Makijaveli – Vladalac STIL De Sanktis: Makijaveli je pronašao italijansku prozu. on govo govori ri jedn Kod d njeg njega a nema nema izve izvešt štač ačen enih ih jednos ostav tavno no i prirod prirodno no. Ko rečenica... on svoj svoju u proz prozu u čist čistii od svih vih apst apstra rakt ktni nih h etič etički kih h i poet poetič ički kih h 1 elemenata. On bira najkraći, dakle, ravan put: ne skreće sa puta ni seb se be ni čit čitao aoca ca.. On se svoji vojim m pred predm meto etom bavi avi nep nepos osrredno edno,, bez bez 2 3 perifraza , argumentacije... Njegova konciznost nije izveštačena, kao ponekad kod Tacita, nego je to prirodna jasnoća vizije. - Tako je Makijavelijeva proza predosećaj modernog stila. Po svom podrugljivom, podrugljivom, duhovitom duhu, Makijaveli se nadovezuje na Bokača... Ipak, dok Bokačo negira i karikira parodirajući, Makijavelijeva negacija ideja Srednjeg veka (?) nije puka lakrdija, već i u toj negaciji post postoj ojii i afir afirma maci cija ja,, jeda jedan n drug drugii svet svet.. .... Ova Ova nega negaci cija ja je ozbi ozbilj ljna na i sadržajna.
POLITIČKA TEORIJA – Suhodolski & de Santis:
Polazišta
Maki Makija jave veli liju ju je (kao (kao i To Toma masu su Moru Moru)) polaz analiz iza a druš društv tven ene e polazna na tačka tačka: anal stva stvarn rnos osti ti.. Oboj Obojic ica a su poku pokuša šali li druš društv tvo o / drža državu vu da shva shvate te neza nezavi visn sno o od mettafiz me afizič ički kih h post postav avki ki,, kao kao lju ljudsko dsko pita pitan nje. je. Teren Teren Makija Makijave velije lijevog vog bila je pre pre svega svega Firenc Firenca. a. Iskust Iskustva va politič političkog kog života života Firenc Firence e posmatranja bila dopunjavao je velikom istorijskom lektirom koja se naročito odnosi na istoriju Rima. Maki Makija jave veli li se razi razila lazi zi sa post postoj ojeć ećom om,, trad tradic icio iona naln lnom om polit politič ičko kom m literaturom, koja je govorila više o uzorima nego o stvarnosti, koja je imala moralizatorski karakter – govorila je o onome što bi trebalo da bude, a ne o onome što je bilo. Makijaveli ne priznaje nikakve istine a priori i apstraktna načela; on ne priznaje ničiji autoritet kao kriterijum istine. Njegov metod se temelji temelji na shvat shvatanj anju u istine istine kao nečeg nečeg stvarn stvarnog og (effetuale) – zato je način njenog njenog saznan saznanja ja iskust iskustvo vo praćen praćeno o opserv opservaci acijom jom,, prouč proučava avanje nje činjen činjenica ica... ... umesto sholastičke sheme mišljenja, mehanizma izgrađenog na apstraktnim kombinacijama, umesto silogizama dolazi povezanost činjenica koje su uzrok i posledica... Teologija, filozofija i etika su nestvarni svetovi. Makijavelizam znači emancipovanje istorije i politike od fantastičnih, etičkih i sentimentalnih elemenata i njihovo dovođenje u racionalne forme... Misao je De Sanktis: To bokačovsko i ciceronsko kićenje postalo je konvencionalno – mehanizam pun imitacije... Perifraza – opisno kazivanje kod koga se sa više reči opisuje jedan pojam, stanje, osobina ili radnja. Na pr: car životinja – lav; proleće našeg života – mladost; ter se lasno rastadoše s suncem (umreše), zatočnici mrijet naviknuti (hrabri). De Sanktis: Makijaveli ubija formu, njemu je sadržaj sve... Nije važno dal je činejnica razumna, moralna ili lepa, važno je da je tu... 1
2
3
1
sada sada upravl upravljen jena a ka poziti pozitivno vnom m prouča proučavan vanju ju čoveka čoveka,, ostavl ostavljaj jajući ući po strani strani spekulacije...
Glavni cilj njegovih opservacija bilo je otkriće mehanizma nastajanja i pada država, uspešne i štetne politike, osvaja osvajanja nja i gublje gubljenja nja vlasti vlasti.. On nije nije istor istoriča ičarr koga koga intere interesuj suje e regist registro rovan vanje je događaja, nego pre svega političar koji je tok događaja želeo da shvati tako da bi otuda izvukao korisno znanje o aktuelnom delovanju. On otkriva mehanizme, elem elemen entte dru društve štven no-po o-poli liti tičk čko og me meh haniz anizma ma kako ako u pro prošlo šlosti, sti, tako tako i u savremenosti.
Autonomija politike Politika je autonomni oblik duhovnog života, posebna grana čovekove umne aktivnosti koja ima posebne ciljeve i posebne metode. U politici moral treba da bude žrtvovan interesu, zato su dobra sva ona sredstva kojima se postiže cilj. A cilj je osigurati vlast vladaocu i dobrobit narodu / državi pre svega. (De Sanktis: Jer kad vladar brine sam za sebe, brine i za državu.)
Političke vrednosti: 1. 2.
3.
uspeh ((vlast)) po svaku cenu odvo odvojen jenost ost od moral moralnos nosti ti / katego kategorij rija a korisn korisnog og razluč razlučena ena od kategorije dobrog: nije uvek ono što se pokazuje kao korisno samim tim i dobro i pravedno. *Makijaveli ne savetuje upotrebu sredstava koja bi bila moralna, već efikasna. prihvata prihvatanje nje stvarnog stvarnog stanja stanja stvari: stvari: hrabrost u prihvatanju surove stvarn stvarnost osti, i, stvarn stvarnost ostii osl oslobo obođen đene e iluzij iluzije. e. Treb Treba a biti biti čove čovek k svoga voga vremena ako želiš da opstaneš i postigneš uspeh. A biti čovek svoga vremena znači to vreme shvatiti da bi se njime moglo ovladati . Drugim rečima, treba uočiti i proučiti mane neprijatelja pomoću kojih je on postigao uspeh pa ih u istom cilju i usvojiti. «Dobro je biti dobar», kaže on u 18. poglavlju, «ali samo kada su svi dobri. No pošto su svi rđavi, ne moraš ni ti biti od reči.»
Politička sredstva
Pragmatičar bez iluzija, Makijaveli ne savetuje upotrebu sredstava koja bi bila moraln moralna, a, već koja koja bi bila bila efikas efikasna na u dotičnim istorijskim okolnostima. Nasilju tira tirana na treb treba a se supr suprot otst stav avit itii ener energi gičn čnim im i nasi nasiln lnič ički kim m me meto toda dama ma a ne platonističkim idejama i lepotom stava koji bi najmanje bili svrsishodni u veku u kome nasilje blagosilja crkva i u kome se njeni prvosveštenici pojavljuju u ulozi tirana.
REALIZAM u shvatanju čoveka Poznavanje ljudske prirode bilo je, po Makijavelijevog mišljenju, jedan od glavnih osnova uspešne politike. To poznavanje kao i svako poznavanje, mora da bude utvrđivanje postojećeg stanja stvari. I ovo je Makijavelijev realizam – on sli slika ka ljude ljude takvim takvima a kakvi kakvi jes jesu. u. (Ovo (Ovo je revolucionarno kod Makijavelija!) 2
potencija ijall ravan ravan Čovek Čovek rane renesans renesanse e je više «idealan» «idealan» čovek čovek – ima potenc bogu.. bogu.... Makija Makijavel velii je odluči odlučio o da pokaže pokaže čoveka čoveka stvarn stvarnog og (slika (slika stvarnog stvarnog Lome meći ći mora morali liza zato tors rske ke trad tradic icij ije e žele želeo o je da upoz upozna na os osno nove ve i čoveka). Lo mehani mehanizme zme društv društveno enog g delova delovanja nja ljudi. ljudi. Ovo demaskiranje nas nas dovo dovodi di do saznanja da je kroz istoriju čovek pokazivao istu, nepromenjivu prirodu – ono na šta i Šekspir želi da ukaže: nasilje, borba za vlast i vlastite interese, Glavni ni prin princi cip p čo čove veko kove ve prir prirod ode e → zadovolj zadovoljenje enje sopstve sopstvenih nih interesa interesa. Glav «Čovek je čoveku vuk.» *** SRODNA SHVATANJA POLITIKE I LJUDSKE PRIRODE KALIKLE, sofista: Njegova je ideja da u prirodnom stanju vlada pravo jačeg i da je to ono što je dobro. Prosečni ljudi, mediokriteti po sposobnosti, su nešto što umekšava, ublažava prirodno stanje. Nomos, kao ljudska institucija nije vrednost, naprotiv ona šteti jer ometa one jače i kvalitetnije. U prirodnom stanju vlada pravo jačeg – to je vrlo slično modernom, Ničeovom pogledu na svet. Jači na svim nivoima, moćniji – fizički i duhovno. (Sama priroda otkriva da je pravedno ako bolji ima više od goreg, a jači ima više od slabijeg.) Po Kaliklu, upravo mediokriteti smišljaju zakone da bi sebi olakšali život. Zakon je nešto što ide u prilog ljudima koji su manje vredni, slabiji. Jači treba da uzme sve plodove života; ne treba da se uvodi neka veštačka pravda – nomos (zakon) treba ukinuti jer on samo umekšava stvari. Kalikla Kalik la je Plat Platon on preds predsta tavio vio u Gorgiji kao priličn prilično o neprivl neprivlačn ačnog og lika koji zastup zastupa a uverenje da su zakon i moralnost samo ljudske konvencije. Pametan čovek treba da se post postav avii izna iznad d zako zakona na,, da bude bude jak jak i da ovla ovlada da drug drugim ima a u trag tragan anju ju za svoj svojim im samozadovoljenjem. Dalju razradu Kaliklovih gladišta Platon daje kroz Trasimahove argumente u Državi: U prirodi jaki uvek imaju moć nad slabima. Nema razloga da očekujemo da se ljudska društva u tom pogledu razlikuju.
GLAUKON, II knjiga Platonove Države Pravični ljudi su pravični samo zato što ne mogu činiti neprevdu, dakle protiv svoje volje. samo mo ga zako zakoni ni spre spreča čava vaju ju i silo silom m Svak Svako o biće biće po prir prirod odii teži teži za vlaš vlašću ću sa primoravaju da zastane kod ravnopravnosti. ( Priča o pastiru Gigu : prsten da se postane postane nevidljiv: kad je to video Gig je postao poslanik kod kralja, približio približio se kraljici kraljici kao ljubavnik, sklopio sa njom zaveru protiv kralja, ubio ga i preuzeo kraljevsku vlast.) Niko nije pravičan po svojoj volji , nego zato što je na to prinuđen jer pošten čovek kao kao taka takav v ne post postoj oji. i. Svaki Svaki čo čovek vek misli misli da je nepr neprav avič ično nost st sama sama po se sebi bi mnog mnogo o korisnija od pravičnosti. Kad bi se nekom pružila mogućnost da čini nepravdu a on to ipak ne bi hteo da radi on bi za sve bio najveći bednik, pravi glupak. Pred svetom bi ga hvalili, lažući se međusobno i to zato što bi se i sami bojali da pretpre nepravdu. Vrhunac nepravičnosti nepravičnosti je u tome da izgledaš pravičan a da to nisi. (Licemerje kao ideal!) HOBS, 17. vek Hobsova politička filozofija je radikalna : čovekova suština, suština, njegov njegov osnovni osnovni duhovni duhovni princip je egoizam Osnovni stav: čovekova snažna na volja volja da se po svaku svaku ce cenu nu oč očuva uva i unap unapred redii sops sopstv tven ena a fizi fizičk čka a → snaž egzistencija Homo Homo homini homini lupus lupus (Čovek je čoveku vuk) → Svi ljudi su jedni drugima pot potenc encijal ijalni ni nepr neprij ijat atel elji ji.. Po tome ome su svi ljud judi jedn jednak akii – jeda jedan n drug drugom om pred predst stav avlj ljaj aju u podj podjed edna naku ku koli količi činu nu opas opasno nost sti, i, podj podjed edna naku ku mogu mogućn ćnos ostt ugrožavanja. 3
-
-
Prirodno vs. građansko stanje → U prirodnom stanju svako bije bitku za sebe (Bellum omnium contra omnes – Rat sviju protiv svih) i u prirodnim odnosima
među ljudima ne postoji nikakvo dobro. Građansko stanje, koje reguliše država, ogra ograni niča čava va ljud ljude e u tom tom sm smis islu lu.. I jedn jedno o i drug drugo o stan stanje je pred predst stav avlja ljaju ju veči večite te kategorije. (Na pr. ratne situacije predstavljaju izlazak iz građanskog u prirodno stanje.) uzavrelo o stanje stanje međulj međuljuds udskog kog neprija neprijatel teljst jstva va pod kontro kontrolom lom drži drži Strah → uzavrel isključivo uzajamni strah.
Hobsova etika Suština ljudskog morala → Trudim se da budem dobar zato što smatram da ću ako se ponašam tako obezbediti isti tretman sebi od strane drugog čoveka. Utilitarističko viđenje morala: Nema dobra po sebi, već je vrlina samo sredstvo da se sebi obezbedi povoljna životna situacija (onesposobljavanjem onog drugog). Ključna čovekova osobina je egoistični interes za samoodržanje. U pitanju je animalni, vučji egoizam za održanjem fizičke egzistencije i njene dobrobiti. Animalni egoizam je ključni pokretački princip čovekov . ***
ETIKA i POLITIKA koja iz nje sledi Makijaveli odbacuje ((i afirmiše)): Moral je za njega rezultat 1. tezu o metafizičkom poreklu morala. odlu odluka ka koje koje su ljud ljudii preu preuze zeli li radi radi uzaj uzajam amno nog g gara garant ntov ovan anja ja mira mira i blagostanja; moral je društvena pojava. Tako je čovek iz metafizičke i religijske, prenesen u društvenu perspektivu. O društvenom karakteru morala svedoči XVII poglavlje Vladaoca u kome Makijaveli govori o Čezaru Bordžiji kao svirepom vladaru koji je uveo red i mir u Romanju, za razliku od firentinskih vladara koji nisu bili svirepi ali... Ovde se vidi da je ono što se konvencionalno naziva dobrim pokazuje u društvenoj delatnosti kao zlo, i obrnuto. Ovim Ov im se uk ukaz azuj uje e na suko sukob b izme između đu trad tradic icio iona naln lnih ih pogl pogled eda a na čovekovo delanje – prema kome je čovek dužan da se upravlja prema nepromenjivim direktivama apsolutnog morala, i modernih pogleda – prema kojima je čovek dužan da svoje postupanje organizuje predviđajući društvene posledice koje će ono povući za sobom. 2.
tezu tezu o čoveko čovekovom vom urođe urođenom nom ((dob ((dobrom rom)) )) karakt karakteru eru.. Makijaveli razvija svoju karakterizaciju ljudske prirode iznoseći na javu njene strasti, požudu za bogatstvom i vlašću, samoljublje, strah od sile i kazne. U pitanju je svet zlih, malih, niskih ljudi – ljudi niskih pobuda.
Pes Pesimis imisttičk ička slik lika ljud ljudii uk ukaz aziv iva ala je na odgova ovaraju rajuću ću taktik ktiku u postupanja : vladar više treba da budi u podanicima strah nego da podstiče ljubav. Sklonost ljudi da traže vlastiti interes na račun drugih se mora obuzdati. Vrednost vlasti je upravo u tome što je ona kadra da to učini. Zakon postoji da bi se ograničio ljudski egoizam. Zakon je tu radi uzajamnog garantovanja mira i blagostanja. Jer razuzdana masa se upravlja prema svojoj životinjskoj prirodi, prema zadovoljenju vlastitog interesa.
4
HRIŠĆANSKE I RENESANSNE VRLINE Makijaveli ne ceni ni žrtvu ni samoodricanje, uzvišenost ljudi koje svet prezire. One je cenio uspeh, pobedu, ljude koji su sposobni da zastraše gomilu, da je potčine. Za njega je «pravi» čovek onaj koji raspolaže razumnom / snažnom energijom, koji ume da vodi pobedničku borbu, da dobije u borbi sa zlim ali slabim ljudima. Dakle, pravi čovek je čovek koji dela! (Uverenje da naš život zavisi u najvećoj meri od nas samih!) Ovo smelo građenje sopstvenog života zahteva realno viđenje uslova u kojima ono treba da se obavi. Treba imati na umu da čovek koji hoće uvek, u svim prilikama, da bude dobar mora da propadne među ostalima koji nisu dobri. * Makijavelijeva misao je prožeta renesansnom mišlju o moći izuzetnih ličnosti da hrab hrabro rošć šću u (vir (virtu tu)) sm smrs rse e konc konce e sudb sudbin inii (for (fortu tuna na). ). U os osno novi vi te misl mislii leži leži oholost strana srednjem veku i vera koja sa boga prelazi na čoveka. Srednj Srednjii vek vek je za vrlin vrlinu u smat smatrao rao trplje trpljenje nje i podno podnošen šenje je (hrišćanstvo vaspitava slabe ljude i upravo zato svet biva predat na milost i nemilost zlih ljud ljudi, i, ljud ljudii nisk niskih ih pobu pobuda da)) vs. vs. Maki Makija jave veli li:: snag snaga a i ener energi gija ja koji koji ljud ljude e čine čine sposobnim za velike poduhvate! (De Sanktis: temelji srednjeg veka: Greh je prihvatiti ovaj život kao nešto bitno; vrlina je u preziranju zemaljskog života i u kontemplaciji nadzemaljskog; ovaj život nije stvarnost, odnosno istina, nego sena i privid. Iz ovakvog teološko-etičkog shvatanja života potekla je Komedija i sva sva knji knjiže ževn vnos ostt 13. 13. i 14. 14. veka veka.. Duh Duh Maki Makija jave veli lije jevo vog g dela dela:: reha rehabi bili lita taci cija ja zemaljskog života, vraćanje aktivnosti čoveku... Stvari treba prosuđivati onakve kakve jesu, a ne onakve kakve bi trebalo da budu... Tome «trebalo bi da je» teži sadržaj Srednjeg veka... Makijaveli smatra da sada ono treba da prepusti svoje svoje mesto onome onome što jes jeste te tj. «stvar «stvarnoj noj» » istini istini... ... + Sveto Svetom m ne upravlja upravljaju ju natp natpri riro rodn dne e sile sile nego nego ljud ljudsk skii duh. duh... .. Upra Upravl vlja jati ti znač značii shva shvati titi ti snag snage e koje koje upravljaju svetom. Državnik je onaj koji zna da prema svojoj volji usmeri te snage... Veličina i pad naroda nisu slučajnosti ili čudesa, nego nužne posledice, kojima su uzroci uzroci u osobinama osobinama njihovim... Emancipacija čoveka od od natprirodnih natprirodnih i fantastičnih elemenata, spoznaja samog sebe i ovladavanje sobom... + Nov moralni tip nije svetac nego rodoljub.) Energija koja dopušta da se deluje, razum koji dopušta da se tačno oceni situacija i da se biraju metodi, bezobzirnost u realizaciji odluka – to je ono što treba da karakteriše «pravog» čoveka, čoveka koji u svetu malih i slabih ljudi pobe pobeđu đuje je.. * Ka Kao o prav pravii čo čove vek k rene renesa sans nse e Maki Makija jave veli li otkr otkriv iva a da je sušt suštin ina a njegovog bića razum i osećaj da je taj razum svemoćan. Makijaveli ne veruje u nesalomljivu snagu sudbine, jer zna da je može pobediti; ne čeka na proviđenje – jer zna da bog neće uraditi sve – da nam neće oduz oduzet etii slob slobod odnu nu volj volju u i deo deo one one slav slave e koja koja prip pripad ada a nama nama.. Svet Svetom om ne upravljaju natprirodne, odnosno slučajne sile, nego ljudski duh. Hrišćanstvo se ovde kosi sa Makijavelijevim principom, viđenjem čoveka kao borca, ono u hijerarhiji ljudskih vrednosti na prvo mesto stavlja pokornost i kontemplaciju (nadzemaljskog), uz koje ide preziranje ovozemaljskog života i stav da ovaj život nije stvarnost, istina nego privid, iluzija. To (asketsko i kontemplativno vaspitanje), po Makijaveliju, vaspitava slabe ljude – slabe i duhom i telom.4 Upravo zbog toga, on smatra, svet biva zanemaren, predat na milost i nemilost slabih, zlih ljudi. 4
Ovaj akcenat kritike hrišćanstva zbog privilegovanja slabih ljudi nagoveštava Ničea... 5
ČITANJA MAKIJAVELIJA U MORALNOM KLJUČU Savić:
Vladalac je je samo samo priv privid idno no apot apoteo eoza za tira tirani nina na i kode kodeks ks prav pravil ila a za
ubijanje. Suštinski, političko delo firentinskog sekretara je duboko moralno: čitav traktat o vladaocu svodi se na to da se u Italiji pronađe čovek čvrste ruke koji će je ujediniti.
De Sanktis: ono što je u privatnom životu prestup, to je junačko delo za domovinu... Božanstvo je sa neba sišlo na zemlju i nazvalo se «domovinom», ali je ostalo isto onako strahovito kao i pre – njegova volja i njegov interes su iznad svega... Makijaveli hvali plemenitost, blagost i držanje zadate reči, ali samo pod uslovom da je do dobro za domovinu; ako su te vrline prepreke, a ne oruđe, onda ih treba odbaciti! Ćezare Borđija je pun vrline, jer je imao snage da dela prema logici tj. da prihvati sredstva, kad je prihvatio cilj. + Osećaj dužnosti daje Makijavelijevim rečima moralnu veličinu! Metin Arditi: Zagonetka Makijaveli Ovaj Ovaj auto autorr tvrd tvrdii da se Maki Makija jave veli lije jev v sist sistem em mišl mišlje jenj nja a zasn zasniv iva a na čvrs čvrsto tom m moralu moralu,, ali je posled posledica ica istog istog tog morala morala njegov njegovo o prekor prekorače ačenje nje,, ukolik ukoliko o to okolnosti nalažu. Arditi pokazuje sličnosti nekih teza Vladaoca i Novog zaveta. 1. delatan čovek / virtu protiv Fortune – Makijaveli pokušava da prebaci most preko razdvojenih života mislioca, s jedne, i delatnih ljudi, sa druge strane. Novi zavet takođe daje primere ljudi preduzimljivih i neus neustr traš ašiv ivih ih – ljud ljudii pobe pobedn dnik ika. a. Sam Sam Isus Isus je čo čove vek k od malo malo reči reči,, ali ali delatan... On putuje, propoveda, izlaže se opasnostima... «Carstvo božje nije u reči, nego u sili» (I poslanica Korinćanima, IV, 20). Makijaveli kaže: «Bog ne želi sve da učini, jer bi time umanjio našu slobodnu volju i udeo slave koji pripada nama.» Delanje je ono što omogućava čoveku da se izbo izbori ri prot protiv iv toga toga da ma koje koje loše loše stan stanje je post postan ane e traj trajno no.. .... Sudb Sudbin inu u Makijaveli vidi kao ženu – da bi se njome ovladalo potrebno je batinati je, poti potisk skiv ivat ati. i. Ona Ona radi radije je popu popušt šta a mušk muškar arci cima ma toga toga kova kova,, kao kao i onim onim odvažnim i drskim. Virtu omogućava Vladaocu da u zlosrećnim udarcima koje mu nameni Sudbina pronađe prostor za invenciju... Nevolja je ono što što insp inspir iriš iše e → Bilo Bilo je potr potreb ebno no da jevre jevrejs jski ki naro narod d bude bude u Egip Egiptu tu u sužanjstvu i potlačen da bi se odlučio da sledi Mojsija kako bi zbacio okove... Tezejeva srčanost ne bi došla do izražaja da Atinjani nisu bili razbijeni. Te okolnosti su išle na ruku ovim ljudima, i oni su umeli da ih iskoriste... Ni Mojsije ni Kir nisu osetili «nikakvu blagonaklonost sudbine, ona ona im je jedi jedino no pruž pružil ila a pril prilik iku» u».. .... Sudb Sudbin ina a vlad vladao aocu cu prot protiv ivst stav avlj lja a neprijatelje, «kako bi mu pružila priliku da sa njima izađe na kraj.» Poruka je jasna: potrebno je krenuti iskušenju u susret, prihvatiti ga, ščepati ono za čim čovek oseća potrebu: hudu sreću! Tako će vladalac biti vajar Sudbine a ne njena igračka. 2. spoj lava i lisice – kada upućuje Dvanaest apostola u poslanje, Hristos ih sa save vetu tuje je da budu budu «mud «mudri ri kao kao zmij zmije e i beza bezazl zlen enii kao kao golu golubo bovi vi» » (Jev (Jevan anđe đelje lje po Mate Mateju ju,, X, 16). 16). U srži srži Maki Makija jave veli lije jeve ve misl mislii se nala nalazi zi lukavstvo, ali ne ono koje koristimo u društvenim igrama niti ono koje 6
koristi otac kad hoće da pouči svoje dete... To je crno lukavstvo, koje budi nemir, koje se temelji na dvoličnosti, koje hoće da obmane, nadvlada, zap zapos osed edne ne,, poniz onizi. i. Ipak, pak, na ist isti nači način n kao kao pribeg ibegav avan anje je snaz snazi, i, pribegavanje lukavstvu ima kod Makijavelija samo jedan cilj: da pomogne vladaocu u njegovoj središnjoj dužnosti – spasenju Otadžbine. Vladalac prim primen enju juje je luka lukavs vstv tvo o pod pod dv dvam ama a uslo uslovi vima ma: u slabosti i u plemenitosti. On se upušta u lukavstvo onda kada ne može da koristi snagu tj. kada se suočava sa nekim moćnijim od sebe. Šta drugo činiti u takvom takvom slučaj slučaju, u, da bi se predu predupre predio dio sigura siguran n poraz poraz?? Lukavs Lukavstvo tvo nije nije pustolovina, ono je vrsta nužnosti, utemeljena na uviđanju sopstvene nemoći, kojoj se mora pribeći u ispunjavanju svoje odgovornosti... Ovo podrazumeva sagledavanje sopstvenih granica bez ustupaka, i realistično viđenje – gotovo sa poštovanjem – snage onog drugog. Prvi čin lukavstva je, dakle, čin skrušenosti! Kada se Solomon našao u ulozi sudije dvema ženama od kojih je svaka tvrdila da je majka istog deteta, on se poslužio lukavstvom – izrekao je pretnju da će mališana prepoloviti i na taj način, dobivši njihovu reakciju, dobio odgovor... Ovde se Solomon odvojio od svoje uloge kralj, uloge lava, i prebegao je ulozi lisice... 3. briga za opštu korist, za najširi krug ljudi – i Isus i Makijavelijev Vladalac su zaokupljeni, pre svega, srećom najšireg kruga ljudi; oni su puni poštovanja prema onima najskromnijeg porekla, njihovim domovima i imanju... Vladalac treba da se obezbedi protiv moćnika, da od njih zaštiti najniže slojeve. On svoju strogost zadržava za silnike. Osnovni zadatak vladaoca je da «zadovolji narod onoliko koliko bude mogao.» 4. poverenje u narod – Makijaveli smatra da vladalac mora da ima poverenje u svoj narod. Ovo se poverenje pre svega opredmećuje u tome što on smatra da narodu treba dati oružje: «Jer kad im daš oružje, to je tvoje oružje...» 5. privrženost između vladaoca i naroda – Makijaveli kaže: «Najbolja tvrđava na svetu jeste naklonost naroda.» 6. porok i vrlina ((kontekstualizacija, perspektivizam)) – «kad se sve dobro razmotri, ako deluje u duhu onoga što izgleda kao vrlina, dešava se da propadne, a da mu nešto drugo što smatra porokom, obezbedi siguran i srećan život.» Zbog ovoga će Vladalac, ako mu to okolnosti nalažu, preuzeti na sebe odgovornost idući do samog greha, ispunjavajući tako, neosporan čin ljubavi prema narodu i državi. Na ovaj način vladalac preuzima preuzima breme breme neizbežnog neizbežnog prekorač prekoračenja enja pravila... pravila... Za dobru vladavinu nije dovoljno odsustvo greha... 7. prihvatanje čovekovih slabosti – U Jevanđelju po Luki vidimo kako Petar kaže Hristu da je spreman da sa njim ode i u tamnicu i u smrt. Isus mu odgovara: «Kažem ti, Petre, neće danas zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.» I pored toga, Hristos daje Petru da sazda Crkvu: «Budi pastir ovaca mojih» (Jevanđelje po Jovanu, XXI, 16) Makijaveli kaže da su ljudi nezahvalni, nepostojani, pritvorni, lakomi... «Dušom i telom su tvoji, ali samo kad za tim ne osećaš potrebu.» Ipak, Vladalac želi da gradi društvo / državu, ali na temelju ljudi onakvih kakvi jesu... (Arditi: Stati na stanoviše da postoje slabosti drugog, ne znači li prvi korak prema prihvatanju pre nego odbacivanju? Zar prava ljubav ne podr podraz azum umev eva a ono ono odst odstoj ojan anje je koje koje nas nas jedi jedino no suzd suzdra raža žava va da se ne dokopamo drugog samo da bismo u njemu tražili odjek sopstvene nam gordosti?) 7
8. odlučnost – «Rat koji se izbegne samo se odlaže u protivnikovu korist.» 9. slava kao oružje – Jovan Jovan jevanđ jevanđeli elista sta pripov pripoveda eda kako kako je (never (neverni) ni) Toma, Toma, odsuta odsutan n prilik prilikom om prvog prvog Isuso Isusovog vog prikaz prikazanj anja a aposto apostolim lima, a, svoju svoju sumn sumnjič jičav avos ostt ispo ispolj ljio io apos aposto toli lima ma bez bez okol okoliš išen enja: ja: «Ako «Ako (ne (ne vidi vidim m na rukama njegovim rane od klinova, i) ne metnem prst svoj u rane od klin klinov ova. a... .. neću neću vero verova vati ti.» .» Os Osam am dana dana posl posle e toga toga,, Isus Isus se pono ponovo vo pojavljuje i smesta se obraća Tomi: «Pruži ruku svoju i metni u rebra moja.» Toma jednostavno odvraća: «Gospod moj i Bog moj». Jevanđelista dodaje: «A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da verujete da Isus jeste Hristos, sin Božiji.» Ovde je upravo slava oružje koje omogućuje da se ubede oni «koji ne budu videli». Makijaveli pridaje prvorazredni značaj vladaočevoj slavi. Ako je ovozemaljska slava, koju čine moć i ugled, nešto što od čega čak i Hristos ima izvesnu praktičnu korist, onda je jasno zašto Maki Makija jave veli li daje daje prim primer ere e važn važnos osti ti slav slave e – na pr. pr. pape pape Juli Julija ja II: II: «s «sla lava va njegova bila je utoliko veća što je više radio na za ličnu korist, nego radi jačanja Crkve.» Kada nabraja načine da na koje se može obezbediti vlast: izdaja prijatelja, nepoštovanje zadate reči itd., on dodaje da se time ne može obezbediti iti slava. (Zato je Agatokle nije stekao.) Slava podrazumeva društvenu postojanost koju Makijaveli ceni...
8