protiveći se predlozima za zabranu Stranke za demokratski prosperitet albanske manjine i potencirajući da prethodno odobrena manjinska prava ne mogu biti opozvana: ―Odgovor na izazov sa kojim se danas suoĉavamo moţe biti samo demokratska Makedonija, gde vlada politiĉka, nacionalna i verska tolerancija.‖ Ipak, najširu podršku i najveći broj ĉlanova UJDI je imao u Bosni i Hercegovini. U junu 1990, Izvršni savet UJDI-ja raspravljao je o mogućnosti da se bosanski organak kandidira na predstojećim izborima zbog specifiĉne situacije u toj republici i rastuće polarizacije i etnicizacije politiĉkog ţivota. Dakle, bosanski ogranak UJDI-ja, zajedno sa Socijal-demokratskim savezom BIH, SSO - demokratski savez BIH (buduća liberalna stranka Bosne i Hercegovine) i Demokratska partija formirali su Demokratski forum Bosne i Hercegovine: ―Obraćamo se svima onima koji bi htjeli da uĉestvuju u stvaranju nove i demokratske, evropske Jugoslavije… Demokratija – to nisu izborni trikovi, već ustavna i zakonska garancija pune slobodne privatne poduzetnićke inicijative koja će doprinijeti opštem i liĉnom bogatstvu, ali i modernoj drţavi blagostanja koja razumno teţi praviĉnosti, 114
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
jednakosti i solidarnosti. Zato podrţavamo program ekonomskih reformi Savezne vlade, sa zahtjevom da od svireposti trţišnih zakonitosti izuzme siromašnu starost i bezizglednu mladost… Ni jedan jugoslovenski narod ne ţivi iskljuĉivo u svojoj matiĉnoj sredini – svi ţivimo svuda i svi smo ponegdje u manjini – i zato je nuţna i moguća jedinstvena,ekonomski zdrava Jugoslavija, kao moderna evropska demokratska drţava. Naša domovina jeste Bosna i Hercegovina, naša domovina jeste Jugoslavija, ali je naša budućnost i naša sudbina – Evropa.‖ MeĊutim, bez obzira na društvene, intelektualne i politiĉke relevantnosti i vizionarstva UJDI-jevih postulata i inicijativa, oni na kraju nisu uspeli u nastojanju da uĉestvuju u konstituiraju nove graĊanske, jugoslovenske demokratske zajednice. Neki od ĉlanova UJDI-ja takoĊe su bili meĊu osnivaĉima Evropskog pokret u Jugoslaviji. Na sveĉanosti u hotelu Hyatt u Beogradu u martu 1991, u prisustvu Ante Markovića, potpredsednika Vlade Ţivka Pregla, stranih ambasadora i oko stotinu ĉlanova, beogradski advokat SrĊa Popović bio je izabran za predsednika EP – Jugoslavija, a Shkëlzen Maliqi (ĉlan UJDI-ja) iz Prištine bio je jedan od izabranih potpredsednika. Holandski ambasador obratio se prisutnima, dok je jugoslovenski ministar inostranih poslova Budimir Lonĉar istakao stvarnu i simboliĉku vrednost EP - Jugoslavije. U intervju za makedonski dnevni list ―Nova Makedonija‖, Popović je zakljuĉio: ―Mi uništavamo zemlju u kojoj ţivimo. Svi mi. Iz razliĉitih delova i na razliĉite naĉine, ali još uvek nismo završili taj posao [...] Postoji jedan osećaj meĊu ljudima, bar je tako ovde u Beogradu, da militantni nacionalistiĉki projekti nemaju budućnosti. Ljudi su siti toga. Svaki dan neko ih udari po glavu, po stomaku, ovu televiziju više nije moguće gledati, ove novine više je nemoguće ĉitati, ove svaĊe je nemoguće slušati [...] I ja stvarno mislim je ljudima dosta. Na poĉetku moţda je bilo malo zabavno, jer sve je to dugo bilo zabranjeno, ali sada shvatamo stvarnu cenu toga.‖ 115
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Popović, koji je takoĊe radio kao advokat za ljudska prava i branio politiĉke disidente poput Dobrice Ćosića i Franje TuĊmana, napustio je zemlju 1994. godine, ogorĉen upotrebom i zloupotrebi nacionalizma i moći njegovih bivših klijenata: ―U Jugoslaviji nikada nisam zagovarao politiĉki program osim modernizacije, demokratizacije i veze sa Evropskom zajednicom [...] Bio sam protiv secesionizma od samog poĉetka. Mislio sam da je Jugoslavija ideja koja ima smisla.‖ *** Dvadeset godina nakon nestanka druge Jugoslavije i skoro godinu dana nakon smrti poslednjeg saveznog premijera Ante Markovića, vredno je da se podsetimo i da, mada koliko zvuĉalo banalno istraţivaĉima koji se bave istorijom Jugoslavije, da je alternativa postojala, bila moguća i da sledstveno time – raspad nije bio neminovan, predodreĊen, niti da su Jugoslavija ili jugoslovenstvo bili ‗veštaĉka tvorevina‘. Hiljade Jugoslovena su pre samog raspada masovno protestirali protiv ratova i nacionalistiĉke histerije. Na fotografijama Milomira Kovaĉevića, fotografa iz Sarajeva koji danas ţivi u Parizu, iz perioda 1990-1992, koji supoĉetkom ove godine bili izloţeni u Umjetniĉkoj galeriji BIH u okviru izloţbe ―Ţeljeli smo samo mir (Sarajevska sjećanja)‖, vide se stotine obiĉnih graĊana sa jugoslovenskim zastavama, titovim slikama i transparentima: Narodi svih republika, uozbiljite se!, Primitivci svih nacija, jebite se!, Ţivjećemo zajedno, Primitivci iz skupštine GO HOME u svoja sela, Radnici-da, ratnici-ne!, Ua nacionalisti!!!, Za Jugoslaviju, Mir brate mir. U istom periodu, u Beogradu Civilni pokret otpora i Centar za antiratne akcije organizirali su sliĉne protestne inicijative – kao uliĉni performans Crni flor i protest o Solidarnosti sa graĊanima Dubrovnika. Federalne, multi-nacionalne zajednice su uvek ‗osuĊene‘ na promenu, na samoispitivanje – u britanskom kontekstu, na primer, Škotska je dobila veću autonomiju i Parlament tek 1999 godine, a debate o tome šta znaĉi biti Britanac i kako definirati «Britishness» su još uvek 116
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
prisutne u medijima. Vizionarstvo UJDI-jevih ideja i inicijativa su posebno vidljivi danas, u kontekstu evropeizacije regije i debatama o nuţnoj reformi vladajućeg predatorskog kapitalizma i odumiranju socijalne drţave. Jugoslovensko iskustvo sa samoupravljanjem, fermentacija ljeviĉarskih ideja unutar Praxisa i graĊansko-liberalnih unutar UJDI-ja, mogu ponuditi solidnu osnovu za regionalno promišljanje o novom poretku, ako ne i radikalni raskid sa klasiĉnim zapadnim tipom neoliberalnog kapitalizma. Kako bi bolje uvideli i razumeli našu aktuelnu poziciju i stanje, ponekad je dovoljno vratiti se idealima i stvarima kojima smo se stremili dvadeset godina ranije : «Mi se borimo PROTIV : Partijske drţave i njenih nekontrolisanih aparata vlasti, Formiranje ‗paralelnih‘ oruţanih formacija, Nasilnog nadmetanja odluka mimo i protiv parlamentarne procedure, Podstrekavanje verske i nacionalne iskljuĉivosti, mrţnje i nasilja, Vladanje pomoću straha i osvetoljubivosti, pljaĉke i korupcije, Neodgovornog ponašanja vlade ili opozicije…» 1 Nebojša Popov, ―Kako spreĉiti totalni rat‖, u: Gajo Sekulić, Individuum i nasilje (Sarajevo: Rabic, 2006), str. 223-231. Sabrina Ramet isto tako poziva se na biblijsku priću o Vavilonu u njenoj knjizi Balkan Babel: the Disintegration of Yugoslavia from the Death of Tito to the Fall of Milošević. U sferi popularne kulture, slovenaĉki bend Miladojka Youneed dao je naslov ―Bloodylon‖ njihovom albumu iz 1990 godine. 2 Jasna Dragović-Soso, ―Why Did Yugoslavia Disintegrate? An Overview of Contending Explanations‖, Lenard J. Cohen and Jasna Dragović-Soso (eds.), State Collapse in South-Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia‘s Disintegration (Purdue University Press, 2008), str. 28.
117
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA 3 Rada Iveković, ―Za Radmilu, Biljanu i Marušu, 26.6.1991 Paris‖, u: Biljana Jovanović, Maruša Krese, Radmila Lazić, Rada Iveković, Vjetar ide na jug i obrće se na sjever (Belgrade: Radio B92, 1994), str. 17. 4 Alexander J. Motyl, ‗Thinking about Empire‘, u: Karen Barkey and Mark von Hagen (eds.), After Empire: Multiethnic Societies and Nation-Building (Perseus, 1997), str. 21. 5 Francine Friedman, The Bosnian Muslims: Denial of a Nation (Boulder: Westview Press, 1996), str. 146. 6 Steven L. Burg, Conflict and Cohesion in Socialist Yugoslavia: Political Decision Making Since 1966 (Princeton: Princeton University Press, 1983), str. 49-50. 7 Bora Kuzmanović, ―Social distance towards individual nations (ethnic distance)‖ u: Mladen Lazić (ed), Society in Crisis — Yugoslavia in the Early ‗90s (Belgrade: Filip Višnjić, 1995), str. 242. 8 Sabrina Ramet, Nationalism and Federalism in Yugoslavia 1962-1991 (Bloomington: Indiana University Press, 1992), str.16. 9 Videti: ―Europeanisation of Citizenship in the Successor States of the Former Yugoslavia‖ (CITSEE) . 10 Gary K. Bertsch, Nation-Building in Yugoslavia: A Study of Political Integration and Attitudinal Consensus (Sage Publications, 1971), str.24. 11 Sergej Flere, ―VojvoĊanska omladina, jugoslovenstvo i stavovi prema etnosu‖, Ideje —ĉasopis za teoriju suvremenog društva 2-3 (1987), str.152. 12 Andrew B. Wachtel, Making a Nation, Breaking a Nation: Literature and Cultural Politics inYugoslavia (Stanford University Press, 1998), str. 196. 13 Ana Dević, ―Anti-War Initiative and the Un-Making of Civic Identities in the Former Yugoslav Republics‖, Journal of Historical Sociology 10/2 (1997), str. 127-156. 14 Slobodan Stanković, ―Yugoslavia‘s Census — Final Results‖, Radio Free EuropeBackground Report, 10 mart 1982, Open Society Archive (digitalni arhiv). 118
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
15 Sergej Flere, ―VojvoĊanska omladina, jugoslovenstvo i stavovi prema etnosu‖, Ideje —ĉasopis za teoriju suvremenog društva 2-3 (1987), str.158. 16 Nikola Dugandţija, Jugoslavenstvo (Beograd: NIRO Mladost, 1985), str.8. 17 Maksim Korać, ―Jugosloveni su nacija‖, Omladinski pokret (mart 1987), str.7. 18 Na primer : Predrag Matvejević, Jugoslavenstvo danas: pitanja kulture (reprint) (Belgrade: MVTC, 2003); Nikola Dugandţija, Jugoslavenstvo (Beograd: NIRO Mladost, 1985); Dr. Prvoslav Ralić, Jugoslovenstvo danas i ovde (Beograd: OOUR Borba, 1986); Dušan Iĉević,Jugoslovenstvo i jugoslovenska nacija (Beograd: IRO Nauĉna knjiga, 1989). 19 Dusko Sekulic, Garth Massey and Randy Hodson. ‗Who Were the Yugoslavs? Failed Sources of a Common Identity in the Former Yugoslavia‘, American Sociological Review 59 (1994), str. 83-97. 20 Predrag Matvejević, Jugoslavenstvo danas: pitanja kulture (reprint) (Belgrade: MVTC, 2003), str. 5. 21 Branko Horvat, ―Uvodna rijeĉ‖, Republika 1/1 (March 1989), str.1. 22 Nebojša Popov, ―Vojno ili civilno rešenje jugoslovenske krize‖, in Gajo Sekulić, Individuum i nasilje (Sarajevo: Rabic, 2006), str. 223 23 Ibid. str.299. 24 Ljubomir Cuculovski, "Svedovštva i komentari" (Skopje: Kultura, 1999), str.208. 25 ―Kojim putem do novog ustava?‖, Republika 1/3 (July 1989), p. 5. 26 Ibid. 27 ―Intervju: Dr. Gajo Sekulić: Ĉine nas taocima nacija‖, Cincari narod koji nestaje, ili narod koji opstaje… U oĉima Vizantijaca su bili « unutrašnji varvari », Otomanima poštovani sagovornici. U nacionalnoj utakmici zapoĉetoj sredinom XIX veka, Cincari su jedini narod koji je ostao bez sopstvene draţve. Bili su stoĉari, kirajdţije, zanatlije i trgovci, bankari, graditelji… Njihova zemlja liĉi na ĉudesan arhipelag na raskršću grĉkog, albanskog 119
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA i slovenskog sveta. A nacionalna avantura u koju su se neki od njih, uz podršku Rumunije, upustili 1864. godine, podićiće mnogo prašine. Njihovo prisustvo istorija po prvi put beleţi 984. godine. Potom su podigli rakošne gradove, meĊu kojma se slavno Moskopolje I danas ĉuva kao memorija u genetskom kodu svakog Cincara. No, posle balkanskih ratova i podele Evropske Turske, 1913. nestaju sa politiĉke scene. Više ih niko ne pominje. Ali na izneanaĊenje mnogih, Cincari nisu nestali. Bar ne sasvim. Krajem 1980-tih godina, ovaj stari autohtoni narod, neolatinskog jezika, vraća se na javnu scenu u svim balkanskim zemljama, pokazujući vitalnost svog jezika, kulture, tradicije, ali i sposbnost prilagoĊavanja novim evropskim vrednostima. Umesto da ispisuje hroniku nagoveštenog poraza, poglavilja koja je N. Trifon posvetio lutanjima Cincara kroz istoriju Balkana, teţe uspostavljanju genealogije poraza. Ove zajednice, koje su se izdovojile u regionu njihovim jezikom i društveno-ekonomskim profilom, pokretljivošću i dinamizmom, kao da nisu nikada ţelele da se sjedine u posebnu naciju. Što je još zanimljivije u balkanskom kontexstu, njhovi pripadnici nisu oklevali da investiraju « druge » nacije, ne odustajući pridom od negovanja sopstvene razliĉitosti. Ova razlika i danas stavra glavobolju i ponovo otvara mnoga pitanja na planu identiteta. Doktor linvistike (Pariz, 1983), autor mnogih radova o bivšim komunistiĉsim zemljama Nikola Trifon (Ĉomu) ţivi i radi u Francuskoj gde saraĊuje sa redakcijom ĉasopisa Au sud de l‘Est (Na jugu istoka) i on-line dnevnika Courrier des Balkans. RoĊen je Bukureštu 1949. godine, njegov otac u Sofiji, deda u Malovištu. Njegova supruga, Kristina, roĊena Papassima, likovni umetnik, takoĊe je roĊena u Bukureštu, njen otac u Malovištu. Zajedno sa istorićarem Matej Kasaku, ove godine će u Parizu, u izdanju Non Lieu, objaviti knjigu
120
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Branko Ćopić ( 1915-1984) Najpopularniji i najĉitaniji domaći posleratni pisac Branko Ćopić roĊen je 1.januara 1915.godine u Hašanima, kod Bosanske Krupe. Rano je ostao bez oca i detinjstvo je proveo sa majkom, stricem Nidţom i deda Radom, za koga je bio posebno emotivno vezan. ―…Zahvaljujući stricu Nidţi, preda mnom se prvi put otvorio bogati svijet koji je stvorila narodna mašta. Moj djed Rade bio je neobiĉan ĉovjek. Njegov zaĉarani svijet, sav satkan od bajki i maštanja… predstavlja osnovnu riznicu svih mojih pravih literarnih motiva‖. (B. Ćopić) Završio je filozofski fakultet u Beogradu 1940.godine.Za vreme studiranja objavljivao je priĉe u ―Politici‖. Drugi svetski rat proveo je u partizanima, gde je napisao i objavio zbirku pesama ―Ognjeno raĊanje domovine‖ i ―Priĉe partizanke‖. Posle rata postaje profesionalni pisac i ţivi u Beogradu, u istoj zgradi sa Desankom Maksimović. Bio je omiljeni deĉji pisac i rado je odlazio na gostovanja širom drţave druţeći se sa svojim ĉitaocima. Sećam se jedne od svojih prvih deĉjih knjiga – pripovetke ―U svetu medveda i leptirova‖, koju je Branko napisao još 1940.godine, i kratke pesmice ―Lijin oglas‖: U gustoj travi nadomak rijeke, Kraj neke staze uske, Našla sam sinoć u sami suton Pero gospoĊe Guske. Neka se guska u šumu svrati Da joj ga tetka vrati. Sastanak u pet sati. Branko Ćopić je napisao preko trideset knjiga za decu, pesme, pripovetke, romane ―Orlovi rano lete‖, ―Magareće godine‖, ―Slavno vojevanje‖…Jedna od najboljih deĉijih knjiga je njegova ―Jeţeva kućica‖… 121
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Pored deĉje, Branko se uspešno bavio i knjiţevnošću za odrasle; na svoj specifiĉan naĉin doĉarao nam je mentalitet i humor ljudi iz Bosanske krajine, dogaĊaje iz narodnooslobodilaĉke borbe ( ―Prolom, ―Gluvi barut‖, ―Ne tuguj bronzana straţo‖, ―Osma ofanziva‖, ―Doţivljaji Nikoletine Bursaća‖….) ―Pjesma mrtvih proletera‖ – recituje Branko Ćopić NINovu nagradu dobio je 1958.godine, za roman ―Ne tuguj, bronzana straţo‖, a od 1968.godine bio je ĉlan SANU. 1970.godine objavio je svoju najbolju knjigu pripovedaka ―Bašta sljezove boje‖, knjigu sećanja. Od 1951.godine bio je u braku sa Bogdankom-Cicom, lekarom-pedijatrom. 26.marta 1984.godine Branko Ćopić je izvršio samoubistvo skokom sa Brankovog mosta, na savski kej. Svojoj supruzi ostavio je oproštajnu poruku : ―Branko Ćopić. Sam je kriv za svoju smrt. Vadili su ga iz govana mnogi dobri drugovi pa nije pomoglo. Bio je tu i Hektor, ambasador iz Meksika, sada je u Turskoj, i Selim Numić, i Ratko Novaković, i Cica, bog je ubio dabogda! I njegovi brojni ĉitaoci, ali ništa nije pomoglo. Pomozite joj da preţivi ovu moju bruku i sramotu, ako je ikako moguće. Zbogom lijepi i strašni ţivote! Mart mjesec, 1984.godine. Branko Ćopić.‖
December 1st, 2011Jelena Kostić Ante Marković – poslednji predsednik vlade Jugoslavije ( 1924 – 2011 ) http://www.svetnauke.org/10255-ante-markovic-poslednji-predsednikvlade-jugoslavije Home > Ekonomija > „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i poloţajem daleke periferije u Evropi.― Ante Marković je roĊen 25. novembra 1924. godine u Konjicu u Bosni i Hercegovini, a školovao se u Dubrovniku i Zagrebu. Diplomirao je 122
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
1954. godine na Tehniĉkom fakultetu u Zagrebu. Po obrazovanju je bio inţenjer, a po ţivotnom opredeljenju – privrednik. Bio je uĉesnik je NOB-a od 1941. godine i dugogodišnji direktor firme „Rade Konĉar― u Zagrebu. Istovremeno je obavljao visoke funkcije u partijskim strukturama. Za predsednika Saveznog izvršnog veća (SIV) izabran je 15. marta 1989. godine i na toj funkciji je ostao do 7. oktobra 1991. godine, kada su Hrvatska i Slovenija proglasile samostalnost, nakon ĉega se SFR Jugoslavija praktiĉno raspala. Poslednji predsednik savezne Vlade jugoslovenske federacije umro je 28. novembra 2011. godine u 88. godini ţivota. Kao predsednik SIV-a oborio je inflaciju i otpoĉeo snaţne reforme kojima je nastojao da Jugoslaviju uvede u Evropsku zajednicu. U martu 1989. godine, kada je preuzeo funkciju predsednika savezne vlade, suoĉio se sa teškom situacijom. Zemlja je imala veliku inflaciju i nisku produktivnost. Jugoslavija se raspadala, nacionalizam je narastao. Tada je bilo neophodno uĉiniti znaĉajne poteze u ekonomiji i Marković je pokazao odluĉnost da to uĉini. Pokušao je da uvede „kapitalizam sa ljudskim likom― u SFRJ i shodno tome, zapoĉeo promene ekonomskog, a time i politiĉkog sistema. Prvi je na Balkanu menjao komunizam i krenuo u tranziciju. Zalagao se za oĉuvanje ekonomskog sistema i privrede Jugoslavije makar i u okviru „labave― konfederacije. U suprotnom, tvrdio je da će doći do propasti ĉitavog sistema, i da će narod zapasti u jako tešku situaciju. Od marta do decembra 1989. godine SIV je predloţio, a savezna Skupština usvojila niz reformskih zakona kojima je otvoreno trţište novca, kapitala i radne snage. Sprovedena je deregulacija i u oktobru 1989. godine oko 90 odsto uvoza je liberalizovano. MMF je obećao da će, ukoliko ove reforme budu uspešno sprovedene, odobriti kredit Jugoslaviji. Osnova Markovićevog reformskog programa bili su odnos dinara i marke u odnosu sedam prema jedan, zamrzavanje cena elektriĉne energije, crnih i obojenih metala, kao i zamrzavanje drţavnih plata. Tim je reformama zaustavio inflaciju i obezbedio brzo i znaĉajno, 123
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA mada kratkotrajno, poboljšanje ţivotnog standarda, što ga je uĉinilo jednim od najpopularnijih politiĉara u SFR Jugoslaviji. Smatrao je da je za realizaciju programa reformi potrebno pet godina i da će dobrobit osetiti svi. U periodu dok je bio premijer, uspeo je da stabilizuje kurs dinara, da smanji inflaciju, a zapoĉeo je i privatizaciju, deljenjem deonica preduzeća radnicima. To razdoblje ostaje upamćeno kao poslednji period optimizma i nade u SFRJ. Iako Ante Marković nije bio opterećen nacionalizmom jer je poštovao ljude, njihovo znanje i rad, usled tadašnjih politiĉkih prilika, njegovi planovi su osujećeni. Politiĉari ga nisu podrţali. Kada se sredinom 90ih Ante Marković u Hrvatskoj suprotstavio nacionalizmu, nije više bio miljenik tamošnjih nacionalnih lidera. Na samom poĉetku Markovićevog mandata, na vlast su došli Slobodan Milošević u Srbiji, Franjo TuĊman u Hrvatskoj i Alija Izetbegović u Bosni i Hercegovini. Vlast pod kontrolom Slobodana Miloševića je sabotirala Markovićev program reformi, a savezna vlada je bila dodatno oslabljena separatistiĉkim pokretima u Sloveniji i Hrvatskoj. Ante Marković se drţao po strani u toku sukoba unutar raspadajućeg Saveza komunista Jugoslavije, ĉak je pokušavao i da posreduje u sukobima izmeĊu pojedinih jugoslovenskih republika, onih koje su se zalagale za konfederaciju i onih koje su insistirale na opstanku federacije. MeĊutim, njegovi napori nisu urodili plodom, iako su ih podrţale nove demokratske vlasti u Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Jugoslovenska narodna armija (JNA) je takoĊe bila protiv njega pa kontrolu nad njom i nad svim drugim polugama vlasti u federaciji nije imao. Rekao je i da ne odobrava ratni federalni budţet SFRJ. Sredinom 1990. godine, pred tadašnje višestranaĉke izbore, osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije. Savez reformskih snaga Jugoslavije je bila politiĉka partija koja je podrţavala njegove ekonomske reforme i zalagala se za evolutivnu reformu celokupnog društvenog i drţavnog ureĊenja SFRJ. Stranku nisu prihvatili reţimi ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj, pa su reformisti bili proganjani od strane nacionalista. Posle ţestokih napada u većini jugoslovenskih republika, 124
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
reformisti su pretrpeli poraz. Krajem 1991. godine, Marković je bio potpuno marginalizovan, što je rezultiralo njegovom ostavkom. Zbog raspada drţave, reforma Ante Markovića je propala. Markovićev program je propao, jer su republike trošile budţete kako su htele nezavisno od programa. Ne mogu istovremeno da postoje jedinstveno monetarno podruĉje i centralna banka s jedne strane, i suverene fiskalne politike po zemljama, s druge. Na konferenciji za novinare 20. decembra 1991. godine, Marković je „vratio mandat― graĊanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan drţavni organ kome bi se mogla podneti ostavka. Ekonomisti smatraju da su Markovićeve reforme bile „moderan program uvoĊenja SFR Jugoslavije u trţišnu ekonomiju―. Jugoslavija je u vreme Markovića mogla brzo da doĊe na vrata Evropske unije. Posle Markovićeve Vlade „reforme su vraćene unazad―.Nakon odlaska sa mesta poslednjeg premijera Jugoslavije, i njenog raspada, napustio je politiku. Od 1991. godine uglavnom je ţiveo u Gracu u Austriji i bavio se konsultantskim poslovima za velike firme i pojedine vlade. Više puta je uĉestvovao kao ekspert u komisijama za privatizaciju i sanaciju banaka u Kazahstanu i Makedoniji. Bavio se i problemima savremene ekonomske krize. Zbog budućnosti, a povodom odlaska Ante Markovića, treba istaći politiĉke uzroke i cenu brutalnog gušenja njegovog pokušaja reformi s kraja osamdesetih. Marković je u to vreme insistirao na modernizaciji, privatizaciji, liĉnoj inicijativi i odgovornosti i to je predstavljalo osnov njegovog optimizma i politike. Ante Marković je bio osuĊen na neuspeh zato što je u svojim naporima bio skoro sam, bez podrške intelektualne, politiĉke, ekonomske i kulturne elite. Tada je pobedilo povlaĉenje pred agresivnim nacionalizmom i ignorisanje ĉinjenice da će tek pokrenute ekonomske reforme propasti ako izostane politiĉka demokratizacija zemlje. Današnji odnos društva prema njegovoj politici i reformama predstavlja paradigmu naknadne pameti i propuštenih šansi. ________________________________________
125
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Redakcija: VREME Direktor: Stevan Ristić Pomoćnik direktora: Vojislav Milošević Finansijski direktor: Daniela Vesić Glavni urednik: Dragoljub Ţarković Odgovorni urednik: Filip Švarm Redakcija:Dejan Anastasijević, Aleksandar AnĊić (foto), Dimitrije Boarov, Slobodan Bubnjević, Sonja Ćirić, Zora Drĉelić, Jovan Dulović, Slobodan Georgijev, Jovana Gligorijević, Nebojša Grujiĉić (kultura), Andrej Ivanji (svet), Jelena Jorgaĉević, Zoja Jovanov, Tatjana Jovanović, Slobodan Kostić, Jasmina Lazić, Zoran Majdin, Radmilo Marković, Saša Marković, Ivana Milanović Hrašovec, Milovan Milenković, Milan Milošević, Teofil Panĉić, Saša Rakezić, Mirko Rudić, Tamara Skrozza, Zoran Stanojević, Tatjana Tagirov, Dragan Todorović, Tanja Topić, Momir Turudić, Biljana Vasić, Miloš Vasić, Marija Vidić, Ljubomir Ţivkov.
<< VREME | BR 911 | 19. JUN 2008. MOZAIK ________________________________________ POVRATAK LEPE BRENE > Poslednja Jugoslovenka jovana gligorijević, marija vidić LEPA BRENA JE PRVA, A MOŢDA I JEDINA OSOBA NA PROSTORIMA BIVŠE JUGOSLAVIJE KOJA JE DO KRAJA SHVATILA SVA PRAVILA ŠOU-BIZNISA. MUŠKARCI SU JE VOLELI JER JE PROTOTIP BALKANSKE LEPOTICE. ŢENE SU SE IDENTIFIKOVALE SA "NEŢNOM ŢENOM". DECA SU VOLELA BRENU ZBOG VESELIH I PEVLJIVIH, 126
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
"BRZOHVATAJUĆIH" HITOVA. DANAS, POSLE SVEGA, SVI VOLE BRENU JER JE SIMBOL JEDNOG VREMENA – KADA SMO SVI BILI SREĆNI, BEZBRIŢNI, Jedne pijane noći, poĉetkom osamdesetih, u sveĉanoj sali hotela "Taš", drusna plavokosa pevaĉica uzjahala je harmonikaša. Deset godina kasnije, u Sofiji, na gradski stadion Levski, iz helikoptera na kom je velikim crvenim slovima pisalo "Balkan", spustila se Lepa Brena, najveća, i dosad neprevaziĊena estradna zvezda Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. Godine 2000, cela Srbija gleda direktan prenos konferencije za novinare na kojoj Brena i njen suprug Slobodan Ţivojinović saopštavaju da su platili otkup svog nekoliko dana ranije otetog osmogodišnjeg sina. Ovih dana Fahreta JahićŢivojinović, ili Lepa Brena, uspešna poslovna ţena, vlasnica imperije Grand, najavljuje veliki muziĉki comeback. Ţena-fenomen, kojom se s podjednakim interesovanjem bave ţuta štampa i ozbiljne sociološke studije, krajem meseca objaviće novi album, i dokumentarni film o snimanju istog. Šuška se o objavljivanju Brenine autobiografije i o novom nastavku filma Hajde da se volimo. Ovo je njen ĉetvrti album od kraja devedesetih naovamo, ali prvi od raspada SFRJ koji je praćen snaţnom medijskom i marketinškom ofanzivom poput one iz vremena kada je bila na vrhuncu karijere. ĈAĈAK, ĈAĈAK: Prisećajući se Breninog poĉetka, njen prvi kompozitor Milutin Popović Zahar kaţe da ga je Vladimir Cvetković, tada slavni košarkaš, nazvao i ushićeno mu objasnio kako "ima neka pevaĉica koja skaĉe na goste i jaše harmonikaša u hotelu ‗Taš‘" i da on, Zahar, mora da je upozna. "Doveli je onako pospanu. Mrzovoljno mi je pruţila ruku, nije me ni pogledala. Ajde da ĉujem šta pevaju... Jeste to narodna pesma, al‘ nije Lepa Lukić, nema trilera. Jeste Abba, al‘ nije engleski. Vidim da nema vajde, nije to to. Imala je sluh, al‘ to nije bilo obraĊeno", opisuje Zahar za "Vreme" svoj prvi susret sa Brenom. 127
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Zahar je odmah prionuo na posao: ime Breninog pratećeg benda, Lira šou, promenio je u Slatki greh. Naredne mesece Brena je provela u Zaharovom novobeogradskom stanu, gde je uz pomoć njegove tadašnje supruge, pevaĉice Gordane Lazarević, usavršavala pevanje. "U poĉetku nisam znao da ću od nje napraviti nešto, ali već tad se videlo da ima harizmu. Imao sam veliku terasu i ljuljašku na njoj. Ona sedne da se ljulja, a sav komšiluk se postavi u redove kao u bioskopu i gleda u nju", priĉa Zahar dok kroz izlog jednog novobeogradskog kafića pokazuje blok solitera gde se nalazio njegov stan. Da je Brena neosporno harizmatiĉna liĉnost potvrĊuje Stanko Crnobrnja, reţiser poslednja dva nastavka filma Hajde da se volimo, opisujući nekoliko scena kojima je bio svedok: "Eksterijer. Noć. London. Prilaz kineskoj ĉetvrti. Dok hoda ulicom punom noćnih klubova, ka visokoj, plavoj devojci, u tankim, dugaĉkim štiklama i ultrakratkoj suknji, iz klubova se zaleću muškarci, izjavljuju ljubav, mašu, zviţde. Namontirani transseksualci sa uzbuĊenjem uzvikuju: ‗That‘s the way to go, girl!‘ Enterijer. Noć. Madrid. Flamenko bar. Profesionalne igraĉice flamenka u publici primećuju lepu, plavu devojku. Insistiraju da im se pridruţi na sceni. Devojka prvi put u ţivotu pleše flamenko i to na štiklama od dvanaest centimetara. Publika i profi igraĉice vrište od sreće." LEPA BRENA: Prvi nastupi;... ĆUTI, NASTAJE ĈAĈAK: "Pitao sam se kako mogu da napravim zvezdu od nedovršenog pevaĉa i koja je moja ciljna grupa", kaţe Zahar. "To je omladina koja sa sela hrli u grad i deca. Zato sam napravio pesmu Ĉaĉak, Ĉaĉak. To je magija, kad njih oĉaraš, završiš posao. To je formula. A sećam se kada sam krenuo za Kikindu, gde je trebalo da nastupaju Brena i Slatki greh. Imao sam samo jednu strofu pesme. Seo sam sa Cveletom u autobus i samo mi je sinulo. On me nešto pita, a ja kaţem: ‗Ćuti, Cvele!‘ Izvadio sam papirić i olovku i poĉeo da pišem." Do dolaska u Kikindu, završio je Ĉaĉak, Ĉaĉak. Istog popodneva Brena je nauĉila pesmu, a uveĉe je otpevala. Zahar se seća da su u tom restoranu sedeli neki Italijani: "Peva ona one Abbe, niko je ne 128
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
konstatuje, svi jedu. Krene Ĉaĉak, svi u nju! Italijani zinuli, konobari stali, pospuštali posluţavnike." .. Nedugo potom, Zahar vodi Brenu i Slatki greh na "Hit paradu" u Dom sindikata. "Imala je samo jedne pantalone, neke plave, do ĉlanaka. U tome je došla na paradu. Izlaze na binu Lepa Lukić, Zorica Brunclik, Toma Zdravković, sve kvalitetni pevaĉi. Onda se pojavimo Brena i ja sa malim orkestrom. Svi se smeju, muziĉari dobacuju, publika u šoku. Novinari govore da mi je to kraj karijere, a ja dobacujem: ‗Pišite, Brena je hidrogenska bomba!‘ Normalno, nismo dobili nagradu, al‘ su ljudi izlazili iz Doma sindikata i pevali Ĉaĉak, Ĉaĉak." .Iz manjih hotela, Lepa Brena i Slatki greh prešli su u hotel Jugoslavija, u to vreme najekskluzivnije mesto za nastupe te vrste. U isto vreme snimaju i prvu ploĉu za PGP RTB.Ĉaĉak postaje hit, ali ne ide baš sve glatko. Snimak pomenute "Hit parade" emitovan je na Televiziji Beograd, ali je u montaţi iseĉen Brenin nastup. Zašto, objasnila je sama u jednom intervjuu: "Sve pevaĉice bile su ‗uredno‘ obuĉene, u dugim, sveĉanim haljinama, osim mene. Došla sam u bermudama koje sam sašila sa svojom majkom, leĊa su mi bila gola, a majica mi je jedva prekrivala grudi. Uglavnom, zbog te ‗nepristojne‘ garderobe isekli su me iz emisije. Bila sam jedina koju nisu prikazali." Snimak nastupa na "Hit paradi" ipak je dospeo na televiziju, ali kao predmet sprdnje. Aludirajući na Breninu visinu i tadašnju teţinu, Milovan Ilić Minimaks u emisiji "Preteţno vedro" u nekoliko navrata prikazuje snimak zgrade koja se ruši, a odmah potom iseĉeni snimak sa "Hit parade". "Minimaks je sa mnom hteo da se sprda, ĉak i na raĉun moje dikcije jer tada nisam znala da pravilno izgovaram ‗ĉ‘ i ‗ć‘. Praktiĉno, ismejao me je, zezao se na moj raĉun, uveren da sam netalentovana i da sam ‗nula‘. Kad tamo, upravo tom njegovom ‗TV humoreskom‘ poĉeo je moj veliki, nezadrţivi medijski uspon. Njegova neslana šala brzo se okrenula u moju korist", ispriĉala je kasnije Brena. Minimaks nastavlja da pravi priloge o Breni u svojim radijskim i televizijskim emisijama, i uz njen nadimak dodaje epitet "lepa". 129
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Ispostavlja se da je reakcija publike bila sasvim suprotna od one koju je Minimaks hteo da postigne, jer je njegovo ismevanje zapravo bilo najbolja reklama za mladu pevaĉicu. Minimaks shvata da je pravo vreme da je dovede u emisiju. Posle toga, i zvaniĉno, zvezda je roĊena, a "brenomanija" uzima sve više maha. "U trenutku kada se Brena pojavila, poklopilo se nekoliko stvari koje su pomogle da ona postane toliko popularna", kaţe za "Vreme" Milena Dragićević-Šešić, teoretiĉarka kulture i medija: "Nastajali su osloboĊeni mediji koji su sada smeli da puštaju i tu vrstu muzike, ogromno trţište SFRJ sa svojim kapitalom... Imate i gastarbajtere koji su već stekli nekakav kapital i imaju potrebu za muzikom koja će vizuelno odgovarati onome što nude nemaĉki komercijalni kanali, u isto vreme sadrţavati i ono što ih asocira na zaviĉaj. Konaĉno, bila je potrebna ogromna doza humora koji je Brena posedovala. Ona je imala razliĉite elemente: bila je devojĉica, zavodnica, naivka – zadovoljavala je sve nivoe publike." Na prvom albumu, snimljenom 1981. godine, naslovna pesma Ĉaĉak, Ĉaĉak bila je najveći hit. Sledeće, 1982, Lepa Brena i Slatki greh, ponovo u saradnji sa Zaharom, izdaju drugi album, na kom su pesme koje se i dan-danas slušaju: Mile voli disko, Duge noge, Dama iz Londona... Album je prodat u fantastiĉnih 780.000 primeraka, a prema reĉima Saše Popovića, voĊe benda, izvoĊaĉki honorar bio je 1,36 miliona maraka. Brena te godine drastiĉno menja imidţ: doteruje liniju, zaštitni znak postaju joj šortsevi i mini suknje, a oĉigledno je i da je više truda ulagala u scenski nastup. TakoĊe, u njenim gostovanjima na televiziji primetno je da radi na sebi: umesto razigrane devojĉice gledaoci vide odmerenu i pristojnu, a ipak veselu mladu ţenu. "Brena je uvek bila pametna ţena, koja je volela uspeh i bila spremna da mnogo radi na sebi", tvrdi Zahar. I Stanko Crnobrnja je se seća kao lojalne, profesionalne, disciplinovane, koncentrisane, ali u isto vreme duhovite osobe koja voli da priĉa viceve, voli kinesku hranu, pametne horoskope, vedru muziku i elegantan nakit. 130
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Takav imidţ na trenutak je ugrozila jedna, sada već legendarna epizoda: ĉasopis "Osmica" objavio je na naslovnoj strani Breninu sliku na kojoj se vrlo eksplicitno, ispod komada tkanine koji je imala na sebi vide grudi. Brena se branila da joj tako nešto nije bila namera, krivila je reflektore i fotografa koji je zloupotrebio situaciju. Ĉak je ponudila da otkupi ceo tiraţ kako slika ne bi otišla u javnost. Nije vredelo. Taj broj "Osmice" preko noći je rasprodat u 600.000 primeraka. Uprkos, a moţda i zahvaljujući ovom skandalu, Brenina karijera u narednim godinama nezadrţivo napreduje. Iako nije uspela da pobedi na nacionalnom takmiĉenju za Pesmu Evrovizije, maksi singl sa pesmom Sitnije, Cile te 1984. godine prodat je u 800.000 primeraka. Naredni album Bato, Bato obara sve rekorde tiraţom od milion i sto hiljada primeraka. Tada je već prekinula saradnju sa Milutinom Popovićem Zaharom, i dala poverenje menadţeru Raki Đokiću, relativno nepoznatom ali perspektivnom direktoru tadašnje Estrade "Kikinda", koji postaje njihov novi menadţer i izvršni producent. Ova saradnja potrajaće do Rakine smrti, 1993. godine, dogaĊaja koji Brena i dan-danas istiĉe kao najtragiĉniji u ţivotu. Pod Đokićevim nadzorom, hitovi Bosanac, Igraj Boro moje oro, Moj je lola zvezdarokenrola, Deĉko mi je školarac i Recite mu da ga volim uĉinili su da album Bato,Bato bude najprodavaniji u Breninoj karijeri. ŢIVELA JUGOSLAVIJA: Lepa Brena i Slatki greh 1985. postaju prvi narodnjaci koji su ušli u Sava centar: 17 veĉeri zaredom sviraju za 70.000 ljudi. Iste godine na koncertu u Mostaru, na velikom gradskom stadionu, 25.000 ljudi kliĉe: "Mi smo Brenini, Brena je naša." Ogromna popularnost prevazilazi granice SFRJ: umesto planiranog nastupa u jednoj sali u Temišvaru, organizatori odluĉuju da koncert bude odrţan na stadionu, ĉija je rekordna poseta do tada bila 30.000 ljudi. Breninom koncertu prisustvovalo je 50.000 oboţavalaca. Odatle je i legendarni snimak gde Brena stoji na kranu iznad stadiona, a desetine hiljada Rumuna sa njom na ĉistom srpskohrvatskom pevaju Ţivela Jugoslavija, proizvod obnovljene saradnje sa Zaharom. 131
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Lepa Brena se oprobala i na filmu. Prvo pojavljivanje imala je u Tesnoj koţi Miće Miloševića, inaĉe najgledanijem u bivšoj Jugoslaviji, gde je otpevala dve pesme. Ali, epizodna uloga u komediji bila je daleko manje od onoga što je imala da ponudi. Raka Đokić angaţuje istu ekipu koja je pravila Tesnu koţu i nastaje film Nema problema, ĉiji je glavni cilj bio promocija Brene i Slatkog greha. MeĊutim, kada se pomenu Brena i film, i danas je svima prva asocijacija trilogijaHajde da se volimo, u kojoj Brena igra samu sebe. Prvi put kod nas, za potrebe filma, snimljeni su atraktivni, visokobudţetni spotovi, koji su se kasnije emitovali nezavisno od filma. Spot za pesmu Hajde da se volimo, uraĊen je u dve verzije. Prva je snimljena u Dubrovniku, a druga, otpevana na engleskom jeziku, uraĊena je u Londonu. I sam film sniman je na fantastiĉnom broju lokacija: Budva, Lopud, Korĉula, Zagreb, Sofija, Madrid, London, Istanbul, Najrobi, Majami. Reakcija publike bila je, malo je reći, fascinantna. Opisujući masovnu histeriju za Brenom, Stanko Crnobrnja, koji je reţirao poslednja dva nastavka, priseća se da je interesovanje bilo toliko da su video-klubovi ove filmove izdavali na sat, a ne na dan. POSLEDNJI LET: Brena ţivi ameriĉki san, a Jugoslavija svoje poslednje godine: "Tih godina celo društvo ţelelo je da ţivi iluziju veselosti: oni na Zapadu rade, crnĉe, svuda kriza, ali se zaboravlja da su i kod nas bile grupe za struju i da se ĉekalo u redovima za deterdţent i kafu. Danas u kolektivnom sećanju to ne postoji. A ipak je to vreme nosilo zametak onoga što je kulminiralo devedesetih", smatra Šešićeva. Krajem osamdesetih Brena je neprikosnovena zvezda jugoslovenske estrade. Potvrda tog statusa, a po mnogima kruna njene celokupne karijere stigla je u avgustu 1990. godine. Višemeseĉna turneja završena je koncertom u Bugarskoj, gde se odigralo sad već legendarno spuštanje helikopterom na stadion Levski. Teško da bi neko mogao da zaboravi: Brena u kratkoj crnoj haljini sa zlatnim ukrasima, raspuštene kose, na vratolomno visokim štiklama izlazi iz helikoptera. Slatki greh je već na bini i svira. Brena optrĉava stadion, penje se na binu i jedva primetno 132
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
zadihana poĉinje: "Malo selo, zelen lug, kraj Morave disko klub...". Kao u transu, 85.000 Bugara sa njom peva Mile voli disko. Na premijeri filma Hajde da se volimo, Brena je upoznala tenisera Bobu Ţivojinovića, za kog će se udati 1991. godine. Udaja za Bobu poklopila se sa poĉetkom rata. To je ujedno bio i poĉetak kraja Lepe Brene, onakve kakvu je pamtimo. S Bobom odlazi u Ameriku, gde u maju 1992. godine raĊa sina Stefana Emeralda. Nekoliko dana nakon poroĊaja, sa Bobom i detetom vraća se u zemlju. To je bio poslednji let JAT-a na redovnoj liniji Njujork–Beograd pre nego što su uvedene sankcije. Tokom rata, kao i o mnogim javnim liĉnostima, i o Breni su se raspredale razne glasine o tome na ĉijoj je strani. Naravno, nijedna od njih nije bila taĉna. "Ne mislim da je došlo do pada njene popularnosti, ali su došle druge zvezde. Neko ko je pevao ‗od Vardara do Triglava‘ nije zgodna nacionalistiĉka ikona. Ali to ne umanjuje njenu popularnost. Bilo je teško opstati u tim vremenima, ali je kroz posao prevazišla ono što bi za neke druge bilo smrtna presuda", kaţe Šešićeva. Devedesetih godina snimila je još tri albuma, ali se danas samo najzagriţeniji fanovi sećaju tih pesama. Donekle bi se mogao izdvojiti hit Ja nemam drugi dom iz 1994. godine koji je, prema Breninim tvrdnjama, posvećen muţu i sinu, ali su mnogi u njemu prepoznali i drugaĉiju simboliku. Jedan od poslednjih "trenutaka za pamćenje" u njenoj karijeri jeste koncert na Tašmajdanu kada je Brena hit Okrećeš mi leĊaotpevala prikaĉena za petnaestak metara visoku sajlu. Trţiste se raspalo jer zemlja kojoj je, i o kojoj je pevala više nije postojala. Poklapanje raspada Jugoslavije sa padom Brenine popularnosti još jedno je svedoĉanstvo u prilog tezi da je ova ţena za mnoge bila jedan od simbola jugoslovenstva ili, kako Zahar kaţe, "poslednji stub bratstva i jedinstva". Ipak, Brena nije sebi dozvolila da propadne. Još jednom potvrdivši ono što svi koji su sa njom saraĊivali istiĉu – da je izuzetno pametna i sposobna ţena – nije sedela skrštenih ruku. Odlazak sa estrade iskoristila je prvo da bi se posvetila porodici, a potom i razvijanju porodiĉnog biznisa. Povremeno se pojavi na TV 133
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Pink-u, najĉešće u svom Grand šou, ali su ti nastupi paţljivo dozirani, uglavnom oko Nove godine ili u nekoj drugoj, specijalnoj prilici. DOBRO JUTRO, ĈARŠIJO: Kako je Brena postala i ostala najveća zvezda velike Jugoslavije? "Brena je prva estradna liĉnost koja je prevela novokomponovanu narodnu muziku iz sela u urbanu sredinu. Ona je i prva na kojoj je primenjena marketinška taktika, koja nije tipiĉna za neofolk već za garaţni rok. TakoĊe, prva je privukla na koncerte ljude koji nisu bili slušaoci neofolk muzike. Na drugim folk koncertima, kada su anketari razgovarali sa posetiocima, niko se nije izvinjavao što je tu i što sluša takvu muziku, a na Breninim koncertima ljudi su se sakrivali, govorili da su se sluĉajno tu zatekli, da su sluĉajno dobili kartu...", kaţe Milena Dragićević-Šešić. Primenivši proverenu "dobro jutro ĉaršijo na ĉetiri strane" formulu, nije mogla da ne uspe. Intelektualni snobovi zamerali su joj na širenju kiĉa i neukusa. Dţabe. Kiĉ i jeste bio karta na koju je ona igrala i vrlo svesno i obilato koristila. Definitivno, prva je, a moţda zasad i jedina na ovim prostorima do kraja shvatila sva pravila šou-biznisa. Lepa Brena bila je lik koji je Fahreta Jahić kreirala i uspešno ga glumi gotovo tri decenije. I ona sama u intervjuima koje daje poslednjih godina pravi razliku izmeĊu sebe i Brene. O ovoj drugoj ĉesto govori u trećem licu. Nedavno je, opisujući album koji ovog meseca treba da izaĊe, rekla: "To će biti ono što ja mislim da Lepa Brena treba da bude u XXI veku." Amerikanci, koji su šou-biznis izmislili, imaju svoje ikone, Ester Vilijams, Merilin Monro, Madonu... Mi smo imali Brenu koja je bila pomalo od svake. U zavisnosti od prilike, ona je i nešto poput Bond devojke, Ĉarlijevog anĊela, Modesti Blejz i, uopšte, svakog ţenskog lika koji je ostavio traga u popularnoj kulturi. Ko u to ne veruje, nek pogleda Hajde da se volimo, i videće Brenu kako lako poput vidre skaĉe u more, mlati negativce, pa u najţenstvenijim toaletama koje se mogu zamisliti peva i igra ostavljajući bez daha sve oko sebe. 134
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Muškarci su je voleli jer je prototip balkanske lepotice, visoka, dugonoga, a opet sa malo salceta tu i tamo (uglavnom tamo "gde treba"). Ţene su se identifikovale sa "neţnom ţenom", ĉija lepota spava u srcu, "a ne u telu, a ne u kosi". U ono vreme "vladajuća", radniĉka klasa, mahom oni koji su sa sela došli u grad, prepoznavali su se u stihovima "harmonika svira disko", "kaţe meni lane moje, opanci ti lepo stoje, haljine ti tanke k‘o u varošanke". Deca su volela Brenu zbog veselih i pevljivih, "brzohvatajućih" hitova. Devojĉice su u njoj prepoznavale ono zbog ĉega su volele barbike: dugonogu plavušu u šljaštećim krpicama u kakve bi obukle svoje lutke. Danas, svi vole Brenu jer je simbol jednog vremena, koje niti je tako davno prošlo, niti je bilo tako sjajno, ali su ga sve strahote koje su se u meĊuvremenu dogodile zatrpale duboko u sećanje, kao poslednji trenutak pred katastrofu, kada smo svi bili srećni, bezbriţni, visoki i plavi. Baš kao Brena. Breni se moţe zameriti zbog kiĉa, šunda, tekstova na ivici dobrog ukusa, ali sve te primedbe padaju u vodu ako se kao prva premisa uzme da nikada nije imala nameru da bude umetnica, već pre svega zabavljaĉica. Još jedno je neosporno: sve što ima Fahreta Jahić-Ţivojinović zaradila je svojim rukama. Zlobnici bi dodali – i nogama. Moţda. Ali, kakve su to noge!
FUDBAL21:00, 08.05.2013Autor: Nedeljnik DŢEVAD PREKAZI: Beograd je moj grad! U Juţnoj Mitrovicu zapaljena mu je kuća, nije mogao da ode ni na sahranu najboljem prijatelju. "Moja vera je Ĉe Gevera. Za dobrobit ĉoveĉanstva", odgovara Prekazi koji sve beogradske ulice zove starim imenima, dok mu na telefonu zvoni Internacionala Sastanak sa Dţevadom Prekazijem u Ulici sedmog jula, mada ova centralna 135
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA beogradska ulica već dvadeset godina nosi svoje pravo ime Kralja Petra. Ne zove je tako, kaţe, zbog ideologije. Više je stvar navike. "Ja znam Sedmog jula, Kralja Petra ne znam. Nije trebalo da se promene imena svih tih ulica. Ja znam kako sam ih zvao, i kad mi danas neko kaţe za neku ulicu, ja pitam kako se ranije zvala. Nema to veze s ideologijom", kaţe nekadašnji igraĉ Partizana u intervjuu za novi broj Nedeljnika! Na mobilnom telefonu zvoni mu Internacionala. Prekazi je jedan od onih albanskih fudbalera koji su na talasu bratstva i jedinstva naroda i narodnosti postao jugoslovenska fudbalska ikona. Nije jedan od onih albanskih fudbalera koji su se s te pozicije na talasu "nove geopolitiĉke realnosti Balkana" vratili na Kosovo da sprovode fudbalski separatizam u nepriznatom savezu Kosova... Odluĉio je da s porodicom ţivi u svojoj zemlji, u svom Beogradu. Ulicama svog Beograda ne zna imena, ulice svoje rodne Kosovske Mitrovice više uopšte ne poznaje. Nije tamo bio više od petnaest godina. Sa Dţevadom Prekazijem, nekada igraĉem Partizana, Hajduka i Galatasaraja, a danas trenerom mlaĊih kategorija u OFK Beogradu, razgovor se vodio naizmeniĉno smo, o prošlosti i sadašnjosti: o Partizanu i Hajduku, razlici izmeĊu Grobara i Torcide, Turskoj i tome kako je u Istanbulu dobio svoju ulicu, kako je Amerikance uĉio graĊanskoj toleranciji, kao i o odrastanju u Kosovskoj Mitrovici u kući koju je kasnije neko spalio zato što je to Prekazijeva kuća... "Poĉeo sam da igram u fudbalskom klubu Remont koji se takmiĉio u kosovskoj ligi. Napravili smo odliĉan rezultat, pobedili u omladinskoj ligi Kosova i bili smo tada treći u Jugoslaviji. Mitrovica je bila fantastiĉan grad. Moje okruţenje su bili meštani Kosovske Mitrovice. Ljudi koji su tamo roĊeni, kojima su roditelji tamo roĊeni. Nismo bili Srbi ili Albanci, nego Mitrovĉani. Mene to nikad nije zanimalo, tako sam vaspitan. Ja sam više imao drugara Srba nego Albanaca. Oni su me i odveli da igram u Remont, tamo je bilo manje Albanaca od Srba", poĉinje priĉu o svom rodnom gradu. Iako bi se na prvu loptu dalo pomisliti da je igrao za "srpski" Remont, a ne za "albansku" Trepĉu 136
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
(koja je bila ozbiljan klub na saveznom nivou), ta podela, kaţe, nije postojala. "Ne. Remont je bio sirotinjski klub. Bilo je tamo strahovito druţenje. Mi smo voleli fudbal i samo nam je fudbal bio vaţan. I danas imam mnogo prijatelja iz Mitrovice. Gotovo nijednog koji ţivi u Mitrovici. Većinom raštrkani po svetu, i Srbi i Albanci. Pobegli su odande. Kad sretnem nekog, krenemo sa sećanjima, a onda, kad pitam za ovog ili onog, kaţu mi - odselio se. I s jedne i s druge strane. To je tragedija. Došli su u grad ko zna koji ljudi. Ja nisam tamo bio od 1997. godine. Kad mi danas neko kaţe Severna ili Juţna Mitrovica, ja ćutim. Ne ţelim da priĉam o tome. Ne znam ja za dve Mitrovice. Mi smo išli preko Ibra, ili preko mosta. Nikad nisam išao u Severnu Mitrovicu. Baš tamo gde to zovu Severnom, ispred Tehniĉke škole bio je jedan vrhunski, tada za nas vrhunski teren, gde su se igrali najbolji turniri. Sve što je bilo lepo nestalo je. Koga god sam pitao, nebitno ko je i šta je, svi su razoĉarani šta je bilo s našim gradom. Mi, Mitrovĉani, mi nismo priznavali nijedan drugi grad. Imali smo Ibar, najlepšu reku u Srbiji, moţda u Jugoslaviji. Imali smo FK Trepĉu, koja je uz Borac iz Ĉaĉka bila najstariji drugoligaš u Jugoslaviji", priĉa u dahu Prekazi za Nedeljnik. Ipak, pitamo ga ako ga toliko "udara" nostalgija prema rodnom gradu, zašto nije otišao tamo tolike godine. "Ništa me više ne vuĉe. Roditelji su mi umrli. Braća i sestre su mi se iselili, imam samo sestru koja ţivi u Mitrovici. Većina mojih drugara nije dole. Nemam više ni kuću...", tu Dţevad Prekazi prvi put prekida inaĉe energiĉno izlaganje svoje prošlosti. „Kuću su vam zapalili?", pitamo ga. "Da, zapalili su je", odgovara. "Ne interesuje me ko ni zašto", kaţe nam, iako odgovore na ova pitanja nije teško zakljuĉiti. "Svugde imaš budale, sa svih strana. Moju majku, brata s njegovom ţenom i troje dece u tom bezumlju u dva navrata su spasili ljudi koji su ih pitali: 'Šta ti je Preki?', i spasili ih. Svugde ima i dobrih ljudi. Moţda ću jednog dana otići u Mitrovicu, ali ne znam. Moj najbolji drug nedavno je umro. Nisam mogao da odem na sahranu. Ali, šta ćemo, ţivot ide dalje..." 137
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Partizanove utakmice danas uglavnom preskaĉe."Poslednji put sam bio protiv Novog Pazara, i kad sam ĉuo šta navijaĉi pevaju i viĉu, samo sam izašao. Nisam ja iz tog sveta. Kod mene postoji samo dobar i loš ĉovek. Ne razumem te uvrede." Tu otvaramo pitanje stare navijaĉke teze koju su proklamovali Zvezdaši: Da li je Partizan muslimanski tim?"Ne razumem ni to. Ko je ţiveo u drţavi Jugoslaviji? Kakve to veze ima? U Partizanu su igrali fudbaleri, mislim da je Partizan fudbalski tim. Zar je topliko bitno ko si i šta si? Ja sam po nacionalnosti Albanac. I šta sad? Moja ţena je Srpkinja. I šta sad? Nisam jedini iz familije koji je u mešanom braku. To je neki drugi svet. Ne razmišljam o tome. Ako poštuješ ĉoveka, poštuješ i njegovu veru. Moja vera je Ĉe Gevara. Za dobrobit ĉoveĉanstva. I kasnije, kad bi me pitali za religiju, da li sam musliman, rekao bih: 'Moja jedina religija je Ĉe Gevara.' I to su znali. Ja sam ateista. Volim da se obratim ĉoveku, a ne nekom ko ne postoji.", kaţe. Iako je najbolje godine ţivota proveo u Partizanu, u sećanju na klub ostala mu je ruţna epizoda razlaza, kada su mu, kako kaţe, nameštali iz uprave optuţbe za "nesportski ţivot", ne bi li ga diskreditovali kao fudbalera i kao ĉoveka. Zbog toga je 1984. prešao u splitski Hajduk."Otišao sam u Hajduk, u stvari, da bih otišao u Bordo. Na inicijativu mog menadţera Ljube Barina. Bio je jedan od najboljih menadţera Evrope. Dogovor je bio da igram godinu dana u Hajduku i da idem dalje. Ali te godine je bila neka afera u vezi s njim, to je propalo, nikad ga više nisam ĉuo. Slušao sam priĉe i priĉe o Hajduku, ali kad sam došao, nisam mogao da verujem da je to tako. Iako samproveo samo godinu i po dana tamo, to je najbolji fudbalski period za mene. Tamo sam mogao ono što nisam mogao u Partizanu. Misliti fudbalski, igrati fudbalski i da ne razmišljaš ni o ĉemu drugom. To je bio najprofesionalniji klub. Onda je došao trener Poklepović u Hajduk. Tamo su me voleli i poštovali, bio sam jedan od najboljih igraĉa, ali rekao mi je da na mene ne raĉuna, hteo je da gura malog Aljošu Asanovića. Bio je talentovan, uĉio je od mene. Nema veze. Igrali smo 138
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
tada ĉuveno polufinale protiv Totenhema. Da mi je bilo dovoljno godina, moj prvi transfer bio bi u Totenhem. Posle polufinala koje smo igrali s njima, njihov kapiten, koji je bio i menadţer, hteo je da me dovede", priĉa Prekazi. Pitali smo ga i za taj fenomen Hajduka, zašto je bio toliko omiljen širom bivše Jugoslavije."Verovatno zbog strijih fudbalera. Ali, pogledajte ko su njihovi kapiteni i najbolji igraĉi, najmanje je tu bilo Splićana. Baka Slišković je recimo iz Mostara. A Vardić, Slaviša Ţungul koji je iz Poţarevca, Simović, Jelikić, sve su to igraĉi s ovih naših prostora. A narod tamo je voleo balun, i ko doĊe tamo, on je njihov Bog." Ipak, kaţe da splitska Torcida ne moţe da se meri s Grobarima. "Velika je tu razlika. Navijaĉi Partizana su u velikoj prednosti. Iako je tamo Hajduk ţivot, Partizanovi navijaĉi su uvek bili specifiĉni. Kad sam izlazio iz tunela, samo bih bacio pogled levo na Jug i poleteo na teren. Nikad se nije desilo u Jugoslaviji da gubiš 6:1, a da navijaju i dalje. Rastuţio sam se kad sam ĉuo da je umro Voja Panĉevac. Dolazili su s njim ko vojska iz Panĉeva. Bez ikakvog interesa. Danas Zvezdini fudbaleri po igrama, ja bar tako mislim, ne zasluţuju da im doĊe petsto ljudi. Partizan je pet puta zaredom prvak, a na Zvezdine utakmice dolazi više navijaĉa. Na našu utakmicu veterana doĊe hiljadu i po ljudi, toliko ne doĊe na Partizan. Nema logike. Tuţno je kad se igra pred praznim stadionom. Ovamo jedna grupa zabranjena, jedna nezabranjena. Je l' ti voliš svoj klub? Zar nije to dovoljno? Druga, kaţu, vremena. Ne znam, ne razumem se...", priĉa Prekazi za Nedeljnik. Posle epizode u Hajduku, završava u Americi."To je bila avantura koja je kratko trajala. Tamo sam igrao finale plej-ofa protiv tima u kojem je igrao Ţungul. Sa mnom je igrao pokojni Srba Stamenković. To što je on igrao fudbal, to je ono što su imali Pele i Maradona kao najbolji igraĉi sveta. Bio je maestro. To što je on radio, bilo je van pameti. Naţalost, mlad je umro. U Americi nisu znali gde je Jugoslavija, ali samo kaţeš 'Tito' i svi popadaju. Ja sam skupljao ploĉe, soul i bluz. Oni me tamo pitaju: 'Zar se to sluša kod vas?' 'Ma, slušalo se kod nas pre nego što se kod vas slušalo', kaţem im. U Americi sam imao cimera, jednog crnog 139
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA fudbalera. Ja hoću da ga zagrlim, a on se uplaši. Gde belac njega da grli. Ja ga molio da me vodi u njihove klubove, da uţivo slušam soul, on mi kaţe da se plaši toga. Eto, koliko smo i u tome bili napredniji od njih." Po povratku iz Amerike prelazi u Galatasaraj, gde je postao legenda koja hoda. Odveo je Galatasaraj u polufinale Kupa šampiona, što je i danas jedan od najvećih uspeha kluba u istoriji. Jednoj ulici su tamo dali njegovo ime. Odluĉio je, ipak, u ono najgore vreme 1993, kad se ovde ratovalo, da se vrati u tada "skraćenu Jugoslaviju"."Psihiĉki je bilo mnogo teško. Imao sam ponude da budem direktor škole fudbala, ali taj deo ţivotne priĉe sam precrtao. Prestao sam da igram kad je poĉeo taj naš bratoubilaĉki rat. Nisam više imao volje da igram. Zašto bih ja izgubio ţivce tamo dok mi se zemlja raspada? I ja i moja ţena. Tamo bismo poludeli. Kad smo odlazili, rekli su mi: 'Da li si lud, gde ideš tamo je rat?' Kad smo došli, ovde su mi rekli: 'Da li si lud?' Došao sam u moju zemlju, u moj grad. Beograd je moj grad. Ovde sam proveo najlepše godine ţivota." Atomsko sklonište, rok grupa iz Pule, ( Hrvatska) koja je poznata po svojim proroĉkim pesmama: Ne cvikaj generacio, Poslednji mrav, Bez kaputa.
Jugoslovenski fudbal Jugoslavija je imala jaku Prvu ligu u kojoj su se takmiĉili jaki fudbalski klubovi: Partizan, C. Zvezda, Dinamo i Hajduk su bili najbolji klubovi. Pored njih jake ekipe su imali i Veleţ ( Mostar), Ţelezniĉar ( Sarajevo) , Sloboda ( Tuzla), Rjeka, Vojvodina. Svaka republika i pokrajina je morala imati svog predstavnika. Tako da iz Prve lige nisu ispadali: Olimpija (Ljubljana) , Budućnost ( Titograd), Vardar ( Skoplje)...Za opstanak su se godinama borili Ĉelik ( Zenica) , OFK Beograd...Fudbalska reprezentacija je takoĊe imala jaku ekipu, sa kojom je uĉestvovala na Svetskim i Evropskim prvenstvima. Polsednji 140
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
selektor reprezentacije Jugolavije Ivica Osim je imao ekipu sa kojom je mogao da osvoj Svetsko prvenstvo u Španiji. Proizvodi koji su obeleţili ţivot u SFRJ: Najpoznatiji brend bio je Tito VIDEO Gorica Avalić | 26. 05. 2013. - 23:49h | Foto: N. Kostić | Blic Obiĉan Jugosloven ustajao je u šest sati ujutro. Prao je zube domaćom pastom, koristio ―pitralon‖ losion, ―brion― kozmetiku, vozio ―fiću‖ i ĉitao ―start‖ magazin. „Gavrilović― paštete bile su statusni simbol, a ―leviske‖ privilegija odabranih. Dan mladosti bio je mnogima omiljeni dan u godini jer su svi ţeleli da odaju poštu najvećem brendu bivše Jugoslavije - Titu. Svako vreme ima neke svoje simbole, nešto što nas u trenutku vraća u detinjstvo ili mladost - u svakom sluĉaju - u prošlost. Period do raspada bivše Jugoslavije specifiĉan je jer je u kratkom periodu veliki deo „naših― brendova postao ―tuĊi―, a jedan broj je, u sveopštem haosu i finansijskim krizama koje su usledile, potpuno prestao da postoji. - Na SFRJ nas podsećaju mnogi brendovi, ali dva najveća su Tito i sama SFRJ, koji su bili i ostali prepoznatljiv brend u inostranstvu. Za Srbiju moţda ne znaju svi, ali za Jugoslaviju su svi ĉuli. Dovoljno je reći da se Titov sluţbeni roĊendan od 1945. godine slavio kao Dan mladosti, kada mu je na stadionu JNA predavana štafeta koja je pre toga obišla celu Jugoslaviju. Ovaj datum obeleţavan je i posle njegove smrti, a zbirka štafeta ĉuva se u Muzeju istorije Jugoslavije - objašnjava istoriĉar Miloš Jeremić. Svako ko je ţiveo u doba SFRJ seća se istorijskih ―jasa‖ trikoa sa zvezdicama, „borosana―, crnih baletanki, maskota Univerzijade u Zagrebu 1987. i Zimskih olimpijskih igara 1984. u Sarajevu Zagija i Vuĉka. A to je samo vrh ledenog brega. Autohtoni proizvod bio je „voţd―, ―pravi jugoslovenski miris‖, a njemu su konkurenciju pravili „ralon― i „pino silvestre―. Deca su volela „pekabela― sladolede, „bazooka― ţvake 141
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA i sliĉice iz ĉokoladica „ţivotinjsko carstvo― koje su se lepkom lepile u albume. - Neki od najpoznatijih brendova u bivšoJugoslaviji bili su „brion― kozmetika, keks „domaćica―, „kokta―, „bajadere―, „Nada Štark― i njihov keks, kao i svi slatkiši koji su se prodavali u metalnim kutijama u kojima su se kasnije drţali šećer, brašno i kafa. Poznata je bila i fabrika „Jadar― i njihov ĉokoladni program. Od automobila najpopularniji je bio „fića―, a simbol za dvotoĉkaše bio je motor ―tomos zastava‖ – objašnjava Uroš Radulović, organizator izloţbe ―Ţiveo ţivot― koja će poĉetkom juna biti otvorena u Beogradu, a ĉiji je cilj da kroz istoriju svakodnevnog ţivota vrati posetioce svim ĉulima u doba nekadašnje Jugoslavije. Ţene koje su radile kao tetkice, konobarice, vaspitaĉice, ĉistaĉice nosile su na poslu ―borosane‖ - cipele od platna, najĉešće teget i bele boje, koje su imale otvor na prstima i petama i bile popularne u vremenu u kojem je udobnost bila vaţnija od izgleda. Socijalistiĉki odgovor na „koka-kolu― bila je popularna ―kokta‖ sa ukusom šipka, a od sokova su se najviše pili ―dona‖ i ―jafa― sirupi od limuna, narandţe i višnje. - Najzastupljenija firma za proizvodnju robe široke potrošnje bila je „Jugoplastika―, koja je proizvodila sve - od školskog pribora, kuhinjske plastike do odeće - priĉa Radulović. Proizvodi koje su Jugosloveni najviše voleli Kozmetika: Brion, Pino Silvestre, Voţd Slatkiši: Pekabela i Ledo sladoledi, Bronhi, Kiki bombone, ţvake Bazooka i Ĉunga lunga Prevozna sredstva: Stojadin, Jugo, Fića, motor Tomos Odeća: Sportska odeća Jasa, Jugoeksport sa dizajnerom Mirjanom Marić, Centrotekstil sa Aleksandrom Joksimovićem, Beko - linija Li Kuper 142
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Pića: Dona, Jafa, Kokta, Benko Crveni kiosci - simbol brze hrane Najpoznatija brza hrana u bivšoj Jugoslaviji bile su ĉuvene viršle, na ĉiji pomen svi imaju istu reakciju: „one su pucale kada se zagrizu, takvih više nema―. - Viršle su se sve do kraja osamdesetih godina prodavale u prepoznatljivim crvenim PKB kioscima na ulicama Beograda. S druge strane, na plavim kioscima „Štampe― kupovali smo dnevne novine i duvan - objašnjava Radul Danilo Kiš : NACIONALIZAM JE PARANOJA ( 1973 ) ― Nacionalizam je pre svega paranoja, kolektivna i pojedinaĉna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti I straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te prema tome kolektivna paranoja i nije ništa drugo nego do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma. ..Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je dakle, totalitarna ideologija, nacionalizam je , uz to, ne samo po etimiološkom znaĉenju poslednja ideologija I demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno najavljuje da piše ― iz naroda i za narod‖, koji svoj individualni glas toboţe podĉinjava višim nacionalnim interesima. .Nacionalista je , po definiciji, ignortant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etiĉke i politiĉke, a za ostale se ne intereuje, ne intereuju ga, pakao to su drugi ( druge nacije, dugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi sebe – nacionaliste. ―
143
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Kviskoteka Kviskoteka je najpopularniji i najdugoveĉniji kviz u Jugoslaviji, koji je emitovala TV Zagreb. Emitovan je petnaest godina, od 1980. do 1995.godine, kroz 223 epizode, sa legendarnim voditeljem Oliverom Mlakarom. (Prve ĉetiri sezone kviz je vodio Ivan Hetrih). Kviz je osmislio 1979.godine Lazo Goluţa, bio je sve vreme njen urednik i autor zadataka. Osim njega, u kreiranju zadataka uĉestvovali su i priznati struĉnjaci i profesori univerziteta. To je bila maštovito kreirana figura od drveta, delo akademika Miroslava Šuteja. Prema pravilima kviza, svaki igraĉ koji osvoji više od sedam poena, osvaja Kviska, koji mu je udvostruĉavao broj poena, u odgovoru na pitanje u nekoj od sledećih igara. Kvisko je postao toliko popularan, da je ušao u svakodnevni govor(―diţem Kviska‖), a oduševljeni gledaoci su slali u emisiju svoje ruĉno izradjene figure Kviska od najrazliĉitijih materijala.Neke od najpoznatijih igara Kviskoteke bile su: ABCD pitalice, gde se i osvajao Kvisko, igra asocijacija, popularna igra detekcije, gde su gostovale razne zanimljive i neobiĉne liĉnosti iz cele SFRJ, igra pitanja i odgovora – opšti kviz znanja, itd. Bila su to vremena kada se slavilo znanje i inteligencija, kada su i nagrade bile skromne, u vrednosti oko 20 hiljada maraka, ali dodeljene kao knjige, kursevi stranih jezika u inostranstvu, avionske karte, i sl., dakle namenjeno daljem usavršavanju. Nije bilo preteranog prisustva velikih sponzora i njihovih reklama. Pamte se briljantni uĉesnici i pobednici Radoslav Dodig, Mirko Mioĉić, Robert Pauletić, Predrag Marković, najmladji pobednik Kviskoteke, u sezoni 1989., danas cenjeni istoriĉar, koji i sam sastavlja pitanja za kvizove. Kviskoteka je obnovljena 2006.godine, ali je zbog slabe gledanosti ukinuta posle godinu dana.
144
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Doris Dragović: HEJ, JUGOSLOVENI tekst Niko ne smije u tebe da dirne zemljo moja najdraza na svijetu medje tvoje da ostanu mirne k'o sokoli bicemo u letu Hej, Jugosloveni nek' se cuje glas mi smo slicni stijeni jer bratstvo spaja nas Niko ne smije tebe da razdvaja plavo more macem se ne sijece krv junaka odavno nas spaja i niko nas pokoriti nece Docekati navikli smo davno prijatelja, a i mrskog vraga mi zivimo i ginemo slavno sve za tebe zemljo moja draga.
145
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
TEMA: SRBIJA DEVEDESETIH Sadrţaj: OSAMNAESTI BRIMER Rubrika : Odjeci I reagovanja Studenti na Terazijama 1991. Priĉa iz skupštine: Deda I unuk MeĊunarodne sankcije SRJ Pregovori sa Hrvatima: R. Mladić Sluĉaj Jugoskandik Afera Dafiment banke RATNI KRIMINAL Dejtonski sporazum NATO bombardovanje Srbije KRAJ vladavine S.M.: 5. Oktobar Ubistvo Zorana ĐinĊića; Smrt Slobodana Miloševića u Hagu, smrt Dafine Milanović, Hapšenje J. Vasiljevića I Ratka Mladića, otkriven ubica Slavka Ćuruvije. In MEMORIAM: Zdravko Ranković, novinar i Pavluško Imširović; Tekst o Aliji Sirotanoviću. UVOD : U odnosu na prethodni dvobroj , septembarski broj je prirodni nastavak prethodne dve teme: Titova Jugoslavija i Suton Jugoslavije. U prošlom broju mogla su se markirati dva glavna ţarišta: Kosovo i Velika Kladuša. Ako šta obeleţava devedesete godine, pored ekonomskog sunovrata koji je kulminirao 93 g. to su svakako migracije stanovništva na prostoru Jugoslavije, koja su mahom bila iznuĊena. Ne kaţe se dţabe u našem narodu – Ko se seli taj se ne veseli. Tako se tokom sukoba na prostoru bivše/ex Jugosavalije , prinudno iselilo preko tri million stanovnika do 1995 g. Potom je na red došlo Kosovo. S.M. je pokušao da to pitanje reši , najpre, proterivanjem kosovskog ţivlja. Kao odgovor na taj nerazuman gest 146
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
usledilo je NATO bombradovanje Srbije, koje je trajalo 78 dana. 5. Oktobra 2000 g. u Beogradu su izbile demonstracije jer S.M nije hteo da prizna pobedu DOS-a. Ipak, opozicija je uzela vlast u Srbiji. Kao poslednji predsednik Jugoslavije slovi Vojislav Koštunica . Premijer vlade reepublike Srbije postao je dr. Zoran ĐinĊić Dr Aljoša Mimica : „ OSAMNAESTI BRIMER“ ( Vreme; br. 100; 21.09. 1992) Osma sednica kao da je – dakako, naknadno, kada smo joj retrospektivno sagledali domašaj te uvideli njen inauguralni znaĉaj za potonja tragiĉna zbivanja – postala naše novo uporište u najobiĉnijoj ljudskoj teţnji da se ―stvari ― smeste u temporalnoj dimenziji. Jedan na izgled rutinski komunistiĉki plenum izrodio se ne samo u partijski puĉ nego i naš ― osamnaesti brimer‖: Slobodan Milošević izvršio je tom zgodom bonapartistiĉki udar, kojim je uspeo već dobrano raslabljenu legitimnost tradicionalistiĉkog komunistiĉkog porekla ( ĉija se klonulost, na ţalost, ima pripisati prirodnim odlaskom Jedinog) osnaţi nacionalistiĉkim sokovima nad kojima se i on sam dotad naijskrenije gnušao. U tom pogledu je Milošević, kao rodonaĉelnik ―antibirokratske revolucije‖, u Istoĉnoj Evropi zaista bio prvi. Zazivajući strasti koje su neizbeţno imale da urode jednim, drugim, pa onda i ovim trećim, najgroznijim ratom, on je uspeo da slom komunizma predupredi ( ili bar malĉice odloţi) još u ono davno doba kada mu se kraj nije jasno nazirao ni u prostranoj postojbini. Narod, ove zemlje doţiveo je najdublje poniţenje kada je pristao na to da mu rog za sveću proda jedan komunistiĉki apartĉik zadojen napoleonosvkim ambicijama što su ih u njegovoj i inaĉe priliĉno nestabilnoj osobi razgoreli intelektualistiĉki zlodusi koji sad peru ruke od svega. Osmom sednicom, dakle, mi nismo izgubili slobodu, nego su mnogi nevoljnici, dugotrajnim treningom odviknuti ili, pak, ĉešće, nepripravljeni da o pravoj slobodi ozbiljno razmišljaju radosno prigrabili bednu senku ―slobode‖ da se mrze i meĊusobno istrebljuju zarad ciljeva koji im nisu 147
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA sasvim jasni, ―slobode‖ da su jadni i nevoljni i sve gladniji, ―slobode‖ da se neljudski guţvaju u javnom prevozu, da strepe da će ih iza prvog ćoška neko zatući iz samo njemu znanih razloga.. A onda, moglo bi se još reĊati: razorena društvena struktura koja je taman poĉela da se uobliĉuje, stotine hiljada nesrećnih, iskorenjenih ljudi koji okolo tumaraju, obogaljeni u svakom pogledu, mladost koja se odliva na sve strane, pa i samoubistvo smatra boljim od povratka u ovaj jad.. Eto umesto olako obećane brzine dobili smo jedno lepo, lagano i neizvesnosti lišeno umiranje na rate. ALJOŠA MIMICA : ANALECTA SOCIOLOŠKI OGLEDI; Sluţbeni glasnik I Institut za soc. istraţivanja ;
Beograd; 2011 str. 330 Vreme kada je narod govorio: Odjeci i regovanja U (pred)istoriji raspada Jugoslavije i potonjih ratova novinskoj rubrici „Odjeci reagovanja― svakako pripada sasvim poseban znaĉaj. Ona je odavno postala povlašćeno mesto sećanja ne samo u liĉnim uspomenama savremenika nego i u kolektivnoj memoriji. To je, neosporno, jedna od onih nezaobilaznih repernih taĉaka u odnosu na koje pokušavamo da rekonstruišemo duh vremena koji je vladao krajem osamdesetih i poĉetkom devedesetih godina prošlog veka. Tada se, zahvaljujući naporu „naroda koji je progovorio―, na stranicama „Politike― gradila jedna nova stvarnost, koja će uskoro postati stvarnija od stvarnosti same. O fenomenu „Odjeka i reagovanja― nedavno je objavljena knjiga „Vreme kada je narod govorio― autora Aljoše Mimice i Radine Vuĉetić,.Iz tog obimnog i dragocenog dokumenta, Dragoslav Grujić, u Vremenu br. 572 od 20.12. 2001. je naveo odabrane delove, iz posebne knjige Autori: Aljoša Mimica i Radina Vuĉetić; ( Vreme kada je narod govorio : Odjeci i reagovanja u Politici, 1988- 1991., objavljene kao posebna knjiga na 72 strane. ) 148
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Tokom svog novinskog ţivota rubrika Odjeci i reagovanja (jul 1988 − mart 1991) bila je prepuna datuma koji zasluţuju da ih se sećamo. Pomenimo, ukratko, samo nekoliko tih znaĉajnih dogaĊaja koji su se savremenicima utisnuli u sećanje: „antibirokratska revolucija‖ u Vojvodini, pa onda i u Crnoj Gori; afera Janša i drugovi; sluĉaj Azema Vlasija; Miting bratstva i jedinstva na beogradskom Ušću; štrajk albanskih rudara u „Starom trgu‖; skup podrške štrajkaĉima u ljubljanskom Cankarjevom domu; raspisivanje Zajma za ekonomski preporod Srbije; obeleţavanje šeststote godišnjice kosovske bitke na Gazimestanu; Miting istine u Ljubljani; bojkot slovenaĉke robe; „balvan revolucija‖ u Hrvatskoj; afera Špegelj; 9. mart u Beogradu... S obzirom na bogatstvo sadrţaja Odjeka i reagovanja, ova knjiga bi se, dakle, mogla pojaviti i povodom bilo koje od tih dvadesetogošnjica koje nas tek oĉekuju. Rubrika Odjeci i reagovanja bila je već predmet brojnih i raznovrsnih analiza, ocena i osvrta. O njoj su pisali nekadašnji novinari i urednici Politike, aktivisti nevladinih organizacija, istoriĉari, sociolozi, etnolozi, struĉnjaci za masovne komunikacije, knjiţevnici, feljtonisti, memoaristi, pa ĉak i eksperti pozvani pred MeĊunarodni kriviĉni sud za bivšu Jugoslaviju. No, ĉak i da nije bilo svih tih pisanih svedoĉanstava − fragmentarnih ili vrlo studioznih − rubrika bi preţivela. I, zaista, ona još ţivi u svesti ĉak i onih koji o njoj nisu mogli imati nikakvo neposredno ĉitalaĉko iskustvo. Taj sklop reĉi − „odjeci i reagovanja‖ − odavno više ne upućuje samo na naziv jedne rubrique scandaleuse nego je postao metaforiĉno opšte mesto, uveliko ispraţnjeno od svog izvornog znaĉenja, sadrţaja i funkcije. Naziv jedne naoko beznaĉajne ĉitalaĉke tribine koja bi, po prirodi stvari, odavno trebalo da potone u zaborav, postao je takoreći generiĉki pojam. Dovoljno je, u tom smislu, konsultovati internet pretraţivaĉe pa videti da se pomenuta sintagma javlja na stotine, pa i hiljade puta, u najrazliĉitijim (kon)tekstualnim upotrebama, u sklopu najraznovrsnijih 149
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA narativnih obrazaca i ţanrova, ispod pera pisaca svih generacija i profesija, meĊusobno nesravnjivih moralnih habitusa i politiĉkih opredeljenja. U štampi se govori o „odjecima i reagovanjima‖ na bezazlene pozorišne predstave, dodeljivanje knjiţevnih nagrada, sportske dogaĊaje i estradne priredbe; uĉesnici javnih polemika optuţuju jedni druge da obnavljaju duh Odjeka i reagovanja; tim izrazom novinari naslovljavaju svoje kolumne u kojima analiziraju posledice pojedinih aktuelnih politiĉkih dogaĊaja, pojava i javnih izjava. Štaviše, naziv Politikine rubrike ne sluţi samo kao uzgredna, najĉešće posprdna poštapalica, nego i kao neka vrsta zgodnog, ali već pomalo otrcanog passe-partout. On se, ako tako moţe da se kaţe, već institucionalizuje u naslovima pojedinih internetskih foruma i blogova, te i na taj naĉin postaje sastavni deo aktuelne popularne (pot)kulture. Uostalom, pojam „Odjeci i reagovanja‖ odavno je uvršćen u Leksikon Yu mitologije, taj trajno otvoreni virtuelni muzej najraznovrsnijih uspomena na pozne dane bivše zajedniĉke drţave. Tu − meĊu bombonama „505 sa crtom‖, već pomalo posrnulim Titovim štafetama i kultnim pesmuljcima − moţemo naći i najkraću definiciju pomenute odrednice koja, naprosto, glasi: „Novinari pišu kobajagi pisma ĉitatelja‖. Kao što ćemo i sami pokazati, bilo je, naravno, i toga, ĉak i više nego što moţemo i slutiti. Ali, kamo sreće da su se Odjeci i reagovanja svodili na burlesku, jednu vrstu persiflaţe uobiĉajenih pisama ĉitalaca, postmodernistiĉki narativni konstrukt smišljen à la manière de... Istina, s današnje taĉke gledanja, naroĉito u oĉima mlaĊih ĉitalaca koji bi se odvaţili da privire u poţutele komplete ondašnje Politike, rubrika zaista moţe zazvuĉati priliĉno zabavno. Ona bi im se, najpre, mogla ukazati kao tezaurus jedne vrste paraliterarnog ili kvazinauĉnog stvaralaštva, reĉnik opštih mesta, riznica sintagmi i mitema u novom, politiĉki korektnom diskursu koji se tek kovao; potom, moţda, kao brevijar amoralnosti, stupidarijum, priruĉnik za ljubitelje jake reĉi, hrestomatija nepismenosti; najzad, kao izvor za popis imena tzv. javnih liĉnosti meĊu kojima bi lako bilo prepoznati one koje su se zatrĉale, ili pak 150
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
naknadno uskoĉile u voz; tu bi se video, u svoj svojoj naivnosti ili proraĉunatosti, onaj ko nije ništa razumeo, ali i onaj ko je bio dovoljno lukav da na vreme shvati sve što treba; ne bi bilo teško uoĉiti kasnije prebege, pokajnike i prevrtaĉe. MeĊutim, ma koliko na prvi pogled privlaĉno delovalo , takav veseliji pristup graĊi naknadno bi rubriku oslobodio odgovornosti za posledice koje je ona – nevedimo samo jedan od niza sliĉnih mišljenja, kao ―ovgledna parcela za sejanje mrţnje‖ ( Jakšić, B., 2206,113) – imala da proizvede u ondašnjem javnom mnjenju Srbije I Jugoslavije. Da bi se zaista razumela njihova stvarna funkcija, Odjeke i reagovanja trebalo bi posmatrati neutralnije i u celini. U takvom pristupu jednom sasvim osobenom novin(ar)skom, politiĉkom, kulturološkom, sociolingvistiĉkom itd. fenomenu trebalo bi se neprestano vraćati autentiĉnom kontekstu pojedinog iskaza ne bi li se rekonstruisalo njegovo celovito i pravo znaĉenje. A ako bi kakvo izdvojeno pismo ili pojedini tekstualni topos i bili precizno datovani, pa i dovedeni naknadno u vezu s nekim stvarnim dogaĊajem na koji otvoreno ili uvijeno referiraju, oni ne bi sami po sebi mogli da razotkriju celinu znaĉenjskog sklopa u kojem su bili formulisani. Jer, gotovo svaki pojedini „odjek‖ ili „reagovanje‖ moţe se u potpunosti razumeti ne samo s obzirom na ono što se u stvarnom ţivotu (jeste/nije) dogodilo ili (jeste/nije) bilo izreĉeno nego i s obzirom na ono što je već bilo napisano ili će tek biti napisano u samoj rubrici. Odjeci i reagovanja se, naime, ne obraćaju samo spoljašnjem svetu nego imaju i neku vrstu sopstvene, samostalne, pa i od stvarnosti osamostaljene egzistencije. Ĉinjeniĉka potka sadrţana u inicijalnoj informaciji – obiĉno ionako tanka ili potpuno krivotvorena – u tom naivnom ili, ĉešće, zlobnom radu mašte, neretko biva zagubljena ili dodatno iskrivljena. Pisma se nadovezuju jedno na drugo, meĊusobno komuniciraju, sluţe jedno drugom kao „šlagvorti‖, postepeno kanonizuju jednu posebnu vrstu ezoteriĉnog jezika – ukratko, jedno u drugom odjekuju i jedno na drugo reaguju. Stoga se rubrika mora posmatrati i kao zamršeno polje interakcije koja se polako uspostavlja meĊu autorima, pojedinim 151
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA idejama, tvrdnjama, reĉeniĉkim sklopovima, stilskim figurama. Najaktivniji i/ili najugledniji priloţnici postaju u toj virtuelnoj zajednici neka vrsta grupnih lidera koji diktiraju teme i ugao gledanja. Oni ponekad istrĉavaju ispred dogaĊaja jer znaju ili naslućuju kojim će se pravcem stvari odvijati; katkad za njima namerno kaskaju ne bi li procenili reakcije obiĉnih ĉitalaca, a neretko, pak, i obnavljaju već davno apsolvirane probleme kako bi odrţali vatru. Tako je rubrika uspostavila svoj unutrašnji ritam: imala je svoje uspone i padove − slavne trenutke, kada je gutala i do ĉetiri stranice Politike, ali i razdoblja klonulosti, kada je urednicima i naruĉiocima, oĉigledno, bilo teško da tenziju odrţe na zadatom nivou. Pogubni politiĉki, kulturološki, socijalnopsihološki, pa i moralni uĉinci ove novinske kampanje, u kojoj je Redakcija Politike prepustila ĉitaocima da naizgled nesluţbeno i spontano, a zapravo u tzv. višem nacionalnom interesu, obave najprljaviji deo posla na indoktrinaciji javnog mnjenja, dovoljan su razlog da ova dragocena istorijska graĊa bude bar delimiĉno obraĊena, protumaĉena i predoĉena. Ni u ovom drugom, znatno popravljenom i proširenom izdanju, nismo se upuštali u podrobnu analizu sadrţaja graĊe, niti posezali za nekim od standardnih metodoloških instrumenata koji nam u tom smislu već odavno stoje na raspolaganju. S graĊom smo postupali en bloc, smatrajući je u ovom koraku obrade zasebnim fenomenom u kojem je moguće razabrati odreĊene hronološke, socioprofesionalne i tematske pravilnosti. Pošli smo, dakle, od pretpostavke da „u tom ludilu ima sistema‖, to jest da na stvari nije tek prost zbir meĊusobno izolovanih i prigodnih ĉitalaĉkih intervencija nego plod orkestrirane kampanje koja je proizvodila odreĊeno stanje kolektivne svesti. Istina, autori pisama ĉesto i nisu morali biti svesni uputstava nevidljivog dirigenta ili glavnog opinion makera. Lako je pretpostaviti da su mnogi od njih iskreno verovali da zaista sviraju za svoju dušu ili deluju „na polzu naroda‖. Ali, kada se svi ti pojedinaĉni istupi razmotre u celini, ispostavlja se da se oni – kao što ćemo videti – sasvim skladno uklapaju u melodiju koja je na repertoaru bila odreĊenog dana, nedelje ili meseca. Ili, kraće reĉeno, rubriku je 152
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
moguće posmatrati ne samo kao zbirku ovih ili onih bedastoća koje su nadţivele svoju poĉetnu funkciju, pa se u kolektivnoj svesti rasplinule i ukorenile samo pod tim gotovo kultnim nazivom, nego pre svega kao − rekli bi sociolozi − totalnu društvenu pojavu. Rubrika jeste socioistorijska ĉinjenica prvoga reda koja nam pomaţe da bolje sagledamo zbivanja u jednom prevratniĉkom vremenu za koje se − kao i obiĉno, naţalost − tek naknadno ispostavilo da je zaista dugog trajanja. …Kao što se moglo i oĉekivati , ĉitaoci su reagovali oduševljeno , oĉekujući da će novinarski podlistak jednog dana prerasti u obimniu knjigu: …. ― Kroz rubriku - Odjeci regovanja- progovorio je naš ĉovek, njegova duša. Ispoljio se radnik seljak, intelektualac, nauĉnik, borac i ta neodoljiva ljubav prema svojoj zemlji i mirnom ţivotu ovoploćena je u bezbroj ĉlnaka nad kojim treba stati i koje treba analizirati, kao neprocenjivi narodni dragulji. Predlaţem da se ovi delovi naše duše odštampaju u jednoj reprezentativnoj knjizi pod naslovom ― Narod je progovorio‖. .. Zato rubrika ― Odjeci i reagovanja‖ ostaje od velikog znaĉaja za razumevanje naĉina na koji je javno mnjenje u Srbiji i delovima Jugoslavije naseljenim pre svega srpskim stanovništvom bilo sistematski pripremano za buduću dekonstrukciju zemlje i ratove u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni I Hercegovini i, najzad, na Kosovu. ..Ubrzo posle demonstracija pristalica opozicije 9. Marta 1991 – kada, bez ikakvog redakcijskog obrazloţenja, Odjeci i reagovanja bivaju ugašeni, to jest ponovo rastvoreni u matiĉnoj rubric ― MeĊu nama‖ , iz koje su potiho i ponikli – politika srpskog rukovodstva najzad prelazi s reĉi na dela: umesto patetiĉnih , srditih i /ili uĉenih pisama ĉitalaca u kojima se evociraju bivši zloĉini, trebalo je upeĉatljivim prizorima sadašnjih zloĉina nad srpskim narodom- stvarnih ili umišljenih, svejednodelotvornije podbosti borbeno raspoloţenje ĉitalaca odnosno gledalaca. A da je reĉ o kontinuiranim i sinhranizovanom procesu brutalizacije javnog mnjenja govori i ĉinjenica da je mnogim svedocima ondašnjih zbivanja danas teško razabrati šta je ono šta su u ono doba ĉitali, a šta 153
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA pak gledali i slušali. Uostalom list Politika ( sa rubrikom - Odjeci reagovanja) i TV Beograd ( II Dnevnik) su medijske kuće koje su – prva, zahvaljući svom višedecenisjkom ugledu, a druga pak, monopolskiom poloţaju u elektronskim informativnom sistemu- imale povlašćeni pristup najširoj publici. Stoga su vrlo rano bile ustoliĉene kao nosioci stubova reţima Slobodana Miloševića. ( A. Mimica, R. Vuĉetić; str. 2017; 2011) AUTORI: Potpisani punim imenom ili pseudonimom, u "Odjecima i reagovanjima" oglašavalisu se "zvuĉni" nacionalni borci i patriote, od Borisava Jovića, preko Dragana Hadţi Antića, do Batrića Jovanovića. MeĊu autorima deset i više priloga nalaze se nacionalni poslenici: Milić od Maĉve, Radomir Smiljanić, Veljko Guberina, Josip Molnar, Maks Erenrajh, Miloš Ćorović, Ţika Pantić, Mirko Predojević, Marko Davidović, Mirko Vujaĉić, Milan Trešnjić... Zanimljiva je i socijalno-profesionalna struktura autora ovih pisanija. Apsolutni rekorderi su vlasnici akademskih titula: doktori(170), profesori(123) i profesori-doktori(122), slede ih oficiri(122), boric NOR-a, penzioneri(110), društveno-politiĉki radnici(109), novinari i publicisti(99), magistri(68), knjiţevnici(56), nosioci spomenice i prvoborci(51). Akademika ima 14, a sveštenih lica 8. Od ostalih profesija tu su sudije (7), radnici(4). Što se tiĉe socijalnog i profesionalnog statusa potpisnika odjeka I reagovanja, meĊu autorima deset i više priloga, naći ćemo da se tu nalaze: tri pukovnika u penziji, od kojih se jedan izjasnio kao prvoborac, jedan (aktivni?) oficir JNA, tri "profesora-doktora", jedan doktor kao takav, jedan nosilac spomenice, pet novinara, knjiţevnika i publicista, jedan slikar, jedan pravnik, jedan inţenjer, jedan advokat, jedan "saradnik iz Peći", te jedan autor koji je "iz Beograda". Kao što vidimo, "narod" se i ovde oglašavao kroz usta svojih uglednijih predstavnika. Uopšte uzev, u ovom popisu javljaju se uglavnom poznati likovi iz ondašnjeg javnog ţivota kojisu se najĉešće oglašavali dugaĉkim esejima na razliĉite teme. O podruĉju 154
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
njihovog zanimanja, kojem je zajedniĉki imenitelj vajkanje nad istorijskom nepravdom nanešenom srpskom narodu te obrazlaganje potrebe da se ona najzad ispravi, znatiţeljniji korisnik se moţe obavestiti pretraţivanjem, gde će uz njihova imena naći i odgovarajuće tematske kategorije. Naroĉito je upadljiva zastupljenost nosilaca razliĉitih nastavnih i nauĉnih zvanja, od akademika do magistara (497); od broja autora za koje postoje podaci njih je ĉak 47 odsto, to jest predstavljaju 19 odsto od ukupnog broja autora. Znaĉajno je, takoĊe, i uĉešće staleţa struĉnjaka (od inţenjera, preko pravnika do ekonomista). Sledeću aktivniju profesionalnu kategoriju ĉine ljudi od pera i razliĉiti umetnici (od novinara do glumaca i takvih je ukupno 198). Penzionera je u popisu autora 120. Tabela i grafikon jasno pokazuju: meĊu saradnicima "Odjeka ireagovanja" doista je bilo malo "malih ljudi". Njihov doprinos Rubrici moţe se smatrati statistiĉki beznaĉajnim. Tako, na primer, nema ni jednog jedinog zemljoradnika. TEME: Novi duh antibirokratske revolucije podrazumevao je pre svega podsticanje antialbanskog raspoloţenja, potpuno odbacivanje zvaniĉnog partijskog stava da "bledi linija razgraniĉenja sa srpskim nacionalizmom", ukljuĉivanje disidenata-nacionalista u javni i politiĉki ţivot, prećutno prihvatanje "Memoranduma" i apologetski odnos prema samom SANU-u, kadrovska "diferencijacija", a pre svega slavljenje "olako obećane brzine" u rešavanju kosovske krize. No, ništa bez onog Drugog: kampanja zapodenuta u "Politici" nadahnjivala se, pre svega, podozrenjem s kojim je "antibirokratska revolucija" predoĉavana i tumaĉena u hrvatskim islovenaĉkim medijima, a naroĉito u zagrebaĉkom nedeljniku "Danas", što se vidi iz tabele "Velike teme". Na Osmoj sednici inaugurisan je, pre svega, nov duh u komunikaciji izmeĊu rukovodstva i naroda, o ĉemu svedoĉi manipulacija s telegramima podrške Slobodanu Miloševiću još u toku skupa. U potrazi za sveţijim legitimacijskim uporištem, komunistiĉka nomenklatura poziva na raskid s dotadašnjim "forumskim radom" 155
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA zahvaljujući kojem su se pojedini njeni delovi "otuĊili od naroda". Komunikacija odsad treba da bude dvosmerna, pa i više od toga: u svojoj novoj populistiĉkoj retorici, rukovodstvo sebe skromno prikazuje kao instancu koja samo artikuliše i u delo sprovodi autentiĉnu volju naroda koji je, navodno, spontano istupio na politiĉku scenu kao aktivan subjekt. Kult liĉnosti Slobodana Miloševića briţljivo je negovan, naroĉito na samom poĉetku postojanja Rubrike, da bi vrhunac zaista dostigao u vreme donošenja ustavnih amandmana. "Velike teme" : od 4127 publikovanih priloga: Kosovu je neposredno posvećeno 428, odnosno 10,6 odsto ĉlanaka.; Hrvatska je tema "broj dva" po broju priloga (527 tj. 12,8 odsto); Sloveniji je posvećeno ĉak 530, odnosno blizu 13 odsto tekstova. ; Srbiji su posvećena 284 priloga tj. 6,9 odsto; Vojvodina je, kao jedna od "velikih tema", zastupljena s blizu 200 tekstova, što iznosi nepunih pet odsto.; Crnoj Gori je ukupno posvećeno 120 (2,9 odsto) priloga. Rang-lista neprijatelja: Najveći neprijatelj je Franjo TuĊman s kojim se "obraĉunavalo" u 206 priloga! Od ostalih likova koji su zavredeli trud pisaca, Azem Vlasi je na drugom mestu sa 122 teksta. Njega sledi Stipe Šuvar o ĉijem se liku i delu pisalo 103 puta, a zatim: Ante Pavelić (95), Josip Vrhovec (93), Edvard Kardelj (69), Petar Matić (67), Ante Marković (66), Janez Stanovnik (60), Stefan Korošec (57), Fadilj Hodţa(54), Joţe Smole (50), Ibrahim Rugova (43), Franc Šetinc (43), Boško Krunić (41), Milan Kuĉan I Kolj Široka (30), Ivica Raĉan i Alojzije Stepinac (26), Marko Orlandić (22), Kaćuša Jašari i Stane Dolanc (21), Martin Špegelj (20)... Pisma: Slobodanu Miloševiću s ljubavlju Ivica Holender (26. 2. 1989) „Zašto su ljudi ljubomorni, zašto su zavidni, pa zar nije lijepo voljeti, poštovati, cijeniti, izvršavati zadatke. A to traţi niko drugi nego baš taj Slobodan Milošević, kojega je, jednostavno – to više niko ne moţe 156
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
osporiti – zavoljelo i malo i veliko, pa ĉak i kompletna Jugoslavija. To mraĉnim sjenkama smeta, to beskiĉmenjacima i poltronima smeta‖. Prof. dr Aleksandar Drašković (28. 8. 1988) [...] Prvi najodgovorniji ĉovjek Srbije u poslijeratnom periodu, koji je imao dovoljno savjesti i smjelosti da doĊe meĊu srpske stanovnike na Kosovu, neposredno uvidi njihovo nesnosno stanje, i otvoreno kaţe šta o tome misli, bio je Slobodan Milošević. Treba li onda ikoga poštenoga da ĉudi što je taj ĉovjek spontano postao nekom vrstom simbola spasenja tih obespravljenih ljudi? Mira Popović, Titograd (14. 11. 1988) Zašto narod vjeruje Slobodanu Miloševiću? Zato, što on vjeruje narodu i sprovodi ono što traţi narod i bori se za bratstvo i jedinstvo, ravnopravnost, sprovoĊenje reforme, amandmana na Ustav SR Srbije. Da napadi na napaćene Crnogorce i Srbe na Kosovu, moraju biti prekinuti, svim sredstvima koje drţava ima kako bi im se obezbijedila sloboda. […] U toj velikoj patnji crnogorskog i srpskog naroda na Kosovu, ne treba optuţivati Slobodana Miloševića, ja ga ne poznajem, upoznala sam ga preko televizije i iz govora i praktiĉnih poteza, već mu dati punu podršku da istraje na rješavanju kosovske drame, da ne dozvoli da nam bilo ko otme našu budućnost. Stoga, narod nosi njegove slike i pjeva pjesme. Mila Janković, Borĉa (5. 9.1988) [...] Uĉili su nas u školi da je demokratija volja naroda a da su rukovodioci ti koji treba da izraţavaju volju naroda. Tragiĉna je ĉinjenica da su se oni odrodili od naroda i da gledaju svoje liĉne interese. I upravo tim istim ljudima koji svom narodu i svojoj Jugoslaviji u neshvatljivom politiĉkom slepilu okreću leĊa smeta Slobodan Milošević, koji je prvi put od rata naovamo, progovorio o stvarnim problemima na Kosovu, o poloţaju Srbije kao drţave bez drţavnosti. Svakom boljem poznavaocu istorije jasno je da pokrajine nisu avnojske tvorevine, već i ako su u Srbiji bilo bi logiĉno da su samim tim i konstitutivni element Srbije i da se kroz ovu republiku izraţavaju u Federaciji. Usudio se da sve to kaţe drug Slobodan 157
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Milošević, ne bojeći se da će zbog toga izgubiti fotelju, privilegije i ostalo. Shvatio je sav jad i nemoć srpskog i crnogorskog naroda i svih poštenih Albanaca, i da se sa takvim stanjem mora prekinuti, sviĊalo se to nekom ili ne. Izrazio je dušu i mišljenje naroda, stao uz narod i deli njegovu sudbinu. Zato je on veliki, jer je zadobio poverenje naroda. Nije „lider‖. To je fraza kojom se ţeli zaplašiti javnost i srpsko rukovodstvo. Slobodan Milošević je, pre svega, hrabar i pošten ĉovek koji misli dobro pre svega Jugoslaviji kakvu je Tito zamislio – da u njoj podjednako mirno ţive svi ljudi, bez obzira koje vere i nacionalnosti bili. S pravom traţi zakonitost i red na Kosovu, diferencijaciju najodgovornijih u zemlji za propušteno stanje i konstituisanje Srbije kao drţave.. [...] Vasa Vujović, Debeljaĉa (12. 9. 1988) Ponosan sam što sam savremenik [doba] u kome ţivi i radi ĉovek poput jednog Slobodana Miloševića. Vrstan komunista, izuzetno sposoban i hrabar borac, ĉovek visoke opšte i liĉne kulture. To je Slobodan Milošević. Njegovo ime nosim na posao i u svom domu. Njegovo ime uzvikuju obespravljeni na Kosovu i Metohiji. Slobodane, ponosimo se tobom. Borivoj Gerzić, Beograd (25. 10. 1988) Govor Slobodana Miloševića na juĉerašnjoj sednici SKJ predstavljao je vrhunski politiĉki doţivljaj. On nije, kao većina ostalih govornika, sricao gotovo poluvekovne politiĉke uspavanke o jedinstvu (koje su samo njihovo pokriće za nesposobnost i najraznoraznije mahinacije i podvale) i nije obećavao šarene laţe sa famoznim „moramo‖ i „trebamo‖. Nije predviĊao iluzorni preporod Jugoslavije, niti drţao tiradu o problemima socijalizma i apsurdnom prelazu u kapitalizam na „socijalistiĉki‖ (samo nama svojstven) naĉin. Njegove reĉi su bile kristalno jasne i jednostavne: Srbija MORA postati ravnopravna a svako optuţivanje da hoće da bude superiorna je licemerje. Miloševićeva ĉvrstina i odluĉnost oĉigledno uţasavaju sve one „rukovodioce‖ koji se grĉevito drţe svojih funkcija a koji su zemlju već odveli u propast. Srpskom narodu, u ovom odsudnom trenutku, neophodno je takvo 158
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
rukovodstvo koje ne obećava ništa osim rešavanja srpskih problema u Srbiji, pošto ih već (najmanje) sedam godina (od 81. i kontrarevolucije na Kosovu) jugoslovenska federacija nije rešila. Nema više ĉekanja. Predugo se ćutalo. Predsednik SK Srbije je beskompromisan i u ovom trenutku svaki drugi stav o Srbiji i u Srbiji je gotovo ravan izdajstvu srpskog naroda. Nema druge nego da Srbija bude ono što jeste. PROTEST U BEOGRADU : 11- 14 MARTA 1991. HRONOLOGIJA DOGAĐAJA. Beograd, 9 mart: Demonstracije na Trgu Republike u Beogradu. Sa balkona Narodnog pozorišta govorili : Vuk Drašković, Borislav Mihailović – Mihiz, Leon Koen, Ţarko Jokanović, Milan Komnenić I Milan Paroški. Intervencija milicije. Pendreci, suzavac, vodeni topovi, vatreno oruţije, zapaljeni automobili, razbijeni izlozi. Poginuli ( 18.) godišnji Branivoje Milinović i milicionar Nedeljko Kosović ( 54) . Policija oduzela trake nezavisnoj televiziji Studio B I ograniĉila njihov rad. Tenkovi VJ u Beogradu, po odluci Predsedništva Jugoslavije na zahtev Srbije. Uhapšen Vuk Drašković i još stotine demonstranata. Grupa opozicionih poslanika Skupštine Srbije stupila u štrajk glaĊu. Više gradova u Srbiji 10. Marta - Organizovani mitinzi podrške srpskom rukovodstvu. Studenti Beograda se okupili u studentskom gradu i krenuli prema Beogradu praćeni od strane milicije. Više politiĉkih stranaka protestovalo protiv primene represije i upotrebe vojske. Kasno popodne vojska povuĉena iz Beograda. Oko ponoći poĉelo okupljanje studenata na Terazijma. ( sa povicima Slobo – Sadame!!! ) Minting na Ušću- Beograd 11. Mart: u organizaciji SPS-a radi podrške srpskom rukovodstvu i radi pritiska na pobunjene . 159
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Ministar industije Dušan Matković u vladi Dragutina Zelenovića , na mitingu na Ušću pozvao prisutne na partijski dţihad protiv sinova i kćeri na Terazijama , koji su u tom trenutku sedeli i pevali : Dajte šansu miru . Na svu sreću do planiranog susreta dve genaracije nije došlo. Većina onih na Ušću radije je ostala da preostalu energiju sa još jednog mitinga istutnji hvatajući se u kolo.. Beograd od 12 do 15 marta: Studenti nastavljaju demosntracije u Beogradu, Kragujevcu I Nišu. Skupština Srbije usvojila većinu studentskih zahteva. Iz zatvora pušten Vuk Drašković; 13. Marta: Slobodan Milošević primio predstavnike poslaniĉkih grupa. Radmilo Bogdanović ponudio ostavku. Opozicija odrţala miting na Trgu republike a student i delje na Terazijama. ; 14. Marta; Nezavisni sindikat novinara Politike, zatraţio smenu direktora Ţivorada Minovića. NTV ― Studio B ―emitovao dokumentacioni materijal o demonstracijama u Beogradu 15. Marta; Borislav Jović, predsednik Predsedništva Jugoslavije SFRJ je u petak 15. marta podneo ostavku na svoju duţnost. Praktiĉno ne spominući dogaĊaje u Srbiji, a pozivajući se na meĊunacionalne sporove, medijski I mogući graĊanski rat on je obevestio da Predsedništvo SFRJ nije prihvatilo predlog JNA ( i njegove) o podizanju oruţanih snaga u stanje pripravnosti…
Nenad Stefanović ; Vreme br. 21; godina II; 18. Mart 1991. II DNEVNIK RTS POKRENUO BUNT Dnevni novinski hroniĉari ( bar oni kojima je stalo do istine, kao što je „Borba― koja je to veĉe smanjila svoje dimenzije i umesto „Crvene― postala Crno – bela Borba) beleţili su gotovo sve što se onog trenutka kada su studenti krenuli u nedelju uveĉe iz Studentskog grada pa do momenta kada su otišli na sa Terazija, dokazujući da su najrazumniji deo Srbije. Pa, ipak, mnogo toga se dešavalo iza kulisa ―plišane ― evolucije ostalo je do sada nepoznato javnosti. Pogotovu ĉinjenica da je sve vreme trajanja studentskog bunta tinjao sukob oko ― prvoboraĉkih zasluga― za taj bunt, da su studenti ĉesto bili u iskušenjima zbog 160
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
otrovnih darova koji sui m iza i ispred bine donosili razni stranaĉki ― danajci ‖ ili da je , naposletku, bilo rivalstvo izmeĊu onih koji su se probijali preko mosta u Brankovoj ulici kroz suzavac i onih koji su ĉekali na Terazijama s megafonom u ruci, spremni da to sve pretvore u iskljuĉivo politiĉke poene. U one manje poznate detalje tehnologije studentske pobune spade svakako i podatak da je odluka iz se iz Studenstog grada krene na Terezije doneta u nedelju 10. Marta uveĉe posle TV dnevnik. …Studenti su, kako se kasnije saznalo gledali u društvu svojih profesora i poslanika SPS, a jedan je od njih priznao:Pa da li je moguće da se ovoliko laţe i montira!?. …Ĉlanovi organizacionog odbora ( ĉiji je legitimitet u nekoliko navrata osporavan, a pogotovo od utorka uveĉe kada su pozvali student da napuste Terazije i iznude ostavku ministra unutrašnjih poslova, Radmila Bogdanovića, generalnim štrajkom na fakultetima) tvrde da sve ono što se zbivalo oko improvizacije nije u skladu sa osnovnim studentskim zahtevima. Tvde i to da je previše bilo onih koji su se borili za dirigentsku palicu i mikrofon na bini i da je u tome prednjaĉio Ţarko Jokanović iz Nove demokratije, kao i ―pojedinci iz još nekih stranaka.‖ Jokanoviću se zamera i to da je uvek ‖ nestajao ‖ u trenutku kada je odluĉno trebalo spreĉiti stranaĉke prvake da se probiju na govornicu i pokušaju da je zloupotrebe. Odbor ima i svoje viĊenje uloge glumca Branislava Leĉića u proteklim zbivanjima: - Govorio je u ime studenta, a on odavno nije student, povremeno je pravio svoju selekciju govornika, ali se moraju priznati da se suprostavio pokušaju Vuka Draškovića da se po drugi put obrati studentima. Iako je ponekad stvarao utisak da za mikrofonom promoviše sebe i preteruje. Leĉić je ukupno mnogo pomogao i njemu i svim drugim umetnicima student duguju veliku zahvalnost. Da je na Terazijama zaista uĉinjeno nešto veliko potvrĊuje danas ne samo instinkt svih onih koji bi da odmah za sebe rezervišu ‖ prvoboraĉki status ― već i mnogi koji su poĉeli da se ―grebu ‖ o studente―, iako su se još u subotu i nedelju po novinama i mitinzima izuvali pre potoka i poţurivali da ih proglase ―zavedenom omladinom , ―rušiocima Srbije ―, ili ―silama mraka ―. .. 161
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
ZAHTEVI STUDENATA od 11. 03.1991. 1. Da se ukinu mere represije i protiv – ustavno uvedeno vanredno stanje. 2. Da se smesta na slobodu puste svi uĉesnici demonstracija ( od 9. Marta) 3. Da se odmah utvrdi kriviĉna odgovornost svih vinovnika krvopolića i mera represije. 4. Da Dušan Mitević ( generalni direktor RTS ) i novinari : Sergej Šestakov, Predrag Vitas, Ivan Krivec i Slavko Budihna, smesta podnesu ostavke. 5. Da se ukine monopol vladajuće stranke nad sredstvima informisanja i da se omogući nesmetani rad NTV Studio B i omlad. radiju B 92. 6. Da se peko teniĉke mreţe TV Beograd omogući emitovanje programa programa NTV Studija B. 7. Da ministar policije g. Radmilo Bogdanović smesta podnese neopozivu ostavku. 8. Da se hitno sazove vanredno zasedanje Narodne skupštine Srbije. JEDAN GLAS RAZUMA KOME SE VEĆINA SMEJALA PRIĈA IZ SKUPŠTINE R.S. – 1991 : DEDA I UNUK Branko Lazić / Poslanik G.G. - Mnogo je muke danas, muke od tog mladog sveta. Mislim da bi trebalo da se vidi zašto je danas izgovoreno toliko reĉi mrţnje.... Hajde da podrţimo predlog, hajde da i ta vlada vidi da smo mi u Skupštini koja ima poverenje u nju, zašto da ne predloţimo.. da pomognemo tom mladom svetu da ode kući. I oni i mi treba da znamo da je uvek bilo i da u najstarijem tekstu koji je dešifrovan piše da je strašno vreme došlo da mladi ne slušaju starije. Zašto mi nemamo jedan iskren odnos prema svemu tome? Zašto nismo drugaĉiji ljudi? Ja hoću nešto da kaţem, jednom priĉom i za nas i za 162
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
njih. Moja je priĉa: uhvatili su dedu i unuka, i naišao je neprijatelj, i trebalo je da potraţi put. ( Galama) Branko Lazić : - Samo se vi smejte. (Galama) Branko Lazić: - Smejte se..Priĉa ima tuţan kraj. Predsednik skupštine Slobodan Unković: - Dozvolite, ljudi, da ĉujemo tuţni kraj priĉe.. ( Galama) Predsednik Skupštine : - Imate li predloge za ove amandmane? Na tekst! Branko Lazić: - Ja se slaţem da usvojimo dokument, a i hoću da budem bliţi i razumljiviji i da opomenem sve nas na razboritost trenutka...Ništa nije sporno, ja se zalaţem za tekst, i za jedan i za drugi.. Sada da nastavimo onu priĉu! Kada je neprijatelj zatraţio put, deda je znao da moţe da poĊe putem i izaĊe u moĉvaru odakle neprijatelj ne bi izašao nikada , ali je unuk izašao sa njim. Kada su ga ostavili i uzeli deĉaka da vodi dalje.. Predsednik: - Pa dajte, molim vas, imamo tekst, nemojte anegdote priĉati u tri sata posle ponoći.. Branko Lazić: - Molim vas, to nije anegdota. Molim vas da me ne prekidate. Dete je vodilo tuĊu vojsku pravo prema moĉvari, jer su se razumeli – to je generacijski dogovor, to je ako hoćete, lepota duga koji mi u ovom trenutku treba da ostvarimo. To je jedna prostorna dimenzija. Predsednik: Ja ću biti prisiljen da traţim da ta taĉno predloţite šta imate i stavićemo to na izjašnjavanje. Vlajko Jović: Mi smo se obrukali. Srbija je unakaţena, ruţna da ruţnija ne moţe biti, i niko je kao takvu neće prihvatiti. To su nesagledive štete. Predsednik: - Molim za strpljenje. Molim dajte konkretne predloge. Ţivorad Igić ( SPS ) : - Drugarice i drugovi, vi nas ovde vijate deset sati. Opozicija! Ja to veoma odgovorno kaţem!( Opozicija u znak protesta napušta skupštinu ) MeĊunarodne sankcije protiv SR Jugoslavije Izvor: Wikipedia
163
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA . MeĊunarodne sankcije SR Jugoslaviji su uvedene od strane meĊunarodne zajednice zbog uĉešća Srbije i Crne Gore u ratu u Bosni i Hercegovini. Sankcije meĊunarodne zajednice protiv SR Jugoslavije, uvedene su rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 757 od 30. maja 1992. Sankcije su proširivane i pooštravane rezolucijom 787 od 16. novembra 1992. i, naroĉito, rezolucijom 820 od 17. aprila 1993, a ublaţavane (delimiĉno obustavljane) rezolucijama 943, od 23. septembra 1994, 970, od 12. januara 1995, i 988 od 21. aprila 1995. Konkretan povod za uvoĊenje sankcija bio je rat u Bosni i Hercegovini, pošto je Savet bezbednosti UN ocenio da je SR Jugoslavija neposredno umešana u ovaj sukob. Po sveobuhvatnosti i oštrini, uz izuzimanje vojne intervencije, bile su to najteţe kaznene mere koje su UN ikada preduzele protiv jedne zemlje. Sankcije uvedene navedenim rezolucijama su obustavljene na neodreĊeno vreme rezolucijom 1022 od 22. novembra 1995, dan posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a formalno ukinute rezolucijom 1074 od 2. oktobra 1996 (neposredno posle potvrĊivanja rezultata izbora u Bosni i Hercegovini).Sankcije su samo uĉvrstile Miloševićevu vladavinu. Najveći deo robnog prometa odvijao se na crnom trţištu. Najprofitabilniji poslovi u to vreme bili su šverc nafte i cigareta. RATKO MLADIĆ, general ( Vreme; 17. 01.1993. rubrika: Ljudi i vreme). Obraćajući se centru Sava, borcima iz II svetskog rata, ispriĉao je sledeću priĉu o tajnim pregovorima sa Hrvatima u Peĉuju, odrţanim oktobra pretpošle godine: „ DoĊemo na pregovore. Dolazi njihova delegacija, a u njoj jedan visok, za glavu iznad svih. Pun sebe. Pita me : „ Šta ćemo sa Brodom?― . „ Kako šta ćemo sa Brodom ?―- pravim se ja nevješt. „ Pa, ĉiji će biti? ― – pita me . „ Vi imate jedan Brod, Slavonski, a pravedno je da mi dobijemo drugi Brod. ― Tu se on razjario. „ Vi ste se osvjedoĉili kakve smo mi ustaše! ― – prijeti. „ 164
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Nikavi ste ―- odgovaram. „ Mi moţemo ući u Doboj kad hoćemo, a ne u Brod!‖ – opet će on. „ Hajde da se kladimo. Ko će prije. Vi u Doboj, ili mi u Brod. Moţe?―- ponudim ga. „ Moţe ―, odgovara. Vidim da baš nije siguran da li se šalim ili ozbiljno govorim. A govorio sam ozbiljno. Mi smo baš uoĉi odlaska u Peĉuj, u jednom uţem krugu, pripremili tu operaciju. Na naš naĉin, do detalja. Dok je taj ĉlan hrvatske delegacije još razmišljao o našoj opkladi, ja sam već bio na telefonu i poslao poruku da operacija Brod moţe da poĉeti. Šifra nam je bila: „ Šefe, perem noge. ― Dva ratna vuka Lisica i Talić znali su kako da završe taj posao. Kasnije, 25. Oktobra 1992 godine, ponovo na tajnim pregovorima sa Hrvatima, u Njivicama kod Herceg – Novog, srećem onog istog pregovaraĉa, visokog. Kaţe mi da razmišlja da li da mi pruţi ruku jer sam ga, navodno, prevario. Tu me on poĉne ispitivati za Jajce. Odgovorim mu opet u šali: „ Šta će Hrvatima tri jajca?―. Nije to komentariso. Mi smo posle ušli u Jajce, a ţao mi je što nismo i u Travnik . ― ARKANOV SCENARIO ZA KOSOVO VREME; br. 117; 18. Jaunar 1993; Ţ. R. ARKAN, novoizabrani poslanik u Skupštini Srbije ( preko 30 slobodnih mesta u Skupštini godinama stvarani zbog Albanaca sa Kosova, koji su uvek bojkotovali višestranaĉke izbore u Srbiji pr.Ţ.K. ) govori o tome šta će sve uĉiniti na Kosovu. Gde mu je inaĉe bila poslaniĉka baza: „ Prvo ću tamo organizovati narod. Zatim ću uvesti red i mir na Kosovu, predloţiću naĉin i metode te odbrane koji će , nadam se , biti usvojeni i, što je najvaţnije , pojaĉati odbranu granice sa Albanijom. Definitnivno ćemo spreĉiti te bande koje upadaju na Kosovo da vršljaju našom granicom i našom svetom srpskom zemljom. Ja im obećavam da će to za njih biti krvava. Biće to krvava granica, obećavam vam! Drugo, svim secesionistima kojima je pogled uprt prema Tirani, oni koji su turisti na srpskoj zemlji, kaţemo da ćemo se ponašati kao svaka demokratska i civilizovana zemlja. Isteraćemo i poslati u njihovu zemlju sve one koji su , greškom ili namerno zalutali 165
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA na Kosovo. Sve one koji nemaju urednu dokumentaciju o poreklu vratićemo u njihovu Albaniju. Zatim, vrlo vaţan zadatak biće uvoĊenje reda na podruĉije plaćanja poreza, komunalija, takse, sve ono što zahteva obaveza prema srpskoj pravnoj drţavi. Oni koji se ogluše o ovaj red biće deportovani u Albaniju. Oni neka i idu u svoju rezervnu domovinu Albaniju. Šiptari koji poštuju srpsku vlast, koji priznaju Beograd i lojalni su graĊani , ostaće na Kosovu. Niko ih neće smeti dirnuti i neće im faliti dlaka s glave―. Na pitanje : „ Kakve su šiptarske reakcije na njegov izbor ?― , g. Arkan kaţe: „ Oni su srećni što sam ja izabran―. Ratni kriminal Autor : Filip Švarm, Vreme; 8. Mart 1993. BORBA DO POSLEDNJE PLJAĈKE ...Zamjenik naĉelnika štaba vojske Bosne i Hercegovine Jovo Divjak priznao je nemaĉkom listu „ Cajt― da su jedan od najvećih problema opkoljenog Sarajeva naoruţane bande unutar grada i van njega...No, sliĉno je i na ostalim ratištima. Mnogobrojni promatraĉi nisu se jednom zapitali, koliko , zapravo , voĊe zaraćenih nacija kontrolišu svoje naouraţane pripadnike i koliko mogu uticati na izvršavanje potpisanih sporazuma. POĈETAK : Predigra rata u Hrvatskoj odvijala se institucionalno i vaninstitucionalno. Dok su Srbi iz Krajnine deţurali na barikadama, naoruţavani su razliĉitim kanalima iz arsenala srpske i vojvoĊanske policije, a ni razliĉite sluţbe, tada još ţivuće JNA, nisu bile škrte...Osim njih, srpskim selima su krstarili razliĉiti ljudi... te prikupljali novac za kupovinu oruţja...Istovremeno, i hrvatske vlasti nisu ništa zaostajale. Sada već legendarnim konvojima ( snimak M. Špegelja o nabavci oruţija emitovan na RTS-u. Pr. Ţ.K. ) stizalo je oruţje uglavnom sa istoĉnoevropskih crnih trţišta, a dijeljeno je zasluţenim i provjerenim prvoborcima vladajuće stranke. Mnogi pregaoci za „nacionalu stvar―, već su se dobro finacijski omastili i shvatili da mast donosi vlast...slijede prvi oruţani sukobi i dijapazon zarade koju rat 166
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
omogućava drastiĉno se širi. Stanovništvo u novonastaloj situaciji pristaje na sve niţi standard. Nestašice osnovnih ţivotnih potrepština postaju uobiĉajene stvari , napuštaju se domovi i kreće u neizvesnost izbegliĉkih kampova, vade se poslednje njemaĉke marke pohranjene za najcrnje dane. ..TakoĊer, i tamo gde nije bilo sukoba, ĉinilo se sve da se izazovu. RATNI SCENARIO: Nekoliko naoruţanih tipova napalo bi policijsku patrolu, izdvojeni kontrolni punkt i sliĉno, potom bi bez većih problema ubjedilo zaplašeno stanovništvo da im ništa osim oruţja ne prostaje, kojeg, eto, sluĉajno, oni imaju više nego što im treba... Slede zauzimanja gradova i sela, te njihova pljaĉka. Oni „ oslobodioci― koji su prvi ušli u jedan od tih gradova nazvani su „zlato i gotov novac―, drugi su već bili „ bjela i ostala tehnika―, a nakon njih su stizali „lešinari― koji su se bavili skidanjem parketa, prozora, zahodskih školjki, šaltera i , uopće, svega što se moglo odneti. LAKOĆA: Mnogi ocenjuju da je rat u Hrvatskoj, unatoĉ svemu, samo letnji vojni manevar prema ratu u Bosni i Hercegovini. Izmešanost stanovništva, jasno definirani srpski i hrvatski ratni ciljevi, osjećanje bezizlaznosti Muslimana, u krvavom košmaru sa pokoljima, logorima , etniĉkom ĉišćenju i ostalim, doveli su do takvih mogućnosti brzog i lakog bogaćenja kakve „ braća rata― do tada nisu moli ni sanjati.― Autor teksta Filip Švarm , navodi i konkretne primere, ratniĉkog preduzetništva. Tako govoreći o preprodaji oruţja navodi primere Sunja i Prijedora u kojima su : „ lukave općinske vlasti prodavale „kalašnjikove― jednoj i drugoj strani za 640 DEM ( Slunj) , u Prijedeoru su visoki funkcioneri tamošnjeg SDS organizovali prodaju jednog tog oruţja Muslimanima za 2000 DEM―. G. Švarm nadavodi i ekstreme primere trgovine ljudskim ţivotima: „ Cijena puštanja iz logora Omarska iznosila je 10 000 DEM. Priĉa se da ju je platio samo jedan ĉovjek. Musliman, vlasnik dobro uhodane privatne firme―. Sarajevo je po pisanju novinara Švarma, bilo najidelanije za sticanje ratnog profita. U njemu se naplaćivalo sve, a najunosniji su bili izlasci iz njega podzemnim kanalima: „ Nije nikakva tajna da su preko Kiseljaka izvodili ţitelji Sarajeva iz blokade. Jedini uvjet je bio 167
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA plaćanje tvrdom valutom, a njen iznos se odreĊivao prema procenjenoj plateţnoj sposobnosti klijenata. ..Priĉa se da je staklena zgrada Ceneksa ( jedino je tu postojao satelitski telefon, struja, voda i hrana) , bila neoštećena do pozne jeseni 1992., zato što su njeni vlasnici uredno plaćali „reket― tobdţijama sa Pala. On navodi primere u kojim: : „ Prilikom organizovanja konvoja sa manjinskim stanovništvom za napuštanje razliĉitih gradova, prije svega gde je srpsko stanovništvo u većini , ali i drugih , hratskih i muslimanskih, izbeglice ne samo što su ostavljale celokupnu imovinu već su morale dodatno plaćati od 50 do 100 DEM za mesto u autobusu. ..neki svedoci navode da je izvesna Perka prilikom napuštanja Banjaluke, tamošnjim Hrvatima i Muslimanima, koji su isplatili svu proceduru tamnošnjih vlasti, uzimala dodatnih 80 DEM.― Na kraju teksta g. Švarm , zakljuĉuje: „ Previše je ljudi što zaraĊuju na ratu i na njihovim posledicama. Organiziranim bandama na sve tri strane ( Srpskoj, Hrvatskoj i Muslimanskoj pr. Ţ.K. ) ne odgovara okonĉanje krvopolića prije nego što izvuku sve što mogu izvući. .. Sumnjiv legitimitet svih zaraćenih strana van matiĉnih drţava omogućava zbivanja sliĉna onima u Somaliji gde se ratuje za litru nafte i kilogram brašna. Profiteri će u meĊuvremenu, sa vrećama para, već biti daleko.― ………………………………………………………………………… POSLEDICE EKONOMSKIH SANKCIJA UVEDENIH SRBIJI: Vreme ; br. 133; str.9; 10.05.1993. ISTINA Ko to tamo radi ? Privatni sektor beţi u ilegalu U Jugoslaviji je sve manje zaposlenih i sve manje slobodnih radnih mesta. MeĊutim, dok je industrijska proizvodnja prepolovljena, broj zaposlenih je smanjen samo za deset odsto. Sve je više i onih koji su zaposleni, primaju platu ali ne rade. ( U to vreme omiljen stih rakoviĉkih radnika je bio: ala volim ovaj reţim, plata ide, a ja leţim pr. Ţ.K. ) . U javnosti se ĉuju najrazliĉitije procene od pola miliona do 168
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
milion plaćenih neradnika. Pod sankcijama, mnogim granama i nije lako da rade. Prvo je uništeno trţište koje se prostiralo po bivšoj Jugoslaviji i tako je već ĉetrdesetak odsto potencijalnih kupaca odstranjeno. Ostaci meĊunarodne trgovine, koji se odvijaju podzemnim kanalima i uz mito carinicima susednih drţava i laţne papire, mogu da napune izloge u Ćumiĉevom sokaĉetu, ali ne i da obezbede repromaterijal velikim proizvoĊaĉima. Zato i zvuĉi sasvim logiĉno da je veliki broj zaposlenih u privredi bez ikakvog posla. U takvim odnosima ono malo privrede što još radi treba da stvori dovoljno da obezbedi plate ne samo sebi nego i za, recimo, 750 hiljada svojih kolega iz privrede koji ništa ne stvaraju, 450 hiljada zaposlenih u vanprivredi, milion i dve stotine hiljada penzionera, 750 hiljada onih koji traţe i ĉekaju zaposlenje i nekoliko ( hiljada) izbeglica. Posledica ovog stanja je nedostatak bilo kakve perspektive. Plate moraju biti bar ĉetvorostruko manje, nego što bi omogućavala produktivnost, onih koji uspevaju nešto da urade, jer jedan takav mora da obezbedi platu za još troje. Privatni sektor, sledeći nametnute okolnosti, ponaša se racionalno beţi u ilegalu jer neće, a i ne bi bilo prirodno, da preraste u instituciju za kupovinu mira. Sto ĉetrdeset hiljada privatnih preduzeća zvaniĉno zapošljava samo sedamnaest hiljada radnika. …………………………………………………………………………. Autor: Ivan Radovanović SLUĈAJ JUGOSKANDIK: VREME; 19. April 1993 Pljaĉka: S KROVA U SEF „ Priĉa o novcu Jezdimira Vasiljevića i njegovim nesrećnim štedišama ušla je u fazu kriminalne fantazije. U ĉetvrtak rano ujutru trojica maskiranih pljaĉkaša upala su u preko krova u prostorije ― Jugoskandika ―, vezali ĉlanove obezbeĊenja i Odbora štediša i iz trezora odnela, prema nezvaniĉnim podacima, oko tri ipo miliona maraka…Novine su izvestile o pljaĉki stoleća, a Jugoskandikove štediše da je sve to najobiĉnija nameštaljka i krenule naoruţene pajserima ne bi li u u nekim od jugoskandikovih skladišta pronašli makar deo gazda Jezdinog blaga. … Svemu što se u ĉetvrtak dogodilo 169
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA predhodio je naravno, ĉitav niz komplikovanih i zamršenih dogaĊaja, zbog kojih većina Jugoskanikovih štediša otvoreno sumnja u tzv. pljaĉku stoleća. Ta zapetljancija je poĉela još 12. Marta kada je deo novca ( deviza ) iz gazda Jezdinog sefa podeljen izvesnom broju ljudi. Glavni Vasiljevićev opunemoćnik , odbio je da Odboru štediša preda spisak isplaćenih klijenata, tvrdeći da je to poslovna tajna. ( Štediše su tvdile da meĊu obeštećenim ima istaknutih politiĉara. Štediše koje su celu tu gungulu pegurale i preţivele naravno da je veoma bilo sumnjivo kada su u petak ujutro saznale da je trezor opljaĉkan. Neki od njih se skupljaju pred zgradom Poslovnog prostora, na uglu Maršala Tolbuhina I Smiljanićeve, sli to je sve što mogu da urade. SvaĊaju se sa ljudima iz obezbeĊenja… Autor: Dimitrije Boarov AFERA DAFIMENT BANKE Vreme; 14.02.1994. Saslušanje Dafine Milanović UVREĐENA I USAMLJENA Tek će neka studiozna analiza stenograma moţda otkriti nešto novo o aferi Dafiment banke pred anketnim odborom Skupštine Jugoslavije ( 10. Februara) . Na prvi pogled, javnost i anketni odbor nisu dobili ništa, sem onoga što se moglo oĉekivati. Glavna novost je da će se odbrana gospoĊe Dafine izgleda usmeriti na prebacivanje odgovornosti na jugoslovenske i srpske guvernere koji nusu rekli stop na kamate 10 i 18 odsto. Drugi veliki greh Narodne banke Srbije, po mišljenju gĊe Dafine, jeste to što ona ne pristaje da primi otplatu kredita koji je u martu prošle godine odobrila Dafiment banci i za koji je u hipoteku preuzela 251 kilogram zlata. GĊa Milanović je uz to nekoliko puta naglasila, tokom ovog saslušanja, da njena banka nije nikada dobila ni dinara iz primarne emisije, mada je indirektno priznala da je za raĉun banke Srbije otkupljivala deviznu efektivu. Na pitanje da li je imala uliĉne dilere, odgovorila je da je to pitanje za sve banke. 170
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Najdelikatniju optuţbu guvernerima gĊa Dafina je izrekla opisujući dane nakon bekstva kolege gazda Jezde i nakon sloma Jugoskandika. Tada je, kako kaţe, preklinjala odgovorne da u drţavni trezor prime „polupuni trezor Dafiment banke―, ali su oni, navodno, to odbili. Tada su mnogi poĉeli da dolaze po novac sa oruţijem u ruci, sa bombama oko vrata, pištoljima i noţevima. Na molbu da navede neka imena gĊa Dafina je odgovorila da je ona već izgubila dvoje dece i da joj je ostalo samo još jedno. Na oĉekivano pitanje politiĉara da navede imena politiĉara koji su nakon sunovrata banke izvukli svoje debele depozite i navodno samo preko kamata profitirali oko 70 miliona maraka, ĉak i kad je sve postalo jasno, Dafina Milanović je sa primetnom dozom ogorĉenja rekla da će po nalogu suda rado izneti sva ta imena iz ―svih stranaka‖…. OjaĊene štediše... ...Juĉe pre poĉetka seanse u Skupštini Jugoslavije Bulevar revolucije je zakrĉila grupa od nekoliko ojaĊenih štediša, ali je policija oĉigledno tako nešto oĉekivala, pa je saobraćaj preusmeren u okolne ulice. Demonstranti su, naravno traţili pare..Grupa se brzo osula, u redovima su izgleda bili uporniji ( prema poslednjim procenama, Dafiment banka je duţna oko 620 miliona maraka, prema 450.000 štediša, a imovina i plasman se procenjuju na oko 220 miliona maraka. ) GospoĊa Dafina se pred anketnim odborom pojavila u odmerenom kompletu od tamnolila svile. Zlato je ovog puta izbaĉeno iz nakita, ali su ostali srebrni ukrasi nabijeni dragim kamenĉićima. Nastup joj je bio ―ĉvrst‖ sa nešto plaĉevne komponenete kad god bi pomenula decu i narod…. .. Na sva delikatna pitanja gĊa Dafina je umesto onog ameriĉkog - no comment , odgovarala ,: - „rado ću vam na to pitanje odgovoriti napismeno.― Više od gĊe Dafine, stekao se utisak, saslušavanja su se uplašili ĉlanovi anketnog odbora. Te finoće i uvijanja, toboţnjeg razumevanja i dţentlmenske etikecije, malo ko je video u ovom skupštinskom zdanju. Svako ko je postavljao pitanja upozoravao je ― znaĉajno‖ sve prisutne da gĊa Milanović ne mora odgovarati jer je reĉ 171
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA o ―delikatnim‖ stvarima. Samo su se novinari ĉudili što se niko ne sluţi tako poznatim glagolima kakvi su lagati, krasti, pljaĉkati... Aleksandar Ćirić VELIKI IZBEGLIĈKI TRANSPORT Aleksandar Ćirić je Vremenu od 24. Jula 1995g. napisao propoĉki tekst : „Na putu za nedoĊiju― , u ĉijem podnaslovu stoji: „ Najmanje 3,2 miliona graĊana bivše SFRJ ovog trenutka je u ―statusu― izbeglice. Sudeći po razvoju dogaĊaja u Hrvatskoj, istoĉnoj i zapadnoj Bosni uskoro će biti još stotinak „ novih―. ( 8. Avgusta desila se „ Oluja‖ u kojem se našlo oko 220.000 Srba , uglavnom iz Hrvatske ( Knina) i zapadne Bosne p.r. Ţ.K. ). Beveći se „unutrašnjim izbeglicama― A. Ćirić navodi i konkretne podatke, pomeranja stanovništa iz regija bivše SFRJ. Tako je : „ oktobra 1991. U ime UNCR gospoĊa Sadako Ogata upozorila, i izrazila bojazan da broj izbeglica iz Jug. Do kraja godine moţe biti oko 400.000 ...Stvarnost je prevazišla strahovanja: decembra 1991 broj unutrašnjih izbeglica je premašio pola miliona , a ukupan broj procenjivan je na oko 750.000. Pojam „razmene stanovništava― ušao je u javnu upotrebu ne izazivajući nikavu jezu, naroĉito kod politiĉara tipa „nacionalni lideri―. Ćirić u svom tekstu navodi i : „ prvi egzodus ( Srba u Banja Luku pr. Ţ.K. ) iz zapadne Slavonije, decembra 1991.. ...Leto 1992. donelo je rat u Bosni i Hecegovini, novi pokret starih beskućnika. Samo juna te godine u Subotici je izdato 14.000 pasoša izbeglicama iz BIH... Tog leta sluţbena procena broja izbeglica u zemlji prevršila je 1,7 miliona, a u inostranstvu dosegla cifru od pola miona ljudi... Pred novu 1993. Godinu generalni sekretar UN Butros Gali objavljuje procenu nadleţnih sluţbi UN da status izbeglica iz bivše Jugoslavije ili u njoj ima više od tri miliona ljudi.― To nije bio kraj , tako da Ćirić piše: ..od juna 1994 do maja 1995. s podruĉija Bosanske krajine – iselila su se 9054 graĊana. .. ( muslimana pr. Ţ.K. ) ... Kada je Armija BiH ( ABIH) juna prošle godine rešila da se obraĉuna sa Fikretom Abdićem, s njim je u Republiku Srpsku Krajinu izbeglo oko 45.000 ljud; Hrvatska nije 172
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
htela da ih primi, Evropa takoĊe....ovih dana je većina njih doĉekala godišnjicu na uskom prostoru oko Velike Kladuše, koju Fikret Abdić kontroliše uz pomoć vojske krajiških Srba. .. Izbegliĉa priĉa je za sada stala na ovogodišnjem prvomajskom ĉišćenju zapadne Slavonije od preostalih petnaestak hiljada Srba, i egzodusu oko 35 hiljada Muslimana iz srebrniĉke enklave―. – piše na kraju A. Ćirić , koji na poĉetku teksta navodi da je BIH najteţe pogoĊena ratom i prinudnim migracijama : Najnovija procena Visokog komeserijata UN za izbeglice ( UNHCR) govore o 1,327 miliona izbeglica i 1,422 miliona ratom pogoĊenih u BIH; ukupni broj gotovo dostiţe sadašnje stanovništvo onog što je ostalo od nekadašnje Bosne i Hercegovine.― 14. 12. 2012. 14:54h | rts rs
Te davne 1995. potpisan je Dejtonski sporazum Slobodan Milošević, Franjo TuĊman i Alija Izetbegović 14. decembra 1995. godine u Jelisejskoj palati u Parizu potpisali Dejtonski sporazum. Bosna i Hercegovina sporazumom podeljena na dva entiteta: Republiku Srpsku i Federaciju BiH. SRJ je ratifikovala sporazum 13. novembra 2002. godine. Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu, parafiran 21. novembra 1995. godine u Dejtonu, u ameriĉkoj drţavi Ohaju, posle tronedeljnih pregovora, potpisan je 14. decembra iste godine u Parizu. Sporazum su, u prisustvu tadašnjeg drţavnog sekretara SAD Vorena Kristofera, potpisali Slobodan Milošević, Franjo TuĊman i Alija Izetbegović, u Jelisejskoj palati u Parizu. Potpisnici su se obavezali da meĊusobne odnose regulišu prema Povelji UN, Završnom helsinškom aktu i drugim dokumentima OEBS-a, kao i na meĊusobno poštovanje suvereniteta i rešavnje nesporazuma na miroljubiv naĉin. Dejtonskim sporazumom Bosna i Hercegovina je podeljena na dva entiteta: Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Skupština SR Jugoslovije ratifikovala je Dejtonski sporazum 13. novembra 2002. godine. 173
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
NATO bombardovanje SRJ, deset godina posle: 78 dana http://www.vojvodinacafe.rs/forum/spomenar/nato-bombardovanje-srjdeset-godina-posle-10281/ Srbija danas obeleţava dan sećanja na ţrtve vojne operacije NATO, u kojoj je ubijeno i ranjeno više od 9.000 ljudi. Pre taĉno deset godina 19 ĉlanica te vojne alijanse zapoĉelo je bombardovanje bivše Jugoslavije. Tokom 78 dana vazdušne kampanje nazvane "Milosrdni anĊeo" poginula su 1.002 pripadnika Vojske Jugoslavije i srpske policije i oko 2.000 civila, meĊu kojima i 88-oro dece, a više od 6.000 ljudi je teţe i lakše ranjeno, dok se desetak osoba i danas vode kao nestale. Akcija NATO-a usledila je posle neuspešnih pregovora o rešenju krize na Kosovu u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine. Srpski parlament je 24. marta 1999. godine doneo odluku o neprihvatanju stranih trupa, a iste veĉeri u 19:45 minuta NATO snage su zapoĉele vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, po celom podruĉju Srbije i Crne Gore. Napadi na Jugoslaviju poĉeli su na osnovu nareĊenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane, a jugoslovenska vlada iste noći proglasila je ratno stanje. Napad je trajao do ĉetiri sata ujutro i teţište udara su bili objekti Ratnog vazduhoplovstva, Protivvazdušne odbrane i vojne industrije, a prve mete vojni aerodromi u Prištini, Podgorici, Batajnici i Uţicu, kao i ciljevi u Kuršumliji, Novom Sadu, Panĉevu, Kragujevcu i Luĉanima. Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedelja napada bar nekoliko puta nije našao na meti, a Crna Gora je uglavnom bila pošteĊena masivnih udara. NATO snage bile su rasporeĊene u 59 baza na teritoriji 12 zemalja, a dejstvovale su najviše iz ĉetiri vazduhoplovne baze u Italiji, s brodova na Jadranu, dok su u nekim operacijama uĉestvovali i strateški bombarderi koji su poletali iz baza u zapadnoj Evropi, pa i u Americi. 174
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Tokom operacije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara po 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona. NATO je lansirao 20.000 velikih projektila, meĊu kojima 1. 300 krstarećih raketa na vojne i civilne ciljeve, a izruĉio je i 37.000 "kasetnih bombi" sa 350.000 kasetnih podprojektila, takozvanih "bombica". Uz upotrebu najubojitijeg oruţja, Severnoatlantska alijansa je u ratu protiv Srbije upotrebila i zabranjeno naoruţanje - municiju sa osiromašenim uranijumom. Tako je već 30. marta, granatama municije s radioaktivnim primesama bombardovano šire podruĉje Prizrena, a prema podacima VJ izmeĊu 30 i 50 hiljada komada municije s osiromašenim uranijumom razasuto je na 112 lokacija širom zemlje, najviše na Kosovu i Metohiji. U više gradova i mesta - Aleksincu, Kuršumliji, Ćupriji, Nišu, Novom Sadu, Murinu, Valjevu, Surdulici, pogoĊen je veliki broj stambenih objekata, uz veliki broj civilnih ţrtava. Bombardovane su, pored vojnih ciljeva, i izbegliĉke kolone na podruĉju Kosova, putniĉki voz u Grdeliĉkoj klisuri, most u Varvarinu, pijaca u Nišu... PogoĊeni su i bolnica "Dragiša Mišović" i kineska ambasada u Beogradu, kada je poginulo desetak civla. Beograd je napadnut prvog dana operacije raketiranjem Jakova i aerodroma u Batajnici u 20:05 ĉasova. Bilo je to njegovo peto bombardovanje u ovom veku i prvo bombardovanje jedne evropske prestonice posle Drugog svetskog rata. Uništeni su skoro svi predajnici Radio-televizije Srbije, ukljuĉujući toranj na Avali, a u dva ĉasa i šest minuta posle ponoći, 23. aprila, pogoĊena je i zgrada RTS-a u Aberdarevoj ulici, gde je 16 radnika ubijeno, a ĉetvoro teţe povreĊeno. Ţivot BeograĊana 78 dana NATO kampanje bio je prekidan zvucima sirena koje su oznaĉavale poĉetak i kraj vazdušne opasnosti, a samo nekoliko dana nakon prvih bombi poĉeli su i protestni mitinzi. 175
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Protesti sa simbolom "targeta" organizovani su na Trgu Republike, kako bi se svetska javnost upozorila da u toj "preciznoj kampanji" NATO-a stradaju civili. Nakon rušenja novosadskih mostova BeograĊani su se svakodnevno, uprkos razaranju i svesti o bliskoj opasnosti, u velikom broju okupljali kako bi simboliĉno branili mosotove za koje su generacije bile vezane uspomenama. Tokom 11 nedelja bombardovanja BeograĊane je o stanju u glavnom gradu izveštavao tadašnji rezervni naĉelnik Gradskog centra za obaveštavanje Avram Izrael ĉija reĉenica " Paţnja, paţnja, vazdušna opasnost za Beograd je prošla. Gotovo!!!" ostala u sećanju svima.U bombardovanju su uništena 54 objekta putne infrastrukture, oko 300 škola, bolnice i zgrade drţavne uprave, a teţe i lakše je oštećeno 176 spomenika kulture. Uništena su 54 objekta putne infrastrukture, od ĉega 45 mostova, 28 ţelezniĉkih mostova i 148 stambenih i poslovnih objekata.. Stradalo je više od 300 škola, od kojih su tri potpuno uništene, više desetina bolnica, zgrade drţavnih organa, ukljuĉujući i zdanja Ministarstva odbrane i MUP-a Srbije u centru Beograda. Teţe i lakše je oštećeno 176 spomenika kulture, od kojih 23 srednjovekovna manastira i veliki broj crkava širom Srbije, ali i nekoliko dţamija i objekata islamske kulture u Đakovici, Peći, Prizrenu... Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije (Panĉevo i Novi Sad), a snage NATO su prvi put upotrebile i takozvane "grafitne bombe", kojima je onesposobljavan elektroenergetski sistem.Prema procenama struĉnjaka, u zavisnosti od metodologije, materijalna šteta priĉinjena bombardovanjem procenjuje se na 30 do 100 milijardi dolara.U oruţanom sukobu sa nadmoćnijim neprijateljem, srpska PVO uspela je da obori dva aviona NATO - lovac F16 i ameriĉki supermoderni "nevidljivi" avion F-117, i da zarobi tri neprijateljska vojnika. Prilikom povlaĉenja snaga VJ, ispostavilo se da je uĉinak NATO 14 uništenih tenkova, 17 oklopnih transportera i 20 artiljerijskih oruĊa. 176
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Intervencija je, posle više diplomatskih inicijativa, okonĉana potpisivanjem Vojno-tehniĉkog sporazuma u Kumanovu (Makedonija) 9. juna 1999. godine, a tri dana kasnije poĉelo je povlaĉenje jugoslovenskih snaga sa Kosova i Metohije. Generalni sekretar NATO-a izdao je naredbu o prekidu bombardovanja 10. juna. Tog dana su poslednji projektili pali na podruĉju sela Kokoleĉ u 13:30 minuta, a istog dana je Savet bezbednosti UN usvojio Rezoluciju 1244. …………………………………………………………………………. Predrag Popović POSLEDNJA ISPOVEST SLAVKA ĆURUVIJE Blic Nevs – magazin: br.23; 5. april 2000. „ Od socijalista kontaktirao sam sa Draganom Tomićem ( NIS pr. Ţ.K. ), Nadom Perišić, Branislavom Ivkovićem i neverovatnim Zlatanom Peruĉićem...veza sa njima je bio Hadţi Dragan Antić, direktor „Politke― , koji je nekad u šali, nekad vrlo ozbiljno znao da me upozori da su „oni― mnogo ljuti i da stojim loše...Ĉesto sam bio u prilici da slušam upozorenja da će mi Tijanić doći glave, da on preteruje, najdirektnije im uvaljuje prst u oko. Tijaniću sam to prenosio i ohrabrivao ga: „ Majstore samo piši i ne obaziri se―. ... „ Mira je uvek jako štitila Slobu― – kaţe Ćuruvuja. „ Uvek, pogotovu u ozbiljnim situacijama, dobro je pazila šta će reći . Smatrala je da mnogo loše pišem o Slobi, kako u „ Borbi― ( S.Ćuruvija je 1992/93. pisao feljton o S.M. tako što ga je u daktilo -birou direktno diktirao pr.Ţ.K.) i „ Telegrafu― , tako i kasnije u „ Dnevnom telegafu―. Uveravao sam je da ne pišem loše o njemu već o politici koju on vodi. Mira da nije imala pravi uvid u to što radim, ali znala je generalno šta mislim i kakve politiĉke partije podrţavam. O meni je imala bolje mišljenje nego o mojim novinama. Ta, potpuno šizofrena situacija, prenela se ĉak i na Miloševića. ..Pretpošle godine 1997, kad su se nad mojim poslom opet nadvili tmurni oblaci , krenuo Ţika Šerpa (sociolog Ţivorad ĐorĊević , devedesetih direktor TV Politika, Radio Jugoslavije ... pr. Ţ.K. ) , po ko zna koji put da me izbacuje iz prostorija i štamparije, odluĉio sam da odem na taj njihov 177
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA koktel. ( tzv. „ Julovaca. ― pripadnika politiĉke stranke JUL koju je predvodila Mira Marković pr. Ţ.K. ). Tada sam dugo sa Miloševićem razgovarao o svemu i svaĉemu..Za Miloševića ja sam spadao u grupu takozvanih Mirinih prijatelja, ovakvih i onakvih. U toj grupi bili su, izmeĊi ostalih, Miša Vasić , Nedan Cekić i joše neke kolege koje je Sloba smatrao Mirinim prijateljima.. Prvi i polsednji put Ćuruvija je sreo Jovicu Stanišića na jednom koktelu. .. Stanišić je stajao u društvu generala Aleksandra Dimitrijevića, kolege iz KOS-a, i njegove supruge. „Aca je sjajan, zanimljiv i inteligentan tip, pravi šarmer―, seća se Ćuruvija tog susreta „ Kad me je primetio , pozvao me je : - Gde si, izdajniĉe? – Evo me, izdajniĉe! Naše interne šale nisu imale konotaciju kakvu danas ima takvo etiketiranje. On mene jeste zvao izdajnikom i stranim plaćenikom, ali me je doţivljavao, kao i mnogi drugi reţimski ljudi, kao korektnog neprijatelja u svojim redovima. .. Jovica je stajao pored njega u sluţbenoj pozi, ozbiljan, malo namršten. Respektovao sam ga kao što respektujem sluţbu , ako radi u okviru ustavnih ovlašćenja. Dok nas je Aca upoznavao, gledali smo se pravo u oĉi, sa diskretnim osmehom. On je pruţio ruku i rekao : Zdravo, kolega. Zdravo, kolega – uzvratio sam mu.. ..Rekao sam da bi bilo dobro da se vidimo i ispriĉamo. On je pristao. Pitao sam ga za neki broj telefona kako bi ga mogao naći: Zapišite – rekao je. Nema potrebe, zapamtiću. Recite. Nećete zapamtiti, zapišite – insistirao je. Zapisao sam broj i kasnije sam ga zaista i zvao, ostavio poruku njegovoj sekretarici, ali on je izbegavao da se vidimo, tako da nam je to bio jedini susret―. – rekao Slavko Ćuruvija - Petru Popoviću, autoru knjige : „ Oni i mi― i uredniku i novinaru „DT― i „ Evropljanina―. 178
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Autor: Bojana Jager 08. Sep 2000 17:30 (GMT+01:00) Koje su sve sankcije uvoĊene prema SRJ za poslednjih deset godina
Dejstvo tupog oruţja Ekonomska blokada proglašena je izazovom za privredu, koji je bio toliki da je u 1992. pripremljena jedna od najvećih svetskih hiperinflacija koja je nastupila već naredne godine Skoro ĉitavu proteklu deceniju meĊunarodna zajednica razliĉitim politiĉkim i ekonomskim sankcijama pokušava da kaţnjava aktuelni reţim, a sasvim konkretno kaţnjava Srbiju i ponajviše njeno stanovništvo, sa neskrivenim ciljem da izoluje Miloševića, stavi mu na dušu najveći deo krivice za krvavi raspad bivše Jugoslavije, iznudi odreĊene politiĉke poteze na spoljnom, a rastanak od vlasti na unutrašnjem planu. Sve od nabrojanog, izuzev poslednjeg, do sada je i uspela. Nogu su povukli u septembru 1991. KEBS koji je uveo embargo na prodaju oruţja Jugoslaviji i ministarski savet EZ koji uvodi ekonomske sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Pošto su oštra osuda Stejt departmenta " srpske agresije u BiH" i pismo tadašnjeg drţavnog sekretara Dţejmsa Bejkera, sliĉne sadrţine a upućeno Slobodanu Miloševiću, obišli svetsku politiĉku kuhinju u aprilu 1992. delegacije 50 zemalja, uĉesnica KEBS-a, izuzev jugoslovenske, prihvataju Deklaraciju u kojoj se " srpske neregularne snage i JNA osuĊuju kao izazivaĉi kršenja nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i ljudskih prava u BiH". Vladi Srbije je preporuĉeno da nastavak uĉešća u KEBS-u zavisi od njenog poštovanja svih obaveza koje podrazumeva ĉlanstvo u toj organizaciji. Prema bogatoj dokumentaciji Fonda za razvoj demokratije, tog istog dana je na zasedanju Skupštine Srbije ministar inostranih poslova Vladislav Jovanović izjavio da " ovo nije ultimatum već saopštenje", predloţivši da se o tom pitanju ne diskutuje, jer smo mi najveći poštovaoci principa KEBS-a". Ni postavljeni datum nije nikakav rok, 179
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA već je on u ministrovoj interpretaciji znaĉio da će se tada konferencija KEBS-a ponovo vratiti pitanjima jugoslovenske krize. Što se tiĉe povlaĉenja JNA iz BiH Jovanović je rekao da to nije stvar koja se tiĉe Srbije, već je to pitanje koje treba da reše JNA i BiH. Uopšte, za domaću politiku tokom celog sankcijskog perioda bilo je karakteristiĉno ovakvo nipodaštavanje nedvosmislenih signala iz sveta, što se uvek završavalo kao i u pomenutom sluĉaju: u maju OEBS usvaja deklaraciju o BiH po kojoj se mogu preduzimati akcije u vezi sa tamošnjom krizom i bez saglasnosti delegacije Jugoslavije, iz Beograda se povlaĉi 12 evropskih ambasadora, a Vašington vraća kući Vorena Zimermana, da bi na kraju, na predlog SAD, i KEBS suspendovao Jugoslaviju iz svog ĉlanstva.Sve se okonĉava krajem maja 1992. Rezolucijom Saveta bezbednosti 757. kojom su uvedene sankcije Srbiji i Crnoj Gori i koja je predviĊala potpuni meĊunarodni ekonomski embargo prema nepriznatoj SRJ. Prema dokumentaciji Fonda za razvoj demokratije, predloţile su je Francuska, Velika Britanija, SAD, Belgija, Maroko i MaĊarska, izglasana je uz podršku Rusije sa 13 naprama 0, a uz uzdrţavanje Kine i Zimbambvea. Istovremeno SAD je donela odluku o zamrzavanju svih sredstava i imovine koju SRJ i RS poseduju u Americi. Već tada Dţejms Bejker u UN neuvijeno izjavljuje da " ukoliko budu iscrpljena sva ekonomska sredstva za opamećivanje Srbije, moţe doći i do primene vojne sile." Ceo krug se zatvara samo dva meseca kasnije, kada je SB UN doneo Rezoluciju koja se odnosi na nemogućnost SRJ za automatskim kontinuitetom ĉlanstva SFRJ u svetskoj organizaciji. U skladu sa onim za šta se, prema Biltenu Fonda za razvoj demokratije, još u aprilu 1992. zalagao Bejker da je "jedino stvarno oruţje protiv Miloševića nepriznavanje preostale jugoslovenske drţave", taĉku na " I" u ovoj priĉi trebala je da stavi Milenijumska sednica UN, na kojoj na sreću nije prošla ameriĉka inicijativa o izbacivanju jugoslovenske misije sa Ist rivera. Potpuno izopšteni Beograd na domaćoj sceni upregao se da "herojski " digne glavu. Sankcije su proglašene izazovom za privredu, koji je bio 180
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
toliki da je u u 1992. pripremljena jedna od najvećih svetskih hiperinflacija koja je nastupila već naredne godine. Radnicima, od kojih se neki još uvek prinudno odmaraju, obećano je da zbog sankcija neće izgubiti posao, mada do švedskog standarda ( koji im je uprkos svega liĉno obećao predsednik Milošević) nisu stigli. Dinar se bezuspešno oporavljao kroz Avramovićev program da bi danas na ulici vredeo svega ĉetiri pfeniga, preduzeća su materijalno iscrpljena i tehnološki zaostala i izgubivši partnere iz razvijenih zemalja sada ih traţe po Rusiji, Kini i drugim zemljama - stradalnicama od iste neprijateljske svetske politike. Prodat je" Telekom", a pare brzometno potrošene, društveni i liĉni standard sa kraja prošle decenije nedostiţni su san, a posle prošlogodišnjeg bombardovanja na snazi je obnova zemlje sopstvenim snagama.... Uz dobru medijsku i politiĉku obradu NATO u septembru 1995. poĉinje šesnaestodnevno bombardovanje RS, nakon kojeg Robert E Hanter, ameriĉki ambasador u Alijansi izjavljuje da bi se" bez toga nastavila tragedija jugoslovenskih naroda, a u toj tragediji ne bi bili samo oni izgubljeni, nego bi bio izgubljen i NATO." Sledi Dejton, gde je utvrĊen i parafiran sporazum o rešavanju problema u BiH. Posle njega na kratko je izgledalo da se otopljava sankcijski obruĉ prema SRJ - u decembru EU suspenduje sankcije prema Jugoslaviji, ali SAD zadrţavaju spoljni zid sankcija, i dalje ne priznaju SRJ i zadrţavaju samo otpravnika poslova u Beogradu. Poĉetkom novembra 1996. usvojena je Rezolucija SB UN 1074. o ukidanju sankcija protiv SRJ i njom je ukidanje svih sankcija uslovljeno obavezom Srbije i Crne gore da uĉine napredak na Kosovu, da saraĊuju sa Haškim sudom i da reše pitanja drţavnog nasleĊa sa dugim eks- ju republikama. Na sceni je, meĊutim, novo pomraĉenje, kroz zagrevanje kosovskog pitanja. Još u decembru 1997., prema podacima Fonda za razvoj demokratije, ameriĉki Kongres usvaja Zakon koji se odnosi na Srbiju i Crnu Goru, odnosno zabranjuje kontakte sa njima dok Kosovo ne ostvari odvojen identitet, dok narod Kosova ne bude dobio pravo da upravlja samim sobom, uz zalaganje da se ostvari meĊunarodni 181
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA protektorat, dozvoli povratak meĊunarodnih posmatraĉa... U igri su naravno i mediji, sa priĉama o stradanjima Albanaca, da bi u aprilu 1998. Kontakt grupa u Rimu uvela nove sankcije Jugoslaviji, zamrznuvši njenu imovinu u inostranstvu. Mesec dana kasnije Kontakt grupa u Londonu stavlja i definitivni peĉat na takvu odluku, zamrzavanjem sredstava vlade SRJ i Srbije u inostranstvu, uz zabranu investiranja u Jugoslaviju. Već tada NATO maše ratom i preti bombardovanjem, kao prethodnom logistiĉkom podrškom za novi ameriĉki, tzv. Hilov plan za Kosovo, sa kojim ono praktiĉno postaje drţava u drţavi. Do bombardovanja je i došlo, baš onako kako je u februaru 1999. uoĉi propalih pregovora u Rambujeu, najavila ameriĉki drţavni sekretar Madlen Olbrajt: " Ako se postigne sporazum biće razmeštene i snage za njegovu primenu. Ako pregovori propadnu zbog toga što bi Srbi rekli ne, onda ćemo ih bombardovati, a ako Albanci odbiju da se saglase mi više nećemo moći da ih pomaţemo i preseći ćemo im svaku pomoć koju dobijaju spolja." O tome kako su nam na glavu padale bombe sećanja su sveţa, baš kao i pobedniĉka retorika vlasti vezana za Kosovo i optuţbe da je tim ratom" protiv 19 najmoćnijih zemalja sveta" izgubljeno mnogo više nego što je dobijeno. Ono što je zasigurno dobijeno to su srpske izbeglice, Kfor na Kosovu i neuspela meĊunarodna misija, što moţe postati novi izgovor za korak dalje. Bez obzira šta je jugoslovenska diplomatija radila na spoljnom planu, ĉinjenica je da je na unutrašnjem reţim i politiĉke i ekonomske sankcije svo vreme koristio kao dobar izgovor za sve svoje promašene poteze, za stvaranje masovnog osećaja ugroţenosti i svetske zavere prema Srbima, ograĊivanje zemlje unutrašnjim zidom još većim od spoljnog, ekonomsko propadanje i korupciju, proizvoĊenje kriznih situacija u zemlji, uništavanje politiĉkog pluralizma i progon neistomišljenika reĉju za odrţavanje na vlasti. Koristi ih na isti naĉin i pred predstojeće izbore, ĉiji je glavni slogan borba patriota protiv hegemonije Zapada , potpomognutog izdajnicima i pomagaĉima NATO agresora. Doduše mnogi potezi meĊunarodne zajednice, pre svega ameriĉke politike, kako 182
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
kaţe Predrag Simić, savetnik Vuka Draškovića zaista potvrĊuju tezu da je hladni rat završen svuda u Evropi sem u ovoj zemlji, pri ĉemu je raspad Jugoslavije tretiran skoro kao "kolateralna šteta". I pored toga ostaje ĉinjenica da srpska opozicija nije uspela da iskoristi sankcije kao svoj adut u politiĉkoj borbi protiv reţima, ĉak ni u uslovima kada veći deo evropskih zemalja poĉinje da sumnja u efekte izolacionistiĉke politike prema SRJ.Zimus u Berlinu zahvaljujući ujedinjenom nastupu opozicije suspendovane su sankcije na avio saobraćaj. U dţepu je bilo i iz njega je ispalo ukidanje naftnog embarga, zbog toga što je opozicija ustuknula pred napadima reţima najavljenim na ĉetvrtom kongresu SPS-a, procenjuje Simić. MeĊunarodna donatorska konferencija za Jugoslaviju, za koju se zalagao jedan deo opozicije, nije odrţana, a projekti poput onog" Energija za demokratiju" doneli su na lokalnom nivou tek nagoveštaj o tome šta bi znaĉilo pomirenje sa svetom. Sve u svemu, na predstojeće izbore vlast izlazi sa neokrnjenim adutom da su sankcije dokaz da upravo ona Srbiju brani od belosvetskih agresora, a neujedinjena opozicija bez suprotnog aduta kakav bi bila njihova postepena suspenzija. Autor: Boško Nicović, B92, 5. oktobar 2010 JUTRO U DIKTATURI, VEĈE U DEMOKRATIJI Hronologija: 5. oktobar 2000, iz sata u sat . DOS je ultimativno zatraţio da Slobodan Milošević do ĉetvrtka, 5. oktobra, u 15 ĉasova, prizna izbornu volju graĊana izraţenu na izborima odrţanim 24. septembra 2000. Generalni štrajk koji se epidemijski raširio celom zemljom, svoju kulminaciju doţiveo je baš tog 5. oktobra, kada su graĊani odluĉili da pokaţu Miloševiću – pošto već sam nije to ţeleo da shvati – da ga više ne ţele. Oko 07.00 – U kilometarskim kolonama, hiljade graĊana kreću ka Beogradu iz svih krajeva Srbije. Na putu do glavnog grada, 183
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA nezadovoljni graĊani morali su da se suoĉavaju i sa policijskim blokadama. Oko 12.00 – Prve borbene redove ispred zgrade tadašnjeg saveznog parlamenta zauzimaju Ĉaĉani. PredvoĊeni kamionima i bagerima, ispred Skupštine parkiralo se pedesetak autobusa iz Moraviĉkog okruga. Dolazi i do prvog sukoba sa policijom koja ispaljuje suzavce meĊu okupljene graĊane. Za kontranapad upotrebljavane su plastiĉne flaše. Oko 13.00 - Na jarbole ispred parlamenta podignute su srpska i zastave Nove Srbije, DOS-a i DHSS-a. Broj okupljenih se konstantno povećava i već ih je nekoliko desetina hiljada ispred parlamenta. Oko 13.30 – Kolona beogradskih studenata krenula je sa Platoa u protestnu šetnju centrom Beograda i opštinom Vraĉar. Posle sat i po vremena šetnje, studenti su se pridruţili ostalim graĊanima ispred Skupštine. Oko 14.00 – Sa improvizovane bine, graĊanima su se obratili ĉelnici DOS-a. Gradonaĉelnik Ĉaĉka Velimir Ilić rekao je da Slobodan Milošević mora da ode jer ga Srbija neće. Zatim je mikrofon preuzeo tadašnji Ilićev partijski kolega, Milan St. Protić, koji je poruĉio da od ―danas postoji samo jedna Srbija, slobodna Srbija‖, a potom je govorio i lider DHSS-a Vladan Batić. Oko 14.00 - Grupa uniformisanih i naoruţanih lica, sa punom opremom, ušla je u zgradu Radio-televizije Srbije. Radnici RTS-a proglasili generalni šrajk. Oko 14.50 – Prekinut program Radio-televizije Srbije. Oko 15.35 - Velika grupa ljudi je kroz prozor ušla u Savezni parlament. Policija reaguje ispaljivanjem velike koliĉine suzavca i uspeva da 184
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
rastera znatan broj ljudi sa platoa ispred Skupštine SRJ. Ovoga puta flaše nisu bile dovoljne za kontranapad, pa se demonstranti hvataju kamenica koje poĉinju da lete ka zidovima parlamenta. Oko 16.00 - Prva grupa od oko 30 ljudi uspeva da uĊe u Skupštinu, dok su se policajci koji su do tada ĉuvali zgradu povukli. Oko 16.30 - Zapaljen je i podrum Skupštine. Iz desnog krila Skupštine vijorio se gust, crni dim, a gotovo sva stakla na zgradi su polupana. Oko 16.30 – Demolirano je sedište JUL Vraĉara u Ulici Kneza Miloša, kao i parfimerija Marka Miloševića na Terazijama, na ĉijem je zidu ostavljena poruka ―Ţali se tati‖. Oko 17.00 – Demonstranti su zauzeli Skupštinu Jugoslavije. Skupštinska arhiva leti sa prozora parlamenta, a neki su već iskoristili priliku da ugrabe i prve suvenire. Istovremeno, demonstranti su demolirali nekoliko policijskih vozila u Kosovskoj ulici iza parlamenta. Jedan policajac udaren je motkom po glavi, dok je nekoliko njih zadobilo lakše povrede. Najţešći sukobi policije i graĊana zabeleţeni su u Vlajkovićevoj i Palmotićevoj ulici, gde je policija pucala iz vatrenog oruţja. Oko 17.00 - Policija je bacila suzavac i u blizini zgrade RTS-a u Takovskoj ulici dok je bager krenuo da se probije do ulaza. Policijskoj posadi zgrade RTS-a, putem radio veze, bilo je u više navrata nareĊivano da ―izdrţi još malo‖ i da ―koristi maksimalno hemijska sredstva‖. Demonstranti su ipak ubrzo upali u zgradu RTS-a ipaki zapalili je. Demonstranti su potom iz zgrade izvodili radnike drţavne televizije, od kojih su se neki jedva spasli linĉa ekstremnijeg dela mase. Potom se na udaru našao inventar RTS-a – kompujuteri, stolice, telefoni – a stradalo je i nekoliko vozila parkiranih ispred zgrade televizije. Oko 17.00 - Komandir beogradske policije zatraţio je razgovor sa liderima DOS-a. 185
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
Oko 17.30 - U Takovskoj ulici pojavila su se borna kola sa pripadnicima specijalnih jedinica MUP-a. Oni ipak nisu reagovali protiv graĊana. Nakon kraćeg zadrţavanja, pojurili su kroz masu, pozdravljajući okupljene graĊane. Policija jasno okreće leĊa odlazećem reţimu. Oko 17.30 - Policija, koja je obezbeĊivala ―Studio B‖, odluĉila je da mirno preda zgradu zaposlenima u gradskoj televiziji. U dogovoru sa urednicima, policajci su saĉekaĉi Milana St. Protića kako bi bezbedno napustili BeograĊanku. Oko 18.00 - Poĉeo je program slobodnog ―Studija B‖. Slušaocima se prvi obratio novinar Marko Janković. Oko 18.00 - Pripadnici policijske stanice u ulici Majke Jevrosime poloţili su oruţje i prikljuĉili se demonstrantima.Više policajaca u maskirnim uniformama se na ulici grlilo i pozdravljalo sa okupljenim graĊanima. Policajci su opremu za razbijanje demonstracija - šlemove i štitove - delili ljudima za uspomenu. Oko 18.00 - Direktor RTS-a Dragoljub Milanović prebaĉen je u Urgentni centar. Milanović je u naletu demonstranata na RTS zadobio povrede glave i ruke, a od teţih povreda ga je spasilo obezbeĊenje DOS-a. Oko 18.30 – RTS na svoja prva dva kanala ne emituje nikakav program. Oko 18.30 – ―Pink‖, ―Palma‖ i ―Košava‖ konaĉno prilagoĊavaju svoj program dešavanjima na ulici. Oko 19.00 - Vatrogasci su lokalizovali poţare u RTS-u i parlamentu.
186
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Oko 19.00 - GraĊanima su se obratili izaslanik patrijarha Pavla i Vojislav Koštunica. Izabrani predsednik SRJ je okupljenim graĊanima poruĉio da ne smeju stati. "Ovo što danas radimo je istorija, koju stvara narod sam, bez iĉije pomoći. Ne treba nam pomoć ni iz Moskve ni iz Vašingtona, Srbija će sama da se izbori za slobodu", rekao je on. Oko 21.10 - Na svim kanalima RTS-a emituje se obaveštenje: "Ovo je program Nove Radio-televizije Srbije, molimo vas za još malo strpljenja do emitovanja programa." Prvi gost na RTS-u je Nebojša Ĉović. Oko 00.00 - Vojislav Koštunica se obratio graĊanima preko Nove Radio-televizije Srbije. Njegovom protivkandidatu Slobodanu Miloševiću sutradan je konaĉno "javljeno" da je izgubio izbore. U demonstracijama 5. oktobra poginula je Jasmina Jovanović, koja je pala pod toĉkove kamiona, a Momĉilo Stakić je preminuo od posledica srĉanog udara. PovreĊeno je oko sto osoba, od kojih je nekoliko zadobilo prostrelne rane. Epilog: Nakon petog oktobra 2000. Usledila je pomena vlasti. Za predsednika SR Jugoslavije je izabran dr Vojislav Koštunica. 25. Janura 2001. Dr Zoran ĐinĊić je postao premijer vlade Republike Srbije. Slobodan Milošević je priznao pobedu dr.Koštunici i , nakon boravka u CZ –u sproveden je u MeĊunarodni sud u Hag. Hapšenju S.M. predhodili su teški pregovori u vili „Mir― na beogradskom Dedinju, koje je vodio sa porodicom S.M. Ĉedomir Jovanović. DOS- ove vodeće partije DS I DSS v vodile su Srbiju dvanaest godina. Predsednici vlade su bili Vojislav Koštunica i Boris Tadić, koji je bio i predednik Srbije. Na izborima 2012 g. pobedio je Tomislav Nikolić predsednik SNS koja je osnovana 2008 g. Nakon pobede Nikolić je postao predsednik Srbije a Aleksandar Vuĉić premijer vlade republike Srbije i predsednik SNS. . 187
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Autor : Bojana Jager 26. Feb 2001 18:36 (GMT+01:00)
Dafina Milanović poslala pismo NBJ I ona bi da saraĊuje : Pasoš za izlazak iz zemlje dobila od Radomira Markovića i Branka Đurića. Drţava je po raznim osnovama uzela 888 miliona maraka, tvrdi Dafina BEOGRAD - Novembra 1999. dobila sam pasoš od gospodina Radeta Markovića i generala Branka Đurića i napravila sam sporazum o mom izlasku iz zemlje, napisala je u pismu, upućenom rukovodiocu sektora kontrole NBJ, liĉno Dafina Milanović, suvlasnica ĉuvene Dafiment banke, naglašavajući da iza tog sporazuma stoji ĉinjenica da je bivša vlast imala podatke o velikom kapitalu, odnosno nasledstvu njenog muţa. Po njenim reĉima, dogovor s bivšim vlastima bio je sledeći: najpre, da pokupi nasledna rešenja, jer je jedini naslednik svoga muţa, ĉije je nasledstvo prešlo na nju aprila 1992. godine. Po revizijskom nalazu kompanije Dilojt-Tuš trebalo je da isplati štediše s ulozima do hiljadu maraka, kojih ima 32.975. i manji deo štediša s ulozima do pet hiljada maraka, kojih je 22.602. Po pomenutom sporazumu Dafina je trebalo da isplati 30 miliona maraka, a da joj se posle toga vrate veliki objekti, napravi "investicioni fond" i u naredne tri godine isplati ukupna obaveza prema štedišama od 175.990.908 maraka. "Ja sam to prihvatila i otišla iz zemlje", stoji u pismu Dafine Milanović. Ona NBJ poruĉuje i sledeće: da ostaje pri reĉi da će servisirati dug štedišama do 1.000 maraka, odnosno da će inkasirati 30 miliona maraka.- Uneću novac po dogovoru s vama i za druge investicije. Traţim, kada preuzmem celokupno nasledstvo, a to će biti do kraja meseca - eventualno poĉetka marta, konkretan dogovor s vama. Postaviću svoje uslove, a prihvatiću i vaše, ako su u kontekstu pomoći za oporavak privrede Srbije. Hoću da se javno objasni da ja nisam ni lopov, ni prevarant, već izmanipulisana ţrtva, pa zbog toga traţim osobu koju ćete vi odrediti da ide sa mnom. Sada su to, po mom zahtevu, inspektor iz SUP-a Beograd i jedan od bankara "Beobanke", stoji u ovoj pismenoj ponudi. Istovremeno Dafina podseća da je po nalogu guvernera Dragoslava Avramovića, u 188
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
novembru 1994, uraĊena analiza kompletnog poslovanja Dafiment banke i da je zakljuĉak tadašnje NBJ i Anketnog odbora bio da banku treba revitalizovati, jer su je opljaĉkali reţim i drţava. UBISTVO PREMIJERA ZORANA ĐINĐIĆA ( Vreme; br. 636; 13. Mart 2003. ) U dvorištu Vlade Republike Srbije, u sredu, 12.marta u 12.45, pucano je na premijera Zorana ĐinĊića. Svedoci govore da se ĉula dva pucnja i jedan vrisak. Premijer je pogoĊen sa dva metka – u leĊa i stomak. U izuzetno teškom stanju ĐinĊić je prebaĉen u Kliniĉko- bolniĉki centar. Dve hiruške ekipe ( kardiološka i abdomalna) obavile su kompleksnu operaciju. U 13:30 ĉasova konstatovana je smrt. Vlada Srbije je predloţila da se uvede vanredno stanje. Sluţbeni BMW u kome se nalazio premijer ušao je u dvorište zgrade Vlade Srbije iz Nemanjine ulice iz pravca Ţelezniĉke stanice i posle polukuruţnog okreta zaustavio se u zadnjem dvorištu zgrade Vlade Srbije ispred ulaza koji su obezbeĊivala tri telohranitelja, dvojica prema nemanjinoj, jedan naspram drugog. Premijer je sedeo na zadnjem sedištu iza vozaĉa; na prednjem sedištu bile su, po svojoj prilici štake. Dok nastaje ovaj tekst tvdi se da je na premijera pucano iz snajperske puške velikog kalibra. Nejverovatnije se radi o kalibru 12, 7 mm, kojim moţe rukovati samo obuĉena osoba. Po prvim informacijama pucano je iz zgrade br. 9 u Nemanjinoj ( objekat VJ koji je oštećen u NATO intervenciji..) .. Kasnije je potvrĊeno da je najverovatnije pucano iz zgrade br. 14 u Ulici admirala Geparta. Na prvom spratu ove zgrade u jednom stanu policija je pronašla ćebe. Stan je verovatno bio iznajmljen. Predpostavlja se da je atententator duţe od 12 ĉasova boravio u tom stanu. IzmeĊu ove zgrade i dvorišta Vlade Srbije je park. ...Dok je Zoran ĐinĊić stanovao na Studentskom trgu, u centru Beogradu , nemaĉki struĉnjaci za bezbednost su pregledom okolnih zgrada ustanovili da postoji 36 lokacija sa kojih se nesmetano moţe izvršiti atentat. To je nagnalo premijera da se preseli na Dedinje. Niko nije 189
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA izraĉunao, bar u javnosti nije saopšteno, koliki je bezbed(o)nosni rizik u okolini zgrade Vlade. .Ne radi se samo o napuštenoj zgradi koja se odvija nad dvorište iz kojeg ministri ulaze u zgradu, već i o parku, velikom brisanom prostoru, prema Ulici admirala Geparta, koji od tog parkinga pravi u stvari – strelište. ... Bilo je najava da bi premijer mogao biti cilj napada kriminalnih grupa s politiĉkom pozadinom. U novinskoj dokumentaciji moguće je identifikovati nekoliko mogućih grupa iz kojih su dolazile pretnje – kriminalne sredine, pre svega šverceri droge, ljudi i duvana koji se mogu osetiti ugroţenim, centri iz okruţenja vezani za protekle ratove, a u gotovo svim kampanjama o izruĉenju haških begunaca govorilo se o tome da su oni okruţeni naoruţanim grupama. Naroĉito se špekulisalo o tome da jaku naoruţanu grupu ima General Mladić. Nekoliko dana pre atentata zapoĉeta je akcija protiv finansijske mreţe koja, eventualno, podrţava Radovana Karadţića. .. Bagzi.A onda se doista dogodio prvi atentat na ĐinĊića. Prilikom premijerovog puta u Banjaluku 21. Februara, na autoputu Beograd – Zagreb, u blizini hale Limes u Novom Beogradu, kamion marke mercedes sa austrijskim tablicima neglo je isekao kolonu automobila u kojoj se nalazio premijer: samo velikom prisebnošću vozaĉa izbegnit je sudar. Vozaĉ kamiona odmah je uhapšen. Reĉ je o D.M. Bagziju, ĉoveku koji je oznaĉen kao pratilac L.B. zvanog Ĉume, šefa struĉnog klana. MeĊutim pošto je na Ĉumeta pucano u Zemun polju, ovaj je napustio zemlju i potom saopštavao da je Bagzi prešao suparniĉkom klanu D.S Duće s kojim je blisko saraĊivao M.L. Legija, bivši konadant za specijalne operacije ( crvene beretke). Bagzi je meĊutim pušten nakon što je dva dana proveo u pritvoru... Vlada Srbije : Zvaniĉnu vest o ubistvu Zorana ĐinĊića saopštilo je u sredu rano popodne jedan od potpredesdnika vlade Nebojša Ĉović. On je potvrdio da je atentat na ĐinĊića izvršen u 12:25 ĉasova, a da je premijer preminuo sat vremena kasnije u Urgentnom centru u koji je doveden u besvesnom stanju sa dve prostrelne rane na stomaku i grudnom košu. Hitna hiruška intervencija i reanimacija bile su 190
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
uzaludne. Ĉoviĉ je potvrdio da se drugi atentat na ĐinĊića dogodio u trnenutku kada je istraga o prvom neuspešnom atentatu 21. Februara na autoputu trebalo da da prve rezultate. Ĉović je ujedno saopštio novinarima da je Vlada Srbije odluĉila da vršiocu duţnosti predsednika Srbije Nataši Mićić predloţi uvoĊenje vanrednog stanja u Srbiji, s obzirom na to da je u zemlji ugroţen ustavni poredak i bezbednost i normalan rad drţavnih organa. Prva praktiĉna posledica uvoĊenja vanrednog stanja bila bi da se poslovi nadleţnosti policije prelaze u ruke Vojske DrţĊavne zajednice Srbije i Crne Gore. Autor: Branka Kaljević, VREME | BR 793 | 16. MART 2006. SMRT SLOBODANA MILOŠEVIĆA Bolest, istine i spekulacije . Haški optuţenik i bivši predsednik Srbije i SRJ Slobodan Milošević umro je u snu 11. marta u zatvoru Haškog tribunala. Uzrok smrti, infarkt, utvrĊen je dan kasnije posle izvršene obdukcije u kojoj su pored holandskih uĉestvovali i patolozi sa Vojnomedicinske akademije iz Beograda, pukovnici dr Srbislav Ilić i dr Ivica Milosavljević. Obdukcioni nalaz sa kojim su se sloţile i vlasti naše zemlje nije, meĊutim, doprineo smirivanju tenzija i sumnji o iznenadnoj smrti Miloševića. Tim njegove odbrane, njegova porodica i predstavnici njegove partije najglasniji su u tvrdnjama da je Milošević "ubijen", "otrovan" i da u "Hagu nije imao odgovarajuću medicinsku negu". Uskoro bi trebalo da uslede nalazi toksikološke analize, koji će sigurno dodatno rasvetliti uzrok njegove iznenadne smrti.Istovremeno se u Hagu povodom njegove smrti vode dve istrage: jednu sprovodi tim holandske vlade a drugu sam Haški tribunal, koji bi po naredbi predsednika Tribunala Fausta Pokara trebalo da utvrdi uslove pod kojima je leĉen najvaţniji haški optuţenik, da li je imao odgovarajuću medicinsku negu koja ukljuĉuje medicinsku dijagnozu bolesti, tretman, 191
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA terapiju. U ovih nekoliko dana predstavnici Haškog tribunala nisu uspeli da ubede ni domaću ni svetsku javnost da u kontroli njegovog zdravlja i pruţanju lekarske pomoći nije bilo propusta, niti da odagnaju sumnje u sepkulacije ok "da je otrovan" ili se pak "sam trovao." Autor : Vuk Z. Cvijić | 05. 09. 2008. MILOŠEVIĆEVA BANKARKA PREVARILA 150.000 ŠTEDIŠA U SRBIJI
Preminula Dafina Milanović BEOGRAD - Dafina Milanović (60), nekadašnja vlasnica „Dafiment banke― i jedan od simbola ekonomskog sunovrata Srbije, preminula je juĉe ujutru u Beogradu posle duge i teške bolesti. Za Dafinu Milanović šira javnost u Srbiji ĉula je prvi put 9. oktobra 1991. godine, kada postaje predsednica „Dafiment banke― koja graĊanima poĉinje da nudi kamate na štednju ĉak do 160 odsto za mesec dana. Ta bajka o lakoj zaradi, u koju su graĊane uveravili drţavni mediji sa vestima o „srpskoj majci―, potrajala je do 1. maja 1993, kada je objavljen bankrot. Nakon toga je ostalo oko 150.000 prevarenih štediša. Tek kasnije je otkriveno da je „Dafiment banka― bio drţavni projekat iza kojeg je stajao prvi bankar Srbije Slobodan Milošević. Tim „projektom― od graĊana Srbije je uzeto, prema nalazu Komisije Narodne banke Srbije, više od 450 miliona nemaĉkih maraka. Dug prema prevarenim graĊanima poĉela je da vraća drţva od 2002. i biće potrebno još osam godina da bude vraćen do 2016. godine. Da izbor Dafine Milanović za predsednicu „Dafiment banke― nije sluĉajan pokazuje njena ranija biografija. Ona je 1979, kao blagajnik kluba „Mornar―, zbog „protivpravnog prisvajanja novca― osuĊena je na 11 meseci zatvora, uslovno na ĉetiri godine. Ubrzo je i osuĊena na dve i po godine zatvora, ali nikada nije otišla na izdrţavanje kazne jer joj je poverena znaĉajna uloga u „drţavnom projektu―. Tek kada je bila suoĉena sa ozbiljnim optuţbama, ona je za propast banke i smrt sina, ćerke i supruga u saobraćajnoj nesreći u maĊarskoj 192
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
optuţila Slobodana Miloševića. Osim njega optuţila je i tadašnjeg guvernera Narodne banke Jugoslavije pokojnog Borislava Atanackovića, tvrdeći da je po Miloševićevim nalozima diktirao poslovnu politiku „Dafiment banke―. MeĊu ĉelnicima nekadašnjeg reţima koje je optuţila Dafina Milanović su tadašnji predsednik Vlade Radoman Boţović, tadašnji direktor CIP Milutin Mrkonjić, tadašnji direktor ŢTP Milomir Minić i Mihalj Kertes, jedan od najbliţih saradnika Slobodana Miloševića koji je bio šef obezbeĊenja „Dafiment banke―. Komisija NBS koja je ispitivala sluĉaj „Dafiment banke― konstatovala je da se ne zna kako su potrošene 315.641.244 nemaĉke marke. Posle objavljivanja bankrota poĉele su da se pojavljuju mnoge informacije kako je novac trošen, pa je taj spisak mnogo duţi od onog koji je iznela Dafina. Tako je objavljeno da je Brana Crnĉević dobio za izbeglice 1,5 miliona maraka, Aleksandar Bakoĉević, Miloševićev kadar za mnoge poloţaje, milion maraka, savezna ministarka Radmila Milentijević, zajedno sa sestrom, 500.000 dolara, ministar spoljnih poslova SRJ Vladislav Jovanović osam hiljada maraka, Dragoljub Milanović, direktor RTS, dobio je 38.000 maraka, a tadašnja gradonaĉelnica Beograda Slobodanka Gruden 225.000 maraka, ogrlice, narukvice i prsten sa brilijantima. Darivanje je išlo i van granica Srbije, pa je na spisku „dobitnika― bio i Radovan Karadţić sa preko dva miliona maraka. Predsednik Srpske Krajine Borislav Mikelić javno je prozvan da je nakon zatvaranja banke podigao 106.000 maraka. Novac iz „Dafiment banke― koristile su izgleda i sve sukobljene strane u bivšoj SFRJ. Tako je iznet podatak da je Ţeljko Raţnatović Arkan kao komandant „Tigrova― uzeo 348.000 maraka. Hrvatski mediji pisali su i o poslovnoj vezi Milanovićeve, taĉnije njenog supruga Dragomira, sa Franjom TuĊmanom i generalom HV Vladimirom Zagorcem. Njih trojica su imali u Beĉu zajedniĉki tajni raĉun na koji je Milanović uplatio 300 miliona dolara, dok je na istom raĉunu u Klagenfurtu bilo 580 miliona dolara. U to vreme sve drţave nastale iz bivše SFRJ imale su embargo na uvoz oruţja, pa su ga kupovale preko tajnih raĉuna. 193
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
Hapšenje Mladića udarna vest za svetske medije | 26. 05. 2011. - 12:54h | Komentara: 20 Svi svetski mediji objavili pod oznakom ―hitno‖ vest da je u Srbiji uhapšen Ratko Mladić. Britanski Bi-Bi-Si javlja da je muškarac, koji fiziĉki veoma liĉi na Ratka Mladića, osumnjiĉenog za genocid u Bosni i Hercegovini, podvrgnut proveri identiteta. General Mladić je najistaknutiji haški begunac koji se do sada nalazio na slobodi. Bi-Bi-Si dodaje da se svakog ĉasa oĉekuje izjava srpkog predsednika Borsa Tadića. Agencija Rojters citira saopštenje neimenovanog zvaniĉnika MUP-a: - On ima izvesne fiziĉke osobine kao Mladić. Sada radimo DNK analizu muškarca koga smo uhapsili na osnovu anonimne dojave. Si-En-En takoĊe prenosi vest o hapšenju muškarca za koga se pretpostavlja da je bivši komandant srpskih snaga u Bosni. ―Vašington post‖ prenosi vest Asošijeted presa i istiĉe da je srpska televizija javila da je muškarac koji se predstavio kao Milorad Komadić kada je uhapšen u ĉetvrtak zapravo srpski vojni komandant Ratko Mladić. Vest su objavili i svi najveći svetski listovi na svojim internet stranicama, ukljuĉujući britanski ―Telegraf‖, ―Gardijan‖, francuski ―Mond‖, ―Ekspres‖ i drugi. Autor: Vuk. Z. Cvijić | 22. 10. 2013. - 10:24h
Kako se gazda Jezda izvukao: DB ga pustio, policiji pobegao Dva bekstva Jezdimira Vasiljevića - Gazda Jezde, koja su ukupno trajala 12 godina, koja su mu svojevremeno dozvolili DB pod voĊstvom Jovice Stanišića i policija pod Draganom Joĉićem glavni su razlog što je postupak zastareo. Tome je doprinela i nedavna promena zakona koja je rok zastarelosti skratila za 10 godina.
194
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Protiv vlasnika „Jugoskandika― i saradnika optuţnica je mogla da bude podignuta tek posle petooktobarskih promena 2000, i to 21. avguste 2001. Prošlo je više od osam godina od kada su Vasiljevića pripadnici DB, kojim je tada rukovodio Jovica Stanišić, izveli iz zemlje 6. marta 1993. i pustili ga da pobegne. Vasiljević se sam vratio u Srbiju i uhapšen je 22. februara 2001. na beogradskom aerodromu. Odlukom Vrhovnog suda 29. oktobra iste godine pušten je iz pritvora pošto je ponudio u jemstvo vilu u Ulici Avgusta Cesarca 2 na Dedinju od 524,34 kvadratna metra, procenjenu na milion maraka.. Predmet je posle podizanja optuţnice, avgusta 2001, dodeljen Nevenki Vaţić, jednoj od najcenjenijih sudija kriviĉara u Srbiji, ali je ona sudila deset meseci, do juna 2002. Troje sudija - Nevenka Vaţić od 21. avguste 2001. do 18. juna 2002. - Bojan Mišić od 18. juna 2002. do 1. januara 2010. - SlaĊana Marković od 3. februara 2010. do 20. februara 2013. Sudija Bojan Mišić preuzeo je predmet 18. juna 2002. i sudio je do reforme pravosuĊa 1. januara 2010, ali je predmet bio u prekidu od maja 2006. do marta 2010, jer je vlasnik ―Jugoskandika‖ ponovo bio u bekstvu. Vasiljević je pobegao nakon što je po medicinskoj dokumentaciji imao moţdani udar i dok je bio pod nadzorom policije kojom je tada rukovodio ministar Dragan Joĉić. Sredinom maja 2006. sudija Mišić raspisao je poternica za Vasiljevićem i odredio pritvor. Vlasnik „Jugoskandika― uhapšen je 4. aprila 2009. u Holandiji, a izruĉen Srbiji 26. marta 2010. Za to vreme 3. februara 2010. predmet je preuzela sudija SlaĊana Marković. Ona je prvo roĉište, nakon što je Vasiljević izruĉen, zakazala za 31. maj te 2010, ali ono nije odrţano, kao ni narednih pet, sve do 5. decembra 2011, kada je odrţano prvo roĉište. Postupak je tada odlagan zbog bolesti Vasiljevića. Vasiljevićeva bekstva 195
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA - 8 godina od 6. marta 1999, kada su ga pripadnici DB izveli iz Srbije, do hapšenja 22. februara 2001. na beogradskom aerodromu - 4 godine od aprila 2006, kada je teško bolestan pobegao iz Beograda, do 26. marta 2010, kada je izruĉen iz Holandije Još je ĉetiri puta suĊenje odlagano dok je sudila Markovićeva zbog nedolaska svedoka i optuţenog Vukotića, za kojim je bila raspisana poternica. Sudija Marković 20. februara izriĉe presudu kojom Vasiljevića i Vukotića osuĊuje na po pet godina zatvora dok njihove saradnike Dragana Antonijevića, Ljubivoja Šundića i advokata Stevana Protića oslobaĊa. Vasiljević tada izlazi iz pritvora, jer je ukupno bio zatvoren ĉetiri i po godine. MeĊutim, 15. aprila poĉela je primena novih odredaba Kriviĉnog zakonika, koja je donela većina u Skupštini i po kojoj je prekvalifikovano i delo za koje je Vasiljević osuĊen. Propisana je blaţa kazna, tako da u sluĉaju Vasiljevića zastarelost ne nastupa posle 30 godina (2023), već 6. marta 2013, kada je prošlo taĉno 20 godina od kada su ga pripadnici DB pustili da pobegne prvi put.Apelacioni sud u Beogradu, koji je odluĉivao o ţalbama na prvostepenu presudu, mogao je samo da konstatuje da je postupak zastareo.
Tanjug | 13. jun 2014. 10:26 | Ćuruvija ubijen iz drugog pokušaja? Vlasnika listova "Evropljanin" i "Dnevni telegraf" Slavka Ćuruviju, prema nepotvrĊenoj optuţnici Specijalnog tuţilaštva, ubio je Miroslav Kurak, a prvi atentat propao je dan pre njegovog ubistva. BEOGRAD - Vlasnika listova "Evropljanin" i "Dnevni telegraf" Slavka Ćuruviju, prema nepotvrĊenoj optuţnici Specijalnog tuţilaštva, ubio je Miroslav Kurak, a prvi atentat propao je dan pre njegovog ubistva, piše "Politika". 196
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
U optuţnici, u koju je ovaj list imao uvid, navodi se da je u Ćuruviju pucao Kurak, a da je njegov sauĉesnik Ratko Romić drškom pištolja udario njegovu partnerku Branku Prpu, kada je pokušala da se okrene. Za ubistvo su, odlukom naĉelnika Resora drţavne bezbednosti Radomira Markovića, odabrani pripadnici beogradskog Centra DB, jer je voĊa JSO Milorad Ulemek Legija, kako se navodi odbio da izvrši zadatak i ubije Ćuruviju, pravdajući se obavezama svoje jedinice na Kosovu i Metohiji u vreme NATO bombardovanja Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. godine. Na dan ubistva, izmeĊu 16.38 i 16.45, Ćuruvija i Prpa ušli su u prolaz zgrade u Svetogorskoj ulici 35, tadašnjoj Ive Lola Ribara. Prema optuţnici Romić i Kurak su im prišli iza leĊa, a zatim je Kurak iz pištolja s prigušivaĉem pucao u Ćuruviju. SEĆANJE 19 godina od proterivanja Srba u "Oluji" Beta | 04. 08. 2014. - Sutra se navršava 19 godina od poĉetka hrvatske vojne akcije ―Oluja‖ koja je dovela do egzodusa više od 200.000 Srba iz Hrvatske. U Hrvatskoj je 5. avgust drţavni praznik koji se slavi kao Dan pobede i domovinske zahvalnosti za akciju ―Oluja‖ kojom su pod hrvatsku upravu vraćeni poslednji delovi teritorije koje su drţali pripadnici srpskih vojnih jedinica. Od 2000. taj dan se obeleţava i kao Dan oruţanih snaga Hrvatske. Akcija ―Oluja‖ poĉela je 4. avgusta 1995. ofanzivom hrvatske vojske, policije i Hrvatskog vijeća obrane (vojska bosanskih Hrvata) na podruĉja Banije, Like, Korduna i severne Dalmacije, odnosno na samoproklamovanu Republiku Srpsku Krajinu. Dan kasnije, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla hrvatsku zastavu. Podruĉje zahvaćeno hrvatskom ofanzivom napustilo je gotovo celokupno srpsko stanovništvo. Kolone izbeglica na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima su preko podruĉja pod kontrolom bosanskih Srba u zapadnoj i severnoj Bosni krenule ka Srbiji. 197
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Vlasti u Srbiji su izbegliĉke kolone upućivale u centre u unutrašnjosti zemlje, ukljuĉujući i pokrajinu Kosovo. Vojna akcija ―Oluja‖ ubraja se u jedno od najsurovijih etniĉkih ĉišćenja na podruĉju bivše SFRJ. Nema preciznih podataka o ţrtvama. Po nekim izvorima, u akciji hrvatske vojske ―Oluja‖ nestalo je 1.805 osoba, a Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava tvrdi da je tokom te operacije poginulo ukupno 677 civila. Dokumentaciono-informativni centar ―Veritas‖ u svojoj evidenciji ima imena 1.960 poginulih i nestalih Srba od kojih 1.205 civila, meĊu njima 522 ţene i 12 dece. Komandant Glavnog štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko izjavio je u avgustu 2001. zagrebaĉkom Jutarnjem listu da je on autor plana akcije ―Oluja‖ i da je vojni vrh s tadašnjim predsednikom Hrvatske Franjom TuĊmanom tu operaciju pripremao dve godine. U operaciji ―Oluja‖ uĉestvovalo je 138.500 pripadnika hrvatske vojske, MUP-a i Hrvatskog vijeća obrane. Tim snagama su se, prema hrvatskim izvorima, suprotstavile srpske snage od oko 31.000 vojnika. Optuţnicu protiv Bobetka Haški tribunal otpeĉatio je 2002, ali ga hrvatske vlasti nisu izruĉile tom sudu i on je do smrti 29. aprila 2003. sve vreme bio u zagrebaĉkoj bolnici. "Zloĉina posle Oluje je bilo, i vlast je bila umešana" Portparol Stejt departmenta Riĉard Bauĉer izjavio je 2002. da su SAD imale odreĊena saznanja da su pripreme za akciju ―Oluja‖ u toku, ali da nisu bile ―umešane u planiranje ili izvoĊenje te operacije‖. To je ponovio i bivši ameriĉki ambasador u Zagrebu Piter Galbrajt na suĊenju Slobodanu Miloševiću u Hagu. U maju 2007. Galbrajt je u intervjuu hrvatskoj televiziji rekao da veruje da su hrvatske vlasti bile umešane u zloĉine. ―Niko ne moţe poreći da su se zloĉini nakon ‗Oluje‘ dogodili, ukljuĉujući i korake ĉiji je cilj bio spreĉavanje povratka Srba‖, rekao je Galbrajt. 198
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Ĉetiri godine kasnije Galbrajt je toj televiziji, pored ostalog, rekao da je on 1. avgusta. preneo poruku svoje vlade tadašnjem predsedniku TuĊmanu da se ne protivi vojnoj operaciji Hrvatske. ―No jasno sam pritom upozorio TuĊmana da se moraju zaštititi srpski civili, ali se on na ta upozorenja oglušio‖, rekao je Galbrajt u izjavi toj televiziji i istakao da SAD nisu odobrile operaciju ĉiji je cilj bio proterivanje srpskog stanovništva‖. Negiranje zloĉina, pa saradnja sa Hagom Za vreme TuĊmanovog reţima hrvatske vlasti su negirale optuţbe o etniĉkom ĉišćenju i odbijale saradnju s MeĊunarodnim sudom za ratne zloĉine u Hagu, tvrdeći da je reĉ o legitimnoj vojnoj operaciji protiv pobunjenika. Zvaniĉni stav Hrvatske bio je da nije bilo razloga da Srbi koji nisu bili umešani u ratna dejstva napuste to podruĉje. U meĊuvremenu su hrvatske vlasti prihvatile saradnju i Haškom sudu su dostavile na desetine obraĊenih sluĉajeva najteţih zloĉina poĉinjenih tokom i nakon vojno-policijskih akcija ―Bljesak‖ i ―Oluja‖. Tuţilaštvo haškog Tribunala odustalo je od podizanja optuţnica protiv generala Petra Stipetića koji je komandovao vojnim akcijama u sklopu operacije ―Oluja‖ i Mirka Norca koji su saslušani u statusu osumnjiĉenih.... Beta | 17. 08. 2014. - 12:17h IN MEMORIAM
Preminuo novinar Zdravko Ranković Osnivaĉ, vlasnik i urednik privatne izdavaĉke kuće "Kolubara", valjevski novinar Zdravko Ranković, umro je posle duţe bolesti u 70. godini. Godinama je radio u Radio Valjevu, ĉiji je bio direktor i glavni urednik, a sa tog mesta smenjen je 1992. godine iz politiĉkih razloga. Uĉestvovao ju u osnivanju Agencije "Valjevac" u okviru koje je, u maju 1994, pokrenut nezavisni meseĉnik Revija "Valjevac", koja je od januara 1996. promenila ime u Reviju "Kolubara". Do sada su izašla 244 broja tih novina. Pokretaĉ je i urednik godišnjaka Veliki narodni 199
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA kalendar "Kolubara", do sada je izašlo 25 knjiga tog zaviĉajnika. Izašle su i tri, od planirane ĉetiri, knjige Biografskog leksikona Valjevskog kraja sa oko 1.800 ţivotopisa znamenitih liĉnosi. Izdavaĉka kuća "Kolubara" je do sada izdala ukupno 59 knjiga. Dve poslednje, pripremane u poodmakloj bolesti, drugo su izdanje "Valjevki", koje je promovisano u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, kao i "Prvi valjevski gimnazijalci" o Ċacima ugledne škole iz 19. veka meĊu kojima su bili filozof Brana Petronijević i vladika Nikolaj Velimirović. Jedan je od osnivaĉa Lokal presa, sa sedištem u Kragujevcu, udruţenja koje okuplja lokalnu štampu. Za svoj novinarski rad dobio je više nagrada, dobitnik je i godišnje nagrade za novinarstvo Grada Valjeva. Bio je prvi dopisnik Novinske agencije Beta, od poĉetaka njenog rada do kraja 2001, kada mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno. Sahrana novinara Zdravka Rankovića biće obavljena u ponedeljak, u 14.30, na Novom groblju u Valjevu. Danas; AUTOR: N. D.18/08/2014 00:22
Umro Pavluško Imširovi | Beograd Beograd - Juĉe je u 66. godini u Beogradu umro Pavluško Imširović, jedan od najistaknutijih aktivista ilegalne opozicione scene u SFRJ koja se sedamdesetih zalagala za slobodu štampe, kritiĉkog mišljenja i politiĉkog organizovanja. Više puta je hapšen, dva puta osuĊivan, jednom kao pripadnik tzv „trockistiĉke grupe― 1972, kada je dobio sedam godina zatvora. Imširović je bio jedan od najaktivnijih uĉesnika protesta 1968,a te demonstracije, po sopstvenom priznanju bile su jedan su od deset najvaţnijih dogaĊaja u njegovom ţivotu. Bio je i meĊu optuţenim u tzv. procesu šestorici, odnosno Otvorenom univerzitetu, 1984. Smatra se jednim od najdoslednijih boraca protiv komunistĉkog totalitarizma. Bio je, takoĊe, jedan od osnivaĉa i aktivista Helsinškog odbora za ljudska prava i ĉlan UJDIJA do 1990. kada je istupio ne pristajući na njegovu preregistraciju u politiĉku stranku i izlazak na izbore. 200
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Balkan - Trideset peta-sesta Moj stari vec godinama okrece bicikl svakog dana od kuce do preduzeca prva, druga, treca. On je trideset peta-sesta bez skole, detinjstva i hleba on je trideset peta-sesta uvek tu kad zapeti treba on trideset peta-sesta vecna treca smena on je trideset peta-sesta bez kravate, umorna i povijena. Minimalac svakog prvog mala firma sta ce sutra biti topao hleb i litar mleka akontacije, zajmovi, krediti. On je trideset peta-sesta ne razume zvaki izam on je trideset peta-sesta podnece ledja za realizam on je trideset peta-sesta preko sindikata na more on je trideset peta-sesta uvek u partneru, nikad gore. On je trideset peta-sesta bez skole, detinjstva i hleba on je trideset peta-sesta uvek tu kad zapeti treba 201
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA on je trideset peta-sesta preko sindikata na more on je trideset peta-sesta uvek u partneru, nikad gore. Horion Bosna: Alija Sirotanović, SRCE RUKE I LOPATA Nezavisni Kalesijski Portal na Facebooku Rijetki se još sjećaju legendarnog radnika, udarnika Alije Sirotanovića, rudara iz malog mjesta pokraj Breze u Bosni i Hercegovini, koji je svojedobno u jednoj smjeni lopatom iskopao 152 tone ugljena i tako nesluţbeno oborio svjetski rekord u kopanju ugljena. Tek nedavno je pao Alijin rekord koji je oborio ukrajinski rudar Serhij Šemĉuk i lopatom iskopao ĉak 170 tona ugljena i prebacio normu za 2023 posto! Najpoznatiji sovjetski rudar u vrijeme obnove poslije Drugog svjetskog rata bio je Aleksej Stahanov. Poslije Drugog svjetskog rata u zemljama socijalizma na inicijativu SSSR-a su pokrenute akcije obaranja rekorda u proizvodnji, odnosno kopanju uglja, graĊenju kuća, košenju trave i sl. Prvi je to u SSSR-u radio izvjesni Aleksej Stahanov pa su njegovi sljedbenici nazvani Stahanovci. Dvoboj sa ovim Rusom odredio je sudbinu Alije Sirotanovića. Alija je za tu priliku napravio posebnu lopatu, kasnije nazvanu ―sirotanovićka―, na koju je moglo stati 50 kilograma ugljena. Na savjetovanju sa struĉnim osobljem Rudnika Breza i kopaĉima, koje je odrţano u julu 1949. godine, kopaĉ Alija Sirotanović je predloţio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti rekord ĉuvenog sovjetskog rudara Stahanova. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je već sutradan, 24. jula 1949. godine, poĉela sa obaranjem rekorda. Predsjednik komisije koja je kontrolisala rad objavio je: Nikola Škobić, takoĊe rudar iz Breze i heroj rada, je sa svojom brigadom samo dva dana poslije rekorda Alije Sirotanovića, 29. 7. 1949. godine, prebacio njegov rekord za 14 tona, ĉime je otpoĉela serija 202
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
obaranja rekorda u Jugoslaviji. Bilo je to vrijeme Rezolucije Informbiroa, pa je vijest iz malog bosanskog gradića prohujala cijelom tadašnjom Jugoslavijom i bila protumaĉena na jedino ispravan naĉin: Tito je pobijedio Staljina! Alija Sirotanović je tada postao ţiva legenda, simbol pregalaštva radniĉke klase, ideološke kiĉme reţima. Njegov lik se našao na novĉanici od deset dinara, odlikovan je Ordenom junaka socijalistiĉkog rada, dobio je nagradu AVNOJ-a i bezbroj drugih priznanja i odlikovanja. Vrlo ĉesto, ali pogrešno, Aliju miješaju sa Arifom Heralićem livcem iz Zenice, koji se nalazi na ĉuvenoj jugoslovenskoj novĉanici od 10 dinara. Jednom prilikom , kada je Alija Sirotanović bio na prijemu kod Tita pitao ga je: ―Kako je?‖, Alija je odgovorio: ―Loše, druţe Tito, zato što mi je lopata mala‖. Kasnije je za njega napravljena veća lopata kako bi mogao više da zahvati! Ĉesto moţe naći podatak da je film Ĉovjek od mermera poljskog reţisera Andrzej Wajda inspirisan Sirotanovićevim djelom. Film je inspirisan Mateušom Birkutom, koji je bio zidar, a rekord je oborio tako što je u jednoj smjeni postavio 30.000 cigala.Lopata, kao što mnogi misle, uopšte nije bila Alijina primarna alatka. On je najĉešće koristio pneumatsku bušilicu, a navodno je radio i sa dvije u isto vrijeme.Umro je u 76. godini, u maju 1990. godine. Jedna mala ulica na periferiji Breze nosi ime Alije Sirotanovića, a u krugu rudnika stoji njegova bista. Zabranjeno pušenje posvetilo mu je pjesmu pod nazivom ―Srce, ruke i lopata―.Novĉanica sa likom Arifom Heralićem za koga se godinama mislilo da je Alija Sirotanovć, rudar koji je postavio svetski rekord u koliĉini iskopanog uglja, u jednoj smeni, lopatom od 152 tone. Ili sedam kamiona sa po 22 tone uglja.
203
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
TEMA: KORUPCIJA ILI BIZNIS Novembarski broj SVITCA je posvećen: Ljubisavu Krstiću mom pokojnom ocu (1941.-2006.) Naslovna strana: Spomenik knjiţevniku Milovanu Glišiću, u Valjevu, koji je u svojoj pripovetci: Glava šećera, opisao korupcijski model, uzimanja mita od strane drţavnih sluţbenika, vršioca vlast. Sada umesto glave šećera, postoje flaše sa viskijem, boksovi skupih cigareta, mobilni telefoni. Sadrţaj: Definicija korupcije Profesija i korupcija Uputsvo za upotrebu korupcije Autori o fenomenu korupcije: S. Vuković, M. Glišić, i Z. Slavujević. Primeri korupcije u praksi: Zdravstvo, Prosveta, Estrada, GraĊevinarstvo... Krupcija na Balkanu: Albanija, BIH, Hrvatska, Kosovo, Rumunija... Knjiţevnost: Mile Stanković, humorista Uvodnik : Ovaj broj posvećujem nikad ispriĉanom , neistraţenom i nerešenom fenomenu korupcije, odnosno primanju mita u vidu novca, usluge od pojedinca, koji bi preĉicom- ilegalno i nelegitimno- rešio neki vaţan problem. Po meni korupcija ima svoje izvorište u mentalitetu našeg naroda, koji ju je prihvatio kao nešto normalno i uobiĉajeno. Drugo izvorište je sistemske prirode i proizilazi iz nakaradnog funkcionisanja naših institucija. U svim naprednim društvima problem se rešava. Jedino u našem društvu, problem se pravi da bih se naplatio. I to na koruptivni naĉin. U kešu. 204
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
DEFINICIJE KORUPCIJE Definicijehttp://www.antikorupcijasavet.gov.rs/content/cid1006/definicije Korupcija kao predmet pravnih, socioloških, politikoloških i filozofskih rasprava prisutna je kroz ĉitavu istoriju. Posmatrano kroz temporalnu i sadrţinsku dimenziju, definicije korupcije se mogu podeliti na tradicionalne i savremene. U tradicionalna shvatanja korupcije ubrajamo Platonovo, Aristotelovo, Polibijevo i Monteskijevo objašnjenje korupcija kao kvarenje vlasti, vladanje koje nije u opštem interesu, tj. interesu politiĉke zajednice drţave. Drugi pristup, unutar tradicionalnog shvatanja korupcije, su razvili Makijaveli i Ruso, koji su smatrali da je korupcija moralno kvarenje ljudi, odnosno poništavanje društvenih vrednosti i vrlina kod graĊana. Savremene definicija korupcije se mogu klasifikovati na: • Administrativne definicije korupcije – korupcija je devijantno ponašanje pojedinca u odnosu na formalnu ulogu • Ekonomske definicije korupcije – korupcija je maksimizacija profita kršenjem zakona i morala. • Javno-interesne definicije korupcije – korišćenje javnih sredstava za liĉne interese. MeĊu definicijama korupcije koje su najviše prisutne u struĉnoj literaturi i javnosti istiĉu se: • Zloupotrebu javnih resursa zarad liĉnih interesa (Svetska banka) • Narušavanje principa nepristrasnosti (Vito Tanci) • Devijanto ponašanje u odnosu na formalnu ulogu (Nye i Khan). Korupcija Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije Korupcija podrazumeva nezakonito korišćenje društvenog i drţavnog poloţaja i moći radi sticanja sopstvene koristi. Prevedeno: podmitljivost, potkupljivost, pokvarenost. Narod je vezuje pre svega za 205
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA „gotovinu―, odnosno ostvarivanje novĉane dobiti („Para vrti gde burgija neće"), dok se „reciproĉne obaveze davanja―, VIP (veze i poznanstva) sistem poklona i ustupaka ĉešće shvata kao nezaobilazni deo tradicionalnog morala. Mentalitet pojedinih naroda je takav da bi većina rekla 'alal mu vera' a da im na kraj pameti ne padne da nešto urade da takvo ponašanje spreĉe. Odgovornost nosioca javne funkcije je u civilizovanim zemljama pravilo, a greške u njihovom privatnom ţivotu ne mere se istim aršinom kao kod obiĉnih smrtnika. Pokvarenost najboljih je gora od svih drugih (Jezuiti XVI veka). O korupciji je teško pribaviti dokaze, pa su se mnoge korupcionaške afere na zapadu razrešavale sudom javnosti ĉak i kad nije bilo dovoljno ĉvrstih dokaza. U politici postoji moralna odgovornost i sud javnosti ĉak i kad ne postoji kriviĉna odgovornost. Riĉard Nikson je podneo ostavku zbog onoga što su dvojica novinara objavila što je rezultovalo istragom i iako nije kriviĉno odgovarao platio je politiĉku cenu. Premijer Britanske Kolumbije završio je u zatvoru i iako je na kraju osloboĊen optuţbe za korupciju platio je aferu ostavkom i krajem politiĉke karijere. U Americi se politiĉka karijera raspada ako se otkrije da je politiĉar na crno zapošljavao kućnu pomoćnicu. U Ĉeškoj Republici je premijer Gros prilikom pritiska medija i javnosti podneo ostavku jer nije uspeo uverljivo da objasni odakle mu novac za stan koji je kupio kada još i nije bio premijer. Bivši šef francuske diplomatije Rolan Dima osuĊen je 2001. na zatvor i novĉanu kaznu jer je zaposlio ljubavnicu u jednom preduzeću, a ona je posle kod njega lobirala da ovo preduzeće dobija unosne poslove. Drţava koja nema zakonske mehanizme (koji se poštuju i sprovode) za spreĉavanje korupcije svojih sluţbenika je osuĊena na propadanje. Vaţnu ulogu u spreĉavanju korupcije ima i mentalitet naroda.
206
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
PROFESIJA I KORUPCIJA Projekat je u poĉetnoj verziji sproveden zahvaljujući finansijskoj podršci misije OEBS-a u Srbiji i Crnoj Gori, dok je proširenje projekta i objavljivanje ove monografije rezultat finansijske podrške Fonda za otvoreno društvo u Beogradu. Vrativši se na poĉetak i teorijsko polazište ovog istraţivanja moţemo zakljuĉiti da trenutna socijalna organizacija društva nema legitimitet, odnosno da ne postoji sklad izmeĊu potreba i mogućnosti pripadnika društva i postojećeg institucionalnog okvira. Ovakva konstatacija ima dva pravca objašnjenja. Prvi pravac objašnjenja je da trenutno institucionalnonormativni okvir u principu i ne postoji. Drugo objašnjenje ide korak dalje i zahteva odgovor na pitanje u kojoj meri je postojeći institucionalno-normativni okvir u saglasju sa društvenim karakterom, politiĉkom i pravnom kulturom, odnosno kulturnim identitetom ovog društva. Bilo kojim od ova dva pravca da se krene, dolazimo do ĉinjenice da ovim društvom dominiraju latentne nad manifestnim društvenim strukturama, odnosno da društvenim sistemom dominira latentna funkcionalnost. To konkretno znaĉi da u sluĉaju da neki element institucionalne društvene strukture ne obavlja svoju funkcije, nastaju dve alternative. Prva je da postojeći element društvene structure preuzima i obavlja funkciju koje ne odgovara njegovom funkcionalnom poloţaju unutar društveog sistema. Druga alterntiva je nastanak novih elemenata društvene strukture koji preuzimajuobavljanje neke funkcije. Ako ovu analitiĉku matricu primenimo na korupciju doćićemo do zakljuĉka da se funkcionalnost korupcije ogleda na • personalnom nivou: to je naĉin da se ostvare prava I interesi koji pojedincima (ne) pripadaju; • grupnom nivou: korupcija je naĉin centralizacije javnih resursa u korist grupe koja ima od drţave dato pravo da
207
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA njima manipuliše, s jedne strane, a s druge, naĉin da se kroz grupno organizovanje u formi klika ostvare ili zaštite zajedniĉki interesi pripadnika grupe tokom dezorganizacije institucionalnog sistema; • institucionalnom nivou: to je naĉin da institucija u stanju sopstvene nefunkcionalnosti uredi sistem upravljanja, finansiranja, koordinacije, komunikacije i selekcije, te odrţavanja kadrova. Latentna funkcionalnost korupcije na nivou profesije se ogleda u razvijanju motivacije za rad, povećanja izvesnosti nagrada za uloţen rad, stvaranju osećaja solidarnosti i podrške meĊu pripadnicima profesije u stanju dezorganizacije. Istovremeno, korupcija subjektivizira profesiju u stanju društvene dezorganizacije. Pored ovih, korupcija ima latentno "sindikalnu" funkciju. Naime nefunkcionalnost sindikalnog organizovanja istraţivanih profesija dovodi do spremnosti pripadnika profesije da svoje materijalne interese ostvari uĉestovanjem u korupciji sa klijentima. Na ovaj naĉin pripadnik profesije prodaja svoju uslugu po ceni koju nije uspeo da dobije od svog poslodavca, odnosno drţave. Usled nefunkcionalnosti profesionalnog udruţenja pripadnici profesije grade latentne profesionalne grupe sa ciljem da zaštite svoje liĉne i profesionalne interese u odnosu prevashodno na konkurentske srodne profesije i u odnosu na drţavu. U tom sluĉaju da bi neki pripadnik profesije ostvario svoje interese mora biti ĉlan neke od latentnih profesionalnih zajednica. Za svoja prava i interese ove grupe koriste uticaj I moć svojih ĉlanova, neformalne odnose, neretko zasnovane I na generacijskom, regionalnom ili nekom drugom principu solidarnosti. I, na kraju iako ne i na poslednjem mestu, "etiĉka" funkcija korupcije se ogleda u fenomenu "etike anomije". Etika anomije je posledica stanja dezorganizacije, kako na nivou institucija sistema, tako i na nivou profesionalnih udruţenja. Imajući u vidu da je moral nešto što je uslovljeno, kako globalnim društvenim konjunkturama, tako i trendovima u podsistemu društva, moral je samo refleksija trenutnog stanja tih podsistema. U 208
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
dezorganizovanim institucijama vaţeći etos, odnosno kodeks postaje prošlost i meĊu zaposlenima skladno njihovim intersima javlja novi etiĉki okvir koji će ispuniti fukciju koju je imao profesionalni moral. U uvodnom delu smo pomenuli koje su to funkcije morala kao društvene ĉinjenice, a to su povećanje izvesnosti i sigurnosti, odnosno da stvarnost pojedincima uĉini predvidivom i na taj naĉin smanji strah i frustriranost. Da bi novi moral koji nastaje ispunio u postojećim dezorganizovanim institucijama svoju funkciju, on za svoj glavni sadrţaj uzima principe koji legitimiziraju korupciju a to su egoizam, pragmatizam, instrumentalizacija i dominacija principa moći. Tako nastala etika anomije supstituiše profesionalni moral. Tako nastala etika anomije postaje sadrţaj profesionalne socijalizacije koji, uz promenu funkcija agenasa, proces profesionalne socijalizacije stavlja u funkciju reprodukcije korupcije. Sudstvo ( str. 92- 94). Stanje u sudstvu i reforme Problemi sudstva koji su postojali i pre, ostali su i posle 5. oktobra. Izbor sudija u znaĉajnoj meri je pod uticajem politike, tako da one sudije koje nisu politiĉki podobne ne mogu da napreduju. Posledice ovoga su politiĉki poslušno sudstvo, s jedne, i nekompetentno, nedovoljno struĉno sudstvo s druge strane. Kada je u pitanju poloţaj sudije, on je definisan malom platom, niskim stepenom motivisanosti za rad, svešću da napredovanje u karijeri ne zavisi od kvaliteta. Sve to stvara apatiju koja godinama proizvodi taj loš kadar. Jedan od gorućih problema sudijske profesije je kadrovska politika. Problem politike kadrova otvara dva pitanja: prvo je kako omogućiti najboljima da doĊu na mesto sudije, I drugo - kako nasleĊeni kadar udaljiti iz sudstva. Za sve pa i za ovo potrebna je politiĉka volja, meĊutim ni postpetookobarska vlast nije imala iskrene namere. Društvo sudija Srbije nikada nije imalo pravu saradnju sa Vladom. U poĉetku, kada je osnovano 1996. godine neke sudije su izgubile posao zbog toga što su bili ĉlanovi DSS (Karamarković, Ivošević...). Jedino gde su do sada saraĊivali Društvo sudija Srbije i Vlada jeste Savet za reformu pravosuĊe, no uĉinak tog "Nemci, posle ujedinjenja Istoĉne i 209
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Zapadne Nemaĉke, oni su bili u zakonski povoljniijoj sutuaciji jer je u tom trenutku svim sudijama u Istoĉnoj Nemaĉkoj bio prestao mandat – oni su se birali na 8 godina. Ali, nakon ujedinjenja, oni nisu rekli: ajde sad da pootpuštamo sve te sudije zato što su sluţile reţimu, ili što su funkcionisali u tom reţimu. Naprotiv, oni su rekli: sve sudije ostaju na funkcijama, a mi ćemo sada polako natenane svakog od njih da preispitamo. Oni koji smatraju da nisu radili dobro, mogu sami da odu i veliki broj je otišao. Postavljeni su neki kriterijumi." (Intervju sa Omerom Hadţiomerovićem, predsednikom Društva sudija Srbije. Ono što ukazuje da reformi u pravosuĊu zapravo nema je nepostojanje strategije, jer bez nje ne moţe da se deluje. Dosadašnje promene su bile ad hoc, stihijske, sa ciljem da se razreše neki dnevno-politiĉki problemi. Vrlo su ĉesto menjani sistemski zakoni, koji su zemlji trebali da donesu politiĉku stabilnost i pravni sistem meĊu sudije. Svaka izmena je postavljala potpuno novu koncepciju za sudstvo i tuţilaštvo. Uspešna reforma je nemoguća bez promene ustavnog I zakonskog okvira, kojim bi se uspostavila materijalne nezavisnost sudova i poštovala naĉela nezavisnosti sudova. Umesto toga imali smo vanustavno razrešavanje sudija za vreme vanrednog stanja. Kada je u pitanju prevencija korupcije u sudstvu, ona je teško sprovodiva, jer mi imamo skup zakona koji su meĊusobno neusklaĊeni, pa se dešava da je ĉesto ispravno I jedno i drugo, a to je direktan izvor korupcije. Pored toga, izvore korupcije treba prevashodno traţiti u malim platama, lošoj selekciji kadrova i profesionalnoj nesigurnosti sudija. "Ja sam postavio pitanje na tom Savetu: Hajde da pitamo Vladu da li im trebamo?" Ako imate problem sa jednim jezerom koje je zagaĊeno, a to je pravosuĊe, vi problem nećete rešiti tako što ćete u njega sipati zdrave ribe, nove sudije, jer će i one da oslepe kroz dva meseca. Treba menjati uslove. Kod nas se pre svega ne radi tako da prvo taĉno utvdimo polja na kojima ćemo delovati i da radimo pre svega sistematski." 210
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Društvo Sudija Srbije - organizacija i sadašnje aktivnosti Društvo sudija Srbije je osnovano 26. aprila 1997. godine, kao jedna od sekcija Udruţenja pravnika Srbije, na talasu graĊanskih protesta protiv reţima koji je personifikovao Slobodan Milošević. Glavni motiv 600 sudija na osnivaĉkoj skupštini je bio odbrana profesije i nezavisnosti sudstva, a neposredni povod prekrajanje rezultat opštinskih izbora u novembru 1996. godine. Tadašnje Ministarstvo unutrašnjih poslova nije Društvu dozvolilo upis u registar udruţenja. Tu odluku je potvrdio i Vrhovni sud Srbije. Osveta prema neposlušnim sudijama je nastavljena smenom tridesetak sudija, od kojih su njh trinaestoro bilo ĉlanovi Upravnog odbora Društva sudija Srbije. Aprila 2001. godine, nakon odluke Narodne skupštine Srbije o poništaju odluka o nezakonitom razrešenju ovih sudija, odrţana je skupština Društva sudija Srbije na kojoj su izabrani novi organi i usvojen novi Statut Društva. Danas Društvo broji 1800 ĉlanova u 20 odeljenja, što je tri ĉetvrtine od ukupnog broja sudija u Srbija. Društvo sudija Srbije trenutno realizuje projekat sa medijima u kome pokušava da obuĉi novinare koji izveštavaju iz sudova, kao i da im pruţi svaku pomoć. U okviru Centra za struĉno usavršavanje sudija organizovani su brojni kursevi. U toku je Škola kriviĉnog prava za neiskusne sudije. Ovaj projekat je podrţan od strane Evropske komisije. Neprekidno se organizuju okrugli stolovi sa razliĉitim temama, od usavršavanja rada sudija, do rasprava o nekim zakonima koji su doneti ili treba da se donesu. Na godišnjoj skupštini Društva je zakljuĉeno da nije ostvaren napredak u uspostavljanju efikasnog, profesionalnog i nezavisnog sudstva. U cilju svoje izgradnje Društvo je usvojilo Strateški plan, kojim se vrši jasna podela aktivnosti i ciljeva koja treba ostvariti u narednom periodu. Ono što trenutno oteţava rad Društva sudija je ĉinjenica da je, od 600 ono preraslo u organizaciju od 1800 ĉlanova, u vrlo kratkom periodu. Pored toga, kao trenutni problem koji ima strateški znaĉaj, je nedostatak 211
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA svesti kod sudija da same sudije shvate šta znaĉi nezavisnost i odgovornost. I pred ovih problema, Društvo raĉuna na ugled koje je steklo u zemlji I inostranstvu, autoritet, masovnost I kompetentnost.
UPUTSTVO ZA UPOTREBU KORUPCIJE : Zdenka Milivojević i Stjepan Gredelj; Argument; Beograd; 2002; 70 strana.
Uputstvo za upotrebu korupcije : Organizacioni okvir u kojem se odvija korupcija je drţava i njene razliĉite institucije ( u sva tri domena: zakonodavna, izvršna i sudska vlast) jer, iako postoje sliĉni problemi u privatnom sektoru korupcija je, po definiciji, primarno vezana za javni sektor, jer je nelegalno ili nelegitimno privatno sticanje bilo koje vrste dobiti ( što se plaća ili uzvraća kontrauslugom) na raĉun opšteg interesa graĊana, a uz pomoć javnih ili drţavnih sluţbanika koji vrše vlast, tj. donose odluke o odreĊenom domenu za koji je privatnik zainteresovan. Da bi ovo sve bilo jasnije treba imati u vidu elemente koji ĉine korupcionu situaciju, a to su: • Izabrani ili postavljeni ( korumpirani) javni ili drţavni sluţbenik koji • Ima svoj meritorni domen odluĉivanja i odgovornosti u okviru kojeg: Postoji prostor koji je definisan zakonima i propisima Prostor diskrecionog prava, tj. mogućnost slobodnih procena i odluĉivanja, jer se sve situacije ne mogu pravno unapred regulisati, ĉak i da se to ţeli. • Privatno lice ili interesno povezana grupa privatnih lica koja ţeli da realizuje neki svoj privatni interes u domenu drţavne uprave, na koji inaĉe legalno ili legitimno nemaju pravo, ili hoće da ubrzaju ili olakšaju ostvarenje nekog svog legitimnog interesa. 212
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
• Usluga ili materijalna dobit ( moţe biti u raznim formama) koju od koruptora, dobija korumpirani drţavni ili javni sluţbenik ( za svoj rad već plaćen od graĊana iz njihovih poreskih davanja i doprinosa) da bi im uĉinio nelegalnu ili nelegitimnu uskugu iz svog domena i, • Na taj naĉin, oštećuje opšti interes graĊana koji izabrani ili postavljeni sluţbenik upravo treba, na naĉin dobrog domaćina, da štiti i unapreĊuje u svom domenu. Uputstvo br. 8 Kako plaćamo ? • DIREKTNO - jedan na jedan : koverat ( „narukvica―) , poklon, ĉašćavanje, usluga. • POSREDOVANJE preko „medijatora― : medicinske sestre, sluţbenika pisarnice, advokata, portira, sekretarice, asistenata. • DUGOROĈNO reketiranje, „ zaštita‖ , organizovani kriminal… Kome plaćamo? • Uglavnom : referentima, inspektorima, naĉelnicima, porznicima, carinicima, profesorima, sudijama, policajcima...ali i • Lekarima, sestrama, advokatima, sekretaricama, portirima, domarima, asistentima... …Stoga se moţe reći da je korupcija najveći neprijatelj graĊana jer efektivno onemogućava drţvu koja bi trebalo da im sluţi I dobro obavlja sve poslove koji su joj u demokratskom društvu nemenjeni ili, što je moguće u nekim ekstremnim sluĉajevima korumpiranosti, stvara autoritarnu ili kriminalnu drţavu koja sluţi samo nekim parcijalnim interesima diktatora, kriminalaca ili plutokrata. Za većinu graĊana korupcija znaĉi gubitak slobode, nemogućnosti zaštite svog interesa, ţivot u strahu I laţima, siromaštvo I nemogućnost uticaja na odluĉivanje.. ( str. 39 Postoji uvreţeno mišljenje da nelegalno pare uzimaju samo oni ―sposobni.― Dok oni koji ne uzimaju, ne rade to zato što ne ţele , recimo u skladu sa moralnim nadzorima, već n‘umeju da ih uzmu. ?! 213
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Slobodan Vuković: KORUPCIJA Slobodan Vuković : „ KORUPCIJA I VLADAVINA PRAVA― , Institut društvenih nauka – Draganić; Beograd; 2003; str. 205 „ Opšteprihvaćeno klasiĉno shvatanje korupcije u osnovi se zasniva na tezi da je ona patološka pojava i da predstavlja kvarenje moralnih vrednosti pojedinaca, a samim tim i društva. To kvarenje nastaje radi koristoljubivosti. Još u prvoj polovini devetnaestog veka u Engleskoj, Rusiji, Pruskoj, kao i u mnogim drugim drţavama smatralo se za normalno i opravdano dobijanje poloţaja na osnovu porekla. Za normalno se, takoĊe, smatra i kupovanje javnih poloţaja, iz kojih, pored ugleda i moći, proizilaze odreĊene privilegije. U drugoj polovini 19 v. u tada vodećim drţavama sveta, a posebno u Sjedinjenim Drţavama, Engleskoj i Pruskoj stvaraju se profesionalne uprave ĉiji će se rad u naĉelu zasnivati na principima struĉnosti, kompetentnosti i nepristrastnosti. Nepotizam, zloupotreba javne vlasti za liĉnu, porodiĉnu ili grupnu korist i podmićivanje, smatra se prvo štetnim , zatim se moralno osuĊuje, a ubrzo i formalno pravno zabranjuje.‖- piše dr Vuković, navodeći i njenu definiciju: „ Korupcija (lat. corruptio) oznaĉava: pokvarenost, kvarnost, izopaĉenost, razvrat, potkupljivanje; podmićivanje, potkupljenje, kvarenje, krivotvorenje. Pod korupcijom danas, najĉešće podrazumevamo prisilnu trţišnu transakciju u kojoj zbog principa nepristrasnosti dolazi do punog izraţaja nezakonito korišćenje društvenog poloţaja i moći radi sopstvene, porodiĉne ili grupne koristi. Korupcija, nije samo nemoralna već i kriminalna društvene pojava. ..( str. 9-10) Vuković navodi da : Predemet trgovine, takoĊe ne moţe biti sluţbeni poloţaj. To proizilazi iz dobro poznate ĉinjenice da sluţbeni poloţaj, kao pojedinaĉno dobro, proistiĉe iz politiĉke moći kao opšteg dobra...On upozorava da je ― korišćenje sluţbenog i politiĉkog poloţaja, kao posebnog dobra, radi liĉne, porodiĉne ili grupne ( partijske ) koristi, mimo kodifikovanih pravila, sankcionisano u kriviĉnom pravu većine savremenih drţava, jer je 214
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
primanje mita, u suštini , zloupotreba diskrecionih prava, politiĉke ili društvne moći. (Vuković ; 2003 str. 11) U odeljku : ―Metolodološke napomene‖ , Vuković navodi : Poseban problem, kada je reĉ o odnosu kriminala I korupcije, predstavlja to što pojedini kriminalni bosovi potkupljuju politiĉke zvaniĉnike, policiju, tuţilaštvo, pravosuĊe da bi njihova delatnost ostala što dalje od provere, odnosno istrage, I od pokretanja kriviĉnog postupka. U situaciji kada ne uspeju da podmite jednu od prve tri institucije ( politiĉare, policiju I tuţilaštvo) ostaje im ĉetvrtapravosuĊe. Istraţivaĉu poseban problem predstavlja to što su vršioci vlasti, neretko kao pojedinci ili organizovana grupa na vlasti , ogrezli u korupciju i kriminal. (Vuković ; 2003; str. 25) Pozivajući se na pravo i pravnu drţavu Vuković, u vezi korupcije navodi sledeće: ― Najednostavnije reĉeno, pravo reguliše društvene odnose a korupcija ih razara. Odavde proizilazi da su pojmovi pravo i korupcij meĊusobno suprotsavljeni: društvo gde ima više vladavine prava manje je korupcije i obrnuto, gde je vladavina prava oskudna ili gde pravne drţave nikada nije bilo, ili je, pak, ona rastoĉena, korupcija je više raširena i razvila je dublje korene. Kraće reĉeno: tamo gde je više korupcije – manje je vladavine prava i obrnuto....pisustvo i kolilĉina korupcije direktno utiĉe na stepen rastakanja pravne drţave, i obrnuto – nepostojanje ili degradacija pravne drţave je plodno tlo koje, izmeĊu ostalog , neminovno dovodi do povećanja i širenja korupcije. To se sve kreće u spirali, s tim da je svaki njen sledeći krug seve veći. ( str. 31)
KALKULACIJA S. Vuković , navodi i jedan od kljuĉnih termina, koji egzistira u koruptivnom modelu: KALKULACIJA: ― Kljuĉna, ali ne i jedina kalkulacija gotovo svakog potencijalnog, kako primaoca tako i davaoca mita, jeste njegova procena kolika je verovatnoća da će to ĉinjenje biti : prvo, otkriveno, drugo, procesuirano, treće, pravno sankcionisano na adekvatan naĉin, i ĉetvrto , sprovedeno ( izvršeno). U tu procenu on 215
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA ukljuĉuje ne samo efikasnost pravosudnog sistema, već ukupnu kaznenu politiku, pa i onu vezanu za mito i korupciju. Iamo u vidu poznatu ĉinjenicu da je strah od izvršenja kazne ima jaĉe dejstvo od visine kazne. ( Ĉezare Bekardija 1764, se meĊu prvima zalagao za ukidanje smrtne kazne, navodeći da je svrha kaţnjavanja odvraćanje od nedela, odnosno kazne moraju biti jednake za prvog i poslednjeg graĊanina). ..Ove ideje u kriminološkoj literaturi su u potpunosti su prihvaćene‖... Vuković govori i o jednoj drugoj vrsti kalkulacije: - Jednostavno reĉeno, kalkulacija pri uzimanju i davanju mita, zavisi od preferencijala pojedinca, koje mogu imati širok dijapazon, ali će se na kraju svesti na liĉni ili porodiĉni interes, odnosno na procenu šta je tu za njega u tom sluĉaju korisnije. Najkraće reĉeno, u drţavama u kojima korupcionška aktivnost ne nailazi na ozbiljnu društvenu prepreku, ili, pak, ako je ta prepreka selektivna, tada se povećava verovatnoća da će odluĉujuća procena potencijalnih davalaca ili primalaca mita biti: kaznu za tu aktivnost zbog raširenosti korupcije ili selektivnosti kaţnjenika, mogu mimoići. Kada ovome dodamo odsustvo širokih moralnih osuda korupcije.., tada pojedinca gotovo ništa ili malo šta spreĉava da pribegne ilegalnim transakcijama, odnosno da nudi ili uzima mito. REZULTATI ISTRAŢIVANJA : Rezultati istraţivanja pokazuju da je korupcija postala ne samo sveprisutna, već i javna. ( transparentna) . Na takvo obelodanjivanje uticalo je odsustvo straha od eventualnih sankcija, na jednoj i moralnih osuda šire društvene zajednice, na drugoj strani. Odsustvo straha od sankcija proistiĉe iz ĉinjenice da su u korupciji ogrezli ne samo javni sluţbenici već i politiĉka vlast. Samim tim i institucije represivnog aparata, kao što su tuţilaštvo i policija. Pre bi se moglo reći da politiĉka vlast, raznim kriminalnim radnjama, u koje ponekad spada i korupcija, obezbeĊuje sebi ―ekstra ― profit. Zato javnim sluţbenicima, inaĉe ĉesto loše plaćenim , ostavlja ili dozvoljava da ― kupe mrve sa stola‖. ( str. 139) Vuković navodi da je : - korupcionaški pritisak u pozitivnoj korelaciji s trţišnom vrednošću traţene usluge. Na prvom mesu našla se medicinska usluga ( afera : Svinjski grip pr. Ţ.K.) . Posle 216
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
zdravstvene usluge dolazi zaposlenje, a to je posledica hroniĉne nezaposlenosti. Na polsednjem mestu se našlo školstvo, što posredno govori da školska sprema ima malu, ne samo simboliĉku , nego I stvarnu vrednost....‖ ( str. 141) TIPOVI KORPCIJE U SRBIJI Slobodan Vuković pri kraju svoje knjige, navodi tri osnovna tipa korupcije, koja po njemu, egzistiraju u Srbiji: 1. Dodatno plaćanje javnom sluţbeniku za ostvarivanje prava, odnosno za dobijanje prava ( dobra i usluga ) , ili za njegovo ubrzavanje koja, po zakonu, sleduju pojedincu ili privrednom subjektu. 2. Podmićivanje uz kršenje prava, odnosno zakona ili podzakonskog akta, a to znaĉi sticanje prava ( dobra ili usluge) koja koruptoru ne sleduju po zakonu ili podzkonskom aktu ( koji mogu imati, kao što smo videli, širok dijapazon). 3. Podmićivanje radi menjanja zakona, odnosno prilagoĊavanja zakonske , ili, pak, podzakonske regulative ( raznih uredbi, naredbi i propisa) interesima koruptpra, radi ostvarivanja dobra ili usluge. Ovaj treći tip korupcije postaje posebno aktuelan u uslovima vladavine uredbama, zapravo tu se stvaraju velike mogućnosti, iako nemaju dugi vek trajanja, da se one prilagode interesima koruptora. ( ovaj tip korupcije smtra S.V. je pomešan sa kriminalom i karakteristika je razvijenih društava....) S.V. zakljuĉuje da je raširenost i intezitet korupcije direktno zavisi od funkcionisanja pravnog sistema, odnosno vladavine prava. I obrnuto, u društvima gde je više korupcije manje je vladavine prava. ( str. 169170 M. Glišić: ―Glava šećera‖ Autor pripovetke ‖ Glava šećera ― , Milovan Glišić se smatra tvorcem srpske realistićne pripovetke, u kojoj je najĉešće obraĊivao teme vezane za srpsko selo. Konkretno, lektira ‖ Glava šećera ―, koja se smatra jednom od njegovih najboljih pripovedaka je objavljivana u nastavcima u tadašnjem ĉasopisu ― Otadţbina ―, 1875. godine. Kako se 217
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA pretpostavlja, inspiraciju za temu pripovetke ‖ Glava šećera ― , Milovan Glišić je pronašao prvenstveno u sopstvenom ţivotu, jer je njegova porodica ekonomski propala upravo zbog takozvanih zelenaša, ali i u izlaganjima tadašnjih poslanika sa sela u Skupštini, koji su govorili o sliĉnom dogaĊaju koji se zaista odigrao u jednom srpskom selu Pišući ovu pripovetku, Glišić je ţeleo da obelodani kakav je zaista poloţaj seljaka tada bio u srpskim selima, govoreći o propadanju sela, pojavi koja je poznata kao zelenašenje, te nesnalaţenju srpskog seljaka u novonastalim uslovima. U fabuli lektire ‖ Glava šećera ― postoje dve priĉe, odnosno dva fabularna toka: jedan prati ponašanje sreskog kapetana, a drugi prikazuje sudbinu srpskog seljaka, koji se našao na udaru lukavih mahinacija kapetana Sarmaševića i njegovih pomoćnika. Već na samom poĉetku pripovetke ‖ Glava šećera ― pisac osuĊuje ljude koji ţele da se bave narodom i selo, a uopšte ga ne poznaju. Uz to ukazuje na pojavu odricanja od svoga roda i naroda, koju takoĊe osuĊuje. Opisujući lik sreskog kapetana Maksima Sarmaševića, pisac koristi dosta ironije, ukazujući da je sve samo maska ispod koje se krije podlost kako kapetana, tako i njegovih potĉinjenih. Jednostavno, kapetan je pridobio naivne seljake priĉom, a zapravo njegov pomoćnik, Đuka pandur sprovodi lukav plan. Glava šećera je svojevrstan simbol mita i korupcije sreskog kapetana, jer on neće više nikoga da primi ukoliko ne plati ― ulaznicu ―, odnosno pomenutu glavu šećera od Đuke pandura. Na taj naĉin je kapetan ostao formalno ĉistog obraza pred svetom. MeĊutim, srpski seljaci su svesni podvale, ali nemajući kud, oni je jednostavno prećutkuju. Vrlo je zanimljiv prikaz likova u lektiri ‖ Glava šećera ― . Milovan Glišić ih crta do tanĉina, do sitnih pojedinosti, koje gotovo plastiĉno prikazuju svakoga od njih. TakoĊe, paţljiva analiza lektire ‖ Glava šećera ― , pokazuje da je Milovan Glišić zaista vrstan znalac izvornog, pitkog srpskog jezika, sa svim njegovim finesama. Glavni likovi lektire ―Glava šećera― 218
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
U liku srpskog seljaka Radana Radanovića Milovan Glišić je, ĉini se ovekoveĉio pravog srpskog seljaka, koji se teško snalazio u novonastaloj situaciji, te u pojavi ljudi koji su ţeleli da na nepošten naĉin doĊu do novca. Radan je pošten, vredan, marljiv i naivan. Iako su srpski seljaci, pa i sam Radan svesni prevare sreskog kapetana, oni je prećutkuju, nemajući kud. Svesni su, naţalost svog podreĊenog poloţaja, u odnosu na jaki drţavni aparat, koji je ovekoveĉen u liku sreskog kapetana i njegovih pomoćnika. Sa druge strane, u liku sreskog kapetana Maksima Sarmaševića, pisac prikazuje korumpiranost vlasti. On je, na prvi pogled, uvek uredan, radan, vodi raĉuna o svom poslu i svojoj kancelariji i formalno je ĉistog obraza. Prvo je razglasio po celom srezu da ne prima mito ni za šta, ali kako pripovedanje odmiĉe, vidi se svo njegovo lukavstvo. Zoran Stojiljković : U LAVIRNITU KORUPCIJE; Politika – feljton ; jul 2012. „ Svako „ traganje za rentom― ( retn- sekring) , odnosno dolaţenje do povlastica i benefita unutar drţavne intervencije na trţištu, pogotovu ako ona nije precizno institucionalizovano ureĊena, predstavlja plodno tle za stvaranje koruptivnih šema― - veli profesor beogradskog PNF –a Zoran Stoiljković, autor dve vredne knjige o korupciji: „ Drţava i korupcija― i „ Srbija u lavirintima tranzicije― ĉiji se pojedini delovi navode u feljtonu, kojeg prenosimo u , po nama, najzanimljivijim segmentima. Profesor Stoiljlković na poĉetku uvodi termine kleopatrija – pod kojom podrazumeva vladavinu lopova, ili ĉak „ kikiokatriju―, kao sinonim za vladavinu ološa i najgorih. : „ Etimološki , reĉ korupcija dolazi od latinskog corruptio i znaĉi podmićivanje i potkupljivanja, i pokvarenost, kvarnost, odnosno kvarenje,truljenje i raspadanje kao proces....Po Z.S. najbolju definiciju korupcije za koju on navodi da je „ superiorna i putpuna― je ona koju je dao Vito Taci , : „ koji utvrĊuje da 219
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA korupcija postoji kada doĊe do svesnog, namernog narušavanja principa nepristasnosti pri odluĉivanju i to u cilju prisvajanja neke pogodnosti―. Po nama zanimljiva je i defrinicija korupcije koju je dao Robert Klithard, koji tvrdi : „ da korupcija postoji kada pojedinac nezakonito stavi liĉni interes iznad interesa ljudi i ideala kojima se zakleo da će sluţiti. Akcenat je ovde bez sumnje ne samo na kršenju zakona već i na izneveravanju javnog interesa i etosa javne sluţbe. Klitardu pripada i odreĊenje kroz formulu : korupcija = monopol + diskrecija- odgovornost, uz vaţnu metodsku napomenu da je u osnovi svake efektivne antikorupcijske strategije obrnuti sled; odnosno redukovanje monopola i diskrecionih ovlašćenja uz istovremeno uvećanje svih oblika odgovornosti.― U feljtonu Z.S. novodi vrste korupcije , i to : uliĉnu korupciju koja obuhvata sve oblike „ spontanog― potkupljivanja javnih sluţbenika ili odgovornih osoba bez prethodnog plana ili posebne najave primaoca dara. Svrha uliĉne korupcije je u izbegavanju redovnih obaveza ili postupaka u skladu sa zakonom, odnosno izvršenja zakonskih obaveza i sankcija. Ovi sluĉajevi korupcije prepoznatljivi prilikom podmićivanja policajaca, carinika i drugih sluţbenih lica. ( nekih zatvorskih sluţbenika pr. Ţ.K) . Ugovaraĉka, ili korupcija u javnoj uprvi, posledica je nameravanog sklapanja štetnih ugovora, dodele koncesije ili graĊevinskih radova, nepoštovanje redovne procedure dodele tih poslova i na teret budţetskih sredstava. Najĉešće, radi se bez nadzora kvaliteta, rokova, neĉina ili izvoĊenja tih radova i uz izvrgavanje javnih konkursa. Politiĉka korupcija je svesno pripremanje i izglasavanje manjkavih zakonskih akata ( zakon o mobingu koji je restriktivan p.r. Ţ.K. ) ili podzakonskih odluka. Radi se o netransparentnom voĊenju evidencije finanasijskih transakcija, posebno u oblasti javnih finansija. Sudska korupcija obuhvata protivpravno ponašanje pripadnika pravosudne vlasti. Ovaj vid korupcije posebno poništava vladavinu prava i naĉelo jednakosti. Privedna korupcija obuhvata preostale oblike koruptivnog ponašanja u privredi, graĊevinarstvu, obrazovanju i profesionalnom sportu. 220
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Z. Stoiljković navodi da je : „ Kljuĉni mehanizam politiĉke korupcije je favorizam, odnosno favorizovanje odreĊenih pojedinaca i skupina. Tri oblika i osnovne korupcijom zarobljene drţave ĉine, ĉine meĊusobno povezani. Kleptokratska vladavina, biletaralni monopoli vladara kleptokrate i njegovih „ partenera― i kontrola mafije nad drţavom. ( istako Ţ.K. ) ...Dvostruka i dvostrana priroda aranţmana, odnosno ĉinjenica da se moć i bogatsvo stiĉu i odrţavaju uz pomoć, i korumpiranje, politiĉkih vlasti, ĉini politiĉku elitu izuzetno izloţenom koruptivnim ponudama. Na drugoj strani, ţelja mnogih da naplativu a nesigurnu politiĉku poziciju konvertuju u trajniju uekonomsku moć i vlasništvo, vodi neretko u situaciju da se iznuĊuje, za sebe i/ili za svoju stranku odgovarajuća protivusluga.― Profesor Stoiljković istiĉe da je : „ Konflikt interesa svaka situacija u kojoj nosilac funkcija ima privatni interes koji utiĉe , moţe uticati ili tek izgleda da moţe uticati na njegovo postupanje u vršenju javne funkcije, odnosno sluţbene duţnosti, na naĉin koji moţe dovesti u pitanje ostvarivanje javnog interesa. Privatnim interesom smatra se bilo kakava korist, pravo ili pogodnost koje mogu ostvariti i sa njime povezana lica.― Govoreći o faktorima koji su pogodni za nastajanje i bujanje korupcije Z . Stoiljković polazi od društvenog okruţenja koje po njemu: „ povoljno za razvoj korupcije i koruptivnih mehanizama u regionu predstavljaju nasleĊena, slaba i neprofesionalna drţavna uprava i tranzicijom uzorkovana kriza, ukljuĉujući i krizu vrednosti, rastuće siromaštvo i nezaposlenost.... Bez obzira na odgovor na pomalo artificijelnu dilemu „ šta je starije – kokoška li jaje „ , odnosno korupcija ili neproduktivne drţavne intervencije, nesporna posledica je u raljama predatora zarobljena drţava. SISTEM DRUŠTVENOG INTEGRITETA : Govoreći o : „ antikoruptivnoj strategiji koju ĉine promovisanje i uspostvaljanje sistema društvenog integriteta i pratećih mehanizama odgovrnosti, ĉiji je cilj da korupciju uĉini visokoriziĉnim poduhvatom sa neizvesnom i malom zaradom, Z. Stoiljković se poziva na analizu Transparentnosti 221
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Srbije, koja sistem društvenog integriteta vidi kao kao hram ĉiji krovintegritet, podupire niz od osam stubova koji ĉine jedinsven sistem: 1. Efikasna zakonodavna vlast; 2. Kompetentna, odgovorna i nadzirana izvršna vlast; 3. Nezavisno pravosuĊe, uz princip „ stabilnosti― sudske funkcije. 4. Postojanje posebnih organa i institucija poput revizora; obmusmana; povernika za informacije od javnog znaĉaja ili nezavisnih agencija za borbu protiv korupcije; 5. Profesionalne javne sluţbe; 6. Transparentna i delotvorna lokalna samouprava; 7. Nezavisni i slobodni mediji ; 8. Kritiĉko i razvijeno civilno društvo i graĊani svesni svojih prava i obaveza. Savet za borbu protiv korupcije formiran je 2005 g. ( Verica Barać) Dok je oktobra 2008. Na osnovu Zakona formirana Agencija za borbu protiv korupcije , koja je projektovana kao nezavistan organ odgovoran Narodnoj skupštini. Prijemom u Savet Evrope maja 2003. Godine tadašnja Drţavna zajednica Srbije i Srne Gore postala je i ĉlanica Grupe drţava za borbu protiv korupcije. ( GRECO) .........................................................................
09. decembar 2013. | 10:42 → 11:39 | Izvor: RTV, Tanjug, FoNet . NOVI SAD . Korupcija najprisutnija u politici Danas se obeleţava meĊunarodni dan borbe protiv korupcije kako bi se skrenula paţnja na tu društvenu pojavu i iznašle efikasnije mere za njeno suzbijanje. Profesor Zoran Stoiljković iz Agencije za borbu protiv korupcije izjavio je za Radio-televiziju Vojvodine da danas, za razliku od ranijih perioda, kada smo stagnirali ili, još gore, padali po percipiranom indeksu korupcije, ima izvesnog napretka. 222
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Stoiljković je dodao da se ne treba previše radovati, s obzirom da se nalazimo u zoni visokonaponske sistemske, to jest, politiĉke korupcije, gde se stvaraju ozbiljne predpostavke za korupmpiranje društva, s tim što je ona u tendenciji blagog opadanja. On je objasnio da postoje dva naĉina merenja korupcije, jedan je onaj kako to graĊani doţivljavaju, što nije za podcenjivanje, iako nije do kraja objektivno, a drugi se dobija vršenjem objektivnih analiza, uzimajući u obzir, na primer, ţalbe stranih investitora na to koliko moraju da korumpiraju kada ulaze sa poslom u Srbiju ili ako se analiziraju sudske presude i zakone. "Ĉini se da koruptivnog okvira zaista najviše ima u politici, jer smo "impregnirani" politiĉkim odnosima, partokratskim naĉinom izbora ljudi, koji odgovaraju svojim partijskim vrhuškama, a ne graĊanima, koji su u meĊusobnim odosima stvaranja raznovrsnih "dilova" u shema", rekao je prof. Stojiljković. Kada je u pitanju prijavljivanje korupcije, on je istakao da toga ima samo u sluĉajevima kada su uzbunjivaĉi zaštićeni od maltretiranja, mobinga i otpuštanja, uz potrebu obeleţavanja mesta koja su potencijalno izloţena korupciji. "Osnovna pretpostavka da bude manje korupcije u politici jeste da se izmene izborni zakoni, kako bi politiĉari odgovarali narodu, a ne svojim partijskim vrhuškama i da procedure kroz nabavke i tendere uĉinimo jasnijim", naveo je Stojiljković. On je rekao da se korupcija u zdravstvu ogleda kroz "zavodljivi" odnos lekara i farmaceutske industrije, kroz liste ĉekanja, te da lekarske usluge moraju da budu pod nadzorom javnosti. Govoreći o današnjoj konferenciji u Narodnoj skupštini "Kontrola finansiranja politiĉkih subjekata - Izborne kampanje i redovan rad", na kojoj će biti predstavljen Izveštaj o finansiranju politiĉkih aktivnosti za 2012. godinu, Stojiljković je istakao da se realizacijom strategije Akcionog plana Agencije za borbu protiv korupcije po prvi put daje mogućnost i Savetu za borbu protiv korupcije i Agenciji da procenjuju ono što su u odreĊenim vremenskim rokovima ministarstva, institucije 223
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Vlade Srbije i institucije drţave uradili na borbi protiv korupcije. "Prvi put imamo mogućnost da neko po Akcionom planu primi obavezu da u odreĊenom vremenskom periodu donese neki zakon ili odreĊeni set mera, a da ako to ne uradi, moţemo da pitamo politiĉku vrhušku zašto to nije uraĊeno", rekao je on. Borba protiv korupcije nije u institucijama, zavisi od politiĉke volje . Prema nalazima Globalnog indeksa korupcije Srbija je ostvarila napredak u borbi protiv korupcije, ali ta borba nije u institucijama i zavisi od politiĉke volje, saopštio je Biro za društvena istraţivanja (BIRODI).Oni navode da se postavlja pitanje odrţivosti i integriteta te borbe i ocenjuju da se Srbija nalazi u na poĉetku institucionalnonormativne faze u borbi protiv korupcije. BIRODI je naveo da u borbi protiv korupcije postoji manjak rezultata na nivou kaţnjivosti, a da je sa druge strane izraţena kaţnjivost, marginalizacija, a ne retko i diskriminacije onih koji se bore protiv korupcije. "Imajući u vidu aktuelne skromne raspoloţive resurse, od antikorupcijske zajednice se oĉekuje proaktivan pristup u borbi protiv korupcije koji je pretpostavka odrţivosti borbe protiv korupcije", poruĉuju iz BIRODI. Iz svega se moţe zakljuĉiti, navode oni, da u Srbiji postoji antikorupcijska dezorganizacija, odnosno stanje u kojem postoji nesklad izmeĊu potreba i resursa za borbu protiv korupcije, kao i stanje u kojem postoje neizvesnost nagrada i prava za borce protiv korupcije, odnosno sankcija za one koji ne sprovode antikorupcije politike i zakone, ali ni kaţnjivost oni koji ĉine koruptivna dela. Fenomen kaţnjavanja boraca protiv korupcije Oni navode da su najslabije razvijeni mehanizmi u borbi protiv korupcije sankcionisanje i podrška uzbunjivaĉima, tako da postoji fenomen kaţnjavanja boraca protiv korupcije. 224
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
BIRODI smatra da je za uspešnu borbu protiv korupcije potrebno stvaranje antikorupcijske koalicije, koja će biti predvoĊena od strane drţavnih antikorupcijskih tela i organa, a pre svih Agencije za borbu protiv korupcije i Saveta za borbu protiv korupcije, ali i organizacije civilnog društva, mediji i privatni sektor. Oni navode da je Savet za borbu protiv korupcije institucija sa nesumnjivim doprinosom u borbi protiv korupcije i naglašavaju da zabrinjava mogućnost da neke politiĉke stranke pripremaju predloge izmena vaţećih propisa kojima se predviĊa ukidanje finansiranja Saveta. BIRODI podseća da skoro pola godine Ţivorad Branković, bivši direktor Kazneno popravnog zavoda u Nišu, koji je u sudskom postupku dokazao da je nezakonito prevremeno penzionisan, nije dobio odgovor od Ministarstva pravde i svojoj sudbini. "Sliĉnu sudbinu ima i Valentina Krstić, koja je umesto podrške u istrajavanju na sankcionisanju onih koji su poĉinili dela korupcije, od strane Ministarstva pravde totalno ignorisana", navodi se u saopštenju. Oni navode da u poslednja dva meseca postoje aktivnosti kojima je cilj da dovedu u pitanje njen integritet i bude ona odgovorna za nezakonitosti na koje je ukazivala. Indeks percepcije korupcije: Srbija napredovala na 72. mesto Na nedavno objavljenom Indeksu percepcije korupcije, koji je rangirao 177 zemalja, najmanje korumpirane su Danska i Novi Zeland, najkorumpiranije Somalija, Severna Koreja i Avganistan, a Srbija je napredovala na 72. mesto u odnosu na prošlu godinu kada je bila na 80. poziciji. Kada je reĉ o zemljama nekadašnje Jugoslavije, najbolje rangirana je Slovenija (43), ispred Hrvatske (57), Crne Gore i Makedonije (67), Bosne i Hercegovine (72). Od susednih zemalja, ispred Srbije su MaĊarska (47) i Rumunija (69), dok su iza Bugarska (77), Grĉka (80) i Albanija (116). MeĊunarodni dan borbe protiv korupcije obeleţava se od 9. decembra 2004, godinu dana od kako su Ujedinjene nacije usvojile Konvenciju 225
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA protiv korupcije s ciljem unapreĊenje i jaĉanje mera za efikasnije i uspešnije spreĉavanje i borbu protiv korupcije. Ciljevi konvencije su i da se unapredi integritet, odgovornost i dobro upravljanje javnim poslovima i javnom imovinom. Neispitane sumnje u partijsko zapošljavanje Transparentnost Srbija poruĉila je danas, povodom MeĊunarodnog dana borbe protiv korupcije, da je nasuprot usvojenim propisima politiĉki uticaj i dalje presudan kod izbora rukovodilaca u javnom sektoru i da su i dalje neispitane brojne sumnje u partijsko zapošljavanje, usled kojeg je javni sektor predimenzioniran. "Uticaji na donošenje odluka u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti su i dalje skriveni usled nepostojanja propisa o lobiranju, neorganizovanja javnih rasprava u velikom broju sluĉajeva i neobjavljivanja sporazuma sa investitorima", navodi se u saopštenju Transparentnosti Srbija. Oni podsećaju i da iako je pre osam meseci predstavljen kvalitetan model Zakona o uzbunjivanju i zaštiti uzbunjivaĉa, još je nepoznato kada će Srbija konaĉno dobiti ovaj propis, kao i da li će on biti sveobuhvatan. Još nisu, kako se istiĉe, utvrĊene sve ĉinjenice i ispitane sve sumnje u vezi sa izvorima finansiranja izborne kampanje, zloupotrebama javnih resursa i kupovinom glasova iz 2012. godine, a "uveliko se govori o mogućnosti raspisivanja novih opštih izbora". "Transparentnost Srbija" podseća da je MeĊunarodni dan borbe protiv korupcije ustanovila Generalna skupština UN, jer je 9. decembra poĉelo potpisivanje Konvencije UN protiv korupcije. "Mada su u nekim oblastima propisi u Srbiji usklaĊeni sa ovom Konvencijom, puno toga još nije uraĊeno, naroĉito u pogledu stvaranja delotvornih antikorupcijskih mehanizama u praksi. Srbija još nije uspostavila sistem zapošljavanja i napredovanja u javnom sektoru koji bi bio u potpunosti zasnovan na objektivnim kriterijumima, potpunu javnost podataka o donošenju odluka niti adekvatnu zaštitu "lica koja prijavljuju ĉinjenice u vezi sa korupcijom", navodi se u saopštenju. 226
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Konvencija poziva drţave ĉlanice da, kako se dodaje, u svoj pravni sistem uvedu kriviĉno delo nezakonito bogaćenje, odnosno "znatno uvećanje imovine javnog funkcionera koje on ne moţe razumno objasniti s obzirom na njegova zakonita primanja". "Transparentnost Srbija", podsećaju, godinama je pozivala da se ovo kriviĉno delo uvede u Kriviĉni zakonik i navode da je ono na njihovu inicijativu "konaĉno uvršteno u Strategiju za borbu protiv korupcije". Prema rokovima iz Akcionog plana, do juna 2014. godine Ministarstvo pravde trebalo bi da pripremi dopunu Kriviĉnog zakona, a Skupština bi taj predlog trebalo da usvoji do decembra sledeće godine, navodi ova nevladina organizacija. "Transparentnost Srbija" smatra da je neophodno, "uporedo sa uvoĊenjem ovog kriviĉnog dela u pravni sistem, razrešiti sve dileme oko više puta najavljivanog donošenja Zakona o ispitivanju porekla imovine i predstaviti podatke o dosadašnjoj primeni mera unakrsnog ispitivanja imovine i prihoda koja je još od 2003. predviĊena Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji". Stranke neredovno objavljuju naĉin na koji su trošile novac Predsednik Skupštine Srbije Nebojša Stefanović izjavio je danas da su parlament i vlast u Srbiji iskreni u nameri da drţavu oslobode korupcije. "Korupcija je narasla neverovatnom brzinom i zbog veza vladajuće elite sa poslovnim krugovima, koji su zbog svog profita korumpirali pojedince iz politiĉkog sveta. Srbija je krenula u ozbiljnu i odluĉnu borbu protiv korupcije i kriminala i postoji ozbiljna politiĉka volja, ne samo i izvršnoj vlasti, već i u parlamentu", rekao je Stefanović na skupu "Politika i novac: finansiranje politiĉkih aktivnosti u 2012". Direktorka ameriĉke agencije za meĊunarodni razvoj (USAID) Suzan Fric pohvalila je napore koje je Srbija uloţila u pitanje finansiranja politiĉkih stranaka, ukazujući da je to jedno od najsloţenijih pitanja. "Rešavanje pitanja korucije i finansiranje politiĉkih partija je trajni procres u svakom demokratskom društvu", rekla je Fric, koja je ĉestitala Agenciji za borbu protiv korupcije na naporima da se uvede red i u finansitanje politiĉkih stranaka. 227
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Direktorka Agencije Tanja Babić izjavila je da skoro 77 odsto novca koje stranke dobijaju je novac iz budţeta, odnosno graĊana Srbije. "U kontroli stranaĉkih finansija tek nam predstoji posao, da ojaĉamo kadrove, ali je vaţna edukacija politiĉkih subjekata i medija", rekla je Babić i podsetila da je obaveza stranaka da finansijske izveštaje dostave Agenciji, objave na svom sajtu i u sluţbenom glasniku, a skoro 15 odsto njih nije graĊanima stavilo na uvid svoje izveštaje za prethodnu godinu. Agencija je, zakljuĉno sa 5. decembrom, podnela 389 zahteva za prekršajne postupke protiv politiĉkih sstranaka, a najveći broj se tiĉe nedostavljanja izveštaja troškova kampanje u 2012. godine, dok se ostali tiĉu nepodnošenja godišnjih izveštaja o troškovima. …………………………………………… Autor : Ţeljko Lj. Krstić DUVAĈI U PIŠTALJKU U aferi ‘‘ Indeks‘‘ odavno je otvoren glavni pretres u procesu za korupciju na Pravnom fakultetu u Kragujevcu. Sem moralnog posrnuća pedagoga onih koje uĉe studente o kriviĉnom pravu, u aferi je uoĉen i koruptivni mehanizam. Pokazalo se da problem korupcije u nekoj ustanovi se ne moţe uoĉiti ( i pokušati rešiti) i spolja, već preko insajdera -policijskog inspektora koji je u ovom sluĉaju ubaĉen u redove profesora i posrednika radi razotkrivanja afere. Reĉ je dakle o insajderu koje popularno, nazivaju i duvaĉe u pištaljku. Elem, insajderi su pošteni pojedinci zaposleni u javnim organizacijama, borci za istinu koji se ne mire sa surovim pravilima tzv. birokratske etike.‘‘: smatra profesor Stevan Lilić , koji insajdera definiše kao ‘‘sluţbenika koji ima unutrašnja saznanja o nezakonitim aktivnostima koje se odvijaju unutar organizacije i o tome obaveštava javnost‘‘. Ma koliko Rodoljub Šabić poverenik za informacije ,navodeći svetska iskustva, smatra da postoji ‘‘ izuzetno visok doprinos insajdera u borbi protiv korupcije‘‘ ipak, u našoj praksi pozicija ‘‘duvaĉa u pištaljku ‘‘ je mnogo teţa. Jer, bitna odrednica birokratske 228
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
organizacije pored tajnosti je hijerarhija , koja podrazumeva da o najbitnijim dešavanjima/problemima u nekoj ustanovi moţe govoriti samo prvi ĉovek, direktor, upravnik. Ĉak, ne moţe ni on bez saglasnosti nadleţnih i odgovornih u resornom Ministarstvu. Ko to pravilo prekrši biva izloţen sankcijama, kako moralnim ( ne priĉa se loše o ustanovi koja te ‘lebom ‘ rani) tako i onim mnogo teţim , zakonskim, koje podrazumevaju kazne od novĉane , preko suspenzije pa sve do gubitka posla. Za razliku od SAD gde je insajder zaštićen federalnim zakonom, i gde mu sledi nagrada od 15 do 30odsto od vraćenog novca, kako navodi gospodin Šabić, kod nas se insajder kaţnjava sa 20 procentualnim iznosom od meseĉne plate na tri meseca, upravo kako se i potpisniku ovih redova desilo zbog bezazlenog i afirmativnog teksta o zatvorskim vapitaĉima objavljenom u ‘‘ Politici‘‘ 2005 g. Ukoliko se ne desi disciplinsko kaţnjavanje, slede druge vrste nevidljivog maltretiranja: bojkot kolega, gubitak kancelarije, odnosno mobingovanje-maltretiranje, sve dok ţrtva ne ''pukne'' i napusti organizaciju. Insajder je totalno nazaštićen i u neravnopravnoj borbi ‘‘jedan protiv svih‘‘ i a priori osudjen na neuspeh. Jer ma kakva bila, tradicionalna ili moderna, birokratija je uvek jaĉa od pojedinca,i svakog insajdera koji joj se suprostavi vrlo lako pretvara u autsajdera. Dakle , biti autentiĉan insajder u jednoj korumpiranoj organizaciji nije lako . Najpre , u praksi je mnogo teško prepoznati autentiĉnog insajdera zastupnika javnog interesa, od laţnog insajdera koga instrumentalizuju unutrašnji centri moći da bi javnosti plasirao informacije koje ‘‘GAZDAMA‘‘ odgovaraju. Problem je u tome što se ta razlika moţe jedino videti i uoĉiti iz same organizacije, dok , oni koji to gledaju spolja ili sa strane, bez udubljivanja , tu bitnu razliku ne uoĉavaju, i njima praktiĉno ona ništa ne znaĉi. Poznato je da vrana vrani oĉi ne vadi. I ma koliko se mislilo da je veliĉina i snaga jedne organizacije, u postojanju auteniĉnog insajdera, koji će otvoreno priĉati o problemima ali i uspesima, praksa to demantuje. Polazi se od proste logike da o problemima ne treba priĉati ni u organizaciji, a pogotovu van nje. Na retkim sastancima se 229
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA namerno-‘‘mudro‘‘ ćuti i ĉeka se prvi koji će da istrĉi-‘‘pukne‘‘ i da otvoreno iznese problem za koga svi znaju. Onaj koji je progovorio smatra se za budalu, ili za nekog ko uzmenirava šefove, umišljene Bogove i narušava ‘‘prećutni konsenzus‘‘, koga su centri moći već ustanovili. Smatra se ,takodje, da ako se o neĉemu ćuti da to nije problem, i da je on tako zaboravljen - rešen. Mi smo društvo koje je dugo godina, skrivalo probleme i plašilo se da ih otvara. To je vremenom postala opšteprihvaćena praksa- filozofija u inistitucijama , koja je dovela do isĉašene logike po kojoj nije dobro rešavati prave probleme, već, ih treba stvarati -simulirati.. Tako je vremenom PROBLEM postao dobra roba na srpskom trţištu, a da bi se rešio treba ga PODMAZATI : potplatiti, kompenzirati, ĉastiti, izvesti na ruĉak, dati neki poklon. Pojedinac- insajder koji pokuša legalno da reši bilo koji problem nailazi na zid konzervativizma, na kome piše : ‘‘ Nemoj dţaba ………………………………………………
Zdravstvo najkorumpiraniji sektor B. RADOJEVIĆ - V. C. SPASOJEVIĆ | 12. februar 2011. 20:48 | Poslednja hapšenja lekara idu naruku onima koji tvrde da je zdravstvo na vrhu lestvice korumpiranosti. Vlada je i u odgovorima na upitnik EK priznala da je zdravstvo najkorumpiraniji sektor u drţavi KAKO izgleda u praksi kad lekar traţi mito? Da li nonšalantno izgovori „To će vas koštati toliko i toliko― ili medicinska sestra preporuĉi pacijentu „da se doktoru oduţi―? Ili lekar prosto odugovlaĉi da bilo šta uradi sa pacijentom dok ne „sevne― bela koverta? Sudeći po zahtevu za sprovoĊenje istrage koje je podnelo Više tuţilaštvo u Beogradu protiv neurohirurga Kliniĉkog centra Dragana Savića i Radovana Mijalĉića, mito se obiĉno „pakuje― u priĉu o boljem tretmanu i skupim lekovima.
230
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
PRIKUPLJENI DOKAZI O MALVERZACIJAMA TOKOM NABAVKE CEPIVA: Sumnjivi uvoz vakcina za svinjski grip organizovalo osmoro ljudi T.M. Subota | 11. 08. 2011. - 02:02h | Foto: M. Đurica | Komentara: 73 BEOGRAD - U istrazi zloupotreba u nabavci vakcina protiv virusa AH1N1, Sluţba za borbu protiv organizovanog kriminala prikupila je dokaze protiv osmoro ljudi, koji bi zbog ovog sluĉaja, kao osumnjiĉeni mogli da se naĊu iza zatvorskih rešetaka, ekskluzivno saznaje „Blic―. U postupku odluĉivanja o nabavci vakcina uĉestvovalo je oko tridesetak ljudi - Rezultat dosadašnjeg rada na predmetu jesu obezbeĊeni materijalni dokazi protiv osam osoba, ĉije delovanje u postupku nabavke vakcine moţe da se kvalifikuje kao kriviĉno delo. Da li će protiv svih biti pokrenut istraţni postupak znaće se u narednih nekoliko dana. Specijalno tuţilaštvo za organizovan kriminal daće konaĉnu reĉ o tome protiv koga će biti pokrenuta istraga. Pretkriviĉni postupak je završen i predmet je iz SBPOK-a prosleĊen tuţilaštvu - kaţe za „Blic― izvor iz MUP-a Srbije. On zasad nije ţeleo da otkrije ko su osobe koje bi mogle da budu procesuirane, ali navodi da je policija spremna i da će akcija hapšenja najverovatnije biti realizovana poĉetkom septembra. - U pitanju je kriviĉno delo zloupotrebe sluţbenog poloţaja, a suma za koju je ovom nabavkom oštećen budţet drţave je oko 1,6 miliona evra kaţe naš izvor. Imena onih koji bi u ovom predmetu mogli da se naĊu iza rešetaka su i predmet javnih spekulacija, s obzirom na to da je afera nabavke vakcina 2009. godine bila u epicentru srpske javnosti. U postupku odluĉivanja o nabavci vakcina uĉestvovalo je tridesetak ljudi, od ĉlanova radne grupe protiv pandemijskog gripa, predstavnika Ministarstva zdravlja, Republiĉkog zavoda za zdravstveno osiguranje do tenderske komisije koja je parafirala izbor ponuĊaĉa. Po izbijanju epidemije najpre je 231
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA formirana radna grupa za borbu protiv pandemijskog gripa kojom je rukovodio epidemiolog Predrag Kon. Njihov predlog o sastavu i koliĉini neophodnih vakcina tada je prosleĊen Ministarstvu zdravlja, koji je u saradnji sa RZZO dat Vladi Srbije na usvajanje. Vlada je zatim naloţila hitan uvoz vakcina, a tenderska komisija RZZO, na ĉijem se ĉelu nalazio epidemiolog Branislav Tiodorović, donela je odluku o izboru vakcine švajcarske farmaceutske kompanije „Novartis―.U to vreme, registraciju za ovu vakcinu Agenciji za lekove predala je valjevska firma „Detap―, ali je posao uvoza i nabavke obavljen preko veledrogerije „Jugohemija―. Po hitnom postupku tada je naruĉeno tri miliona doza vakcina po ceni od 799 dinara, a novac za njihovu kupovinu Vlada je transferisala RZZO. U prvoj turi kupljeno je 857.000 doza, a s obzirom na to da je dostava vakcine kasnila, da je odziv graĊana bio mali i da epidemija nije bila velika, Vlada Srbije je sredinom januara 2010. godine obustavila dalju nabavku, a u februaru je raskinula ugovor sa „Novartisom―.
Optuţeni i dalje vode Pravni fakultet 24-06-2014 10:24 | Društvo | Autor / izvor: Tanjug Redovni profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu, Nenad ĐurĊević, vršilac je duţnosti dekana te visokoškolske ustanove, potvrĊeno je Tanjugu na tom fakultetu. ĐurĊevića je, krajem aprila ove godine, imenovao Savet fakulteta koji je, prethodno, te funkcije razrešio dekana Predragana Stojanovića. Stojanović, koji je dva puta biran za dekana, u izjavi Tanjugu rekao je da je ostavku na funkciju dekana podneo iz zdravstvenih razloga, što je, kako je naveo Savet fakulteta odmah prihvatio i potom za dekana imenovao profesora ĐurĊevića. - Kada sam izabran za dekana, i tada imao sam zdravstvenih problema, ali je tada bilo vaţno organizovati rad na fakultetu i prihvatio sam tu funkciju, pre svega da Pravni fakultet proĊe proceduru dobijanja 232
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
akreditacije, ali zdravlje mi ne dozvoljava da se i dalje bavim tim poslom - rekao je Stojanović. On je naveo i da je mandat novoizabranog vršioca duţnosti dekana šest meseci, te i da u tom roku treba organizovati izbore za novu upravu Pravnog fakulteta. Profesori ĐurĊević i Stojanović su meĊu 87 optuţenih u aferi ―Indeks‖, koja posle pet godina suĊenja pred Višim sudom u Smederevu, i sedam godina od podizanja optuţnice, još nema sudski epilog. MeĊu 87 optuţenih da su primali mito za upisivanje ocena bez polaganja ispita i izdavanje laţnih diploma, su ukupno 23 profesora, sa pravnih fakulteta u Kragujevcu, Beogradu i Nišu. Oni se terete da su izvršili ukupno 159 kriviĉnih dela, od kojih su 114 za primanje mita za upisivanje ocene u indeks bez polaganja ispita. Prema navodima optuţnice, za upisivanje ocene uzimali su od 500 do 1.000 evra, dok su laţne diplome imale tarifu od 12.000 do 16.000 evra. Afera ―Indeks‖ na Pravnom fakultetu u Kragujevcu otkrivena je 20. februara 2007. kada je, zbog sumnje da su prodavali i kupovali ispite i diplome, uhapšeno 10 osoba, meĊu kojima osam profesora. Do kraja marta te godine, u pritvoru se našlo 15 tadašnjih i dva bivša predavaĉa Pravnog fakulteta u Kragujevcu. MeĊu prvima koji su uhapšeni su tadašnja pomoćnica ministra prosvete i profesorka Pravnog fakulteta u Kragujevcu Emilija Stanković, tadašnji dekan Sveto Purić i prodekan Boţin Vlašković. Krajem marta 2007. godine uhapšeno je još pet profesora, meĊu kojima su dvojica bivših – dekan Pravnog fakulteta u Nišu Miroljub Simić i profesor Radomir Stojanović iz Novog Sada, kao i profesori Pravnog fakulteta u Kragujevcu Radoje Brković, Miodrag Mićović i Slobodan Svorcan. Svi optuţeni za korupciju na Pravnom fakultetu negiraju krivicu. Prema podacima sa sajta Pravnog fakulteta, od devetoro ĉlanova Saveta fakulteta, najvišeg organa upravljanja tom ustanovom, iz redova profosora su i Emilija Stanković, Sveto Purić, BoţinVlašković i Miodrag Mićović, svi optuţeni u aferi ―Indeks‖. 233
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Imenovanje profesora dr Nenada ĐurĊevića, okrivljenog u aferi ―Indeks‖ na kragujevaĉkom Pravnom fakultetu, koja, doduše, još nije dobila sudski epilog, za v. d. dekana te visokoškolske ustanove, izazvala je razliĉita reagovanja, a njegove beogradske kolege smatraju da je sramota što ni nakon sedam godina na taj ―sluĉaj‖ nije stavljena taĉka. Savet za monitoring, ljudska prava i borbu protiv korupcije – ―Transparentnost‖ pozvao je tim povodom ministra prosvete SrĊana Verbića da se javno izjasni da li je u skladu sa etiĉkim akademskim noramama da na ĉelo drţavnog pravnog fakulteta bude postavljeno okrivljeno lice, kao i da ministarstvo proveri zakonitost ovog izbora imajući u vidu da novoizabrani v.d. dekana nije mogao da dostavi validnu potvrdu nadleţnog suda da se protiv njega ne vodi kriviĉni postupak – jer se ovaj postupak vodi pred Osnovnim sudom u Smederevu. U saopštenju tog saveta se navodi da oni podrţavaju namere resornog ministarstva u uvoĊenju reda u visokoobrazovni sistem Republike Srbije, ali jedino ukoliko te namere jesu principijelne u neselektivne i ukoliko se isti aršini primene i na drţavne i na privatne visokoškolske ustanove koje su jednake u pravima i obavezama, saglasno Ustavu Republike Srbije i Zakonu o visokom obrazovanju. - Imajući u vidu poljuljan ugled visokog obrazovanja, sa ozbiljnom zabrinutošću konstatujemo ĉinjenicu da je na ĉelo Pravnog fakulteteta Univerziteta u Kragujevcu ponovo došao profesor okrivljen zbog najveće obrazovne afere u Srbiji ―Indeks‖, koja je nastala prodajom ispita na ovom fakultetu i što za epilog ima skoro 80 okrivljenih profesora i zaposlenih i drugih lica na ovom fakultetu i skoro sedam godina neefikasnog suĊenja – navodi se u saopštenju. Konstatuje se i da je na ĉelo ovog fakulteta bio, takoĊe, okrivljeni profesor u istoj aferi PredragStojanović. SrĊan Stanković, predsednik Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje u Beogradu, za Tanjug kaţe da je ovde reĉ o prezumciji nevinosti, 234
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
odnosno da niko nije kriv dok se ne dokaţe i da on ţeli da veruje da je to imenovanje uĉinjeno po zakonu. On, meĊutim, misli da je više zabrinjavajuće to što se oko te afere u pravnom smislu već godinama ništa ne dogaĊa. I njegov kolega, bivši rektor Beogradskog univerzitetata i aktuelni dekan Elektrotehniĉkog fakultetaBranko Kovaĉević, slaţe se da taj pravni proces oko afere ―Indeks‖ predugo traje. - Ti ljudi su tada bili suspendovani, a cela stvar je vodila i do velikih svaĊa kada je Pravni fakultet u Kragujevcu bio u procesu akreditacije. I sama Komisija za akreditaciju bila je podeljena oko toga da li taj fakultet treba akreditovati sa svim tim ljudima – rekao je Kovaĉević za Tanjug. Ceo ―sluĉaj‖ smatra nedopustivim i dodaje da ne zna šta se ĉeka. Podseća i da je postojao predlog da se Pravni fakultet u Kragujevcu ukine i da se napravi studijski program pri Univerzitetu u Kragujevcu, ali je ta mera odbijena kao drastiĉna. - Ovakva situacija ne sluţi na ĉast nikome, ni akademskoj zajednici, ni Univerzitetu u Kragujevcu, Pravnom fakultetu, obrazovnom sistemu uopšte, pa i zemlji jer gledano spolja ne delujemo kao pravna drţava – rekao je Kovaĉević
Сандра Гуцијан : Афера Индекс: ( Политика ; 27.09.2014.) Због декана из афере Индекс факултет акредитације?
без
Софија Пекић Квори, члан Комисије за акредитацију и проверу квалитета ( КАПК), рекла је за Политику да КАПК на јучерашњој седници није расправљала о Правном факултету у Крагујевцу, јер нису добили њихов акциони план за превазилажење недостатака. .. Упркос препорукама овог тела, Правни факлултет у Крагујевцу је за првог човека ове установе као јединог кандидата предложио актуелног в.д. декана Ненада Ђурђевића, каоји се као и предходни 235
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA декан, налази на листи оптужених у афери Индекс.С.П.К професорка Пољопривредног факултета и контакт особа у Европској агенцији за обезбеђење квалитета у виском образовању , није желела да коментарише питање да ли је овакво понашање Правног факлултета заправо прст у око Комисији за акредитацију, рекавши да сачекамо прво званичан извештај факлултета. Он а је као позитиван навела пример Факултета за примењену екологију Фатуру, којом је као и Правном факултету у Крагујевцу одређења мера накнадног праћења, а који је већ доставио акциони план и чак и доказ да је део тог плана почео да се реализује , куповином 10 микроскопа... Подсећања ради, Комисија за акредитацију до сада је за четири високошколске установе одредила меру накнадног пражења, јер су примењени пропусти у погледу броја професора, опремељеност факултета, броју бруцоша и дипломираних ... Факултети имају рок од десет дана да предложе план како да отколне уочене недостатке, односно шет месеци да поправе стање.
Koncertna mafija: GraĊani Srbije finansiraju vezu Mrkonjića i Bekute Ivan Jovanović/Bojana AnĊelić | 11. 04. 2013. - 16:40h | Foto: RAS | Estradno-politiĉki tandem Mrkonjić - Mirković po razraĊenoj šemi organizuje koncerte Ani Bekuti, koja je u ljubavnoj vezi s ministrom saobraćaja. Sve nastupe posredno finansiraju graĊani onih opština sa ĉijim predsednicima je ovaj dvojac u dobrim odnosima. Sliĉan scenario se sprema i u Gornjem Milanovcu. Šema koja je primenjena u Aleksandrovcu vrlo je jednostavna. Ministar Mrkonjić obeća sreĊivanje puteva u zamenu za organizovanje koncerta Ane Bekute, a novac iz opštinskog budţeta biva isplaćen preko produkcijske kuće „Beoton“, koju je osnovao Saša Mirković.
236
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
- Takve vrste ucena i pritisak su toliko degutantni, nedopustivi i protivzakoniti. Meni nije jasno kako premijer Daĉić toleriše takvog ministra. Razumem Mrkonjića kao ĉoveka, ali ne i kao ministra. U ovom sluĉaju, ako je sve to taĉno, jedino je nesporna ljubav, sve ostalo je sporno i treba da bude predmet interesovanja nadleţnih organa - kaţe za „Blic― Dragan Dobrašinović iz Koalicije za nadzor javnih finansija. Prema saznanjma „Blica―, sliĉan princip dogovora završen je i u Gornjem Milanovcu, gde je za 22. april zakazan koncert Ane Bekute na glavnom trgu povodom obeleţavanja 160 godina od osnivanja grada. Izvor „Blica― tvrdi da je ministar Mrkonjić imao sastanak s predsednikom opštine Milisavom Mirkovićem, inaĉe kadrom SPS, na kojem je bilo reĉi i o organizovanju koncerta Ane Bekute povodom proslave dana grada za praznik Cveti. DovoĊenje Bekute koštalo bi opštinu 700.000 dinara bez PDV-a. Mrkonjić: Ovo stvarno nije fer prema Bekuti - Nemam apsolutno nikakve veze s njenim nastupom u tom gradu. Ne razgovaram ja s predsednicima opštine o koncertima Bekute. Osim toga, mislim da ovo stvarno nije fer prema Bekuti - kaţe Mrkonjić za „Blic―. Bekutin menadţer Bane Obradović kaţe da je sve oko koncerta u Milanovcu ĉisto jer je „Melos estrada― dala najbolju ponudu i pobedila na tenderu. Inaĉe, koncert Ane Bekute i Ace Lukasa u Aleksandrovcu koštao je opštinu oko 2,5 miliona dinara. Iako je prvobitno predsednik opštine Dragan Blagojević izjavio da je sve uraĊeno uz obećanje Mrkonjića da će im asfaltirati puteve zauzvrat, on je sve to demantovao nakon tri dana. - Ja to nikada nikome nisam izjavio. Mi u budţetu grada imamo odvojen novac za gradske manifestacije poput „Vina Ţupe―, oko osam miliona dinara. Nije bilo nikakvih ukidanja na raĉun socijalnih davanja - kaţe Blagojević.
237
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Pomoćnik ministra Saša Mirković, s druge strane, tvrdi da, iako obavlja javnu funkciju, nije u sukobu interesa. - Više nemam nikakve veze s „Beotonom―. Ne vidim ništa sporno u izboru. Opština je izabrala pevaĉe, Bekutu i Lukasa, i logiĉno je da njegova matiĉna kuća bude angaţovana - kaţe Mirković.
Biljana Gavrić ĈEKAJUĆI STANOVE – ĈEKAJUĆI GODOA GRAĐEVINSKA MAFIJA OŠTETILA TRI HILJADE KUPACA STANOVA Oko dve hiljade kupaca u Novom Sadu sami završavaju svoje stanove, a više od 600 njih nikad neće videti kljuĉeve od stana koji su uredno platili, jer njihova gradnja nije ni poĉela. Novosadske novine istraţuju zašto. Do pre nekoliko godina Novi Sad je bio u pravoj ekspanziji kupovine stanova u izgradnji. Jedni su dizali povoljne bankarske kredite, drugi dobijali novac od akcija i socijalnih programa, treći celu ušteĊevinu davali za jeftin kvadrat. Zašto su pojedini stanovi jeftiniji od trţišnih cena, većinu nije zanimalo. Ţeleli su samo da dobiju što više za što manje para. Svetska ekonomska kriza prekinula je trend kupovine stanova i onda je sve stalo, i prodaja i izgradnja. Od tada se svakodnevno pojavljuju novi, oštećeni kupci ĉiji stanovi nisu završeni, ali su do kraja isplaćeni. Milovan Forkapa: ―Kod investitora prevaranata cena kvadrata je, po pravilu, uvek niţa. Ĉim dobiju novac za stan, dobar deo troše na provod i liĉne potrebe, a ne na nastavak gradnje. Da bi se izvukli, prodaju isti stan više puta. Nikola Berbakov je pre 16 godina kupio stan. Nije ni slutio da će morati da ga završava o svom trošku, a još manje da će deceniju i po dokazivati da je stan njegovo vlasništvo. – Stan sam kupio 1996. godine. Ĉekali smo, bukvalno, deset godina da stvari poĉnu da se 238
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
rešavaju, a poĉele su da se rešavaju tek kad smo preuzeli stvar u svoje ruke i odluĉili da sami završimo zgradu – ogorĉen je Berbakov. Investitor zgrade u Ulici Cara Dušana 94 bilo je preduzeće DOO „Udarnik―. Direktor Milutin Vidović prodao je sve stanove neposredno pre poĉetka gradnje. Ova zgrada ima 45 stanova, ali ne i toliko vlasnika. Vidović je pojedine stanove prodavao više puta. Zbog toga je protiv njega pokrenut kriviĉni postupak koji traje već sedam godina. Beţe glavom bez obzira : Kada kupci shvate da su prevareni, već je kasno. Ĉesto se dešava da investitori menjaju telefone, sele se u druge gradove ili u inostranstvo, a bilo je i sluĉajeva da, u bezizlaznim situacijama, izvrše samoubistvo. Preuzeli stvar u svoje ruke : Za 15 godina jedina pravosnaţna odluka u ovom sluĉaju doneta je 2007. godine, kada su kupci stanova ovlašćeni da preuzmu objekat, angaţuju izvoĊaĉe i sami ga završe. Kada su uspeli da se organizuju i skupe 2,8 miliona dinara za elektriĉne prikljuĉke, nad preduzećem „Udarnik― pokrenut je likvidacijski postupak, koji je trajao godinu i po dana, a za to vreme je zgrada nekoliko puta obijana. ‒ Pokradeni su svi radijatori, slavine, uništeni su setovi za grejanje, iseĉeni kablovi za struju u zidovima, kako bi se napravila što veća šteta – priĉa za Novine novosadske zamenik predsednika Skupštine stanara AnĊelko Radman, navodeći da se ―Udarnik‖ ―uhvatio za ovu zgradu i ţele da je otme od graĊana‖. I Jaroslav Marković, jedan od vlasnika i oštećenih kupaca, ogorĉen je zbog toga što 16 godina, od kad je dao novac za stan, ne moţe da ga nazove svojim, a nema ni više novca da ulaţe. – Bez obzira na to što imamo overene sudske presude da moţemo da se uselimo, ni danas nema upotrebne dozvole, a da ne govorimo o legalizaciji, za koju treba izdvojiti ogromne pare – objašnjava naš sagovornik. Problem u ovoj zgradi su i meĊusobne tuţbe nekoliko vlasnika istog stana. Zbog svega toga, Udarnik je otišao u steĉaj, ali i to nema svrhe, jer u proteklih deset godina nemaju ni dinara na raĉunu – jada se Marković. Lakše je zajedniĉki voditi bitku 239
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Grupa nezadovoljnih NovosaĊana pre nekoliko godina osnovala je Udruţenje oštećenih kupaca nekretnina. Zbog nemogućnosti da ga finansijski odrţe, udruţenje su formalno ugasili, ali jedan od boraca za pravdu prevarenih kupaca je, kaţe, nastavio bitku sa graĊevinskom mafijom. Nenad Pejin je i sam bio ţrtva prevare investitora. Godinama traţi pravdu za sve obmanute kupce i za sebe. ‒ U Novom Sadu, prema mojim saznanjima, ima oko 50 investitora koji su organizovano varali ljude. Postoji, ĉak, jedna grupa od 13 investitora koje policija goni po sluţbenoj duţnosti – priĉa Pejin za naš nedeljnik. Najveći problem je, po njegovim reĉima, loša kontrola nadleţnih organa koji izdaju dozvole. ‒ Zakon o planiranju i gradnji menjan je tri puta u poslednjih deset godina. To je dodatno pogodovalo investitorima koji su varali, jer su nalazili rupe u zakonima – komentariše Pejin. Samo prošle godine šteta 933 miliona Policija u Novom Sadu prošle godine je podnela 22 kriviĉne prijave protiv 32 osobe za 83 kriviĉna dela, od prevara, zloupotrebe sluţbenog poloţaja, graĊenja bez graĊevinske dozvole itd. Šef odseka za privredni kriminal Milovan Forkapa za Novine novosadske kaţe da su investitori, uglavnom, varali po istom principu. Kako bi dobili što jeftiniji kvadrat, kupci su nasedali na razne priĉe. – Kod takvih investitora cena kvadrata je, po pravilu, uvek niţa. Ĉim dobiju novac za stan, dobar deo troše na provod i liĉne potrebe, a ne na nastavak gradnje. Tada, da bi se izvukli, prodaju isti stan više puta. Svi protiv kojih su podnete prijave to su radili – priĉa Forkapa. Kako dalje navodi, svaki prevarant je, po pravilu, inteligentan i elokventan. – Investitori ―objasne‖ kupcima zašto je kod njih kvadrat toliko jeftiniji. Onda ih par godina drţe u zabludi da postoje objektivni razlozi zašto kasne s gradnjom. Verujući u tu priĉu, ljudi ne prijavljuju sluĉajeve policiji. Zbog toga imamo problema da utvrdimo kolika je zapravo šteta – zakljuĉuje Forkapa. AnĊelko Radman: Zamislite da su ljudi u situaciji da danas traţe papire od pre 15 godina da je su platili svoj stan, kako bi dokazali kupovinu, pored overenih ugovora koji stoje kao najjaĉi mogući dokaz. 240
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Neophodna dokumentacija za poĉetak izgradnje : Da bi dobio graĊevinsku dozvolu, investitor prvo treba da obezbedi lokacijsku dozvolu. Prethodno mora da priloţi kopiju plana, dokaz o pravu svojine, urbanistiĉke uslove Zavoda za urbanizam i prethodne saglasnosti javnih komunalnih preduzeća. Tek kada dobije lokacijsku dozvolu, podnosi zahtev za graĊevinsku. – Uz zahtev se prilaţe primerak lokacijske dozvole, ponovo se dostavlja dokaz o pravu svojine i, naravno, glavni projekat koji mora da proĊe tehniĉku kontrolu – objašnjava za naš list pomoćnica naĉelnika za urbanizam i stambeni prostor Sandra Rašeta. Ono za šta, pak, nismo dobili objašnjenje je kako je moguće da su brojni objekti sagraĊeni bez dozvola, odgovarajuće kontrole i neizbeţnih kazni. Posledica bespravne gradnje ogleda se u tome što je u Novom Sadu trenutno u procesu legalizacije više od 37 hiljada objekata. .............................................................
Autorka: Jasmina Seferović SLUĈAJ : DRUMSKA MAFIJA B92 Info Emisije B92 istraţuje B92 istraţuje | ĉetvrtak 10.04.2008 | 16:16 Ekipa B92 istraţuje, iz dobro obaveštenih izvora u Putevima Srbije, saznaje da su inkasanti u Beogradu i Nišu u periodu od 2004. do 2006. godine dnevno krali, odnosno nisu prikazivali prolazak preko rampe do 300 stranih šlepera... Tako i na osnovu tih podataka dobijamo sliĉne iznose o kojima su spekulisani mediji tokom istrage, odnosno dobijamo iznos koji je tri puta veći od onoga što stoji u optuţnici. Iako se krajem marta 2008. godine u zgradi Specijalnog suda na suĊenju "drumskoj mafiji" dogodila zanimljiva stvar - preslušani su snimci prisluškivanih telefonskih razgovora koje je snimala BIA 241
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA izgleda da je generalno interesovanje javnosti za praćenje suĊenja koja se tiĉu organizovanog kriminala naglo opala. Svojevremeno smo bili svedoci toga da su se puštali bombastiĉni izveštaji o hapšenjima ĉlanova raznih mafija, nekoliko dana su priĉe o tome punile naslovne stranice novina, ali je nakon toga interesovanje kako medija, tako i opšte javnosti naglo opalo. Policija je uhapsila još petnaest carinika, osumnjiĉenih da su malverzacijama oštetili budţet Srbije za pet miliona evra. Osam osoba uhapšeno je zbog šverca cigareta u aferi "Mreţa". Policija traga za organizatorom grupe, Stankom Subotićem Canetom. U sluĉaju "drumske mafije" uhapšeno je 25 radnika na naplatnim rampama autoputa Beograd- Niš zbog sumnje da su od putarine meseĉno krali više od milion evra. Prema optuţnici koju podiţe Specijalno tuţilaštvo, Jovetić Milan, Ţivojin ĐorĊević i Goran Stojanović organizovali su kriminalnu grupu sa još pedeset radnika puteva Srbije. Oni su gotovo dve godine, od jula 2004. do maja 2006. godine, krali novac od naplate putarine, osmislivši posebne ureĊaje, kablove i program. Štampali su duple naplatne kartice za teretna, motorna vozila stranih tablica. Drţavu su oštetili za najmanje 527.569.000 dinara, odnosno oko 6,5 miliona evra. MeĊutim, podaci iz istrage su govorili da je bilo dana kada su u jednoj smeni prisvajali drumarinu i za sto stranih šlepera, što je oko 600.000 dinara ili 7,5 hiljada evra samo u jednoj smeni. Mediji su, dok je trajala istraga, objavljivali da su inkasanti na naplatnim rampama dobijali od svojih šefova oko 150 do 300 evra nedeljno. Dok nije podignuta optuţnica spekulisalo se da bi ukradeni novac od putarine u stvarnosti mogao da bude i veći od 6,5 miliona evra, koliko je kasnije utvrdilo Tuţilaštvo. B92: Pa, je l‘ 6,5 miliona prava cifra, po Vašem mišljenju? Eto, ostavićemo postupak po strani, tu će se nešto dokazivati pred sudom, ali... Sad ako ste već bili ukljuĉeni u priĉu da znate koliko se kralo, je l‘ mislite da je moguće da je više oštećena firma? 242
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Goran Milošević, bivši radnik JP Putevi Srbije: Pa, ja mislim da je znaĉajno više. Ministar Velimir Ilić svojevremeno je izjavljivao da se putarina krade petnaest godina. On nije objasnio odakle mu ti podaci, ali ako su taĉni, kroz javno preduzeće "Putevi Srbije" su drţavu i graĊane oštetili za toliko veliki iznos novca, o kojem u ovoj emisiji ne moţemo ni nagaĊati. MeĊutim, ekipa B92 istraţuje, iz dobro obaveštenih izvora u Putevima Srbije, saznaje da su inkasanti u Beogradu i Nišu u periodu od 2004. do 2006. godine dnevno krali, odnosno nisu prikazivali prolazak preko rampe do 300 stranih šlepera. Cena za prolazak jednog je oko 75 evra. Takva dnevna cifra mogla je dostići oko 30.000 evra, što je blizu milion evra meseĉno. Tako i na osnovu tih podataka dobijamo sliĉne iznose o kojima su spekulisani mediji tokom istrage, odnosno dobijamo iznos koji je tri puta veći od onoga što stoji u optuţnici. Inkasanti su u podeli novca dobijali najmanje. Ostaje pitanje gde su stotine hiljada evra koje su mogli prisvajati organizatori grupe i zašto nije praćen trag tog novca, koji bi se kasnije mogao vratiti u budţet, ako se dokaţe da je neĉija imovina steĉena baš tim parama. ŠTA DA SE RADI:
Ko moţe da zaštiti uzbunjivaĉe – Goran Milošević Politika pogledi sa strane objavljeno: 27.08.2011 Pojedinac protiv mafije
Sebi sam iskomplikovao ţivot Kao i većina nas koji smo radili na autoputu, radio sam po ugovoru na tri meseca; tako šest godina, i onda sam dobio otkaz. Neki su radili i po desetak godina, ali obiĉno se to angaţovanje završavalo otkazom. To je provereni naĉin da ljudi budu poslušni. Sluĉaj je hteo da je administracija napravila grešku u izdavanju tih mnogobrojnih ugovora o 243
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA radu: nisu mi dostavili novi ugovor na vreme, i ja sam otišao da ih prijavim opštinskoj inspekciji rada. Ispostavilo se da inspektor nije bio spreman da mi pomogne. Tada sam radio na naplatnoj rampi „Kolari‖ kod Smedereva. Inspektor mi je rekao: nije to za našu inspekciju, idi u Beograd, tamo vidi. A u hodniku, kad smo izašli, kaţe mi: ,,Pusti ti to, drugar, tu firmu drţe beogradski mangupi‖. To me je razljutilo: ĉovek koji treba da štiti moja prava savetuje me da se klonim ,,beogradskih mangupa‖. Onda sam na Forumu parlamenta Srbije, koji je u to vreme imao svoj sajt, napisao da radim u jednoj drţavnoj firmi i da traţim pomoć od nekoga kome ću da saopštim šta se u toj firmi dešava. Niko od nadleţnih nije reagovao na moj apel i ja sam onda ispriĉao nekome na poslu šta sam napisao na Forumu parlamenta. A u ,,Putevima Srbije‖ dovoljno je da jednom ĉoveku nešto ispriĉaš, svi će to brzo saznati. Pa i oni koji odluĉuju o otkazima. Tako sam dobio ,,odluku o prekidu ugovora o radu‖ jer je ,,prestala potreba za mojim angaţovanjem‖. Ranije sam ĉuo od mojih kolega koji su radili na većim naplatnim rampama da se pojavljuju neki kamioni s neverovatnim vremenom ulaska na autoput i da tu nešto nije u redu. S otkazom u rukama, nisam hteo da odustanem: otišao sam o svom trošku autom do Niša i snimao svojom kamerom prolaz vozila. Ĉak i meni koji sam taj posao radio ništa nije bilo sumnjivo: vozaĉi izvlaĉe iz automata kartice. Ali onda, sudbina je valjda takva, zaustavio se jedan šleper ispred mene koji je nekoliko minuta pre toga uzeo karticu. Krenuo je prema Beogradu. Zamolio sam ga da mi na trenutak da tu karticu koju je uzeo i onda vidim neko nelogiĉno vreme: kartica je stara! Kamerom sam snimio i karticu i moj razgovor s vozaĉem strancem na mom lošem engleskom. Zatim sam pošao kući prema Smederevu. I onda, blizu Beograda, opet ispred mene vozaĉ šlepera uzima karticu i skreće ka prvoj pumpi kod Bubanj potoka. I njega zamolim da mi pokaţe karton i vidim da je i njegova kartica stara! I to snimim.
244
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Tih dana na Internetu sam video da je usvojen zakon o dostupnosti informacija i ja se onda obratim elektronskom poštom povereniku Šabiću s molbom da mi obezbedi listu prolaza vozila na naplatnim rampama koje sam snimao. Ništa više od toga: samo listu (,,listing‖) na kojoj je navedeno o kojim vozilima je reĉ (po kategorijama). Naravno da njima to nije odgovaralo jer bi morali da objasne zašto se lista ne slaţe sa snimkom. ,,Zbog poslovne tajne‖, odbili su Šabićev zahtev. Ţalio sam se onda sudu i sud je naloţio ,,Putevima Srbije‖ da mi dostave listu. Ali prethodno su u ,,Putevima‖ već bila neka hapšenja: listing sam traţio u februaru 2006, a u maju su bila hapšenja. U septembru su mi dostavili listing i pozvali me da budem svedok na suĊenju ,,drumskoj mafiji‖. Kasetu sa snimcima prethodno sam predao MUP-u, koji ju je dostavio sudu. Sve sam radio sam, a paralelno sa mnom oĉigledno su radile neke sluţbe, o ĉemu ništa nisam znao. Oĉekivao sam da će posle toga odmah da me vrate na posao, ali nisu me vraćali. Jer kako da me vrate kad sam zbog klevete tuţio tadašnjeg generalnog direktora Branka Jocića, koji me je nazvao lopovom, a Rodoljuba Šabića takoĊe nekim uvredljivim imenima. Kasnije su me vratili na posao, ali opet po ugovoru o delu, i to u noćnu smenu: neko ko se zamerio tolikom broju ljudi radio je noću. Tada su na mene potezali pištolj. Posle svega ostaje mi da kaţem da kad bi mi neko ponudio da ,,vratim film‖, verujem da ne bih sve to ponovio. Ţao mi je zbog toga, ali bio bih neiskren kada bih rekao nešto drugo. Mafija je kod nas moćna, u vezi je sa drţavom, a pojedinci koji se protiv nje bore nisu moćni. Jer koliko mogu Rodoljub Šabić i Verica Barać? Sreo sam se i sa Amerikancem Stivenom Konom, direktorom Nacionalnog centra za uzbunjivaĉe iz Vašingtona, koji je poĉetkom leta bio gost naše drţave. Pitao sam ga: „Koliko godina Amerika ima iskustva u zaštiti uzbunjivaĉa?‖ Rekao mi je: „Trideset godina. Znaĉi, toliko mi kasnimo za njima‖. Sebe doţivljavam kao gubitnika. I kao nekoga ko je sebi iskomplikovao ţivot. 245
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
SAMO U SRBIJI:
Krade novac od putarine, a ne mogu da mu daju otkaz! Radnik "Puteva Srbije" ĐorĊe Ĉogurić je ĉak tri puta za samo pet godina dobio otkaz, ali ga je Inspektorat rada svaki put vraćao na posao. Proĉitajte kako je to moguće U Srbiji ponekad nije dovoljno ni da tri puta dobiješ otkaz sa istog posla za samo pet godina, pošto uvek postoji mogućnost da Inspektorat za rad takvu odluku poništi i zaposlenog vrati na posao. To što je radnik ―Puteva Srbije‖ ĐorĊe Ĉogurić od 2008. do 2013. tri puta dobio otkaz zato što je novac od naplate putarine uzimao za sebe, prema mišljenju Inspektorata za rad, nije dovoljno jak prekršaj za otkaz, već je sporan poslodavac ―koji nije postupio u skladu s odredbama zakona kojim se ureĊuje postupak otkaza‖. Ĉogurić je kao radnik na naplati prviprekršaj napravio krajem jula 2008. u trećoj smeni i tom prilikom je protivpravno prisvojio 140 evra iz kase i 540 dinara. Samo nekoliko dana kasnije, u prvoj smeni, uzeo je 384 evra i 360 dinara, da bi desetak dana kasnije prisvojio još 530 evra i 1.120 dinara. Sve ove podatke proverili smo i u ―Putevima Srbije―, u kojima navode da je ovaj radnik i pored toga rešenjem Inspektorata za rad vraćen na posao u martu 2009. godine. Krajem 2011. Ĉogurić je ponovo na naplatnoj rampi oštetio putnike tako što ih je ―krajcovao‖ za 200 dinara kusura, zbog ĉega su putnici i podneli ţalbu ―Putevima Srbije‖. Poĉetkom 2012., po završteku prve smene, on je ĉak prisvojio pazar u vrednosti od 56.000 dinara, zbog ĉega mu ―Putevi Srbije‖ daju otkaz, ali ga Inspektorat za rad ponovo vraća na posao. Sredinom prošle godine, Ĉogurić po treći put dobija otkaz zbog manje uplaćenog pazara u iznosu od oko 30.000 dinara, a Inspektorat za rad ga još jednom vraća na posao u septembru 2013 Ĉogurić je sve radio po sistemu ―ukradeš novac s naplate putarine, dobiješ otkaz, a onda tuţiš firmu sudu zato što si dobio otkaz‖. 246
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Sledi ţalba Inspektoratu za rad za vraćanje na posao, koji Ĉogurića ekspresno vraća na posao do okonĉanja sudskog spora, a on traje godinama (prva tuţba podneta 2008, postupak i dalje u toku).Nakon drugog otkaza ugovora o radu, Ĉogurić se prilikom razduţivanja opreme pozdravio s kolegama reĉima ―Vidimo se uskoro!‖, što govori o njegovoj sigurnosti u ljude koji su ga već jednom vratili na rad, kaţu u ―Putevima Srbije‖. - Zaposleni Đ. Ĉ. je do sada tri puta dobio otkaz u JP ―Putevi Srbije― zbog povrede radne obaveze: 2008. godine, 2012. i 2013. godine. Rešenjem Inspektora rada ovaj radnike je vraćen na posao u Sektor naplate putarine do pravnosnaţnog okonĉanja radnih sporova pred Prvim Osnovnim sudom u Beogradu. Protiv navedenih rešenja o vraćanju na rad ―Putevi Srbije‖ su podnosili ţalbe ministru rada, zapošljavanja i socijalne politike, ali su one svaki put odbijene kao neosnovane, pa je Ĉogurić i dalje ostao u radnom odnosu u ―Putevima Srbije‖ – kaţu za Telegraf u ovom preduzeću. Kako dodaju u ―Putevima‖, prilikom davanja otkaza Ugovora o radu ni na koji naĉin nisu povredili prava zaposlenog. - Nije jasno iz kog razloga je Inspekcija rada svaki put svojim rešenjima odlagala izvršenje rešenja o otkazu Ugovora o radu za ovog zaposlenog – navode dalje. S druge strane, u Inspektoratu za rad kaţu za Telegraf da je u konkretnom sluĉaju Inspekcija rada nedvosmisleno utvrdila da je rešenjima poslodavca o otkazu Ugovora o radu oĉigledno povreĊeno pravo zaposlenog. - Pod oĉiglednom povredom podrazumeva se gruba, oĉigledna, nesumnjiva povreda koja je vidljiva već na prvi pogled, jer poslodavac nije u potpunosti postupio u skladu sa odredbama zakona kojim se ureĊuje postupak otkaza Ugovora o radu – tvrdi za Telegraf.rs direktor Inspektorata za rad Dragoljub Peuraĉa. Peuraĉa istiĉe da Inspekcija rada postupa u skladu sa zakonom i u okviru svojih ovlašćenja. 247
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA - U konkretnom sluĉaju o zahtevima zaposlenog Ĉogurića odluĉivali su razliĉitiinspektori rada i svi su odloţili od izvršenja rešenje poslodavca o otkazu Ugovora o radu. Po ţalbama na navedena rešenja odluĉivalo su tri razliĉita direktora zbog dugog vremenskog perioda izmeĊu prvog i poslednjeg obraćanja navedene stranke. Jasno je da se ne moţe govoriti o pristrasnosti u navednom sluĉajevima, jer su o zahtevima i ţalbama odluĉivale razliĉite osobe – kaţe Peuraĉa. Foto: Tanjug/Tanja Valiĉ U ―Putevima Srbije‖, ipak, tvrde da ovakva odluka Inspektorata za rad nije dobra ni za koga, ni za preduzeće, a ni za zaposlenog koji se samo ohrabruje na protivpravno ponašanje, ĉime nanosi štetu i budţetu Republike Srbije. U ―Putevima Srbije‖ navode da iako zapisnikom inspektora rada nije konstatovana nijedna oĉigledna povreda prava zaposlenog niti je navedena nijedna nepravilnost, inspektor rada donosi rešenje o povratku na posao Ĉogurića što predstavlja zloupotrebu ovlašćenja sa unapred postavljenim ciljem da se zaposleni vrati na rad, ĉime se praktiĉno podrţava u vršenju zloupotreba, što svojim daljim postupcima potvrĊuje. - Oĉigledno je da Inspektorat za rad ne ţeli da zaposleni ĐorĊe Ĉogurić prestane sa radom, već svojim rešenjima odlaţe otkaz Ugovora o radu i udaljavanje zaposlenog sa rada, iako su u pitanju povrede rada koje u sebi sadrţe elemente kriviĉnog dela. Prilikom postupka utvrĊivanja povrede radnik obaveza i duţnosti Đ. Ĉ, mi smo u svemu vodili raĉuna o pravima zaposlenog, što potvrĊuje i zapisnik inspektora rada u kome nije navedena nijedna nepravilnost, tako da ne postoji povreda prava zaposlenog – kaţu u ―Putevima‖. ĐorĊe Ĉogurić odbio je da prokomentariše za Telegraf ove navode. Rešenjem Inspektorata rada vraćen je na posao do donošenja odluke suda. (Telegraf.rs) ……………………………………………… 248
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Bolest celog Balkana: http://www.dnevno.rs/biznis/101236-bolest-celog-balkana-korupcijakao-nacin-zivota-i-kako-je-se-napokon-resiti.html Korupcija kao naĉin ţivota i kako je se napokon rešiti? Prema istraţivanju 'Transparency International', od zemalja Balkana najlošije su rangirane Albanija, koja se nalazi na 116. mestu, i Kosovo koje je na 111. mestu od ukupno 177 zemalja sveta, koliko je obuhvaćeno istraţivanjem. Sledi Srbija koja se ove godine našla na 72. mestu po stepenu percepcije korupcije, kao i Bosna i Hercegovina. Nakon poslednjeg izveštaja o korupciji u svetu, gde je organizacija „Transparency International‖ većinu zemalja Balkana svrstala na samo evropsko dno, ugledni struĉnjaci i profesori iz regiona su za Anadolu Agency komentirali zašto balkanska društva nikako ne uspevaju da se izbore sa dve sociološke pošasti: korupcijom i mitom. Prema istraţivanju ove organizacije, od zemalja Balkana najlošije su rangirane Albanija, koja se nalazi na 116. mestu, i Kosovo koje je na 111. mestu od ukupno 177 zemalja sveta, koliko je obuhvaćeno istraţivanjem. Sledi Srbija koja se ove godine našla na 72. mestu po stepenu percepcije korupcije, kao i Bosna i Hercegovina. Emir Đikić, predsedavajući Odbora direktora Transparency Internationala BiH, kaţe da ova zemlja nije postigla nikakav napredak u pogledu borbe protiv korupcije u odnosu na prošlu godinu. – Ali, bojim se da bi naredne godine mogli imati ĉak i lošije rezultate. Srbija nas je stigla nakon što su pokazali odluĉnost u borbi protiv korupcije posljednjih godina. 'Ĉišćenje' velikih tajkuna i moćnika u Hrvatskoj je vrlo vidno, jer je najbolje rangirana od svih zemalja regiona. BiH je 2002. i 2003. godine bila jedan od nosilaca borbe protiv korupcije, ali od tada beleţimo pad –rekao je on. Korupcija na Balkanu kao naĉin ţivljenja Struĉnjaci veruju da su korupcija i davanje mita na Balkanu postali naĉin ţivljenja gde se sva vaţnija pitanja u javnom, ali i privatnom 249
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA ţivotu rešavaju „podmićivanjem‖, „davanjem sira i mleka‖, ali i „davanjem poklona i koverti‖. Stanovnici balkanskih zemalja suoĉavaju se sa korupcijom u školama, univerzitetima, gde plaćaju za ispite i sticanje diploma, u policiji i sudstvu kako bi izbegli kaţnjavanje, u ministarstvima kako bi lakše došli do zaposlenja, pa do toga da plaćaju i za „povoljnije mesto‖ gde će poĉivati. Mito se neretko daje i za razliĉite lekarske usluge, od poroĊaja ţene, do brţeg dolaska do termina za razliĉite pretrage. Profesor Jusuf Ţiga sa Odsjeka za sociologiju Fakulteta politiĉkih nauka Univerziteta u Sarajevu je izjavio da u većini balkanskih zemalja ne postoje mehanizmi za uvoĊenje odgovornog ponašanja u društvu i drţavi, piše Buka.com. – Balkanska društva su ušla nespremno u demokratsku tranziciju i zato nijedno društvo na ovim prostorima ne uspeva da se stabilizuje. Ne postoje mehanizmi za odgovorno ponašanje, stari sistem je urušen, dok novi sistem nije demokratski. Isto tako, zemlje Balkana su bile izloţene ratovima i nismo stigli sa ureĊenjem i organizovanjem drţave i društva – rekao je profesor. Ţuga naglašava da veliki problem predstavlja ĉinjenica da niko u drţavi i društvu neće biti sankcionisan za svoj nerad, greške i neodgovornost, a sve više ljudi ne ţeli da zna razliku izmeĊu poštenja i nepoštenja, izmeĊu pravih i laţnih vrednosti. – Stvoren je ambijent koji dozvljava da se proĊe bez sankcija i kazni i urušen je sistem vrednosti koji bi vas motivisao da budete odgovorna osoba. Društvo se nalazi u jednoj dubljoj krizi koja je zahvatila sve pore društva. To je kao sluĉaj teškog bolesnika koji boluje od raznih bolesti i onda je teško leĉiti samo jednu bolest. Zato mislim da će popravljanje i leĉenje društva trajati dugo vremena – rekao je prof. Ţiga. On istiĉe da „sve poĉinje od obiĉnog ĉoveka‖ i dodaje da se ljudi i sami moraju menjati ako ţele bolje, naprednije i stabilnije društvo i drţavu. – Ovdašnji ĉovjek i sam se mora menjati. Potrebno je poboljšati rad sudstva, policije i školstva. Potrebno je napraviti infrastrukturu drţave 250
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
kako bi se štitila prava ljudi i da se graĊani uĉine odgovornima za svoje postupke. Zato u ozdravljenju društva moraju uĉestvovati svi segmenti društva i drţave. Prvi korak poĉinje u glavama ljudi pojedinaĉno i naĉinu na koji se ponašamo prema ljudima, društvu i drţavi – zakljuĉio je Ţiga. Politiĉarima u BiH odgovara korumpirana drţava Đikić je rekao da veliki problem u BiH predstavlja ĉinjenica da politiĉki establišment ne iskazuje potrebnu volju i odluĉnost u borbi protiv korupcije ocenjujući da „korumpirana drţava odgovara politiĉarima u zemlji‖. – U BiH nema osuĊujućih sudskih presuda protiv visokih moćnika i borba protiv korupcije je još uvek samo na deklarativnom nivou. Oĉigledno je da u BiH nedostaje politiĉka volja i sadašnji politiĉki lideri drţe zemlju zarobljenu i nisu zainteresovani za neke velike promene u društvu u drţavi. Borba protiv korupcije mora poĉeti od politiĉara. Protiv velikog broja politiĉara vode se sudski procesi – naglasio je Đikić. On smatra da visoka korupcija u BiH, ali i ostalim zemljama Balkana proizvodi visoki stepen siromaštva meĊu velikim brojem graĊana. Objašnjava da zbog visoke korupcije mnogi ljudi na Balkanu nemaju dovoljno novca, posao niti mesto za stanovanje kako bi ţiveli ţivot dostojan normalnog ĉoveka. – Korupcija je evidentno problem broj jedan u BiH, ali i na Balkanu, što direktno utiĉe i na sve veći broj siromašnih ljudi. Ako graĊani 2014. godine ne glasaju za neke nove politiĉke snage teško je oĉekivati pomak. Mislim da su nam sadašnji politiĉari već mnogo puta pokazali da ne ţele napredak ove zemlje – rekao je on. Sudovi u saradnji sa politiĉkim partijama Emir Đikić naglašava da sudovi u BiH ne ţele da osuĊuju visoke moćnike, jer su, tvrdi, blisko povezani sa njima i pod uticajem vladajućih politiĉkih partija u zemlji. Te politiĉke stranke, prema njegovom mišljenju, imaju veliki uticaj i kontrolu svih znaĉajnijih društvenih, politiĉkih, medijskih i ekonomskih odluka u zemlji. 251
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA – Postoji veliki pritisak politiĉkih struktura na sudove i na agencije koje bi trebalo da se bore protiv korupcije. Postoji visoki stepen autocenzure meĊu tuţilaštvima, jer ne ţele da procesuiraju velike moćnike. Agencije moraju biti nezavisne od politike – smatra Đikić. Ipak, u borbi protiv korupcije, istiĉe, vrlo je znaĉajno i da sami graĊani poĉnu da se menjaju, poĉev od toga da prestanu da samoinicijativno nude mito u bolnicama, policiji, sudovima i školama. – Obiĉni graĊani mogu da doprinesu suzbijanju korupcije ukoliko prestanu da plaćaju za usluge u javnom i privatnom ţivotu. Ali, bojim se da većina obiĉnih graĊana samo sledi tok svojih politiĉkih predstavnika. Dobra vest je da sve više graĊana odluĉuje da ne daje mito za usluge koje svakako moraju da dobiju besplatno‖, kaţe on. Od zemalja regije, prema posljednjem izveštaju „Transparency International‖, najbolje je rangirana Hrvatska koja se našla na 57. mestu, kao i Crna Gora i Makedonija, koje se nalaze na zajedniĉkom 67. mestu. Napredak Hrvatske Predsednica Transparency International Hrvatske Davorka Budimir izjavila je da je Hrvatska ostvarila vrlo znaĉajan rezultat u poslednjem izvještaju koje meri stepen korupcije u zemljama sveta. – Hrvatska je u poslednjem izveštaju Transparency Internationala napravila pomak od dve pozicije i zauzela 57. mesto. Obzirom na sve afere koje su se desile u Hrvatskoj ovo je znaĉajan pomak – rekla je ona. Istakla je da ostatak regije nije napravio neki znaĉajniji pomak, naglasivši da se korupcija u Sloveniji dodatno povećala ove godine, što prema njenom mišljenju, jasno pokazuje da je reĉ o regiji gde je korupcija postala „naĉin ţivljenja i komunikacije meĊu ljudima‖. – Srbija i Crna Gora su napravile pomak, dok su ostale zemlje na skoro istim pozicijama kao i prošle godine. Slovenija je pala za ĉetiri pozicije i sada se nalazi na 43. mestu, što je pomalo iznenaĊujuće – kaţe Budimir. 252
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Cela drţava, ali i društvo moraju da se ukljuĉe u borbu protiv korupcije. – Treba poĉeti ponovo! Ne moţemo uvek svu krivicu svaljivati na politiĉare i na vladu, iako su oni u velikoj meri i krivci. U vezi sa suzbijanjem korupcije vrlo je znaĉajno da se poĉne sa menjanjem ponašanja kod obiĉnih graĊana koji konaĉno moraju postati odgovorni ĉlanovi društva i drţave. Ako ţelimo društvo bez korupcije onda se svi moramo ukljuĉiti u borbu protiv korupcije – istakla je ona. Na evropskom nivou, zemlje sa najvišim stepenom korupcije su Ukrajina na 144. mjestu, a slijede Bjelorusija, Albanija, Kosovo, Moldavija, Jermenija, Grĉka, Bugarska, Srbija i BiH
Rumunski turizam – korupcija kao atrakcija : Biznis i finansije ponedeljak, 14. april 2014. U Bukureštu je organizovana velika turistiĉka tura mita i korupcije. Organizator jednog od najznaĉajnijeg festivala dokumentaraca u istoĉnoj Evropi Jedan svet Rumunija (One world) ovom turom ţeli da ukaţe da je korupcija pošast koja i 25 godina nakon pada komunizma hara istoĉnom Evropom. Poseta poĉinje u bogatom kraju grada, a vodiĉ je optimista po pitanju budućnosti jer je pravosuĊe Rumunije poĉelo da se izriĉe presude i osobama na visokim poloţajima. Na zalasku sunca, u modernom kraju Bukurešta Dorobanti, grupa turista na trotoaru ĉeka da zapoĉne posetu "svetim mestima" korupcije. "Na mestima na kojima ćemo se zaustaviti nikoga nećemo naći kod kuće jer su svi u zatvoru", rekao je grupi turista Eugen Istodor, novinar i pisac koji je za ovu priliku i turistiĉki vodiĉ. Poseta poĉinje u ulici u kraju Dorobanti, koji je ĉuven po luksuznim prodavnicama i kafeima. Baš ovde je jedan poslovni ĉovek potkupio dva bivša ministra poljoprivrede, Deĉebala Remeša i Ţoana Muresana, 253
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA da bi uticao na ishod javnih nabavki u ĉuvenoj "aferi kobasica". Pored 15.000 evra u kešu, Remes je za svoje usluge dobio i kobasice i šljivovicu. Dva bivša ministra su prošle godine osuĊena na tri godine zatvora. Uz kombinaciju humora i preciznih informacija, jedna od stanica je i kuća Adrijana Nastazea, premijera od 2000. do 2004. i najvišeg zvaniĉnika koji je od pada komunizma osuĊen na kaznu zatvora zbog korupcije. Nastaze je od januara u zatvoru jer je dobio mito i proneverio novac upotrebivši ga za predizbornu kampanju. "Ljudi koji su radili u vladinim institucijama morali su da plate po 125 evra da bi uĉestvovali na konferenciji pod nazivom Trofej kvaliteta. Tu nije bilo reĉi o kvalitetu, samo o mitu. Tako je za izbore prikupljeno milion evra", rekao je Istodor. Ovom turistiĉkom posetom, organizatori jednog od najznaĉajnijeg festivala dokumentaraca o ljudskim pravima u istoĉnoj Evropi, Uan vorld Rumunija, ţele da ukaţu na pošast koja ugroţava svakodnevno funkcionisanje bivših komunistiĉkih zemalja. Prema podacima Trasnparensi interenšenala, u tim zemljama je percepcija korupcije najviša u Evropi. Poenta festivala je, meĊutim, da i graĊani mogu nešto da promene. "Odbio sam da dam uobiĉajeni mito kod lekara i ipak sam dobio negu. Nisu me oterali, pa mislim da to moţe da funkcioniše", rekla je za AFP jedna od turista Mihaela Oproiu. Nakon zaustvljanja pred luksuznom palatom vlasnika fudbalskog kluba Steaua Bukurešt ĐiĊija Bekalija, koji je je u zatvoru zbog korupcije, poseta se završava ispred sedišta vlade radi prezentacije dosijea o zloupotrebi poloţaja. "Ne zaboravite, svako ima svoju cenu i ova poseta nije nikakva garancija da sutra nećete primiti mito", upozorava vodiĉ. On je optimista. PravosuĊe u Rumuniji je poĉelo da se obraĉunava sa moćnicima koji zloupotrebljavaju vlast. Nakon godina nekaţnjivosti u 2013. godini je osuĊeno 1.000 osoba za korupciju, a meĊu njima ministri, policajci i gradonaĉelnici. U 2006. bilo ih je 155. 254
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Prošle godine se takoĊe po prvi put nakon više godina dogodilo da je desetine hiljada mladih izašlo na ulice u RUmuniji, Bugarskoj i Bosni da kaţu stop korupciji i nepotizmu. "Naša generacija moţda neće videti rezultate, ali naredna hoće, i to se raĉuna", kazao je Istodor. Blic ĉetvrtak, 24. oktobar 2013. | Dragan Blagojević, Beta Blic: UN upozorava: Ko ţeli dozvolu za biznis u Srbiji, za mito mu treba 935 evra AFP, euractiv Kancelarija UN za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) i Evropska komisija ocenili su u najnovijem izveštaju da je "korupcija jedna od najvećih prepreka za poslovanje na Zapadnom Balkanu". Prema izveštaju, na Kosovu se u proseku traţi najveća svota za mito u biznisu, dok je korupcija najrasprostranjenija u Srbiji. U Srbiji poslovni ljudi koji ţele da dobiju dozvole ili pokrenu posao moraju da na ime mita daju u proseku 935 evra. Istraţivanje je pokazalo da se mito najĉešće daje u regionu u novcu, ali i hrani i piću, u sektorima graĊevinarstva i trgovine i to da bi se ubrzali "postupci za pokretanje poslova". U izveštaju "Biznis, korupcija i kriminal na Zapadnom Balkanu", objavljenom 24. oktobra u Briselu, upozorava se da je "korupcija, zajedno s kriminalom, veliki teret za razvoj regiona u celini" i da najteţe pogaĊa graĊevinarstvo i trgovinu. S korupcijom su se, kako se ukazuje, biznismeni suoĉili najviše u Srbiji - u 17% poslova, i u Albaniji gde je taj postotak bio 15,7 za godinu dana. MeĊutim, u proseku najviše novca za podmićivanje da bi se, što je najĉešći cilj, omogućilo pokretanje nekog posla, moralo je da se da na Kosovu, proseĉno 1.787 evra za jedan mito, dok je u Srbiji mito u proseku iznosio 935 evra po poslu. U Hrvatskoj je "tarifa" za podmićivanje javnih sluţbenika u proseku 395 evra, u Makedoniji je to 689 evra, u Crnoj Gori 830 evra, u Albaniji 904 evra. 255
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Najmanje rasprostranjeno podmićivanje za poslovanje je u Crnoj Gori i na Kosovu, a u Makedoniji se mito za biznis tokom godine dana morao dati u proseku u 6% sluĉajeva, postotak od 10,4 je bio u BiH, a u Hrvatskoj su poslovni ljudi morali da daju "plave koverte" ili druge nadoknade u 10,7% sluĉajeva. Prema izveštaju, u svega 1,8% sluĉajeva predstavnici biznisa su bili spremni da inspekcijama i sudskim vlastima prijave sluĉajeve traţenja mita za dobijanje poslova ili ubrzavanje postupka izdavanja dozvola i drugo. Najĉešći razlozi za neprijavljivanje, kako navode predstavnici preduzeća i biznisa, to što to "nema nikakve svrhe", odnosno to što je "podmićivanje uobiĉajena praksa" ili "znak zahvalnosti". Zamenik direktora UNODC Sandip Ĉavla je, predstavljajući izveštaj, predoĉio da bi u zemljama Zapadnog Balkana taj teret korupcije i pretnji organizovanog kriminala za poslovne krugove bio veoma umanjen ako bi vlasti "primenile znatno više bolje ciljanih mera" da se to delotvorno suzbije. Na udaru mala preduzeća i stranci U dokumentu EK i UN se podvlaĉi da razgovori i istraţivanja u više od 12.700 preduzeća na Zapadnom Balkanu pokazuju da je "korupcija treća najveća prepreka za poslovanje u regionu" i da je u 10% poslova bilo nuţno da se da mito u kontaktima sa zvaniĉnicima javne uprave. Na Zapadnom Balkanu je, kako se navodi, u protekloj godini 5,9% mogućih uĉesnika u poslovima odustalo od ozbiljnih investicija zbog zahteva da daju mito, a 9,1% biznismena je obustavilo bilo kakvo veće ulaganje zbog pretnji da doĊu pod udar kriminala. Najveći deo mita su preduzetnici primorani da daju opštinskim ili oblasnim zvaniĉnicima, sluţbenicima u carini, "a posredno se stavlja do znanja da se mito po pravilu daje i za izbegavanje poreza". U izveštaju EK i UN se ukazuje i na to da je u regionu 35,7% mita sluţbenicima javne administracije plaćano u gotovini, i to u proseku 880 evra po mitu. Hrana i piće, dati za podmićivanje u 33,6% sluĉajeva, drugi su najpopularniji vid plaćanja mita, a u 21% sluĉajeva mito su bila "ostala sredstva". 256
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Najĉešći cilj plaćanja mita je da se "ubrzaju postupci za pokretanje poslova", i to u 40,3% sluĉajeva, a potom, kako kaţu predstavnici biznisa, "bolji tretman" (14,1% sluĉajeva), kao i "omogućavanje dovršetka postupka" (12,7%) i ostali razlozi. Znatno ĉešće se sa zahtevima za plaćanje mita suoĉavaju delatnici u malom biznisu, nego uĉesnici u krupnim poslovima, kao što je podmićivanje ĉešće uslov za poslove kompanija s uĉešćem stranog kapitala, nego za one koje nemaju inostrana ulaganja. GraĊevinarstvo, i to u proseku 12,2%, i trgovina, u 10,3% sluĉajeva su najviše na udaru zahteva za davanje mita da bi se omogućili poslovi. Sagovornici iz preduzeća sa Zapadnog Balkana su istraţiteljima UN i EK takoĊe predoĉili da su potom na udaru podmićivanja preraĊivaĉka industrija (9,9%), proizvodnja gasa, elektroenergije i sektor snabdevanja vodom (9,2%), kao i hotelijerstvo i ugostiteljstvo, u 9% sluĉajeva.
Dţenana Halimović: 04.07.2014
Korupcija u BIH kao javni biznis Što zbog loše saradnje raznih nivoa vlasti i zakonodavnih institucija, što zbog inertnosti i loših zakonskih rješenja, borba protiv korupcije u Bosni i Hercegovini je neefikasna. Tome doprinosi i nedostatak politiĉke volje, ali i tzv. ―prijateljski‖ poslovi u koje se ne dira i za koje se ne pita. Poput svih sumnjivih aktivnosti, i korupcija se provlaĉi kroz nacionalnu matricu, a za to vrijeme pune se dţepovi pojedinaca koji su zaštićeni kako od sudske tako i javne osude. Efikasna strategija i akcioni plan koji će pratiti adekvatna provedba kljuĉni su za rješenje ovog pitanja, naroĉito u kontekstu pribliţavanja BiH Evropskoj uniji. "Kad se naĊeš u situaciji da ti neko bliţnji umire, moraš dati, inaĉe – umre!―, kaţe nam jedan Sarajlija. 257
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Dati novac i obezbijediti se da ne proĊeš po najgorem scenariju, postala je posve uobiĉajena praksa za graĊane BiH: GraĊani o korupciji Oĉito, u BiH ni najosnovnija prava ne mogu biti ostvarena ukoliko se ne „podmaţe― u zdravstvu, školstvu, pa i u saobraćaju, što pokazuje i snimak postavljen na Youtube na kojem policajci u blizini Viteza zaustavljaju vozilo, a vozaĉ odlazi nakon što je policajcima dao 10 eura kako mu ne bi naplatili kaznu: U dvije godine korupcija u BiH odnijela je u nepovrat gotovo milijardu i po eura, što će reći da je svake sekunde „pojela― 24 eura. I ima je svuda. Otvorivši Pandorinu kutiju, što je i kodni naziv najveće korupcionaško-kriminalne afere otkrivene od rata naovamo, ispostavilo se da je još barem milijarda eura završila u dţepovima drţavnih sluţbenika, uglavnom carinika, od kojih je dobar dio bio na ĉelnim funkcijama. Sudeći prema aktualnom direktoru UIO BiH Miri Dţakuli, razmjere nisu tek u okvirima ove institucije: „Imamo preko milijaru i po prihoda više nego što se naplaćivalo do tada. Nama se taj još netko nije javio kome su zafalili ti prihodi―, kaţe Dţakula. Korupcija u BiH nije tajna djelatnost već javni biznis javnih institucija. Bar tako navodi ĉlan Predsjedništva BiH Ţeljko Komšić: „Najveća je korpucija, najveće se pare vrte i najveći je rat oko toga su javne kompanije, poput Elektroprivrede, telekomunikacija. Nije dţaba rat ko će biti direktor i ko će šta dobiti. Najveća se korupcija krije u tenderima―, tvrdi Komšić. Javne nabavke u javnim kompanijama već odavno su poligon za bogaćenje pojedinaca, gdje se po principu „koliko sam ja dobar― završavaju poslovi. Jedan od primjera je i nedavna presuda protiv Konkurencijskog vijeća BiH po tuţbi kompanije Elektrokontakt, koja je svojevremeno za nabavku mjernih ormarića za Elektroprivredu BiH dala ponudu manju za gotovo 750.000 eura od firme koja je prošla na tenderu. 258
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Direktor Elektrokontakta Muzafer Kaljić jedan je od rijetkih koji je javno medijima progovorio o neregularnostima: „Ako sam ja ponudio za taj tender 2,100.000 za cirka 16.000 glavnih razvodnih ormara, a firma koja se nikada do tada nije bavila proizvodnjom toga ponudila je 3,500.000 - znaĉi 1,400.000 je otišlo negdje, u neĉije dţepove―, naveo je Kaljić. O korupciji u BiH svi sve znaju, a skoro niko ne radi ništa. Drţavna Agencija za prevenciju i borbu protiv korupcije nije profunkcionisala ni sa pola kapaciteta. Uzalud svi apeli EU da se BiH mora suoĉiti sa korupcijom, stanje je i dalje loše. A gdje sve škripi, potcrtao je Richard Wood iz Delegacije EU u BiH: "Nema pouzdanih i pravovremenih podataka i analiza kada je u pitanju upravljanje i integritet, slab je institucionalni kapacitet. Slab je kapacitet parlamenata da razviju, koordiniraju i prate implementaciju antikorupcijskih politika, strategija i zakona. Prisutan je opšti nedostatak politiĉke volje da se uhvate u koštac sa korupcijom, te visok prag prihvatanja korupcije i slab pritisak javnosti da se to stanje promijeni. Etika javnog sektora je slaba, politiĉki sistem zarobljen, a tu je i upitno finansiranje politiĉkih stranaka, kao i procedure javnih nabavki―, konstatovao je Wood. Bez politiĉke volje nema ni borbe protiv korupcije, bar dok se sve svodi na prijateljske relacije, a doneseni zakoni ostaju neprovodivi, što zbog nezaiteresovanosti, što zbog brojnih rupa kojima se zaobilaze. Nedavno je EU podsjetila na 24 višemilionske korupcijske afere u RS koje treba istraţiti – od zdravstva, preko afera u energetici, industriji, podjeli subvencija za poljoprivredu. No to za aktere politiĉke scene u RS znaĉi samo da Evropa nema preĉa posla, pa je našla baš to i baš u RS. „Ako su samo 24 afere, onda jako dobro stojimo. Znaĉi to je priĉa ista kao u nekim drugim zemljama, ciljana―, kaţe zastupnik SNSD-a u drţavnom parlamentu Drago Kalabić. 259
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Da se pokušava i bukvalno uloviti u mutnom pokazao je i primjer nedavnih poplava gdje se zloupotrebljavala i humanitarna pomoć, lagalo o štetama, a pitanje je i koliko će novca od donacija, ali i tendera koji budu dodjeljivani za sanaciju šteta, otići u neĉije dţepove. POLITIKA Hrvatska – uvoznik korupcije Prema istraţivanjima Hrvatska je druga u Europi po korupciji u poslovnom svijetu. Uz to, uspješno i uvozi korupciju. Ĉak se uz ĉetiri meĊunarodne afere vezuju imena visokih duţnosnika, bivših premijera i predsjednika. Ne ĉudi stoga što je u Hrvatskoj u svibnju slabo odjeknuo podatak kojeg je objavila revizorska kuća Ernst & Young, a prema kojem 90 posto hrvatskih menadţera vjeruje da je davanje mita sasvim uobiĉajena poslovna praksa. Iako su afere Hypo i Mol u kojima je nepravomoćno osuĊen bivši premijer Ivo Sanader za primanje provizija od austrijske banke i maĊarske naftne kompanije isprva izazvale ţestoku reakciju javnosti, malo tko prati nova suĊenja nekad najmoćnijem ĉovjeku drţave. Nikad dovršeni sluĉaj Daimler u kojem je ameriĉka tvrtka navodno podmićivala visoke duţnosnike nije ostavila jaĉi trag, a bivši predsjednik Stjepan Mesić, ĉini se, neće se morati ni braniti od optuţbi finskog drţavnog odvjetnika koji ga sumnjiĉi za primanje mita u sluĉaju Patria prilikom nabavke vojnih vozila 2007. godine. Nitko nije ĉist Kolumnist Novog lista Ladislav Tomiĉić u razgovoru za Deutsche Welle kaţe da Hrvatska nije ušla u Europsku uniju ĉista od korupcije, kao što niti jedna zemlja ĉlanica nije bez korupcije Bivši premijer Hrvatske, Ivo Sanader No dodaje da je Hrvatska u Uniju ušla bogatija za jednu figuru. „To je hrvatski otkupitelj grijeha, da ne kaţem hrvatski Isus Krist – Ivo Sanader―, objašnjava sarkastiĉno opisujući stanje nacije koja je i prije pravomoćne presude osudila bivšeg premijera kojemu se sudi za korupciju u nekoliko postupaka. Ista je javnost skoro pa oprostila svim 260
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
njegovim bliskim suradnicima koji su ga tijekom suĊenja teretili za pljaĉku na svim razinama. „Svatko tko je bio spreman teretiti Sanadera, ĉak i ako mu je korupcija dokazana, dobio je oprosnicu ili vrlo blagu kaznu. Istiĉem primjer bivšeg ministra regionalnog razvoja Petra Ĉobankovića koji je nakon sudjelovanja u malverzacijama teškim milijune kuna dobio kaznu društveno korisnog rada pa sada guli krumpir u nekoj javnoj kuhinji.― Hrvatska je, izmeĊu ostalog, zemlja u kojoj se za korupciju sudi i nekadašnjoj vodećoj stranci, danas najjaĉoj oporbenoj snazi - Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Unatoĉ deklariranom programskom vraćanju stranke na vrijeme prije Sanadera, novi predsjednik Tomislav Karamarko nije uspio „rebrendirati― stranku, iako je dolaskom na njeno ĉelo proglasio katarzu i novo „doba nevinosti― za HDZ. „U Hrvatskoj nema nevinih, pogotovo ne u HDZ-u―, uvjerava nas Tomiĉić. Napominje da, iako je u vladajućem SDP-u situacija nešto bolja, ne treba zaboraviti da je ĉlan stranke bio i zagrebaĉki gradonaĉelnik Milan Bandić. Za njim se, kaţe, vuku stotine repova i stotine nikad procesuiranih prijava. „Grad Zagreb je uvijek imao najveći korupcijski potencijal za kojeg sam uvjeren da je iskorišten―, priĉa kolumnist. Iako se Hrvatska tijekom pretpristupnih pregovora nije oĉistila od korupcije, jedan od najistaknutijih boraca protiv ove društvene anomalije Zorislav Antun Petrović smatra da su stvoreni preduvjeti da se to dogodi. „Imamo tijela koja mogu procesuirati korupciju, ako do nje doĊe. Ali to sve treba još ugoditi. Sportskim rjeĉnikom reĉeno; Imamo dobre skije, rukavice, štapove i naoĉale. Samo još treba nauĉiti skijati―, kaţe za DW. Primanje mita u Hrvatskoj mnogi smatraju sasvim normalnom pojavom Krivi su Slovenci i obavještajno podzemlje? U meĊuvremenu je Mesić putem medija lansirao nekoliko teorija o tome kako se je baš on našao u središtu skandala Patria. Kaţe, posao nabavke oklopnih vozila je bio transparentan, a za podmetanje sumnjiĉi Slovence koji su takoĊer involvirani u sluĉaj. Štoviše, optuţuje „obavještajno podzemlje― i neimenovane „politiĉke krugove― koji ga, 261
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA navodno, ţele eliminirati zbog utjecaja kojeg bi mogao imati na buduće parlamentarne izbore. No aktivist Petrović ne misli da je u pitanju takav scenarij. „Ne vidim zašto bi obavještajno podzemlje podmetalo nekome tko nema utjecaja i realnu vlast. Zapravo, ne shvaćam što bi to pojam paraobavještajnog podzemlja trebalo znaĉiti.― Kolumnist Tomiĉić dodaje da niti jedna zemlja, pa tako ni Finska iz koje stiţu optuţbe protiv bivšeg predsjednika Mesića nije oaza osloboĊena korupcije. „Finska na ljestvici percepcije korupcije ima najvišu ocjenu, a istovremeno ima aferu Patria i izvozi korupciju putem velikih tvrtki. Dakle, nisu korumpirani doma, ali korumpirati će redom tamo gdje u inozemstvu mogu dobiti posao―, misli Tomiĉić.
Na meti su samo bivši moćnici Istovremeno finsko Drţavno odvjetništvo poruĉuje da neće ispitivati bivšeg predsjednika Mesića, već da to prepušta hrvatskom Drţavnom odvjetništvu (DORH). Tomiĉić kaţe da nema nikakvih oĉekivanja. „Od DORH-a nitko ozbiljan ništa ne oĉekuje i toga je, mislim, svjestan i premijer Milanović. Mislim da je glavni drţavni odvjetnik Mladen Bajić odigrao neĉasnu ulogu u suzbijanju korupcije. Ta neĉast se sastoji od toga da je progonio samo one koji su politiĉki mrtvi.― Tomiĉić procjenjuje da je u pripremi novi val „suzbijanja korupcije― tijekom kojeg će se pokušati procesuirati jedan „kontroverzni gradonaĉelnik koji je vodio drugi najveći grad u Hrvatskoj, a danas je politiĉki mrtav.― Petrović misli da bi ispitivanje Mesića pokazalo da u Hrvatskoj nema nedodirljivih. „Nema razloga da neki bivši, sadašnji ili budući duţnosnik ne razgovara s organima istrage. Svaki razgovor moţe pomoći razrješenju problema. Ako ga se zove na razgovor, ne znaĉi da je i osumnjiĉen―, kaţe on. . 262
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Teško je ne primijetiti da su optuţbe protiv Sanadera i Mesića došle u nakon prestanka njihovog politiĉkog ţivota, no dok su Sanadera mjesecima drţale na vrhu ljestvice nevoljenih politiĉara, javnost, ĉini se, optuţbe protiv bivšeg predsjednika ne percipira kao nešto bitno. Razlog tomu Tomiĉić vidi u DORH-u za kojeg kaţe da je kanalizirao niz informacija kroz jedan privatan medij.―Tu imamo sinergiju DORHa i novinarstva, što je novinar Viktor Ivanĉić duhovito nazvao tuţinarstvom. U Hrvatskoj izaberemo ţrtvu i onda proslijedimo medijima sve moguće i nemoguće informacije o navodnom bešĉašću te ţrtve, a onda ga svi duboko mrzimo.― Za Mesićev sluĉaj Tomiĉić kaţe da se ta sinergija još nije dogodila, a da optuţbe, koje se koriste kao sredstvo dnevno-politiĉkih obraĉuna, još uvijek vise u zraku. „Nisam uvjeren u Sanaderovu nevinost, niti u njegovo krivnju. Volio bih poštovati naĉelo da je svatko nevin dok mu se ne dokaţe krivnja. No Sanader je već osuĊen, prije svega u sredstvima informiranja―, zakljuĉuje Tomiĉić. Petrović pak ovaj fenomen smješta u podruĉje psihologije ili socioligije. „Što Hrvati smatraju prihvatljivim ili neprihvatljivim? Postoje ljudi koji na lokalnoj razini godinama rade na rubu zakona, no to nimalo ne utjeĉe na njihovu popularnost u javnosti. Neke stvari su ovoj zemlji iracionalne i meni teško shvatljive―, zakljuĉuje Petrović Srbija i Albanija na dnu, Hrvatska treća u regiji po korupciji u poslovanju Arhiva » Vesti » SEEbiz 24.10.2013 ZAGREB - Hrvatska je na trećem mjestu u regiji kad je rijeĉ o korupciji u poslovanju, koja je najraširenija u Srbiji i Albaniji, po zajedniĉkom izvješću UN-ova Ureda za droge i kriminal (UNDOC) i Europske komisije, predstavljenom u ĉetvrtak u Bruxellesu. SEEbiz ĉetvrtak, 24. oktobar 2013. | SEEbiz / H Izvješće pod nazivom "Poslovanje, korupcija i kriminal na zapadnom Balkanu: Utjecaj podmićivanja i drugih oblika kriminala na privatno 263
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA poduzetnišvo" temelji se na razgovorima s više od 12.700 tvrtki i pokazuje da je korupcija treća najveća zapreka poslovanju u regiji. Po izvješću, Srbija je po korupciji u poslovanju vodeća u regiji, a slijedi je Albanija, dok je Hrvatska na trećem mjestu. Podmićivanje u regiji u prosjeku iznosi 10,2 posto, što znaĉi da je otprilike svaka deseta tvrtka u pet sektora obuhvaćenih istraţivanjem (proizvodnja, graĊevinarstvo, trgovina, ugostiteljstvo i transport), koja je imala kontakte s drţavnim sluţbenicima u 12 mjeseci prije ispitivanja dala mito. Taj postotak najviši je u Srbiji i iznosi 17 posto, a slijedi Albanija s 15,7 posto. Hrvatska je na trećem mjestu s 10,7 posto, a odmah nakon nje je Bosna i Hercegovina s 10,4 posto. Na podmićivanje u Makedoniji prisiljeno je bilo šest posto tvrtki, a najmanje problema imale su tvrtke na Kosovu i u Crnoj Gori - 3,2 posto. Ispitivanje je pokazalo da su tvrtke u regiji u prosjeku platile 7,1 mita drţavnim sluţbenicima godišnje. U Hrvatskoj su tvrtke platile u prosjeku gotovo devet mita godišnje, u Albaniji i Crnoj Gori 4,6, a na Kosovu 7,7. Korupcija je najraširenija u graĊevinskom sektoru (12,2 posto), a slijede veleprodaja i maloprodaja (10,3 posto) te transport i skladištenje (9,9 posto), dok su podaci za proizvodnju, opskrbu strujom, plinom i vodom i ugostiteljstvo nešto manji (9,2 odnosno 9 posto). U Hrvatskoj najviše korupcije ima u trgovini, a slijede graĊevinarstvo i proizvodnja. Mito se najĉešće daje u obliku gotovine, više od trećine, a u ostalim sluĉajevima kao plaćena hrana ili piće ili neka druga roba. U deset posto sluĉajeva korupcija je bila u obliku razmjene usluga. Prosjeĉni iznos mita u regiji je 881 euro. Najviši je na Kosovu gdje u prosjeku iznosi 1787 eura, dok je prosjek u Hrvatskoj 395 eura, a u BiH 327 eura. Prosjeĉno mito u Srbiji iznosi 935 eura, u Albaniji 904, u Crnoj Gori 830, a Makedoniji 689 eura. 264
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Podmićivanje se najĉešće koristi radi ubrzanja procedura, boljeg tretmana i finalizacije postupka, a ĉesto i kako bi se osigurala naklonost sluţbenika za buduću suradnju. Izvješće otkriva da se mito ĉešće iznuĊuje od malih tvrtki nego od velikih i da su više izloţene tvrtke s mještovitim domaćim i stranim kapitalom nego one u ĉijem su iskljuĉivom vlasništvu stranci. Kad je rijeĉ o primateljima, to su najĉešće predstavnici lokalnih i regionalih vlasti, zatim sluţbenici poreznih i carinskih sluţbi te sluţbenici tvrtki za pruţanje komunalnih usluga. Ĉesto se podmićuje i sluţbenike policije, inspektorata, katastarskih ureda te zdravstva. Manje od dva posto poduzetnika odluĉilo je prijaviti sluţbenike koji su traţili mito, a šest ih je posto zbog toga odustalo od investicija, po izvješću. BIZNIS, KORUPCIJA I KRIMINAL U CRNOJ GORI Predstavnici poslovnih subjekata u Crnoj Gori rangiraju korupciju kao petu najznaĉajniju prepreku za obavljanje biznisa, nakon visokih poreza, komplikovanih zakona o porezu, ograniĉenog pristupa finansiranju i regulative o radu. • Oko šest od deset kompanija imala su najmanje jedan direktan kontakt sa drţavnim sluţbenikom u proteklih 12 mjeseci prije istraţivanja. • Stopa prisutnosti podmićivanja meĊu onim poslovnim subjektima koji su imali kontakt sa drţavnim sluţbenicima u tom periodu je 3,2%. • Poslovni subjekti koji daju mito plaćaju iznos od 4,6 mita drţavnim sluţbenicima u 12 mjeseci prije istraţivanja. • Postoje neke varijacije u prisutnosti podmićivanja u okviru biznis sektora u Crnoj Gori: Transport i skladištenje (6,5%) i Usluge smještaja i ishrane (5%) imaju veće stope prisutnosti podmićivanja u odnosu na Proizvodnju i graĊevinarstvo u kombinaciji (2,9%) i Trgovinu na veliko i malo (2,2%). • U Crnoj Gori, više od jedne trećine (35,7%) mita se plaća u gotovini. Srednji iznos koja se plaća po mitu je 411 eura koji odgovara 830 EURPPP. 265
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA • U 44 % svih sluĉajeva podmićivanja, plaćanje mita se ili eksplicitno (7,6%) ili implicitno (14,3%) traţi od strane drţavnog sluţbenika ili se traţi preko treće strane (22,1%) u ime zvaniĉnika, dok u 48,7% sluĉajeva mito nudi predstavnik poslovnog subjekta, a da prethodno mito nije traţen. • Dvije petine (40,5%) svih mita koja plaćaju poslovni subjekti u Crnoj Gori se daju prije usluge, dok preko jedne ĉetvrtine (28,6%) se daju nakon što se usluga obavi. 12• Glavni razlozi plaćanja mita su da se ubrza procedura (45,7%) i da se omogućiokonĉanje procedure (14,3%). Dodatno, 12% mita se daje bez odreĊene direktne svrhe. • Stopa prisutnosti podmićivanja drţavnih sluţbenika je najveća kod poreskih sluţbenika (2,4%) i sluţbenika u katastru (1,9%). • Samo 3,7% mita koji daju poslovni subjekti se prijavljuje nadleţnim institucijama, uglavnom policiji. Preko dvije petine (41,8%) biznis predstavnika nije prijavilo podmićivanje zato što smatraju davanje poklona drţavnim sluţbenicima uobiĉajenom praksom. Dodatno, oko jedna petina (19,5%) ispitanika navelo je da nijesu prijavili podmićivanje jer su plaćanje smatrali kao znak zahvalnosti drţavnom sluţbeniku za obavljanje traţene usluge. • Prisutnost podmićivanja izmeĊu poslovnih subjekata u Crnoj Gori iznosi 0,8%. Iako manje od prosjeĉne prisutnosti podmićivanja koje plaćaju poslovni subjekti drţavnim sluţbenicima, ovo ukazuje na to da podmićivanje u privatnom sektoru postoji u Crnoj Gori. • Kod oko ĉetvrtine (26,8%) sluĉajeva podmićivanja meĊu poslovnim subjektima prije nego što ih suprotna strana traţi, se obavlja eksplicitno, implicitno ili od strane trećeg lica, dok kod oko tri ĉetvrtine (73,2%) sluĉajeva mito se nudi bez prethodnog traţenja. Najvaţnija svrha podmićivanja meĊu poslovnim subjektima u Crnoj Gori je da se obezbijede bolje cijene (31,4%). • Poslovni subjekti u Crnoj Gori pogoĊeni su raznim vrstama kriminala na razliĉitim nivoima: stopa prisutnosti za 12 mjeseci viktimizacije poslovnog subjekta iznosi 5,9% za provalu, 4.7% za prevaru od strane 266
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
stranih lica, 3,8% za vandalizam, 0,8 % za kraĊu motornog vozila i 0,6% za iznuĊivanje. • Uĉešće svakog tipa kriminala koji je prijavljen policiji kreće se od: 82% za provalu; 57,3% za kraĊu motornog vozila; 55,9% za sluĉajeve iznuĊivanja; 46,5% za sluĉajeve vandalizma, i 10,7% za prevaru od strane stranih lica. • Oko tri ĉetvrtine (75,8%) poslovnih subjekata u Crnoj Gori koriste najmanje jednu zaštitnu mjeru protiv kriminala. • Većina biznis predstavnika (68,6%) navode da smatraju da je rizik od kriminala ostao stabilan u poreĊenju sa prethodnih 12 mjeseci, dok 19,2% ispitanika smatra da je u porastu, a 10,4% u opadanju. • U prosjeku jedan od dvanaest (8,5%) preduzetnika u Crnoj Gori navode da nijesu imali znaĉajna ulaganja u prethodnih 12 mjeseci zbog straha od kriminala. BIZNISI, KORUPCIJA I KRIMINAL NA KOSOVU Ovo istraţivanje privatnog biznisa na Kosovu pokazuje da korupcija i drugi oblici kriminala su glavna prepreka za privatna preduzeća, a imaju negativan uticaj na privatne investicije. Znaĉajan procenat preduzeća plaćaju mito javnim sluţbenicima, u više navrata, tokom cele godine. Biznisi, u sektorima industrijske proizvodnje, snabdevanje elektriĉnom energijom, gasom i vodom, su najviše pogoĊeni od mita, zatim slede biznisi u sektoru trgovine na veliko i malo. Javni sluţbenici, sa većim rizikom primanja mita te u saradnji sa biznisima, su: carinici, sluţbenici I funkcioneri u Poreskoj upravi/prihoda, opštinski ili provincijski sluţbenici. Iako indikatori percepcije korupcije su nesumnjivo korisni za podizanje svesti, ova anketa meri aktuelno iskustvo korupcije i kriminala kroz reprezentativnih anketa preduzeća, na osnovu uzorka, kako bi se obezbedila realnija procena korupcije i kriminala koji utiĉu na poslovni sektor,koji se zasniva na dokazima. Na taj naĉin, ona se fokusira na obimu i modelu mita prema preduzećima, iz pet razliĉitih sektora (obraĉunavano za oko 79.7% svih biznisa/preduzeća na Kosovu) u njihove ĉeste interakcije sa javnom administracijom. 267
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Prema anketi, od svih preduzeća koja su imala kontakt sa javnim sluţbenikom u toku 12 meseci pre istraţivanja, 3.2% njih platili su mito javnom sluţbeniku. Proseĉna rasprostranjenost podmićivanja poslovanja na Kosovu je manje od udela obiĉnih graĊana Kosova (11.1 %) koji su imali iskustva sa istim stvarima u istraţivanju UNODC, 2011, za opštu populaciju1. Preispitivanje iskustava biznisa, koji plaćaju mito javnim sluţbenicima ukazalo je na ĉinjenicu da korupcija igra vaţnu ulogu u svakodnevnom poslovanju mnogih kompanija. Kompanije koje plaćaju mito plaćaju proseĉno 7.7 mito godišnje, ili oko jedan put u skoro svake sedme nedelje. Rasprostranjenost podmićivanja je veća uglavnom meĊu srednjim i velikim preduzećima (sa preko 50 radnika) nego meĊu preduzećima drugih veliĉina. Znaĉajan procenat svih mita koji su plaćeni za javne funkcionere, od strane preduzeća na Kosovu, isplaćen je u gotovini (59.2%), zatim obezbeĊivanje hrane i pića u zamenu za bezpravne ―usluge‖ od strane javnog sluţbenika (58,4%), i druge koristi i dobara (12.1%). Kada je plaćen mito u novcu, proseĉan iznos mita je 844 evra, ili ekvivalent u 1.787 EUR-PKS. 1, Podaci koji se odnose na mito, od strane individa i domaćinstava, preuzeti su iz poslednjeg istraţivanja UNODC Korupcija na Kosovu: mito kako je doţivelo stanovništvo(2011). Što se tiĉe stranke koja zapravo inicira pitanje mita, u oko 38% sluĉajeva, plaćanje mita je nuĊeno od strane predstavnika poslovanja bez prethodnog zahteva. Dok je, u polovini sluĉajeva (50.1%), plaćanje je traţeno javnog sluţbenika, ili eksplicitno (13.3%) ili implicitno (30.3%). U 6,5% ostalim sluĉajevima, mito je plaćeno na zahtev treće strane. Najĉešći ciljevi plaćanja mita, koji se pominju od strane preduzeća, su ―ubrzanje postupka vezane za poslovanje‖ (28.4% svih mita); ―za bolji tretman‖ (14.7%), i ―omogućavanje završetka postupka‖ (13.1%). U isto vreme, skoro ĉetvrtina (23.9%) mita ne sluţi za neke posebne namene preduzeća koji oni plaćaju. Ove vrste podmićivanja se smatraju 268
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
kao ―zaslaĊivanje‖, koji se daju javnim sluţbenicima da ―brinu‖ za njih tokom buduće interakcije u interesu kompanije. Iako, 3.7% od plaćenog mita od strane preduzeća je prijavljen vlastima, pre svega u policiji, što pokazuje da preduzeća na Kosovu ĉesto osećaju obavezu da uĉestvuju u podmićivanju. Ovo se ogleda I u glavnim navedenim razlozima za neprijavljivanje podmićivanja ―izveštaj besmisleno, jer niko neće biti zainteresovan‖ (28.2%), ―strah od osvete‖ (19.2%), a ―plaćanje ili pokloni datisu u znak zahvalnosti‖ (19.4%). Plaćanje mita u privatnom sektoru, ne samo što ukljuĉuje mito koji biznisi plaćaju javnim sluţbenicima, već to se dešava i izmeĊu samih biznisa, kako bi se obezbedile transakcije biznisa. MeĊutim, manja od rasprostranjenosti mita izmeĊu javnog i privatnog sektora, sa 0.6%, rasprostranjenost mita biznis-bizniskazuje na to da ova praksa postoji na Kosovu. Ovu vrste korupcije ne treba poistovetiti sa normalnim marketingom ili sa aktivnostima odnosa sa javnošću, u smislu da na specifiĉan naĉin cilja, ilegalnim sredstvima , da povredi integritet dobitnika mita u zamenu za mito. Nijedan od biznisa/preduzeća u istraţivanju nisu prijavili nadleţnim organima, ovakve incidente za podmićivanje biznes-sa-biznisom. Oko 3.3% predstavnika biznisa su odluĉili da ne ulaţu velike investicije poslednjih 12 meseci pre ankete iz straha datreba da plate mito za traţene usluge ili dobijanje dozvole. Prema tome, uticaj mita u aktivnostima poslovanje moţe biti vrlo bitno. Posledice ostalog kriminala, većina tradicionalna, na vlasništvo biznisa i privredne aktivnosti takoĊe mogu biti znaĉajne, kako u pogledu direktnih troškova kao posledica fiziĉkog oštećenja, kao i indirektnih troškova u vidu premija osiguranja, troškova osiguranja i mogućnosti izgubljenih ulaganja. Na primer, jedno u deset preduzeća (10.1 %) na Kosovu postaje ţrtva kraĊe u razliĉitim aspektima (raznovrsni ) za godinu dana i ta preduzeća su ţrtve u proseku 1.9 puta u tom periodu . Godišnje stope rasprostranjenosti prevare (8%) i vandalizma (3.2%) u privatnom sektoru su takoĊe znaĉajne. Takvi prestavljaju proseĉan broj puta da su preduzeća ţrtve ovih kriminalnihdela (5.3 odnosno 1.3). 269
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Pored toga, u poslednjih 12 meseci, oko 0.4% svih preduzeća na Kosovus u ţrtve iznude. Zloĉin, koji moţe biti povezan sa organizovanim kriminalnim grupama. Za razliku od korupcije,veliki deo obiĉnih zloĉina (u proseku 59.3% za pet vrste kriminala) je prijavljen policiji, od strane preduzeća na Kosovu Dok, većina poslovnih predstavnika (70.5%) smatra da je rizik od kriminala za njihovu kompaniju ostao stabilan u poreĊenju sa prethodnih 12 meseci . Skoro svaki deseti (9.8%) smatra da je kriminal u porastu, a 16.2% smatra da je u padu. Strah od kriminala igra veoma vaţnu ulogu u procesu odluĉivanja upravitelja poslovanja, kada su u pitanju velika ulaganja. Iako postoje neke razlike prema ekonomskom sektoru, u proseku 9.1% preduzetnika na Kosovu kaţu da nisu napravili veliku investiciju u prethodnih 12 meseci, zbog straha od kriminala . MeĊutim, oko ĉetiri petine (80.4%) preduzeća na Kosovu koriste najmanje jedan zaštitni sigurnosni sistem protiv kriminala. Samo trećina (33.5%) ima bilo kakvu sigurnost protiv ekonomskih troškova kriminala. Zajedno, korupcija i drugi oblici kriminala, predstavljaju znaĉajan ekonomski teret na Kosovu. SprovoĊenje većih I boljih mera ciljane za zaštitu biznisa protiv kriminala I spreĉavanje korupcije (kao što su efikasne mere unutrašnje saglasnosti i drugih politika koje se odnose na korupciju) mogu da olakšavaju taj teret znaĉajno. ........................................................................ ZAKLJUĈAK UREDNIKA: Vreme je pokazalo da sve bivše socijalistiĉke jugoslovenske republike, a sada samostalne drţave nisu imune na korupciju, koja je ušla u sve pore društva i drţave. Akteri u korupcijskim aferama su premijeri ( Hrvatska) , ministri ( BIH) , inspektori, carinici, lekari, poreski, sluţbenici, profesori, katastarski sluţbrenici. UtvrĊeno je da oni u najvećem broju dobijaju novac, ali nisu im strana ni hrani i pića. Glavni nosioci korupcije su politiĉari i ĉlanovi njihovih porodica, politiĉke stranke, tajkuni, ali i sudstvo , policija, carina, školstvo , mediji. Korpupcija se javlja tamo gde se obrće velki novac. Ona obiĉno ide uz neki vaţan sertifikat za obavljenje poslova, jevne 270
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
nabavke ( tendere), donacije ( za zemljotres, razvoj, poplave) , investicije ( izgradnja auto – puta, asfaltiranje..) , trgovinu ( oruţjem ) . Zanimljivo je da u koruptivnim modelima akteri mogu biti iz zemlje u kojoj je stopa korupcije na veoma niskom nivou ( Finska ) i da oni , radi svog profita podmićuju aktere iz nekih drugih, mahom bivših socijalnistiĉkih zemalja. Bilo bi pogrešno zakljuĉiti da su svi podloţni korupciji. Pre bi se moglo reći da su nosioci koruptivnih modela oni pojedinci koji imaju moć ( šefovi odelnjenja, carinskinskih ispostava , naĉelnici sluţbi i kriminalne grupe). Recimo u sluĉaju Putarske mafije koja je godinama uziamla pare od putarine u privatne dţepove ( putem dvojnih kartica) bilo je ukluĉeno preko pedeset zaposlenih. S druge strane korupcija je u većini sluĉajeva individaulani ĉin, u koji je ukljuĉeno što manje aktera. Obiĉno to je pojedinac koji ima monopol na oduĉivanju u nekoj ustanovi, i uz diskreciju bez odovornosti, koruptivni model idealno funkcioniše, godinama. Ne treba zaboraviti da korupcija ima više nivoa. Na onom najvećem uĉestuju velike kompanije iz oblasti : trgovine, graĊevinarstva, rudarstva, energetike, sporta ( fudbala)... Svi oni ulaze u korupciju da se : „ ubza procedura―, „ da se obezbede bolje cene ili subvencionirajući kredit ( za gajenje jagoda na površini od 20 hektara) ; bolji tretaman ( ne samo u zatvoru ) ; završetak . Posebno je zanimljiv fenomen tzv. ― zaslaĊivanja‖, kojim se sluţe velike kompanije dajući mito drţavnim sluţbnicima da brinu za njih tokom buduće inerakcije u interesu kompanije. Predmet korupcije je i radno mesto u drţavnoj sluţbi, koje je dostiglo cenu. TakoĊe, osim afere , nabavke vakcije na svinjski grip, kao primer visoke korupcije, svakodnevno se navode i primeri, srednje korupcije, odnono naplaćivanje usluge – poroĊaja ili operacije od strane pojedinih lekara. Da je korupcija zašla u svaku poru društva govori podatak da je u prestonici nemoguće naći groblno mesto na Novom groblju. Dok su cene grobnih mesta na Orlovaĉi, takoĊe basnoslovne. U našem regionui Srbija je prva sa stopom korupcije, da bi se neki posao završio ili ubrzao, traba dati 935 eura. 271
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Iza Srbije su Albanija i BIH. Dnevna zarada od koruptivnog modela , koji se primanivao u Putarskoj mafiji, iznosio je 56. 000 din, što je solidna meseĉna plata. Ili 7,5 hiljada evra u jednoj smeni, što je cena osrednjeg novog automobila. Oĉito da će na ovim našim prostorima proteći puno vode, dok se problem korupcije ne uvede u realne okvire. To se moţe postići pre svega sa boljom i racionalnom drţavom i jasnim pravilima u svim oblastima. Svojinski odnosi su takoĊe prepreka rešavanju korupcije. Tako recimo u fudalu kada bi se povela priĉa o privatizaciji naši velikih klubova , uvek bi se na kraju istaklo kako su oni ustvari samo Sportska društva. Ĉak se i vlasništvo stadiona postavlja kao problem. Zato imao situaciju da u domaćem fudbalu , glavnu brigu o perspektivnim fudbalerima vode tzv. kontraverzni biznismeni, koji mu daju novĉene pozajmice. Ali zato kada se taj fudbaler proda u inostransto, onda veliki prijatelj uzima veći deo transfera. S druge strane i mala privatna preduzeća ulaze svesno u dugove prema poveriocima. Kada se dugovi nakarikaju i doĊu do većeg iznosa, vlasnik privatne firme samo promeni naziv firme, i tako reši sve probleme. IzvoĊaći radova i poverici ostaju bez novca kojeg ne mogu da naplate. U svemu i ako doĊe do sudskog spora, vladnih - duţnik je zaštićen. Tako da nije ni ĉudo što je riziĉni zlenaški posao postao unosan. Pogotovu kada poverilac zadnjeg dana u mesecu iskuljuĉi svoj mobilni da se ne bi ĉuo sa duţnikom... ................................................................................................................... .............................................................................................................. KNJIŢEVNOST: MILE STANKOVIĆ ROĐENI HUMORISTA MILE STANKOVIĆ , roĊen je 22. juna 1911. godine u Šapcu umro je 26. maja 2005. godine u Beogradu . Mile Stanković je bio pesnik, prozni i humoristiĉki pisac, novinar i urednik Radio Beograda, I 272
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
prvi predsednik Ĉivijaške republike ( 1968). Mile Stanković je imao svoj knjiţevni, humoristiĉko-satiriĉni ĉasopis Vetrenjaĉa. Objavio je više knjiga: 1953- Ĉarobna reĉ (Vesela pozornica; 1957. Dan ima velike oĉ; 1957. Hiljadu osmeha i jedna suza; 1953 , 1958 ; VLAST; komedija; III I IV , 1958 – PUTNIĈKI VOZ( pripovetka); 1962DRUŠTVENA OPASNOST ;1964- ĈAROLIJA ( dramksa skaska); KRAVATA U ŠARENOM IZLOGU ( radio drama) , 1969. Koĉijaške balade (zbirka pesama); 1969.- ĈOVEK U TESNOM KAPUTU; 1974KNJIGA O NOJEVIMA, pesme ; 1978- KROZ IGLENE UŠI ( pripovetke), 1980- HIMNA ZA SVAKI DAN( pesme) ; 1982. Devojĉica Jasmina; 1982. Kuda lete krokodili; Mile Stanković ( prvi s desna) u društvu satririĉara koji ĉitaju JEŢ. Prvi broj "Ošišanog jeţa" pojavio se na Tucindan, 5. januara 1935. godine. Kada su kolporteri taĉno u minut do podne, što je termin kojim se redakcija koristi i danas, poĉeli na Terazijama da uzvikuju "Ošišani jeţ", javnost je već bila upoznata da će se uskoro u prodaji pojaviti novi humoristiĉko-satiriĉni list. Jer, za svoj uspeh "Ošišani jeţ" ima da zahvali i dobroj, kako bi mi to danas rekli, marketinškoj pripremi, advertajzingu, a naroĉito ĉaršijskoj priĉi o novom proizvodu, na ondašnjem medijskom trţištu. Pre izlaska prvog broja, sprovedena je dotle neviĊena reklama. Danima je u listovima, na bioskopskim platnima i na plakatima objavljivano da će se pojaviti nešto zanimljivo, a ostajalo je pod znakom pitanja šta će se pojaviti. Zatim je postepeno objavljivano šta će se pojaviti, da bi dan uoĉi izlaska bila objavljena kompletna informacija: "Sutra u podne izlazi iz štampe kao organ Beogradske sekcije jugoslovenskog novinarskog udruţenja satiriĉno-šaljivi list "Ošišani jeţ". Prvi broj "Ošišanog jeţa" štampan je u 22.000 primeraka, na kojem mu tiraţu današnji nedeljnici mogu samo zavideti, ali je i pored tako velikog broja primeraka, bio doštampavan.
273
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Nestrpljivi narod, još neorobljen ilustrovanom štampom tabloidiotizmom i komercijalnom televizijom, navalio je na ovu slikovnicu za odrasle i tiraţ "Ošišanog jeţa" poĉeo je odmah da skaĉe. "Ošišani jeţ" nije bio samo list redakcije "Ošišanog jeţa" koju su tvorili najpoznatiji karikaturisti onoga vremena Pjer Kriţanić, Dragoslav Stojanović, Miloš Vuĉković, ĐorĊe Lobaĉov, Mate Zamalek, Ivan Luĉev, Vladimir Filakovac, Beta Vukanović, Vladimir Ţedrinski, Nada Doroški, Slavko Vereš i Desa Glišić, i najpoznatiji humoristi onoga vremena Branislav Nušić, Brana Cvetković, Stanislav Vinaver, Branislav Dimitrijević Brandim, Mića Dimitrijević, Ţak Konfino, Petar Petrović Pecija, Dušan Radić, Branko Ćopić, Mile Stanković itd. "Ošišani jeţ" je od prvog broja postao list beogradskih, ali i ostalih novinara. Svako ko je imao neku ideju za šaljivu vest, crticu, ili komentar, karikaturu, vic na aktuelnu temu, kozeriju, humoriesku, priĉu ili anegdotu, dolazio bi u redakciju i prilog bi mu bio objavljivan i honorisan, ili bacan. Svaka novina je priĉa za sebe, pa je i "Ošišani jeţ" ogledalo vremena u kome je izlazio. Zato "Ošišanom jeţu" treba prepustiti da priĉa o sebi i vremenu u kome je izlazio do 6. aprila l941. godine, kada se pojavio 35O. broj, koji, zbog bombardovanja nikada nije dospeo do ruku ĉitalaca. Oduvek su humoristi i satiriĉari bili, istovremeno, i stvaraoci za decu. Ono što im je svima zajedniĉko jeste — smeh. Pomenimo Mark Tvena, a od naših Ćopića, Radovića, Branu Crnĉevića... Sve izvrsni humoristi i deĉji pisci. Takav je i Mile Stanković. Mile je mnogo stariji od mene, kao što su to bili Drenovac, Tartalja i drugi, ali ja sam sa njima drugovao, jer sam voleo društvo starijih pisaca. U njihovom društvu sam se osećao vaţnijim, a i umeo sam dugo i strpljivo da ih slušam. Mnogo sam nauĉio od njih. Oni su mi bili predavaĉi jezika i knjiţevnosti. Tokom tri decenije druţenja sa Miletom Stankovićem, u Radio Beogradu i na svim letovanjima u Rovinju, bio sam "Ċak njegove škole o novinarstvu i jeziku". Bio je sjajan poznavalac našeg jezika, s 274
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
prefinjenim sluhom za rime. U Rovinju na rivi, ĉitave sate crtajući, priĉao je o rimovanju. Znao je, takoĊe, francuski jezik, poznavao njihovu literaturu, pa mi je govorio francusku poeziju i prevodio je. Napisao je zbirku humoristiĉko-satiriĉne poezije za odrasle Koĉijaške balade. U Rovinjskom pozorištu imao je uspele knjiţevne susrete, recitujući i po sat i po vremena svoju poeziju. Kao Šapĉanin, što će reći roĊeni humorista i "ĉivijaš", Mile Stanković je imao svoj knjiţevni, humoristiĉko-satiriĉni ĉasopis Vetrenjaĉa. Njegove pesme za decu prava su humoristiĉka poezija: vesela, vedra, smešna, zabavna. ...U poodmakloj starosti, objavio je (1998) knjigu pesama za decu Krilati krokodil. Mile Stanković je ĉovek pun energije i veĉnog mladalaĉkog zanosa. To je umeo da prenese i na svoje kolege. Dragan Lukić: "Moji savremenici" PRVI PREDSEDNIK ĈIVIJADE Belosvetski vašar humora i satire 46. Ĉivijada polĉela je ove godine u sredu ĉivijaškim ĉasom u šabaĉkim osnovnim školama, gde su poznati aforistiĉari, karikaturisti, glumci i muziĉari upoznali najmlaĊe Ĉivijaše osnovama humora i satire. Kao i prethodnih godina predavaĉi su biti aforistiĉari Rade Đergović i Aleksandar Ĉotrić. A okosnica svake Ĉivijade su upravo aforizmi, satiriĉne priĉe i karikature kojih je ove godine stiglo nekoliko hiljada iz skoro svih bivših republika SFRJ. Struĉni ţiri odabraće najbolje radove i dodeliti nagrade za prva tri mesta u svakoj kategoriji. Dragoljub Ljubiĉić, srpski glumac i komiĉar pridruţiće se plejadi glumaca, pisaca i pesnika, koji su obeleţili ranije Ĉivijade . Prvi predsednik Ĉivijaške republike bio je Mihailo Mile Stanković još 1968, njega je nasledio Branko Ćopić, a vladali su još i Nela Erţišnik, Mija Aleksić, Dragiša Penjin, Milenko Zablaćanski, Dušan Kovaĉević, Seka Sablić, Lane Gutović i mnogi drugi.
275
NA ŢIVOTNOM DRUMU Prelazim tako u istom smeru tu beskonačnu putanju svoju nižem banderu po banderu a njih je stalno bezbroj na broju Smenjuju se zime i leta
na srcu mome na tlu i bilju i dozreva ono što cveta samo ja nisam nikad na cilju
Šta bih onda ako se skrasim u zavetrini kućnoga kuta i osetim kako se gasim siguran da sam na kraju puta ................................................................................................ SHEMA preuzeta iz UPUTSTVA ZA BORBU PROTIV KORUPCIJ autori : Zdenka Milivojevi Stjepan Gredelj. Radno mesto kao MONOPOL Plus DISKRECIJA Minus ODGOVORNOST Sve zavisi od ĈINOVNIKA : On moţe, zna i hoće TAJNOST je najvaţnija: zaklela se zemlja raju da se tajne ne odaju!SEBIĈNOST odluĉuje: Moje radno mesto je moje privatno vlasništvo. Naĉelnik slušbe za tretman jednom zatvoru , recimo, ima monopol na raspored osuĊenih u vaspitnu grupu, na radno mesto, poĉetni tretman. Vremenom naĉelnik odereĊuje kojom će dinamikom napredovati osuĊeni u tretmanu. Kada će poĉeti da koristi vanzavodsku pogodnost. Kakvo će mu mišljenje iz ustanove napisati vaspitaĉ , u vezi osuĊenikove molbe za Uslovni otpust.Na istom primeru Naĉelnika ili naĉelnice sluţbe za tretman, ona se uoĉava na sitnim stvarima koje ţivot znaĉe. Tako, recimo, svaki razgovor sa svojim saradnicima ili osuĊenicima naĉelnik vodi nasamo u svojoj kancelariji. Izuzev sastanaka. Najdrastiĉniji primeri su DISKRETNI SUSRETI, vikendom Naĉelnik- ca tada prima posete, obiĉno, roditelje osuĊenika koji rade godinama u inostranstvu. To se najpre vidi po kancelariji koja je adaptirana - tapacirungom . Potom po novom nameštaju i enterijeru, koji podesća na kućnu atmosferu. I napokon, po tome što Naĉelnik svoje radnike , naziva : MOJI RADNICI. Za zamenike bira što mlaĊe koji mu ( joj!) ne bi bili konkurencija. Istovremeno one koji su mu ( joj!) konkurencija proganja , sve do slanja na bolovanje ili konaĉne eliminacije sa posla!!!!
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Autor : Katarina Krstić , uĉenica valjevske Gimnazije.
277
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
TEMA : SATIRA I AFORIZMI O RADNIM MESTIMA: Srećemo ih ĉesto; ima ih hiljadama petsto, Koji su radno mesto shvatili kao presto ! Milovan Vitezović Sadrţaj: SATIRI U GRĈKOJ MITOLOGIJI Miroslav Egerić : KO SU SATIRIĈARI R. Tautović : SATIR PROTIV IDOLA R. Domanović; B. Nušić , J.J. Zmaj, G. Laub, D.Radović, M. Vitezović B. Crnĉeviĉ, M. Ilić- Minimaks, P. Pajić. NIN- ov satirikon: A. Baljak, S. Simić, R. Politikin satirikon: D. Pataković, A. Ĉ. V. Denĉić, Ošišani Jeţ In memoriam : Robin Vilijams, glumac Satiriĉari: Vladimir Jovićević Jov, Bane Jovanović i Rastko Zakić. Narodi : Škoti pre referenduma
UVOD: Ĉitajući dnevnu i periodiĉnu štampu ĉini se da su se nekada satiri i aforizmimu mnogo više posvećivala paţnja nego sad. Neko će reći koga satira sada interesuje. Ne slaţem se sa tom konstatacijom. Za satiru i dobar aforizam uvek je bilo vreme. MeĊutim prostora za objavljivanje je manje. Ako je nekada postojao Jeţ, stalne rubrike u 278
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Politici ekspres u stalnim satiriĉnim rubrikama NIN-a, onda moţemo konstatovati , bar što se tiĉe objavljivanja u štampi tu je Politikina rubrika Satirikon, oaza, koju ureĊuje D.M. Karlo. Stalnu rubriku za svoje aforizme u Veĉernjim novostima ima gosn. Ljubenović. Novosti imaju i humoristiĉki stranu kao i Blic , koju ureĊuje Z.N. Zozon. Satira se u Srbiji i dalje drţi zahvaljući entuzijazmu pojedinaca, pre svega Vesni Denĉić urednici online izdanja ETNE i Jeţu. SATIRI U GRĈKOJ MITOLOGIJI Satire u grĉkoj mitologiji nije lako naći. Oni su se sakrili iza Dionisa boga vina. U povorci se nalazi i njihov otac Silen, koji jaše pijan na magarcu. Robert Grevs u svojoj knjzi: „ Grĉki mitovi―. ( Familet; 2008; Beograd; str.666; mek povez) satire pominje, u negativnom kontekstu: „ Silen i njegovi sinovi satiri bili su uobiĉajeni komiĉni likovi u antiĉkoj drami.; oni u stvari predstvaljaju prmitivne ljude koji su ţiveli na planinama severne Grĉke.( istako Ţ.K. ) Smatralo se da je Silen starosedelac ili je sin Pana i jedne nimfe. ( str. 64) ... Na jednom drugom mestu Grevs spominje satire u vezi kraĊe Apolonovih krava: „... Apolon je brzo otrkio kraĊu , ali je zaveden Hermesovim lukavstvom , uzalud tragao za kravama, idući na zapad ĉak do Pile, a na istok do Onhesta, da bi na kraju bio prinuĊen da obeća nagradu onome ko dovede lopova. Lakomi na nagrade, ( stakao Ţ.K. ) Silen i njegovi satiri uputiše se u raznim pravcima i traţiše dugo vremena, ali bez uspeha...― ( str. 61) N.A.Kun u svojoj knjizi : „ Legende i mitovi stare Grĉke― ( Deĉja knnjiga; Beograd; 2004; str. 517; tvrd povez) spominje satire u jednom poglavlju: Dionis i njegova svita. : „ S veselom pratnjom menada i satira, ukrašen venzcima – ide vesli bog Dionis, po celom svetu , iz zemlje u zemlju. On koraĉa napred s vencem vinove loze i tirsom u rukama, ukrašenom bršljanom. Oko njega u brzoj igri kruţe s pesmom i povicima mlade menade; pijani od vina, skaĉu nespretni satiri s repovima i kozijim nogama. 279
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Oni iza povorke vode na magarcu starog Silena, mudrog Dionisijevog uĉitelja. On je strašno pijan, jedva sedi na magarcu, naslonjen na mešinu punu vina. Venac od bršljana nakrivio mu se na ćelavoj glavi. Klateći se, jaše on i dobroćudno se smeši. Mladi satiri idu kraj magarca, koji paţljivo gazi, i briţno pridrţavaju starca da ne padne. Uz zvuke frule, svirala i timpana buĉna povorka se veselo kreće u brda, u senovite šume i zelene livade. Dionis – Bah veselo ide po zemlji, potĉinjavajući sve svojoj vlasti. On uĉi ljude da gaje vinovu lozu i da od teških zrelih grozdova prave vino. „ ( str. 87) Miroslav Egerić SATIRIĈAR
Iz predgovora Miroslava Egerića : Antalogija savremene srpske satire ....Istinski satiriĉar zato, moţe se reći, predstavlja jednu vrstu posebne stvaralaĉke i mudrosti, ĉovek koji svetu objavljuje rat, ali ţeli mir, koji predimnezionira zlo da bi ga umanjio, pokazuje poruku njegovu izduţenu, deformisanu sliku da bi se, posle toga, videla mladost ljudstog lica, lišena bora i umora – sveţina ljudskih moralnih i stvaralaĉkih inspiracija. : „Satira je, kao i pravda, spora ali dostiţna. ― Satiriĉar, u stvari mora da saĉuva u osnovi bića, gornju projekciju slobode onu koja omogućuje da iza podsmeha ruţnom i veštaĉkom, otuĊenom i neslobodnom, skuĉenom i prizemnom otkrijemo punoću moguće ljudskosti, sjaj jedne ĉoveĉnosti koja zarobljena konvencijama, ĉeka na svoja prava. Da bi osvojeno jedno takvo polje slobode, u satiriĉaru se moraju steći : ogroman rad, srtrašno sptrpljenje i rafinovana mudrost u suĊenju nad šarenilom sveta: Orgoman rad, jer svet ne postoji od njegovog roĊenja. Strpljenje- jer ga ono uvodi u lavirinte sloţenosti sveta. 280
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
A rafininovana mudrost u suĊenju jer se njome moţe uzdići iznad vulgarnih predsrasuda, koje sloţene stvari pretvaraju u jednostvane. ( XXIV) Egerić navodi : „ tri centralna naĉina na koje jedno društvo i biće mogu primiti satiru i satiriĉna dela: 1. Priznavanjem vlastitih grešaka koje satira vidi. 2. Ravnodušnošću koja to delo upućuje drugima. 3. Smehom na dobre dosetke, aforizme, alegorije, basne i druge satiriĉne proizvode.‖ Sredine sa malim kulturnim tradicijama – što po pravilu znaĉi sa velikim nanosima netrpeljivosti – na kritiku u naĉelu, na satiru posebno, gledaju kao na formu gole nepristojnosti, samozvanog kritizerstva. Tamo gde se kritiĉki proces veoma lako pretvara u proces kritici, satiriĉna invencija ima suţeno polje dejstva i na nju se gleda ka na društvenu smetnju. Otuda odreĊeni stepen demokratskih odnosa u društvu predstvalja presudan preduslov za cvetanja satiriĉne knjiţevnosti. ..Društvo koje rušenjem satire odrţava svoju stabilnost otkriva time da nije zrelo društvo..da više drţi do trajnosi sopstvenih iluzija nego do svetlosti saznanja. ( XXIII) ..Vlast je samo jedan od elemenata nad kojima likuje satira. Ništa manje privlaĉnost predmeta satire bili su svagda demagogija, socijalna hipokrizija, poltronerija svake vrste, dogmatizam, skorojevićstvo, lenjost u dvorskom okruţenju, laţna uĉenost, ferisejstvo raznih socijalnih staleţa, kameleonstvo, laţni partiotizam... Satira je, u osnovi, racionalna knjiţevna tvorevina, meĊu najracionalnijim, moţe se reći i ta njena logiĉnost, precizna zasnovanost i kada su u pitanju igre imaginacije, u bitnom je razlikuje od drugih knjiţevnih tvorevina. ( XIV) Egerić pravi razliku izmedju satire i humora: „ Osnovna, pak, tehnika koju neguje satira i koja je razlikuje od humora jeste tehnika degradacije predmeta. Satira , svesno i voljno, degradira predmete sniţavajući im sjaj i dostojanstvo. Kralj moţe u njenom ogledalu, biti obiĉna budala, treba mu samo skinuti krunu i odelo. U osnovi svake degradacije nalazi se, znaĉi, vrednosni proces 281
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA kojim se smanjuje znaĉaj ljudske misli, karaktera ... ( XV ) Satira ne voli poniznost jer zna: od poniznosti do poniţenja nema ni korak postojanja. ( XXIII) „ Svet je tako sazdan da se jedan glupost redovno oslanjaj na drugu, hrani se i podstiĉe njom, kolo ljudskih slabosti i strasti ne igra, samo pod melodijom moćnika. Ono ima i svoje vlastite mlodije !!!― Iz straha pred smrću ; raĊa se i odrţava uskost ljudskih pogleda. Iz smoljublja – sebiĉnost fantazije i proraĉuna.. Iz tašte ţelje za dominacijom udruţuju se varalice.. Iz obesti i neznanja - nasilje nad drugim ĉovekom. Egerić, kao da opisuje aktuelnu situaciju u nekoj našoj drţavnoj ustanovi , bar kada je reĉ o meĊuljudskim odnosima i rukovodećoj eliti, koja fingiranim sukobima drţi zaposlene u pokornosti : „SUJETA biva izvor mnoštva zla, uzaludnih umorstava i neĉasnih postupaka. U toj šumi agresivnosti, ĉastoljublja bez mere, ambicija taštih okolnosti, iscrpljujujuće prepredenosti, u alijansama cinika i budala, druţina koja se predstavlja kao ureĊena društva, u mnoštvu koje ne retko istine traţi u prevarama i moć u zlu, u svetu koji ljubav i praviĉnost prima kao nepristojnost a mudrost kao greh, u takvom svetu satiriĉar je ĉovek koji nosu svetiljku u rukama, trudeći se da oĉuva pred vetrovima sluĉajnosti, zaverama zavisnosti i ukusom prolaznos‖. XIX Spisak onih koji ne podnose satire je poduţi. I on po Egeriću izgleda ovako: MOĆNIK sa prestola mrzi satiru zbog iluzija o vlastitoj veĉnosti. RATNIK ne podnosi njegovu satiru , jer ona vidi u junaštvu i brutalnosti, neoplemenjenost. DOSLEDAN ĈOVEK jer ona u njemu uoĉava elemente zadrtosti , odsustvo gipkosti. ĈOVEK OD MANIRA I DRUŠTVENE ETIKECIJE, ne podnosi satiriĉara jer ovaj razara njegov konformistiĉki raj, otkrivajući u takvom obrascu ţivljenja ništavnost jedne taštine.
282
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
ĈOVEK ― ĈISTIH RUKU‖ , neutralan ne voli satire , jer ona mu pokazuje dubinu njegovog vlastitog mekuštva, odsustvo stave, u ispravnosti u jednom stvavu I uverenju. VERNIK I FANATIK, mrze satiru jer ona misli, seje duh upitanosti nad svetom, skepsu koja razjeda lagodnost prihvaćenog obrasca. ŢENE ne vole satiru jer nema sposobnost laskanja. LJUDI zato što sniţava njihovu cenu u ţenskim oĉima. Satiriĉar, je po pravilu , slobodan ĉovek , slobodan je u misli i govoru. Zagledajući oštro svemu u lice, bliţeći svoju svetiljku svakom ţivotnom sadrţaju u obliku - izlaţe sva osvetljena lica, sadţaje i oblike javnoj poruzi. Sjaj kraljeva postaje podatak o taštini, pompeznost birokrate, objekat podsmeha, ludost veliĉine, svedoĉanstvo o neznaju: nijedna svetina u njegovom oku nema toliko svetosti da ga ukoĉi i zadrţi u plahom letu ka istini. Budući, prema tome, nezavisni svedok u svim ljudskim parnicma, satiriĉar rizikuje da bude omraţen od svih... ( XX ) ...Kao što većina stanovnika animalnog carstva ne voli uznemiravanje, tako i ĉovek, najĉešće, reaguje neoĉekivano ţestoko ( što ne znaĉi neprirodno) na podsmeh bilo koje vrste. Satira je postupak koji razara njegovu iluziju o veliĉni i znaĉaju, o moći...Recite, kaţe jedan aforizam, ĉoveku da nije sposoban – pa će vam pokazati na šta je sve sposoban!... Ĉovek, izgleda, moţe da podnese i prizna sve kao svoje, ali ne moţe da podnese ĉinjenicu da je drugim ljudima – smešan!. ( XXI ) ... Krećući se od staririĉno – alegoriĉne vizije, preko basne, stihovanih invetniva, epigrafa i aforizama, ta satira degradacijom ironijom ili invektivom – demaskira svet, svodi ga na njegove primarne impulse i mehanizme, svojstva i forme, otkrivajući ispod nadmenosti i pompeznosti prazninu, ispod dijadema – taštinu, iza gromkih i patetiĉnih tirada u slavu slobode, demokratije i pravde, igru varljivih i sebiĉnih interesa. ( XXXVI)..zakljuĉuje Miroslav Egerić ....
283
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
Radojica Tautović: „ SATIR PROTIV IDOLA“. Savremena knjniţevnost u knjiţevnoj kritici; Savremena proza; Nolti; Beograd; tvdr povez ...Zbog ĉega ljudi ne prihvataju šalu, na svoj ili tuĊi raĉun, na javnim mestima u sluţbenom restoranu. Humor se doţivljava kao neĉije ludilo: „ Ukoliko nije ― disciplinovan ― i ―stavljen na svoje mesto‖, na primer u ĉasove dokolice, u knjige, u pozorišne dvorane, i tako dalje, humor se socijalno diskvalifikuje, odnosno kvalifikuje se kao asocijlana pojava...Traumatiĉna reakcija društva na ubode smeha nesumljivo obznanjuje umrtvljenost ili obolelost slobode i ĉoveĉnosti u društvu. ( str. 656) .. „ Iskre smeha vraćaju iz kratkog spoja logiĉnog sa alogiĉnim, nuţnog sa sluĉajnim, zbilje sa varkom, pameti sa glupošću. Da bi shvatio i uhvatio ove varnice, razum bi morao da asimilira i svaki ―apsurd ―, ili ludost..Kada svetlost ovog uma padne na taĉku preseka i saplitanja logiĉnog s apsurdnim, dobija se utisak da te iz taĉke izbacuju dva roja iskara. ( str. 656-657) R. Tautović uoĉava bitnu razliku izmeĊu satire i humora : ―…. Nikada potreba za satirom nije bila tako velika i urgentna. I da paradoks bude savršen – nikada mogućnost za satire nije bila tako svedena! Jer ta luda kuća je bila totalna kasarna. A u kasarnama ne trpe komediju, kao ni tragediju: u njoj, satiriĉni smeh se identifikuje sa zloĉinaĉkim defetizmom, a plan se ţigoše kao demoralizacija. U njoj nema mesta za Švejka. Kao ni za Hamleta. Ljudski smeh ga sakati i reducira na soldatsko podsmevanje strahu: meĊutim, ovo podsmevanje šteti samo jednu vrstu straha – strepnju od smeha. ( str. 658) Sociologija i satira …. MeĊutim ma koliko magnetofonska traka sociologije precizno beleţila odjeke smeha u društvu, odnose humora prema neljudskom ‖redu ‖ I ljudskoj slobodi – ona ne moţe da odgonetne psihološku I estetsku zagonetku humora. Ona ostaje sfinga koja se smeje. Njen smeh je enigmatiĉan kao I smeh Đakonde..Pred tom Sfingom još nema 284
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Edipa‖. ( str. 656 ) Tautović , dovodi u vezu satire sa medicinom: satira nelazi svoju pribliţnu sliku u adeopatiji … humor u homeopatiji.. ( str. 657 ) Kitomanija Erika Koša Radojica Tautović u svom eseju : ―Satir protiv idola ―, navodi ĉudnovatu povest o Kitu Velikom takozvanom Veliki Mak, autora Erika Koša.. zadovoljavajući pišĉevu potrebu za satirom, posvedoĉio je njeno postojanje i posle revolucije. ( misli se na period posle 1945 g. kada su komunisti osvojili vlast u Jugoslaviji, pr. Ţ.K. ) Jer revolucija ( što je pokazalo i dogaĊanje naroda 5. Oktobra 2ooo g. koje se od ―revolucije ‖ svelo na ‖masovno okupljanje naroda ispred skupštine‖ Ţ.K.) ne dokrajĉuje smesta sav socijalni besmisao : ona ga je tek neĉela. Pa i kad buldoţer revolucije slisti rogobatne neravnine i dţombe tog besmisla, na površini se pojavljuju prikriveni i dublji slojevi iskonskih ljudskih apsurda, koja ima da grize u nedogled… ― Satira je teţa i radiklanija od komike, pa i od humora‖ - smatra Tautović. U priĉi o Kitu , E. Koš se nije ― tolik okomio na društvene takozvane nedostatke, koliko na fetišistiĉki ‖primitivni mentalitet‖, koji je jedan moţda trajniji sloj ljudske prirode, ali koji se vidi kao suvišnost u jednom društvu…malograĊanština i birokratija pokazuju se kao porozno tle koje upija fetišistiĉki mentalitet. Iz psihološkog podzemlja , u kome naviru ponornice toga mentaliteta, na površinu izbija poplava neke kitomanije, noseći na svojim valovima obogotvoreno telo kita velikog takoĊe, zvanog Veliki Mak. Na klimi kolektivnog ludila, ispreĉio se individualni razum jednog bezimenog obiĉnog ĉoveka…Ja hoću da ostanem Ja.., a ne da budem ..ja – kit I ja – ceo – svet- vice taj ĉovek vapijući u pustinji. Ovaj pojedinac se izdiţe i ocrtava kao jedini vetrobran razuma protiv‖ ludog vetra‖ koji je skovitlao gomilu oko njega. Samo, on ne stupa u konflikt sa društvom, a još manje sa novim društvenim oblikom; on se sudara sa bezobliĉnom gomilom, sa pomahnitalim ―stadom‖ , koji preti da ga zgazi svojom kopitom jureći na hodoćašće Kitu. Taj sudar obrazuje izvesnu suprostnost, karakteristiĉnu za satiru: ― Umetniĉka forma koju usvaja ovaj oblik 285
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA suprotnosti koja se pomalja izmeĊu konaĉne subjektivnosti I izopaĉene spoljašnje svarnosti, jeste satira ―. ( Estetika II, Hegel. 1995 Str. 199 ; ) U svojstvu satirika, dakle, ne javlja se direkto sam pisac njego njegov junak ― usamljeni junoša ― I borac protiv ― izopaĉene spoljašnje stvarnosti ― , protiv masovne kitomanije . ( str. 660) . Košova satira prikazuje i pokazuje osobenu crtu današnjeg mentaliteta; opstajanje religiozne psihologije u vreme nestajanja religijskih ideologija..Vekovne dogmatske religijske poštapalice polomile su se ; ali masa ljudi još nema snage I smelosti da se osloni na svoje vlastite noge; I onda, namesto ranijih hiljadugodišnjih poštapalica, ona improvizuje erzac proteze za dnevnu upotrebu; ona je juĉe divinizovala povelike ―velike ― istorijske liĉnosti , a prekjuĉe blesavu igraĉku jo jo , dok danas obogotvoruje roc‘n rol , vugi – vugi, noge fudbalskih starova i- kita. A sutra ? Qvi vera, vera..Dojuĉerašnji fetiši se pljuju il zaboravljaju , no sam fetiš se ne napušta. Stado nastavlja da oboţava idole ― svetinje‖ tradicija, a najĉešće i jedno i drugo , u isti mah. ( str. 662) Tautović na kraju istiĉe da je još helenski duh uoĉio da umetniĉku kreaciju nosi sadejstvo dveju raznorodnih sila: ― manije― i ―sofije ―, ĉarolije i znanja. U satiri , na primer, oseća se dominacija ― sofije‖, u humoru, pak, izgleda da ―manija‖ dominira. Satira, štaviše, kao da razvejava ĉaroliju i leĉi od manije.. ( str.664) .
Radoje Domanović : DANGA i druge priĉe; Nova škola; novembar 2007; Beograd. VOĐA : ....Kad je svanulo, a voĊa sedi onako isto kao i onoga dana kad ga izabraše za voĊu. Na njemu se ne opaţaju nikakve promene. Iz jaruge izbaulja onaj govornik, a za njim još dvojica. Obazreše se oko sebe onako nagrĊeni i krvavi da vide koliko ih je ostalo, ali samo je njih trojica. Smrtni strah i oĉajanje ispuni njihovu dušu. Predeo nepoznat, 286
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
brdovit, go kamen, a puta nigde. Još pre dva dana su prešli preko puta i ostavili ga. VoĊa je tako vodio. Pomisliše na tolike drumove i prijatelje, na toliku rodbinu koja propade na tom ĉudotvornom putu, pa ih obuze tuga jaĉa od bola u osakaćenim udovima. Gledahu roĊenim oĉima svoju roĊenu propast. Onaj govornik priĊe voĊi i poĉe govoriti iznemoglim i ustreptalim glasom, punim bola, oĉajanja i gorĉina: Kuda ćemo? VoĊa ćuti. Kuda nas vodiš i gde si nas doveo? Mi se tebi poverismo zajedno sa svojim porodicama i poĊosmo za tobom ostaviviši kuće i grobove naših predaka ne bismo se spasli propasti u onom neplodnom kraju, a ti nas upropasti. Dve stotina porodica povedosmo za tobom, a sada prebroj koliko nas je još osatlo. Pa zar niste svi na broju ?- procedi voĊe ne diţući glave. Kako to pitaš? Digni glavu, pogledaj, prebroj koliko nas ostade na ovom nesrećenom putu! Pogledaj kakvi smo i mi što ostadosmo. Bolje da nismo ni ostali nego da smo ovakve nakaze.. Ne mogu da pogledam!... Zašto?! Slep sam! Nastade tajac. Jesi li u putu vid izgubio? Ja sam se i rodio slep. Ona trojica oboriše oĉajno glave. Jesenji vetar strahovito huĉi planinom i nosi uvelo lišće. Po brdima se povila magla, a kroz hladan, vlaţan vazduh šušte gavranova krila i razleţe se zlosutno graktanje. Sunce sakriveno oblacima koji se kotrljaju i jure ţurno nekud dalje, dalje. Ona trojica zagledaše u smrtome strahu. Kuda ćemo sad ? – procedi jedan grobnim glasom, Ne znamo. ( str. 37) 287
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA MRTVO MORE ... Posle nekog vremena, pojavi se neki mlad slikar. Izloţi slike i oĉekivaše sud javnog mnjenja. Slike nisu bile rĊave. Ja sam ih kao stranac jedini i gledao, a od domaćih ne htede niko otići. Ponovilo se isto što je bilo s pesnikom i sa nauĉnikom, i opet se, iako niko slike nije video, uporno tvrdilo: Slikar, budalaštine! Ostavi trice, molim te! To kod nas ne moţe da bude! Javno mnjenje osu, što se kaţe, drvlje i kamenje na slikara, sve stupi u bojni red protiv te nove napasti. Ta groznica trajaše dok se mladi slikar ne izgubi, i opet umorno društvo, posle tolike borbe da toliku bedu ukloni, produţi svoje slatko dremanje. ( str. 53 ) AUTOBIOGRAFIJA: Branislav Nušić IP “Beograd“; 1994; str. 280 ...Razvio sam još jednom i proĉitao još jednom diplomu, tu na ulici, i tek sada video da mi ona ne nudi ništa više do biti ili ĉinovnik ili glumac. Ĉinovnik? Odista primamljiv poziv. Zahteva se da ne misliš i zato dobijaš urednu meseĉnu platu. Dovoljno je znati previti tabak i previti leĊa; imati visoko mišljenje o svom predpostavljenom, a vrlo rĊavo mišljenje o nekom ko je pre nego on bio na tom mestu; laskati starijem od sebe i natrsati se nad mlaĊem od sebe; izveţbati uho da ne ĉuje sve, a oko da ne vidi sve; umeti, prema potrebi, u onom što je crno nazreti i pogdešto belo, a u onome što je belo pogdešno crno; umeti ĉitati izmeĊ‘ redova, zaţmuriti na jedno oko, zadrţati zubima jezik, ljupko se smešiti kad si uvreĊen, blagodariti kad si izgrĊen i biti obavezan kad si nagraĊen. Ako sve to savladaš i sve preţiviš ţivećeš sto godina i doĉekati punu penziju. Advokat? Odista primanmljiv poziv. U teoriji: braniš nevinog i progoniš krivoga, a u praksi: braniš krivog, a progoniš nevinog; jer kad bi ostao pri teoriji, advokatski poziv bi postao iluzoran. Nevinog, ako je već nevin, 288
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
nije potrebno ni braniti; krivoga ako je već kriv, progoni sam zakon i bez advokata. Stoga je najbolje nemati posla ni sa nevinim ni sa krivima, utoliko pre što je vrlo teško znati ko je nevin a ko kriv pa se baviti samo prodavanjem saveta, jer je to jedina srećna profesija koja prodaje savete; sve ostale, kao što su ro ditelji, uĉitelji, profesori i kućni prijatelji, daju ih besplatno.... Novinar? ...I koliko ĉarobništva ima u tom pozivu. Dotakneš li samo tajne, ona prestaje biti tajna; dotakneš li se sam neĉijeg ugleda, to prestaje biti ugled; dotakneš li se samo ĉijeg mira, taj prestaje biti miran. Pretvaraš vino u vodu i vodu u vino; crno zamazuješ belim, a belo crnim, diţeš mrtve Lazare iz groba, a ţive Lazare sahranjuješ. Kadar si izmiti bez sapuna, obrijati bez brijaĉa i oprati veš bez ceĊa. Glumac? I zato, valjda, što glumci kazuju veliku reĉ istine, pod šarenim i laţnim ornatima, nazvali su ih sveštnenicima Talijanim. Kad sam prvi put, kao dete, ĉuo da glumce nazivaju sveštenicima, ja sam se ovako domišljao: onaj što igra ljubavnika mora da je arhimadrit; onaj što igra intrige mora biti da je okruţni prota; onaj što igra komiĉne uloge mora da je predsednik konzistorije, a onaj što igra Kraljevića Marka i razmahuje buzdovanom mora da je Ċakon, jer i naš Ċakon tako kadi o sluţbi kao da mu je buzdovan u ruci. Docnije sam pojmio i priznao da su glumci odista sveštenici, samo bez svešteniĉkih prihoda, bez ĉinova, i bez crvenog pojasa, jer bi im ovaj spao sa mršavog trbuha. ( B. Nušić ; 1994; str. 218- 221). Jovan Jovanović – Zmaj ПЕСМА ЈЕДНОГ НАЈЛОЈАНИЈЕГ ГРАЂАНИНА ( 1871) Односи се на владавину намесништва ( 1868 – 1872 ) , које је гушило политичке слободе Све сам жеље ишчуп'о, Па чувам захвалност; 289
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Црква ми је династија, Молитва лојалност. Удрите ме на муке, Став'те ме на пробу, Спустите ми најцрњи Комадић у торбу. Метните ме гладнога Да чувам кордоне, Ал' допуст'те једино Да мрзим шшионе! Учићу се ћутању, Да ми буде дика, Слободу ћу избрисат' Из мога речника. Владаћу се к'о да сам У ком прошлом веку, Намигните, спалићу Сву библиотеку. Погорећу Шилере, Миље и Бајроне, Ал' допуст'те једино Да мрзим шпионе! Ако ј' дужност грађанска, Хранићу се травом, Научићу климати Препокорном главом. 290
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC И курјук ћу оплести, К'о у мандарина, А сркаћу само сласт Званичних новина. Побећи ћу кад ми ко Спомене Прудоне, Ал' допуст'е једино Да мрзим шпионе! За шампањац вели се: Рђав пример даје, Како луфта добије, Стегу не признаје. Клонићу се брижљиво Те француске моде, Нећу пити шампањца, Па ни само соде. Нећу сести ни за сто Где спазим сифоне, Ал' допустит'те једино Да мрзим шпионе! Нећете ме видети Да се на што дурим Кад опазим неправду, ЈА ћу да зажмурим. Од Бога су званија, Од Бога су власти, Па баш да ме оглобе 291
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Нећу ником каз'ти. Кад Бог хоће, и право ј', Бер'те милионеАл' допустит'те једино Да мрзим шпионе! Кад министри намигну, Лећи ћу да спавам, А у сну ћу шаптати: : - Ја се покоравам ! Док не рекну : - Устани! Донде устат' нећу, Заповеде л' да умрем, Добро , и умрећу. Ако фалим, немојтеДават' ми пардонеАл допуст'те једино, Да мрзим шпионе!.
NOJSKI OBIĈAJ Kad zagrozi beda Ma sa kojeg kraja, Nojevi se drţe Starog obiĉaja: Da ih ne bi naš‘o Dţilit, kamen, tresak, 292
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC Oni svoje lude glave Zagnjure u pesak. Obiĉaj im taki, Jest, tako je , brate; Al‘ te stare obiĉaje Oni skupo plate... Oni starih ptica Ţao mi je, ţao, Kad bi htele poslušati , Savet bi‘ im dao. Rek‘o bih ima: Drţ‘te se Obiĉaja stara, Ali samo utoliko Da ne bude kvara: Zabadajte glave, Ali ne duboko! Uvek, uvek, nek‘ vam viri Barem jedno oko! Tim okom gledajte Preda se i za se: I to oko, to oprezno, To će da vas spase!‖ Al‘ nojevi neće Taj savet da ĉuju, Pa tako ih još i danas Lovci desetkuju. 293
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Ni ima i ljudi , Isto tako ludi‘, Takvih istih glavognjura, Takvih radoţmura. Zbori se i njima, Ali se ne prima, Te ni na njih ne okleva Sudbina nojeva. ( 1892) ONAKO U VETAR REĈENO Ja sam ĉuo , - al‘ od koga? To vam kazat ‘ neću, Da vladari najradije Po mekoti šeću. Koji narod, ţeli da ga Gaze odozgora, E taj narod lepo, fino, Mekan biti mora. Jer dabome, gde je narod Sve šiljasto stenje, Tu prestaje visoĉajše Gospodnsko gaţenje. HIPOTEZA Knez i ustav, - knez i ustav, O da lepa para, Knez će sada da se znoji , Ustav da s‘ odmara. Tom prilikom daće s‘rešit‘ 294
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC Jedan hipoteza: Moţe l‘ biti bez ustava, Moţe i bez kneza.
Душан Радовић – афоризми ДЕЦА СУ ГРОЗНА Показујемо према дечјим слабостима гадљивост а не разумевање. Дете не може постати ништа док је дете. Многи би далеко више постигли да нису били деца. Децу треба тући. Данас се деца једино батинама могу истерати из детињства. Пустимо децу да плачу. Детињство јесте прави разлог за плач. Школа треба да буде прво упориште деци . Она је велико чистичилиште од грехова и заблуда тењства. Чувајући дете изгубићемо човека. Milo Gligorijević VLADA BULATOVIĆ VIB “ LJUBAVNA PODLOST “ NIN od 12. 1997. ― Kad je satira na pola koplja, to je znak da je sloboda umrla. ― V. B. Vib Iskusni novinar Milo Gligorijević je jedan redakcijski razgovor sa satiriĉarem Bulatovićem, ( koji je prošao redakcije : „Studenta―, „Jeţa―, „Beogradske nedelje― i „Borbe― pa se na kraju skrasio u „Politici―) pretoĉio u oveći tekst. Iz njega navodim, delove koji su zanimljivi i prvenstveno se tiĉu satire: .... Vib ozbiljno misli da je satira lekovita i da se ĉovek jedino mora smejati sebi da bi ostao ĉovek. Kazuje kako je svojevremeno sedeo pored postelje umirućeg prijetelja. Isprva je govorio dugo i bez nade da će izazvati smešak. A kada je ispriĉao baš smešno, neodoljvo smešno, 295
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA bolesnikovo lice se ozarilo. ...Viba smo slušali, piše Gligoriјеvić, na jednoj javnoj tribini. Zastupao je mišljenje da ne smemo sumnjiĉati i otpisivati one koji misle svojom glavom koji rizikuju i moţda greše, ali nastupaju hrabro, na naĉin dobromislećih. Da bi ubedio slušaoce izgovorio je dve reĉenice iz „Glasnika Đakovaĉke biskupije―, koje glase: „U radu sa mladima sveta matera crkva treba da ide na ono što je inteligentno i pokretljvo. Sve što nije inteligentno i pokretljivo inaĉe pripada svetoj meteri crkvi.― ....Vib tvrdi da ga uvek obraduje dobar tekst ma ko ga potpisao. Postoje ljudi koje ne voli, ali se raduje njihovim tekstovima. A ĉesto se „ – veli, „ daroviti autori ne trpe. To je šteta jer za sve darovite ima mesta. I naša sredina je spremna da olako otpisuje talentovane. Zar nismo mnogima pomogli da propadnu?...Uska je naša sredina: ne moţe da ti zaboravi što si krao kruške kad si bio mali. On pisac ?! Tako se kaţe. Zar on?! Ma taje je krao kruške!― Sklon precicnom izjašnjavanju Vib navodi da ima satiriĉara koji nastupaju kao grobari, koji dolaze da bace poslednju lopatu na neku pojavu, problem, društvenu boljku...A. u stvari treba da je otkopavaju...
VIB: GREŠKE I GREŠNICI Iz knjige : Korak nazad. Zamerate mi što se igram reĉima. Ugledaću se na vas, igraću se reĉima. Uputstvo za lov na grešnike: namestiš grešku i ĉekaš da ĉovek upadne u nju. Nesposoban u sluţbi dotera onoliko koliko sposobnih otera. Pita bilten biltena: - Koliko si danas napravio kretena? Idealisti su se snašli materijalno, a materijalisti idealno. Na kom polju radiš? – pita strašilo strašila. – Na kulturnom. Najgore je za slobodu kad je se plaše oslobodioci. Sve što se omogućili narodu, narod vam je omogućio da imate. Imamo kadrova za pet drţava, ali ih naša drţava sama izdrţava. Godine u Jugoslaviji su ili kišne ili sušne, ali sve su istorijske. 296
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Prirodno je što konzerva misli da je jedini izlaz u kljuĉu. Kaţete da ste uĉili na greškama. Na kojoj moliću lepo: osnovnoj, srednjoj, visokoj ili katasrofalnoj? Lukav politiĉar uspeva da nagovori narod da se stidi njihovih grešaka. Nekada smo mi, graĊani, izvikivali parole, a vlada nas posmatrala. Sad vlada izvikuje parole, a mi posmatramo. Kad ĉujem da uvozimo gluposti, meni se plaĉe. Pomislim: koliko su naše gluposti bolje. Svako zahlaĊenje je prilika da se nula istakne. Tuţno je kad malo ĉelo smišlja veliko naĉelo. Ljudi koji su jurišali na nebo krnuli su da kupuju zemlju. Ţeli moj kraj jer ja znam njen poĉetak.
Gabrijel Laub govore o satiri i satiriĉarima, u tekstu i Milovana Vitezovića : GOROPADNI LOGIĈAR, NIN 9. novembra 1980. ― Od svih muziĉkih instrumenata najveći uticaj na istoriju kulture imala je zviţdaljka. Policijska.― „ Svet bi imao neograniĉenu mogućnosti kad bi mogao da ograniĉi moć ograniĉenih .― „Psi koji laju ne grizu. Ali ni oni ne laju besprekidno. ― „FILOZOFIJA OŠTRO FORMULISANA – SATIRA JE. ― „Svi satiriĉari zajedno ne mogu naškoditi jednom tiraninu koliko pod njim jedan divlji konj. ― „Satiriĉari ne stoje na glavi. Njih staje glave.― „Još niko u istoriji nije progonio satiru: progonili su istinu koja je u njoj sadrţana. ― ―Satiriĉar je moralista koji zna da je i sam moral prostitutka. ― „Ĉovek je majmun koji je prošao kroz cenzuru.― ― Šta vredi što je on to otkrio kad se to ne da zaustaviti.‖ ‖ Aforizam je budućnost literature, jer se o d njega ne moţe napraviti film. ― 297
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA ―Prednost aforizma je u tome što se ne moţe baciti, a da se do kraja ne proĉita.‖ ―Aforizam je misaono trnje koje bode oko. Njegova glavna mana je u prevelikoj saţetosti. ― ― Ima dosta politikoloških, socioloških ili psiholoških knjiga koji kaţu skoro toliko puno koliko jedan dobar vic‖. Gabrijel Laub o logici satire: Dogma je pokušaj da se proizvede batina samo sa jednim krajem. Staljinisti su idealni komunisti – za antikomuniste. Najviši talasi nose iznemogle plivaĉe. I veliki ljudi su nekada bili mali. Izrasli su posthumno. Homo sapiens nije vise ţivotinja. On je sposoban da istrebi svoju vrstu. Kolektivno smo zakljuĉili da treba da mislimo individualno! Kada je postigao poziciji, koja mu je omogućavala da kaţe što misli, mislio je na svoju poziciju. Demokratija je jedinstven društveni sistem koji ĉovek moţe demokratskim putem uništiti. Srećni utopisti! Njima je uskraćena mogućnost da proţivi ostvarenje svojih snova. Naš svet je najbolji od svih – koji su nam na raspolaganju. Cepanje atoma. Cepanje dlake na glavi ĉoveĉanstva. Apsolutni moral: sve je zabranjeno. Nacionalna samosvojnost su obavezne predrasude jednog naroda o sebi. MILOVAN VITEZOVIĆ: ― Satiriĉar je drţavna zubobolja. Leĉi se vaĊenjem. ― Sa toliko mušica u glavi Razobadaće okolinu. Kako da im kaţem da zadenu za pojas, kad neprekidno sviraju himnu! Đavo ne sumnja u boga. Zna s kim ima posla! Umni rad je fiziĉki nizdrţiv! Postavili smo ga kao temeljac, a postao je kamen spoticanja! Nismo samo gradili kule u vazduhu. I naseljavali smo ih! Najopasnija je ona policija koja vrši pretres istorije! 298
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Pošto mi je bog triput pomogao, potraţio je pomoć i u partiji! Pisao je izmeĊu redova, a onda su poĉeli da ih zbijaju! Kad je iz rova ušao u kabinet, odmah se ukopao! Poljoprivrednici su zastupljeni. Klasijem na grbu, srpom na zastavi! Ne vredi prevrnuti list. Knjiga je ista! Špijun ide uhom za trbuhom! Marks je prevideo stomak, ali ne toliki! Ko visoko leti – nisko spušta! Lako je odrţati govor, teško je odţati reĉ! UtvrĊujući otkud vetar duva sirotan se pretvorio u vetrokaz! O RADNIM MESTIMA: Srećemo ih ĉesto; ima ih hiljadama petsto, Koji su radno mesto shvatili kao presto ! Brana Crnĉević MAJSTORI OPŠTIH MESTA U kafanama, u klubovima koji su kod nas takĊe kafane, najbolje se vidi oseća i ĉuje naša slovenska duša ( proizvodnja F.M Dostojevski ) njena ĉudesna velikodušnost, sposobnost da oprosti, razume i bude iznad svega. Zašto baš kafana? Gde smo mi iznad svega sem u kafani? Gde bi se, ako ne za stolom, i uz piće, našli toliko nepomirljivi leviĉari i desniĉari?! Gde bi se takozvana kulturna opozicija sastajala i vodila uzvišene razgovore sa takozvanim liderima kulture? Šta je pogodnije sastajalište za religiozne ljude i marksiste, pesnike i kritiĉare, nepopravljive puritance i kurve za koje još ima nade? Gde će budući lopovi, ( oni su to i sada, ali nisu otkriveni, ĉeka ih budućnost) tako bezbriţno ćaskali sa svojim mogućim braniteljima i tuţiteljima? Gde bi oĉajni novinari, koji nemaju o ĉemu da pišu, sreli toliko oĉajnih ĉitalaca koji nemaju šta da ĉitaju? 299
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Kafana je majstorska radionica za kazivanje opštih mesta koja, od sluĉaja do sluĉaja, toliko liĉe na posebna, a mi smo majstori opštih mesta. Kafana je naše slovensko svetilište. Tu, kao vernici pred Bogom, ispovedamo svoje najrazliĉitije istine. To je posebna crkva u kojoj, doduše, nema Boga, a ako nema Boga ( parafraziramo rodonaĉelnika teoije o slovesnkoj duši F.M. Dostojevskog) , svako je Bog. Evo uzgrednih, i ne uvek bitnih, izvoda iz naše nacionalen majstorije u kazivanju opštih mesta, koja toliko liĉe na posebna. Sve se to, naravno, dogodilo u kafani. Tu ste obećali da ćete, već sutra, svima reći ono što ste veĉaras svima rekli , pa kud puklo da puklo. Sabesednici su vas zbunjeno gledali jer niste rekli ništa. Tu ste revoltirano rekli da istorija ne poĉinje od juĉe ili prekjuĉe, nema istorije koja nije stara najmanje tri dana. Tu ste, s neobiĉnim ţarom prebrojavali Kineze, Ruse i Amerikance i vodili ste sigurnom rukom trupe koje simpatišete, protivnici su se pred vama povlaĉili, a sigurno bi ste dobili treći svetski rat da nije najavljen fajront. Tu ste beskrupulozno veĉerali. Tu ste, još jednom, zakljuĉili da je politika kurva. Tu ste vodili dugu raspravu da li je ĉasnije poginuti za kakvu, makar i malu, slobodu, ili pristati na kakvo, makar i malo ropstvo; i glasali ste za smrt! Pod uslovom da vas ne ometa u ţivotu, da ne prekida razgovor, i da kelner donese još jednu litru belog i dva viskija. Tu ste, ako se sećate, prvi put ĉuli da svaki narod ima vladu kakvu zasluţuje, pardon da svaka vlada ima narod koji zasluţuje. Tu ste ĉuli ili rekli, to je svejedno, da je ţivot sranje. Tu ste ĉuli ili rekli da ćete, ako je potrebno , opet poginuti. Tu ste , sa ţaarom, zakljuĉili da su Poljaci ozbiljan narod . Poljak nije Švejk, rekli ste i znaĉajno namignuli, i svi ste se smejali i namigivali.
300
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Tu ste priĉali svoj ţivot ( ceo svoj dragi ţivot) nepoznatom pijancu koji vas je suznih oĉiju slušao. Verovali ste da vas jedino on razume, a on je podrignuo, ustao, i nije se vratio. Tu ste se zakleli da Srbin misli jedno, namerava drugo, radi treće, oĉekuje ĉetvrto, plaši se petog, a nada se šestom. Zato je Srbina tako teško opisati, zato su ga svi pogrrešno opisivali, što ćete vi, kad uhvatite malo vremena, ispraviti. Tu su vam rekli da Englez nije naivan. Tu ste, usred najţešće diskusije, zasplai za stolom. Tu ste pitali, a šta je sa kronštatskim mornarima? Tu ste rekli da je Balkan, ipak, Balkan. Tu ste setno i tiho, rekli da ljubav prema ĉoveĉanstvu nikada nije bila kombinovana sa toliko mrţnje prema ĉoveku, a da se ni sam Bog više ne meša u ljudkse poslove, jer smo mu se svi smuĉili. Tu ste pali sa stolice. Tu ste rekli da je brak budalaština. Tu ste se ţalili na tu prokletu autocenzuru koja vam ne dozvoljava da, smelo i otvoreno u pristojnoj formi, naravno s puno takta i razumevanja za neprilike u kojima se ţestoko nalazimo, s mnogo zanimljivih argumenata i bez ijedne laţi, kaţete u ĉemu je stvar. Tu ste pitali kako plaćaju onog momka: po tesktu ili po glavi. Tu ste ispriĉali onaj vic. Tu ste rekli da biste i vi, kao Sartr, odbili Nobelovu nagradu, prenebregavajući bedan podatak da vam je niko ne nudi. Tu ste rekli da su svi leviĉari isti, prebacujući se, ĉim padne prvi sumrak, u desniĉare. Tu ste se zakleli da je od naše televizije gori samo naš film, od našeg filma gora samo naša literatura, od naše literature gori samo naši ĉitaoci, a od naših ĉitalaca gori samo mi , od nas su gora samo naša deca; ali nećemo o deci, nije lepo deca su naša budućnost.. Tu ste rekli da je Balkan sve tako. I opet, ste izjavili da bi ste ako je potrebno, opet poginuli. 301
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Tu ste, kad ste shvatili da tartar bifea više nema, naruĉili duplu porciju, tek da se istaknete kad vam se pruţila prilika. Tu ste se, pred zoru, pomirili са svojim krvnim neprijateljem, i on s vama, i popili ste bruderšaft, i oprostili jedan drugom grehe kojih se, odavno, i ne sećate. Tu ste, oĉajni i iznervirani, rekli da vam je svega dosta, i da ne moţete više, da osećate da je to kraj! Rekli ste da da vam je svega dosta, a mislili ste da vam je svega dosta, jer vam je svega malo. ( NIN , 09.11.1980.br. 1558) MILOVAN ILIĆ - MINIMAKS ( 10. 05.1987. NIN povodom 700 -te jubilarne radio emisije TUP – TUP ) Nekad je narod dizao ustanke. Danas digne ko šta stigne. Svi smo bili na vašoj strani. Zato je i brod potonuo. Nama sole pamet, a vama biftek. Zahvaljujući šahu i kralj je u partiji. Menjam dva moţdana udara za jedan drţavni. Nekad se govorilo:- Laţe kao pas. Danas se kaţe: - Piše memoare. Dragi Danci, ako je taĉno da „ ima nešto u drţavi Danskoj―, dodjite da razmenimo iskustva.
PETAR PAJIĆ, knjiţevnik Dragoljub Stojadinović : "Priĉe o Pipu" Petra Pajića su kratke ali kao šipak natuĉene. Staro je pravilo da se najjaĉi otrovi u malim bocama ĉuvaju. Sa stranica ovog lista,( stari NIN-a p.r. Ţ.K. ) gde su prvobitno objavljivane, ove priĉe nastanile su celu jednu lepo opremljenu knjigu. Svaka od tih priĉa doţivljava se kao posebna mala eksplozija. 302
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Pip nije šeret koji se podsmeva kao vojnik Švejk, nije toliko pretenciozan da iz svake prilike cedi mudrost za sve druge (kao Nasradin Hodţa), nije ni toliko namerno bezazlen da u društvenom oku balvane zamenjuje za dlake u jajetu (kao vojnik Ĉonkin), niti je dovoljno domišljat (kao David Štrbac) da traţi pravdu za svog jazavca; on nije ni nacionalist, ni pacifist, ni arivist, ni onaj ko se podsmeva, ni onaj koji sudi ili, ne daj boţe, presuĊuje; on je tu negde u porodici, ali nigde konaĉno i neopozivo, nije sliĉan, već autentiĉan. Pip prima udes time što ga mimoilazi, ili time što je prema zlu ravnodušan, ili time što nalazi rešenja ne traţeći ih, i kao da ga se ne tiĉu ni udesi ni rešenja. To je junak utrnuo od ţivota, presit svega i ravnodušan prema svemu i svakome. On neće ono što svi hoće ili moraju, jer ništa neće niti mora. On se spasava zato što izlaza nema, i što je jedini izlaz da se ono ĉega nema i ne traţi. Pip nije ni veseo, ni tuţan, ni zao, ni utuĉen, ni nemiran, ni nervozan. On je pogubio osećaje i raspoloţenja. On nema dušu niti mu takav luksuz uopšte treba. On je jedina slamka meĊu "vihorove" kojoj je svejedno kuda će i kako će. Gde god se naĊe, Pip je na pravom mestu i ništa mu bolje i lepše nije ni potrebno od onog u ĉemu se našao. A baš u tom paradoksu je lek. No, Pip nije tip. Ili bar nije samo to. On je stanje, opšte neko mesto, ugao koji je neobiĉan, neoĉekivan, iznenaĊujući. On ne šiba svet a, uostalom, nema ni bilo kakav aktivan odnos prema svetu. Pip odreĊuje svet implicitno svojom utrnulošću, svojom ravnodušnošću, time što ga se ništa više ne tiĉe i time što sve to na svoju ravnodušnost ne natiĉe, nego prosto bagateliše. Priĉa o Pipu ume da zgusne sve nevolje u jednu, da zadene za pojas sva zanimanja i sve dogodovštine, upre prstom u celi svet, a kao da traţi samo jedan izlaz i samo jedno rešenje: ravnodušnost prema svakom rešavanju. Neka se zbiva što god se zbiva - Pip ostaje izvan opipa. On je utekao iz zbivanja time što je postao neosetljiv za bilo koju posledicu 303
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA koja iz zbivanja proizlazi. I to je taj bumeranški prikriven strateški autorov stav "iza kace" ĉovekovog duha. U malo reĉi, Pip se razlikuje od svih humoristiĉko-satiriĉnih likova naše i svetske elite, od Koĉića i Hašeka, do Ćopića i Vojnovića. On je antijunak meĊu svim velikim šeretima i junacima našeg i stranog knjiţevnog vremena i trajanja. ALEKSANDAR BALJAK SATIRE U NiN- ovom satirikonu objavljene 1992 i 1993 g. kojeg je ureĊivao Aleksandar Baljak. Moja zemlja je mala, ali rastresita. _ Toliko strašila, a prinosi mali. _ Da knjiga nije spaljena, ceo tiraţ bi planuo. _ RoĊeni je aktivista, puzi od malih nogu. _ Naša najbolja satira nastala je u ruţnim vremenima, a za savremenu dolaze bolji dani. _ Mi smo bili pod Turcima još u ono vreme kada mnogi za Turke nisu ni znali. _ Naši graĊani slobodno šetaju ulicama, ali treba reći da se to još radi priliĉno neorganizovano. 304
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
_ To je otvorena zemlja. Raka, takoreći. _ Sto godina je prošlo od Marksove smrti, a kao da je juĉe bilo. _ Omiljeni voĊa ima obezbeĊenje da razdragane mase ne bi pale u iskušenje. _ Kralj je mrtav, ali to niko ne sme da mu kaţe. _ Dţelat je bio uz ţrtvu kad joj je bilo najteţe. _ Vaša misao nije baš marksistiĉka, ali moţe da se nategne. _ Pojeli smo zlatnu ribicu. To je bila naša prva ţelja. _ Kopije nisu krive. Original je prvi poĉeo. _ Tišina! Partija se igra. _ Šamar je informacija iz prve ruke. _ Istina je da sam vas ja vodio, ali smo zalutali zajedno. 305
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA _ A Crvenkapi svaka ĉast. Prva je otišla u šumu. _ Štrajk glaĊu svaki graĊanin moţe da obavi u krugu porodice. _ I ovaj vek provedosmo u ropstvu. Retko nam se to dogaĊa. Jednom u sto godina. _ Srbi i Hrvati su morali da se raziĊu jer dva dobra ne idu zajedno. _ Za tu ideju svi ćemo izginuti! Biće to još jedna pobeda duha nad materijom. _ Stogodišnji vladar je još za ţivota nameravao da siĊe sa trona, ali ga je iznenadna smrt u tome spreĉila. _ Kain i Avelj su ţiveli kao braća. Naroĉito Kain. _ Hitler, Staljin, Broz... Opasno je dalje nabrajati. _ Demnostranti su leĊima brutalno nasrtali na pendreke iznenaĊenih milicionara. _ Menjali su mu liĉni opis dok nisu dobili sumnjivo lice. 306
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC _ Kadija te tuţi, kadija ti sudi. Ni po babu ni po striĉevima. _ Knjiga je sumnjivo okupljanje reĉi. _
Raša Papeš Zapaţanja o piscu Pisac se u zatvoru ponašao korektno. Mada je u poĉetku delovao zbunjeno i uplašeno, zapaţeni su najpre mali a onda vidljivi koraci u njegovom prevaspitanju. Moţe biti da je i slova zaboravio. Ovo poslednje, ma koliko poţeljno bilo, moglo bi ostaviti loš utisak o radu naše ustanove i stvoriti pogrešnu sliku u javnosti, a šire, u svetu koji jedva ĉeka da se tako nešto desi. Trebalo bi piscu dostaviti bukvar i formirati posebnu komisiju koja bi ga ispitivala i proveravala kako napreduje u obnovi svoje pismenosti, a docnije mu dati papir i olovku na revers, da napiše neki dobar roman. Neka što bolji bude, kako bi bio nagraĊen, a naša ustanova došla na glas. Nedaleko bi se priĉalo o našoj zatvorskoj demokratiji. Obavezno treba voditi raĉuna da se pisac ne raspiše, pa da pusti mašti na volju. U takvim situacijama ljudi od pera su skloni da napišu svašta, a najpre ono što nisu hteli da kaţu. Zbog toga je i pomenuti ovde. Valja ga ograniĉiti. Dakle, taj eventualni roman bi morao da bude kratak. Najviše u desetak redova. Pametnom piscu je to dovoljno, ako ume da proceni i iskoristi prostor. I, razume se, ako zna da u ovoj ustanovi reda mora da da bude. Još ćemo mu priuštiti posebnu pogodnost, ceneći njegovo primereno ponašanje. Skinućemo mu lisice i biće mu omogućeno da piše slobodnom rukom. ( Politika, satirikon; 2011.) 307
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
Raša Papeš ( NIN; satirikon; 01. Januar 1993. ) Priĉa o pristojnosti Ušao jedan iscepan, drljav, prljav, ĉupav i necivilizovan a inaĉe proseĉan jugoslovenski kupac u neku prodavnicu svekolike robe i poĉeo da baca vrlo nepristojne i zabezeknute poglede po rafovima. Šta ćeš, ti štrokavko?. – više mu dreknu nego što ga upita trgovac, drţeći noge na stolu i nekulturno mljackajući svoj topli obrok, što je upitanog totalno unezverilo. U celoj ovoj situaciji treba izdvojiti cene koje jesu bile visoke ali su bar bile pristojne. Radovan Beli Marković NAŠ ĈOVEK ( NIN, 12.02.1993) Nema, kaţu, goreg ĉoveka od našeg ĉoveka, ali ni on nije tako loš, kad se ima u vidu . kako mu je. I narod sve više liĉi na krhotine naroda. I kada ostavljen razbojnicima. Narod je dohvatio sam sebe za gušu. Ko će ga izbaviti iz vlastitih šaka ?
Slobodan Simić GraĊanski rat u Srbiji Odluĉio sam da izazovem graĊanski rat u Srbiji. Uzeo sam stari dedin pištolj i zazvonio kod zastavnika Ratka na V spratu. Lozinaka ! – prodera se zastavnik kroz zatvorena vrata. Ĉika Ratko, poslao me dada da vas zamolim, ako imate malo vremena, da mu oĉistite pištolj. Kaţe da niko ne moţe da oĉisti pištolj kao vi! Malo neizvesnosti. Ostavi pred vratima i odstupi ! – komandovao je zastavnik 308
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Brzo sam sišao na III sprat i zazvonio kod profesora Petrovića. Šta je, mali? Ĉika Petroviću, pita deda imate li da mu usitnite 100 maraka, treba da vrati kusur komšiji Ratku. Nemam, sine, ni krupno ni sitno. Nego reci mi šta je to kupio Ratko? Pištolj. Petrović se zetetura. Pištolj! Ratko kupio pištolj!?Znao sam! Poĉele komunajre da se naoruţavaju! E pa , neće moći! Petrović je ogrnuo mantil i poţurio niz stepenice. U prizemlju je stanovao advokat Vuković, strastveni lovac. Uskoro se u stanu g. Vukovića skupilo poveće društvo da razmotri novonastalu situaciju. Umereniji su tvrdili da ne treba preterivati i da se mora sve proveravati. Sa IV sprata su javili da je zastavnik Ratko viĊen u kujni kako ĉisti pištolj, i zakljuĉio je da se komunajre ipak naoruţavaju i da se ne sme dopustiti nikakvo iznenaĊenje. G. Vuković je podelio prisutnima sve svoje naouruţanje, a sam je poţurio u Lovaĉko udruţenje po novu koliĉinu. Naoruţani su dobili raspored za straţu po spratovima, a ostali izviĊaĉke zadatke. Sve to nije moglo da proĊe bez deţurne gospoĊe Stojanović iz prizemlja, koja je kroz ‘špijunku‘ primetila kako neke komšije izlaze iz Vukovićevog stana sa nevešto skrivenom oruţijem. Telefonirala je komšinici Zlati, Zlata komšinici Ruţi, Ruţa komšinici Cani.... Za pola sata u stanu zastavnika Ratka zasedao je hitno formirani krizni štab sa samo jednom taĉkom dnevnog reda : Odbrana od opozicije. Skupljeno je i podeljeno oruţije i svako je dobio taĉna upustva i raspored po strateškim taĉkama zgrade. Još za vreme trajanja sastanka cela ulica je brujala o glasinama da se nešto u zgradi strašno dešava. Vesti su bile kontradiktorne, od one da se ‘ opozicija‘ naoruţala i napala stan zastavnika Ratka, do još skndaloznije da su ‘ komunjare‘ iz 309
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA ĉista mira pucale na stanare iz ‘opozicije‘ i da ima i mrtvih. Za ta dva sata cela ulica je bila mobilisana, organizovana i naoruţana. Pojavile su se već i barikade pred prodavnicom i vreće sa peskom na raskrsnici. Ostalo mi je da sam opalim nekolik ometaka kroz prozor... ( NIN; satirikon; 11. Novembar 1994. ) Miloš Janković DIKTATURA ZA S.M. Shodno navikama i obiĉajnom pravu, A prema Zakonu u datoj reĉi, Od danas Dekretom ukidam travu, U tome neće niko da me spreĉi. Ukida se pravo oblaka da jezde, Da lebde po svome, da na nebu dišu; Ptice bez dozvole neka se ne gnezde, Detaljnom pretresu podvrgnuti kišu. I snegu je potrebna radna dozvola, Lekarsk pregled je neophodan reci; Preostaje pravo na trpeljnje bola I pravi cvrĉka da peva na pripeci. Dva puta godišnje ribe da se mreste, Pupoljci da cvetaju na osnovu molbe; Za petlove koji ne nose kreste Pripisati prinudnu naplatu globe. Obznanjujem da se ukida sumnja, Taksa se uvodi za svaki osmeh; Plaćanju poreza podleţe i munja Prećutana misao najteţi je greh. 310
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC Sve što po nazivu pomenuto nije, Što nema ime i ne zna se šta je, Od danas će morati kiĉmu da savije, ukoliko ţeli i dalje da traje. Dovoljno dugo je ţivle sloboda, Disalo se dţabe i priĉalo svašta: Zbog toga danas, za sreću naroda, Zakonom se pesniku oduzima mašta.
Dragutin Minić Karlo ZEĈJA DIPLOMATIJA Zeca su u istom trenutku ugledali beloglavi orao i mrki medved. Šĉepali su ga zajedno. Moj je – klikato je orao. Ja sam ga prvi video – brundao je medved. Zeka se trudio da se iskobelja: Ĉekajte, prijatelji, i ja se valjda nešto pitam. Dozvolite da ja odluĉim ko će da mi pojede – rekao im je. Orao i medved su se pokolebali. Ipak, dozvolili su zecu da izabere dţelata. Dobro, ne mogu tako ad hok da odluĉim – reako je .- Da vidimo ko šta nudi. I orao i medved su poĉeli da se nademću u ponudama. Medved mu je obećeo da neće da se muĉi, već će ga smazati u jednom zalogaju. Orao se poneo demokraĉnije: dozvolio je mu da bira naĉin. Ili peĉenica ili gulaš na primer. Zec se nećkao: Ovo ne moţe da se reši bez duţih pregovora. Evo, otvaram konferenciju na tu temu- rekao im je. I konferencija je poĉela. I jedna i 311
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA druga, pa i treća strana, ostajale su pri svojim zahtevima. I šta se desilo: optimisti su priĉali kako se konferencija oduţila, te su i orao i medved uginuli od gladi. Pesimisti su tvrdili da ih zec nije dugo zamajavo, nego su velike sile brzo našle zajedniĉki jezik. U to ime, prireĊena je sveĉana veĉera. Sluţen je zeĉji gulaš. Dejan Pataković LAKA ODLUKA Mada nije prvi koji je nareĊao funkcije i plate iz budţeta, zvaćemo ga Adam. Uz izvinjenje Evi što za nju nije bilo mesta u ovoj priĉi. Pošto je završio obilan ruĉak u skupštinskom restoranu, poslanik Adam vratio se na sednicu da još malo odrema. Smeštajući se na svoje mesto, šaleći se u sebi sam sa sobom, ţalio je što je bogat ruĉak od 170 dinara, s pićem, nije mogao da plati u šest meseĉnih rata. Vratio se kući zadovoljan. Ukljuĉio gtelevizor da odgleda aktuelne sportske dogaĊaje, kad ga prenu zvuk mobilnog ( refren iz pesme ― Uzmi sve što ti ţivot pruţa. ― Njegov kum, takoĊe poslanik, javio mu je strašnu vest. Premijer traţi da se svi ĉlanovi stranke odreknu prekrobrojnih funkcija. A tako je lepo krenulo. Poslaniĉka plata, dodatak, predsednik Upravnog odbora u naftnoj kompaniji, ĉlan Nadzornog odbora u telekomunikacionoj firmi, savetnik predsednikovog savetnika u opštini, ĉlan Saveta u pozorištu ( nema para, ali zgodne ţenkse naviru sa svih strana) , predavać na fakultetu i to ne jednom nego na dva. I ĉega da se odrekne, kad mu je kapala ( ĉuj, kapala – lila ) lova iz budţeta sa svih strana. Uhvatili su se za glavu, odavno ga nije muĉio ovakav ţivotni problem. Ipak, zaspaoje sa osmehom na licu jer je odluĉio koju će funkciju već sutra da vrati. Više neće biti predesnik kućnog saveta. ( Politika; satirikon; 31. Avgust 2014. )
312
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Radoslav Tilger ŠKOTSKI SLUĈAJ ILI STROGO ĈUVANA TAJNA Tajni agent 001, 2, 3, 4, 5, 6....itd. sedeo je u ― Sport kafeu ― i pomno prouĉavao koga od navijaĉa da angaţuje za rad u tajnoj sluţbi na razbijanju gej parade. On je inaĉe glavni tajni agent srpske tajne sluţbe. Oni brojevi iza nula oznaĉavaju za koje sve svetske sile tajno radi i to ne samo iz liĉnog interesa I potrebe za luksuznim ţivotom, nego I za dobrobit ovog napaćenog naroda. Da jednog dana, tj. Malo sutra, kada proĊe ova kriza, I on oseti blagodeti normalnog ţivota. Dok je analizirao tako neartikulisane, da ne kaţem divljaĉke face, prekide ga zvonjava , ne s obiĉnog mobilnog, već s tajnog mobilnog telefona. Alo, ko je?! Bond, Dţejms Bond. O, Bondika, otkud ti?! Gde si? U Nici, Bataj- nici. Moram hitno da te vidim. Gde si ti? U ―Sport kafeu. ― A, tu ne dolazi u obzir. Posle one utakmice Srbija – Škotska ima navijaĉi da me rastrgnu. Hajde onda kod ― Ruţiĉaste mace.― Ni tu ne dolazi u obzir. U školskom sam kiltu pa ruţiĉastima moţe svašta pasti na pamet. Onda ćemo u Narodnom muzeju. On već godinama ne radi i niko ne zalazi u njega. Kad su se našli, ĉuveni agent 007 I još ĉuveniji 001,2,3,4,5,6 ..itd., izljubiše se i sedoše na prašnjave i oronule eksponate ispod nekad ĉuvenih, a sad ubuĊalih slika, gde ih ni tajne sluţbe sila za koje ne rade ne bi pronašli. Šta te dovodi u Srbiju – nekad cela, a sada iz tri dela – moj tajni druţe? Ti znaš da smo mi u neku ruku braća. Mi vodimo poreklo od Piroćanaca inaše pravo ime je Škrti, a Englezi su nas po svom obiĉaju prekrstili u Škoti. 313
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Konaĉno ste shvatili, a kad sam ja to govorio niste mi verovli. Sad hoćemo da se odvojimo od Engleske. Kako ti ja mogu pomoći kad nisam Irac? Kao bratu. Ti znaš da su za nas Englezi isto što I za vas Albanci. Zato mi morate odati tajnu kako ste uspeli konaĉno da se odcepite od Kosova? E, tut i ja ne mogu pomoći. To naša vlada I EU drţe u strogoj tajnosti da ni ja ni srpski narod nismo uspeli da provalimo. Aleksandar Ĉotrić BRZINA Kad sun nam telefonom iz centrale javili da je ĉovek u izuzetno teškom stanju i da je u smrtnoj opasnosti, kolega i ja smo potrĉali ka vozilu. SrĊan je u kolima zapisao bolesnikove simptome i adresu. Za hitne sluĉajeve, odreĊeni smo nas dvojica, jer najbrţe vozimo i najbolje poznajmeo gradske ulice. Startovao sam automobil i odmah
dao gas do daske. Vozio sam mahnito kao da sam pilot mlaznjaka. Jurili smo kao bez duše, jer smo znali da u ovim situacijama odluĉuju sekunde. Prošli put smo zamalo zakasnili, zbog ĉega smo osećali griţu savesti. Sada moramo da doĊemo na vreme – rekao je kolega, koji je nervozno grizao usnu. Brţe od ovoga ne mogu – stavio sam prst na brzinometar, koji je pokazivao da kroz grad idemo više od sto dvadeset kilometara na sat. Cilj nam je bio da što pre stignemo na oznaĉenu adresu, koja nije bila nimalo blizu. Zato smo na raskrsnici prolazili kroz crvna svetla, vozili smo autoputem više od stošezdeset na sat, preticali smo na punoj liniji, na pešaĉkim prelazima nismo propuštali pešake, nismo poštovali ni pravilo desne strane, ni prvenstvo prolaza... 314
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Prolazeći pored pijace, srušio sam poreĊane gajbice s paradajzom. Jednoj ţeni, od brzine našeg automobila, podigla se suknja, a ispred penzionerskog doma smo tako projurili, da su starcima sleteli šeširi i kaĉketi s glava. Vozi brţe!- govorio mi je kolega SrĊan, koji je stalno gledao na sat.- Pošli smo pre jedanaest minuta. Ako ne stignemo za ĉetiri, moţe da bude kasno, jer je ĉovek u kritiĉnoj situaciji.
To preostalo vreme izgledalo mi je neobiĉno dugo. Ruke su mi se oznojile od nervoze, a srce mi je lupalo brţe od radilice motora. Kada smo stigli pred bolesnikovu kuću, istrĉali smo iz vozila i pojuruili stepenicama na jedanaesti sprat, jer nismo mogli da ĉekamo lift. Zadihani smo stigli pred vrata. Otvorila nam je starija ţena. Kako je? – pitao je kolega. Preminuo je pre pet minuta – odgovorila je kroz plaĉ. Ko je bio uz njega u najteţim trenucima ? – pitao sam. Samo ja – projecala je ţena. Odliĉ...- zamalo SrĊan nije izgovorio reĉ do kraja.- Znate, mi smo iz pogrebnog preduzeća i moţemo vam ponuditi najbolju i najeftiniju uslugu. Evo, pogledajte naš katalog! Nudimo najbolje sanduke, obezbeĊujemo prevoz do groblja, ugovaramo termin sahrane, raspolaţemo pogrebnom opremom, vadimo kompletnu dokumentaciju, donosimo umrlicu i objavljujemo ĉitulju u dnevnim novinama.. Bitno je da se pokojnik nije dugo muĉio. Samo vi na miru pogledjte u katalog – rekao sam ţeni, pruţajući joj papirnu maramicu. Krajiĉkom oka spazio sam zadovoljstvo na koleginicom licu, koje mi je govorilo: Dobro je. Ovog puta stigli smo pre konkurencije. 315
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA
Vesna Denĉić Urednica elekronskog ĉasopisa za satiru ETNA 10.06.2002. Kod nas nema javnih kuća jer je prostitucija dozvoljena samo u Skupštini. Otišao je na onaj svet. Ovde više nije moglo da se ţivi! 24.10.2003. Sablja nije mogla da preseĉe lanac kriminala. Zbog tupog vrha. 21.10.2003. Ratni zloĉin ne zastareva. To je narodno stvaralaštvo. 28.12.2002. Demokratija je bolja od tiranije. Timski rad daje bolje rezultate! Satiriĉar koji se proglasi za voĊu, sopstvene satire ne doţivljava liĉno 13.10.2002. Kome se jednom otvori pakao, sreća ga ne napušta. Drina se ne moţe ispraviti, ali naše je da pokušamo. Od gusara smo nasledili ono najvrednije: noţ i povez preko oĉiju. 12.10.2002. Bio je vredan kao mrav, a mravi su baš zgodni za gaţenje Novinarski tekstovi 316
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
________________________________________ DIJALOG ponedeljak, 15. maj 2000. Danas Heroji iz polusveta Iz mnoštva besmislenih stvari u kojima smo poĉastvovani da uĉestvujemo, sve teţe je izdvojiti neku svetlu taĉku, za koju bismo mogli ĉvrsto da se uhvatimo i kaţemo: to je to! Politizacija ţivota toliko je uzela maha, da se naprosto nameće pitanje da li mi to još uvek ţivimo samo zato što je trenutno takva politika? Ili, da li, kao u onom vicu, treba da se radujemo što je naše ime negde na sredini azbuĉnog redosleda, i ĉeka na red da bude ugašeno? A da to i takvo ĉekanje ne bi odudaralao od opšte apsurdne atmosfere, prinuĊeni smo da gledamo (ukoliko ne ometaju), ĉitamo (ukoliko sakupimo novac i za novine), slušamo (ako pre toga popijemo šaku antidepresiva) o raznim "herojima" našeg vremena - o polusvetu, koji u normalnim okolnostima ne bi zasluţio ni pomena. Umesto imena nauĉnika, profesora, knjiţevnika, ĉitamo/slušamo o Ćandi, Pandi, Mandi ili kakve sve već nadimke nemaju, ko je kako i ĉime koga ubio, osakatio, unesrećio, ili pak sa druge strane o vlasti koja bi trebalo da radi na odstranjivanju takvih i mnogih drugih anomalija ovog društva, vlasti koja umesto da radi svoj posao, tuţaka neke jadne novinare koji su navodno, ukaljali njihova svetla imena! Da nije tragiĉno bilo bi smešno! Oni koji su svojim delima ukaljali ne samo ĉast celog naroda, nego ga unazadili nekoliko vekova, oni da tuţe nekog zbog povrede ĉasti i ugleda! Pa sami su taj ugled poništili onog trenutka kada su pristali da se bave politikom, najprljavijom rabotom ovog veka, a sada bi svoju prljavštinu ţeleli nekom drugom da naplate. Kojem to sudu ovaj narod moţe da se obrati za ukaljanu ĉast i ugled, i da naplati za pretpljenje duševne patnje zbog nedostatka osnovnih 317
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA sredstava za ţivot ili, pak, za pretnju koju smo ĉuli neki dan od strane Generalštaba Vojske Jugoslavije - kako mora da reaguje na nasrtaje i pretnje, upućene od strane nekih opozicionih lidera, na liĉnost predsednika SRJ. Da li su time ţeleli nešto da nam poruĉe, kada se dobro zna ko ima pristup u Predsednikove prostorije, kako bi kasnije prebacili krivicu na tamo neke marginalne lidere, kako ih nazivaju u saopštenju. Ako su marginalni, onda sigurno ne mogu biti u neposrednoj blizini Predsednika, niti pak biti u prilici da dobiju bilo kakve informacije o njegovom kretanju. Dakle, podmetanje kukaviĉjeg jajeta, koje će, u sluĉaju da se nešto dogodi, biti baĉeno u ruke nekim marginalcima. Kako to da su se tek sad setili da se pozovu na Ustav, zašto ga nisu poštovali onda kada su dozvolili da se Albanci (i ovdašnji kriminalci) naoruţaju? Zar Ustav ne predviĊa zaštitu svih graĊana i pravo na ţivot svih, a ne samo Predsednika? Da li oni primaju plate od poreza graĊana ili od Predsednikove dedovine? Mnogo je pitanja od jednog marginalca, koji se nada da će ovu golgotu i sramotu, ipak, preţiveti! ODUMIRANJE ĆIRILICE PETAR LAZIĆ http://www.politika.rs/rubrike/Temanedelje/Odumiranje-cirilice/t3251.lt.html Baveći se, pre sedamdesetak godina, suštinom bića Srba, Hrvata i ostalih Jugoslovenaca, Vladimir Dvorniković je ustvrdio da je "preterani regionalizam smrtni neprijatelj svakog šireg stvaralaĉkog zamaha". Bio je oprezan i kada je u pitanju druga krajnost: "Kosmopolitska uniforma civilizacije ne sme da ubije duhovnu individualnost – tu jedinu pravu stvaralaĉku snagu". Kako pronaći zlatnu sredinu izmeĊu te dve krajnosti, kako biti integralni deo sveta a ostati svoj, verovatno je jedno od ozbiljnijih zahteva koje epoha globalizacije stavlja pred svaki narod. Za razliku od mnogih, mi smo 318
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
pred tim zahtevom veterani. Bavimo se njime poslednjih desetak vekova. Mahom, neuspešno. Na temu naših nesnalaţenja izmeĊu Istoka i Zapada, kao i sebe samih, Vladeta Jerotić se već zapitao: "Da li su dve krune Stevana Prvovenĉanog (jedna dobijena od rimskog pape, druga od Svetog Save) ostale trajno (i tragiĉno) znamenje srpskog ţivljenja i opredeljivanja do dana današnjeg? Ako smo već morali (ili hteli) da razroko gledamo i u Istok (Vizantija, Turska, Rusija) i u Zapad (Ugarska, Austrija, Francuska, Nemaĉka i Amerika), zašto taj poloţaj nismo okrenuli u svoju korist? Nije li to moglo biti izazov i šansa za pravoslavan narod da postane zlatan most izmeĊu Istoka i Zapada, koji bi skupljao sva dobra i s jedne i s druge strane, stvaralaĉki ih u sebi preraĊivao i onda ovakva preraĊena dobra odašiljao na obe strane?" Oĉigledno da nismo postali zlatan most. Više liĉimo na oronulu ćupriju koja se ne prelazi bez velike nuţde. Jedno od naših nesnalaţenja jeste i naše pismo, prema kome javno mnenje iskazuje znatnu koliĉinu idolopoklonstva. Ćirilica se sve manje koristi ali se zato sve više voli. Naroĉito u kafanskim raspravama. Isti oni koji svakodnevno vode bitke prsa u prsa sa pravopisom, osećaju se pozvanima da brane ćirilicu od latinice. Jer, latinica je u njihovim glavama simbol zapadnjaštva koji se deli na hrvatsku i ostalu latinicu, a ćirilica je simbol srpske ĉistote i grafiĉki prikaz srpske duhovnosti. Ćirilica se pri tome i ne deli. Ona se samo mnoţi. No, da li je baš sasvim tako? Ćirilica je najrasprostranjenije slovensko pismo nastalo iz grĉkog uncijalnog pisma IX veka. Iz grĉkog pisma uzeta su 23 slova i njima dodato 14 slova iz glagoljice, za one glasove kojih nema u grĉkom. Ne zna se da li je tvorac ćirilice Ćirilo (kako misle ruski slavista Grigorije Iljinski i bugarski istoriĉar Vasil Zlatarski), da li njegov brat Metodije, da li Ćirilov uĉenik Sv. Kliment Ohridski (kako misli Šafarik). A moţda su prste upetljala sva trojica. Ne zna se ni koliko je prvobitna ćirilica imala slova. Već sam pomenuo tumaĉenje po kome je imala 37 slova i koje bi bilo opšteprihvaćeno da Crnorizac Hrabar u svom delu 319
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA "O pismenah" s poĉetka X veka, nije tvrdio da je ćirilica imala 38 slova. A kako je narasla do 43 slova, s kojima se borio Vuk Karadţić, to sam Bog sveti zna. Da zamešateljstvo bude veće, ćirilica je u prvo vreme bila u upotrebi kod Hrvata, osobito u Bosni, a u Poljiĉkoj republici, blizu Splita, upotrebljavana je sve do ukidanja te republike na poĉetku XIX veka. Latinica je kod Hrvata usvojena kao nacionalno pismo tek u drugoj polovini XV veka. I dan-danas u svim ozbiljnim belosvetskim knjigama kada se nabrajaju slovenski jezici ĉije je pismo latinica, navodi se i srpski. Logiĉno, jer je delu srpske populacije preko Drine matiĉno pismo latiniĉno. Ili, moţda nećemo da priznamo da su i tamo ţiveli Srbi. Na sliĉan naĉin smo se odrekli Srba katoliĉke vere, koju je Hrvatska veoma brzo asimilovala. Svi do jednog su preko noći postali Hrvati. Sam naziv ćirilica nastao je tek u XV veku, u Kijevskoj školi. Sve do XI veka glagoljica je nazivana kurilovicom. Dakle, u poĉetku se nije sa sigurnošću znalo koje pismo se zove po Konstantinovom kaluĊerskom imenu – Ćirilo. Stanje sa ćirilicom neodoljivo podseća na trenutno stanje drţave koju, odnedavno opet zovemo Srbijom. Srbi su svoju drţavu dobili iz nehata. Ne zna se ko je najviše zasluţan za njeno stvaranje, zna se samo da Srbi nisu. (Vala Crnogorci, da jebe oca!) Ne zna se gde su joj granice, niti ko je na vlasti. Himna, zastava i grb ne sluţe Srbima kao simboli drţavnosti jer još nisu usaglašeni stavovi... ali zato sluţe za podizanje morala. I ne samo morala. I dok se svakodnevno povećava broj onih koji vole Srbiju busanjem u grudi, Srbija se smanjuje. Što je više onih koji svojim vrućim patriotizmom "uz deset s lukom i kilo/kilo" brane ćirilicu – ćirilica je sve manje u upotrebi. Ţivimo u doba vizuelne kulture u kome su sliĉice zamenile sve, pa i pismo. Nekoliko "smajlija" je dovoljno da iskaţe svu šarolikost osećanja savremenog ĉoveka, a većina pripadnika srpskog ĉoveĉanstva moţe svoju celokupnu duhovnost da smesti u SMS poruku. I još da ostane mesta za osećanja. 320
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Nije ćirilici kriva latinica – krivi smo mi. Sam Ćirilo (Konstantin) zagovarao je svakojaku raznolikost: "Ĉak i bezdušne stvari koje daju glas, bilo svirala, bilo gusle, ako ne pokaţu razlike u zvuku, kako će se razumeti šta se svira ili gudi". Priznajem, i ja sam jedan od onih koji stalno mešaju ćirilicu i latinicu, da ne zagore. Knjiţevnik i satiric ( Objavljeno u Politici ) Dušan Puaĉa TROJANSKI KONJ ( iz knige : KONJOTRK U VREMENU; 2012. Izdanje autora; Beograd; Str. 166; tvrd povez. Ja nisam pravi, ţivi konja. Szdan sam od drveta, ali, ipak sam ušao u istoriju. Obavio sam veoma delikatan zadatak. Nisam bio ranjiv u petu. Strahovao sam jedino od šibice. I nervoznih ratnika koji su mogli da mi pokidaju unutrašnjost dok su ĉekali da izaĊu iz otvore kapije Troje. Ja sam poklon. Simbol poklona, laţnog. Poklona sa predumišljajem. Odisej je mogao biti manje lukav i doneti mi neku sporedniju ulogu. Ovako, šta da kaţem. Da nije bilo mene, ne bi pala Troja. Lepa Jelena je ostala Parisova ljubav. Menelaj, kralj Sparte i muţ odbegle Jelene ne bi oprostio Jeleni preljubu i vatio je kući. A Agamnenon, njegov brat, bi se vratio kući neobavljena posla i utehu traţio kod Pitija u Delfima. Odisej ne bi lutao deset godina. Valjda mu je to bila kazna za uĉinjeno. Nisam ja tako rĊav. Prilike su me napravile takvim. I nije fer da se kompjuterski virusi po meni nazivaju Trojanci, kao personifikacija destrukcije. Moţda će ocena o meni i mom ponašanju biti milostivija, kada proĊe istorijska distanca. AFORIZMI: Rodoljupci je predstva koja se u Srbiji ne skida sa repertoara već decenijama. Samo se menjaju glumci. Poznati nardoni heroj je preţiveo rat. Stradao je u promeni naziva ulica. Moj pas i ja šetamo jedan drugog. Svako sa svoje taĉke gledišta. Tranzicija nam dobro ide. Još malo, pa smo sve rasprodali. Nešto mi se od jutros ne pišu aforizmi. Da nije pala vlada? Petao jeste kukurikao prerano, ali supa je bila odliĉna. 321
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Grupni seks, pojedinaĉno gledano, nije ispunio moja oĉekivanja. Opet taj „ Jeţ― Pošto je i IP ―Ošišani jeţ―, završilo na ţrtveniku neuspešnih privatizacija, Udruţenje balkanskih satiriĉara Srbije „ Jeţ ― i štamparija ― Grafopapir ― prihvatili su se iydavanja na[eg najstarijeg i najuglednijeg humoristiĉko- satiriĉnog glasila. Tokom protekle tri godine ― Jeţ ― je izlazio kao crno – bele novine za ĉitaoce svih boja i mogao je da se nabavi samo na beogradskim kioscima. Od ovog broja, sa povećenim tiraţom, boljom tehniĉkom opremljenošću I podrţan od najboljih srpskih satiriĉara I uglednih novinara, meĊu kojima su i Petar Lazić, Ljubodrag stojadinović, Voja Ivanović, Radivoje Bojiĉić, Milan J. Mihailović, Jasmina Bukva, Zoran Ranković, Saša Stojadinović, Dejan Pataković, Gane Milanović, Šabanoti i drugi…. K.R. ( Politika, 2011.)
IN MEMORIAM Piše: 24sata Utorak, 12. 8. 2014. u 01:20 Robin Williams naĊen je mrtav, sumnja se da je poĉinio suicid Ĉuveni ameriĉki glumac je naĊen mrtav u svojoj kući. Sumnja se na samoubojstvo gušenjem. Williamsova agentica izjavila je kako je duţe patio od teške depresije Slavni ameriĉki glumac Robin Williams (63) pronaĊen je mrtav u ponedjeljak nešto iza ponoći u svojoj kući u Tiburonu, Kalifornija, a prema prvim indicijama izgleda da je poĉinio samoubojstvo. Rezultati toksikoloških nalaza se oĉekuju tijekom dana te se zasad sumnja da je umro od asfiksije, odnosno zaĉepljenosti dišnih putova, izjavio je glasnogovornik ureda šerifa okruga Marin.
322
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Njegova agentica Mara Buxbaum u krakoj izjavi potvrdila da se Williams borio s depresijom pa zamolila medije za privatnost zbog teških trenutaka koje proţivljava njegova obitelj. - Izgubila sam supruga i najboljeg prijatelja, a svijet je izgubio jednog od najomiljenijih glumaca. Srce mi je slomljeno. U ime obitelji, molim vas da poštujete našu privatnost dok tugujemo - priopćila je Robinova supruga Susan Schneider. Ţenio se triput i iza sebe ostavio troje djece. Prva supruga bila mu je Valerie Velardi. U braku su bili od 1978. do 1988. i imaju sina Zacharyja Pyma Williamsa (31). Williams je Marshu varao, a kada se zaljubio u sinovu dadilju, brak je završio. Marshu Garces oţenio je samo pola godine nakon razvoda, a ona je već bila trudna nekoliko mjeseci. Dobili su dvoje djece, Zeldu Rae Williams (25) i Codyja Alana Williamsa (23). Od Marshe se razveo 2008. jer je 2006. poĉeo ponovo piti. Susan Schneider, koju je upoznao u trgovini raĉunalima, oţenio je 2011. S njom je našao sreću i rekao kako se nada da se od nje neće razvesti već da će zajedno biti zauvijek. Williams je tijekom kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih imao problema s kokainom, a u kolovozu 2006. godine se prijavio na lijeĉenje jer je postao ovisan o alkoholu. U srpnju se ponovo sam prijavio u kliniku za odvikavanje od ovisnosti Hazelden u Minnesoti, ali ovaj put u sklopu programa koji mu je trebao pomoći da ostane trijezan. Tijekom karijere je triput nominiran za najboljeg glumca ('Dobro jutro, Vijetname', 'Društvo mrtvih pjesnika', 'Kralj ribara'), no Oscara je osvojio tek jedanput i to za sporednu ulogu u filmu 'Dobri Will Hunting'. Osim toga dobitnik je pet Grammyja, ĉetiri Zlatna globusa, dva Emmyja te dvije nagrade Guild. Robin Williams je roĊen u Chicagu 21. srpnja 1951. godine. Majka Laura McLaurin, podrijetlom iz New Orleansa, bila je prava ljepotica i u mladosti je radila kao fotomodel, a otac Robert Fitzgerald Williams bio je jedan od vodećih ljudi u tvornici automobila Ford. Većinu djetinjstva proveo je seleći se s roditeljima iz grada u grad zbog oĉeva 323
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA posla, sve dok se nisu konaĉno skrasili u Marin Countyju u Kaliforniji gdje se upisao u srednju školu i maturirao 1969. godine. Odrastao je uz starijeg brata Roberta, ali je bio vrlo srameţljiv djeĉak. Prva publika bila mu je majka pred kojom je, kad je imao pet godina, imitirao vlastitu baku. Tek u srednjoj školi stekao je samopouzdanje i postao popularan zbog smisla za humor koji je, kako je jednom rekao, razvijao kako bi stekao nove prijatelje i obranio se od agresivnih školskih kolega. Ali ni tada još nije mislio da će postati glumac jer je upisao studij politiĉkih znanosti. No nakon prve godine promijenio je mišljenje te upisao školu glume. Bio je to dobar izbor jer se ondje ubrzo izborio za stipendiju ugledne Juilliard School u New Yorku pod trogodišnjim tutorstvom glumca Johna Housemana. MeĊu 20 polaznika Houseman je odabrao samo dvojicu studenata koje je nastavio poduĉavati u naprednom programu. Bili su to Robin Williams i Christopher Reeve, s kojim je ostao nerazdvojni prijatelj sve do njegove smrti 2004. godine. Gotovo nijedna Robinova uloga nije prošla nezapaţeno. Uglavnom je glumio u komedijama, ali i njegovi likovi u dramama imali su komiĉnu crtu. Raspon likova koje je mogao glumiti nije imao granica. U 'Mojih 200 godina' glumio je robota koji postaje ĉovjek, u 'Krletci' je genijalno odigrao homoseksualca, a u 'Mrs. Doubtfire' briţnog oca koji s preruši u dadilju. Nezaborava je njegova uloga profesora u 'Društvu mrtvih pjesnika', kao i nekonvencionalnog lijeĉnika u 'Patchu Adamsu'. U 'Danu oĉeva' uz Billyja Cristala pokušava saznati koji od njih dvojice je otac djeĉaka kojeg je rodila njihova zajedniĉka bivša djevojka. Kao mentor usmjerio je mladog genijalca u 'Dobrom Willu Huntingu' i kao DJ dizao moral vojnicima u 'Dobro jutro, Vijetname'. Djecu je nasmijavao i razveselio ulogama u filmovima poput ' Kapetan Kuka','Flubber' i 'Noć u muzeju'. U 'Jakobu laţljivcu' pak daje nadu Ţidovima u getu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Uz Johna Travoltu glumio je u komediji 'Stari frajeri'. Glavna Robinova karakteristika u glumi bila je improvizacija. Likove je smišljao nevjerojatnom brzinom, a ĉesto mu je to uspjevalo baš na 324
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
pozornici ili pred kamerom. Njegova moć i brzina transformacije i imitacije bila je jedinstvena. Iako je uglavnom glumio u filmovima, svestrani Robin glumio je i u kazalištu i na televiziji, a i nasmijavao je ljude stand-up komedijom. IZDVOJENI KOMENTARI 200 komentara Pogledaj sve komentare 12.08.2014., 02:37 golden sun casino: Genijalan glumac, hvala mu za sve njegove odliĉne uloge. 12.08.2014., 02:30 miladraga: Zbogom, baš sam tuţna, svojim ulogama si me razveselio puno puta, a tebi nitko nije mogao pomoći kada si pomoć trebao! 12.08.2014., 02:37 scratcher: više puta pokazano da ljudi koji nasmijavaju druge su zapravo depresivni i nesretni ... Raymond iz svi vole Raymonda je isto bio u depresiji nakon serije pa se nekako izvukao... ima puno takvih sluĉajeva. BEOGRADSKI AFORISTIĈARSKI KRUG PREMINUO DOAJEN SRPSKE SATIRE BANE JOVANOVIĆ Beograd, 25. januar - U Beogradu je danas, od posledica srĉanog udara, iznenadna preminuo Branislav Bane Jovanović, novinar, satiriĉar i dramski pisac. RoĊen je 1935. u Novom Sadu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na Katedri za jugoslovensku i svetsku knjiţevnost. Bio je ĉlan Beogradskog aforistiĉarskog kruga, Udruţenja knjiţevnika Srbije i Udruţenja novinara Srbije. Zastupljen je antologijama satire i prevoĊen na više jezika. Gotovo ceo svoj profesionalni staţ proveo je u Politikinim izdanjima – Ekspres (1963), Politika (1982), Intervju (1989), TV Politika (1991), ponovo Ekspres (1993, do penzionisanja 1997). Ĉetiri godine bio je urednik Jeţa. Objavio knjige satire: Vidi izlaz, pa uĊi (1979), Post scriptum(1995), Mrak na sunce (1997), Igra zglavkara (1998), Dinja pukla (2000), 325
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Partija se igra do mata (2001) i Uvir (2009). Sa Vitomir Teofilovićem priredio je antologiju aforizama o novinarstvu Gorki med medija (2012). UreĊivao je i pisao satiriĉne dodatke i rubrike: Makazin, Po glavi stanovnika, Ekspres smeh, Gong, u Politici EKSPRES; Jeţu i Radio Beogradu. Na sceni Krug 101 Narodnog pozorišta u Beogradu igrane su njegove predstave Dinja pukla (1980) i Poslednja noć (1982). Za satiru je Bane Jovanović nagraĊen meĊunarodnom nagradom Krokodil (1974) u Moskvi, nagradom Politike (1977), nagradom Radoje Domanović, Udruţenja knjiţevnika Srbije (1996), nagradom Zaduţbine "Radoje Domanović" Za ţivotno delo (2003), za istraţivanja iz istorije novinarstva nagradom Pera Todorović (1997). Prošle godine na MeĊunarodnom ―Satira festu‖ uruĉeno mu je priznanje Beogradskog aforistiĉarskog kruga za ukupan doprinos srpskoj satiri. Napisao je dramu Banket Pere Todorovića (1997) i knjigu Pera Todorović tragom kremanskih proroka (2007). Raša Popov : In memoriam: Vladimir Jovićević Jov ( 1950 – 2011) Satiriĉar Vladimir Jovićević Jov, aforistiĉar, izdavaĉ, antologiĉar, napustio je Stradiju. Kao i mnogi iz Beogradskog kruga satiriĉara ( preteţno pisac aforizama) ţiveo je u Stradiji, imaginarnoj zemlji raznih izopaĉenosti, koje valja korigovati. Godine 1996, sa Vesnom Denĉić, objavio je zbirku kratkih iskaza ― Stradija danas‖. Naravno, to je bilo protestno štivo o nama kavi smo. Zajedno sa Baljkom, Teofilovićem, Jovićević spada u najagilnije posmatraĉe onoga što je naopako. Svi su oni, a ima ih daleko više od pedesetero, deca Radoja Domanovića. Domanović je za njih uzor i kultna liĉnost. ...Jov je godinama bio organizator dodeljivanja nagrada za satiru. Ne samo Domanovićeve nego i one negrade namenjene mladim piscima. (Tradicionalni novogodišnji Satirikon na Kolarćevom narodnom univerzitetu.) Kao satiriĉar posedovao je dar za iznalaţenje paradoksa. – Jedni se bore za presto – pisao je – a drugi za resto. Uoĉavao je jeziĉke kontraste, a posedovao je opštu percepciju istorije: „ Nekad su kolone vodile revoluciju, a sad se zbog njih zaustavlja saobraĉaj! Opominjao je na 326
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
permanentnu stravu ţivih ljudi od tiranije : „Šala, šala, pa vešala! ‖. A kada se nama još nejasnom promenom zamljotresno uzdrmala I raspala vladajuća ideologija, Jovanović je rekao : ― Proleteše proleteri―. ПРЕМИНУО САТИРИЧАР : РАСТКО ЗАКИЋ У Београду је 21. септембра, после дуге болести, преминуо истакнути српски сатиричар Растко Закић, члан Удружења књижевника Србије и Београдског афористичарског круга. Закић је рођен у Крагујевцу 1942. године. Дипломирао је на Архитектонском факултету у Београду. Поред књижевног рада бавио се архитектуром, новинарством и издаваштвом. Био је главни уредник и директор ЗАПИСА, прве трајне радне заједнице писаца у Југославији. Закић је аутор више књига афоризама и сатиричне поезије, међу којима су „На љуту рану, љуту траву―, „Куда нас модни креатори воде―, „Ударци главом―, „Истеривање правде―, „Укрштене речи―, „Пристојност налаже да се побунимо―, „Улазница за пакао―... Растко Закић је апсолутни рекордер у Југославији и Србији по броју забрањених књига, почев од његове прве књиге „На љуту рану, љуту траву―, која је објављена 1967. године и чији је целокупан тираж спаљен пресудом суда у Крагујевцу. Сличну судбину доживела су и његова издања „Државне бриге― и „Укрштене речи― и неколико других дела, укључујући и „Белу књигу―, коју је 1984. године приредио са новинаром Драганом Антићем. Закић је добитник награда за сатиру Радоје Домановић, Јован Хаџи-Костић, Драгиша Кашиковић, Типар, Београдског афористичарског круга и Априлске награде Београдског Универзитета. Заступљен је у бројним антологијама у Србији, Русији, Румунији, Италији, Шпанији, Немачкој, Аустрији. По његовом афоризму названа је антологија српског афоризма, објављена 1989. године у Немачкој, под насловом „Камелеони су тренутно црвени―. Један је од само тројице српских афористичара 327
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA који су заступљени у Антологији светског афоризма која је издата 2007. године Сједињеним Америчким Државама. Скуп сећања на Растка Закића биће одржан у Удружењу књижевника Србије, у Француској улици број 7, у Београду, у уторак, 23. септембра, с почетком у 12 часова
Rastko Zakić: Super voĊa ( NIN, 01.01.1993) Nema mleka, nema hleba, Leševi nam crvi gloĊu, Nemamo što nam treba – Dok imamo super voĊu. Iza ovih crnih dana Tek će gori da nam doĊu, Ima dana za megdana – Dok imamo super voĊu. Neka ponoć veĉno traje, Nikad noći nek ne proĊu, Mi smo za to pripremljeni Mi imamo slepog voĊu.
328
Ţeljko LJ. Krstić
SVITAC
Bestrzajnim topom kao -naliv perom Bestrzajnim topom kao naliv perom Novi istoriĉar istoriju piše, Tenkom i granatom, ratnim transporterom. Svaku grešku odmah u zaĉetku briše. Nove mape crta I granice slama, Jedno ţivo tkivo raskida na dvoje Istoriju smišlja kao zbirku drama u ime naroda I u ime svoje. Novi istoriĉar o pobedi snatri Opisuje trulo kao da je zrelo, Staru vatru ţeţe I na ovoj vatri I ne vidi kako pali svoje delo. ( NIN; 12.02.1993)
329
TITO - PARTIJA - KORUPCIJA Autor: Katarina Krstić
VALJEVSKI SPOMENICI
330