JURIŠIĆ - ''Uloga predsjednika u stvaranju američke vanjske politike'' ( članak iz Političke misli ) -izuzetno je važan sudionik američkog političkog sustava jer objedinjuje pozicije poglavara države i vodeće ličnosti američke vlade -raspolaže, kao izvršna vlast, ovlastima koje mu je dodijelio Ustav; posjeduje i zasebnu strukturu unutar Izvršnog ureda Predsjednika; ujedno je i institucija u neformalnom, bihevioralnom smislu jer javnost puno očekuje od njega - središnja je ličnost američke politike iz 3 razloga: a) jedini političar izabran općim izborima na nacionalnoj razini- pravo govora i nastupa u ime cijelog američkog naroda (objedinjuje nacionalni interes ) b) u fragmentiranom američkom političkom sustavu, uloga je predsjednika priskrbiti jedan oblik jedinstva i koordinacije c) sukladno ovlastima, jedna od najmoćnijih figura suvremenih MPO -povijest v.pol.SAD-a je povijest vanjskopolitičkih programa i inicijativa predsjednika -osim formalnih preduvjeta, bitne su i osobne karakteristike predsjednika u v.p. -vanjsko-politički program predsjednika bitan je faktor u predizbornoj kampanji ( osobito za republikance; manje za demokratske birače ) - zbog neodređenosti krutog američkog Ustava, širok je manevarski prostor djelovanja predsjednika u sferi vanjske politike ‘’Temeljem članka II. Ustava predsjednik ima ovlaštenje, po savjetu i uz pristanak Senata, sklapati međudržavne ugovore i postavljati ambasadore, druge diplomatske predstavnike i konzule.’’
-sve do poč.XX st., zbog politike izolacionizma, uloga amer.predsjednika u vanjskoj politici bila je ograničena -temeljno obilježlje amer.sustava vlasti je podjela. Međutim, vlasti su upućene jedna na drugu kako bi se spriječila dominacija. S tim u vezi, Kongres poprilično limitira Ustavne ovlasti predsjednika ( odobrenja Kongresa ) -Četiri su opće karakteristike karakteristike Ustava SAD-a koje određuju vođenje američke vanjske politike: a) nedostatak jasnih odredaba o podjeli funkcija između različitih grana vlasti političkog sustava, odnosno pojedinih agencija unutar vlade, b) podjela vlasti, c) checks and ballances sustav, d) zahtjev, da u određenim uvjetima vanjska politika može biti provedena samo usaglašenom akcijom zakonodavne i izvršne grane vlasti -Kongres je do 70’ih godina XX stoljeća ( Vijetnamski rat, afera Watergate ) često diskrecijskim pravima delegirao svoje ovlasti predsjedniku kako bi se osigurala djelotvornost vlasti ( osobito u v.politici ) - nakon predsjedničkih debakla u vidu spomenutog Vijetnamskog rata i afere Watergate, Kongres do Reagana preuzima dominantan utjecaj na v.politiku
1
- na svjetskoj pozornici, predsjednik ima ambivalentnu ulogu: on je glavni kreator američke vanjske politike, ali i osoba svjetskog statusa (globalni značaj) - uspjeh ovisi o njegovim individualnim karakteristikama, i ne može se temeljiti samo na američkom ugledu i prestižu američke institucije predsjednika - glavni akteri američke v.p : predsjednik, uži krug savjetnika, dio najvažnijih političkih dužnosnika State Departmenta, ministar obrane, direktor CIA-e te dio ministara i njihovih zamjenika odgovornih za ispunjenje donesenih odluka - 3 tipa amer. predsjednika kroz povijest: 1. tradicionalni (slab angažman u v.p. zbog izolacionizma), 2. moderni- od F.D.Roosevelta ( intenzivan angažman u vanjskoj i unutrašnjoj politici ), 3. postmoderni ( ne postoje jasne granice između unutrašnje i vanjske politike; potreba vještine ) “Postmoderni predsjednik suočen je s tri izazova. Da bi zadržao posao, predsjednik treba podršku javnosti. Da bi upravljao vladom, mora utjecati na ostale centre moći u Washingtonu. Da bi održao američku nacionalnu sigurnost i ekonomiju, predsjednik mora utjecati na međunarodni sustav.”
- općenito, ( pozitivno ) javno mnenje moćno je oružje u rukama predsjednika pomoću kojeg može iskoristiti puni potencijal svoje dužnosti ( izvan klasičnih formalnih ovlasti definiranih Ustavom i zakonom ) - pri tom je vrlo bitna važnost predsjednikove reputacije, ne samo u javnosti nego i u institucijama - važna uloga masovnih medija - predsjednička moć, u moderno moderno vrijeme, postaje moć uvjeravanja ( Kongres - američka javnost svijet )
KISSINGER: ‘’DIPLOMACY’’ DETANT I RAZOČARANJA POLITIKOM DETANTA •
•
•
•
•
•
Nixonova administracija administracija teži „ NOVOJ STRUKTURI STRUKTURI MIRA „ Sve do rujna 1969.god kad je Willy Brandt izabran za njemačkog kancelara, sve su njemačke vlade ustrajno tvrdile da je jedina legitimna njemačka vlada ona u Bonnu. Savezna Republika Njemačka odbijala je priznati istočnonjemački režim te u skladu skladu s Hallst Hallstein einovo ovom m dok doktri trinom nom prekid prekidaa diplom diplomats atske ke odn odnose ose sa svim svim zemljama koje su priznale Istočnu Njemačku, osim SSSR-a. De Gaulle istražuje mogućnost pregovaranja s Moskvom neovisno o SAD-u te proklamira politiku „ detanta, detanta, antante i suradnje“ suradnje“ s Istočnom Europom. Europom. 1968.god invazija SSSR-a u Čehoslovačku W.Brandt→ rješenje problema ujedinjenja Njemačke treba tražiti u politici približavanja i normalizacije odnosa te obnavljanju prijateljskih odnosa sa komunističkim svijetom. Brandt zagovara hitno priznanje istočnonjemačke
2
satelitske države, priznanje granica sa Poljskom ( na crti Odra-Nisa ) te normalizacije odnosa sa SSSR-om •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
„ Ostpolitik“ Njemačka politika prema Istoku koju je zagovarao W.Brandt 1971.god nakon složenih pregovora dolazi do novog sporazuma četiriju sila kojim se jamči sloboda Zapadnog Berlina i prilaz Zapada gradu Osim sporazuma o Berlinu, rezultat Brandtove Ostpolitik bio je i sporazum o prijateljstvu sklopljen između Zap Njemačke i SSSR-a. Tijekom '60 tih SSSR je bio glavni opskribljivač oružjem Sirije i Egipta, te je organizacijski i tehnički pružao potporu nizu radikalnih arapskih skupina 1970.god izbija sukob na području Sueskog kanala, nakon tzv egipatskog rata do iscrpljenja Izraela, a Izrael se odlučuje na odmazdu žestokim napadima duboko u egipatskom području Iste god PLO ( Palestinska oslobodilačka organizacija ) uspostavlja državu unutar granica Jordana 1973.god Egipat i Sirija otpočinju rat protiv Izraela 1974.god mirovni sporazum između Egipta i Sirije, nakon čega počinje proces izraelskog povlačenja 1975. Potpisan je drugi sporazum o dezangažiranju između Egipta i Izraela 1979.god isti potpisuju formalni mirovni sporazum pod pokroviteljstvom predsjednika Cartera SAD za vrijeme predsjednika W.Wilsona od 1915-1919.god temeljila je svoju vanjsku politiku na izolacionističkom pristupu. Roosvelt je u razdoblju od 1939-1941.god odlučio da se SAD uključe u rat na strani UK Uloga predsjednika u SAD-u je promicati moralne vizije koje čine okvir nacionalnih rasprava U lipnju 1974.god senator Harry Jackson iznio pred Odborom za kontrolu naoružanja kritiku politiku detanta; vodio je Nixonov program antibalističkih raketa ( ABM ) U ljeto 1970.god Nixon pokreće pismenu komunikaciju sa sovjetskim predsjednikom vlade Aleksejom Kosiginom, koja će dvije god poslije postati temeljem sporazuma o ograničenju strateškoga naoružanja (SALT) rezultat: sovjetski pristanak na istodobno ograničavanje defenzivnog i ofenzivnog naoružanja →
•
•
1972.god potpisan je Sporazum o ABM programu→ ograničava obranu na dvije ključne pozicije i 200 lansera projektila Svibanj 1972.god (Moskva) potpisan sporazum SALT
3
•
•
•
•
•
•
•
•
Kennedyjeva administracija razvila stratešku doktrinu „sigurnog uništenja“ (ASSURED DESTRUCTION)→ temeljila odvraćanje na sposobnosti svake strane da drugu u potpunosti uništi Na sastanku na vrhu održanom u ljeto 1972.god SAD potpisuju sporazum kojim SSSR dobiva status „najpovlaštenije nacije“ (MFN- Most Favored Nation) u zamjenu za rješavanje „lend-leasea“ iz ratnog razdoblja. Statusom MFN-a zemlja ne dobiva nikakve posebne ustupke, već samo privilegije koje pripadaju svim nacijama s kojima SAD održavaju normalne trgovačke odnose. Status MFN-a omogućava normalne trgovinske odnose na temelju reciprociteta Acheson i Dulles → dokument NSC 68: uvjerenje da temeljna promjena sovjetskih ciljeva i vođenja unutarnje politike mora prethoditi početku ozbiljnih pregovora SAD-a i SSSR-a Američka je politika pred kraj Nixonova mandata još jednom dovedena do zastoja. Pregovori SALT doživjeli su zastoj jer je ponestalo „mrkve“intenzivnijih trgovačkih odnosa dvaju zemalja, a „batina“- povećana potrošnja za obranu, nije bila na vidiku, a nije ni postojala spremnost za suočavanje sa novim geopolitičkim izazovom Jedan od najznačajnih uspjeha zapadne demokracije- KONFERENCIJA O EUROPSKOJ SIGURNOSTI I SURADNJI održana je na razini šefova vlada i država, a potpisalo ju je 35 država sudionica; ta konferencija je kasnije dovela do Helsinškog sporazuma. Svi sudionici konferencije dobili su pravo glasa, tako da je i SAD dobio mogućnost da svojim glasom utječe na političko uređenje Istočne Europe Najvažnija odredba Helsinškog sporazuma bila je tzv. treća košara→ o univerzalnom poštivanju ljudskih prava (prva i druga odnosile su se na politička i ekonomska pitanja). Treća košara H.sporazuma trebala je imati ključnu ulogu u dezintegraciji sovjetske satelitske orbite Reformatori iz istočnoeu zemalja koristili su se upravo trećom košarom H.sporazuma kao temeljem u borbi za oslobođenje svojih zemalja od sovjetske dominacije. Vaclav Havel (Čehoslovačka) i Lech Walesa (Poljska) dobili su svoje mjesto u panteonu boraca za slobodu na temelju treće košare Europska konferencija o sigurnosti i suradnji odigrala je dvostruko važnu ulogu: u pripremnoj je fazi uspjela učiniti sovjetsku politiku u Europi umjerenijom, što će poslije ubrzati raspad sovjetskoga carstva
HENRY KISSINGER: TREBA LI AMERIKA VANJSKU POLITIKU AMERIKA I EUROPA – SVIJET DEMOKRACIJA I.
4
-
atlantsko partnerstvo je za SAD ključni oslonac međunarodnog poretka stup je NATO – mješovito vojno zapovjedništvo odnosi SAD-a i Europe obilježeni nesuglasicama za vrijeme Hladnog rata europsko se ujedinjenje podržavalo kao metoda za jačanje atlantskog partnerstva, a danas ga mnogi gledaju kao protutežu u odnosu na SAD
PROMJENE U ATLANTSKIM ODNOSIMA -
promjene su uzrok 4 fundamentalne promjene do kojih je došlo u tradicionalnim odnosima: 1. raspad SSSR-a 2. ujedinjenje Njemačke 3. jačanje tendencije da se vanjska politika tretira kao nastavak unutarnje politike 4. jačanje europskog identiteta
-
Njemačka: za vrijeme Bismarcka je održavala sigurnosti diplomatskom vještinom Za vrijeme Adenauera nacionalna diplomacija ograničena savezničkom okupacijom, ali je SR Njemačka uvijek naglašavala svoju euroatlantske sklonosti Danas, slabljenjem ovisnosti Njemačke o SAD-u u pitanjima sigurnosti i o Francuskoj u pitanjima legitimiteta, jačat će 3 trenda: 1. Njemačka će nastupati otvorenije i odlučnije kako u atlantskim tako i u europskim institucijama 2. Njemačka će zadržati svoje veze s SAD-om u većoj mjeri nego to FR preporučuje 3. Jačat će iskušenje po pitanju tradicionalnih odnosa Njemačke i Rusije
-
PROMJENE U ATLANTSKIM I EUROPSKIM VODSTVIMA -
-
generacija koja je osnovala Atlantski savez, vidi ga kao ishodište jedinstva demokratskih zemalja generacija prosvjednika ga doživljava kao relikt hladnog rata i prepreku za njegovo prevladavanje Clinton: stari NATO je zapravo zrcalni odraz Varšavskog pakta Cilj prosvjedničke generacije nije jačanje atlantske zajednice, već brisanje crte podijele Clintonova 4 razloga za širenje NATO-a ( govori na West Pointu): 1. mogao bi rješavati sukobe koji prijete zajedničkom miru svih u novom stoljeću 2. kao pomoć u osiguravanju demokratskih postignuća u Europi 3. kao poticaj budućim članicama da prevladaju različite stavove mirnim putem 4. Uz PfP i posebne angažmane s Rusijom i Ukrajinom brisanje umjetne crte podijele koju je u Europi iscrtao Szaljin najvažniji razlog za učlanjenje Češke, Poljske i Mađarsku u NATO je bio konačna i trajna eliminacija strateškog vakuuma u srednjoj Europi.
5
- NATO = savez UN= sustav kolektivne sigurnosti Savez = bavi se definiranom i stvarnom prijetnjom te ima konkretna sredstva i načine da joj se suprotstavi Sustav kolektivne sigurnosti = juridički je neutralan; daleko je od preciznog definiranja opasnosti, a razmatranju konkretne akcije se može pristupiti tek kad se opasnosti pojavi. - ti se pojmovi često rabe kao sinonimi, no zapravo su nespojivi - NATO – pretvorio se u mali UN, širenjem institucija ( Sjevernoatlantsko vijeće, Stalno zajedničko vijeće, Vijeće euroatlantskog partnerstva, Partnerstvo za mir). - Godišnji sastanci na vrhu NATO-a danas nazoči gotovo pedeset šefova država i vlada - 1997. Temeljni akt o međusobnim odnosima između NATO-a i Rusije – osnovano Stalno zajedničko vijeće - Većina članica NATO-a daje prednost unutarnjoj nego vanjskoj politici BUDUĆNOST EUROSPKE INTEGRACIJE -
-
integracija Europe nakon 2.svjetskog rata do novog poticaja došlo ujedinjenjem Njemačke Ugovor iz Maastrichta 1992. SAD pruža veliku podršku Izjava FR ministra vp Huberta Vedrina da je sudbina SAD-a biti u ulozi „nezamjenjivog naroda“ koji mora zadržati svoju nadmoć za dobrobit čovječanstva Došlo je vrijeme da se detaljno ispita temeljna pretpostavka američke politike. Moguća su dva ishoda: 1. Europa koja se povlači iz svojih globalnih obveza i poprima minijaturni oblik UN-a, uz istovremeno nadmetanje s SAD-om na gospodarskom planu 2. Europa koja oponira SAD-u i razvija VP utemeljenu na posredovanju između SAD-a i ostatka svijeta zemlje atlantskog kruga čine svega 15% stanovništva, ali i više od 50% svjetskog BDP-a, zato ima posebnu ulogu u rješavanju globalnih problema, a za to ima materijalne i tehničke uvjete.
EUROPSKA INTEGRACIJA I ATLANTASKA SURADNJA Model europske integracije koji će se razviti bitno će utjecati na procese atlantske suradnje. Govori se o 3 modela: 1. nadnacionalni model (zagovara ga Njemačka – Joschka Fisher). Taj model implicira razvijanje europskih federalnih institucija sa zakonodavnim ovlastima 2. europska integracija koja bi se kretala različitim brzinama – „multispeeding Europe“ 3. konfederalni model (zagovara ga Britanija – Tony Blair) – sloboda u uspostavi različitih, jače ili slabije integriranih graupacija utemeljenih na različitim ciljevima STRATEŠKA DOKRTINA: EUROPSKO VOJNO UPRAVLJANJE KRIZAMA 6
-
Europska sigurnosna i obrambena politika – stvorila Europske vojne snage sa zapovjednom strukturom i političkim odlučivanjem neovisnim od NATO-a Ideja je nastala 1998. u St. Malou, ojačana nakon krize na Kosovu te dobila temelje 1999. u Kolnu 2000. na sastanku u Bruxellesu predstavljen službeni plan snaga – do 2003. trebale bi imati 100.000 osoba, 400 aviona, 100 brodova te biti osposobljene za akcije u kojima bi sudjelovalo 60 000 ljudi unutar godine dana Naglasak je stavljen na autonomiju EU u odlučivanju Ipak te snage će morati biti koordinirane s NATO-om te će morati koristiti logistički sustav NATO-a Jezikom EU naglašava se da će EU pokrenuti i voditi vojne akcije tamo gdje NATO kao cjelina nije uključen Slično je ideji Charlesa De Gaulla o force de frappe – to je bilo zamišljeno kao samostalno i neovisno od NATO-a i trebale su djelovati samo kad bi neka od članica NATO-a bila izložena riziku od nuklearnog uništavanja bez američke potpore
STRATEŠKA DOKTRINA: PROTURAKETNA OBRANA I ATLANTSKI SAVEZ -
najvažnija dužnost američkog predsjednika za sigurnost građana: onemogućavanje napada na domovinu, na američke snage u inozemstvu i smanjenje takvih napada odvraćanjem javlja se ideja nacionalne proturaketne obrane protivnici razvoja nacionalne proturaketne obrane ističu svojih 5 argumenata: 1. nemoguće je razviti zaista djelotvoran sustav 2. ako ga je moguće razviti time bi se umanjio značaj doktrine MAD 3. postojanje takvog sustava značilo bi kršenje ABM sporazuma iz 1972. i time bi se ugrozili američko-ruske odnosi 4. takav proturaketni sustav bi odvojio obranu Europe od obrane Amerike i moglo bi se razviti mišljenje da se stvara „Tvrđava Amerika“ 5. američka proturaketna obrana bi samo potaknula daljnje širenje nuklearnog naoružanja (To smatraju Putin i Chirac)
*ABM sporazum se potpisao u vrijeme predsjednika Nixona 1972. Nixon se htio odmaknuti od doktrine MAD, ali je bio prisiljen se vratiti u njene okvire. Naredio je pentagonu da se napravi strategija koja bi se koncentrirala na uništavanje vojnih, a ne civilnih ciljeva. Nakon toga je potpisao ABM koji je označavao kontrolu naoružanja -
svrha proturaketne obrane definirana je isključivo kao prepreka napadima iz tzv. odmetnutih zemalja
ODNOSI S RUSIJOM -
Te odnose je uvijek karakterizirala podvojenost Rusija se proteže kroz 12 vremenskih zona i obuhvaća najveću površinu među današnjim državama Kroz povijest imala je snažne autokratske tendencije Do Staljina vodili su upornu, vještu i strpljivu diplomaciju
7
-
-
-
Staljinova nepopustljivost, komunistička ideologija, okupacija Europe urodile su otvorenim neprijateljstvom SAD-a i Rusije 40 godina se vodila hladnoratovska politika Zadnjih 20 godina hladnog rata vodili su se pregovori, najvećim dijelom oko kontrole naoružanja Tri pravca mišljenja o tim pregovorima u SAD-u: 1. skupina je vjerovala da će se sovjetski sustav promijeniti zbog tih pregovora 2. skupina je vidjela zlo u komunizmu i smatrali su ga jedinim izazovom miru + htjeli križarski pohod za rušenje komunizma 3. skupina je nastojala kombinacijom diplomacije i strategije ograničiti i iscrpiti SSSR sve dok ideološki žar komunizma ne splasne Jeljcin je dosta pomogao u demokratizaciji i doprinio je da raspad SSSR prođe bez katastrofe Putin je drugačiji – izdanak tajne policije Razlike između SAD-a i Rusije: američki idealizam je izveden iz koncepta slobode, a ruski je izveden iz osjećaja patnje i podređenosti autoritetu. Svatko je pozvan da dijeli američke vrijednosti, dok su ruske rezervirane samo za Ruse Rusi vrše pritisak na Gruziju, Moldaviju, Azerbajdžan, Uzbekistan, Bjelorusiji, dok su u Ukrajini podijeljeni između proruske i ukrajinske struje SAD i saveznici bi trebali djelovati u dva smjera po pitanju Rusije: 1. omogućiti da se ruski glas čuje u međunarodnom sustavu i to s poštivanjem 2. poštovati ruske legitimne sigurnosne interese
PREMA NOVOJ STRUKTURI ATLANTSKIH ODNOSA -
ideja stvaranja TAFTA-e (Transatlantska zona slobodne trgovine) u koju bi ušla i NAFTA - to bi bila trgovina industrijskim proizvodima i uslugama te poljoprivrednim proizvodima METASTABILNOST ISTOČNE AZIJE -
u nekim aspektima Azija podsjeća na Europu prije 1914. godine ne postoji kooperacija među velikim azijskim silama Kina jača i natječe se s Japanom, Koreje su podijeljene, Indija se osjeća ugroženom od strane Kine, Indija i Kina su nuklearne sile Pojavljuje se pitanje Tajvana Postoje međusobne optužbe zemalja, povijesne, teritorijalne i kulturne razlike Gorka sjećanja na prošlost (npr. Japan ne može zaboraviti atomsku bombu) Cijelo gospodarstvo Azije ovisi o tri velike luke: Šangaj, Bombaj i Jokohama Javlja se sve veća utrka u naoružanju Situacija će ovisiti o odnosima Japana i Kine te njihovih odnosa sa SAD-om Kina strahuje od Japana. Boji se da će se Japan razviti u značajnu nuklearnu silu te da će s Tajvanom udruženo krenuti na Kinu = prvi scenarij
8
-
Drugi scenarij = Kina strahuje da će se protiv nje udružiti SAD, Japan, Južna Koreja i Tajvan (ovi Kinezi se samo urota boje!!!)
-
Na Tajvanu postoje separatističke snage za formalno odvajanje od Kine
-
Japan je demokracije i razvili su antimilitarnu etiku te su postalu uzor globalnog građanina. No, Japan se sve više miče prema aktivnijem angažmanu te se sve više angažira na područjima peacekeepinga i peace enforcementa
-
Kina je doživjela veliki ekonomski razvoj ali postoje velike političke i društvene tenzije. Sve više ljudi ima pristup internetu što dovodi poziciju komunističke partije u pitanje. Društvena nejednakost je veliki izazov za egalitarizam koji proklamira partija.
-
Brzezinski predlaže tripartitne konzultacije između SAD-a, Kine i Japana
-
Postoji problem Koreja pošto S. Koreja razvija nuklearno naoružanje
ZAKLJUČAK I SAŽETAK: DOMINACIJA ILI VODSTVO -
-
ako se SAD povuče od svijeta ugrozit će ga američka hegemonija je samo prolazna povijesna faza potreban je međunarodni konsenzus, a ne primat sile danas nema samostalne nacionalne sigurnosti globalna borba protiv terorizma je vrlo neodređena i SAD se bore sami – egocentrici javljaju se globalni poremećaji – siromaštvo, nepravda, podčinjenost, vjerski fundamentalizam.... „Svjetska vlada“ se ne može ostvariti, osim ako svijet ne želi američku globalnu diktaturu Dominacija sama po sebi je slijepa ulica Mudro vodstvo zahtjeva: 1. racionalnu politiku samozaštite 2. napor u pacificiranju nestabilnih regija 3. napor zadržavanja prijateljstva u svijetu 4. uvođenje globalizacije kao moralne 5. poticanje domaće političke kulture i odgovornosti Atlantska alijansa (50:50) su SAD i Europa – ne mogu jedni bez drugih NATO je dvodomna američko-europska struktura Širenje EU mora biti komplementarno Bliski istok – snažni interesi – Izraelsko-palestinski mir (SAD je za Izrael, EU za Palestinu), Irak Promicanje demokracije u arapskom svijetu je teško zbog religijskog žara „Globalni Balkan“ je luk od Perzijskog zaljeva do Xinjianga i postoji problem nuklearnog naoružanja Indije, Pakistana i S. Koreje u tom luku te se zbog toga mora surađivati s Kinom i Japanom Po Brzezinskom SAD može poći u dobro ili zlo
9
AMERIKA NA VRHUNCU: IMPERIJ ILI PREDVODNIK Iz H.Kissinger: ‘’Treba li Amerika vanjsku politiku’’ Pojam međunarodnih odnosa relativno je novijeg datuma i on u svojoj osnovi podrazumijeva postojanje nacionalnih država. Koncept nacionalnih država nastao je u Eu koncem 18.st i raširio se svijetom kao posljedica europskog kolonijalizma. •
•
•
•
•
Moderni državni sustav definiran je Vestfalskim mirom iz 1648.god čija temeljna načela oblikuju međunarodne odnose do današnjih dana. U osnovama tog ugovora pojavljuje se načelo suverenosti, kojim se unutarnje ponašanje i institucije neke drž stavljaju izvan dosega drugih država. Danas je vestfalski poredak u sustavnoj krizi. Njegova se načela sustavno osporavaju, iako prihvatljivu alternativu tek treba pronaći. Koncept nemiješanja je napušten i to ne samo od strane SAD-a, već i od mnogih zapeu država, u korist koncepta univerzalne humanitarne intervencije ili koncepta univerzalne jurisdikcije. Tijekom milenijskog summita u NY u rujnu 2000.god taj je kocept podržao velik broj država. Tijekom '90-th SAD su poduzele četiri velike vojne humanitarne operacije: u Somaliji, na Haitiju, BIH, na Kosovu. Tradicionalne nacionalne države povezuju se u veće cjeline jer su svijesne da njihova veličina nije dovoljna za postizanje bitnije globalne uloge. EU je dosad najcjelovitiji primjer takve politike. Na zapadnoj polutci NAFTA ( North American Free Trade Agreement) i Mercosur u J.Americi, a u Aziji ASEAN ( Association of Southeast Asian Nations ) U današnjem svijetu usporedno postoje najmanje četiri međunarodna sustava: 1. U odnosima SAD i zap Eu te unutar Zapadne polutke- verzija mira je
utemeljena na demokraciji i gospodarskom napretku. Države su demokratske, gospodarstva su utemeljena na otvorenom tržištu a ratovi su nezamislivi; vojna spremnost je reakcija na prijetnje koje dolaze s vanjskog prostora 2. Velike azijske sile- međusobno se odnose kao rivali; ratovi među tim silama nisu izgledni ali ni sasvim nezamislivi 3. Skobi na Bliskom istoku- korijeni su im ideloške i vjerske prirode; načela vestfalske mirovne diplomacije ovdje nisu primjenjiva, kompromis je vrlo teško postići, 4. Kontinent bez presedana u eu povijesti je Afrika- sastoji se od 46 država koje se nazivaju demokracijama, nasljeđe kolonijalnih vlasti u Africi je
10
ostavilo mnogo eksplozivnog potencijala, etničke sukobe, veliku nerazvijenost i dehumanizirajuće zdrastvene probleme •
Najdublji uzrok poteškoća koje je Amerika '90-tih imala u razvijanju koherentne strategije za svijet u kojem je njena uloga važna nalazi se u sasvim različitom generacijskom shvaćanju vanjske politike i američke uloge. Riječ je o trima suprotstavljenim skupinama:
a) Veterani strategije hladnog rata 50-tih i 60-tih- koji nastoje prilagoditi svoja iskustva okolnostima novog tisućljeća b) Suvremenicima protuvijetnamskog protestnog pokreta- koji zahtijevaju primjenu na tom iskustvu naučenih lekcija na novi svijetski poredak u nastanku c) Nova generacija- odgojena na iskustvima koja im razumijevanje stavova i veterana hladnog rata i protuvijetnamskih demostranata čine vrlo teškima
DAVID PAINTER: HLADNI RAT ( prvo poglavlje ) - hladni rat ( 1945./1946-1991.) - konfrontacija SADSSSR i sukladno modeliranje MPO-a - 1950.g. - dokument br.68 Vijeća za nacionalnu sigurnost ( National Security Council Paper No.68 ) - razdoblje do tada - pad carstava, 2 revolucije ( kineska i ruska ), pad imperijalnih sila ( VB, Fra ) i 2 velika rata kraj europske ere; uspon SAD-a i SSSR-a - prednosti SAD-a u komparativnoj perspektivi : mali broj poginuli ( 410 000! ), ratom netaknuto i vrlo razvijeno gospodarstvo, velike energetske zalihe i nadzor nad naftnim resursima Lat. Amerike i Bliskog Istoka, vojna supersila te ideološka snaga ( 4 načela slobode : govora, vjeroispovijesti, od oskudice i straha ) - SSSR kasni ( ratom razoren, 20-27 mil. poginulih, kapacitet ¼ gospodarstva SADa ); lend-leasse act ( cca 11milij.dolara američke pomoći SSSR-u za vrijeme rata) Sovjeti moraju otplaćivati - u Europi, parira jedino VB ( snažna vojska, od 1952. atomsko naoružanje, Commonwealth, imperij i kolonije, snažno gospodarstvo ) - atomsko naoružanje ( posebice, interkontinentalne rakete ) - važan faktor MPO-a - kataklizmična iskustva fašizma uzrokovala su ideološki otklon većine demokratskih zemalja Prvog svijeta u lijevo ( jedino je SAD iznimka - skrenule desno, ali radnička pravna stečevina opstaje ) i pojavu wellfare statea - pobjeda nad fašizmom osigurala je SSSR-u ugled u svijetu ( ili barem mogućnost koegzistencije sa ne-komunističkim zemljama ) - 1941. SAD ( skupa sa VB i SSSR-om ) se uključuje u geostratešku intervenciju u Iranu - stvaranje ''prijateljskog režima' - transformacija političkih režima u Lat. Americi ugrožava američke gospodarske interese u tom prostoru ( zaokret prema Bliskom Istoku ) - sovjetske sfere utjecaja - Istočna Europa, Srednji Istok i Azija
11
- konferencija u Jalti - veljača 1945 - Staljin, Roosevelt, Chucrhill - podjela Njem i redefiniranje granica te interesnih zona u Europi ( i svijetu ) nakon rata - Deklaracija o slobodnoj Europi - velika trojica obvezala se da će narodima porušene Europe dati pravo izbora da vlastite probleme rješavaju demokratskim putem - poslijeratna konferencija u Potsdamu, srpanj 1945. - riješeno njemačko pitanje - kraj izolacionizma u SAD-u : koncept globalne nacionalne sigurnosti - ''dugi telegram'' G. Kennana 1946 . - SSSR postaje potencijalna prijetnja SAD-u i, implicitno, zemljama Zapadne Europe ( u prilog tome, sovjetsko odbijanje Baruchovog plana o neširenju atomskog oružja u svijetu ) - Trumanova doktrina 1947. - apel na globalni otpor komunizmu; zapravo američka strategija suzbijanja širenja komunizma u svijetu - početak agresivnije v. politike - National Security Act - 1947. stvoreno Vijeće sigurnosti koje je imali cilj savjetovati američkog predsjednika u svezi vanjske politike i obrane - stvorena CIA i Ministarstvo obrane ( koordinira sve rodove američke vojske ) - antikomunizam - glavno načelo američke vanjske politike ( pomoć SAD-a Grčkoj i Turskoj da izbjegnu stvaranje komunističkih režima; intervencija u Iranu) - 1947. Marshallov plan - gospodarska pomoć ratom porušenoj Zapadnoj Europi ( European Recovery Program ) - politički gledano, pospiješio uspon stranaka centara u Zapadnoj Europi - Economic Cooperation Administration - uspostavljena da brine o američkim planovima pomoći Europi - za oporavak europskoj gospodarstva bila je ključna obnova njemačke gospodarske snage -1949. stvoren NATO; iste godine, u istočnom bloku, stvoren SEV kao odgovor na Marshallov plan - 1949 - stvorena DDR, Sovjeti uspješno testirali atomsku bombu -negativan američki stav spram dekolonizacije ( opasnost od širenja komunizma ). Također, pojačana prisutnost u Lat. Americi zbog sličnih razloga ( podrška vojnim režimima radi lakše kontrole ) - obnova Japana u interesu SAD-a ( sve izglednija pobjeda kineskih komunista ) - SAD '46. daje Filipinima nezavisnost, ali zadržava velik utjecaj - Kina -> komunistička od 1949. ( Tajvan demokratski, podrška SAD-a ); Koreja podijeljena -> 38 paralela - NSC-68 ( Paul Nitze ) - ''Sovjetski Savez - neumoljivi ekspanzionistički neprijatelj koji će ugrabiti svaku priliku da zavlada svijetom…''- potreba za dodatnim političkim, ekonomskim i vojnim naporom kako bi se zaštitio ''slobodni svijet'' - 1950. - 1953. - Korejski rat : prva hladnoratovska konfrontacija ( SAD/Južna Koreja vs. Sjeverna Koreja/Kina ) - bez pobjednika; granica ostala 38 paralela ( 50 000 poginulih Amerikanaca )
DAVID PAINTER: HLADNI RAT ( drugo poglavlje ) •
• • •
Kubanska kriza-izbila 1962. godine; najopasnija raketna kriza hladnoratovske ere SAD- najsnažnija super-sila 1953. – 1963. – svjetska ekonomija se udvostručila 1950. – stabiliziranje Hladnog rata u Europi
12
• •
•
•
•
•
•
• •
•
• •
•
•
•
•
•
•
Zapadni Berlin – predmet teritorijalnih rasprava između super-sila 1950 – Trumanova administracija u jesen u Zapadnu Europu poslala 4 divizije i pokrenula proces koji će sjevernoatlantski pakt pretvoriti u organizacije sjevernoatlantskog saveza (NATO) – umjesto političkog saveza stvorena je vojna organizacija sa združenom središnjom zapovjednom strukturom pod kontrolom SAD-a Konrad Adenauer - zapadnonjemački predsjednik koji je podržavao naoružavanje kao način stjecanja suvereniteta SAD – u rujnu 1950 –te iznijele prijedlog za ponovnim naoružavanjem Njemačke – Francuzi predložili plan za osnivanje Europske Obrambene Zajednice (European Defense Community ) rasprava o stvaranju EDC-a trajala je do ljeta 1954. godine kada je francuski parlament odbio odobriti plan- zapadni saveznici usvojili alternativni plan prema kojem se SR Njemačka mogla naoružavati i priključiti NATO – u uz obećanje da neće razvijati atomsko, biološko i kemijsko oružje svibanj 1955 –te - SR Njemačka priključila se NATO-u ; Sovjeti odlučili formalizirati veze s Istočnom Europom ( Sporazum o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći ; potpisan sa Albanijom, Bugarskom, Čehoslovačkom, DR Njemačkom, Mađarskom, Poljskom i Rumunjskom – Varšavski pakt ) rujan 1955 – te –Sovjeti priznali SR Njemačku, a DR Njemačkoj prepustili nadzor nad njezinim vanjskim poslovima i tako konačno formalizirali podjelu Njemačke i Europe 1951. – Marshallov plan 1951. – 1955. – pomoć Zapadnoj Europi od strane SAD-a – Administracija za uzajamnu sigurnost ( Mutual Securitiy Administration ) – pomoć od 25 mlrd. Dolara 1951. – Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg osnovale Europsku zajednicu za ugljen i čelik 1957. – Rimski sporazumi- iste zemlje- Europska ekonomska zajednica 1959. – SPD ( stranka u Njemačkoj ) odbacio marksizam, prihvatio mješovitu ekonomiju Američka vojna potrošnja u Japanu naziva se božanska pomoć zbog toga što je izvukla Japan iz gospodarske stagnacije- 1951. godine mirovni sporazum između Japana i SAD-a; iste godine SAD potpisuje sporazum o sigurnosti s Filipinima, a ulaze i u labav savez sa Australijom i Novim Zelandom- ANZUS pakt 25.6. 1950. – Truman šalje američku flotu u Tajvanski tjesnac s ciljem da se spriječi napad Narodne Republike Kine na Tajvan 1955. – SAD potpisale s Tajvanom sporazum o sigurnosti i podržale Tajvan za vrijeme Tajvanske krize od 1954. – 1955. i 1958. kada Kinezi granatiraju tajvanske otoke uz svoju obalu Lipanj 1953. – nemiri i štrajkovi u Istočnoj Njemačkoj – Sovjeti šalju trupe da smire situaciju Veljača 1956. – dvadeseti kongres KPSS-a - Nikita Hruščov se nametnuo kao Staljinov nasljednik – osudio Staljina i Staljinizam; rekao da je socijalizam ostvariv i kroz parlamentarnu demokraciju Revolucija u Mađarskoj – 4.11.1956.- Sovjeti ju brutalno ugušili
13
•
•
• •
•
•
•
• •
•
•
•
•
Kina 1958.- poduzela veliki skok unaprijed-pokušali smanjiti ovisnost o stranim državama preko militarizacije i industrijalizacije Kolovoz 1959. – Hruščov zaustavio suradnju na razvoju atomskog oružja izvijestivši NR Kinu da joj SSSR neće isporučiti nacrt za izradu atomske bombe Srpanj 1960. – Hruščov povukao sovjetske vojne i tehničke savjetnike iz NR Kine 1953.-1961- Eisenhowerova administracija se zbog toga da izbjegne sukobe poput Korejskog, odlučila držati ''jeftine'' varijante svoje politike : smanjiti konvencionalne snage te zaprijetiti da će na sovjetski napad odgovoriti snažnim nuklearnim protunapadom Listopad 1952.- Amerikanci uspješno testirali snažnu termonuklearnu napravu, a u veljači 1954. još snažniju hidrogensku bombu – RAD NA RAKETNIM SUSTAVIMA REZULTIRAO JE RAZVOJEM BALISTIČKIH RAKETA SREDNJEG I DALEKOG DOMETA, BOMBARDERA SREDNJEG DOMETA I TRANSKONTINENTALNIH BOMBARDERA Rujan 1955. – Eisenhower odobrio plan razvoja interkontinentalnih balističkih raketa kao najviši državni prioritet Prekomorske baze ključne za američki strategiju Georgij Maljenkov – predsjedavatelj Ministarskog vijeća nakon Staljinove smrti bio je povezna sa nuklearnim programom i uvjeren da s pojavom nuklearnog oružja miran suživot postaje prijeko potreban i moguć – smijenjen u veljači 1955. – Staljinovi nasljednici smanjili vojne izdatke 1953.- Sovjeti testirali relativno malu termonuklearnu bombu, a u studenom 1955. testirali nešto veću hidrogensku bombu Kolovoz 1957. godine – Sovjeti su testirali interkontinentalnu balističku raketu; u listopadu iste godine lansiran satelit Sputnik ( Amerikanci se pribojavaju da SSSR preuzima vodstvo u utrci u naoružavanju ) 1961. – 1963. – Kennedy došao na vlast i uvjerio kongres da je potrebno veliko povećanje vojnih izdataka uključujući udvostručenje programa Polaris ( razvijanje raketa podmornica) i Minuteman ( razvijanje raketa na čvrsta goriva ) 1961. – Sovjeti testirali hidrogensku bombu snage 50 megatona
TREĆI SVIJET • •
•
•
• •
razvoj događaja u trećem svijetu predstavljao izvor hladnoratovskih napetosti hladni rat pojačao regionalne i lokalne sukobe jer su različite skupine iz trećeg svijeta tražile pomoć izvana 1955.- u travnju konferencija afričkih i azijskih zemalja u Bandungu – nastojanja trećeg svijeta da budu nesvrstani Lenjin – bio spreman podržati nekomunističke pokrete za nezavisnost u trećem svijetu kao dio globalne borbe protiv imperijalizma ( za razliku od Staljina ) 1961. – hruščov najavio podršku ratovima za nacionalno oslobođenje SAD- snažno povezane sa trećim svijetom – pokušale integrirati treći svijet u međunarodnu ekonomiju kojom je dominirao zapad
14
•
•
•
•
•
•
• • • •
Iranska kriza – 1951. – 1953. ; izazvala ju iranska nacionalizacija Angloiranske naftne kompanije koja je bila u britanskom vlasništvu – Britanci prisilili Iran na popuštanje i organizirali međunarodni bojkot iranske nafte te pokušali utjecati na iransku politiku; SAD i VB organizirali udar u kojem je smijenjen šah Mosadik te je dovedena vlada koja je sklona nagodbi – U IRANSKOJ KRIZI SPOJILI SE HLADNORATOVSKI PROBLEMI I NASTOJANJA ZEMALJA TREĆEG SVIJETA DA PREUZME VEĆU KONTROLU NAD SVOJIM UNUTRAŠNJIM STVARIMA 1956. – Sueska kriza – izrasla iz arapsko-izraelskog sukoba i egipatskih nastojanja da financiraju grandiozan projekt gradnje gigantske brane na Nilu; Amerikanci i VB odlučili povući svoju pomoć gradnji brane, a egipatski nacionalistički vođa Gamal Abder Naser odgovorio je nacionalizacijom Sueske kompanije- 1956. VB i Francuska napadaju, a SAD koji se sa time nije slagao natjerao snage na povlačenje i zaustavljaju invaziju – SAD se obvezao da će štititi bliskoistočne države od SSSR-a i njegovih saveznika 1958. – kriza u Libanonu – probleme stvarali pokušaji prozapadnog predsjednika Kamila Šam'una da dobije pravo na još jedan mandat Srpanj 1958 – u Iraku zbačena zapadnjački orijentirana monarhija, a Irak izlazi iz Bagdadskog pakta ( Turska, Iran, Irak, Pakistan , VB – sklopljen 1955. uz pomoć SAD-a – VRHUNAC ZAPADA DAPOBOLJŠA SVOJU POZICIJU NA TOM PODRUČJU ) RAT U VIJETNAMU – predstavlja borbu protiv strane dominacije – Ženevskim sporazumom osigurana nezavisnost Vijetnama, Kambodže i Laosa – Vijetnam podijeljen privremeno na Sjeverni i Južni SEATO PAKT – SAD, VB, Francuska , Australija, Novi Zeland, Pakistan, Tajland i Filipini – otpor komunističkim nasrtajima 1956. nezavisnost dobivaju Maroko i Tunis 1957. Gana dobiva nezavisnost 1962. Alžir dobiva nezavisnost ( kao i većina afričkih država ) 1954. – napad SAD-a na Gvatemalu u kojoj svrgavaju Arbenza ( vojni časnik naklonjen reformama)
BERLINSKA I KUBANSKA KRIZA •
•
Sovjeti imali poteškoća s uspostavljanjem stabilne države u istočnoj Njemačkoj jer su se opirali reformama, a stanovnici su bježali na zapad; Hruščov u studenom 1958. godine predložio mirovni sporazum kojim bi bilo službeno priznato postojanje dviju njemačkih država – Hruščov dao zapadu 6 mjeseci da prihvati prijedlog- to je izazvalo krizu; on je povukao ultimatum nakon Eisenhowerovog poziva u SAD u proljeće 1959. – sastanak je bio bez dogovora; 01.05.1960. Sovjeti ruše američki špijunski avion- Hruščov obnavlja svoj ultimatum na sastanku sa Kennedyem u lipnju 1961. u BečuKennedy obećava da neće dopustiti komunistima da protjeraju Zapad iz Berlina- 13. 8. Sovjeti zatvorili sve putove između Istočnog i Zapadnog Berlina- do ozbiljne krize dolazi kada general Lucius Clay šalje tenkove sa buldožerima namjeravajući demonstrirati odlučnost SAD-a Listopad 1962. izbila kriza zbog sovjetskih raketa na Kubi – nakon neuspjelog pokušaja SAD-a u Zaljevu Svinja svejedno nastavljaju sa pokušajima da obrnu tijek Kubanske revolucije- Castro traži i dobiva pomoć od SSSR-a – Hruščov 15
odlučio na Kubi razmjestiti balističke rakete no SAD u listopadu 1962 otkriva namjere Sovjeta – Kennedy zahtjeva da se rakete maknu- Kennedy i Hruščov nekako uspijevaju dogovoriti povlačenje raketa
POVIJEST SAD-a ( str. 281 – 311 ) DOBA PRVOGA PREKOMORSKOG RATA 1914. – 1920. Europske velesile uključene u borbu oko imperija i prestiža; organizirane u tri golema saveza – jedan se sastojao od Njemačke i Austro – Ugarske, drugi od Britanije, Francuske i Rusije Amerikanci željeli neutralnost kada je u pitanju sudjelovanje u ratu – Adams, Wald i drugi socijalni reformatori priključili se američkoj uniji protiv militarizma, feministica Chapman organizirala žensku mirovnu stranku, Carnegie i Ford novčano podupirali mirovni pokret... Predsjednik Wilson zagovarao najčistiju neutralnost 1914. zemlja je bila na pragu krize, a već 1915. američka industrija bila u punom cvatu – povezano sa uspjehom Antante Wilsonova administracija imala tri mogućnosti za vrijeme rata: prva je stroga neutralnost koju su zastupali državni tajnik Bryan, demokrati iz kongresa i veliki dio javnosti srednjeg zapada – Wilson odbacio takav pristup; suprotni bi pol značio interveniranje na strani Antante – to je zagovarao Theodore Roosevelt; treća je mogućnost predstavljala američko posredovanje usmjereno bilo na ublažavanje rata bilo na njegovo prekidanje – ideja koja se najviše svidjela Wilsonu – preuzeo na sebe dva odgovornost uspostave ponovnog mira- ti pokušaji su imali dva oblika : prvi je bio da se Britance nagovori da modificiraju svoju blokadu, a drugi je bio pokušaj uvjeravanja zaraćenih strana da navedu svoje ratne ciljeve o kojima bi se dalo pregovarati – SVE SE POKAZALO NEUSPJEŠNIM •
•
• •
•
OD NEUTRALNOSTI DO RATA U 4 ZAKONA Prvu fazu američke politike od početka rata do veljače 1915. karakterizirala je benevolentna neutralnost prema Engleskoj; drugu fazu ( koja je trajala od veljače 1915. do svibnja 1916. ) obilježava njemačko podmorničko ratovanje ( 07.05.1915. potopljen bord Lusitania – 128 poginulih Amerikanaca ); treća je faza ( koja je trajala od svibnja 1916. do veljače 1917. ) donijela manju napetost u odnosima s Njemačkom, povećanje nezadovoljstva Engleskom i vrhunac Wilsonovih nastojanja usmjerenih na mir postignut pregovorima; četvrta faza ( završna ) započela je tjedan dana poslije kada je Njemačka objavila nastavak neograničenog podmorničkog ratovanja 22.1.1917. Wilson izjavio da je jedina nada za svijet mir bez pobjede ijedne od strana •
•
16
01.03.1917. Wilsonova administracija objavila presretnutu njemačku poruku ( Zimmermanov brzojav ) u kojem se u slučaju rata sa SAD-om, Meksiku predlaže savez u sklopu kojeg bi ovaj mogao ponovno zauzeti izgubljene teritorije – SAD objavljuje rat •
AMERIKA U RATU : RODOLJUBLJE I NEZADOVOLJSTVO Ožujak 1917. – prva ruska revolucija – navela SAD da prihvati Rusiju kao ustavnu državu i kao mogućeg saveznika u ratu protiv pruske autokracije; u ožujku 1918. boljševici potpisali sporazum sa Njemačkom SAD unovačuju golemu vojsku i postižu dobre rezultate kod Chateau – Thierrya i u šumi Bellau U bitki na Marni zaustavili druge njemačke ofenzive u napadu na Pariz Borbe na Meuse – Argonne u rujnu i listopadu ( general Pershing) presjekle njemačke opskrbne linije 1918. Kongres daje predsjedniku gotovo diktatorske ovlasti u vezi s ratnim gospodarstvom Poduzeti radikalni koraci za manipuliranje javnim mnijenjem ( uhićenja, cenzure, zabranjen njemački jezik, represija...) U tijeku 6 mjeseci borbe SAD izgubio 100 000 života •
•
• •
•
•
•
NEUSPJEH WILSONIJANSKOG MIRA 08.01.1918. Wilson Kongresu iznio 14 točaka u kojim je govorio o uvjetima mira - prvih 5 točaka su bile opće liberalne formule; većina preostalih točaka odnosila se na prilagodbu granica u skladu sa wilsonijanskim načelom samoodređenja na koje pravo imaju i male države; zadnja točka je Wilsonu bila najvažnija, a govori o udruživanju država radi održavanja mira 06.11. 1918. Njemačka od Wilsona traži prekid neprijateljstava na osnovi programa koji je on objavio – 11.11. 1918. vojne vlasti završile pregovore o prekidu neprijateljstava Siječanj 1919. u Parizu su pobjednički članovi Antante započeli međusobne pregovore o uvjetima mira koji će biti nametnuti Njemačkoj – Wilson morao učinit mnogo ustupaka Mane Versailleskog sporazuma: bio preoštar da bi se njime postiglo pomirenje između država pobjednica i pobijeđenih država, a nije postignut ni uspjeh u ponovnoj uspostavi anglo-francuske hegemonije – potpisan u lipnju 1919. Senat je bio središte borbe oko sporazuma : podijelio se u tri skupine – lojalne wilosonove demokrate ; 12 senatora koji su predstavljali nepomirljivce i otvorene protivnike sporazume i Lige Naroda ( osnovana 28.4.1919 ) te ogradnjake koji su bili skloni tome da prihvate sporazum uz stanovite izmjene - oporbu sporazumu vodio Henry Cabot Lodge – Wilson nakon svega doživljava živčani slom 1920. predsjednikom SAD-a postaje Harding •
•
•
•
•
•
DVADESETE : NAPREDAK I SOCIJALNE PROMJENE
17
•
•
Poslijeratno desetljeće u SAD-u : doba jazza, lude dvadesete i romantično doba procvata šiparica i jeftinih automobila Neki Amerikanci su promjene prihvatili bez promjena, drugi su se držali tradicija, a treći ( Henry Ford ) prihvatili inovaciju u prometu i tehnologiji
POSLIJERATNE GODINE : 1918. – 1920. Nakon rata došlo je do dvije progresivističke mjere : ostvarile pobjedu na nacionalnoj razini – 18. amandman i Volstedaov zakon 1919. žene dobile pravo glasa ( 19. amandman ) Proljeće 1919. – privreda hvata zamah Doseljavanje crnaca na sjever Crveno ljeto- sukobi crnaca i bijelaca Strah od stranaca, disidenata i nonkomformista Rast KU KLUX KLANA NEOVISNI INTERNACIONALIZAM •
• • • • • •
1921. multinacionalan konferencija u Washingtonu – sudjeluju SAD, VB, Francuska, Italija, Nizozemska; Portugal, Belgija, Kina i Japan – SAD sklopile niz multilateralnih sporazuma ( pogotovo sa Japanom – kasnije su ti sporazumi ukinuti zbog ekspanzionističkih želja Japana ) Izolacija od Europe neostvariva 1921. Kongres usvaja izvanrednu carinu 1930. donesene najviše carine u povijesti SAD-a 1923. godine donesen Dawesov plan – 1929. Youngov plan - sukcesivno snižavanje njemačkih rata za otplatu ratnih dugova, stabiliziranje njemačke valute i međunarodni zajam Njemačkoj kako bi se omogućila provedba tih koraka •
• • • •
UNUTRAŠNJA REORGANIZACIJA 1921. – 1924. – Zakoni o smanjenju broja useljenika 1924. – Zakon o nacionalnom podrijetlu 1922. – formirana progresivistička koalicija CPPA ( Konferencija za progresivističku političku akciju koja je predstavljala savez farmerskih organizacija, socijalista... ) 02.08.1923. Harding umire od infarkta – predsjednik postaje Calvin Coolidge • • •
•
NOVO DOBA • • • • •
Američko blagostanje Procvat industrije Gertrude Ederle – prva žena iz SAD-a koja je preplivala La Manche Glazba, film i sport postaju sve popularniji Prosvijećeni socijalni kapitalizam
18
KRITIČARI 1920-IH • • • • • •
Propadanje poduzeća i kriza farmi Povlastice novog bogatstva nisu osjećali svi Sukob Biblije i knjige Charlesa Darwina Kultura materijalizma Crnci najveći kritičari bijele buržoazije Udruženje za opći boljitak crnaca – Marcus Garvey
HOOVER I SMITH 1928. predsjednički izbori- Demokrat Smith i Republikanac Hoover ( kveker, pristaša prohibicije – za razliku od Smitha koji je bio protivnik prohibicije ) suh i mokar = pristaša i protivnik – pobjeđuje Hoover •
POVIJEST SAD-a ( str. 311-345 ) EKONOMSKA KRIZA I NEW DEAL 1929.-1938. 1929. na dužnost predsjednika SAD-a stupio Hoover i našao se pred dvama poznatim problemima 20-ih : pomoć farmama i carine. Na njegov prijedlog osnovan Savezni odbor za farme i 1930. godine osnovane su Stabilizacijske korporacije Njegove mjere kojima je nastojao riješiti krizu nisu bile dorasle dimenzijama krize. Postao je najomraženiji predsjednik nakon Clevelanda. I izgubio povjerenje nacije. Franklin D. Roosevelt – 1928. izabran za guvernera države New York i odmah poduhvatio rješavanja problema ekonomske krize.
PRVI NEW DEAL, 1933. : Roosevelt je svoje ciljeve sažeo u 3 R (Relief, Recovery, Reform – Liječenje, Oporavak, Reforma) --- zato je New Deal moguće opisati kao 3 R 2 najvažnija programa prvog New Deala oslanjala su se na dvije metode: - dizanje cijena ograničavanjem proizvodnje i nadzorom nad konkurencijom - inflacijom dobara, što su zahtijevali zapadni demokrati Donijeti su: Zakon o oporavku nacionalne industrije (NIRA) – dao je industriji pravo da se dogovori oko uobičajenih pravila poslovanja (Odjeljak 7 – daje pravo radnicima na organiziranje i kolektivno pregovaranje putem predstavnika koje sami odaberu bez upletanja ili prisile poslodavaca) Zakon o poljoprivrednoj prilagodbi (AAA) – pokušao dignuti cijene poljoprivrednim proizvodima
19
DRUGI NEW DEAL, 1934.-1936. : Prvi New Deal je na svijetlo iznio niz novih zahtjeva, iako se stanje nakon njega poboljšalo 1934. dolazi do najgore suše u povijesti nacije Administracija, koja je pokušala pomoći svima, našla se na udaru i slijeva i zdesna Na suprotnoj strani Komunistička stranka SAD-a ostvarila je određen napredak (između 1935. i 1939. komunistički je pokret došao do određenog utjecaja među američkim intelektualcima i u nekim dijelovima radništva). Zabrinut zbog prijetnji s ljevice, predsjednik ja dao potporu novom nizu mjera. Ovaj DRUGI NEW DEAL, koji je bio liberalniji od prvog, nije bio usmjeren na sustavnu promjenu ekonomskog ili socijalnog sustava. Jedna značajna skupina novih mladih savjetnika koji su ga pripremili bila je pod utjecajem LOUISA D. BRANDEISA koji je pomogao u pripremi programa Woodrowa Wilsona «NOVA SLOBODA». Glavni cilj Drugog New Deala bio je da pokrene gospodarstvo i u sklopu toga ispravi neke očite nepravde. Glavna agencija za pomoć drugog New Deala bila je Uprava za napredak radova (WPA) kojoj je na čelu bio bivši socijalni radnik Harry Hopkins. Donijeti su: 1935. Zakon o bankarstvu, site godine Zakon o prihodima i Zakon o holding komunalnim službama. 1935. predsjednik je dao potporu Wagnerovom zakonu ( senator iz New Yorka) – tim su zakonom poslodavačke mjere prisile i potpora tvrtkinim sindikatima stavljene izvan zakona. U AFL-ovom Odboru za industrijsku organizaciju ( AFL - Američki savez radništva), pod vodstvom Johna L. Lewisa, osnovana je skupina pobunjenika. Ta se skupina , nakon što je izbačena u studenom 1935. pretvorila u neovisni Kongres industrijskih organizacija (CIO)
PAT POZICIJA I TREĆI NEW DEAL, 1937.-1938. : Te godine obilježile su niz poraza New Deala, a do prvog je došlo prilikom sraza s Vrhovnim sudom. Roosevelt 1937. predlaže zakon o reorganizaciji sudstva. Prema tom bi zakonu konzervativni sastav suda trebao biti izmijenjen imenovanjem 6 dodatnih sudaca, no njegov prijedlog nije bio prihvaćen. New Deal je 1937. i 1938. pokazao da nije izgubio svoju snagu. Povećana je javna potrošnja za pomoć, javne radove i Wagner-Steagallovim zakonom, za javnu stanogradnju. Izborima za Kongres završilo je razdoblje New Deala!
20
Najočitiji razlog zašto je New Deal izgubio zamah je, što je kriza u inozemstvu počela odvlačiti pažnju s unutrašnijh reformi, i još je uvijek 1938. bilo 10 milijuna nezaposlenih.
OBRAT U VANJSKOJ POLITICI, 1931.-1941. Stupivši na dužnost, Hooverova je administracija vrlo oprezno prešla na izravniju suradnju s Ligom naroda. 1931. nakon što je jedna austrijska banka bankrotirala, Hoover je, kako bi spriječio daljnje stečajeve, predložio jednogodišnje prekidanje isplata njemačkih reparacija njemačkim saveznicima iz Antante kao i savezničkih dugova SAD-u. --- taj je tzv. «Hooverov moratorij» bio prihvaćen. Bitno: načelo «otvorenih vrata» i integritet Kine bili su važan dio republikanske tradicije!
NEW DEAL I SVIJET, 1933.-1937 . U prvim je godinama New Deala američki izolacionizam dosegnuo svoj vrhunac. Roosevelt je nastavio s programom popravljanja odnosa a Latinskom Amerikom. POLITIKA NEMIJEŠANJA potvrđena je odricanjem na intervenciju u Panami i Kubi. No kada je na Kubi 1933. došla radikalna vlada San Martina, Washington je nije priznao, pa je 1934. pomognuo zbacivanje te vlade koje je izveo narednik kubanske vojske Fulgencio Batista. On je vladao Kubom sve dok ga 1959. s vlasti nije zbacio Fidel Castro. Donesene su dvije zakonske mjere o neutralnosti: 1935. bilo je zabranjeno isporučivanje oružja svim zaraćenim stranama, a zatim je 1936. zabranjeno davanje zajmova zaračenim stranama.
KATASTROFA I KRAJ NEUTRALNOSTI, 1940.-1941.: U proljeće ratna pat pozicija prestala je postojati nakon što su Njemci osvojili najprije Dansku i Norvešku, a zatim i Nizozemsku. U međuvremenu, Britanci su na mjesto predsjednika vlade umjesto Nevillea Chamberlainea stavili Winstona Chuchilla. Na strani su protivnika intervencije zajedno s tradicionalnim izolacionistima bili: anglofobi, pacifisti, progresivistički reformisti i oni kojima se Roosevelt nije sviđao zbog njegove unutrašnje politike. 1940. ROOSEVELT dobio 55 posto glasova protiv Wendella Wilkiea U kolovozu 1941. sastali su se Roosevelt i Churchill i izrekli predanost liberalnim načelima Atlantske povelje. U ljeto 1941. SAD su započele neobjavljeni mornarički sukob sa Njemačkom. 21
7.12.1941. japanski su zrakoplovi napali američku flotu u Pearl Harboru. Sutradan je Kongres objavio rat s Japanom, a tri dana poslije Njemačka i Italija su objavile rat SAD-u.
POVIJEST SAD-a ( str.345 - do kraja ) 27. poglavlje RAT ZA SVIJET, 1941.-1944. Od poraza do pobjede, 1941.-1944 .
Zima i proljeće '41.-'42 uspjesi japanskih invazija; Malaja, Guam, Wake, Hong Kong,... 6.svibnja 1942. na Filipinima kod Corregidora predale se posljednje organizirane američke jedinice. Nema perspektive o protudjelovanju, na anglo-američkim sastancima dogovoreno da će savetnička ofenziva biti usmjerena na Njemačku, no mogućnost ofenzive činila se tad još vrlo dalekom. U ljeto/jesen '42. počele stizati optimističnije vijesti. Japanske mornaričke snage, kojih je napredovanje zaustavljeno u Koraljnom moru u svibnju, nakon bitke kod Midwaya u srpnju '42. više nisu imale ofenzivne sposobnosti. U kolovozu am. jedinice započele tešku ofenzivu na Solomonskim otocima. U listopadu britanci kod Al Alameina zaustavili njemačku ofenzivu prema Suezu. U studenom am. snage se iskrcale u sj. Africi. i započele borbe s njemačkim jedinicama 1943. Saveznici prešli u ofenzivu. Njemačke snage otjerane iz Afrike, u ljeto i jesen engl. i am. snage izvršile invaziju na Siciliju i Italiju, Italija kapitulirala, Mussolini zbačen ali pobjegao. Amerikanci na Pacifiku ostvaruju mornaričku i zračnu premoć, osvojeni Salomonski otoci, u studenom '43. bitkom za Tarawu započeo pohod na srednji Pacifik. Lipanj '44. Iskrcavanje u Normandiji. Pobjedom kod st. Loa završena normandijska vojna i počela vojna za francusku. Prosinac '44. Amerikance iznenadio žestok protunapad u šumama Ardena Na istočnoj fronti Rusi '44. prodrli u Poljsku, Jugoslaviju, Mađarsku, čak i u istočnu Prusku. Na Pacifiku amerikanci nastavljaju napredovati, u studenom sa Marijanskih otoka započeli bombardirati japanske matične otoke. Najveća pomorska bitka u povijesti u Zaljevu Leyte skršena preostala japanska mornarička moć. Pozadinska „fronta“
Povećanje obujma ratne proizvodnje 1941. još je bilo nestalno, a američke su se zalihe ratnog materijala istopile zbog isporuka Britaniji. Do '43. golemi se američki industrijski kompleks već okrenuo prema ratnoj proizvodnji, a '44. američka je 22
proizvodnja za ratne namjene bila dvostruko veća od ukupne odgovarajuće proizvodnje sila osovine. Sve to postignuto bez ekstremnijih mjera prisile, stimulacije su imale veći učinak od prisile. Štrajkova nije bilo mnogo, radništvo zadržalo povlastice iz New Deala, nadnice se naglo povećale, povećalo se i članstvo u sindikatima (sa 10 mil na 15 mil članova). Rat je donio blagostanje i socijalne promjene. '45. Savezni rashod (u SAD-u) dosegao iznos 98 milijardi, nezaposlenost praktički nestala. Visoke nadnice i cijene poljoprivrednih proizvoda, zajedno s ratnim porezima, rezultirale su dotad nejvišim stupnjem ekonomske jednakosti. Roosevelt pod pritiskom pokreta marš na Washington osnovao komisiju za pravedne postupke pri zapošljavanju, u vojsci i dalje vladala stroga segregacija. Crnci su rijetko mogli postati časni (iznimka brigadni general Benjamin O. Davis). Rasna nesnošljivost očitovala se nemirima u vojnim bazama te krvavim nemirima 1943. u Harlemu, L.A.-u, Mobileu, Newarku,.. i žene se priključuju ratnoj industriji, ipak manje plaćene od muškaraca. Činilo se da se izolacionizam ugasio sa Pearl Harborom. 17.000 Amerikanaca japanskog podrijetla, od kojih su dvije trećine bili građani SADa internirani su čim su počeli sukobi. Iseljeni sa zapadne obale iz domova u logore pa u centre za relokaciju. Veliki savez
Roosevelt je svoja nadanja u pobjedu i posljeratnu stabilnost zasnivao na „četiri policajca“: Britaniji, Kini, Sovjetskom Savezu i SAD. No potpuna suradnja bila je moguća samo sa Britanijom. No i sa Britanijom su postojala razilaženja u stavovima, prvenstveno oko odnosa sa Sovjetima. Rooseveltov plan pretvaranja Kine u velesilu nije uspio, podupisao je Čang Kai Šekovu nacionalističku vladu koja je sa Mao Ce Tungom kontrolirala državu. Ove dvije strane sukobljavale su se i međusobno, a Kina nije doprinjela pobjedi. Kako bi omogućili da njemačka ima pune ruke posla na istoku, Amerika je posla SSSR-u pomoć iz programa zajma i najma u iznosu 11 milijardi dolara. '43. postignut je stanovit uspjeh u uobličavanju zajedničkih vojnih ciljeva. Vrhunac prijateljstva '43. Kada su se Churchill, Roosevelt i Staljin sastali u Teheranu. Tamo je izvršena okvirna koordinacija predstojeće ofenzive protiv Hitlera. Dogovoreno da (1)Njemačka vojna moć mora biti trajno ukinuta, (2)za područje Jugoslavije da pomoć ide samo Titu, (3)premještanje istočne i zapadne granice Poljske prema zapadu. Veljača '45. konferencija u Jalti nije donesena odluka o konačnoj sudbini Njemačke, saveznici se privremeno dogovorili da je podjele u 4 zone. Churchill i Roosevelt priznali sovjetsku marionetsku državu Vanjsku mongoliju. Usuglasili se i da će se sastati u SAD kako bi formirali Organizaciju ujedinjenih naroda. 12.travnja 1945. Roosevelt umire od izljeva krvi u mozak. Od Jalte do Hirošime
Njemačka protuofenziva zaustavljena potkraj 1944. kod Bastogne u Belgiji. Ožujak 1945. američke snage prešle Rajnu. 1. svibnja Hitler počinio samoubojstvo, 4. svibnja Njemačka se predala Engleskoj, SAD-u i SSSR-u Prilazeći japanskim matičnim otocima američke snage suočavaju se sa žestokim otporom Veljača '45. Iwo Jima 23
Svibanj Okinawa (zrakoplovi samoubojice) 26.srpnja sastanak u Potsdamu Churchill i Roosevelt traže od Japana da se preda. Predaja ili potpuno uništenje 6.kolovoz Hirošima 9.kolovoz Nagasaki 14.kolovoz Japan se suglasio sa Potsdamskim uvjetima 2.rujna potpisana predaja na vojnom brodu Missouriju u Tokijskom zaljevu.
28. poglavlje POGIBELJI MIRA, 1946.-1961. Ni rat ni mir
Roosevelta nasljedio Truman U istočnoj i srednjoj Europi Sovjeti postavljaju sovjetski orjentirane vlade. Staljin krši sporazume potpisane na Jalti. Njegova ambicija nije bila osvajanje svijeta već uspostavljanje sovjetske sfere utjecaja. Politika sprečavanja moguće sovjetske agresije
1946. Staljin odbija surađivati u Baruchovu planu kojim se određivalo napuštanje američkog nuklearnog monopola nakon što bi svjetska atomska energija bila dovedena pod međunarodni nadzor. ( Staljin je predložio da se prvo unište američke rezerve) Politika sprečavanja sovjetske agresije uobličavana još od '45. ali je javno artikulirana objavljivanjem šlanka Georga Kennana 1947. Ožujak 1947. objavljena Trumanova doktrina Lipanj 1947. George Marshall u govoru na Harvardu ponudio pomoć u obnovi svim europskim državama. Sovjetski savez svojim satelitima zabranio primanje pomoći 13 mlrd $ „Marshallov plan“ sužbeno nazvan: Europski plan za obnovu položio temelje europskoj obnovi 50-ih i kasnijem europskom jedinstvu. 1948. stvoren Varšavski savez satelitskih zemalja i Informbiro Potpunu podjelu Njemačke označila Staljinova blokada Berlina, Amerika zrakoplovima opskrbljivala opsjednuti grad Rujan 1949. u Bonnu proglašena (Zapadna) Federalna Republika Njemačka, Sljedećeg mjeseca stvorena (Istočna) Demokratska Republika Njemačka, s Isstočnim Berlinom kao glavnim gradom Nemoćna Europa zatražila od SAD-a da preuzme europsku obranu, Amerika prestaje sa svojom nesklonošću pridruživanju savezima i pridružuje se u NATO. Stvaranje NATO-a 1949. označilo je militarijzaciju politike sprečavanja sovjetske agresije. Započinje utrka u naoružanju nuklearnim oružjem Izjava NSC-68 prijedlog da se udvostruči budžet za obranu i da SAD ne bi trebale praviti razliku između domaće i svjetske sigurnosti Truman odobrio u jesen 1950. Crvena sjena nad Azijom
24
Japan SAD-ov jedini posljeratni uspjeh u Aziji. Uz sredstva SAD-a general MacArthur provodio obnovu. Drugdje SAD nije imao utjecaja; u Kini se za kontrolu natječu nacionalisti Jianga Jieshija (Chang Kaisheka) i komunisti Mao Zedonga. Mao pobijedio i 1950. potpisao sporazum sa Staljinom. Kriza u Koreji posljeratne zone ruske i američke vojne okupacije pretvorile se u neprijateljske sjeverne i južne političke cjeline. Nakon poraza Japana SAD i UN podržavale ujedinjenje Koreje sovjeti spriječili Državni tajnik Dean Acheson izostavio Koreju iz američkih strateških interesa, J. Koreja ipak primala pomoć, 25. lipnja sjevernokorejske trupe Kim Il Sunga invazija na J. Koreju. Korejski rat Sovjetski savez u to vrijeme bojkotirao UN i nije bio prisutan da stavi veto, Truman od Vijeća sigurnosti UN uspio dobiti zahtjev za povlačenje S. Koreje i molbu državama članicama da pomognu južnokorejski otpor. Bez ikakvih drugih ovlasti, on je postao prvi američki predsjednik koji je pokrenuo rat u inozemstvu bez pristanka Kongresa . MacArthur poveo akciju, korejski rat postao križarska vojna za uništenje komunističkog režima na Sjeveru. rizik kineske intervencije, MacArthur siguran da bi i tada američke snage prevladale, u listopadu osvojen Pjongjang, MacArthurove trupe pred pragom pobjede ali onda ih iznenađuje izravan kineski ulazak u rat i veliki kontranapad, amerikanci odbačeni prema jugu, do prosinca komunisti ostvarili kontrolu na Sjeveru. MacArthur traži dopuštenje da rat prenese u Kinu, Truman nakratko razmišljao i o atomskoj bombi no u strahu od dugotrajnog pješadijskog rata s Kinom i intervencije Sovjeta, MacArthurov zahtjev odbijen. MacArthur nije bio zadovoljan, vršio pritisak da se odluka promijeni smijenjen u travnju 1951. zbog neposlušnosti. Trumanova popularnost drastično opada. U skladu sa dokumentom NSC-68 povećava se vojni budžet; '50.-'51. učetverostručen, broj oružanih snaga porastao na 3,5 milijuna. U Europi obnova dobro napreduje, američka se pomoć iz ekonomske premješta u vojnu sferu, NATO stvara kombinirane snage na čelu sa generalom Dwightom Eisenhowerom. Nezadovoljstvo američkog naroda, žele okončanje posljeratnih napetosti. Sjevernokorejska invazija suzbijena bez izazivanja trećeg svj. rata, no samo u prvoj godini borbe poginulo 25.000 američkih vojnika. Rasprava o vanjskoj politici i crvena opasnost II
Javna rasprava, kritičari Trumana, histerija, komunisti u vladi, optužbe za špijunažu... taj javni „lov na vještice“ nazvan makartizam, po mladom senatoru iz Wisconsina. Alger Hiss(važan namještenik State Departmenta, pratio Roosevelta na Jaltu) optužen kao komunist i špijun, osuđen. Znanstvenik Klaus Fuchs Rusima odao podatke o proizvodnji hidrogenske bombe, otkrili ga britanci, istraga odvela do Juliusa i Ethel Rosenberg uhićeni i smaknuti na el.stolici. 1940. Smithov zakon kojim su se ograničili sloboda govora i okupljanje radikala i drugih „subverzivaca“. Senator McCarthy(makartizam) križarski rat protiv komunista. Histerija zahvaća sve, čak se pale i knjige. 1954. pretjerao, Senat ga osudio za vladanje neprimjereno vladanju senatora.
25
Velika odmazda i novi izgled
1952. Eisenhower(republikanac) izabran za predsjednika. Obećao da će, ako bude izabran, odletjeti u Koreju i završiti rat. Njegov glavni vanjskopolitički savjetnik državni sekretar John Foster Dulles(nepopustljivi antikomunist, ratoborna retorika). Najavili nova rješenja za međunarodne probleme. Umjesto reagiranja na svaki koministički izazov skupim ali ograničenim i i neodlučnim kontrapritiskom, rekao je Dulles, SAD će preuzeti inicijativu i uteći se „ velikoj odmazdi“ kada i gdje to one same izaberu. razvoj zračnih sila i nuklearnog naoružanja. 1953. umro Staljin, nasljedni N. Hruščov. Iste godine Sovjeti testirali svoju prvu hidrogensku bombu, samo nekoliko mjeseci nakon što su to učinili amerikanci. SAD ipak nema toliku nuklearnu nadmoć na kojoj se temeljila velika odmazda. '57. Lansiranje Sputnjika dokaz napretka Sovjetske tehnologije oružja. Suzdržljivost na republikanski način
Nova administracija iako pričala o promjeni, u vanjskoj politici činila isto. 1953. nacionalistički, antisovjetski ustanci u Berlinu i '56. u Mađarskoj okrutno ugušeni 1953. u Koreji sklopljen krhki mir – izgubljeno 33.000 američkih života i oko 50 mlrd $ SEATO Azijski NATO, pakt zemalja jugoistočne Azije (potpisnice VB, FR, Australija, N Zeland, Pakistan, Filipini, Tajland i SAD. Kasnije proširen na Laos, Kambodžu i J Vijetnam) Na Bliskom istoku SAD očekivao podršku Arapa protiv komunizma ali nije dobio zbog podrške opstanka Izraela. 1947. Rio-pakt (sporazum o kolektivnoj sigurnosti koji su potpisale sve amrečke države.) Gvatemala Dulles obustavio američku pomoć, Gvatemalci se okreću Sovjetskom savezu tražeći novčanu pomoć. SAD pomoću agenata CIA izvršila desničarski državni prevrat 1954., priznala novu, represivnu vojnu vladu NATO saveznici to osudili 1953. CIA svrgnula izabranu ali nepopustljivu vladu u Iranu. Koegzistencija
Hruščovljeva mekša linija kod kuće i u inozemstvu mjestimično otopljavanje hladnoga rata. 1955. priznata Austrija. Sastanak Hruščov-Eisenhower u Ženevi nije postignuto ništa 1958. neuspješna nastojanja da se postigne sporazum o zabrani nuklearnog testiranja, pod golemim pritiskom javnosti, dvije sile privremeno obustavile testiranja u atmosferi. Napeta ljubaznost poznata kao „duh Camp Davida“ nudila razlog za nadanje, nakon toga predsjednička turneja 1960. po Sovjetskom savezu se izjalovila jer je srušen američki špijunski avion duboko u Sovjetskom teritoriju.
26
