Na š svet knjiga
0
Na š svet knjiga
1
Na š svet knjiga
1
Na š svet knjiga
Desnom nogom sam kročila u voz, zaledivši se u pola koraka uočivši ga već u kupeu. Sranje! Sjedio je preko puta mog uobičajenog mjesta. Trznula sam se. “Hej, pazi gdje ideš !” čovjeku u odjelu se uzburkala kafu, jedva je pridržavajući uspravno, kako sam se ja iskoračila iz trećeg vagona bez gledanja i zalijetala pravo u njega. “Koji vrag?” “Oprostite!” Ponudila sam prolazno izvinjenje i nastavila ići, saginjući glavu ispod prozora voza dok sam trčala niz platformu prolazeći nekoliko vagona. Mala svjetla pored svakih vrata su počela da svijetle crveno , a glasni zvučnik je počeo da signalizira polazak voza. Uskočila sam u sedmi vagon baš u trenutku kada su vrata počela da se zatvaraju. Predahnula sam par minuta zbog trčanja dužinom četiri vagona. Moje dupe definitivno treba nazad u teretanu. teretanu. Pronašla sam slobodno sjedište okrenuto naprijed i sjela pored nekog, radije nego da se smjestim na jedno
od mnogih slobodnih sjedišta okrenutih ka unutrašnjosti. Čovjek spusti svoje novine i ja se smjestim pored njega. “Oprostite,“ rekoh. “Ne mogu se voziti okrenuta na stranu.” Dva sjedišta ispred njega su bila prazna. Pravilno bi bilo da sam uzela neko od ta dva mjesta, ali sam pretpostavila
da više voli da sjednem pored njega nego da povraćam. Nasmiješio se. “Ni ja.” Uz zvuk iz mojih slušalica, uzdahnula sma sa olakšanjem i zatvorila oči kada se voz počeo kretati. Minut poslije, neko me lagano potapša po ramenu. Putnik pored mene pokaza mi na čovjeka koji stoji na prolazu. Ja nevoljko izvukoh jednu slušalicu. “Soraya. I mislio sam da si to ti. ” Taj glas. “Umm. Zdravo!” Kako se ono dovraga dov raga zove? Oh, sačekaj... kako sam mogla zaboraviti? Mitch. Visoki Mitch. Još uvijek ne razgovaram sa sestrom zbog te katastrofe. Najgori. Sastanak. Naslijepo. Ikad. “Kako si Mitch?”
2
Na š svet knjiga
“Dobro, zapravo sjajno sad kad sam naletio na tebe. Pokušao sam te kontaktirati par puta. Mora da sam pogrešno p ogrešno ukuca o broj, jer mi nikad nisi odgovorila na poruke.” Da. Kako da ne.
Počešao je svoje međunožje kroz pantalone. Skoro sam zaboravila na taj mali tik. Vjerovatno je to bila navika kad je nervozan, ali svaki put kad
bi to uradio moje oči su pratile njegovu ruku i malo mi je falilo da ne puknem. Visoki Mitch sa svrabom. Hvala seko.
Pročistio je grlo. “Možda bismo mogli na kaf u ovo jutro?” Čovjek pored mene je opet presavio svoje novine, pogledao u Mitcha pa u mene. Nisam mogla više da budem zlobna prema jadničku; dovoljno je bio fin. “Umm...” Stavila sam ruku na čovjekovo rame. “Ne mogu. Ovo je moj momak, Danny. Pomirili smo se prošle sedmice. Zar ne, dušo ?” Mitchovo lice se snuždilo. “Oh, razumijem.” Lažni Danny se pridružio. Stavio je ruku na moje koljeno. “ Ja ne dijelim, druže. Tako da, produži!” “Ne moraš biti tako nepri stojan, Danny.” Zurila sam u njega. “To nije bilo nepristojno ,bejb. Ovo bi bilo. bil o.” Prije nego sam ga mogla
zaustaviti, njegove usne prekriše moje. To nije bila brzinska pusa. Njegov jezik nije gubio vrijeme ulazeć i u moja usta. Stavila sam mu ruke na grudi, od gura jući ga. Obrisala sam usta dlanom. “Oprosti, Mitch.” “U redu je. Umm... Žao mi je što sam vas prekinuo. Čuvaj se, Soraya.” “Ti također, Mitch.” Čim je otišao izvan mog domašaja, namrštila sma se na lažnog Dannya. “Zašto si to uradio, seronjo?” “Seronja? Prije dvije minute sam bio dušo. Odluči se srećo.” “Imaš muda.” Ignorisao me je, posežući za unutrašnjim džepom sakoa da izvadi telefon koji vibrira. “To je moja žena. Možeš li samo malo tiše .” “Tvoja žena? ” “Ti si oženjen?” Ustala sam. “Bože, stvarno si seronja .” Njegove noge su bile ispružene i nije ih sklonio da prođem, pa sam ga preskočila. Kako je podigao telefon do uha, zgrabila sam telefon i bez slušanja rekla , “Vaš muž je veliki seronja .” 3
Na š svet knjiga
Bacila sam mu telefon nazad u krilo i otišla u suprotnom pravcu od Mitcha. A tek je prokleti ponedjeljak.
Ovakvo sranje je priča mog života. Srljam u loše izlaske. Muškarci za koje se ispostavi da su oženjeni. Prešla sam u drugi vagon tako da ne moram da gledam ni Dannya ni Mitcha. Na moju radost u ovom vagonu nije bilo gužve i našla sam sjedište koje gleda ka naprijed. Krvni pritisak mi se odmah spustio kad sam
potonula u sjedište. Zatvorila sam oči na momenat i pustila da me kretanje voza opusti.
Grubi muški glas omete moje mirovanje. “ Samo jebeno radi svoj posao, Alan. Radi svoj posao. Je li tražim previše? Zašto te plaćam ako moram da pregledam svaku prokletu stvar? Tvoja pitanja nemaju smisla!
Shvati to i onda mi dođi kad budeš imao rješenje koje je vrijedno mog vremena. Nemam vremena za glupa pitanja. Moj pas bi smislio nešto pametnije od onoga sto si ti predložio .” Koji kreten. Kad sam pogledala preko da vidim lice kome glas pripada, nisam mogla da se ne nasmijem. Naravno. Naravno! Nije ni čudo što misli da može srati po svakome. Sa takvim izg ledom, ljudi mu se vjerovatno svakodnevno bacaju na koljena i doslovno i figurativno. On je predivan. I više od toga, odiše novcem i moći. Prevrnula sam očima... ali nisam mogla skloniti pogled.
Ovaj frajer je nosio odgovarajuću, prugastu košulju koja je savršeno odslikavala siluetu ispod nje. Njegov skup mornarsko plavi sako je bio
prebačen preko koljena. Crne šiljate cipele na njegovim velikim stopalima su bile uglancane. On je definitivno jedan od onih tipova kojima ljudi na aerodromu glancaju cipele izb jegavajući pogledati ih u oči. Međutim
najupečatljivije na tom savršenom licu, bio je ljutiti pogled. Nije pričao na telefon, ali je izgledao kao da ga je neko pošteno ispizdio. Vena mu je pulsirala na vratu. Frustrirano je prošao rukom kroz crnu kosu. Jap. Prelazak u ovaj vagon je vrijedio samo zbog ovog slatkiša. Činjenica da je bio nesvjestan bilo koga oko sebe, učinilo ga je lakšim za posmatranje. Bio je jebeno zgodan kad je ljut. Nešto mi govori da je uvijek ljut. On je kao lav - vrsta koju je najbolje posmatrati iz daleka, gdje bi bilo kakav kontakt
doveo do nepopravljive štete. 4
Na š svet knjiga
Rukavi su mu bili podvrnuti, otkrivajući veliki i skupi sat na desnom zglobu. Sa iznerviranim izrazom, gledao je kroz prozor dok je okretao sat naprijed i nazad. Izgledalo je kao navika kad je nervozan, što je ironično , jer je sam sigurno izazivao nervozu kod mnogih ljudi. Zazvonio mu je telefon. Javio se. “Šta je?”
Njegov glas je bio rešpavi bariton koji me uvijek pogađao direktno među noge. Bila sam luda za duboki, sexy glaso m. Rijetkost je bila da glas zapravo, odgovara muškarcu. Držeći telefon u desnoj ruci, drugom rukom je nastavio da se igra sa metalom na satu. Klik, klik, klik.
“Morat će čekati, ” zarežao je. “Odgovor je da ću stići tamo kad stignem .” “Koji dio ti nije jasan, Laura? ” “Ne zoveš se Laura? kako se dođavola onda zoveš?” “Dobro... Linda... reci mu da odloži ako ne može da čeka .” Nakon što je prekinuo, promrmljao je nešto. Ljudi kao on me fasciniraju. Oni osjećaju kao da posjeduju svijet samo zato što su blagoslovljeni dobrim izgledom ili mogućnostima koje ih stavljaju u bolju finansijsku poziciju. Nije nosio burmu. Kladim se da se njegov dan sastoji od konstantnog samoposluživanja. Skupi esspreso, posao, hrana u elitnim restoranima, sex bez ljubavi... i ponovi. Poliranje
cipela i možda tenis negdje između. Kladim se da je i u krevetu sebičan. Ne da bih ga ja izbacila iz kreveta - ali ipak. Ne mogu reći da sam bila s nekim moćnim kao što je ovaj tip, tako da ne mogu iz iskustva reći kakav je u spavaćoj sobi. Većina tipova s kojima sam izlazila su bili izgladnjeli umjetnici, hipsteri ili oni koji grle drva. Moj život je daleko od Sexa i grada. Više liči na Sex i sažaljenje . Ili
Sex i sranje. Pretpostavljam da ne bih imala ništa protiv biti Carrie Gospodinu Velikom ovog frajera na jedan dan, ili Velikom Kretenu u
ovom slučaju. Apso jebenolutno. Jedina mana u ovoj mojoj maloj fantaziji: ja definitivno nisam njegov tip. Njemu se vjerovatno sviđaju pokorne plavuše iz visokog društva, a ne italijanske djevojke sa oblinama iz Bensohurtsa sa sarkastičnim stavovima i
šarenom kosom. Moje duge, crne lokne su mi dosezale do dupeta. Ličila 5
Na š svet knjiga
sam na nešto između Elvire i Pokahontas samo sa velikim dupetom. Vrhovi moje kose su bili obojeni različitom bojom svakih par sedmica, zavisno od raspoloženja. Ove sedmice je bila kraljevsko plava, što je značilo da mi je išlo prilično dobro. Crvena je značilo da me se bolje kloniti.
Moje nasumične misli su prekinute jakim zujanjem voza pri stajanju. Iznenada, gospodin Veliki Kreten je ustao, a miris njegove skupe kolonjske
vode zasiti zrak. Čak i njegov miris je bio nepodnošljivo sexy i nekako ohol. Izjurio je kroz vrata, koja se za njim zatvoriše. Otišao je. To je to. Predstava je završena. Bilo je zabavno dok je trajalo. Moja stanica je bila sljedeća pa sam otišla do vrata na koja je i on izašao. Nogom sam udarila nešto što se učinilo kao hokejaški pak i natjeralo me da pogledam dole.
Srce mi je počelo brže da kuca. Gospodin Veliki Kreten je očito ostavio dio sebe. Izgubio je telefon. Njegov jebeni telefon!
Izašao je tako brzo iz voza, mora da mu je skliznuo iz ruke. Ja sam očito bila zauzeta gledajući u njegovu sočnu, primamljivu zadnjicu , da bih primjetila. Podignuvši taj Iphone, osjetio se vrelo u mojoj ruci. Futrola je mirisala na njega. Željela sam je omirisati, ali sam se suzdržala. Pokrila sam usta i pogledala okolo. Da je moj život TV emisija, zvuk smijeha bi bio ubačen otprilike sad. Niko me ne gleda. Nikog nije bilo briga što imam telefon Gospodina Otmjenoga. Šta da radim s njim? Stavila sam ga u moju torbu sa leopard printom , osjećajući se kao da krijem bombu dok sam prelazila put do trotoara sunčanog Menhetna. Osjećala sam da telefon vibrira za poruke i za poziv barem jednom. Nisam bila spremna da ga opet dotaknem dok ne popijem kafu.
Nakon zaustavljanje kod redovnog uličnog prodavca, nasula sam kafu i nastavila šetnju do posla udaljenu dva bloka. Danas sam kasnila tako da sam čačkanje po životu Gospodina Veliko g Kretena ostavila do pauze za r učak. Kad sam sjela za svoj sto , izvadila sam telefon i vidjela da je baterija prazna pa priključila punjač da se napuni. Moj posao kao asistent legendarnog kolumniste koji dijeli savjete nije posao iz snova, ali plaća račune. Ida Goldman je vlasnica . Pitajte Idu, dnevne kolumne koje postoji godinama. Ida me u zadnje vrijeme 6
Na š svet knjiga
ohrabruje, da napišem neke odgovore sama. Neka pitanja i odgovori su objavljeni u novinama dok su drugi na Idinom websajtu. Dio mog posla je
da pregledam pitanja i odgovarajuća proslijedim svom šefu. Dok su Idini odgovori osjetljivi i politički korektni, moji su u osnovi prestanite sa sranjima. Kao rezultat, moji odgovori nikad nisu objavljeni. Povremeno, nisam mogla da odolim, da neka pitanja koja nisu prošla do Ide, ne budu odgovorena, pa sam to preuzela na sebe - završila bi u smeću
ionako. Neki od tih ljudi su baš trebali pomoć i nisam se mogla oglušiti na njihov poziv u pomoć. Upravo sam saznala da mi muž ima zalihu pornića. Šta da radim? Trisha Queess Pogodak! Uloži u dobar vibrator. Potrudi se da sve vratiš na mjesto nakon što
se zabaviš dok je on na poslu.
Napila sam se na zabavi i poljubila momka najbolje prijateljice. Sad ne mogu da prestanem da mislim na njega. Osjećam se užasno , ali mislim da sam se zaljubila. Neka mudra riječ? – Dana, Long Island Da. Ti si pička. Vidimo se u utorak, Dana! Momak me pitao da se udam za njega. Rekla sam da. On je najslađi,
najljubazniji muškarac kojeg znam. Problem je u tome što je dijamant koji mi je dao manji nego što sam očekivala. Stvarno ne želim da povrijedim njegova osjećanja. Treba mi neki pristojan način da izrazim svoje razočarenje. -Lori, Mannhattan Bog ima istu dilemu što se tebe tiče, dušo. P.S. Kad vjerenik ostavi tvoje sebično dupe, daj mu moj broj.
Odgovaranje na par mailova iskreno daje mi podsticaj da započnem dan. Jutro je brzo prošlo. Do podne, telefon Gospodina Velikog Kretena bio je napunjen, pa sam ga ponijela sa sobom u sobu za pauzu. Naručila sam tajlandsku hranu za obje. Posli je ručka, Ida je napustila sobu , ostavljajući mi desetak minuta privatnosti da pronjuškam po telefonu. Prva stanica: slike. Nije ih bilo puno i iako sam se nadala da ć u na osnovu slika provaliti ko je ovaj tip, prevarila sam se. Prva slika je bio mali,
pufnasti bijeli pas. Ličio je na terijera ili neku sličnu vrstu. Sljedeća slika su bile gole grudi žene između kojih je bila boca šampanjca. Bile su blijede, savršeno okrugle i totalno vještačke. Zatim je bilo još slika psa te slike neke grupe starijih žena. Koji đavo? Počela sam se glasno smijati. Posljednja slika 7
Na š svet knjiga
je bio selfi njega i starije žene. Obučen je opuštenije, kosa mu je razbarušena i zapravo se smiješio . Izgledao je nevjerovatno zgodno na ovoj
slici. Bilo je teško povjerovati da je ovo isti uštogljeni tip u odjelu iz voza, ali predivno lice je potvrdilo da je on. Još pet minuta i moram se vratiti na radno mjesto. Nije bilo email
računa povezanog na telefon, pa sam otvorila kontakte i odlučila da pozovem prvo ime na listi. Avery. ***
“Vidi, vidi. Graham Morgan. Prošlo je dugo vremena. Šta se desilo? Prešao si čitavu abecedu tako brzo pa počinješ ispočetka? Sjećaš se da nisam tvoja igračka?” Čula se truba i saobraćaj u pozadini praćeno lupanjem vrata od auta te prigušeni zvukovi grada . “Do zgrade Langston. I ne idite kraj parka. Trešnje cvjetaju i ne treba mi upaljena koza na sastanku.” Završivši lajanje na vozača, sjetila se telefona. “I, šta je bilo Graham?” “Um... Zdravo. Nije Graham, zapravo. Moje ime je Soraya!” “Sor-sta?” “Sora-uh-ya. Na perzijskom znači princeza. Iako, ja nisam Perzijanka. Moj otac je zapravo mislio____ ” “Kako god da se zoveš, reci mi šta hoćeš i što mi trošiš dragocjeno vrijeme. I zašto me zoveš sa Graham Morganovog telefona ?” Graham Morgan. I prokleto ime mu je sexy. Pretpostavljala sam. “Zapravo, našla sam ovaj telefon u vozu. Poprilično sam sigurna da pripada muškarcu koga sam vidjela jutros. Kasne dvadesete, možda? Zalizana crna kosa, malo preduga za tipa u odjelu, uvijena oko okovratnika. Nosio je mornarsko plavo prugasto odijelo. Imao je veliki sat.” “Predivan, arogantan i raspizden?” Nasmiješih se malo. “Da, to je on.”
“Njegovo ime je Graham Morgan i tačno znam gdje treba da doneseš telefon.” Izvadila sam olovku iz torbe. “OK.” “ Jeste negdje u blizini voza broj 1?” “Nisam daleko.” 8