Arthur Conan Doyle - Grimizna Studija

Sir Arthur Conan Doyle GRIMIZNA STUDIJA Ovaj kratki roman, objavljen 1887. godine, prvo je djelo Conana Doylea u kojem s e kao glavni lik pojavljuje Sherlock Holmes. Djelo je u javnosti prolo prilièno nez apaeno i u ono vrijeme nitko nije mogao slutiti da njime zapoèinje novi literarni k ult. ZNAK ÈETVORICE U ovom romanu dr Watson susreæe svoju buduæu suprugu, Mary Morstan, koja nagovara Sh erlocka Holmesa da potrai njezina nestalog oca. Ona svake godine na tajanstven naèi n dobiva po jedan dragulj, a sve vuèe podrijetlo iz mraène prièe ubojstva i izdaje iz vremena velike pobune u Indiji. likovno tiiiail* korica: Leigh Taylor PUSTOLOVINE SHERLOCKA HOLMESA Preveli s engleskog: Ruica i Aleksandar Vlakalin Naslov originala: A STUDY IN SCARLET THE SIGN OF THE FOUR Copyright (C) Jonathan Clowes Ltd. SIR ARTHUR CONAN DOYLE GRIMIZNA STUDIJA znak Èetvorice ALFA Zagreb 1978. o II Q I< > PRVO POGLAVLJE Gospodin Sherlock Holmes Godine 1878. dobio sam titulu doktora medicine na londonskom Univerzitetu, pa sa m proslijedio za Netlev kako bih svrio kurs obavezan za vojne lijeènike. Kad sam on dje upotpunio svoje znanje bio sam pridodat Petom puku Northcumberlandskih strij elaca kao pomoæni kirurg. Puk je u to vrijeme bio stacioniran u Indiji, no prije n o to sam uspio da mu se prikljuèim izbio je drugi afganistanski rat. Prilikom iskrc avanja u Bombavu doznao sam da mi je puk prodro kroz klance i da se veæ duboko nal azio na neprijateljskoj teritoriji. Odmah sam krenuo s mnogim drugim oficirima, koji su bili u istom poloaju kao i ja, pa stigoh bez tekoæa u Candahar, gdje zatekoh svoj puk, te sam smjesta preuzeo dunost. Ovaj pohod je mnogima donio èast i slavu, a meni samo muke i nevolje. Bio sam prek omandovan iz moje brigade u Berkshiresku, s kojom sam sudjelovao u zlosretnoj bi ci kod Maivvanca. Tamo me pogodi u rame metak iz duge afganske puke, koji me pogo di u kost i oèee se 0 potkljuènjaènu arteriju. I veæ bih dopao u ruke krvoloènim Ghazima, da nije bilo odano sti i hrabrosti mog posilnog Murrava, kome poðe za rukom da me teretnim konjem 1 sa mnogo muke prenese do britanskih poloaja. Onako iscrpena od bolova i onemoæala od dugotrajnih napora, prenijeli su me u veli kom konvoju do baze u Pes-hawaru. U bolnici sam se bio veæ toliko oporavio da sam mogao hodati po hodnicima, pa èak pomalo i ietati na terasu, kad me odjednom obori trbuni tifus, to prokletstvo u naim kolonijama. Mjesecima mi je ivot visio o niti, a kad sam napokon postao rekonvalescent, toliko sam bio iscrpen 9 i onemoæao, da se lijeènièka komisija sloila kako ne treba èasiti ni èasa, veæ me smjesta vr titi u Englesku. Poslali su me na »Oronte«, vojni transportni brod, te sam se mjesec dana kasnije iskrcao na sidritu u Portsmouthu, upropaten zdravstveno, ali s blago naklonom dozvolom britanske vlade da se pokuam oporaviti u slijedeæih devet mjeseci . U Engleskoj nisam imao nikakve svojte, pa sam bio slobodan kao ptica na grani  on oliko slobodan koliko to moe biti èovjek kada ima jedanaest ilinga i est penija dnevn o. Prirodno je da sam pod takvim uvjetima teio Londonu, velikoj kloaki u koju se neumitno slegnu svi Ijenivci i besposlièari Carstva. Neko vrijeme sam stanovao u h otelu na Strandu, vodeæi beznaèajan i jalov ivot, troeæi novac koji sam imao mnogo slobo dnije nego to sam smio. Uskoro je moja financijska situacija postala tako zabrinj

avajuæa, da mi je postalo jasno da æu morati ili napustiti prijestolnicu i zakopati se negdje na selu ili potpuno izmijeniti svoj naèin ivota. Opredijelivi se za drugu alternativu, odluèio sam da napustim hotel i smjestim se negdje skromnije i jeftin ije. Onoga istoga dana kada sam se na to bio odluèio, stajao sam pred Criterion-barom, kad me netko lupnu po ramenu. Okrenuvi se, prepoznah mladoh Stamforda, koji je sl uio sa mnom u Bartsu. Osamljenom èovjeku uvijek je jako ugodno kad u velikoj london skoj praumi ugleda prijateljsko lice. Stamford nije nikada bio neki posebno prisa n prijatelj, ali sada sam ga pozdravio oduevljeno, a i on kao da se oduevio to vidi mene. Dajuæi oduka svojoj radosti, poz-vah ga na ruèak u Holborn, te krenusmo dvokol icama onamo.  Ma ta da ste radili  primijeti on s neprikrivenim èuðenjem, dok smo se kotrljali na ko taèima kroz prepune londonske ulice  jedno je sigurno, da ste tanki kao prut, a lic e vam je boje zemlje. Ukratko mu opisah svoje dogodovtine, i zatim stigosmo u Holborn.  Jadnice  reèe on suosjeæajno, kad je èuo o mojim nevoljama.  A to namjeravate sad? 10  Traim stan  odgovorih.  Nastojim rijeiti problem tako da naðem nekakve udobnije prosto rije po pristupaènoj cijeni.  Èudna stvar  primijeti moj prijatelj.  Vi ste mi danas veæ drugi, koji mi o tome govor i.  A tko je bio prvi?  zapitah.  Neki èovjek koji radi gore u Bolnièkom kemijskom laboratoriju. Jutros mi se poalio da ne moe nikoga naæi tko bi dijelio s njime neke zgodne prostorije, koje je pronaao, a koje su njemu odveæ skupe.  Zaboga  uskliknuli  pa ako taj zaista trai nekog s kim bi podijelio sobe i trokove, onda sam ja pravi èovjek za njega. Meni je i tako drae da ivim u zajednici nego kao samac. Mladi Stamford me nekako èudno pogleda preko svoje èae vina.  Vi jo ne poznajete Sherlo cka Holmesa  reèe on  moda vam ba ne bi prijao kao sustanar.  Zato, a kakav je to on?  Oh, nisam rekao nita protiv njega. Malo je èudnih ideja  oduevljeni pristalica nekih nauènih disciplina. Inaèe, koliko znam, sasvim je pristojan momak.  Pretpostavljam, student medicine?  rekoh.  Nije, nemam, zapravo, pojma na to se odluèio. Vjerujem da je dobro potkovan u anato miji, a i kao kemièar je prvorazredan, no, koliko znam nikad nije sistematski prat io neka medicinska predavanja. Studije su mu potpuno nepovezane i ekscentriène, al i je prikupio gomilu nesvakidanjih znanja koja bi iznenadila svakog profesora.  Zar ga nikada niste pitali to studira?  zapitah.  Nisam, nije èovjek od koga bi se neto moglo izvuæi, premda, umije biti i prilièno razgo vorljiv.  Volio bih da se naðem s njim  rekoh.  Ako treba s nekim da stanujem vi e volim mirna èov jeka koji neto studira. Nisam jo dovoljno ojaèao da mogu podnijeti mnogo buke i uzbuðe nja. U Afganistanu imao sam i jednog i drugog dovoljno za cijeli ivot. A da li bi h mogao vidjeti tog vaeg prijatelja? 11  Bit æe sigurno u laboratoriju  uzvrati moj drug.  On ili tjednima izbjegava to mjest o, ili je tamo od jutra do mraka. Ako hoæete, moemo se poslije ruèka odvesti onamo.  Svakako  odvratih, pa razgovor krene drugim pravcem. Na putu u bolnicu Stamford m i dade jo neke podatke 0 gospodinu s kojim sam namjeravao stanovati zajedno.  Ne krivite mene, ako se ne budete s njim slagali  reèe on.  Znam o njemu samo ono to sam doznao kad bih ga povremeno susretao u laboratoriju. Ovaj ste sporazum predl oili vi, pa mene ne smatrajte odgovornim.  Ako se ne budemo slagali, neæe nam biti teko da se raziðemo  odgovorih.  Èini mi se, Sta forde  dodadoh gledajuæi otro u svog suputnika  da imate razloga to od te stvari peret e ruke. Je li narav tog èovjeka tako strana, ili je neto drugo posrijedi? Nemojte ok oliati.  Nije lako izraziti ono to se ne da izraziti  odgovori on, smijuæi se.  Za moj ukus Ho lmes je neto odveæ nauèno  neto to granièi s hladnom krvoloènoæu. Mogu ga zamisliti

1 kako daje svom prijatelju najnoviji biljni alkaloid, i to ne iz zluradosti, veæ jednostavno da bi toèno utvrdio kako djeluje taj alkaloid. Da budem pravedan prema njemu, mislim da bi ga isto tako spremno uzeo i sam. Èini se da vie od svega oboava egzaktna znanja.  To je posve u redu.  Jeste, ali ne valja ako se pretjeruje. I zaista je èudno kad takav èovjek udara tapom po leinama u dvorani za seciranje.  Udara po leevima?  Ba tako. Jer, kako bi inaèe ustanovio u kolikoj se mjeri nakon smrti mogu izazvati modrice. Gledao sam ga vlastitim oèima kako to èini.  Pa ipak tvrdite da nije student medicine?  I nije. Sam ðavo zna to on, zapravo, studira. Ali, evo nas, pa stvorite o njemu vla stiti sud.  Dok je govorio zaokrenuli smo uskom stazom i uli kroz mala, sporedna v rata, koja su vodila u jedno krilo velike bolnice. Ovo tlo sam dobro poznavao. K ad poðosmo du hodnika obijeljenih zidova i sivkastih vrata, nije mi trebao nikakav vodiè. Pri kra12 ju hodnika odvaja se nisko zasvoðeni prolaz, koji vodi do kemijskog laboratorija. Bila je to povia soba s mnogo poredanih boca. Svugdje unaokolo bili su iroki, nisk i stolovi puni retorti, epruveta i malih Bunsenovih plamenika iz kojih su treper ili modri pla-mièci. U sobi, nagnuta nad jednim poduljim stolom i zadubljena u pos ao, zatekli smo jednog jedinog studenta. Kad je zaèuo nae korake, osvrne se i oèito z adovoljan skoèi na noge.  Pronaao sam! Pronaao sam!  povika on mom prijatelju trèeæi prem nama s epruvetom u ruci.  Pronaao sam reagens koji izaziva hemoglobin i nita drugo .  Da je otkrio zlatni rudnik ne bi, valjda, bio sretniji.  Doktor Watson, gospodin Sherlock Holmes  reèe Stamford predstavljajuæi nas.  Kako ste?  reèe on srdaèno steuæi mi ruku snagom koju nisam oèekivao.  Kako vidim, bili u Afganistanu?  Otkud to znate, zaboga?  upitah iznenaðeno.  Nije vano  reèe smijuæi se prigueno.  Sada je u pitanju hemoglobin. Vi, nesumnjivo, uvi e koliko je znaèajno to moje otkriæe?  Kemijski je to, bez sumnje, zanimljivo  odgovorih  ali praktièno ...  Ali, èovjeèe, pa to je najpraktièniji sudsko-medicinski pronalazak u nekoliko posljedn jih godina. Zar ne vidite da nam omoguæava da nepogreivo dokaemo mrlje krvi? Prijeðite ovamo! U svojoj revnosti on me uhvati za rukav od kaputa, pa me povuèe na drugu stranu do stola za kojim je radio.  Uzmimo malo svjee krvi  reèe on zabadajuæi sebi u prst dugaèku , tupu iglu, pa jednom kemijskom pipetom izvuèe kap krvi. Sad ovoj maloj kolièini kr vi dodajem litru vode. Jeste li opazili da mjeavina izgleda kao èista voda? Srazmje r krvi ne moe biti veæi od jedan prema milijun. Pa ipak, ne sumnjam da æu moæi izazvati karakteristiènu reakciju.  Dok je to govorio baci u posudu nekoliko bijelih krista la i doda nekoliko kapi nekakva prozraèna fluida. Za tren oka tekuæina 13 dobi zagasitu boju mahagonija, a na dno staklene posude poèeo se taloiti nekakav mr ki prah.  Ha, ha  povika on tapuæi rukama kao razdragano dijete, koje je dobilo novu igraèku.  ta mislite o ovome?  Èini mi se da je pokus vrlo delikatan  primijetih.  Krasan! Krasan! Stari pokus sa guajacumom bio je jako nespretan i nesiguran. Ist o tako i mikroskopski pregled krvnih stanica, koji ne pomae nita ako su mrlje star e nekoliko sati. Meðutim, moj pokus èini se da je podjednako efikasan, bez obzira da li je krv svjea ili nije. Da je neto prije pronaðen, stotine ljudi, koji etaju na sl obodi, odavno bi veæ bili iskusili kaznu za svoje zloèine.  Zaista?  promrmljah.  Kriminalni sluèajevi zapinju uvijek na istom pitanju. Èovjeka osumnjièe za zloèin moda mj esecima poslije samog djela. Jesu li to mrlje od krvi, blata, rðe, voæa, od èega li su ? To je pitanje muèilo mnoge struènjake, a zato? Jer nije bilo pouzdana pokusa. Sad i mamo pokus Sherlock Holmesa i neæe vie biti nikakvih nevolja. Oèi su mu blistale dok je govorio, zatim stavi ruku na srce i pokloni se kao da je zastao pred publikom koja mu aplaudira.

Treba vam èestitati  primijetih, prilièno iznenaðen njegovim oduevljenjem. Prole godine dogodio se onaj sluèaj s von Bischoffom u Frankfurtu. Da se mogao izve sti ovaj pokus, on bi svakako bio objeen. Zatim: onaj Mason iz Bradforda i poznat i Muller, pa Lefevre iz Montpelliera i Samson iz New Orleansa. Èitav niz sluèajeva b ih vam mogao imenovati u kojima bi ba ovaj pokus bio odluèujuæi.  Vi kao da ste nekakav depni kalendar zloèina  reèe Stamford, nasmijavi se.  Mogli biste izdavati novine samo o zloèinima! Nazovite ih »Policijske vijesti iz prolosti«.  Bilo bi to i te kako zanimljivo tivo  primijeti Sherlock Holmes, lijepeæi na vrh prs ta komadiæ flastera.  Moram biti paljiv  nastavi on okreæuæi se s osmijehom prema meni  j r imam mnogo posla s otrovima.  On u razgo14 voru isprui ruku, te spazih kako je sva iarana sliènim komadiæima flastera i nagrizena od kiselina.  Doli smo ovamo poslovno  reèe Stamford, sjedajuæi na visoki tronoac i odgurnuvi nogom d ugu stolicu u mom pravcu.  Ovaj moj prijatelj eli da negdje zabode svoj stijeg, pa kako ste mi se alili da ne moete naæi nikoga tko bi s vama dijelio stan, pomislih da vas dvojicu treba poveza ti. Sherlock Holmes na pomisao da sa mnom dijeli stan kao da se oduevio.  Mjerkao sam neke sobe u Baker Stre-etu  reèe on  koje bi nam savreno odgovarale. Nadam se da vam miris jakog duhana ne smeta?  I ja sam uvijek puio mornarski  odgovorih.  Jako dobro. Obièno drim posvuda kemikalije, a s vremena na vrijeme i eksperimentira m. Hoæe li vam to smetati?  Ni najmanje.  Da vidimo kakvi su mi ostali nedostaci. Katkad postanem tmuran i danima ne otvar am usta. Kad sam takav ne treba misliti da se durim. Ostavite me samo na miru, i brzo æu opet biti kao to treba. A ta vi imate da priznate? Veoma je preporuèljivo da dva momka prije nego to poènu ivjeti kao sustanari upoznaju svoje loe strane. Nasmijah se na ovo unakrsno ispitivanje.  Drim malog buldoga  rekoh  i ne podnosim g raju, jer su mi popustili ivci, i diem se u nemoguæe sate i izuzetna sam lijenèina. Ka da sam zdrav imam i drugu zbirku poroka, ali ovi su mi za sada najglavniji.  Ukljuèujete li i sviranje violine u tu svoju graju?  zapita on bojaljivo.  To zavisi od sviraèa  odgovorih.  Dobro sviranje violine poslastica je za bogove, loe sviranje ...  Oh, onda je u redu  povika on osmjehnuvi se veselo.  Mislim da moemo smatrati stvar svrenom, naravno, ako vam se sobe budu svidjele.  E, pa onda kad æemo ih pogledati?  Doðite sutra u podne po mene, pa idemo skupa i sve æemo urediti  odgovori on. 15  Vrijedi, toèno u podne  rekoh, rukujuæi se s njim. Ostavili smo ga da radi dalje sa s vojim kemikalijama, a mi se proetasmo do mog hotela.  Uzgred budi reèeno  zapitah odjednom, zaustavivi se i okreæuæi se prema Stamfordu  otkud je znao da dolazim iz Afganistana? Moj pratilac se tajanstveno nasmija.  U tome i jeste njegova osebujnost  reèe.  Mnogi bi eljeli znati kako on otkriva takve stvari.  Oh! tajna, zar ne?  povikah, trljajuæi ruke.  Stvar me veoma draka. Neobièno sam vam za hvalan to ste nas povezali. Kao to znate, upoznavanje èovjeèanstva je upoznavanje èovjek a.  Tada ga morate upoznati  reèe Stamford pri oprotaju.  Premda æete zakljuèiti da je on vr o èvorast problem, kladim se da æe on vie doznati o vama, nego vi o njemu. Do viðenja.  Do viðenja  odvratih i uputih se svome hotelu, u mislima veoma zaokupljen svojim no vim poznanikom. 16 DRUGO POGLAVLJE Nauka o zakljuèivanju Slijedeæeg dana nali smo se kako smo se dogovorili i pregledali sobe, o kojima mi j e prièao prilikom naeg susreta, u Baker Streetu br. 221. Bile su to dvije udobne sp avaæe sobe i jedna svijetla, vedro namjetena dnevna soba, u koju je svjetlost prodi rala kroz dva prostrana prozora. Stan se svakako doimao vrlo primamljivo a uvjet  

i, kad se podijele izmeðu nas, toliko su nam se èinili povoljni da smo se odmah nago dili. Jo iste veèeri donio sam stvari iz hotela, a slijedeæeg jutra s nekoliko kutija i vjealica doao je za mnom i Sher-lock Holmes. Dan-dva proveli smo u razmjetavanju stvari, onako kako nam je najvie odgovaralo. Kad smo to zavrili, malo-pomalo smo se skrasili i privikli na novu okolinu. Holmes nije nimalo bio osoba s kojom se teko ivjelo u zajednici. Mirno se vladao i imao ustaljene navike. Poslije deset sati uveèer rijetko je kad bio na nogama, a svakog dana, bez izuzetka, doruèkovao bi i iziao prije nego to sam ustao. Katkad bi proveo cijeli dan u kemijskom laboratoriju, katkad u dvoranama za seciranje, a p onekad opet u dugim etnjama, i to, èini se, kroz najgore gradske èetvrti. Kad bi dobi o napad radinosti, njegovu energiju nita nije moglo premaiti. Povremeno bi ga spop ala reakcija i tad bi po cijele dane leao na sofi u dnevnoj sobi i tek procijedio po koju ili se promekoljio. U tim prilikama zapaao sam mu u oèima toliko prazan i s anen izraz da bih ga mogao osumnjièiti da se odaje drogama, kad me umjerenost i èist unstvo u cijelom njegovu naèinu ivota ne bi odvraæali od takve pomisli. Iz tjedna u tjedan sve me je vie zanimalo i sve sam vie postajao radoznao to on zap ravo smjera. Veæ i sama njegova liènost i izgled bili su takvi da bi izazvao panju i 2 Znak èetvorice 17 sasvim sluèajnog prolaznika. Bio je visok neto iznad est stopa, ali onako pretjerano mrav doimao se mnogo viim. Oèi su mu bile otre i prodorne, osim u onim periodima oba -mrlosti koje sam spomenuo; tanak, orlovski nos davao je cijeloj njegovoj figuri uvijek budan i odluèan izraz. I brada mu je bila istaknuta i èetvrtasta, to je znak odluèna èovjeka. Njegove ruke, iako èesto umrljane tintom ili kalijem, bile su u dodir u izvanredno njene to sam èesto imao prilike da uoèim kad god sam ga promatrao kako po stupa sa svojim krhkim kemijskim instrumentima. Èitalac æe me moda drati nekim beznadnim znatieljnikom kad priznam koliko je taj èovjek i zazivao moju radoznalost i koliko sam se samo trudio da shvatim njegov karakter. Ali, prije nego to donesem svoj sud, treba imati na umu koliko mi je ivot u to vr ijeme bio besciljan i koliko me je malo stvari zanimalo. Zdravlje mi je branilo da izlazim, osim kad je bilo naroèito pogodno vrijeme, a nisam imao prijatelja koj i bi mi svojim posjetom pomogli da se oslobodim jednoliènosti svakidanjice. Pod tak vim uvjetima izvrsno mi je dola mala tajanstvenost koja je obavijala mog sustanar a, te sam ubijao vrijeme u pokuajima da je rijeim. On nije studirao medicinu. U vezi s tim, i sam je, odgovarajuæi na jedno pitanje, potvrdio Stamfordovo miljenje. A nije, èini se, pratio ni bilo kakva druga predavan ja koja bi ga osposobila za neto ili mu omoguæila pristup meðu uèeni svijet. Pa ipak, n a nekim podruèjima nauke bio je izuzetno revnostan, a, u svojim ekscentriènim granic ama, znanje mu je bilo toliko izvanredno opseno i definirano da sam koji put osta jao zapanjen nekim njegovim zapaanjem. Nitko svakako ne bi toliko naporno radio i stjecao tako iscrpna znanja ako nema na pameti odreðeni cilj. Èitaoci nadohvat rije tko se istièu temeljitoæu znanja. Nitko neæe, ako zato nema jake razloge, optereæivati sv oj um sitnicama. Isto onako izuzetno kao znanje bilo mu je i neznanje. O suvremenoj knjievnosti, f ilozofiji i politici gotovo da nije imao ni pojma. Kada sam citirao Thomasa Carl vlea upitao me je najbezazlenije, tko je to i ta je taj uradio. Mom iznenaðenju pak nije bilo kraja, kad sam sluèajno otkrio kako 18 ne zna èak ni za Kopernikovu teoriju, ni za Sunèev sistem, Da neko kolovano ljudsko b iæe u devetnaestom stoljeæu ne zna kako se Zemlja okreæe oko Sunca, èinilo mi se nevjero jatno i nije mi ilo u glavu.  Èini se kao da ste se iznenadili  reèe on, smijeeæi se kad je vidio koliko sam se zgranu o.  Sada, buduæi da to znam, potrudit æu se da to prije zaboravim.  Da zaboravite!  Vidite  objasni on  drim da je èovjeèji mozak u poèetku jedna malena prazna potkrovnica koju treba nagomilati namjetaj po svom izboru. Samo budala ubacuje sve otpatke n a koje nailazi, tako da zatrpava ono znanje koje bi mu moglo biti od koristi, il i se, u najboljem sluèaju, izmijea sa silom drugih stvari, tako da ga teko moe dohvat iti. Struèan radnik, meðutim, vrlo je izbirljiv prema onome to stavlja u svoju modanu potkrovnicu. Èuva samo ona oruða koja mu pomau u poslu, tih ima u velikom izboru i dri

ih u savrenom redu. Pogreno je misliti da ta malena prostorija ima nekakve elastièn e zidove, koji se po volji mogu stezati i rastezati. Vjerujte mi, doðe vrijeme kad pri svakom dodavanju znanja zaboravljate neto to ste prije znali. Prema tome, od najveæeg je znaèenja, da èinjenice koje vam ne koriste ne istiskuju one koje vam koris te.  Ali Sunèev sistem  pobunih se.  A ta æe mi on, kog vraga?  prekide me nestrpljivo.  Kaete da se vrtimo oko Sunca. Vrtj eli se mi oko Sunca ili Mjeseca za mene i moj posao nema ba nikakve razlike. Na vrhu jezika bilo mi je da ga upitam, kakav li mu je taj posao, ali mi neto u n jegovu dranju oda da mu to pitanje ne bi bilo po volji. Stoga sam razmislio o naem kratkom razgovoru i iz njega pokuao izvuæi zakljuèke. Rekao je da ne eli stjecati ika kva znanja koja nemaju veze s njegovim ciljem. Prema tome, sva znanja kojima je raspolagao bila su samo znanja kojima se mogao koristiti. U sebi sam naveo sve o ne razlièite teme o kojima sam dosad saznao da je izuzetno dobro obavijeten. Èak sam uzeo i olovku, pa ih nabacao na papir. Kad sam dovrio taj dokument, nisam mogao o doljeti, a da se ne nasmijeim. Glasio je ovako: 19 1. Poznavanje knjievnosti  nitica 2. Poznavanje filozofije  nitica 3. Poznavanje astronomije  nitica 4. Poznavanje politike  slabo 5. Poznavanje botanike  razlièito. Dobro potkovan u beladoni, opijumu i otrovima uo pæe. 0 praktiènom vrtlarstvu ne zna nita 6. Poznavanje geologije  znanje praktièno, ali ogranièeno. Vrste tla razlikuje na prv i pogled. Poslije etnji pokazivao mi je blato na mojim nogavicama, i po njegovu s astavu i boji rekao bi mi u kojem sam se dijelu Londona uprskao 7. Poznavanje kemije  vrlo temeljito 8. Poznavanje anatomije  detaljno, ali nesistematsko 9. Poznavanje senzacionalistièke knjievnosti  golemo. Èini se kao da poznaje i najsitn iju pojedinost svih moguæih jezivih dogaðaja koji su se zbili u ovom stoljeæu. 10. Svira dobro violinu 11. Struènjak je za biljar, boks i maèevanje 12. Posjeduje temeljno praktièno znanje britanskog prava. Kad sam stigao s popisom dotle, spopade me oèaj i ba-cih ga u vatru. »Samo da mi je dokuèiti ta eli postiæi taj èovjek skupljajuæi sva ova znanja? Za kakav li se on to poziv priprema«, govorio sam sebi i odmah se okanio da dalje èeprkam. Primjeæujem da sam spomenuo i da svira violinu. Pokazao je na tom polju veoma znaèaj ne sposobnosti, ali i tu, kao i kod svih ostalih njegovih dostignuæa, bilo je nast ranosti. Uvjerio sam se u to kad mi je na moj zahtjev odsvirao Men-delssohnovu »Li eder« te jo neke, meni drage, kompozicije. Meðutim, kada bi ostajao sam, rijetko bi s virao pravu muziku ili se okuao s nekom poznatom melodijom. Katkad bi se zavalio naveèer u svoj naslonjaè, zatvorio oèi i gudio po violini, koju bi drao meðu koljenima. ic e bi katkad zazvu-èale razdragano a katkad sjetno, koji put sanjalaèki, koji put ved ro. Ova je muzika jasno odraavala misli koje su ga 20 obuzimale; ali da li je ona te misli potkrepljivala ili je samo puki odraz njiho vih hirova i mate, nisam mogao dokuèiti, jer je to bilo iznad mojih moguænosti. Ja bi h se moda i pobunio protiv tih uznemirujuæih solo toèki, da ih on obièno nije zavravao t ime to bi, kao malu naknadu za zloupotrebu mog strpljenja, odsvirao èitav niz mojih najomiljenijih melodija. U prvom tjednu nekako se dogodilo da nas nitko nije posjetio, pa sam pomislio da je moj prijatelj kao i ja èovjek bez drutva. Meðutim, brzo sam se uvjerio da ima mno go poznanika u najrazlièitijim drutvenim slojevima. Bio je tu neki maleni èovjek, tam nih oèiju, poput takora, koga mi je predstavio kao gospodina Lestradea i koji je tr i-èetiri puta dolazio u toku jednog dana. Jedno jutro pojavila se i neka skladno o djevena mlada djevojka i ostala oko pola sata. Isto to popodne naiao je i neki si jedi, bijedni posjetilac, nalik na idovskog torbara, koji je djelovao jako uzbuðeno . Njega je u stopu slijedila neka ena u papuèama. Drugom prilikom pojavi se neki st ari gospodin, sijede kose, koji je razgovarao s mojim prijateljem, a jednom opet nekakav nosaè sa eljeznice u svojoj uniformi s pregaèom od èohe. Kad bi se pojavila ne

ka od ovakvih jo neopisanih osoba, Sherlock Holmes bi me obièno zamolio za dozvolu da upotrijebi dnevnu sobu, a ja bih se povukao u svoju spavaæu. Pri tom mi je uvij ek govorio da mu oprostim to me uznemirava.  Moram upotrebiti ovo mjesto kao poslo vnu prostoriju  govorio je  a taj svijet su moji klijenti.  Ponovo mi se ukazala pr ilika da mu izravno postavim pitanje o svemu ovome, ali i opet mi moja suzdranost nije dopustila da traim od Holmesa da mi se povjeri. Postajao sam duboko uvjeren da postoji nekakav razlog zato on to ne spominje, no ubrzo mi on sam izbi tu mis ao iz glave, jer je govorio o toj stvari kako je i kada htio. Dogodilo se to 4. marta. Sjeæam se datuma, jer za to imam jaki razlog. Ustao sam r anije nego obièno i zatekao Sherlocka Holmesa za doruèkom. Stanodavka je veæ bila navi kla da kasno ustajem, tako da za mene nije ni pripremila kavu. Podstaknut onim b ezrazlonim nestrpljenjem koje progoni èovjeèanstvo, zazvonio sam i odsjeèno stavio do z nanja 21 da sam spreman. Zatim digoh neke novine sa stola i pokuah njima prekratiti vrijem e, dok je moj prijatelj utke grickao preni kruh. Naslov jednog èlanka bio je obiljeen olovkom, te sam ga, naravno, preletio pogledom. Njegov malo pretjerano vaan naslov glasio je: »Knjiga ivota«, a èlanak je pokuavao iznije ti ta bi sve neki promatraèki nastrojen èovjek mogao nauèiti prouèavajuæi uredno i sistemat ski sve to mu se naðe na putu. Dojmilo me se kao èudna mjeavina pronicavosti i besmisl ice. Rasuðivanje je bilo otro i snano ali su mi se zakljuèci uèinili odveæ neprirodni i pr etjerani. Pisac je tvrdio kako se nekim trenutnim izrazom, trzajem miiæa na licu il i pogledom oka mogu dokuèiti i najskrivenije misli èovjeka. Po njemu se èovjek nije mo gao prevariti, ako je vjet zapaanju i analizi. Zakljuèci u èlanku su bili nepogreivi ka o Euklidove teoreme. Njegovi rezultati bili su za sve neupuæene osobe toliko iznen aðujuæi, da su ga one, prije nego to bi shvatile kako je pisac doao do tih rezultata s lobodno mogle smatrati i nekim obiènim narkomanom. Iz kapi vode, navodio je pisac, neki logièar bi mogao izvuæi zakljuèke o postojanju At lantika ili Nijagare, iako ih nije ni vidio ni èuo. Tako je i sav ivot jedan veliki lanac, èija nam priroda postaje poznata èim upoznamo makar jednu njegovu kariku. Na uka o zakljuèivanju i analizi kao i svako drugo znanje, stjeèe se samo dugim i strpl jivim prouèavanjem, a ivot nije dovoljno dug da bi u tom podruèju ikojem smrtniku omo guæio da dostigne najvie moguæi vrhunac. Prije nego to se osvrne na te nematerijalne i intelektualne vidove stvari, koji ukljuèuju velike tekoæe, onaj koji istrauje treba n ajprije da ovlada osnovnim problemima. Prilikom susreta s drugim smrtnikom treba da nauèi kako æe na prvi pogled uoèiti sav historijat njegova ivota, njegovo zanimanje ili struku kojoj pripada. Ma kako ovo vjebanje bilo djetinjasto, ono izotrava moæ z apaanja i upuæuje èovjeka kamo i u ta da gleda. Po noktima nekog, po rukavu njegova ka puta, po cipelama, koljenima na hlaèama, uljevima kaiprsta i palca, njegovu izrazu l ica, po manetnama od koulje  po svemu tome moe se jasno otkriti èovjekov poziv. Sko22 ro je nemoguæe pretpostaviti, da svi ovi podaci ne bi u punoj mjeri pridonijeli ne kom licu koje treba da rasvijetli neki sluèaj.  Al' je ovo teko lupetanje  povikah tresnuvi novine o sto.  Takvu glupost nisam proèita o otkad ivim!  ta to?  zapita Sherlock Holmes.  Pa ovaj èlanak  rekoh, ukazujuæi na njega lièicom za jaja dok sam sjedao za doruèak. Vidi da ste ga proèitali jer ste ga obiljeili. Ne porièem da je dobro napisan, ali mi ide na ivce. To je oèigledno teorija nekog besposlièara koji sjedi u naslonjaèu, i koji iz samoæe svoje radne sobe ispreda sve te krasne, male paradokse. Ne vidim u tome ni kakve praktiène vrijednosti. Volio bih ga vidjeti onako æu-æurenog, u zatvorenim kolima treæeg razreda podzemne eljeznice, neka mi tamo imenuje zanimanja svojih suputnika . Kladio bih se u tisuæu prema jedan protiv njega.  Izgubili biste svoj novac  primijeti Holmes mirno.  to se èlanka tièe, napisao sam ga j a osobno.  Vi!  Toèno. Imam sklonosti za obje ove stvari, i za zapaanje i za zakljuèivanje. Teorije k oje sam ovdje iznio, a koje vam se èine tako nestvarne, u biti su nevjerojatno pra ktiène, toliko praktiène, da od njih zavisi kruh moj svagdanji.  Kako to?  zapitah i nehotice.

Pa, imam i ja svoj posao. Istina, pretpostavljam da sam jedini na svijetu. Ja sa m detektiv-savjetodavac, ako shvaæate to to znaèi. Ovdje u Londonu imamo mnogo dravnih detektiva i gomilu privatnih. Ti momci kad pogrijee dolaze k meni, a meni obièno u spijeva da ih navedem na pravi trag. Iznesu mi sve dokaze, a ja sam obièno u stanj u, zahvaljujuæi poznavanju povijesti zloèina, da ih usmjerim na pravi put. Meðu zlodje lima postoji velika srodnost, pa ako imate pojedinosti tisuæe zloèina u malom prstu, èudno bi bilo, ako ne uspijete rijeiti i tisuæu i prvi. Lestrade je priznat detektiv . Tu skoro zapao je u æorsokak u nekom sluèaju krivotvorenja, pa ga je to dovelo k m eni.  A oni drugi ljudi? 23  Njih alju obièno neke privatne detektivske agencije. Svi su ti ljudi zbog neèega u ne volji, pa trae da im neto rastumaèim. Ja sasluam njihove pripovijesti, oni sasluaju mo je opaske, a ja zatim stavim svoju nagradu u dep.  Hoæete li time reæi  primijetih  kako ne naputajuæi svoju sobu, uspijevate raspetljati n kakav èvor koji drugi ne mogu raspetljati, iako su osobno vidjeli svaku pojedinost ?  Upravo to. Posjedujem nekakvu intuiciju te vrste. S vremena na vrijeme, pojavi s e, meðutim, i neki sloeniji sluèaj. Tada se moram promuvati unaokolo i vlastitim oèima pogledati stvar. Vidite, znam mnogo specifiènih znanja koja mi u mnogome olakavaju stvar. Ovi zakoni zakljuèivanja izloeni u tom èlanku koji su vas tako raestili, za men e su u praksi od neprocjenjive vrijednosti. Promatranje je velik dio mene. Iznen adili ste se kad sam vam prilikom naeg prvog susreta rekao da ste doli iz Afganist ana.  Bez sumnje su vam rekli.  Ni govora. Znao sam da ste doli iz Afganistana. Tok misli mi veæ po ukorijenjenoj n avici tako brzo prostruji kroz glavu, da pri tom nisam ni svjestan svih meðustupnj eva logiènog miljenja. Takav je stupanj, meðutim, postojao i u ovom sluèaju. Tok rasuðiva nja je tekao ovako: »Evo jednog gospodina koji se doima kao lijeènik; ali je vojnièkog dranja. Dakle, oèigledno vojni lijeènik. Odskora je doao iz tropskih krajeva, jer mu je lice tamno, a to mu nije prirodna boja puti jer su mu zglavci na rukama svije tli. Preturio je bolest i tegobe preko leða to se jasno vidi po izmuèenom licu. Lijev a mu je ruka bila ozlijeðena: dri je kruto i neprirodno. Gdje bi u tropskim krajevi ma engleski vojni lijeènik mogao vidjeti tolike tegobe, i biti ranjen u ruku? Jasn o, u Afganistanu! Tada sam kazao kako dolazite iz Afganistana, a vi se iznenadil i.  Po tome kako bi tumaèite, to je sasvim jednostavno  rekoh, smijeeæi se.  Podsjeæate me n Dupina Edgara Allana Poea. Nisam ni slutio da takvi pojedinci postoje i izvan p ripovijesti. Sherlock Holmes ustade i zapali lulu.  Vi, nesumnjivo, drite da mi time to me uspor eðujete s Dupinom, laskate  primijeti on.  Pa lijepo, po mom miljenju, Dupin je 24 bio nesposobnjakoviæ. Onaj njegov trik da prodre u misli svog prijatelja poslije ut nje od èetvrt sata, zapravo je vrlo porazan i povran. U izvjesnoj mjeri, bez sumnje , imao je dara za analizu, ali ni u kom sluèaju nije bio onakva posebna liènost kakv om ga je zamiljao Poe.  Jeste li proèitali djela od Gaboriaua?  zapitah.  Odgovara li Lecog vaem poimanju det ektiva? Sherlock Holmes mrknu ironièno.  Lecog je bio bijedna eprtlja  reèe on ljutitim glasom.  Mogao se podièiti samo jednim: svojom energijom. Od te sam se knjige jednostavno r azbolio. Pitanje je bilo kako da se identificira nepoznati zatvorenik. Ja sam to mogao uèiniti za dvadeset èetiri sata. Lecogu je za to trebalo oko est mjeseci. Od t oga bi se dala napraviti vjebenica za detektive, da ih se nauèi kako ne treba radit i. Ogorèilo me to se s dvije liènosti, kojima sam se divio, postupalo tako grubo. Odetao sam do prozora i gledao, stojeæi pokraj njega, na uurbanu ulicu.  Ovaj momak moda i j este jako pametan  rekoh u sebi  ali svakako je i vrlo uobraen.  Danas nema ni zloèina ni zloèinaca  govorio je on svadljivo.  Kakva je onda korist ima ti razuma u naem zanimanju. Svjestan sam da ga imam u tolikoj mjeri da bih mogao postati slavnim. Nitko meðu ivima, niti itko od onih koji su ivjeli, nije pobrao tol 

iko znanja i prirodnog talenta za istraivanje zloèina kao ja. A rezultata? Nema zloèi na koji treba istraiti ili, u najboljem sluèaju, postoje samo bijedna nevaljalstva, èije su pobude tako providne, da su jasne èak i slubenicima Scotland Yarda. Poèeo me je smetati naduti naèin njegova izlaganja. Uèini mi se da bi bilo najbolje da promijenimo temu razgovora.  to li hoæe onaj momak  zapitah pokazujuæi na snano, jednostavno odjeveno stvorenje, koj e se s druge strane polako pribliavalo ulicom paljivo zagledajuæi brojeve. U ruci je nosio veliku, plavu omotnicu. Oèigledno nekakvu poruku.  Mislite li na onog umirovljenog narednika mornarice?  reèe Sherlock Holmes. 25 »Hvali se i koèoperi«, pomislih u sebi. »Vrlo dobro zna da ne mogu provjeriti njegovo na gaðanje«. Upravo mi se to vrzmalo po glavi, kad èovjek kojeg smo gledali, ugleda broj na naim vratima i brzo pretrèa preko ulice. Potom, zaèusmo odozdo glasno kuckanje i dubok g las, pa teke korake kako se uspinju stepenicama. Evo prilike da ga se izlijeèi od umiljenosti. Nije na ovo pomiljao, kad je onako izn ebuha odvalio.  Smijem li vas zapitati, mladiæu,  rekoh najljubaznijim glasom  ta ste po zanimanju?  Vratar, potovani gospodine  reèe odsjeèno.  Vra-tarska uniforma mi je na popravku.  A ta ste bili prije?  rekoh pogledavi malo pakosno u svog sustanara.  Narednik, potovani gospodine, u lakoj kraljevskoj mornarièkoj pjeadiji. Odgovora nem a? Dobro, gospodine. On zalupi potpeticama, pozdravi salutirajuæi i ode. 26 TREÆE POGLAVLJE Tajna Lauristonskog vrta Priznajem da me je zaprepastio ovaj novi dokaz praktiène primjene teorije moga pri jatelja. Moje potovanje prema njegovoj analizatorskoj sposobnosti èudesno je porasl o. Meðutim, u meni je jo ostala neka podsvjesna sumnja da je cio sluèaj samo unaprije d pripremljena dogodovtina s namjerom da mene opsjeni. A pitanje ta bi mogao biti razlog za to obmanjivanje, prelazilo je moju moæ rasuðivanja. Kad sam ga pogledao, u pravo je zavrio èitanje poruke, a oèi su mu dobile onaj prazni mutni izgled to je sve pokazivalo da je odsutan duhom.  Za ime boga kako ste to zakljuèili?  zapitah.  Zakljuèio, ta?  reèe mrzovoljno.  Pa da je on bio umirovljeni narednik mornarice.  Nemam vremena za sitnice  odgovori on odsjeèno, pa zatim smijeeæi se doda.  Oprostite m i ovu grubost. Poremetili ste mi tok misli; ali moda je to i dobro. Znaèi, doista n iste bili u stanju zapaziti da je taj momak bio mornarièki narednik?  Odista nisam.  Lake je to znati nego objasniti zato znam. Kad bi zatraili od vas da dokaete kako su dva i dva èetiri, moda biste imali tekoæa, pa ipak ste u tu èinjenicu sasvim sigurni. N a ruci tog drukana vidio sam, jo dok se nalazio na drugoj strani ulice, veliko, pl avo, istetovirano sidro. To mirii na more. Osim toga, imao je vojnièko dranje i zali ske po propisima. Tako smo doli do mornarice. Bio je èovjek koji u izvjesnoj mjeri daje znaèenje samom sebi, odreðena, zapovjednièka dranja. Trebali ste ga promatrati kak o je samo 27 drao glavu i mahao tapom. Da je postojan, èastan, sredovjeèan èovjek, vidjelo mu se opet po licu. Sve su me te èinjinice navele na pretpostavku da je narednik.  Divno!  uzviknuh.  Sasvim obièna stvar  reèe Sherlock Holmes, premda mi se po izrazu lica uèini da je zado voljan to sam se ja oèigledno iznenadio i divio.  Ba sad sam rekao kako nema zloèinaca. Æini se, da nisam imao pravo, pogledajte ovo!  On mi prui poruku koju je bio donio vratar.  Èujte  povikah, poto sam je preletio oèima  pa ovo je strano!  Èini se da je malo nesvakidanje  primijeti on mirno.  Molim vas, proèitajte mi je glasn o. »Dragi moj gospodine Sherlock Holmes, U toku noæi u Ulici Lauriston Gardens broj 3, pored Brixton Roada, dogodila se jez iva stvar. Na straar koji je bio na slubi u tom kraju, ugledao je ondje svjetlo oko

dva sata noæu, pa kako je kuæa bila prazna, posumnjao je da neto nije u redu. Naiao j e na otvorena vrata, a u prednjoj sobi, koja nije bila namjetena, otkrio je tijel o nekog dobro odjevenog èovjeka, koji je u depu nosio posjetnice s imenom Enoch J. Drebber, Cleveland, Ohio (SAD). Pljaèke nije bilo, niti ima ikakvih dokaza o tome kako je taj èovjek izgubio ivot. U sobi postoje mrlje krvi, ali na njemu nema rane. Ne znam kako je dospio u praznu kuæu i cijela je stvar sasvim zagonetna. Ako moete obiæi tu kuæu u bilo koje vrijeme prije dvanaest sati, naæi æete me ondje. Sve sam osta vio in status quo, dok mi se ne javite. Ako ne moete doæi, donijet æu vam detaljnije podatke. Smatrao bih velikom lju-baznoæu s vae strane ako me poèastite vaim miljenjem. Va odani Tobias Gregson«  Gregson je najzgodniji momak u Scotland Yardu  primijeti moj prijatelj.  On i Lest rade su najbolji u toj druini. Obojica su energièni i brzi, ali ukalupljeni, strano ukalupljeni. Pri tome su jo i naotreni jedan protiv drugo28 ga. Ljubomorni su jedan na drugog kao dvije krasotice. Ovaj sluèaj bit æe sasvim zab avan, ako su obojica krenuli u potjeru. Zaprepastila me mirnoæa kojom je to izustio.  Ne smije se izgubiti ni trenutka  povikah.  Da siðem i naruèim kola?  Nisam siguran da æu otiæi. Ja sam najneizljeèiviji, naj-ljeniji vrag koji je hodao po zemlji  hoæu reæi, kad me to spopadne, jer ima trenutaka kad mogu biti i prilièno ivahan .  Ali, eto vam ba prilike za kojom ste udjeli?  Dragi moj prijatelju, a ta se to mene tièe? Pretpostavite da cijelu ovu stvar i ras petljam. Budite sigurni, da æe svi prigrabiti zasluge. Gregson, Lestrade & Co. Tak o je to uvijek kada je èovjek neslubena osoba.  Ali, on vas moli da mu pomognete?  Toèno. On zna da se ne moe sa mnom mjeriti. To mi priznaje, ali bi prije sebi ièupao j ezik nego to bi tako neto izjavio pred nekim treæim. Meðutim, mogli bismo ipak poæi i po gledati. Obradit æu taj sluèaj za svoj gro. Ako veæ nemam nita od toga, bar æu im se nasmi jati u brk. Hodite! On hitro navuèe kaput, pa se tako u urba po stanu, da se jasno vidjelo kako je nastu p apatije smijenio nastup energije.  Uzmite svoj eir  reèe on.  elite li da poðem i ja?  Da, ako nemate neto vanije.  Trenutak kasnije nalazili smo se obojica u dvokolici i vozili se bijesno prema Brixton Roadu. Jutro je bilo maglovito i oblaèno, a tamno obojeni veo spustio se nad krovove kuæa i doimao se kao odbljesak s vlanih ulica. Moj suputnik je bio u najboljem raspoloen ju i cijelog je puta èavrljao o kremonskim violinama i razlici izmeðu violine jednog Amatija i jednoj Stradivariusa. to se mene tièe, bio sam utljiv zbog tmurnog vremen a a duu mi je pritiskao èemeran posao kojeg smo se prihvatili.  Èini se da ne mislite mnogo na stvar koja vas èeka  primijetili napokon, prekidajuæi Ho lmesovo æeretanje o muzièkim instrumentima. 29  Za sada jo nema podataka  odgovori on.  Osnovna je greka teoretizirati prije no to se imaju svi dokazi. To ometa zakljuèivanje.  Uskoro æete imati svoje podatke  primijetih pokazujuæi prstom.  To je Brixton Road, a ovo je kuæa, ako se ne varam.  Tako je! Hej, koèijau, zaustavite!  Bili smo jo na nekih stotinu jardi od kuæe, ali je on uporno zahtijevao da se zaustavimo, pa smo svoje putovanje zavrili pjeice. Lauriston Gardens broj 3 djelovao je turobno i zlokobno. To je bila jedna od èetir iju kuæa malo uvuèena od ulice. Dvije od njih su bile nastanjene, a dvije prazne. Na posljednjoj, sivoj i tmurnoj, zjapila su tri prostrana, prazna i snudena prozora . Natpisi »za izdavanje« zastrli su njena zamagljena okna kao neka mrena. S uliène str ane svaku od ovih kuæa je odvajao po jedan mali vrt, sav obrastao u busenje zaputen a zelenila. Kroz njega je vodila malena, uska staza uækaste boje, posuta nekom mjeav inom sitnog ljunka i gline. Posvuda je bilo mnogo blata zbog kie koja je padala u toku noæi. Oko vrata se nalazio zid od opeka, visok tri stope s drvenim letvama pr i vrhu. Na njega se naslanjao neki snaan policajac okruen gomilom besposlièara, koji su izduili vratove, upi-1 jili oèima i uzaludno oèekivali da ulove makar neki odblje

sak onoga to se dogaða unutra. Zamiljao sam da æe Sherlock Holmes odmah pohitati u kuæu i razmahati se oko raspetlja vanja tajne. No to mu, èini se, nije ni palo na pamet. Potpuno ravnoduna dranja, koj e je u ovakvoj situaciji granièilo s izvjetaèenoæu, etkao se gore-dolje po ploèniku i ukoè promatrao zemlju, nebo, kuæe i redove letava preko puta. Kad je zavrio ovo istraiva nje, krenuo je polako stazom naprijed, oèiju prikovanih za tlo, ili bolje reæi, niz rub izrasle trave s obje strane staza. U dva je maha zastao, a jednom ga vidjeh da se nasmijeio, te sam ga èuo kako je uskliknuo od zadovoljstva. Po vlanom glinenom tlu bilo je tragova mnogobrojnih nogu, ali buduæi da je policija preko njih prela zila tamo-amo, meni nikako nije ilo u glavu ta moj prijatelj moe izvuæi. Pa ipak, bud uæi da sam se duboko uvjerio u njegovu izuzetnu moæ uoèavanja, 30 nisam nimalo sumnjao da on primjeæuje mnoge stvari koje su za mene potpuno neprimj etne. Na vratima kuæe susretne nas s biljenicom u ruci neki visok, bljedolik èovjek, kose p lave kao lan, koji jurnu prema nama i vatreno stisnu ruku mom suputniku.  Vrlo je ljubazno od vas to ste doli  reèe on  ja sam sve ostavio netaknuto.  Osim ovoga  odgovori moj prijatelj i pokaza na stazu.  Ni krdo bivola da je prolo o vuda ne bi ostavilo veæu zbrku. Vi ste, meðutim, Gregsone, nesumnjivo izvukli svoje zakljuèke prije no to ste ovo dopustili.  Toliko sam imao posla u kuæi  reèe detektiv neodreðeno.  Tu je moj kolega gospodin Lestr ade, i ja sam vjerovao da æe on pripaziti. Holmes pogleda na mene pa ironièno podie obrve.  Kad su ovdje dva takva èovjeka kao vi i Lestrade, za treæeg neæe biti mnogo posla. Gregson poèe samozadovoljno trljati ruke:  Mislim da smo uèinili sve to se dalo  odgovo ri on  ipak, ovo je jedan neobièan sluèaj, a vaa sklonost prema takvim stvarima mi je poznata.  Jeste li doli ovamo kolima?  upita Sherlock Holmes.  Nisam.  Ni Lestrade?  Ni on.  Onda nas pustite da razgledamo sobu.  S ovako bezveznom opaskom on poðe u kuæu, a zat im i Gregson, na èijem se licu zapaalo da se èudi. U kratkom hodniku s podom od dasaka, punom praine, koji je vodio u kuhinju i u os tave, nalazila su se po jedna vrata zdesna i slijeva. Jedna od njih su oèigledno v eæ vie tjedana bila zatvorena, a druga su pripadala blagovaonici, u kojoj se zbio t ajanstveni sluèaj. Holmes i ja stupismo unutra s onim èudnim osjeæajem koji izaziva pr isutnost smrti. Bila je to prostrana, èetvrtasta soba, jo prostranija, jer nije b?la namjetena. Zido ve su ukraavale proste, dreèave tapete, mjestimièno umrljane vlagom, na kojima su se ov31 dje-ondje odlijepile iroke trake koje su oputeno visjele otkrivajuæi poutjelu buku. Na suprot vratima nalazio se uoèljiv kamin nad kojim je bila ploèa od lanog bijelog mram ora. Na jednom njenom uglu bio je zalijepljen krajièak crvene, votane svijeæe. Jedini prozor toliko je bio prljav da je cijela prostorija djelovala mutno i maglovito , dajuæi svemu tamnosivkastu boju. Sve je ovo pojaèavala praina to je prekrivala cio s tan. Sve sam te pojedinosti zapazio tek kasnije. U ovom èasu sva mi se panja usredotoèila na neku mraènu, nepokretnu priliku to je leala ispruena na daskama, i praznim, bezizraznim oèima zurila na izblijedjeli strop. Bio je to èovjek od èetrdeset tri godine, o srednja rasta, irokih ramena, s gustom kovrèastom kosom i kratkom èetkastom bradom. N a sebi je imao dugaèak kaput i prsluk od fine tkanine sa svijetlim hlaèama i besprij ekorno èistim ovratnikom i orukavi-cama. Kraj njega, na podu, stajao je dobro oèetka n i uredan cilindar. ake su mu bile stisnute, ruke ispruene, a zgrèene noge odavale su da se teko borio sa smræu. S ukoèena lica je izbijao uas, a èinilo mi se, i mrnja; i t o takva mrnja kakvu jo nigdje nisam zapazio. Taj zlokobni, strahoviti grè na licu s niskim èelom, tupastim nosem i isturenom donjom èeljusti davao je mrtvom èovjeku nekak av èudni majmunski izgled, koji je jo pojaèavao neprirodno zgrèen poloaj. Vidio sam smrt u mnogo prilika, ali mi se nikada nije ukazala u. strasnijem obliku od ovog u t

om mraènom, prljavom stanu koji je gledao na jednu od glavnih kucavica londonskog predgraða. Lestrade, mrav, s lisièjim izrazom kao i uvijek, stajao je u vratima i pozdravio na s.  Ovaj sluèaj uskovitlat æe prainu, gospodine  primijeti on.  Nadmauje sve to sam vidio sada, a ja ba nisam mladunèe.  Nema nikakvih tragova  reèe Gregson.  Ba nikakvih  sloi se Lestrade. Sherlock Holmes se primaèe leu, pa kleknuvi, poèe ga paljivo promatrati.  Zar ste sigurn i da nema rane?  zapita 32 pokazujuæi na mnogobrojne mrlje i lokve krvi, koje su bile posvuda unaokolo.  Potpuno sigurni!  povikae oba detektiva.  Prema tome, ovo je krv neke druge osobe, vjerojatno samog ubojice, ako je rijeè o ubojstvu. Podsjeæa me na okolnosti koje su pratile smrt Van Jansena u Utrechtu god ine '34. Sjeæate li se tog sluèaja, Gregsone?  Ne sjeæam se.  Proèitajte ga. Trebali biste ga zaista proèitati. Nita novo nema pod suncem. Sve je v eæ bilo jednom uèinjeno. Dok je ovo govorio, tanki su mu prsti opipavali, pritiskali, otkopèavali i okuavali svugdje unaokolo, dok su mu oèi zadrale onaj isti odsutni izraz, koji sam veæ zapazi o. Ispitivanje je obavljeno takvom brzinom, da se nije moglo ni pretpostaviti ko liko je samo bilo detaljno. Na koncu on omirisa mrtvaèeva usta, a zatim pogleda na donove njegovih lakiranih cipela. .  Da li je le pomaknut?  zapita.  Ne vie nego to je trebalo.  Moete ga odnijeti u mrtvaènicu  reèe Holmes.  Ovdje nema vie ta da se dozna. Gregson je imao pri ruci nosila i èetiri èovjeka. Na njegov poziv oni uðoe u sobu, podi goe stranca i iznijee ga. Pri dizanju, pade, zveknuvi, neki prsten, i otkotrlja se preko poda. Lestrade ga dohvati i zagleda se u njega ispitivaèkim pogledom.  Ovdje je bila neka ena  povika on.  To je enski vjenèani prsten. Dok je govorio, drao ga je na ispruenu dlanu. Svi se okupie oko njega, zagledavi se u prsten. Nije bilo sumnje da je ovaj kolutiæ od èistoga zlata jednom krasio prst ne ke nevjeste.  Ovo samo jo vie oteava stvar  reèe Gregson.  Jeste li u to ba sigurni?  primijeti Holmes.  Nita vie neæemo saznati ako budemo zuril u njega. ta ste mu nali u depovima?  Sve je ovdje  reèe Gregson, pokazujuæi hrpicu predmeta na jednoj stepenici. Zlatni sa t broj 97163 od Barrauda 3 Znak èetvorice 33 iz Londona, zlatni Albertov lanac, vrlo teak i masivan, zlatni prsten s masonskim znakom, zlatna igla  buldogova glava s rubinskim oèima i jedna aktovka od ko e s pos jetnicama na ime Enoch J. Drebber iz Clevelanda, to odgovara onom E. J. D. na nje govu rublju.  Lisnice nema, ali ima sitnog novca u vrijednosti od sedam funti i trinaest ilinga , jedno depno izdanje Boccac-ciova »Decamerona« s imenom Josepha Stangersona na naslo vnoj strani i dva pisma  jedno upuæeno na ime E. J. Drebber, a drugo na Josepha Sta ngersona.  As kakvom adresom?  Amerièka mjenjaènica. Strand, ostaviti dok se ne zatrai osobno. Oba potjeèu od brodarsk e kompanije »Guion« i tièu se polaska njezinih brodova iz Liverpoola. Jasno da se ovaj nesretnik upravo htio vratiti u New York.  Jeste li ispitali neto o tom Stangersonu?  Ispitao sam odmah  reèe Gregson.  Razaslao sam oglase u sve novine, a jedan moj èovjek je otiao i u amerièku mjenjaènicu, ali se dosad jo nije vratio.  Jeste li pitali Cleveland?  Jutros smo brzojavili.  Kojim ste rijeèima traili podatke?  Opisali smo ukratko okolnosti i rekli da æemo im biti zahvalni za svaku obavijest

koja bi nam mogla pomoæi.  Jeste li zatraili pojedinosti o nekoj okolnosti koja bi vam se èinila presudnom?  Pitao sam za Stangersona.  Nita vie? Zar nema drugih okolnosti od kojih bi mogla zavisiti cijela stvar? Hoæete li brzojaviti jo jednom?  Rekao sam sve to sam imao kazati  reèe Gregson uvrijeðeno. Sherlock Holmes se prigueno nasmija i upravo^ se èinilo da æe staviti nekakvu opasku, kadli u hol gdje smo razgovarali upade vano i samozadovoljno trljajuæi ruke Lestra de, koji je dotada bio u prednjoj sobi.  Gospodine Gregsone  reèe on  upravo sam otkrio neto naroèito vano, neto to bi se, da paljivo pregledao zidove, previdjelo. 34 Izgovarajuæi ovo, taj maleni èovjek sjajnih oèiju, oèigledno je likovao zato to je stekao jedno preimuæstvo nad svojim kolegom.  Duði'e ovamo  reèe hitajuæi u sobu koja se doimala ne to vedrije otkad je iz nje uklonjen njen sablasni stanovnik.  Stanite tamo! On kresne ibicom o svoju cipelu, pa je podie prema zidu.  Gledajte ovo  reèe likujuæi. Bio sam veæ opazio da je papirnata tapeta bila mjestimice spala. U tome uglu odlij epio se jedan poveæi dio otkrivajuæi veliki poutjeli èetverokut buke. Preko ove gole pov rine krvavocrvenim slovima bila je ispisana jedna jedina rijeè: R A C H E  ta kaete na ovo?  uskliknu detektiv s takvim izrazom na licu kakav obièno ima neki iz lagaè kad pokazuje svoju izlobu.  Ovo nije bilo uoèeno, buduæi da se nalazilo u najtamni jem kutku sobe, pa se nitko nije sjetio da pogleda onamo. Ovu je rijeè napisao ubo jica, on ili ona vlastitom krvlju. Gledajte onu mrlju koja se cijedila niza zid. Veæ ovo iskljuèuje moguænost da je posrijedi samoubojstvo. Zato je izabran ba ovaj kuta k da se to ispie? Reæi æu vam. Pogledajte onu svijeæu na ploèi od kamina. Da je zapaljena , ovo bi bio najsvjetliji dio zida, dok je sada, najtamniji. A svijeæa je onda bil a upaljena.  Pa ta mislite sada kad ste to pronali?  zapita Greg-son podrugljivo.  ta mislim? Pa, mislim da je onaj tko je to napisao, namjeravao napisati ensko ime Rachel (Rahel), ali su ga, ili su je, u tome omeli prije no to je uspio zavriti. Z apamtite to vam kaem: kad se cijeli ovaj sluèaj bude rasvijetlio, vidjet æete da je u svemu tome imala udjela i neka ena po imenu Rachel. Smijte se vi samo, gospodine Holmes! Budite i mudri i pametni, ali kad se sve svri, ispada da stara metla ipak najbolje mete.  Oh, molim vas, oprostite  reèe moj prijatelj, koga spopadne pravi napad smijeha, ko ji je tom malenom èovje35 ku sasvim pokvario raspoloenje.  Nepobitno je da ste zasluni kao to kaete, zato to ste ovo pronali prvi, jer to jasno dokazuje da ga je napisao neki drugi uèesnik u mist eriji to se zbila prole noæi. Nisam jo imao vremena da razgledam ovu sobu, ali, ako m i dopustite, uèinit æu to sada. U razgovoru izvuèe iz depa metar na rasklapanje i veliku okruglu leæu. S ova dva pred meta beumno se razmahao po sobi, zastajkujuæi tu i tamo, kleknuvi katkad, a jednom s e èak i opruio potrbuke na pod. Toliko ga je obuzeo taj posao da se èinilo kao da je z aboravio da smo i mi u sobi; sve je vrijeme neto mrmljao i potkrepljivao ono to bi pronaao uzvicima, mumljanjem, zviducima i sitnim usklicima, stvarajuæi tako dojam o hrabrenja i nade. Dok sam ga promatrao, neodoljivo me je podsjeæao na nekog èistokrv nog, dresiranog psa-lisièara, koji juri za tragom po cestaru cvileæi od revnosti, sv e dok ponovo ne nabasa na izgubljeni trag. Dvadeset i vie minuta je istraivao, mje rio to je toènije mogao razmak izmeðu nekakvih tragova, koji su meni bili potpuno nev idljivi, i pri tome, na isto tako neshvatljiv naèin, prislanjao svoj metar uza zid . Na jednom mjestu vrlo pomno je pokupio s poda gomilicu sivog praha i stavio ga u omotnicu. Na koncu je pregledao poveæalom onu rijeè na zidu i najpomnije istraio s vako slovo. Kad je sve to obavio, èini se da je bio zadovoljan, jer je vratio svoj metar i leæu u dep.  Kae se da je genije onaj koji posjeduje neizmjernu sposobnost da se potrudi  primi jeti on, smijeeæi se.  Veoma loe kao definicija, ali se moe primijeniti na detektivski

posao. Gregson i Lestrade promatrali su kako radi njihov amaterski kolega s velikom rad oznaloæu ali i podrugljivo. Propustili su, oèigledno, da zapaze èinjenicu, koju sam ja poèeo shvaæati, da su postupci Sherlocka Holmesa pa i oni najbezna-èajniji, upravljeni nekom konkretnom cilju.  ta vi mislite o ovome?  zapitae obojica.  Ako se pretpostavi da vam pomaem, moglo bi se reæi kao da u ovom sluèaju hoæu da se zak itim vaim zaslugama  primijeti moj prijatelj.  Do sada ste se tako dobro 36 drali da bi zaista bila prava teta da se netko umijea.  Iz njegovih rijeèi izbijala je velika ironija.  Ako me budete obavjetavali o toku vae istrage  nastavi on  bit æe mi drago da vam pomognem to god vie mogu. U meðuvremenu, volio bih da govorim sa straaro m koji je pronaao le. Moete li mi reæi kako se zove i gdje stanuje? Lestrade pogleda u svoju biljenicu.  John Rance  reèe on.  Sada nije na slubi. Moete ga naæi u Audlev Courtu broj 46, Kennington Park Gate. Holmes zabiljei adresu.  Hajdemo, doktore  reèe on  poðimo da ga vidimo. Reæi æu vam neto to bi vam u ovom sluèa o pomoæi  nastavi okreæuæi se prema dvojici detektiva.  U pitanju je ubojstvo, a ubojica je mukarac. Bio je neto vii od est stopa, u najboljoj snazi, za svoju visinu ima ma la stopala, nosio je grube èizme sa èetvrtastim kapicama i puio cigaru Trihonopolv. D ovezao se ovamo sa svojom rtvom u kolima na èetiri toèka, koja je vukao konj potkovan s tri stare potkovice, a na jednoj od prednjih nogu imao je novu potkovicu. Po svemu sudeæi ubojica je bio rumena lica i izuzetno dugaèkih noktiju na desnoj ruci. To je samo par oznaka, ali vam ove mogu biti od pomoæi. Lestrade i Gregson se uzajamno pogledae, osmjehujuæi se s nevjericom.  A kako je izvedeno ubojstvo, ako je ubijen?  zapita onaj prvi.  Otrovom  reèe odrjeito Sherlock Holmes, pa krenu.  Jo neto, Lestrade  dodade on okreæuæi se na vratima  RACHE je njemaèka rijeè i znaèi: osveta. Nemojte zato tratiti vrijeme traeæi gospoðicu Rac el. I tako, izbacivi iznebuha ovaj pogodak, on se udalji ostavljajuæi dva suparnika otv orenih usta. 37 ÈETVRTO POGLAVLJE Sto je imao da isprièa John Rance Kada smo napustili Lauriston Gardens broj 3 bio je jedan sat. Sherlock Holmes me odvede do najblieg telegrafa, odakle je poslao dug brzojav. Zatim pozva jedna ko la i naredi vozaèu da nas odveze na adresu koju nam je dao Lestrade. ¦ Nita nije bolje od iskaza prvog oèevica  primijeti on.  Zapravo veæ sam stekao odreðeno jenje o ovom sluèaju, ali ipak moemo doznati jo neke okolnosti, koje nam mogu biti o d koristi.  Holmes, vi me iznenaðujete  rekoh.  Ne moe biti da ste ba tako sigurni u sve one pojed inosti koje ste naveli.  Nisam mogao pogrijeiti  odgovori on.  Prije svega, èim sam stigao opazio sam da su ko taèi nekih kola naèinili dvije brazde uz sam rub ploènika. A sve do prole noæi tjedan dan a nismo imali kie, tako da oni kotaèi, koji su ostavili toliko dubok trag mora da s u bili ovdje u toku noæi. Vidjeli su se i tragovi konjskih kopita, a trag jednog i sticao se mnogo jasnije od ostala tri, to dokazuje da je na njemu bila nova potko va. Kako su se kola ondje nalazila kad je kia veæ padala, i kako jutros nisu dolazi la druga kola  za to imam Greg-sonovu rijeè  jasno je da su kola ondje bila noæas, to z naèi da su se one dvije osobe njima dovezle u kuæu.  To izgleda prilièno jednostavno  rekoh  ali kako ste utvrdili visinu onog drugog èovje ka?  Visina èovjeka u devet od deset sluèajeva moe se utvrditi po duini njegova koraka. Pri lièno jednostavna raèunica, ali nema smisla da vam dosaðujem brojkama. Korak tog èovjeka imao sam vani u blatu i na pranom podu u kuæi. Zatim, imao sam moguænost da svoj pro raèun i provjerim. 38 Kad èovjek pie na zidu, on instinktivno pie u visini oèiju. E pa sad, onaj natpis bio je taman neto iznad est stopa od poda. Taj proraèun je bio djeèja igra.  A njegove godine?  zapitah.

 Pa, ako je èovjek u stanju da zakoraèi èetiri i pol stope bez i najmanjeg napora, ne m oe biti s jednom nogom u grobu. Na stazi u vrtu nalazila se poiroka lokva preko ko je je oèigledno preao. Lakirane cipele su je obile, a one sa èetvrtastom kapicom presk oèile. Nema tu nikakve tajne. Samo primjenjujem neke od preporuka o zapaanju i zakl juèivanju koje sam zastupao u onom svom èlanku. Èudite li se jo neèemu?  Nokti i Trichinopolv  primijetih.  Natpis na zidu je bio ispisan èovjeèjim kaiprstom umoèenim u krv. Pomoæu leæe opazio sam je buka tom prilikom bila malo zagrebena to se svakako ne bi dogodilo da je taj èov jek imao podsjeèene nokte. S poda sam pokupio neto rasuta pepela. Ovaj je bio ljusk

d

ast i tamne boje, takav pepeo ostavljaju samo cigarete Trichinopolv. Posebno sam se bavio pepelom od cigara  zapravo, napisao sam èitavu raspravu o toj temi. Laska m sebi da na prvi pogled mogu razlikovati pepeo od bilo koje poznate vrste cigar e i duhana. U tim se pojedinostima ba i razlikuje jedan umjean detektiv, od onog d rugog, sliènog Gregsonu i Lestradeu.  A rumenilo lica? - zapitah.  Ah, to je veæ jedan smjeliji potez, premda ne sumnjam da i tu imam pravo. Ali, to me nemojte sada pitati. Prijeðoh rukom preko èela.  U glavi mi je pravi darmar 1  primijetih  to god èovjek vie r ilja, to> stvar postaje tajanstvenija. Kako su dola ta dva èovjeka  ako se uopæe radi o dva èovjeka  u tu praznu kuæu? ta je bilo s koèijaem koji ih je dovezao? Kako netko moe atjerati drugoga da uzme otrov? Odakle ona krv? ta li je bilo povod ubojstvu, jer ubijem nije bio opljaèkan? Otkud se stvorio enski prsten? A nadasve, zato onaj drug i, umjesto da hvata maglu, pie njemaèku rijeè RACHE? Priznajem da ne vidim kako bi se mogle povezati sve te èinjenice. 39 Moj prijatelj se nasmijei odobravajuæi.  Saeto i pravilno ste naveli potekoæe  reèe on.  Jo mnogo èega ima to je nejasno, iako glavnim èinjenicama u potpunosti donio svoj sud. to se tièe Lestradeova otkriæa, rijeè je o èistoj zamci koja je trebala navesti policiju na krivi trag, ukazujuæi na tajna u druenja. To uopæe nije uèinio Nijemac. Slovo »A« je, ako ste zapazili, bilo ispisano po n jemaèki. Meðutim, pravi Nijemac latinicom uvijek pie tampana slova tako da mirno moemo reæi, da ovo nije napisao Nijemac, veæ neki nespretnjakoviæ koji se zeznuo. To je samo lukavstvo da se istraga skrene u krivom pravcu. Nita vam vie neæu kazati o ovom sluèa ju, doktore. Poznato je da zavjerenik vie ne uiva povjerenja kad se jednom otkrije , pa bih se i ja izloio tome, ako biste zakljuèili, kako sam ipak na koncu konca sa svim obièna osoba. I zato vam neæu vie nita reæi o svojoj metodi.  Nikada to neæu uèiniti  odgovorih.  Na cijelom svijetu ne moe se vie pribliiti detekti i posao egzaktnoj nauci, nego to ste vi uèinili. Na ove moje ozbiljno izgovorene rijeèi moj suputnik po-rumeni od zadovoljstva. Veæ s am opazio da je volio èuti pohvale o svome umijeæu, kao kakva djevojka o svojoj ljep oti.  Reæi æu vam neto drugo  reèe on.  Lakirane cipele i èetvrtaste kapice dole su istim kol pa su sasvim prijateljski, najvjerojatnije ruku pod ruku, poli niz stazu. Kad su uli u kuæu, etali su gore-dolje po sobi. Zapravo, lakirane cipele su mirno stajale, dok su èetvrtaste kapice ile gore-dolje. Sve sam to mogao proèitati u praini, a mogao srna proèitati i da je postajao sve uzbuðeniji to je god due hodao. Vidjelo se to po t ome to su mu koraci postajali sve du i. Sve je vrijeme govorio i postepeno se razbj esnio. I tada je nastala tragedija. Rekao sam vam sad sve to znam, a ostalo su ug lavnom pretpostavke i stjecaj okolnosti. Ipak, imamo dobru polaznu toèku za dalju istragu. Moramo pouriti, jer hoæu da stignem na Haleov koncert, kako bih danas popo dne mogao èuti Normana Nerudu. 40 Dok smo mi tako razgovarali, kola su se probijala kroz mraène boène prolaze i prljav e ulièice, koje su se nizale jedna za drugom. Na vozaè se zaustavi ba u najmraènijoj i n ajprljavijoj od svih.  Evo, tu unutra, tu vam je Audley Court  red dotrajalih kuæeraka od izblijedjele opeke.  Èekat æu vas ovdje dok se vratite  nasta vi. Audley Court nije bio ba neko naroèito privlaèno mjesto. Uski prolaz doveo nas je u d vorite u obliku pravokutnika, opkoljeno bijednim zgradama i pokriveno kamenim ploèa ma. Prokrèili smo sebi put kroz gomilu prljave djeèurlije i redove prostrtog, izblij

edjelog rublja, dok napokon ne do-ðosmo do broja 46. Na vratima je odskakala tanka ploèica od mijedi na kojoj je bilo urezano prezime Rance. Kad smo se raspitali za njega, odgovorili su da je straar u postelji. Uveli su nas straga u malenu sobu za razgovor, koja se nalazila u prednjem dijelu kuæe, kako bismo ga ondje prièekali. On se ubrzo pojavi, naizgled ljutit to smo ga uznemirili u snu.  Ponudio sam svoj slubeni izvjetaj  reèe on. Holmes izvadi iz depa mali zlatnik, pa ga zamiljeno poèe vrtjeti meðu prstima.  Pomisli li smo da bi moda bilo bolje kad bismo sve èuli neposredno iz vaih usta  reèe on.  S najveæim zadovoljstvom æu vam reæi sve to znam  odgovori straar, oèiju uprtih u zlatnik.  Dajte, isprièajte nam onako na svoj naèin, kako se to dogodilo. Rance se posadi na sofu postavljenu konjskom dlakom, natuti obrve, kao da se odluèi o da nita ne izostavi u izlaganju.  Isprièat æu vam sve od poèetka  reèe on.  Radno vrijeme mi je od deset uveèer do est izj U jedanaest sati izbila je tuèa kod »Bijelog jelena«, no, uglavnom, drim da je na cije lom mom sektoru bilo prilièno mirno. U jedan sat noæu poèela je padati kia, a ja sam sr eo Harry Mur-chera, onog to dri rajon Holland Grove, pa smo stajali i razgovarali na uglu Henrietta Street. Nakon tog razgovora, moda oko dva ili neto kasnije, naum ih da krenem do Brixton Roada i vidim je li ondje sve u redu. Cijeli taj kraj bi o je uasno prljav i ni ive due nisam sreo na svom putu, jedino 41 to je kraj mene prolo par kola. Upravo sam se uputio ulicom misleæi, meðu nama budi reèe no, kako bi neobièno dobrodola jedna èaa vruæeg dina, kad mi pade u oèi traèak svjetla s p ora kuæe o kojoj je rijeè. Meðutim, znao sam da su one dvije kuæe u Ulici Lauriston Gard en prazne, zato to vlasnik nije htio da sprovede kanalizaciju, iako je posljednji stanar, koji je ivio u jednoj od njih, umro od tifusa. Iznenadio sam se kad sam vidio svjetlo u prozoru, pa sam posumnjao da neto nije u redu. Kada sam doao do vr ata...  Zaustavili ste se i vratili se do ulaza u vrt  upade mu u rijeè moj prijatelj.  Zato ste to uèinili? Rance se tre od iznenaðenja, pa se zablene u Sherlocka Holmesa.  Ama ba tako, gospodi ne  reèe on  premda sam bogzna kako ste to otkrili. Znate, kad sam stigao do vrata, sve mi se uèini tako pusto i prazno da pomislih kako ne bi bilo zgoreg, ako jo netk o krene sa mnom. Ja se, istina, ne bojim nièega na ovome svijetu, ali sam pomislio da se, moda, pojavio onaj koji je umro od tifusa, pa sada razgleda kanalizaciju koja mu je dola glave. Nekako me je presje-kla ta pomisao, te sam se vratio do ul aznih vrata u vrt, ne bih li odatle vidio Murcherovu svjetiljku, ali ni od Murch era ni od koga drugog nije bilo ni traga ni glasa.  Ulica je bila pusta?  Ni ive due, ni pseto se nije moglo vidjeti, gospodine. Tad stisnuh petlju, pa se v ratim i irom otvorim vrata. Unutra je sve bilo tiho. Uðem u sobu gdje je gorjelo sv jetlo. Na ploèi od kamina treperjela je svijeæa od crvena voska, i pri njenu svjetlu vidio sam ...  Da, znam to ste vidjeli. Nekoliko puta ste obili sobu, zatim ste klekli kraj lea, p a potom poli ravno na kuhinjska vrata, pokuali ih otvoriti... John Rance, sav preplaen u licu sumnjièavo pogleda i skoèi na noge od iznenaðenja.  Gdje ste se skrivali, kada ste sve to vidjeli?  povika on.  Èini mi se da znate vie nego t o je potrebno. Holmes, smijeeæi se, dobaci straaru preko stola svoju posjetnicu:  Nemojte se zatvori ti zbog ubojstva  reèe on.  Ja spadam meðu pse tragaèe, a ne meðu progonjene vu42 kove; za to vam jamèe gospodin Lestrade ili Gregson. Prema tome nastavite, ta ste u radili poslije toga? Rance ponovo sjede na svoje mjesto ostajuæi i dalje zbunjen.  Vratio sam se do vratnica i zviznuo u svoju zvidaljku  nastavi on.  Na ovaj signal dotrèali su Murcher i jo dvojica straara.  Je li ulica bila prazna u to vrijeme?  Pa, bila je prazna, ako mislite na nekoga tko bi mogao pomoæi.  to time mislite reæi? iroki osmijeh prijeðe preko straareva lica.  Vidio sam mnogo pijandura u svom ivotu  reè

on  ali da je netko tako nakresan kao to je bio taj prikan, to nisam nikad vidio. Nalazio se kod vrata naslonjen o letve i urlao je na sav glas.  U kakvu vrstu ljudi je spadao taj èovjek?  zapita Holmes. Ovo skretanje s predmeta kao da je acnulo Johna Ran-cea. Jedna izuzetno pijana vr st èovjeka  reèe on.  Taj bi se sigurno naao u policijskoj stanici da nismo bili tako z auzeti. .  Kakvo mu je bilo lice, kakvo odijelo, jeste li zapazili?  prekide ga Sherlock H olmes nestrpljivo.  Pa, naravno, da sam zapazio jer smo mu Murcher i ja pomogli da stane na noge. Bi o je to nekakav dugajlija, sav crven u licu, a donji mu je dio lica bio umotan.. . :  To je dosta  povika Holmes.  ta je bilo dalje?  Dosta smo mi imali kubure i bez njega  reèe policajac uvrijeðeno.  Kladim se da je ipa k pogodio svoja vrata. ..... Kako je bio obuèen?  U tamni gornji kaput.  Da li je imao biè u ruci?  Biè? Ne.  Bit æe da ga je negdje ispustio  promrmlja moj prijatelj.  Niste li moda nakon toga v idjeli ili èuli nekakva kola?  Nisam. 43  Evo vam malog zlatnika  reèe moj prijatelj listajuæi i uzimajuæi eir.  Bojim se Rance d policiji neæete doèekati neko unapreðenje. Glava vam prije moe sluiti samo za dekoracij u. Prole noæi imali ste priliku da se zakitite narednièkim zvjezdicama. Èovjek kojeg st e imali u rukama bio je upravo onaj to dri kljuè cijele ove tajne i kojeg svi traimo. Ali, sada nema smisla raspravljati; dovoljno je kad vam kaem da je tako. Hodite, doktore.  Izrazita budala  reèe Holmes gorko, dok smo se vozili u svoj stan.  Pomislite samo, imati tako sretnu priliku, a ne iskoristiti je.  Meni, zapravo, jo nita nije jasno. Toèno je da se opis tog èovjeka podudara s vaom pred stavom o onoj drugoj osobi. Ali, zato bi se ona vraæala u kuæu poto ju je veæ bila napus tila? To zloèinci obièno ne rade.  Prsten, èovjeèe, prsten, po njega se vratio. Ako ne budemo imali drugog naèina da ga u hvatimo, jo mu moemo baciti udicu s prstenom. Ulovit æu ja njega, doktore, kladim se u dva prema jedan. A za sve ovo moram zahvaliti vama. Da nije bilo vas moda ne b ih ni otiao i tako bih propustio naj suptilniju studiju u svom ivotu  grimiznu stud iju, ta kaete na to? Zato da se malo i umjetnièki ne izraavamo? Postoji jedna grimizna nit zloèina, koja se provlaèi kroz bezbojno povjesmo ivota, a naa je dunost da je razm rsimo, izdvojimo i prikaemo svaki njen djeliæ. A sada na ruèak, pa zatim na koncert N ormane Nerude. Dodir i potez njezina gudala su izvanredni. Koja je ona mala stva r od Chopina, to je onako prekrasno svira? Tra-la-la-la! Tra-la! Tra-lala! Zavaljen u sjedalu kola zapjevao je ovaj lovaèki tragaè kao eva, dok sam ja razmiljao o mnogobrojnim pravcima u kojima se kreæe ljudski duh. 44 PETO POGLAVLJE Jedan posjetilac dolazi na na oglas Nai napori toga jutra bili su pretjerani za moje slabo zdravlje, i poslije podne osjeæao sam se iscrpenim. Poslije Holmesova odlaska na koncert prilegao sam na sof u i pokuao odspavati nekoliko sati. Pokuao sam, ali uzalud. Suvie sam bio uzrujan z bog svega to se dogodilo, pa su mi se u mati rojile najèudnije misli i pretpostavke. Svaki put kada bih sklopio oèi, ugledao bih ubijenoga kako lei u svom skvrèenom poloa ju nalik na pavijana. Toliko me se jezivo dojmilo njegovo lice, da sam osjeæao sam o zahvalnost prema onome koji je osobu, kojoj je ono pripadalo, sklonio s ovog s vijeta. Ako su crte na neèijem licu ikada izraavale porok u svom najizopaèenijem smis lu, onda se to izraavalo na licu Enocha J. Drebbera iz Clevelanda. Pa ipak, uviðao sam da se pravdi mora udovoljiti, i da izopaèenost koja se vidjela na rtvi u oèima za kona nije predstavljala olakotnu okolnost za ubojicu. to sam god vie razmiljao o tome, èudnija mi se èinila pretpostavka mog prijatelja da je èovjek bio otrovan. Sjetih se kako mu je Holmes omirisao usne, i nisam sumnjao da ga je svakako neto podstaklo da to uèini. A onda, ako nije posrijedi otrov, ta li j e drugo moglo izazvati smrt, kad nije bilo ni rane, niti znaka da je uguen? No s

druge strane, èija je bila ona krv koja se tako gusto prolila po podu? Nije bilo n ikakvih znakova borbe, niti je rtva uza se imala ikakvo oruje kojim je mogla ozlij editi suparnika. Osjetio sam kako ni Holmes ni ja neæemo moæi mirno spavati dok se o vo pitanje ne rijei. Promatrajuæi njegovo mirno, samouvjereno vladanje do ao sam do u vjerenja kako je on veæ stvorio svoju 45 teoriju na osnovi koje se mogu rastumaèiti sve èinjenice, premda za sada jo nisam mog ao naslutiti njene konture. Vratio se jako kasno, toliko kasno da mi je bilo jasno da nije mogao sve vrijeme provesti na koncertu. Veèera ga je èekala na stolu.  Bilo je velièanstveno  reèe on sjedajuæi.  Sjeæate li se ta je Darwin govorio o muzici? tvrdi da je èovjek stvarao muziku mnogo prije nego to se pojavila moæ govora. Moda ba z bog toga utjeèe ona toliko na nas. U naoj podsvijesti postoji neodreðeno sjeæanje na on a tamna stoljeæa, kad je èovjeèanstvo proivljavalo svoje djetinjstvo.  To mu doðe kao neka iroka predodba  primijetih.  Nae predodbe moraju biti isto tako iroke kao priroda, ako treba da objasne samu pri rodu  odgovori on.  ta je? Ne izgledate mi kao obièno? Ova stvar iz Brixton Roada vas je potresla.  Pa pravo da kaem i jeste  rekoh.  Poslije steèenih iskustava u afganistanskom ratu tr ebalo bi da sam èvræi. U Maiwandu sam vidio svoje drugove isjeèene na komade, a da pri tome nisam izgubio ivce.  To mogu da shvatim. Ovu stvar obavija neka tajna koja podstièe matu, a gdje nema mat e nema ni uasavanja. Jeste li vidjeli veèernje novine?  Nisam.  0 sluèaju piu sasvim dobro. Èinjenicu da je, kada su podigli èovjeka, pao na pod enski v jenèani prsten, ne spominju. A to je ba dobro.  Zato?  Pogledajte ovaj oglas  odgovori on. ¦ Jutros, neposredno poslije onog dogaðaja, razasl ao sam isti ovakav u sve novine. On mi dobaci novine, te pogledah na mjesto koje mi je pokazao. Bio je to prvi og las u stupcu »naðeno«. »U Brixton Roadu naðen je jutros«  glasio je  »zlatan vjenèani prsten na putu izmeðu krème jelog jelena« i 46 Holland Grovea. Javiti se dru Watsonu, 221b  Baker Street, veèeras izmeðu osam i deve t sati«.  Oprostite mi to sam upotrijebio vae ime  reèe on.  Da sam stavio vlastito, naao bi se eki zvekan koji bi vidio da ja tu neto spremam i poelio da zabode svoj nos.  Ne mari  odgovorih.  Ali, pretpostavimo da se netko javi, ja nemam prstena.  Oh, da, imate ga  reèe pruajuæi mi jedan.  Ovaj æe posluiti sasvim dobro. Skoro je posv sti. ¦ A koga oèekujete da se javi na ovaj oglas?  Pa, èovjek u tamnom kaputu, na prijatelj rumenog lica sa èetvrtastim kapicama na cipe lama. Ako ne doðe on sam, poslat æe nekog suuèesnika.  Neæe li ovo smatrati odveæ opasnim?  Ni najmanje. Ako je moje gledite u ovom sluèaju toèno, a imam sve razloge da povjeruj em da jest, ovaj èo vjek bi radije stavio bilo to na kocku samo da ne izgubi prsten . Po mom miljenju pao mu je dok se naginjao nad Dreb-berov le, ali u tom èasu nije t o spazio. Opazio je da ga je izgubio tek kad je napustio kuæu i pohitao je natrag. Tada je,, meðutim, opazio da je ondje policija, zahvaljujuæi njegovoj vlastitoj glu posti, jer je ostavio zapaljenu svijeæu. Nije mu preostalo nita drugo veæ da odglumi pijanca, kako bi otklonio sumnju koju je mogla izazvati njegova prisutnost. E sa d, stavite se na mjesto tog èovjeka. Kad je razmislio o stvari, moralo mu je pasti na pamet kako postoji moguænost da je prsten izgubio na ulici, nakon to je naputio kuæu. to mu onda valja èiniti? Preostaje mu da nestrpljivo èeka veèernje novine, ne bi l i ga moda pronaao meðu oglasima izsublienih stvari. Razumije se da æe mu u tom sluèaju s rce zaigrati od radosti. Bit æe sretan i presretan. A zato bi se bojao neke klopke? U njegovim oèima pronalazak prstena ne mora da je u neposrednoj vezi s ubojstvom. On se sad sprema da doðe i doæi æe. Kroz jedan sat æete ga vidjeti.  A onda?  zapitah.

Ah, tada ga prepustite meni da s njim raspravljam. Imate li kakva oruja? 47  Imam svoj stari vojnièki revolver i nekoliko metaka.  Dobro biste uradili da ga oèistite i napunite. Bit æe to jedan oèajnik. Premda æu ga uhv atiti sasvim nepripremljena, bolje je biti spreman na sve. Otiao sam u svoju spavaæu sobu i posluao njegov savjet. Kad sam se vratio s pitoljem u ruci, stol je bio pospremljen, a Holmes zanesen svojom omiljenom zabavom  gusla o je po violini.  Zapetljava se stvar  reèe on kad sam uao.  Upravo sam na svoj amerièki brzojav dobio od govor. Moje gledite o sluèaju je toèno.  A to je?  zapitah ustro.  Ove moje gusle bile bi bolje s par novih ica  primijeti on.  Stavite svoj pitolj u de p. Kada doðe taj pri-kan razgovarajte s njim sasvim jednostavno. Sve ostalo prepus tite meni. Nemojte ga zaplaiti gledajuæi ga suvie otro.  Sada je osam sati  rekoh pogledavi na svoj sat.  Da, vjerojatno æe biti ovdje za nekoliko minuta. Od-krinite malo vrata. To je dovol jno i stavite kljuè s unutranje strane. Hvala vam. Ovo je èudna stara knjiga, koju sa m juèer pokupio na nekoj tezgi.  »De iure inter gentes«  izdana u Liegeu u Nizozemskoj n a latinskom jeziku 1642. godine. Glava Charlesa Stewarta stajala je jo èvrsto na ra menima kada je ova mala mrko uvezana knjiga izila iz tampe.  Tko je izdavaè?  Neki Philippe de Croy. Na naslovnoj strani veoma iz-blijedjelom tintom stoji isp isano »ex libris Gulielmi Whyte«! Pitam se tko li je bio taj William Whyte? Pretpost avljam da je neki pravnik-pragmatièar iz sedamnaestog stoljeæa. Rukopis mu djeluje n ekako pravnièki. Èini se da na èovjek dolazi. Nije jo ni zavrio kad je zvonce otro zazvonilo. Sher-lock Holmes se lagano' podie i pokrenu svoju stolicu u pravcu vrata. Zaèusmo kako sluavka prolazi kroz predvorje i otar zvuk reze kad je otvorila vrata.  Stanuje li ovdje doktor Watson?  upita prilièno hrapav glas. Sluavkin odgovor nismo mogli èuti, ali se vrata 48 zatvorie i netko se poèe uspinjati stepenicama. Koraci su se vukli nesigurno. Preko lica mog prijatelja, dok je oslukivao, prijeðe izraz iznenaðenja. Koraci su se polak o pribliavali hodnikom, i na koncu se na vratima zaèu slabo kucanje.  Uðite  povikah. Na moj poziv, umjesto zloèinca, kojeg smo oèekivali, u sobu se dogega neka starica p una bora na licu. Iznenadni dolazak na svjetlo kao da joj je zablijetio oèi, pa, pot o se poklonila, zakilji u nas svojim kratkovidnim oèima. Zatim stade nervoznim, drh tavim rukama preturati po depu. Bacih pogled na svog prijatelja. Opazio sam da se jako snudio, a i ja sam se do krajnjih granica upinjao da se drim ozbiljno. Starica izvuèe nekakve veèernje novine, pa mi pokaza na oglas.  Evo, ovo me je dovelo k vama, dobra moja gospodo  reèe ona, poklonivi se jo jednom  zlatan vjenèani prsten u B rixton Roadu. Pripada mojoj kæeri Sally, koja je udata tek dvanaest mjeseci, a èiji je mu konobar na jednom britanskom brodu. Ne smijem ni pomisliti ta bi sve rekao d a se vrati i zatekne je bez vjenèanog prstena; ta veæ je i ovako surov, a kad se nap i je pogotovo. Ne zamjerite, prole noæi je bila pola u cirkus sa ...  Je li to njezin prsten?  zapitah.  Hvala neka je bogu  povièe starica.  Sally æe noæas biti sretna ena. To je taj prsten.  A gdje vi stanujete?  zapitah uzimajuæi olovku. Duncan Street broj 13, Houndsditch. Vrlo daleko odavde.  Brixton Road ne lei izmeðu nekog cirkusa i Hounds-ditcha  reèe Sherlock Holmes otro. Starica se okrete, pa ga otro pogleda malim oèima sa crvenim kapcima.  Gospodin me j e pitao gdje ja stanujem  reèe ona.  Sally ivi u stanovima na broj 3 Mayfieldpla-ce P eckham.  Vi se zovete? 4 Znak èetvorice 49  Zovem se Sawyers, a ona Dennis, jer se njome oenio Tom Dennis. Zgodan i pristojan momak; kad plovi u cijeloj kompaniji nema konobara koji bi bio vie na cijeni od njega. Ali, kad se naðe na kopnu  malo ene, a malo krème ... 

Evo, vaeg prstena, gospoðo Sawyery  prekidoh je postupajuæi tako prema znakovima koje mi je davao moj prijatelj  jasno je da pripada vaoj kæeri i drago mi je to ga mogu vr atiti zakonitom vlasniku. Starica ga strpa u dep promrmljavi pri tome svoju zahvalnost, pa se odgega niz ste penice. Sherlock Holmes skoèi hitro iz naslonjaèa i pojuri u svoju sobu. Za nekoliko minuta pojavi se u ulsterskom kaputu i s kravatom.  Idem za njom  reèe urno  sigurno je da je rijeè o suuèesniku, i taj æe me odvesti ravno k njemu. Prièekajte me. Jo se tako reæi nisu ni zatvorila vrata za naom posje-titeljkom, a Holmes se veæ sjuri o niz stepenice. Promatrajuæi kroz prozor, vidio sam staricu kako hoda drugom stra nom ulice, dok ju je, na malom rastojanju, njen pratilac pratio u stopu. »Ili je c ijela Holmesova teorija pogrena« pomislih u sebi »ili æe sada istina iziæi na svjetlo«. Hol mes nije trebao zahtijevati od mene da ga saèekam budan dok se vrati, jer sam vrlo dobro osjeæao da neæu moæi oka sklopiti, dok god ne èujem kakav je ishod njegove pustol ovine. Kad je iziao bilo je blizu devet sati uveèer; nisam mogao znati koliko æe se d ugo zadrati. Ali ja sam uporno sjedio, putao kolutove dima iz svoje lule i prelist avao »Vie de Boheme« od Henri Murgera.1 Kad je prolo deset sati, èuo sam korake nae sluav ke koja je otila na spavanje. U jedanaest sati kraj mojih vrata èuli su se dostojan stveni koraci nae stanodavke koja je takoðer krenula na spavanje. Tek kad je veæ bilo blizu dvanaest sati, zaèuh kljocanje njegova kljuèa u kljuèanici. Èim je uao, vidjeh mu p o licu da nije uspio i da se bori izmeðu neraspoloenja i veselosti. Na kraju prevla da veselost i on prasnu u srdaèan smijeh.  Nizato na svijetu ne bih volio da za ovo saznaju oni iz Scotland Yarda  uskliknu o n sputajuæi se u naslonjaè. 1 Napomene su na kraju knjige (primj. red.) 50  I suvie sam im se rugao da bi me pustili zbog ovoga na miru. Ali, na koncu se slo bodno nasmijati sam sebi, jer znam da æu na kraju krajeva s njim ipak raèistiti raèune.  U èemu je stvar?  zapitah ga.  E pa, evo da vam isprièam neto i na svoju tetu. Starica je prevalila jedan kraæi dio p uta bez smetnji, a zatim poèe hramati i pokazivati vidne znakove da je bole noge. Tad se odjednom zaustavi i pozva fijaker koji je prolazio. Meðutim, meni poðe za ruk om da joj se toliko pribliim, da sam sasvim nesmetano mogao èuti kad reèe koèi jau kamo da je vozi. No nisam se morao toliko truditi, jer je tako glasno odvalila da je odjeknulo i na drugu stranu ulice: »Vozi u Duncan Street broj 113, Houndsditch«. Sad veæ poèinje da nalikuje na istinu, pomislih, i, kad sam nasigurno utvrdio da se dob ro smjestila zakaèim se za fijaker. Jedno umijeæe u koje bi morao biti struènjak svaki detektiv. Sve dok nismo stigli u navedenu ulicu nismo zastali nijedanput. Ja sa m se otkaèio od kola neto prije, pa krenem niz ulicu polako, bezbrino i besposlièarski . Tako sam vidio kako se kola zaustavljaju. Koèija skoèi iz kola. Gledam ga kako je o tvorio vrata, a onda stoji i èeka. Kad ono ne izlazi nitko. Dok sam ja stigao do n jega, koèija je veæ naveliko razgledao po praznom fijakeru, dajuæi sebi oduka tako krasn om zbirkom psovki kakvu jo nikad nisam èuo. Meðutim, od njegova putnika nigdje ni tra ga ni glasa i bojim se da æe proæi podue vremena dok naplati vonju. Raspitasmo se na b roju 113 i utvrdismo da kuæa pripada nekom èestitom tapetaru, po imenu Keswick, i da nitko nikada nije ni èuo za nekoga tko se zove Sawyer.  Ama neæete valjda reæi  povikah zaprepateno  da je ona rasklimatana i nemoæna starica bi a u stanju iskoèiti iz kola u pokretu, a da je niti vi, niti koèija niste opazili?  Starica, do vraga starica!  reèe Sherlock Holmes kivno.  Starice smo mi kad su nas t ako povukli za nos. To mora da je bio neki mladiæ i to vrlo okretan. Bez sumnje je opazio da ga pratim, pa se samo posluio varkom da me navuèe na krivi trag. To samo pokazuje da èovjek koga tra51 zimo nije ba tako usamljen kao to sam zamiljao, veæ da ima i prijatelja, spremnih da se zbog njega izloe opasnostima. A sad, doktore, èini se da ste propisno umorni. Po sluajte moj savjet i povucite se na poèinak. Doista sam se osjeæao veoma umorno, te posluah njegov prijedlog. Holmesa sam ostavi o da sjedi pred vatrom, koja je tinjala, i jo dugo sam u noæi sluao tihu i sjetnu tub alicu njegove violine. Po tome sam znao da jo neprestano razbija glavu o èudnom pro blemu, koji je uvrtio sebi u glavu da rijei. 52 

ESTO

POGLAVLJE Tobias Gregson pokazuje to zna Slijedeæeg dana novine su bile pune vijesti o »brixtonskoj misteriji«, kako su same na zvale taj sluèaj. U svima su bili objavljeni izvjetaji, a neke su osim toga, imale jo i komentare. U njima se nala i poneka obavijest za koju nisam znao. Imam jo mnog obrojne isjeèke o tom sluèaju u svome sva-tarniku. Evo nekoliko prikazanih u saetom ob liku. Daily Telegraph je pisao da se u povijesti zloèina rijetko dogodila tragedija s ta ko neobiènim karakteristikama. Njemaèko ime rtve, nepostojanje motiva, mraèan natpis na zidu, sve to ukazuje da su zloèin izvrile politièke izbjeglice i revolucionari. U Am erici ima mnogo politièkih organizacija i pokojnik je nesumnjivo prekrio neki od nj ihovih nepisanih zakona, pa su mu oni doli glave. Poto je povrno spomenuo Vehmgeric ht, aquu tofanu, karbonare,2 marki-zu od Brinvilliersa, Darwinovu teoriju, Malth usove principe i ubojice iz Ratcliff Highwaya, èlanak je zavravao s pozivom vladi d a stroe pripazi na strance u Engleskoj. Standard je protumaèio èinjenicu da se nezakonita nasilja ovakve vrste redovno dogaðaj u pod vladom liberala, to dovodi do komeanja u masama i slabljenja svakog autorite ta. Pokojnik je bio gospodin iz Amerike, koji je boravio nekoliko tjedana u glav nom gradu. Stanovao je u privatnom pansionu gospoðe Charpentier u Ulici Torquay Te race u Cam-berwellu. Na putovanjima pratio ga je njegov tajnik gospodin Joseph S tangerson. U utorak 4. ovog mjeseca obojica su se oprostili od svoje stanodavke i poli na stanicu Euston izjavivi kako ele da uhvate ekspresni vlak za Liverpool. N akon toga viðeni su na peronu. I nita se dalje nije znalo o njima 53 dok god se, kao to je poznato, na mnogo milja od Eustona, u Brixton Roadu nije pr onaao le gospodina Drebbera. Kako je on tamo dospio ili kako ga je ondje zatekla n jegova sudbina, zasad je jo nerasvijetljeno. Ne zna se ni gdje je Stangerson. Pis ac èlanka istièe da mu je drago to èuje da se gospoda Gregson i Lestrade iz Scotland Ya rda bave ovim sluèajem, pa pretpostavlja s punim povjerenjem da æe ova dva vrsna slub enika brzo rasvijetliti cijeli sluèaj. Daily News je primjeæivao da je bez svake sumnje rijeè o politièkom zloèinu. Despotizam i mrnja prema liberalizmu kojim su zadojene vlade na kontinentu, razlog je da na nae obale prelazi odreðeni broj ljudi, koji bi postali uzorni graðani da ih nije ogorèi la uspomena na sve ono to su pretrpjeli. Meðu njima vrijedi strogi zakon èasti èiji se svaki prekraj kanjava smræu. Treba poduzeti sve da se pronaðe tajnik Stangerson, kao i da se doðe do nekih pojedinosti iz pokojnikova ivota. S otkriæem adrese gdje je stan ovao u Londonu, uèinjen je veliki korak naprijed, a to otkriæe u potpunosti dugujemo energiji i otroumnosti gospodina Gregsona iz Scotland Yarda. Sherlock Holmes i ja proèitali smo uz doruèak sve ove biljeke; uèinilo mi se kao da su ga silno zabavile.  Kazao sam vam da æe Gregson i Lestrade, ma ta se dogodilo, nasigurno pobrati plodov e.  To zavisi kako æe se dalje razvijati cijela stvar.  Oh, blaeni vi, to uopæe nije vano; ako ga uhvate bit æe to zahvaljujuæi njihovim naporim a, a ako im pobjegne bit æe to usprkos njihovim naporima. To vam je pis-mo-glava. Ma to uèinili, uvijek æe imati sljedbenike: »Un sot trouve toujours un autre sot qui l' admire«.3  Ama, ta je to, zaboga?  uzviknuh, buduæi se ba tada u predvorju zaèue mnogobrojni korac praæeni buènim izraavanjem gaðenja od strane nae stanodavke.  To je policijsko-detektivski odred iz Baker Streeta  reèe ozbiljno moj prijatelj. I jo dok je govorio uletje u sobu èitava mala rulja musave i odrpane uliène djece.  Mirno!  povika Holmes otro, a njih estorica se postavie mirno kao ukipljeni.  Ubuduæe lat æete samo 54 Wigginsa kao obavetajca; ostali neka èekaju na ulici. Jeste li ga pronali, Wigginse?  Ne, gospodine, nismo  reèe jedan od djeèaka.  Nisam ni oèekivao ba tako sigurno da æete ga pronaæi. Evo vam vae plaæe; morate nastaviti dok god vam ne poðe za rukom.  On predade svakome po iling.  A sad mi se gubite s oèiju, i slijedeæi put doðite s boljim izvjetajem. On odmahnu rukom a oni strugnue niz stepenite kao takori. Veæ slijedeæeg trenutka èuli sm o im prodorne glasove na ulici.

Od jednog ovakvog prosjaèiæa moe se iscijediti vie nego od tuceta policajaca  primijeti Holmes.  Ljudima zaèepi usta veæ sama prisutnost neke slubene osobe, dok ovi momèiæi stiu svagdje i èuju sve. A osim toga, bistri su kao suza; jedino to im nedostaje organiz acija.  Upotrebljavate li ih vi u sluèaju Brixton?  zapitah.  Da, postoji jedna pojedinost koju hoæu da provjerim. No, to æe veæ vrijeme pokazati. E hej, sada æemo èuti neto novo iz verzije o osveti. Evo nam se Gregson sav blaen u lic u pribliava ulicom. Znam da je poao k nama. Da, evo ga, zaustavlja se, tu je! Naglo zazvoni zvono, a kroz nekoliko trenutaka, sve po tri stepenice preskaèuæi, upa de u sobu plavokos detektiv.  Dragi moj drue  povika on, stiskajuæi Holmesovu oputenu ruku  èestitajte mi. Cijelu sam stvar rasvijetlio jasno kao sunce.  Uèini mi se da je preko izraajnog lica moga prij atelja preletjela sjena, kao da se malo prepao.  Hoæete time reæi da ste na pravom tragu?  zapita on.  Na pravom tragu! Ama, gospodine, mi veæ drimo krivca s one strane brave.  A kako se zove?  Arthur Charpentier, mornarièki potporuènik Njezina Velièanstva  povika sveèano isprsivi s Gregson, trljajuæi svoje gojazne ruke. 55 Sherlock Holmes odmahnu, pa dopusti sebi i da se nasmije.  Sjedite i kuajte jednu od ovih cigara  reèe on  gorim od nestrpljenja da doznam kako vam je to polo za rukom. Hoæete li malo viskija s vodom?  Nemam nita protiv  odgovori detektiv.  Mnogo sam posla posljednjih dana preturio pr eko glave to me je potpuno iscrpio. Ne toliko fizièki koliko duhovni napori. Shvati t æete to, gospodine Holmes, jer smo obojica umni radnici.  Èinite mi isuvie veliku èast  reèe Sherlock Holmes ozbiljno.  Hajde da èujemo, kako ste do tako dobrog ishoda, Gregsone. Detektiv sjede u naslonjaè, pa poèe isputati kolutove dima iz cigare, zatim se, odjed nom, u izljevu oduevljenja udari po butini.  Najsmjenije je  povika on  da je ona budala Le-strade, koji dri sebe tako silnim, kr enuo ipak krivim tragom. Bacio se u potjeru za tajnikom Stangersonom, koji s tim zloèinom ima ba toliko veze koliko i moja pokojna baka. Nesumnjivo ga je do sada v eæ i uhvatio. Ova je pomisao Gregsona toliko drakala da ce zacijenio od smijeha.  A kako ste vi rijeili ovu zagonetku?  Ah, isprièat æu vam sve. Naravno, doktore Watsone, ovo je strogo meðu nama. Prva tekoæa k oju smo morali prebroditi bila je da se utvrdi to je Amerikanac radio prije ovog sluèaja. Netko bi èekao dok ne dobije odgovor na svoje oglase, ili dok se same stran ke ne pojave i dobrovoljno ne daju obavjetenja. Ali, tako ne radi Tobias Gregson. Sjeæate li se eira koji se nalazio kraj mrtvaca?  Sjeæam  reèe Holmes.  Kupljen kod John Under-wooda & sinova iz Cambervvell Roada broj 129. Gregson se odjednom snudi.  Nisam znao da ste i vi to zapazili  reèe on.  Jeste li bili ondje? 56  Nisam.  Ha!  povika Gregson glasom, pa kome se osjeæalo da mu je laknulo.  Nikada ne proputaj te priliku, ma kako da je beznaèajna.  Veliki duh nita ne smatra beznaèajnim!  primijeti Holmes aforistièki.  I tako, poao sam do Underwooda i zapitao ga da li je prodao neki eir te velièine i ob lika. Pregledao je svoje knjige, te je odmah naiao na njega. Taj eir je bio poslao nekom gospodinu Drebberu koji je stanovao u Charpentie-rovu pansionu u ulici Tor quay Terrace. Tako sam doao do njegove adrese.  To vam je dobro, vrlo dobro  promrmlja Sherlock Holmes.  Potom sam otiao do gospoðe Charpentier  nastavi detektiv.  Kad sam doao k njoj bila je vrlo blijeda i zastraena. U sobi joj se nalazila i kæerka, vrlo zgodna djevojka, a li kad sam joj se obratio, nije mi promaklo da ima uplakane oèi i da joj podrhtava ju usne. Poèinjao sam da kuim stvar. Vi poznajete taj osjeæaj, gospodine Holmes. Kada se naiðe na pravi trag, ivci nekako kao da zatrepere. Upitao sam: »Jeste li èuli za ta 

janstvenu smrt vaeg biveg stanara, gospodina Enocha Drebbera?« Majka potvrdno kimnu glavom. Èinilo se kao da nije u stanju progovoriti ni rijeèi. Kæe rka brinu u plaè. Sad mi je odmah bilo potpuno jasno da o svemu tome neto znaju. Zap itao sam: »U koliko je sati gospodin Drebber napustio vau kuæu i poao na vlak?« »U osam sati«, odgovori ona, progutavi pljuvaèku da bi svladala svoje uzbuðenje. »Njegov se kretar gospodin Stan-gerson rekao je da kreæu dva vlaka jedan u 9,15 a drugi u 11. Trebalo je da stignu na prvi«. »Tada ste ga posljednji put vidjeli?«  Na moje pitanje lice te ene strahovito se preobrazilo. Problijedila je kao krpa i tek poslije nekoliko sekundi poðe joj za rukom da izusti jedno »jeste«, i to glasom k oji je zvuèao muklo i neprirodno. 57 Za trenutak nasta tajac, a tada mirnim i jasnim glasom progovori kæerka: »Nikakvo do bro ne moe proizaæi od pretvaranja, majko«, reèe ona. »Budimo iskrene s ovim gospodinom. Mi smo jo jedanput vidjele gospodina Drebbera«. »Neka ti bog oprosti«, povika dignuvi ruke gospoða Charpentier, pa klonu u svoj naslonj aè. »Ubila si svoga brata!« »I Arthur bi vie volio da govorimo istinu«, odvrati djevojka uporno. »Najbolje da mi isprièate sve«, rekoh. »Poluispovijedi gore su od nikakvih. Osim toga, v i i ne znate koliko mi znamo o svemu«. »Neka bude tvoj grijeh, Alice« uzviknu mati, pa se onda okrene meni. »Reæi æu vam sve, gos podine. Nemojte misliti da moja uzrujanost zbog sina proizlazi iz straha to bi on bio umijean u ovu stranu stvar; on je potpuno nevin. Strahujem zato to bi u vaim oèim a, i u oèima drugih, moglo izgledati kao da se okaljao, dok, meðutim, to uopæe ne dola zi U obzir. Njegov svijetli karakter, njegovo zanimanje, te njegov predjanji ivot potvrðuju da je to potpuno nemoguæe«. »Najbolje umirite svoju savjest«, odgovorih ja. »Oslonite se na to da se vaem sinu, ako je nevin, ne moe nita dogoditi«. »Valjda je tako i bolje, Alice, ostavi nas nasamo«, reèe ona i njena kæerka iziðe iz sobe. »E pa lijepo, gospodine«, reèe ona, »nisam imala namjeru da vam prièam sve ovo, ali kad j e veæ moja kæi poèela, drugog izlaza nema. Kako sam odluèila da progovorim, isprièat æu vam sve od poèetka do kraja, ne izostavljajuæi ni najmanju sitnicu«. »To vam je najpametnije«, rekoh ja. »Gospodin Drebber stanovao je s nama skoro tri tjedna. On i njegov tajnik, gospodi n Stangerson, putovali su po kontinentu. Zapazila sam naljepnicu Kopenhagen, koj a je stajala na svakom njegovu koferu, to je ukazivalo da im je to bilo posljednj e boravite. Stangerson je sasvim miran èovjek, povuèen u sebe, ali njegov poslodavac, na alost moram reæi, bio je sasvim drugaèiji: èovjek veoma gruba ophoðenja i neotesana d ranja. Naljoskao se propisno jo prve noæi kad 58 je stigao; zapravo za njega se ni jednog dana poslije dvanaest sati nije moglo r eæi da je trijezan. Neukusno, slobodno i prisno ponaao se prema sluavkama, a to je na jgore, uskoro je isti takav stav zauzeo i prema mojoj kæeri Alice, tako da joj se vie puta obraæao na naèin za koji je ona odveæ bezazlena da bi ga shvatila. Jednom pril ikom èak ju je stisnuo u zagrljaj i poljubio. Nanio joj time toliku uvredu da se i sam njegov tajnik osjetio ponuknim da mu zamjeri zbog nedostojna vladanja«. »Ali zato ste vi sve to trpljeli?«, upitah. »Pretpostavljam da se svojih stanara moete o tresti kad god vas je volja«.  Na moje neposredno pitanje gospoðu Charpentier obli rumen: »Da je htio bog, pa da sa m mu jo onog istog dana kada je doao, otkazala«, reèe ona. »Ali to je bilo odveæ veliko is kuenje. Plaæali su svaki po funtu na dan, 14 funti tjedno, a sad je mrtva sezona. U dovica sam, a sin u mornarici stajao me mnogo novaca. Nisam htjela izgubiti ovaj prihod. I tako sam postupala onako kako sam najbolje znala. Ali ovo posljednje prevrilo je svaku mjeru i zato sam mu dala otkaz. To je bio razlog to je otiao«. »I onda?« »Kad sam vidjela da se odvezao, meni je laknulo. Sin je ba sada na dopustu, ali mu ja o svemu tome nita nisam prièala, jer je plahovite naravi i silno odan svojoj ses tri. Kad sam za njim zatvorila vrata, uèinilo mi se da mi je spao kamen sa srca. A li, avaj! Poslije nepunog sata ponovo zazvoni zvono i vidjeh gdje se gospodin Dr ebber vraæa. Bio je veoma uzrujan, a oèigledno, jo i pijan. On provali na silu u sobu

gdje sam sjedila sa svojom kæerkom, pa nam nepovezano stavi na znanje kako je pro pustio vlak. Zatim se okrene prema Alice, i na moje oèi je stade nagovarati da s n jim pobjegne. »Vi ste punoljetni«, govorio je, »nema zakona koji bi vam to branio. Ja imam dovoljno novaca, i vie no to mi treba. Ne obazirite se na ovu matoru, veæ odmah kreæite sa mnom. ivjet æete ivotom princeze«. Sirota Alice toliko se bila prepala, da j e smjesta pred njim ustuknula, ali on ju zgrabi za ruku i pokua je odvuæi do vrata. Meni se ote vrisak i u taj mah stvori se u sobi moj sin Arthur. ta se poslije to ga dogodilo, 59 ne znam. èula sam psovke i nekakvo nejasno guanje. Isuvi-e sam se prestraila da bih s e usudila podiæi glavu. Kada sam na koncu pogledala, ugledala sam Arthura kako sto ji u vratima, sa tapom u ruci i smije se. »Mislim da nas onaj fini drukan neæe vie uzne miravati. Idem za njim da vidim kamo se uputio«. S tim rijeèima on uze eir i poðe za nji m. Slijedeæeg jutra èule smo za tajanstvenu smrt gospodina Dreb-bera«.  Ovaj iskaz gospoða Charpentier dala je zastajkujuæi i uzdiuæi u govoru. Koji put bi tak o tiho izgovarala neke rijeèi da sam im jedva razabrao smisao. Ali sam ja o svemu t o je rekla naèinio stenografske biljeke, tako da ne moe biti nesporazuma.  To je vrlo uzbudljivo  reèe Sherlock Holmes, zijevajuæi.  to se poslije dogodilo?  Kad je gospoða Charpentier zavrila svoju izjavu  produi detektiv  vidio sam da cijeli sluèaj zavisi od jedne jedine okolnosti. Promatrao sam je netremice onako kako sam o to ja umijem i to je kod ena uvijek djelovalo, i tada je zapitah u koje joj se v rijeme sin vratio kuæi. »Ne znam«, odgovorila je. »Ne znate?« »Ne, on ima svoj kljuè od ulaza, pa ga nisam èula«. »Nakon to ste legli?« »Da«. »Kada ste poli u postelju?« »Oko jedanaest.« »Znaèi va sin je bio odsutan najmanje dva sata«. »Jeste«. »Moda i èetiri i pet?« »Jeste«. »ta je radio za to vrijeme?« »Ne znam«, odgovori ona problijedivi kao krpa.  Jasno je da se nakon toga nije imalo ta uèiniti. Pronaao sam gdje se nalazi poruènik C harpentier, poveo sam sa 60 sobom dva slubenika i zatvorio ga. Kada sam mu dodirnuo rame, i upozorio ga da mi rno krene s nama on je odgovorio: »Pretpostavljam, zatvarate me u vezi s umorstvom one hulje Drebbera«. Buduæi da mu mi to nismo ni spomenuli, njegova aluzija o ovome bila je krajnje sumnjiva.  Krajnje sumnjiva  ponovi Holmes.  Jo je nosio onaj teki tap, za koji je rekla njegova mati da ga je ponio kad je poao za Drebberom. Bila je to neka debela hrastova batina.  Pa to vi iz svega ovoga zakljuèujete.  Pa, moj zakljuèak je da je pratio Drebbera sve do Brixton Roada. Kad su stigli ona mo zapodjenula se ponovo rasprava meðu njima, u toku koje je Drebber dobio udarac t apom u trbuh. Te noæi je lilo kao iz kabla tako da nikoga nije bilo u blizini, i C harpentier je bez po muke odvukao le svoje rtve u praznu kuæu. to se tièe svijeæe, krvi, natpisa na zidu i prstena, sve su to samo trikovi, da bi se policija navela na k rivi trag.  Dobro izvedeno!  reèe Holmes ohrabrujuæim glasom.  Gregsone, vi zaista napredujete, jo æ biti neto od vas.  Laskam samom sebi da sam to prilièno uspjeno izveo  odgovori detektiv ponosno.  Mladiæ je svojevoljno dao iskaz u kojem je rekao da je Drebbera pratio neko vrijeme, da ga je ovaj opazio i uzeo kola kako bi mu izmakao. Na povratku kuæi sreo je nekog starog druga s broda, pa je s njim dugo etao. Na pitanje gdje stanuje taj njegov stari prijatelj, nije u stanju dati zadovoljavajuæi odgovor. Stvar se, èini mi se, n eobièno dobro poklapa. Pomisao na Lestradea, koji je krenuo krivim putem, uveselja va me. Bojim se da neæe izvuæi iz toga nita naroèito. Ali, zaboga, evo ga osobno! I zaista, Lestrade je ulazio u sobu. Vidjelo mu se po licu da je zbunjen i zabri nut, a odijelo mu je bilo neuredno i prljavo.

Doao je oèigledno da se posavjetuje sa Sherlockom Hol-mesom, ali ugledavi svog koleg u ueprtljao se i zbunio. Nervozno poigravajuæi svojim eirom, stajao je nasred sobe u 61 neizvjesnosti ta da èini.  Rijeè je o jednom vrlo izuzetnom sluèaju  izusti on na koncu  jednoj sasvim nerazumljivoj stvari.  Èini vam se, gospodine Lestrade!  uzviknu Gregson likujuæi.  Ja sam i mislio da æete vi tako neto zakljuèiti. Je li vam polo za rukom da pronaðete tajnika, gospodina Jo-sepha Stangersona?  Tajnika, gospodina Josepha Stangersona?  upita Lestrade ozbiljno  ubijen je jutros oko osam sati u svratitu »Holiðav«. 62 SEDMO POGLAVLJE Svjetlo u tmini Obavjetenje kojim nas je pozdravio Lestrade bilo je tako naglo i neoèekivano, da sm o sva trojica ostala bez rijeèi. Gregson skoèi sa stolice i prevrne ostatak svog vis kija s vodom. Ja sam, uteæi, zurio u Sherlock Holmesa, koji je stisnuo usne i natuti o obrve.  Stangerson  promrmlja on.  Stvar se zapetljala.  Veæ i prije toga bila je sasvim dovoljno zapetljana  progunða Lestrade, uzimajuæi stoli cu.  Èini se kao da sam upao na sjednicu ratnog savjeta.  Jeste li sigurni u tu obavijest?  promuca Gregson.  Dolazim iz njegove sobe  reèe Lestrade.  Prvi sam otkrio to se dogodilo.  Ba smo sasluali Gregsonovo miljenje u toj stvari  primijeti Holmes.  Ako se slaete, r cite nam to ste vidjeli i uèinili?  Slaem se  odgovori Lestrade sjedeæi.  Otvoreno priznajem da sam mislio kako je Stange rson bio umijean u Drebberovu smrt. Najnovi" razvoj dogaðaja mi je pokazao da sam b io na sasvim krivo±ii putu. Potpuno obuzet svojom pretpostavkom bio sam se bacio n a posao, da pronaðem gdje se zavukao sekretar. Obojica su treæega naveèer viðeni oko osam i pol na stanici Euston. U dva ujutro pronaðe n je Drebber u Brixton Roadu. Pitanje koje mi se postavljalo bilo je da utvrdim t o je radio Stangerson od 8 i pol do èasa ubojstva i to se s njim dogodilo kasnije. Brzojavio sam u Liverpool, dao njegov osobni opis, upozoravajuæi ih da pripaze na amerièke brodove. Potom sam se bacio na posao i poèeo obilaziti sve hotele i pansion e u blizini stanice Euston. Znate, raèunao sam kao pri63 rodno, ako su se Drebber i njegov suputnik rastali, da se Stan-gerson smjestio z a tu noæ negdje u blizini, kako bi se lako iduæeg jutra opet pojavio na stanici.  A moe se pretpostaviti i da su najprije bili ugovorili mjesto sastanka  primijeti Holmes.  Tako je i bilo. Cijelu juèeranju veèer sam se raspitivao bez ikakva rezultata. Jutros sam poao vrlo rano, pa sam u osam sati stigao do svratita »Holidav« u Little George S treetu. Na moje pitanje da li tu stanuje gospodin Stanger-son, odmah sam dobio p otvrdan odgovor. »Vi ste, nesumnjivo, gospodin koga on oèekuje«  rekoe oni. »On èeka tog gospodina veæ dva d .« »Gdje je sada?«  zapitah. »Gore u krevetu. Rekao je da ga probudim u devet.« »Poæi æu odmah gore da ga vidim«  rekoh.  Pomislio sam da bih ga mogao prestraiti svojim iznenadnim posjetom i tako navesti da neto izlane. Hotelski momak mi pokaza sobu koja se nalazila na drugom katu i do koje se dolazilo kroz mali hodnik. Takoðer mi je pokazao i vrata, i upravo se s premio da krene dolje, kad ja spazih neto od èega mi je, usprkos dugogodinjoj praksi , skoro pozlilo. Ispod vrata vijugao se tanak trag krvi, koji je krivudao po hod niku i preko puta, na samom rubu hodnika, stvorio malu lokvu. Kriknuh od uzbuðenja , nato se hotelski momak odmah vrati i kad to ugleda skoro se onesvijesti. Vrata su bila zakljuèana s unutranje strane, ali mi podmetnusmo leða i provalimo. U sobi je prozor bio otvoren, a kraj njega, sklup-èano, lealo je tijelo nekog èovjeka u spavaæic i. Bio je veæ mrtav, i to veæ podue, jer su mu se udovi ohladnjeli i ukoèili. Kad smo g a okrenuli, momak odmah prepozna gospodina, koji je pod imenom Josepha Stangerso na bio unajmio sobu. Uzrok smrti je dubok ubod noem s lijeve strane, koje mora da je prodro da samog srca. A sada dolazi najèudniji dio cijelom tom zlodjelu. ta mis lite, ta je stajalo iznad mrtvaca? Predosjeæajuæi neto stravièno, spopadne me jeza jo prije no to je odgovorio Sherlock Holm

es. 64  Rijeè RACHE, ispisana krvlju  reèe on.  Tako je  reèe Lestrade, glasom punim potovanja, pa za èasak svi za utismo. U postupcima tog nepoznatog ubojice bilo je neèeg toliko metodiènog i neshvatljivog, da je to njegovim zlodjelima davalo nekakvu posebnu straviènost. Moji ivci, inaèe ta ko èvrsti na bojnom polju, sad mi na ovu misao zatreperie.  Njega su i vidjeli  nastavi Lestrade.  Neki djeèak, raznosaè mlijeka, na prolasku u ml jekaru, sluèajno je iao stazom to je vodila iz staje iza hotela. Spazio je da su lje stve, koje su obièno ondje leale, bile prislonjene uz irom otvoren prozor na drugom katu. Osvrnuo se i vidio je kako se niz ljestve sputa neki èovjek. Silazio je tako mirno da je djeèak pomislio kako je to neki stolar koji radi u hotelu. Nije na nje ga obratio naroèitu panju, tek je pomislio da je malo rano da veæ u to vrijeme radi. Imao je dojam da je èovjek visoka rasta, crven u licu i da je odjeven u dugaèki tamn osmeði kaput. Nakon ubojstva mora da se neko vrijeme zadrao u sobi, jer smo u umiva oniku, u kojem je oprao ruke, naili na krvavu vodu, a plahta je bila krvava na mj estu gdje je obrisao no. Kad sam èuo opis ubojice koji se tako toèno poklapao s onim koji je dao Sherlock Hol mes, pogledah u njega. Meðutim, na licu mu nije bilo ni traga neke razdraganosti i li zadovoljstva.  Zar nita niste nali u sobi, to bi nam moglo olakati put do ubojice?  zapita Holmes.  Ba nita. Stangerson je u depu imao Drebberovu lisnicu, no to je  èini se bilo uobièajen , jer je on sve plaæao. U njoj se nalazilo osamdeset i neto funti, ali ukradeno nij e bilo nita. Ma kakve da su pobude tih neobiènih zloèina, pljaèka svakako nije posrijed i. U depu ubijenoga nije bilo nikakvih papira ili podsjetnika, osim jednog brzoja va, koji je otprilike prije mjesec dana poslan iz Clevelanda s rijeèima: »J. H. je u Evropi«. Na toj poruci nije stajalo nièije ime.  Nièeg drugog nije bilo  zapita Sherlock Holmes.  Nièeg znaèajnijeg. Na postelji je leao roman, koji je ubijeni ostavio kad je zaspao èit ajuæi; na stolici kraj nje5 Znak èetvorice 65 ga leala je lula, na stolu èaa vode, a na prozorskom okviru mala kutija nekakva jeft inog balzama u kojoj se nalazio par pilula. Sherlock Holmes uskliknu razdragano i skoèi sa stolice.  Posljednja karika  povika oduevljeno.  Za mene je sluèaj sasvim jasan. Oba ga detektiva zaprepateno pogledae.  Sad imam u rukama sve niti koje su splele ovaj èvor.  reèe moj prijatelj, povjeravajuæi se.  Naravno jo poneku pojedinost valja popuniti, ali sam u sve glavne èinjenice po tpuno siguran od trenutka kad se Drebber rastao sa Stanger-sonom na stanici, pa sve do èasa kad je otkriven Stangerso-nov le. I to potpuno siguran, kao da sam ih v idio vlastitim oèima. Pruit æu vam i dokaze o onome to znam. Moete li se dokopati tih p ilula?  Imam ih kod sebe  reèe Lestrade vadeæi nekakvu bijelu kutijicu.  ponio sam te pilule, novèanik i brzojav s namjerom da ih stavim na sigurno mjesto, u policijskoj stanic i. Te sam pilule uzeo sasvim sluèajno, jer, moram reæi, da im ne dajem naroèito znaèenje .  Dajte ih ovamo  reèe Holmes.  No, doktore  nastavi on okreæuæi se meni  jesu li to obiè lule?  Razumije se da nisu.  Bile su bisernosive boje, malene, okrugle i, drane prema svj etlu, skoro providne.  Po lakoæi i providnosti, rekao bih da se rastvaraju u vodi  p rimijetih.  Upravo tako  odgovori Holmes.  Hoæete li sada otiæi dolje i uhvatiti ono nesretno pset ance, onog jadnika, koji veæ tako dugo kunja, pa mu je juèer gazdarica htjela skrati ti muke. Otiao sam dolje i vratio se sa psetom u naruèju. Po tekom disanju i staklastim oèima v idjelo se da mu nije daleko kraj. Zapravo, veæ i po njegovoj snjenobijeloj njuci se vidjelo da je veæ davno preao normalan pseæi vijek. Smjestih ga na jastuèiæe koji su se n alazili na sagu.  Sada æu presjeæi jednu od ovih pilula nadvoje  reèe Holmes, vadeæi noiæ.  Polovicu æemo

u kutiju a drugu polovicu stavit æu u ovu vinsku èau u kojoj ima vode 66 taman za jednu malu licu. Vidite, na prijatelj doktor ima pravo, odmah se rastvara .  Moda je to vrlo zanimljivo  reèe uvrijeðenim glasom Lestrade, glasom nekoga tko sumnja da mu se podsmjehuju.  Ipak, ne shvaæam kakve to veze ima sa smræu gospodina Josepha Stangersona.  Strpljenja, prijatelju moj, strpljenja! Sve u svoje vrijeme. Vidjet æete da ima i te kakve veze. Sad æu dodati malo mlijeka da mjeavina bude ukusna; vidjet æemo, kada je pruim psu, kako æe je sasvim rado> polizati. Jo dok je govorio, izlije on sadraj vinske èae u zdjelicu i stavi je pred psa i ovaj je brzo polie. Ozbiljno dranje Sherlocka Holmesa tako je djelovalo uvjerljivo, da smo svi sjedili utke i netremice promatrali ivotinju oèekujuæi nekakvo iznenaðenje. Meðuti m, iznenaðenja uopæe nije bilo. Pas je i nadalje leao i teko disao; ali po svemu sudeæi, od napitka mu nije bilo ni bolje ni gore. Holmes izvadi svoj sat, pa kako je minutu za minutom prolazila bez ikakva rezult ata, vidjelo mu se po licu da se razoèarao. Grizao je usnu, lupkao prstima po stol u i ivo pokazivao da je jako nestrpljiv. Toliko se uzbudio da mi ga je bilo ao. Ob a detektiva su mu se podrugljivo smjekala, nimalo neraspoloeni to mu se isprijeèila o vakva prepreka.  Nije moguæe da je to sluèajno  uzviknu on, i na kraju skoèi iz naslonjaèa i poèe se uzruja o etkati po sobi gore-dolje.  Nikako nije moguæe da je po srijedi sluèajnost. Iste te pilule na koje sam sumnjao u Drebberovu sluèaju, sad su naðene i poslije Stangersono ve smrti. Pa ipak ne djeluju. ta li je to? U mojem rasuðivanju nema greke. Potpuno j e nemoguæe da sam pogrijeio. Pa ipak, ovom nesretnom psu nita nije gore. Ah, sjetio sam se! Znam!  on veselo usklik-nu, pa jurnu prema kutijici, presijeèe drugu pilulu nadvoje, rastopi je, doda mlijeka i stavi je pred psetance. Jezik nesretnog stv ora se jo nije èestito ni ovlaio, a pas se veæ grèio u smrtnim bolovima i opruio se ukoèen kao da ga je oinu-la munja. Sherlock Holmes duboko odahnu i obrisa znoj sa èela.  Trebalo je da imam vie povjere nja u sebe  reèe.  Tre67 balo je da mi do sada bude jasno: jedna èinjenica, ako se protivi cijelom nizu zak ljuèaka, nesumnjivo pokazuje da se moe podvrgnuti nekakvom drugaèijem tumaèenju. Od ove dvije pilule u kutiji jedna je najopasniji otrov, a druga potpuno bezopasna. To je trebalo da znam jo prije nego to sam uopæe i vidio kutiju. Skoro sam pomislio da nije pri èistoj svijesti, tako me je iznenadila ova njegova posljednja tvrdnja. Meðutim, evo tu je lealo uginulo pseto kao opipljiv dokaz da mu je pretpostavka toèna. Meni se uèini kao da mi se postepeno ra-spruje u glavi nekakv a magla, pa sam poèeo nazirati jo nejasne, neodreðene konture istine.  Vama se sve to èini neobiènim  nastavi Holmes  jer ste u samom poèetku propustili da uoèi e vanost jednog pravog putokaza u rjeenju ove zagonetke, koji vam se nudio. Mene j e posluila sreæa da to zapazim, i sve to se poslije toga dogodilo samo je potvrðivalo moju prvotnu pretpostavku. Stoga, ono to je vas zbunjivalo i èinilo vam stvar jo zag onetnijom, meni je samo davalo vie svjetlosti i potvrðivalo moje zakljuèke. Pogreno je mijeati ono to je neobièno s onim to je tajanstveno. Najobièniji zloèinac je obièno najta janstveniji, jer ne prua nikakve nove ili posebne pojedinosti na osnovi kojih bi se mogli izvesti neki zakljuèci. Ovo bi se ubojstvo neizmjerno tee rijeilo, da je rtv in le jednostavno pronaðen na cesti, bez ijednog onako senzacionalnog, onako »outre«4 d odatka, zbog kojih se ono naroèito istièe. Ove neobiène pojedinosti bile su daleko od toga da sluèaj u-èine teim, zapravo su ga olakavale. Gospodin Gregson koji je ovo izlaganje sluao s velikom nestrpljivoæu, nije se vie mog ao sudrati.  Èujte, gospodine Holmes,  reèe on  priznajemo da ste sjajan èovjek i da imat vlastite metode rada. No, u ovom trenutku eljeli bismo neto vie od gole teorije i propovijedi. Radi se o tome da se ubojica uhvati. Ja sam svoj sluèaj istraio onako kako sam umio i znao i èini se da sam pogrijeio. Mladi Char-pentier u ovo nije moga o biti upleten. Lestrade je slijedio Stangersona; èini se da je i on bio na krivom putu. Vi dajete tu i tamo naslutiti poneto, pa se dobija dojam kao da zna'68 te vie nego mi. Sad je, meðutim, dolo vrijeme da imamo pravo traiti od vas da nam kaet

e bez uvijanja koliko znate o svemu ovome. Moete li imenovati ubojicu?  Ne mogu se oteti osjeæaju da Gregson ima pravo  primijeti Lestrade.  Obojica smo pok uali i obojica nismo uspjeli. Otkako sjedimo u ovoj sobi nekoliko puta ste kazali da raspolaete svim dokazima. Vie ih, svakako, neæete pre-utkivati?  Svakako, dalje odlaganje da se ubojica uhapsi  primijetili  moglo bi mu dati prili ku da uèini jo neko zlodjelo. Pritjenjen ovako sa svih strana, Holmes kao da je postao neodluèan. On nastavi etati pognute glave i natutenih obrva gore-dolje po sobi, kao to je obièno èinio kad je raz miljao duboko.  Nikakvo ubojstvo se vie neæe dogoditi  reèe on na kraju, pa iznenada zastade i pogleda u nas.  Slobodno moete smatrati da ovako neto ne dolazi u obzir. Da li znam ime ub ojica? Ja ga znam. Pa ipak, znati njegovo ime sitnica je u usporedbi s moguænoæu da n am padne aka. No, drim da æe mi vrlo brzo i ovo poæi za rukom. S obzirom na svoje veæ po duzete mjere, nadam se da sam na najboljem putu da to i ostvarim. No, pri tome s e mora vrlo obazrivo postupati, jer imamo posla s jednim lukavim, oèajnim èovjekom, kojeg pomae, kao to sam mogao utvrditi, neki drugi isto toliko pametan kao to je i on. Dok god taj èovjek ivi u uvjerenju da nitko ne posjeduje kljuè za rjeenje ove zago netke ima nade da æemo ga se doèepati. No ako i najmanje posumnja, promijenit æe ime i za tren oka ièeznuti izmeðu èetiri milijuna stanovnika ovog velikog grada. Ne elim da v rijeðam neke vae osjeæaje, ali sam duan reæi da su ovi ljudi policiji vie nego dorasli, p a zato nisam ni traio vau pomoæ. Ako ne uspijem, snosit æu, prirodno, i sve posljedice . No, ja sam na to spreman. Za sada vam obeæavam da æu onoga èasa kad vam uzmognem sao pæiti ishod bez opasnosti za svoje kombinacije, odmah to i uèiniti. Gregson i Lestrade nisu bili nimalo oduevljeni ovim uvjeravanjem, bolje reæi omalov aavajuæom aluzijom na istra69 ne policijske organe. Prvi je pocrvenio kao rak, drugi je zacaklio zaèuðenim i ozlojeðe nim oèima. Meðutim, ni jedan ni drugi nije uspio doæi do rijeèi, jer ih je prekinulo kuc anje na vratima i u sobu uðe neugledna prilika mladog Wigginsa, kolovoðe Holmesove u liène djeèurlije.  Izvol'te, gospodine  reèe on zagladivi kosu.  Dolje me èeka fijaker.  Dobro, mladiæu  reèe Holmes ljubazno.  A zato vi ne uvedete ovaj model u Scotland Yard?  nastavi on, vadeæi iz jedne ladice par èeliènih lisica.  Vidite samo kako lijepo radi ova opruga. Zaèas se stegne.  I stari je sasvim dobar  primijeti Lestrade  samo ako ulovimo onoga kome bi ih tre balo nataæi.  Dobro, dobro!  reèe Holmes smijeeæi se.  Koèija bi mi mogao pomoæi oko velikih kovèega. Wigginse, reci mu da doðe. Iznenadio sam se kad vidjeh da moj prijatelj govori kao da se sprema na put, jer mi o tome nije nita rekao. U sobi je stajao mali ruèni kovèeg koji je sada Holmes iz vukao, poèeo ga zatvarati i ba kad je oko toga bio zauzet u sobu uðe koèija.  Deder, drukane, pomozi mi kod ove kopèe  reèe kleèeæi nad kovèegom i ne okreæuæi glavu. Koèija priðe nekako mrgodno i naduto, pa spusti ruke na kovèeg da pomogne. U isti mah z aèusmo da je neto iznenada otro kljocnulo, kao zveket metala, na to se Sherlock Holmes hitro podie na noge i viknu zaarena pogleda:  Gospodo  dopustite mi da vam predstavim ubojicu Enocha Drebbera i Josepha Stanger sona, gospodina Jefferso-na Hopea. Cijela stvar zbila se u sekundi: tako brzo da nisam imao vremena ni da se osvije stim. Vrlo se ivo sjeæam Holmesova likujuæeg lica u tome trenutku, zvonkosti njegova glasa, i ko-èijaeva zaprepatenja, unezvjerena lica, dok je zurio u svjetlucave lisic e, koje su mu se kao nekakvim èudom sklopile oko ruku. Nekoliko sekundi stajali sm o kao ukipljeni, a zatim na zatoèenik nerazgovijetno riknu, otrgnu se i baci se na prozor. Drvenarija i staklo popustie, ali prije no to mu 70 je uspjelo da se potpuno provuèe, bacie se na njega Lestra-de, Gregson i Holmes kao psi. Dovukoe ga u sobu i tad se zametnu strahovit okraj. Bio je toliko razjaren i snaan da nas je svu èetvoricu odbacio nekoliko puta. Kao da je posjedovao onu grèevi tu snagu padavièara. Iako su mu i lisice i ruke bile strano iznakaene uslijed pokuaja da se probije kroz staklo, gubitak krvi nimalo nije smanjio njegov otpor. I dok god Lestradeu nije polo za rukom da ga èepa za maramu oko vrata, skoro da ga je ugui

o, nije nam ga nikako uspijevalo uvjeriti da mu je otpor uzaludan. Pa èak ni tada se nismo osjeæali sigurnim, sve dok mu nismo sputali noge isto kao i ruke. A kada smo i to izveli, ustali smo zadihani od iscrpenosti.  Imamo njegov fijaker  reèe Sherlock Holmes.  Posluit æe nam da ga sprovedemo u Scotland Yard. A sada gospodo,  nastavi smijeeæi se  doli smo do kraja nae male zagonetke. Sada sam vam na raspolaganju i postavljajte mi pitanja kakva god elite, jer vie nema o pasnosti zbog koje bih vam uskratio odgovor. 71 DRUGI DIO ZEMLJA SVETACA OSMO POGLAVLJE U velikoj Slanoj pustinji U srednjem dijelu velikog sjeveroamerièkog kontinenta lei suha i odurna pustinja, k oja je mnogo godina spreèavala napredovanje civilizacije. Od Sierra Nevade do Nebr aske i rijeke Yellowstone na sjeveru pa sve do Colorada na jugu nalazi se podruèje ikare i pustoi. U toj mraènoj pokrajini priroda nije uvijek iste æudi. Tu su visoke p lanine prekrivene snijegom i tamne, tmurne doline, a brze rijeke probijaju se kr oz krivudave kanjone i goleme udoline, koje su zimi bijele od snijega, a ljeti s ive od slane praine. Meðutim, svima im je jedno zajednièko: nepristupaènost, sam jad i bijeda. U ovoj zemlji oèaja nema stanovnika. Tu i tamo sluèajno bi prola po koja grupica Pawn ee - Indijanaca5 ili Crnih nogu9, kako bi stigli na druga lovita. Èak i oni najsrèani ji bivali bi zadovoljni, kad bi im se izmakla iz vida ta strana udolina i kada bi se ponovo nali u svojoj preriji. U ikari vreba kojot7, a ptica-kanj8 razmahuje kri lima po zraku, dok nezgrapni sivi medvjed luta po tamnim gudurama traeæi hranu meðu s tijenama. Oni su jedini stanovnici te divljine. Na cijelom svijetu nema strasnijeg pogleda od onoga to se prua sa sjeverne padine planine Sierra Blanco. Dokle god oko dosie prua se prostrana nizina kao poprskana velikim mrljama alkalne praine i ispresijecana busenjem patuljasta trnovita bunja. Na krajnjem rubu horizonta prostire se dugaèak lanac planinskih visova, èiji su otri vrhovi mjestimièno pokriveni snijegom. Na tom velikom podruèju nema znakova ivota ni ti ièega to je pripadalo ivotu. Na nebu plavom kao èelik nema ptica, na zemlji, jednol iènoj i sivoj, nema nièega to bi se pomaklo, sve prekriva potpuna tiina. 75 Ma koliko oslukivali u toj sveopæoj divljini, do nas neæe doprijeti niti jedan jedini zvuk. Rekli smo da na cijeloj prostranoj niziji nije bilo nita to bi pripadalo ivotu. Meðut im, nije ba sasvim tako. Kad se pogleda sa Sierre Blanco vidi se staza to se protee preko pustinje, zavija i gubi se u daljini, sva izlokana od kotaèa i izgaena nogam a mnogobrojnih pustolova. Ovdjeondje ratrkani su bijeli predmeti, koji se ljeskaju na suncu i stre iz jednolikih naslaga praine. Ako im priðemo, vidjet æemo kosti, neke veæe, grublje, a druge manje i sitnije. Prve su pripadale volovima, a druge ljudi ma. Na tisuæu pet stotina milja moe èovjek da prati putovanje tog sablasnog karavana, prema rasutim ostacima tih grenika to su izdahnuli kraj puta. Èetvrtog maja 1847. stajao je ondje usamljeni putnik i upravo gledao taj prizor. D oimao se kao demon ili utvara. Svatko tko bi ga promatrao teko bi odredio da li j e blie èetrdesetoj ili ezdesetoj godini. U licu mrav i ispijen, a tamna koa mu se zate gla preko jagodica kao pergament. Duga smeða kosa i brada bile su umrljane i pune slane praine. Oèi su mu plamtjele neprirodnim sjajem, a ruka kojom je drao puku bila je skoro kao u kostura. Pri stajanju podupirao se na oruje. Pa ipak je njegova vi soka prilika, kao i masivni sklop njegovih kostiju, odavao ilav i snaan organizam. Mravo lice i odijelo, to mu je poput vreæe visjelo na usahlu tijelu, jasno su govor ili zato je taj èovjek tako oronuo: umirao je od gladi i eði. S mukom se ovukao niz jarugu, pa zatim uz mali uspon sve u nadi da æe naiæi na kap v ode. Sada mu je pukla pred oèima velika slana ravnica i u daljini lanac neprohodni h planina, bez jednog jedinog drvceta, ili biljèice, po èemu bi se dalo naslutiti da je nekakav izvor u blizini. U cijelom tom prostranom krajoliku nije bilo ni traèk a nade. Unezvjerenim, ispitivaèkim pogledom gledao je na sjever, istok i zapad i t ada je shvatio da je doao kraj njegovu lutanju, i da æe na tom golom grebenu i umri jeti. A zato ne tu, isto onako kako bi za dvadeset godina zavrio u nekoj mekanoj p

ostelji, promrmlja on, sjedajuæi u sjenu neke velike, uruene gromaèe. 76 Prije no to je sjeo, spusti na tlo svoju veæ ionako beskorisnu puku i neki poveæi zavel jaj omotan u sivi al, koji je nosio povezan preko desnog ramena. Nekako se èinilo k ao da mu je taj teret preteak, jer ga je, sputajuæi, prilièno lupio o tlo. Iz sivog za veljaja zaèu se bolan jauk, i uskoro se pomoli malo, prestraeno lice s vrlo svijetli m, kestenjastim oèima a zatim dvije male pjegave ruèice s rupicama oko pu-naèkih prsti ju.  Ozlijedio si me  reèe djeèji glasiæ prijekorno.  Zar? - odvrati èovjek aleæi  nisam htio.  Dok je govorio, rastvori sivi al, pa izvuèe veljaja lijepu, djevojèicu od oko pet godina. Njene fine cipelice i krasna ruièasta ha ljina s malom platnenom keceljicom govorili su o briljivoj majci. Dijete je bilo vrlo blijedo i njeno, ali bi se po zdravim ruèicama i noicama moglo zakljuèiti da se m anje namuèilo od suputnika.  Kako ti je sada  zapita on zabrinuto, jer se mala stalno hvatala za svoje razbarue ne, plave kovrèice koje su joj prekrivale stranji dio glave.  Poljubi me da proðe  reèe ona sasvim ozbiljno, pokazujuæi mu ozlijeðeno mjesto.  To je i ama uvijek èinila. A gdje je mama?  Mama je otila. Mislim da æe je skoro vidjeti.  Otila, hm!  reèe djevojèica.  Èudno da nije rekla: do viðenja; skoro uvijek mi je tako g rila, èak i kad je trknula samo do tetiæe na èaj; a sada je nema veæ tri dana, strano sam edna! Zar doista nema vode, ili neto za jelo?  Ne, nema nièega draga moja. Mora biti samo malo strpljiva, samo malo strpljiva i sv e æe biti u redu. Nasloni glavu na mene, evo ovako, pa æe biti jaèa. Kad su ti usne suh e nije lako govoriti; mislim da je bolje otvoreno ti kazati kako stoje stvari, ta to ima?  Neto lijepo! Neto prekrasno!  uskliknu djevojèica oduevljeno diuæi dva svjetlucava kom maèjeg zlata.  Kad se vratimo kuæi, dat æu ih svome bratu, Bobu.  Vidjet æe uskoro i ljepih stvari  reèe èovjek u povjerenju.  Èekaj, samo malo prièekaj. htio da ti kaem... sjeæa li se kad smo ostavili rijeku? 77  Ah, da, sjeæam se.  Vidi raèunali smo da æemo uskoro naiæi na jednu drugu, je li tako? Ali, neto nije bilo u redu, kompas ili mapa ili tako neto, pa se rijeka nije pojavila. Vode vie nema, o sim jo po koja kapljica da ti se naðe, pa ... pa ...  Pa se ti nisi mogao umiti  prekide ga suputnica gledajuæi ga u mrko lice.  Ni da se umijem ni da pijem. I tako gospodin Bender ode prvi, pa potom indijansk i Pete, gospoða McGregor, pa Jean Hones, pa, zatim, milo moje, tvoja mati...  Onda je i mamica, znaèi umrla?  izusti glasno djevojèica i gorko zaplaka, zagnjuriv l ice u pregaèicu.  Da, svi oni odoe, osim mene i tebe. Tada pomislih da æu moda naiæi na vodu u ovom prav cu. Podigoh te na rame i tako smo zalutali. Sad nam se slabo pie.  Hoæe reæi da æemo i mi umrijeti?  reèe dijete jecajuæi prigueno i podie lice obliveno s  Mislim, tako nekako.  Pa, zato to nisi rekao odmah?  reèe ona i razdragano se nasmija.  Tako si me preplaio. Pa, naravno, èim u-mrem bit æemo opet s mamicom.  Da, bit æe svakako, mala moja.  Ali æe biti i ti. Reæi æu joj kako si bio silno dobar. Kladim se da æe nas doèekati na neb skim vratima, s velikim krèagom vode i s mnogo vruæih kolaèa od heljde, isprenih s obje strane kao to smo voljeli Bob i ja. Hoæemo jo dugo èekati na to?  Ne znam, ne jako dugo.  On pogleda na horizont u pravcu sjevera. Na plavom nebesk om svodu pojavie se tri toèkice koje su se primicale sve vie i vie, i zaèas se pokae da su to tri goleme, mrke ptièurine koje im poèee kruiti nad glavama, a zatim sletjee na j ednu stijenu s koje se lijepo vidjelo njih dvoje. Bili su to leinari Divljeg Zapa da, i tko zaèuje lepet njihovih krila znaèi da mu se pribliava smrt.  Pijevci i koke  uzviknu veselo djevojèica pokazujuæi ta zlokobna stvorenja i tapuæi ruka ma.  Kako bi ih navela da se dignu u zrak? Reci, da li je bog stvorio i ovu zemlj u? 78  Razumije se da jeste  reèe njen suputnik nekako iznenaðen tim neobiènim pitanjem.

On je naèinio zemlju dolje u Illinoisu i stvorio Missouri  nastavi djevojèica.  Èini mi se da je zemlju u ovim krajevima stvorio netko drugi. Ni izbliza nije tako dobra . Zaboravili su na vodu i drveæe.  ta misli da se pomolimo?  zapita èovjek oklijevajuæi.  Nije jo noæ  odgovori djevojèica.  Nita zato. Nije ba sasvim pravilno, ali on se na to ne osvræe. Hajde, izmoli onu koj u si obièno molila svake noæi u kolima pod arnjevima dok smo prolazili kroz ravnicu.  Zato ti ne izmoli neku  zapita dijete pogledavi zaèuðeno.  Pozaboravio sam ih  odgovori on.  Od onoga doba kada sam bio skoro kao pola ove puk e nisam izustio ni jednu. Nikad nije kasno. Moli se glasno, a ja æu stati kraj teb e i pratiti te.  Onda mora da klekne na zemlju kao i ja  reèe djevojèica, rasprostiruæi al.  Ruke mora vako. U tom æe se poloaju osjeæati bolje. Da je netko drugi pratio ovaj prizor, osim leinara, veoma bi se zaèudio. Jedna kraj druge na uzanu alu kleèale su dvije skitnice; malo, brbljavo djetece i okorjeli ski tnica. Oba lica, i ono malo djeèje i ono njegovo uglasto, okrenula su se prema neb u u iskrenoj, neometanoj molitvi. I oba glasa, i onaj jasni i tanki, i onaj drug i duboki i hrapavi ujedinili su se u molitvi. Kad su je zavrili, oboje ponovo sje doe u sjenu od gromaèe, dok na koncu djevojèicu ne svlada san, i ona se æuæuri uz iroka pr a svog zatitnika. On je jo neko vrijeme bdio nad njenim snom, ali ga je priroda na djaèala. Puna tri dana nije imao ni mira, ni poèinka, vjeðe su mu se polako sputale pre ko umornih oèiju, a glava padala sve nie i nie, dok mu se prosijeda brada ne poèe mijea ti sa zlatnim viticama malene suputnice. I tako oboje usnue èvrstim, dubokim snom b ez snova. Da je skitnica ostao budan jo jedno pola sata, ugledao bi pred sobom èudan prizor. Negdje daleko, na samom rubu 79 alkalne ravnice podie se nejasan oblaèak praine, najprije sasvim neodreðeno, tako da s e jedva razlikovao od izmaglice na horizontu, da bi postepeno postajao sve veæi i veæi, i na kraju se uoblièio u jedan jasno ocrtani oblak. Taj se oblak poveæavao i dal je dok se na koncu nije pokazalo da je mogao nastati jedino uslijed kretanja nek og velikog mnotva ivih stvorenja. Da je cijeli ovaj kraj bio plodniji, svatko, tko bi promatrao ovaj prizor, pomislio bi da se pribliava neko golemo krdo bizona pa suæi po preriji. No, u ovoj goloj pustinji tako neto bilo je posve nemoguæe. Kad se k ovitlac praine primakao usamljenom grebenu gdje su poèivala dva naa izgubljena biæa, i z uskovitlana oblaka poèee nicati kola pod arnjevima i naoruani konjanici. Na kraju se pokae da je sve to, zapravo, velik karavan, na svome putu na Zapad. Ali, kakav karavan! èelo mu je veæ stiglo u podnoje bregova, a na horizontu mu se jo nije vidjel o kraja. Posred cijele ravnice pruala se kao nabujala rijeka kolona kola i prikol ica, konjanika i pjeaka. Na putu je bezbroj ena posrtalo pod teretom, a djeca se t eturala kraj kola, dok su ona jo manja, izvirivala ispod bijelih pokrivaèa. To, oèigl edno, nije neka obièna grupa doseljenika, veæ prije èitav nomadski narod kojeg su pril ike natjerale da potrai novu zemlju. Kroz èisti zrak mijeali su se nejasan agor i mum ljanje velikog skupa ljudi sa kripom kotaèa i rzanjem konja. I sve to, ma koliko da je bilo glasno, nije moglo probuditi ona dva umorna putnika. Na èelu kolone jahala je grupica od dvadesetak mukaraca; svi ozbiljni, odjeveni u t amno domaæe sukno i naoruani pukama. Kad su stigli u podnoje grebena, zaustavili su s e, i tu odrae kratko savjetovanje.  Izvori su nadesno, braæo moja  reæe jedan prosijedi, glatko obrijani mukarac s tankim usnama.  Nadesno od planine Sierra Blanco, tako æemo stiæi do Rio Grande  reèe drugi.  Za vodu se ne brinite  povika treæi.  Onaj koji je mogao da stvori vodu iz stijene, neæe ni sada napustiti svoj izabrani narod.  Amen, amen  odgovori cijela druina. «0 Upravo su htjeli da nastave svoje putovanje, kad netko od onih najmlaðih, sokolova oka, viknu i pokaza gore na otru liticu. Na njoj se lelujalo neto siæuno, ruièasto, vrl o upadljivo, to je odskakalo od sivih stijena u pozadini. Zaustave konje, skinue p uke, a neki konjanici odjezdie u galopu, kako bi pojaèali prethodnicu. Na svaèijim ust ima zadrhtala je rijeè  crvenokoci. 

Tu Indijanaca ne moe biti  reèe neki stariji èovjek, koji je, èini se, zapovijedao drubo .  Povvnee - Indijance smo preli, i sve dok ne prijeðemo preko velike planine, nema drugih plemena.  Da poðem naprijed i izvidim, brate Stangersone?  upita jedan iz druine.  I ja, i ja  povika desetak glasova.  Ostavite svoje konje, a mi æemo vas ovdje prièekati  odgovori onaj stariji. Za tren o ka sjahali su ovi mladi Iju di, vezali konje i poèeli se uspinjati strmom padinom t o je vodila do onog predmeta, koji im je pobudio radoznalost. Sigurni i spretni kao i svi uvjebani izviðaèi, bez ikakva uma, primicali su se sve vie naprijed. Oni koji su ih promatrali iz ravnice dobro su ih vidjeli kako se veru od stijene do stij ene, i kako im se prilike ocrtavaju prema nebu. Vodio ih je onaj mladiæ koji je po digao uzbunu. Odjednom, oni koji su ga slijedili, opazie svog predvodnika kako po die ruke od iznenaðenja. Kada su mu se primakli, ugledae prizor koji ih se dojmio ko liko i njega. Na vrhu ogoljela brijega, na maloj zaravni stajala je samo jedna jedina divovska gromaèa, a na nju oslonjen, leao je neki èovjek, duge brade, oèvrsla lica, strano mrav. Njegove neobiène crte i ujednaèeno disanje pokazivali su da spava dubokim snom. Uz n jega se æuæurilo neko dijete, koje mu je okruglim, bijelim ruèicama obgrlilo ilav, opalj en vrat, dok je djeèja zlatnoplava glavica poèivala na prsima. Iz rumenih, poluotvor enih usta provirivao je pri spavanju pravilan niz snjenobijelih zubiæa, a na djeèjem licu titrao je vedri smijeak. Njene oble bijele noice zavravale su u bijelim èarapama i finim cipelama sa sjajnom kopèom i èinile èudnu suprotnost s dugaèkim i zgrèenim udovim a njezina suputnika. 6 Znak èetvorice 81 Iznad tog neobiènog para, dostojanstveno su se bila namjestila tri leinara, koji, k ad spazie pridolice, muklo i razoèarano zagraktae i ozlojeðeno odletjee iroko razmahujuæ rilima. Graktanje odurnih ptièurina probudi ono dvoje, koji se poèee unezvjereno osvr tati na sve strane. Èovjek se pri-die na noge i baci pogled na ravnicu. Do malo pri je, dok mu je san padao na oèi, u njoj nije bilo iva stvora, a sad struji velika ri jeka ljudi i ivotinja. Promatrajuæi ovo, lice mu dobi izraz nevjerice, pa prijeðe svo jom koèatom rukom preko oèiju.  Bit æe da je to ono to nazivaju delirijum  promrmlja.  D te je utke stajalo kraj njega, dreæi se za skut kaputa i promatralo oko sebe zaèuðenim, ispitivaèkim, djetinjim pogledom. Grupi spasilaca ubrzo poðe za rukom da uvjeri skitnicu da se ne radi ni o kakvim h alucinacijama. Jedan od njih dohvati djevojèicu i stavi je sebi na ramena, a druga dvojica stadoe podravati njena izmorena suputnika, pruajuæi mu tako pomoæ da stigne do kola s arnjevima.  Zovem se John Ferrier  objasni skitnica.  Ja i ova mala jedini smo ostali na ivotu od dvadeset i jedne osobe. Svi ostali su pomrli od gladi i eði junije odavde.  Je li ovo vae dijete?  zapita netko.  Èini mi se da sada jeste  povika on izazovno  moja je, jer sam je spasio. Nema toga èo vjeka koji æe mi je uzeti. Od danas nadalje zove se Lucy Ferrier. Ali, tko ste vi?  nastavi on, gledajuæi radoznalo u snane, suncem opaljene spasioce.  Èini se da vas je vrlo mnogo.  Oko devet, deset tisuæa  reèe jedan od mladiæa.  Mi smo progonjena djeca boja, izaslanic anðela Merona9.  Nikada nisam èuo da se o njemu govori  reèe skitnica.  èini se da vas je odabrao mnogo.  Nemoj se rugati onome to je sveto  reèe drugi strogim glasom.  Mi spadamo meðu one koji vjeruju u svete spise to su ispisani egipatskim slovima na ploèama od kovanoga zla ta i predati u Palmyri svetom Josephu Smithu. Krenuli smo iz mjesta Nauvoo u drav i Illinois, gdje smo osnovali svoj hram i sad traimo sklonite od tiranina i bezboni ka, pa makar to bilo i u srcu pustinje. \ 82 Ime Nauvoo je Johna Ferriera oèigledno podsjetilo na rieto.  Razumijem  reèe on  vi ste mormoni10.  Mi smo mormoni  odgovorie u jedan glas.  A kamo æete?  Ne znamo. Vodi nas ruka Bo ja u obliku naeg Proroka. Morate doæi pred njega. On æe reæi t æemo s vama. 

U to vrijeme stigli su u podnoje brijega i okrui ih gomila hodoèasnika  tu su se nala zile neke blijede ene, pokorna izgleda, snana, nasmijana djeca i zabrinuti mukarci ozbiljna pogleda. Odasvud su dopirali povici èuðenja i saaljenja. Meðutim, pratioci, ko ji su ih pratili, nisu se zaustavljali veæ su stalno ili naprijed u pratnji velike gomile mormona. Napokon stigoe do nekih kola, koja su se isticala velièinom i lijep im izgledom. U njih je bilo upregnuto est konja, dok su sva ostala imala samo dva ili u najboljem sluèaju èetiri konja. Pored vozaèa sjedio je èovjek, kojem nije moglo b iti vie od tridesetak godina, ali po èijoj se masivnoj glavi i odluènom izrazu lica o dmah vidjelo da je voða. Èitao je nekakvu knjigu smeðih korica, no kad se gomila pribl iila, on je gurnu u stranu i paljivo saslua izvjetaj o cijelom dogaðaju. Zatim se okre ne prema ono dvoje zalutalih.  Ako vas povedemo sa sobom  reèe on sveèanim glasom  moete poæi samo kao vjernici nae vj . Vukovi u naem stadu nisu nam potrebni. Bolje da vam se kosti posi-ju po ovoj pu stoi nego da postanete klica raspadanja, koja s vremenom zarazi cijelu voæku. Polaz ite li s nama pod takvim uvjetima?  Polazim ja s vama pod bilo kakvim uvjetima  reèe Ferrier s takvim oduevljenjem, da n i njihovi ozbiljni Oci nisu mogli suzdrati smijeak. Samo je njihov voða saèuvao svoj s trogi izraz lica.  Uzmi ga ti, brate Stangersone  reèe on  daj mu da jede i pije, a isto tako i dijete. Zadatak ti je da ga pouèi naoj svetoj vjeri. Dovoljno smo se zadrali. Naprijed! Poðimo na Sion, na Sion!  Na Sion, na Sion  zagrmi gomila mormona i te ri83 jeèi odjeknue du cijelog dugog karavana, sve dok se nisu izgubile negdje daleko, kao neko nejasno mrmljanje. Uz fijuk bièeva i kripu kotaèa velika kola krenue naprijed i ubrzo cijeli karavan nastavi da vijuga po ravnici. Mormonski Otac èijoj su brizi b ila povjerena oba beskuænika, odvede ih do svojih kola, gdje ih je veæ èekao pripremlj en ruèak.  Ostat æete ovdje  reèe on.  Za nekoliko dana okri-jepit æete se od premora. A za to vrij eme, sada kao i navijeke, sjeæajte se da ste nae vjere. Brigham Young je to rekao, a on je govorio u ime Josepha Smitha, koji je glas boji. 84 DEVETO POGLAVLJE Cvijet iz Utaha Tu nije mjesto da navodimo sva iskuenja i rtve koje su podnijeli doseljeni mormoni , prije no to su stigli do svog krajnjeg utoèita. S upornoæu kojoj skoro nema premca u povijesti probili su se oni s obala Mississippija na zapadne padine Stjenovitih planina. Domoroce, divlje zvijeri, glad, eð, umor, boletine i sve prepreke koje im j e priroda mogla postaviti, savladali su oni s anglosaksonskom upornoæu. Pa ipak, du go putovanje i nagomilane strahote uzdrmali su hrab-nost i najupornijih meðu njima . Kada su ugledali pred sobom, svu okupanu u suncu, prostranu dolinu Utaha, i ka cj su saznali iz usta svoga voðe, da je to obeæana zemlja, i da æe ova dosad neobraðivan a zemlja odsada pa zauvijek biti njihova, nije bilo niti jednog koji u iskrenoj molitvi nije pao na koljena. Young se brzo pokazao i kao odlièan administrator i kao odlièan voða. Sastavljeni su p lanovi i pripremljene karte na kojima je ocrtan buduæi grad. Svugdje unaokolo zeml jite je raspodijeljeno i dodijeljeno prema drutvenom poloaju svakog pojedinca. Trgo vcu je pripala trgovina, a obrtniku njegovo zanimanje. U gradu su kao èarolijom poèe le nicati ulice i trgovi. Isuivalo se i ograðivalo zemljite, sadilo se i plijevilo d ok iduæeg ljeta pozlaæeno klasje nije urodilo plodom. U toj neobiènoj naseobini sve je napredovalo. A sve je to natkrilio i postajao sve vii i prostraniji velik hram, koji su podizali u sreditu grada. Na tom spomeniku, koji su doseljenici podizali onome koji ih je proveo zdrave i ive kroz mnoge opasnosti, od svanuæa do mraka nije prestajalo kucanje èekiæa i pilenje pila. 85 Oba stradalnika, John Ferrier s djevojèicom, koja je dijelila njegovu sudbinu i ko ju je usvojio, pratili su mormone do kraja njihova hodoèaæa. Mala Lucy Ferrier na put u je bila sasvim dobro smjetena u kolima oca Stangersona, u kojima su se nalazile jo tri njegove ene i sin, svojeglav i drzak dvanaestogodinjak. Kako se zahvaljujuæi djeèoj prilagodljivosti oporavila od udarca koji joj je nanijela majèina smrt, brzo

je postala ljubimica ena i pomirila se sa ivotom u novom, pokretnom domu pod platn om, èim se oporavio od napora, Ferrier se pokazao kao dobar vodiè i neumoran lovac. On je tako brzo stekao potovanje novih suputnika, pa su ovi kad stigoe poslije pot ucanja u obeæanu zemlju, jednoglasno odluèili da mu treba dodijeliti isto tako velik i plodan dio zemlje kao i ostalima, izuzimajuæi jedino samog Younga, Stangersona, Kembalda, Johnstona i Drebbera, koji su bili èetiri glavna oca mormonske zajednic e. Na posjedu koji je ovako stekao John Ferrier sagradi sebi jaku brvnaru, koju je iduæih godina toliko puta dograðivao da se preobrazila u prostranu vilu. On je bio p raktièna duha, vrijedan i vrlo spretan. Njegovo eljezno zdravlje doputalo mu je da r adi od jutra do mraka na poboljanju i obradi svoje zemlje. Tako je ispalo da su m u farma i sve to mu je pripadalo izvanredno dobro napredovali. Za tri godine staj ao je bolje od svojih susjeda, za est bio imuæan èovjek, za devet bogat, a za dvanaes t godina nije se u cijelom Salt Lake Cityu ni pola tuceta ljudi moglo mjeriti s njim u bogatstvu. Od velikog jezera, pa sve do dalekih Wahsatchkih planina11, ni je bilo poznatijeg imena od Johna Ferriera. U jednoj jedinoj stvari vrijeðao je osjetljivost svojih is-tovjernika. Nikakvo uvj eravanje, nikakvi dokazi nisu ga mogli navesti da kao njegova mormonska braæa zave de u svome domu mnogoenstvo. Nije navodio nikakove razloge za svoje uporno odbija nje, veæ se zadovoljavao time da odluèno i ustrajno ostane pri svojoj odluci. Neki s u ga optuivali za mlakost prema prihvaæenoj vjeri, drugi su pak ovo pripisivali poh lepi za bogatstvom ili pak krtosti. Ostali su opet govorili o nekoj davnoj ljubav i i nekoj plavokosoj djevojci, koja je svisnula od tuge na obalama Atlantika. Ka kav god bio 86 razlog, Ferrier je ostao uvjereni neenja. U svakom drugom pogledu strogo se pridra vao vjere mlade naseobine i stekao je ugled pravovjerna i ispravna èovjeka. Lucy Ferrier odrasla je u brvnari i pomagala svom pooèi-mu u svim poslovima. Otri p laninski zrak i ljekoviti miris èetinara nadomjestili su djevojci dadilju i majku. Godina je prolazila za godinom i ona postajae sve via i jaèa, obrazi su joj postaja li sve rumeniji, a koraci sve gipkiji. Èeæe bi se neki zalutali prolaznik sjetio svoje mladosti, prolazeæi glavnom cestom kraj Ferrierova imanja, kad bi ugledao vitku djevojaèku priliku, kako skakuæe po itnim po ljima, ili kad bi je sreo na oèevu mustangu, kojim je upravljala s lakoæom i spretnoæu pravog djeteta Zapada. Tako se pupoljak rascvjetao u cvijet. U isto vrijeme kad joj je otac postao najbogatiji farmer, postala je i ona najljepi primjerak amerièko g djevojatva, kakav se mogao naæi samo u tom kraju. Pa ipak, nije otac prvi otkrio da se dijete razvilo u enu. To se i inaèe rijetko do gaða. Takva tajanstvena promjena je odveæ postepena da bi se mogla mjeriti po datumi ma. Od svih je toga najmanje svjesna sama djevojka, sve dok joj na zvuk kakva gl asa ili dodira neke ruke ne zadrhti srce, i ona s ponosom i strahom shvati da se u njoj probudila neka nova i bujnija priroda. Malo ih ima koji se ne mogu sjeti ti dana i onih sitnih dogaðaja koji najavljuju zoru novog ivota. U sluèaju Lucy Ferri er ova je okolnost sama po sebi bila dovoljno ozbiljna, bez obzira na utjecaj ko ji æe imati na njenu sudbinu, a i na sudbinu mnogih drugih. Bilo je toplo junsko jutro, a Sveci naih dana12 bili su vrijedni kao pèele, èiju su k onicu i odabrali kao svoj znak. Po ulicama i na polju svugdje se èuo onaj isti agor koji potjeèe od ljudskog rada. Pranom glavnom cestom nizale su se duge povorke teko natovarenih mazgi. Sve je to hrlilo na Zapad, buduæi da je u Californiji izbila zl atna groznica, a kopneni put je vodio kroz grad Odabranih. Bila su tu stada ovac a i èopori goveda, koji su navirali s udaljenih panjaka, i povorke kola umornih ise ljenika, u kojima su i konji i ljudi bili podjednako iscrpeni od beskonaèno duga p utovanja. Kroz svu ovu aroliku skupinu krèila je sebi put u ga87 lopu Lucy Ferrier, vjetinom izvrsnog jahaèa, sva zadihana i rumena u prekrasnom lic u, dok joj je duga, kestenjasta kosa leprala. Otac joj je naredio da obavi u grad u neki posao, a to je èesto èinila sa svom onom mladenaèkom neustraivo-æu, koja misli samo kako æe to bolje izvriti svoj zadatak. Skitnice i pustolovi, prljavi od putovanja, iznenaðeno su se osvrtali za njom, pa i same, naizgled, neosjetljive Indijance, ko ji su nailazili sa svojim risovim koama, naputala bi uobièajena mirnoæa, dok su se div

ili ljepoti bljedolike djevojke. Upravo je stigla do periferije grada kad spazi da joj se isprijeèilo na putu velik o krdo, koje su tjerali prilièno zaputeni pastiri iz doline. Onako nestrpljivoj polo je za rukom da prebrodi prvu prepreku uguravi svoga konja u neto to joj se uèinilo k ao da bi mogla iskoristiti kao prolaz. Meðutim, kad je veæ prilièno duboko zala, ivotinj e u krdu opet se izmijeae, i ona odjednom vidje kako je potpuno opkoljena tom pokr etnom rijekom volova, mnogobrojnih unez-vjerenih oèiju i rogova. Poloaj u kojem se nala nije ju zbunio jer je navikla postupati sa stokom. Koristila se svakom prili kom da progura svog .konja to vie naprijed, u nadi da æe se probiti kroz krdo. Na ne sreæu, jedno ivinèe, sluèajno ili namjerno, podbode rogovima mustanga u slabine, to ovog a jako usplahiri. Za tren oka podie se na zadnje noge, stade frktati od bijesa i toliko se propinjati i bacakati, da bi izbacio iz sedla svakog tko nije iole vjet jahaè. Cijela situacija bila je puna opasnosti. Pri svakom novom propinjanju uspl ahireni konj zakaèio bi se ponovo o rogove, to ga je dovodilo do bjesnila. Djevojci nije preostalo nita drugo, veæ da se odrava u sedlu, jer bi joj jedna jedina omaka d onijela groznu smrt pod kopitama nezgrapnih i preplaenih ivotinja. Ovako nenaviknu toj na iznenadne opasnosti zavrti joj se u glavi, te poèe poputati uzde. Gueæi se u ob laku praine i od isparavanja ivotinja koje su se natiskavale, moda bi u oèajanju veæ od avno potpuno digla ruke, da je neki ljubazan glas iza leða ne poèe uvjeravati kako æe joj pomoæi. Istog trenutka neka ilava, mrkoputa ruka pograbi zaplaena konja za uzde, pa je, krèeæi joj put kroz krdo, brzo odvede do predgraða. 88  Nadam se da niste ozlijeðeni, gospoðice  reèe s potovanjem njezin spasilac. Ona podie pogled na opaljeno, usplamtjelo lice, pa se zvonko nasmija.  Strano sam s e prestraila  reèe ona slobodno  tko bi mogao i pomisliti da æe se Poncho toliko unezvj eriti zbog jedne gomile krava.  Hvalite boga to ste se odrali u sedlu  reèe onaj drugi ozbiljno. Bio je to visok, mla d èovjek, gruba izgleda, a jahao je na snanom èilau i bio obuèen u prosto lovaèko odijelo s dugaèkom pukom objeenom preko ramena.  Mislim da ste vi kæerka Johna Ferriera  primije ti on.  Vidio sam vas kad ste dojahali iz njegove kuæe. Kada ga vidite, zapitajte g a da li se sjeæa Jeffersona Hopea iz St. Louisa. Ako je on taj isti Ferrier, moj o tac i on bili su zajedno kuhani i peèeni.  Zar ne bi bilo bolje da doðete i upitate sami?  zapita ona stidljivo. Mladiæu je takav prijedlog bio po volji, jer su mu tamne oèi zablistale od zadovoljs tva.  Uèinit æu tako  reèe  dva mjeseca smo bili u planini, pa nismo ba opremljeni za pos ete. Morat æe nas primiti ovakve.  On vama ima mnogo ta da zahvali, a imam i ja  odgovori ona.  Mnogo me voli. Da su m e izgazile ove krave, nikad on to ne bi prebolio.  Ne bih ni ja  reèe njen subesjednik.  Vi! Ne razumijem ta bi to znaèilo za vas. Vi èak niste ni na prijatelj. Na ovu opasku lice mladog èovjeka se toliko smraèi, da se Lucy Ferrier glasno nasmij a.  No, no, nisam tako mislila  reèe ona  naravno da ste nam sada prijatelj. Morate nas posjetiti. A sada moram pohitati, inaèe mi otac neæe vie povjeriti nikakav posao. Do viðenja!  Do viðenja  odgovori on, skidajuæi iroki sombrero i pri rukovanju joj se pokloni. Ona okrene svog mustanga, zviznu ga bièem i odjuri irokom cestom u oblaku praine. Mladi Jefferson Hope, snuden i utljiv, nastavi da jae sa svojim suputnicima. I on, kao i oni, bili su u potrazi za 89 srebrom po planinama Nevade, te su se vraæali u Salt Lake City, nadajuæi se da æe ondj e doæi do kapitala kojim bi mogli otvoriti rudnik na naslagama to su ih bili otkril i. Sve do ovog iznenadnog dogaðaja koji mu je skrenuo misli u drugom pravcu, bio j e isto toliko zaokupljen ovim poslom kao i ostali. Meðutim, pojava ove lijepe djev ojke, svjee i zdrave kao planinski povjetarac, duboko je uzburkala njegovo neobuz dano, vulkansko srce. Kad mu ona nestade s vidika, postalo mu je jasno da mu se neto izmijenilo u ivotu i da mu rudnici srebra, ni ita drugo nikada vie neæe biti toli ko vano kao ovaj novi osjeæaj, koji ga je potpuno obuzeo. Ljubav to mu se pojavila u srcu nije bila nagao, varljiv i djeèaèki hir, veæ divlja, estoka strast èovjeka jake vol je i naravi. Bio je naviknut da uspije u svemu to poduzima. Stoga se zarekao u se

bi da neæe popustiti ni u ovome, ako uspjeh bude zavisio od ljudskog napora i ustr ajnosti. Jo iste veèeri posjetio je Johna Ferriera, a zatim mnogo puta nakon toga, tako da s e sasvim udomaæio u farmero-voj kuæi. John, onako izdvojen u toj dolini i obuzet svo jim poslom, malo je imao prilike da posljednjih deset godina èuje novosti iz okoln og svijeta. Sve je to Jefferson Hope znao i isprièao na naèin koji je isto tako zani mao Lucy kao i njena oca. U Kaliforniji je bio pionir, pa je znao da isprièa mnogo èudnovatih pripovijesti o steèenim i izgubljenim bogatstvima u tim vrtoglavim danim a. Bio je izviðaè, traper, kopaè srebra i ranèer. Gdje god bi izbila neka uzbudljiva pus tolovina, Jefferson Hope je bio tu. Ubrzo on postade miljenik starog farmera, ko ji ga je glasno obasipao pohvalama. Lucy ga nije hvalila, ali zato zarumenjeni o brazi i sjajne, presretne oèi odveæ su jasno pokazivale da vie nije gospodar svog src a. Moe biti da njen èestiti otac ove znake nije opaao, ali oni nisu promakli èovjeku k oji je osvojio to srce. Jedne ljetne veèeri dojahao je u galopu cestom i zaustavio se pred vratnicama. Luc y se nalazila na pragu, pa mu je pohitala u susret. On prebaci uzde preko ograde i poðe uz stazu.  Odlazim, Lucy  reèe dreæi joj obje ruke u svojima i gledajuæi joj njeno u lice.  Ne tra d tebe da veæ 90 sada poðe sa mnom, ali jesi li voljna da to uèini, kad se budem vratio?  A kad æe to biti?  zapita ona uz osmijeh.  U najgorem sluèaju za nekoliko mjeseci. Doæi æu, mila, i isprosit æu te. Nema nikoga tko bi nam se mogao isprijeèiti.  A ta æe otac?  zapita ona.  On je pristao pod uvjetom da ovi rudnici srebra dobro prorade. Ali, toga se ne b ojim.  E, pa naravno, ako ste se ti i otac sporazumjeli, onda se nema ta reæi proapta ona, o slonivi svoj obraz na njegova iroka prsa. On se sagnu i poljubi je.  Znaèi, rijeeno je. to due stojim ovdje, tim æe mi biti tee krenuti, èekaju me u kanjonu o viðenja, jedina, mila moja, do viðenja! Kroz dva mjeseca se vidimo. Jo dok je govorio, on se otre od nje, pa uzjaha konja i udalji se u divljem galopu , ne okrenuvi se; kao da se plaio da æe ga napustiti odluènost, ako se obazre i jo je j ednom vidi. Ona je stajala na vratima dugo gledajuæi za njim, sve dok nije ièezao s v idika. A zatim se vrati u kuæu, kao najsretnija djevojka u dravi Utah. 91 DESETO POGLAVLJE John Ferrier razgovara s Prorokom Tri tjedna su prola otkako je Jefferson Hope sa svojim drugovima'napustio Salt La ke City. Johnu Ferriera se paralo srce pri pomisli na povratak mladog èovjeka i na gubitak usvojenice. Ali, njeno presretno lice vie je djelovalo da se pomiri s ti m dogovorom, nego ma koji razborit razlog. Negdje na dnu svoje odluène naravi oduv ijek je bio uvjeren da nema te sile koja æe ga natjerati da uda svoju kæer za nekog mormona. On takav brak uopæe nije drao brakom, veæ sramotom i nesreæom i ma ta da je mis lio o mormonskom uèenju, u ovoj stvari je bio nepopustljiv. No ipak, morao je drati jezik za zubima, buduæi da je tada u Zemlji Svetih bilo vrlo opasno iznositi bilo kakvo heretièno miljenje. Da, bilo je vrlo opasno, tako opasno da su se svi, pa i oni najposveæeniji, usuðival i samo poluglasno iznositi svoja religiozna miljenja, kako im se ne bi togod omakl o, krivo protumaèilo a onda uskoro i osvetlilo. Mormoni, iako su iskusili ta znaèi bi ti rtvom progona, sad su i sami progonili, i to u najstranijem smislu te rijeèi. Ni Inkvizicija u Se-vilji, ni njemaèki Vehmgericht, niti tajna talijanska udruenja nis u bila u stanju pokrenuti moæniji ubilaèki stroj od onog koji se kao mora nadnio nad dravu Utah. Nevidljivost i tajanstvenost u vezi s tom organizacijom èinili su je dvostruko str anom, èinilo se da ona zna sve i |moe sve, iako se nije ni vidjela ni èula. Tko god bi se izjasnio protiv crkve, jednostavno je ièezao i nitko nije znao kamo je nestao i ta ga je snalo. Kod kuæe su ga èekali ena i djeca, ali se otac nikad nije vratio da is prièa kako se spro-veo u rukama tajnih sudaca. Zbog nesmotrene rijeèi i neoba-zriva postupka neumitno je slijedilo unitenje, a ipak nitko

92 nije dokuèio prirodu te strane sile, koja je lebdjela nad njima. Otuda nije nikakvo èudo da su ljudi, kud god da su se makli, drhtali od straha, pa ni usred pustinje nisu smjeli ni pisnuti o onom to misle. Iz poèetka se ta nevidljiva i strana sila okomila samo na otpadnike koji su, prihva tivi mormonsku vjeru, htjeli kasnije da je izopaèe ili napuste. Meðutim, uskoro je uz ela veæeg maha. Broj odraslih ena bio je nedovoljan, a poliga-mija bez ena bila je s asvim jalova doktrina. Ovdje-ondje poèee da stiu glasine o ubijenim doseljenicima i poharanim logorima u krajevima gdje se Indijanci nikada nisu ni vidjeli. Meðutim, u haremima Otaca pojavljivale su se nove ene koje su plakale i venule od tuge, a na licima nosile tragove neugasle strahote. Putnici, koji bi se u kasne sate vraæa li iz planine, govorkali su o bandama maskiranih, naoruanih ljudi, sakrivenih i n eèujnih, koji su im se prikradali u mraku. Ova zuckanja i preprièavanja dobivala su sve ozbiljnije srazmjere, sve èeæe se potvrðivala u stvarnosti, dok se na koncu nisu uo blièila u sasvim odreðen i stvaran pojam. I dan-danas se na usamljenim ranèevima amerièk og Zapada pominju zlokobna imena Daniteove bande i Anðela Osvetnika. Ovako potpunije saznanje o organizaciji, koja izaziva ta èuda i pokore, nikako nij e ublailo veæ, naprotiv, jo je vie pojaèalo stravu koja je obuzela te ljude. Nitko nije znao tko pripada toj bezobzirnoj druini. Imena sudionika tih krvavih i nasilnih djela poèinjenih u ime vjere, drana su u dubokoj tajnosti. Isti onaj prijatelj kome ste povjerili svoje sumnje u Proroka i njegovu misiju, mogao je biti ba onaj koj i æe vam se pojaviti u noæi da ognjem i maèem sprovede stranu odmazdu. Stoga se svaki èov jek plaio susjeda i nitko nije govorio o stvarima koje su mu leale na srcu. Jednog lijepog jutra, kad se John Ferrier upravo spremao da iziðe na svoja itna pol ja, zaèu kako je kljocnula brava, Pogleda kroz prozor i spazi kako se stazom uspinj e neki debeli, sredovjeèni èovjek riðoplave kose. Pljuvaèka mu zasta-de u grlu, jer ovo nije bio nitko drugi veæ sam veliki Bri-gham Young. Pun strepnje jer je znao da od ovakva posjeta moe oèekivati malo dobra  Ferrier potrèa do vrata da poz 93 dravi velikog mormonskog voðu. Ovaj, meðutim, primi njegov pozdrav hladno, pa ozbilj na lica poðe za njim u dnevnu sobu.  Brate Ferrier  reèe i sjedne gledajuæi otro u farmera ispod svijetlih trepavica ' pravi vjernici bili su ti dobri prijatelji. Pokupili smo te kad si u pustinji umirao od gladi, podijelili s tobom svoju hranu, doveli te mirno do izabrane doline, da li dobar komad zemlje i dopustili da pod naom zatitom postane bogat. Nije li tako?  Tako je  odgovori John Ferrier.  Kao zauzvrat postavili smo samo jedan uvjet: da prigrli pravu vjeru i da se u sve mu dri njenih obièaja. To si obeæao, i to si, ako je javno mnjenje toèno, propustio da èin i.  A ta sam to propustio?  zapita Ferrier podigavi ruke kao da trai objanjenje.  Zar nis m dao za zajednièki fond? Zar nisam odlazio u Hram? Zar nisam...  Gdje su ti ene?  zapita Young, osvræuæi se unaokolo.  Zovni ih, neka uðu, da ih pozdravi .  Oenio se nisam, istina je  odgovori Ferrier.  Ali ena je bilo malo, a mnogo onih koj i su imali veæa prava od mene. Ja nisam bio usamljen, imao sam kæer koja je mogla da me poslui kada mi to ustreba.  Ba o kæeri htio bih da govorim s tobom  reèe voða mormona.  Porasla je i postala cvijet taha, tako da je nala milosti u oèima mnogih koji su na visokom poloaju u ovoj zemlj i. John Ferrier osjeti zebnju.  Krue prièe u koje bih elio da ne vjerujem  prièe da se obeæala nekom neznabocu. To mora je puka brbljarija. Kako glasi trinaesta zapovijest u knjizi posveæenog Josepha S mitha: »Neka se svaka djevojka uda za jednog od odabranih; ako se uda za neznaboca èi ni smrtni grijeh«. Buduæi da je tako, nije moguæe da ti koji propovijeda svetu vjeru, d oputat svojoj kæeri da je prekri? John Ferrier ostao je bez rijeèi. Nervozno se poigravao svojim jahaæim bièem. ; 94  Na ovom pitanju vidjet æe se koliko je tvoja vjera iskrena; tako je odluèeno na Svet om Savjetu Èetvorice. Djevojka je mlada i mi neæemo da je privjenèamo za sijedu kosu, niti hoæemo da je potpuno liimo izbora. Mi, Oci, imamo mnogo junica13 ali njih mora

ju imati i naa djeca. Stanger-son ima sina, a i Drebber; svaki od njih bi rado pr ihvatio tvoju kæer. Pusti je neka izabere meðu njima. Mladi su, bogati i u pravoj vj eri. ta veli na to? Ferrier natmurenih obrva, izvjesno vrijeme osta uteæi. ¦ Dajte nam vremena  reèe on na kr aju.  Moja kæer je vrlo mlada, tek to je dorasla za udaju.  Imat æe mjesec dana da bira  reèe Young diuæi se sa stolice.  A po isteku tog roka dat æ am odgovor. Upravo je prolazio kroz vrata kad se odjednom, sav crven u licu, okrene gledajuæi oèima koje su sijevale. I tad zagrmi:  Bolje bi bilo Johne Ferriere da ste oboje, i ti i ona, odavno ostavili svoje kosti da trunu usred Sierre Blanco, nego da se svojom bijednom voljicom suprotstavljate naredbama Svete Èetvorice. Zaprijetivi pokretom ruke, on se okrene od vrata i Ferrier zaèu kako mu kripe teki ko raci po ljunèanoj stazi. Podboèivi se rukama o koljena, sjedio je Ferrier i razmiljao kako da to sve kae svojo j kæeri. Odjednom osjeti da se neka meka ruka spustila na njegovu. On die glavu i u gleda Lucy. Jedan pogled na njeno blijedo i prestraeno lice reèe mu da je sve èula.  Nisam mogla da ne èujem  reèe ona, kao odgovor na njegov pogled.  Glas mu se orio po c ijeloj kuæi. Ah oèe, ta æemo?  Ne plai se  odgovori on privlaèeæi je k sebi i milujuæi je svojom irokom, grubom rukom p kestenjastoj kosi. Uredit æemo to veæ nekako. Tvoja sklonost prema onom momku nije oslabjela, zar ne? Jedini njezin odgovor bio je jecaj i stisak ruke.  Nije, svakako da nije i ne bih ni volio da jeste. On je poten i zgodan momak. Sut ra kreæe jedna grupa ljudi u Ne-vadu, pa æu udesiti da mu poaljem poruku: da mu javim 95 u kakvu smo kripcu. Koliko ga poznajem, stvorit æe se on ovdje bre od brzojava. Lucy se nasmija kroz suze.  Kada doðe, posavjetovat æe nas to da radimo. Ali ja se bojim za tebe, dragi moj. Èuju s e... èuju se tako strane prièe o onima koji se suprotstave Proroku; njima se uvijek d ogaða neto strano.  Ali, mi mu se do sada jo nismo suprotstavili  odgovori njen otac.  Bit æe jo vremena z a kavgu. Pred sobom imamo jo cio mjesec, a kad se on primakne kraju, mislim da æe b iti najbolje da se izgubimo iz drave Utah.  Da napustimo Utah  Tako otprilike.  A farma?  Ponijet æemo ono to moemo u novcu, a ostalo æemo napustiti: Da kaem istinu, Lucy, nije mi ovo prvi put da na tako neto pomiljam. Ne volim ti ja da se klanjam na koljenim a, kao to ovi ovdje èine pred svojim dronjavim prorokom. Ja sam Amerikanac, èovjek roðe n u slobodi. Isuvie sam stai da to nauèim. Ako netko poène da mi zabada nos po farmi, moe mu se lako dogoditi da naleti na metak.  Ali, oni nas neæe pustiti  primijeti njegova kæi.  Prièekaj samo da doðe Jefferson i vrlo brzo æemo to urediti. U meðuvremenu, milo moje, n emoj mi se uzrujavati i nemoj roniti suze, inaèe æe, kad te ugleda, napasti mene. Ne ma razloga za strah, i nema nikakve opasnosti. John Ferrier je veoma uvjerljivo izgovorio ove utjene rijeèi. Ipak Lucy nije promak lo da je on te noæi s neuobièajenom panjom zakljuèao vrata i vrlo pomno oèistio i nabio s voju staru, zarðalu lovaèku puku, to je visjela na zidu u spavaæoj sobi. 96 JEDANAESTO POGLAVLJE Bijeg za spas ivota Iduæeg jutra, poslije razgovora s mormonskim prorokom, John Ferrier krene u Salt L ake City14, pa èim je pronaao svog poznanika koji je iao u planine Nevade, prenese s voju poruku za Jefferson Hopea; da obavijesti mladiæa o neposrednoj opasnosti koja im prijeti i kako bi bilo vrlo vano da se vrati. Kad je to obavio bi mu lake, te se vrati kuæi kao da mu je kamen spao sa srca. Kad se pribliavao farmi, iznenadi se kad vidje da je o stup sa svake strane vratnica vezan po jedan konj. A jo vie se iznenadio kad je uao u kuæu i vidio da su mu dnevnu sobu zaposjela dva mladiæa. Jedan od njih, izbuljena, blijeda lica, zavalio se u stolicu za ljuljanje i upro noga ma o peæ. Onaj drugi, neki momak iroka vrata i grubih crta lica, stajao je pred pro zorom s rukama u depovima, zviduèuæi neku poznatu crkvenu pjesmu. Kad je Ferrier kroèio

unutra, obojica mu kimnue glavom, a onaj u stolici za ljuljanje poèe razgovor.  Ti nas moda i ne poznaje  reèe on.  Ovo je sin Oca Drebbera, a ja sam Joseph Stangerso n, koji je s tobom putovao kroz pustinju, kada je gospod pruio ruku svoju i prihv atio te pod istinsko okrilje.  Kao to æe uèiniti i sa svim narodima na svijetu, kad odabere za to svoj èas  reèe drugi k oz nos.  On je spor, ali dostian. John Ferrier hladno se nakloni. Odmah je pogodio tko su mu posjetioci.  Doli smo  nastavi Stangerson  da po savjetu svojih Otaca zaprosimo ruku tvoje kæeri z a onoga od nas dvojice koji se bude tebi i njoj vie svidio. Kako ja imam svega 7 Znak èetvorice 97 èetiri ene, a brat Drebber sedam, èini mi se da je moj zahtjev opravdaniji.  Ne, ne, brate Stangersone  povika drugi  nije u tome stvar koliko ena imamo, veæ koli ko ih moemo izdravati. Meni je otac sada predao svoje mlinove, i ja sam bogatiji.  Ali, moji su izgledi bolji  reèe drugi zagrijano.  Kada bog ukloni mog oca, nasljeðuje m njegovu tavionicu i tvornicu koe. Osim toga, stariji sam od tebe, a i u Crkvi vii po poloaju.  Neka djevojka odluèi  uzvrati mladi Drebber, smijeeæi se izvjetaèeno vlastitom liku u og edalu.  Prepustimo sve njezinoj odluci. John Ferrier u kojem se sve uskuhalo, stajao je na vratima za vrijeme ovog razgo vora i s mukom se uzdravao da svojim jahaæim bièem ne raspali posjetioce po leðima.  Sluajte vas dvojica  reèe na kraju prilazeæi im  kada vas moja kæerka bude pozvala, moe doæi, a dotada mi nemojte vie izlaziti na oèi. Oba mlada mormona se zaprepateno zablenue u njega. Ovo natjecanje meðu njima predsta vljalo je u njihovim oèima za nju i njena oca najveæu èast.  Iz ove sobe su dva izlaza  povika Ferrier  tamo su vrata, a tu je prozor. Birajte koji hoæete? Tolika je razjarenost izbijala iz njegova preplanula lica, toliko je prijetnje b ilo u dignutim, mravim rukama, da oba posjetioca skoèie na noge i pokupie se. Stari f armer poðe za njima do vrata.  Obavijestite me kad se nagodite  reèe podsmjeljivo.  Platit æe ti za ovo  uzviknu Stangerson, blijed od bijesa.  Suprotstavio si se Prorok u i Svetoj Èetvorici. Zaa-lit æe ti jo zbog ovoga u ivotu.  Ruka Gospodinova past æe na tebe svom teinom svojom  viknu mlaði Drebber.  Podiæi æe je atrt æe te.  Onda æu s unitavanjem poèeti ja  uzviknu bijesno Ferrier i jurnu uz stepenice po puku, koju bi svakako dograbio, da ga Lucy nije èepala za ruku i zadrala. No, jo 98 prije nego to je uspio da je se oslobodi, razabrao je po topotu konjskih kopita, da su odmaglili.  Balavi licemjerni nitkovi  uzviknu on, briuæi znoj sa èela.  Vie bih volio vidjet te u robu, nego kao enu jednoga od njih.  Ja bih radije umrla, oèe  odgovori ona hrabro,  ali Jefferson æe brzo doæi.  Do njegova dolaska neæe trajati jo dugo. Èim prije to bolje. Ne znamo to æe oni dalje po duzeti. A zaista, bilo je veæ krajnje vrijeme da doðe netko tko bi bio u stanju da prui savje t i pomoæ starom, hrabrom farmeru i njegovu posvojèetu. U cijeloj povijesti ove nese obine nije se dogodio ovakav sluèaj otvorene neposlunosti prema autoritetu Oèeva. Kad su se i manji grijesi tako strogo kanjavali, kakva li tek sudba oèekuje ovog bunto vnika nad buntovnicima. Ferrier je dobro znao da mu tu neæe koristiti ni njegovo b ogatstvo ni poloaj. Ta i drugi, isto toliko bogati i priznati kao on, ièezli su prij e njega, a imovina im je predana crkvi. Iako je bio hrabar èovjek, zazeblo ga je p ri srcu zbog nejasnog i mraènog bauka to se nad njim nad-nio. Hrabro, stisnutih zuba, suprotstavio bi se svakoj poznatoj opasnosti, ali je zaz irao od ove neizvjesnosti. Meðutim, pred kæerkom je prikrivao strah pretvarajuæi se ka o da cijelu stvar uzima olako, samo to je Lucy, otrim okom onoga koji voli, jasno vidjela da je zabrinut. Oèekivao je da æe mu od Younga stiæi nekakva poruka ili prijekor zbog njegova vladanja i nije se prevario; samo to mu je ona stigla na jedan posve neoèekivan naèin. Iduæeg j utra, èim je ustao, zgranuo se kad je zatekao u postelji èetvrtast komad papira prib

oden na prekrivaèu, ba u visini pr-siju. Na njemu je stajalo ispisano velikim, nepr avilnim slovima: »Dano ti je dvadeset devet dana da se popravi, a onda« ... Jedna ovakva opomena ulijevala je vie straha, od ma koje prijetnje. Naèin kako je o va opomena dospjela u njegovu sobu ostavljao je John Ferriera u dubokoj pometnji , buduæi 99 da je posluga spavala u sporednoj zgradi i da su vrata i prozori bili èvrsto zatvo reni. Zguvao je papir s namjerom da o tome ne kae ni rijeèi svojoj kæerci, ali od ovog nemilog dogaðaja poèe osjeæati jo jaèu strepnju. ta mogu snaga i hrabrost protiv neprijat elja naoruana takvim tajanstvenim silama? Ruka koja je tu iglu pribola, slobodno mu je mogla probosti i srce. Slijedeæeg jutra uzbudio se jo vie. Upravo su sjeli za doruèak, kad Lucy kriknu od izn enaðenja pokazavi na strop. Nasred stropa bio je navrljan, po svemu sudeæi ugarkom, br oj 28. Njegova kæerka nije shvatila o èemu je rijeè, a on joj jo to nije bio razjasnio. Te noæi je probdio i straario s pukom u ruci. On nije ni vidio ni èuo nita, pa ipak, u jutro mu je vani na vratima stajalo ispisano veliko 27. Tako je prolazio dan za danom, i on je bivao naèisto da su njegovi neprijatelji, r edovno kao to je zora svitala, vodili svoj dnevnik i na nekom neoèekivanom mjestu o znaèavali koliko mu dana jo preostaje od roka danog mu da donese 'odluku. Katkad bi se ti zlokobni brojevi pojavili po zidovima, katkad po podovima, a pon ekad u obliku plakatiæa zalijepljenih na daèicama od vrata ili ograde. John Ferrier, usprkos svoj svojoj budnosti, nije mogao otkriti odakle su dolazile te svakodnev ne opomene. Kad bi ih ugledao, sad ga je veæ obuzimala nekakva skoro praznovjerna strava. Postajao je sve nespokojniji i nemirniji, a oèi mu dobie unezvjeren pogled, kao u progonjene zvijeri. Preostala mu je jo jedna jedina nada: da æe naiæi mladi lo vac iz Nevade. Dvadeset se pretvorilo u petnaest, petnaest u deset, a Jefferson Hope se nije po javljivao. Brojevi su se stalno smanjivali, a od njega jo nikakva znaka. Kad god bi cestom odjeknuo topot nekog konjanika ili povik nekog gonièa stada stari farmer bi pohitao do vratnica u nadi da je napokon pomoæ stigla. Najzad kad vidje da se pet pretvori u èetiri, a ovo u tri, on izgubi svu hrabrost i napusti svaku nadu u bijeg. Ovako sam, sa slabim poznavanjem planina koje okruuju naseobinu, znao je d a je nemoæan. Ceste kojima se èesto saobraæalo strogo su èuvane i nadgledane, tako da nj ima nitko nije mogao 100 proæi bez propusnice Savjeta. Ma kud da se okrenuo, èinilo mu se da ne moe izbjeæi udar ac koji mu se pripremao. Ali u svojoj odluci, da radije raskrsti sa ivotom, no to æe pristati na ono to je smatrao obeèaæenjem svoje kæeri, starac se nijednom nije pokolebao . Jedne veèeri sjedio je sam duboko razmiljajuæi o svojim brigama i uzaludno traeæi nekaka v izlaz. Tog jutra se na zidu njegove kuæe pokazala brojka 2, a slijedeæi dan bit æe p osljednji. ta li æe se tada dogoditi? Uskipjelo mu je u glavi od zloslutnih i strani h misli. A s kæerkom, ta li æe biti s njom kad njega vie ne bude? Zar iz te nevidljive mree, koja se navlaèila svugdje oko njih nema ba nikakva izlaza? Glava mu klonu na stol i starac zajeca pri pomisli na vlastitu nemoæ. Ali, ta je to? U noænoj tiini èulo se vrlo jasno nekakvo ukanje, kao da netko lagano gre be. Dopiralo je s kuænih vrata. Ferrier se priulja u predvorje, pa naæuli ui. Za nekol iko trenutaka nastupi tiina, a zatim se ponovi tih, priguen um. Oèigledno je netko vr lo njeno kucao na vrata. Je li to ubojica, koji dolazi da u pola noæi sprovede odlu ku tajnog suda? Ili samo neki glasnik koji stavlja znak da je poèeo posljednji dan ? Ferrieru se uèini da bi lak e podnio iznenadnu smrt nego ovo ièekivanje koje mu je ki dalo ivce i ledilo srce. On se odluèi, podigne rezu i irom otvori vrata. Vani je bilo sve tiho i mirno. Noæ je bila prekrasna, a gore su treperile zvijezde . Pred kuæom prostirao se malen ograðen vrt. U vrtu i na cesti nije bilo ni ive due. F errier odahnu. Stade se ogledati i pogled mu se sluèajno zaustavi pred vlastitim n ogama. Na svoje iznenaðenje spazi nekog èovjeka koji se rairenih ruku i nogu prostro po zemlji. Toliko ga je to uzrujalo, da se morao osloniti o zid i rukom stisnuti grlo da ne bi uzviknuo. U prvi mah je pomislio da je taj èovjek, prostrt pred njegovim nogam

a, nekakav ranjenik ili umiruæi, ali kad ga je bolje pogledao, opazi da se zmija p o zemlji izvija i uvija u pravcu predsoblja. Èim se jednom naao u kuæi, èovjek skoèi na n oge, zatvori vrata i zgranuti farmer ugleda neustraivo i odluèno lice Jefferso-na H opea. 101  Blagi boe  procijedi John Ferrier,  vjere mi, ba si me prepao. Sta te je nagnalo da ulazi na takav naèin?  Dajte mi da jedem  reèe promuklo lovac.  Èetrdeset osam sati nisam okusio ni mrvice kr uha, ni gutljaja vode.  Prionuo je svojski na kruh i hladno meso, koji su preosta li na stolu od domaæinove veèere, te halapljivo pojede sve to je zatekao. Kada je uto lio glad, zapita:  Da li se Lucy dobro dri?  Da. Ona ne zna za opasnost.  To je dobro. Kuæu èuvaju i motre sa svih strana. Da bih ih zavarao, morao sam se ova ko douljati. Mogu se oni sjetiti svakoga vraga, ali lovcu s wahsatchkih planina n isu dorasli. Sada kada je vidio da ima odana saveznika, osjeti se John Ferrier sasvim drugim èo vjekom. Zgrabio je mladiæa za u-ljavu ruku, i stisnu je srdaèno.  Ti si prava ljudina  reèe on.  Malo ima takvih koji bi sada podijelili nae muke i nevolje.  Sasvim dobro ste rekli - odgovori mladi lovac.  Ja vas veoma cijenim, ali da je ri jeè samo o vama, dva puta bih se predomislio prije nego to bih stavio glavu u ovaj osinjak. No da znate, doao sam ovamo zbog Lucy, i prije æe biti jednog Hopea manje u dravi Utah, nego to æe joj netko smjeti nauditi.  Pa ta da radimo?  Sutra je va zadnji dan, ako noæas nita ne poduzme-te, propali ste. U Orlovskom klanc u èekaju me mazga i dva konja. Koliko imate novaca?  Dvije tisuæe dolara u zlatu i pet tisuæa u novèanicama.  To je dosta. I ja mogu da dodam isto toliko. Moramo se probiti kroz planine do C arson Cityja. U ovoj situaciji treba odmah probuditi Lucy. Dobro je i to to poslu ga ne spava u kuæi. Dok je Ferrier bio odsutan i pripremao svoju kæer za put, Jefferson Hope zamota u mali zaveljaj sve namirnice koje je mogao naæi, i napuni jedan zemljani krèag, jer je iz iskustva znao da u planini ima malo izvora i da su daleko jedan od drugog. T ek to je zavrio svoje pripreme, 102 vrati se i farmer sa svojom kæerkom, odjevenom i spremnom za polazak. Zaljubljeni su se pozdravili toplo, ali kratko, jer je svaka minuta bila dragocjena, a treba lo je jo mnogo toga uèiniti.  Moramo odmah krenuti  reèe Jefferson Hope, govoreæi tihim, ali odluènim glasom, kao net ko tko shvaæa svu velièinu opasnosti, ali je oèelièio svoje srce pa joj se u svako doba moe suprotstaviti.  Prednji i stranji ulaz nalaze se pod prismotrom. S malo opreza mogli bismo umaæi kroz boèni prozor pa preko polja. Kad se jednom doèepamo cesta bit æem o samo dvije milje od klanca gdje nas èekaju konji. Do svitanja mogli bismo preval iti pola puta kroz planine.  A to æemo ako nas zaustave?  zapita Ferrier. Hope se udari po drci od revolvera koji mu je izvirivao iz futrole.  Ako ih bude mnogo, povest æemo dvojicu, trojicu sa sobom na drugi svij et  reèe on mraèno se osmjehujuæi. U kuæi su sva svjetla bila ugaena, tako da je Ferrier s tamnog prozora mogao po pos ljednji put pogledati svoja polja koja se sada spremao napustiti zauvijek. No, o n se veæ, odavno, pripremao na ovu rtvu, a pomisao na sreæu i èast pokæerke bila je jaèa od aljenja za razorenim domom. Sve je bilo tako mirno i sretno, i ukanje drveæa i beumni , iroki, itni prekrivaè, pa èovjeku ne bi palo ni na kraj pameti da u svemu tome vreba zao duh umorstva. Pa, ipak, blijed i odluèan izraz lica mladog lovca sasvim je ja sno pokazivao ta je sve prilikom svog probijanja vidio: upravo toliko da stari Fe rrier moe biti posve zadovoljan s ovakvim obratom. Ferrier je nosio kesu sa zlatom i banknotama, Jefferson Hope vodu i ono malo nam irnica, dok je Lucy imala maleni zaveljaj s nekoliko svojih najdragocjenijih stva ri. Otvorivi prozor veoma lagano i paljivo doèekae taman oblak koji je jo vie zamraèio n pa se tada jedan za drugim provukoe u mali vrt. Uzdravi disanje, zgureni, hitro pr e-trèae spotièuæi se, pa se dograbie zaklona u ivici, du koje proðoe neprimjetno do otvo

je vodio u itno polje. Tek to su se primakli otvoru, mladiæ odjednom povuèe dolje u sj e103 nu svoja dva suputnika, pa se pruie i ostadoe dræuæi ne putajuæi od sebe ni glasa. Sreæa da je Hopeu njegov prerijski ivot izotrio sluh kao u risa. Tek to su mu se prij atelji æuæurili, na nekoliko jardi od njih zaèu se tuan zov planinske sove, kojem se odm ah, nedaleko, odazva drugi. Tada se pred otvorom ivice pojavi neka tamna, nejasna prilika koja ponovi taj tuni zov, nakon èega se u tami pomoli i onaj drugi.  Sutra u ponoæ  reèe prvi, koji je izgleda bio vaniji. Kad leganj15 tri puta krikne.  Dobro  odvrati drugi.  Da li da kaem bratu Dreb-beru?  Prenesi mu to, a od njega i drugima. Devet prema sedam!  Sedam prema pet!  ponovi drugi, pa obje prilike nestadoe u razlièitim pravcima. Zavrn e rijeèi bile su oèigledno lozinka i odziv. Onog èasa kada su im se koraci izgubili u daljini, Jefferson Hope se die i pomogavi svojim suputnicima da proðu kroz otvor pov ede ih to je god bre mogao preko njiva, pridravajuæi Lucy, a kad je ova poèela da gubi snagu, skoro je i ponese. "  urite! urite!  govorio je zadihano, s vremena na vrijeme.  Prolazimo kroz pojas st rae. urite, od brzine nam zavisi sve. Kada su se jednom nali na glavnoj cesti, napredovali su brzo. Samo su jednom naili na nekog, ali im uspije umaæi u polje. Negdje ispred grada lovac skrenu na krevitu usku stazu, koja je vodila u planine. Nad njima su se pomolila dva tamna, zupèast a vrha, a procijep koji je vodio izmeðu ovih bio je Orlovski kanjon, gdje su ih èeka li konji. S nepogreivim instinktom snalazio se Jefferson Hope meðu velikim gromaèama i du korita nekog isuenog vodenog toka, te stigoe u jedan povuèen kutak zaklonjen sti jenama, gdje su èekale, privezane za kolac, vjerne ivotinje. Djevojku posadie na maz gu, jednog konja uzjaha stari Ferrier sa svojom kesom novca, a drugog je strmom i opasnom stazom vodio sam Jefferson Hope. 104 Bio je to teak put, koji bi smutio svakog tko nije vièan da se s prirodom susreæe u s voj njenoj divljoj hirovitosti. S jedne strane, na tisuæu i vie stopa uzdizala se v elika litica, crna, strana i prijeteæa, s dugim bazaltnim stupovima na hrapavoj pov rini, poput rebara nekog skamenjena èudovita. Na drugoj strani je surovi kaos od gro maèa i hrpa stijena onemoguæavao svaki prilaz. Izmeðu jednog i drugog provlaèila se nepr avilna staza, èas tako uska da su je morali prevaljivati jedan za drugim, èas tako t eka, da njome uopæe ne bi mogao prijeæi neki neiskusni jahaè. Pa ipak, usprkos svim opa snostima i tekoæama bjeguncima je odlanulo jer ih je svaki njihov korak udaljavao o d onog uasa to je èekao tamo dolje. Meðutim, uskoro se pokazalo da su jo u vlasti odabranih. Upravo kad su stigli u naj krevitiji i najtmurniji dio klanca, Lucy iznenada kriknu i pokaza gore. Na jednoj stijeni s koje se pruao pogled na stazu, i koja se zloslutno i jasno ocrtavala p rema nebu, stajao je usamljen straar. On ih je opazio, te kroz grobnu tiinu u klan cu odjeknu njegov vojnièki poziv:  Tko ide?  Putnici za Nevadu  reèe Jefferson Hope s rukom na puci koja je visjela kraj sedla. Lijepo su vidjeli kako se usamljeni straar latio puke i netremice se zagledao dolj e u njih, kao da nije zadovoljan njihovim odgovorom.  Èijom dozvolom?  zapita on.  Svete èetvorice  odgovori Ferrier. Njegova mormon-ska iskustva pouèila su ga da je to najvia vlast na koju se moe pozvati.  Devet prema sedam  povika straar.  Sedam prema pet  odgovori Jefferson Hope, sjetiv-i se lozinke koju je èuo u vrtu.  Proðite, bog neka je s vama  reèe glas odozgo. Ispod njegova straarskog mjesta staza s e irila, te su konji mogli prijeæi u kas. Kad su se osvrnuli, vidjeli su usamljena stra-ara oslonjena na puku, i postade im jasno da su proli najistureniju strau izabr anog naroda i da je pred njima put u slobodu. 105 DVANAESTO POGLAVLJE Anðeli osvete Cijelu noæ krèili su sebi put kroz isprepletene klisure i krivudave i stjenovite sta ze. Nekoliko puta su zalutali, ali zahvaljujuæi Hopeovu temeljitom poznavanju plan ina izbili su ponovo na pravi put. U osvit pred njima puèe velièanstven, premda suro

v krajolik. Sa svih strana isprijeèili su se visoki snijegom prekriveni bregovi ko ji su izvirali jedan iznad drugog. S jedne i druge strane uzdizale su se okomito stjenovite padine, tako da im je ari i borje skoro doticalo glave. Èinilo se da bi ih daak vjetra oborio na njih. Strah od takve moguænosti nije bio ba tako neosnovan , jer je pusta dolina bila jednostavno zasuta drveæem i gromaèama. Pa i sad, ba kad s u prolazili, survala se gromoglasno neka velika stijena, tutnjeæi potmulo, to izazv a jeku po ponorima, a umorne i prestravljene konje natjera u galop. Kako se sunce na istoku sve vie dizalo, sve jasnije i jasnije postajale su snjene kape golemih planina, i kao da su se palile poput svjetiljki pred neku veliku sv etkovinu dok nisu zablistale i postale sasvim crvene. Ovo velièanstveno obzorje ra zgalilo je srce troje izbjeglica i dalo im nove snage. Na jednom huènom gorskom po toku koji je izvirao iz nekakve jaruge, zastadoe da napoje konje, i tu su na brzi nu doruèkovali. Lucy i njen otac bi se bili zadrali i due, ali Jefferson Hope ostade neumoljiv.  Vjerojatno da su nam dosad veæ uli u trag  reèe on.  Sve nam zavisi od brzine. Kada bud emo u Carsonu, na sigurnom mjestu, moæi æemo se odmoriti do mile volje. Cijelog tog dana probijali su se kroz tjesnac, a pred veèer su raèunali da ih vie od trideset milja dijeli od njihovih neprijatelja. Kad je pala noæ izabrali su podnoje jedne 106 isturene stijene, gdje su im litice pruale izvjesnu zatitu od studena vjetra; sklu pèavi se da se ugriju, prospavae nekoliko sati. Ali jo prije zore bili su na nogama i nastavili svoj put. Kako nije bilo znakova da ih progone, Jefferson Hope se pon adao da su skoro sasvim izvan dohvata strane organizacije. Malo je znao o tome do kle doseu ova eljezna klijeta i kako æe ih brzo zahvatiti i zdrobiti. Oko podne, drugoga dana njihova bijega, poèelo im je ponestajati hrane iz oskudne zalihe. Meðutim, lovac se nije dao zbuniti, jer su planine bile prepune divljaèi. On je i prije èesto bivao prisiljen da se lati puke. Pronaao je jedno sklonite, skupio neto suha granja i razgorio vatru, na kojoj su se njegovi suputnici mogli ogrijat i. Nalazili su se skoro pet tisuæa stopa iznad mora, i zrak je bio hladan i otar. H ope je privezao konje i oprostio se od Lucy, prebacio puku preko ramena i poao u p otragu za onim to donosi lovaèka sreæa. Kad se osvrnuo, vidio je jo  jednom starca i dj evojku kako èuèe kraj razgorjele vatre, dok su tri ivotinje nepomièno stajale u pozadin i. Zatim je zaao iza stijena. Nekoliko milja hodao je uz klanac, niz klanac, bez ikakva uspjeha, mada je po tr agovima na kori drveæa i po drugim znacima zakljuèio da u blizini ima mnogo medvjeda . Na koncu, sav oèajan, poslije dva-tri sata bezuspjena traganja, pomiljao je veæ i da se vrati, kad bacivi pogled nagore, ugleda prizor od koga mu srce zaigra od vese lja. Na rubu jednog izboèenog grebena, tri do èetiri stotine stopa nad njim, stajala je ivotinja pomalo nalik na ovcu, ali oboruana golemim parom rogova. Veliki rogon ja, kako nazivaju ovu divlju ovcu Stjenovitih planina, vjerojatno je bio predstr aa nekom stadu koje lovac nije mogao vidjeti. Sreæom, ivotinja je ila u suprotnom pra vcu i nije ga opazila. Legavi potrbuke, on osloni puku na stijenu, pa dugo i paljivo naniani. ivotinja odskoèi u zrak, za trenutak se zatetura na rubu provalije, pa se surva u dolinu. Kako je lovina bila odveæ velika i teka, lovac samo od-sijeèe but i dio slabina. Preb acivi taj trofej preko ramena, pouri da naðe put kojim je doao, jer se poèela sputati ta ma. Tek to je krenuo bi mu jasno u to je upao. U svojoj rev107 nosti otiao je mnogo dalje od klanca koji je poznavao, pa mu sada nije bilo lako pronaæi stazu kojom je doao. Dolina gdje se nalazio raèvala se i dalje granala na mno go usjeka, toliko sliènih jedan drugome da ih je bilo nemoguæe razlikovati. Èitavu mil ju i vie hodao je jednim kanjonom, dok nije doao do gorskog potoka za koji je znao da ga nikada nije vidio. Kad se uvjerio da je krenuo krivim pravcem pokuao je dr ugim, ali s istim rezultatom. Noæ se brzo sputala, veæ je poèelo da se smrkava, kad ugl eda jedan njemu poznati klanac. Pa ni tu èak nije bilo lako drati se pravog traga. Mjesec se jo nije bio digao, a zbog visokih litica s jedne i s druge strane, mrak je postajao jo guæi. Sav povijen pod teretom, premoren od naprezanja, sve je èeæe posrta o. Jo ga je jedino odravala misao da se svakim korakom pribliava Lucy i da donosi s a sobom dovoljno hrane za preostali dio putovanja.

Sad je veæ stigao na ulaz onog tjesnaca u kome ih je ostavio, èak i u mraku mogao je prepoznati obrise litica koje su ga okruivale. Mislio je kako ga zabrinuto ièekuju, jer ga nije bilo skoro èitavih pet sati, stoga razdragano prinese ruke ustima, pa u znak da dolazi viknu glasno »Haloooo«!, a kroz tjesnac se razli jee dvostruki odje k. On zastade da èuje odgovor. Odgovora nije bilo; èuo je samo vlastiti glas koji se sve nejasnije i stravièno odbijao o klanac i u bezbrojnim ponavljanjima vraæao. On viknu ponovo, i to jo jaèe nego prvi put: i ponovo zauzvrat ne dobi od svojih prija telja nikakav znak ivota. Sada ga obuze neka neodreðena, neiskazana slutnja, pa pom amno jurnu naprijed i u svom uzbuðenju odbaci i dragocjenu hranu. Kad je zaobiao stijenu ukaza mu se mjesto gdje je gorjela vatra. Ondje je jo svije tljela uarena gomila pepela od vatre koju od njegova odlaska oèigledno nitko nije r azgarao. Posvuda unaokolo bila je grobna tiina. Uvjerivi se da su mu slutnje bile toène, on pouri. Pokraj ostatka ognjita nije bilo ni ive due: ivotinje, stari, Lucy, sv i su ièezli. Bilo je jasno da se u njegovoj odsutnosti dogodila strana, iznenadna ne sreæa, nesreæa koja je zahvatila sve, a ipak nije ostavila nikakva traga. 108 Sav otupio od ovog udarca, Jefferson Hope osjeti da mu se vrti u glavi. Morao se osloniti na puku da ne padne. No, kako je u biti bio èovjek od akcije, brzo se opo ravi, èepa jedan ugarak s vatre, puhnu i razgori plamen, te pomoæu njega razgleda log or. Zemlja je bila izgaena konjskim kopi-tama, to je dokazivalo da je neka veæa grup a konjanika napala bjegunce, a po pravcu tragova vidjelo se da su se vratili u S alt Lake City. Jesu li poveli sa sobom oba njegova suputnika? Jefferson Hope veæ j e skoro povjerovao u to, kad spazi neto to mu je sledilo krv u ilama. Malo podalje od logora nalazio se humak crvenkaste zemlje koji ranije sasvim sigurno nije bio na tom mjestu. Mogao je to biti samo svjee iskopan grob. Mladi lovac se priblii i spazi da je u njega zaboden tap s raèvom pri vrhu u kojoj je bio prièvræen komad papira . Natpis je bio kratak i jasan: John Ferrier negdanji stanovnik Salt Lake Cityja Preminuo 4. augusta 1860. Snanog starca kojeg je ostavio prije pet-set sati vie nije bilo. To mu je bio epita f. Jefferson Hope je gledao izbezumljeno oko sebe ne bi li vidio jo koji grob, al i je bilo jasno da drugoga nema. Lucy su odvukli njeni strani gonioci da je zades i sudbina koju su joj veæ prije namijenili i da uresi harem sina jednog od mormons kih otaca. Kad mladiæ razabra kakva je sudbina oèekuje i koliko je nemoæan da to sprij eèi, on gorko zaali to ne lei zajedno sa starim farmerom u njegovu, posljednjem tihom odmaralitu. Meðutim, njegov poduzetni duh odbaci te jalove osjeæaje koji uvijek izviru iz oèaja. T a, ako mu nita drugo ne preo-staje, on jo moe posvetiti sav svoj ivot osveti. Osim n eiscrpna strpljenja i ustrajnosti Jefferson Hope je posjedovao svu ar suzdrane osv etoljubivosti, to je preuzeo od Indijanaca meðu kojima je ivio. I tako, stojeæi pokraj naputene vatre, osjeti da njegovu bol jo jedino moe ublaiti stvarna i potpuna osvet a koju æe izvriti nad dumanima vlastitom rukom. Odluèio je da njegova èvrsta volja i nesalomljiva energija poslue samo tome cilju. Na mrgoðen, blijed u licu, krenuo 109 je istim putem kojim je doao sve do mjesta gdje je ispustio ono to je ulovio, pa j e zatim, podstaknuv vatru koja je tinjala, skuhao sebi hranu za tri dana. Od tog a napravi zaveljaj i onako premoren uputi se natrag kroz planine iduæi tragom koji su ostavili Anðeli osvetnici. Pet dana se probijao iscrpen i ranjav kroz iste one klance koje je prije preao na konju. Noæu bi se sklanjao negdje dolje meðu stijene, i ondje nekoliko sati otpoèinuo , ali bi uvijek veæ prije zore uveliko poodmakao na svom putu. estog je dana stigao do Orlovskog kanjona, odakle su poèeli svoj zlosretni bijeg. Odande je mogao prom atrati kuæe mormona. Sav iscrpljen, nasloni se na puku, pa ilavom rukom zaprijeti ov om gradu, koji se, u tiini, nadaleko rasprostirao pod njim. Promatrajuæi, opazi da se po nekim glavnim ulicama vijore zastave i drugi znaci nekakva slavlja. Ba kad je razmiljao ta to znaèi, zaèu topot konjskih kopita. Hope ugleda nekog èovjeka koji mu je jahao u susret. Kad se pribliio prepozna mormona koji se zvao Cooper i kojem j e nekoliko puta uèinio neke usluge. Stoga mu priðe s namjerom da dozna ta se dogodilo s Lucy Ferrier.

Ja sam Jefferson Hope  reèe.  Sjeæa li me se? Mormon ga pogleda s neprikrivenim èuðenjem. U toj odrpanoj skitnici, sablasnoblijeda lica i plamteæih, kivnih oèiju teko je bilo prepoznati negdanja gizdava lovca. Meðutim, kad se na koncu ipak uvjerio da je to Hope, njegovo iznenaðenje se pretvori u oèaj.  Ti si zaista lud kad dolazi  ovamo  izbrecnu se on.  I mene moe stajati ivota ako me v ide da govorim s tobom. Protiv tebe je izdana tjeralica Svete Èetvorice, jer si po magao Ferrierovima da pobjegnu.  Ne plaim se ja ni njih ni njihove tjeralice  reèe Hope ozbiljno.  Ti mora neto znati o toj stvari Coopera. Preklinjem te svim to ti je drago da mi odgovori na nekoliko p itanja. Uvijek smo bili prijatelji. Odgovori mi. Coopera, tako ti boga.  A ta eli znati?  zapita mormon osjeæajuæi se nelagodno.  Hajde, brzo. I same ove stije imaju ui.  ta se dogodilo s Lucy Ferrier? 110  Juèer su je udali za mladog Drebbera. Hej! Hej! Dri se èovjeèe, dri se, u tebi nema ni k api krvi.  Ne osvræi se na mene  jedva izusti Hope. U licu mu zaista ne bijae ni kapi krvi, te klonu na kamen o koji se bio oslonio.  Udali su je, veli?  Udali su je juèer. Zbog toga se i vijore one zastave u gradu. Mladi Drebber i mlad i Stangerson su se posvadili zbog djevojke. Obojica su se nalazili u potjeri to j e gonila bjegunce. Stangerson je èak ubio njena oca, pa se èinilo kao da ima nekakvu prednost; no, buduæi da se o svemu raspravljalo u Savjetu, Drebberova stranka je pobijedila, pa je tako Prorok predao djevojku njemu. Meðutim, s njom nitko neæe prov esti dugo, jer su joj dani izbrojani. Juèer sam to vidio na njenu licu. Vie nalikuj e na sablast nego na enu. No, jesi li doao k sebi?  Jesam,  reèe Jefferson Hope i podie se s mjesta gdje je sjedio. Lice mu je bilo kao isklesano od mramora, toliko mu je izraz bio tvrd i nepomièan. Oèi su mu sjale zloko bnom svjetloæu.  Kamo ide?  Nije vano!  odgovori on, pa prebaci puku preko ramena i poðe niz klanac, a zatim dalj e u srce planine, u carstvo divljih zvijeri. Meðu njima sada nije bilo ni jedne je dine tako divlje i tako opasne kao to je bio on. Mormonovo proricanje vrlo se brzo ispunilo. Da li zbog strane smrti oca, ili zbog posljedica odurna braka u koji su je natjerali, tek jadna Lucy nikada se vie nij e oporavila, veæ je kopnjela i za mjesec dana izdahnula. Njen mu  razvratnik, koji s e oenio uglavnom zbog posjeda Johna Ferriera, nije pokazivao veliku tugu to ju je izgubio, ali su je zato oalile njegove druge ene i po mormonskom obièaju bdjele kraj nje cijelu noæ. U ranim jutarnjim satima, dok su jo sjedile oko odra, vrata se odj ednom naglo otvorie i u sobu upade neki èovjek, sav odrpan i podivljao od potucanja po kii i suncu. Ne osvrnuvi se ni jednim pogledom, ni jednom rijeèi na usplahirene e ne, krene do bijele, onijemjele prilike u kojoj je negdje kucalo srca Lucy Ferri er. Kad se popeo na 11.1 odar nagnu se nad nju i pun duboka potovanja, spusti svoje usne na njezino ledeno èelo. Potom joj uhvati ruku, podie je i skide s nje vjenèani prsten.  S ovim je neæe po kopati!  riknu sav razjaren i prije no to su se ene snale da zovnu na uzbunu, sjuri se strmoglavo niz stepenice i nestade. Ovaj uzgredni dogaðaj bio je tako neobièan, t ako munjevit, da se ni same narikaèe nisu mogle otrijezniti. Nisu ni same bile naèis to da li je to bio san ili java. Dogaðaj je potvrðivala jedino èinjenica da je nestao zlatan kolutiæ kojim su Lucy obiljeili kao nevjestu. Jefferson Hope koji se zadrao nekoliko mjeseci u planinama, provodio je èudan, polu divlji ivot i gajio u svom srcu neugaslu udnju za osvetom. Po gradu su kruile prièe o nekoj neobiènoj prilici koju su viðali da se ulja po predgraðim a i da se privida po usamljenim planinskim klancima. Jednom je Stangersonu kroz prozor prosvirao metak koji se zabio u zid, svega stopu od njega. Drugom priliko m, kad je Drebber prolazio ispod neke stijene, sruèi se na njega velika gromada; u makao je stranoj smrti bacivi se potrbuke. Obojici mladih mormona nije trebalo dugo da otkriju pravi razlog svih ovih nasrtaja. Poveli su nekoliko puta u planine c ijele ekspedicije, u nadi da æe uhvatiti ili ubiti du manina, ali uvijek bez uspjeha . Zaveli su posebne mjere: nikad nisu sami izlazili, a svoje su kuæe èuvali. Poslije 

izvjesnog vremena mogli su ublaiti te mjere, jer se o njihovu protivniku nita nij e èulo. Ponadali su se da je njegova elja za osvetom s vremenom ipak ièezla. No, nije bilo tako. Ako je vrijeme neto i uèinilo, ono je samo elju za osvetom jo vie pojaèalo. Lovac je bio èvrste i nepopustljive prirode. elja za osvetom toliko je ovla dala njime da nije ostavila mjesta za bilo koji drugi osjeæaj. Unatoè tome, on je bi o nadasve realan èovjek. Poslije izvjesnog vremena zakljuèio je da unatoè eljeznom zdra vlju neæe moæi izdrati stalan napor kojem se izlae. Neprekidno izlaganje opasnosti i n edostatak zdrave prehrane iscrpili su ga. Ako u planinama krepa kao pas, tko æe iz vriti osvetu? A takva smrt snala bi ga sigurno ako ovako nastavi. Osjetio je da to zapravo igra na kartu svojih neprijatelja. I tako se, iako 112 nerado, vrati u stare rudnike u Nevadu da se oporavi i prikupi dovoljno novaca, t o bi mu omoguæilo da ostvari i svoj cilj. On je namjeravao ondje provesti najvie godinu dana, ali ga je splet nepredviðenih o kolnosti primorao da ostane u rudnicima skoro pet godina. Pa ipak, i nakon tolik o godina, sjeæanje na njegove nedaæe i udnja za osvetom ostali su isto onoliko snani k oliko i one nezaboravne noæi kad je stajao pokraj groba Johna Ferriera. Vratio se maskiran i pod lanim imenom u Salt Lake City, ne brinuæi se uopæe o tome ta æe biti s nj egovim ivotom, eleæi samo da postigne ono to je drao pravednim. Tamo sazna loe vijesti. Nekoliko mjeseci ranije izbila je meðu mormonima hereza. Neki mladi èlanovi Crkve p obunili su se protiv vlasti otaca, izdvojili se, napustili Utah i postali nevjer nici. Meðu njima nalazili su se Drebber i Stangerson. Ali, nitko nije znao kamo su otili. Èule su se glasine da je Drebber uspio pretvoriti dio svog imetka u novac i da je otiao kao bogat èovjek, dok je njegov prijatelj Stangerson u usporeðenju s nji m bio siromaniji. Meðutim, nije bilo nikakva traga o njihovu prebivalitu. Skoro bi svatko suoèen s jednom takvom tekoæom napustio svaku pomisao na osvetu ma ko liko bio osvetoljubiv, ali se Jefferson Hope nije pokolebao ni jednog trenutka. S onim oskudnim sredstvima kojima je raspolagao, a koje je dopunjavao zaradama o d povremenih poslova, putovao je Sjedinjenim Dravama od grada do grada, traeæi svugd je svoje dumane. Godina se nizala za godinom i veæ su mu poèele da sijede vlasi, a on je i dalje neprestano lutao kao krvoedan pas u ljudskom obliku i cijelim se svoj im biæem potpuno usmjerio prema jedinom cilju. Na koncu njegova ustrajnost bude na graðena. Radilo se samo o jednom letimiènom pogledu u jedno lice na prozoru, ali je taj jedini pogled bio dovoljan Hopeu da ustanovi da se ljudi koje progoni nalaze u Clevelandu u dravi Ohio. Vratio se u svoj bijedni stan s potpuno smiljenim plan om osvete. Meðutim, sluèaj je htio da je Drebber, gledajuæi s prozora na ulicu, prepoz nao skitnicu i proèitao mu u oèima ubilaèke namjere. Odmah se uputio u sud u pratnji S tangersona koji je postao njegov tajnik, te 8 Znak èetvorice 113 je ondje izloio da su im ivoti u opasnosti zbog ljubomore i mrnje jednog negdanjeg s uparnika. Jefferson Hope je jo iste veèeri stavljen u pritvor i zadran nekoliko tjed ana, jer nije mogao poloiti kauciju. Kad je iziao na slobodu, mogao je samo utvrdi ti da je Drebberova kuæa naputena i da su oit i njegov tajnik otili u Evropu. Osvetnik je ponovo bio prevaren i opet ga je nagomilana mrnja navela da nastavi g onjenje. Bio mu je potreban novac, pa se morao izvjesno vrijeme zaposliti i tedje ti svaki dolar za svoje putovanje. Kada je utedio dovoljno da se odri na ivotu, poao je u Evropu tragajuæi za svojim neprijateljima od grada do grada, radeæi i najgrubl je poslove, ali se ni jedan put nije dokopao bjegunaca. On bi stigao u Petrograd , a oni su veæ otili u Pariz, a kada je doao za njima doznao je da su upravo otputov ali u Kopenhagen. U Danskoj prijestolnici opet je zakasnio za nekoliko dana, jer su oni otputovali u London, gdje mu je konaèno polo za rukom da ih obori na zemlju . O onome to se ondje zbilo, najbolje je da navedemo iskaz ostarjela lovca, onako kako ga je vjerno zabiljeio doktor Watson u svoj dnevnik, kojem veæ toliko dugujem o. 114 TRINAESTO POGLAVLJE Produetak uspomena dra med. Johna VVatsona U bijesnom otporu naeg pritvorenika oèigledno nije bilo zle namjere, jer kad se naao u bespomoænom poloaju uètivo se nasmijei, te izrazi nadu da u guvi nije nikoga ozlijed io:  Ako me elite odvesti u policijsku stanicu,  primijeti on Sherlocku Holmesu  moj

a kola èekaju pred vratima. Ako mi odveete noge, siæi æu sam, ne kreæem se tako lako kao nekad. Gregson i Lestrade izmijenie poglede kao da im se èinilo da je to dosta smion prije dlog, ali Holmes mu odmah povjerava na rijeè, i odveza ruènik koji smo mu bili vezal i noge oko glenjeva. On se podie i opruzi noge kao da je htio provjeriti da li su mu doista slobodne. Sjeæam se da sam u sebi pomislio da sam rijetko vidio snanije g raðenog èovjeka. Njegovo tamno, suncem opaljeno lice, imalo je izraz odluènosti i ener gije, to je djelovalo isto tako uvjerljivo kao i njegova fizièka snaga.  Ako je slobodno mjesto efa policije, smatram da ste vi èovjek za to,  reèe on, gledajuæi s neprikrivenim divljenjem prema mojem sustanaru.  Najbolji dokaz za to je naèin n a koji ste mi uli u trag.  Poðite sa mnom  reèe Holmes dvojici detektiva.  Ja æu voziti kola  reèe Lestrade.  Dobro, a Gregson moe uæi sa mnom u kola. Vi ste, doktore, u ovom sluèaju imali posla, pa se sad drite nas  obratio mi se Holmes. Rado sam pristao. Na zatvorenik nije pokuao bjeati, veæ je mirno uao u svoj fijaker a mi za njim. Lestrade se pope na sjedalo, osinu konja i za èas nas dovede do odredit a. Uli smo u neku malu sobu gdje policijski narednik pri115 biljei ime naeg zatvorenika, te imena ljudi za èije se ubojstvo tereti. Ovaj slubenik , neki bezosjeæajni bljedoliki èovjek, obavio je svoju dunost mehanièki.  Zatvorenik æe u toku ovog tjedna biti izveden pred istranog suca  reèe on.  elite li neto reæi, gospodin Hope? Moram vas upozoriti da æe se vaa izjava uzeti u zapisnik i moæi æe se upotrijebi ti protiv vas.  Imam mnogo ta da kaem  reèe na zatvorenik odmjereno.  Gospodo, elim da vam isprièam s  Zar ne bi bilo bolje da to ostavite za sud  zapita narednik.  Ja uopæe neæu biti suðen  odgovori on.  Nemojte se trzati. Ne mislim na samoubojstvo  za im okrene prema meni tamne, uarene oèi pa upita:  Jeste li vi lijeènik?  Jesam  odgovorili.  Onda stavite ovamo svoju ruku  reèe on s osmijehom, primakavi okovane ake prema grudi ma. Uèinio sam kao to je rekao, te sam odmah osjetio neobièno lupanje i uznemirenost srca . Zidovi prsnog koa podrhtavali su i tresli se kao nekakva trona zgrada u kojoj ra di snaan stroj. Pri tiini koja je vladala u sobi lijepo sam mogao èuti prigueni um i s truganje koje je dolazilo iz istog izvora.  Pa vi imate proirene aorte  uzviknuh.  To se tako zove  reèe on mirno.  Prolog tjedna bio sam kod lijeènika. Rekao mi je da æe uæi kroz nekoliko dana. Pogoravalo se godinama. To je posljedica pretjerana napreza nja i slabe prehrane u planinama oko Salt Lake Ci-tyja. Sada sam zavrio svoj posa o, pa mi je svejedno to æu uskoro na drugi svijet. Ipak bih volio da ostavim o ovom sluèaju neki pismeni trag. Neæu da ostanem u sjeæanju kao obièan zloèinac. Narednik i oba detektiva stadoe na brzu ruku raspravljati treba li dopustiti Hope u da isprièa svoj sluèaj.  Smatrate li, doktore, da postoji neposredna opasnost?  zapita narednik.  Bez sumnje  odgovorili. 116  Tada je jasno da je u interesu pravde da naèinimo zapisnik  reèe narednik.  Od vas zav isi, gospodine, hoæete li dati svoj iskaz ovdje, a ja vas ponovo upozoravam da æe ov aj biti zabiljeen.  S vaom dozvolom æu sjesti  reèe zatvorenik, pa sjede.  Zbog ove svoje bolesti lako se z amaram. Razumije se da mi od maloprijanje tuènjave nije nita bolje. Jednom sam nogom u grobu i vjerujte mi da neæu lagati. Svaka rijeè koju izgovorim gola je istina i p otpuno mi je svejedno kako æete je upotrijebiti. S ovim rijeèima zavali se Jefferson Hope u naslonjaè, pa poèe svoj iskaz vrlo vrijedan panje. Govorio je mirno i pribrano kao da su dogaðaji koje je iznosio bili posve s vakodnevni. Da je navedeni iskaz toèan, jamèim, jer sam imao uvida u Lestradeovu bil jenicu u kojoj je zatvorenikova izjava bila zapisana od rijeèi do rijeèi.  Za vas nije toliko vano zato sam mrzio te ljude.  reèe on.  Dovoljno je to su bili kri i za smrt dvoje ljudskih biæa  oca i kæeri  i time su se ogrijeili o sebe same i svoje i vote izloili osveti. U vremenu koje je proteklo od njihova zloèina, nije mi bilo mo

guæe osigurati dokaze da bi odgovarali pred nekim sudom. Meðutim, duboko sam bio svj estan njihove krivnje i zato sam odluèio da æu biti i sudac i izvritelj. Vi biste uèini li isto tako, da ste bili na mojem mjestu i ako imate u sebi imalo mukosti. Ona djevojka o kojoj sam govorio trebala se prije 20 godina udati za mene. Meðutim , bila je prisiljena da poðe za tog istog Drebbera, uslijed èega je i presvisla. S n jena prsta skinuo sam vjenèani prsten i zarekao se da æe Drebberove oèi na samrtnom èasu biti uprte na taj isti prsten i da æe mu posljednja misao biti o zloèinu zbog kojeg je kanjen. Prsten sam nosio posvuda sa sobom i iao za Drebberom i njegovim suuèesni kom preko dva kontinenta, sve dok ih nisam uhvatio. Mislili su da æe me iscrpsti, ali im to nije polo za rukom. Ako sutra umrem, to je vrlo lako moguæe, umirem znajuæi da sam obavio svoj posao, i to dobro. Obojica su stradala od moje ruke. Nemam vie èemu da se nadam, niti da alim. 117 Oni su bili bogati, a ja siromah, tako da mi nije bilo nimalo lako da ih slijedi m. Kad sam doao u London, dep mi je bio skoro prazan, pa sam se morao latiti posla da bih mogao opstati. Navikao na vonju i jahanje, traio sam posao kod nekog vlasn ika fijakera, te sam ubrzo naao zaposlenje. Svake nedjelje sam vlasniku morao odn ositi odreðenu svotu novca, a ostatak sam mogao zadrati. Rijetko kad je mnogo preos tajalo, ali mi je nekako polazilo za rukom da povezem kraj s krajem. Najtee mi je bilo upoznati grad, jer priznajem da od svih gradskih labirinata koji su sagraðen i, ovaj najvie zbunjuje èovjeka. No imao sam plan grada, a kada sam jednom uoèio vanij e stanice i glavni je trgove, sasvim sam se dobro snalazio. Trebalo mi je izvjesno vrijeme dok nisam pronaao gdje ive moja dva gospodina. Rasp itivao sam se na sve strane dok im na kraju nisam uao u trag. Nalazili su se u je dnom pansionu u Cambervvellu, tamo s druge strane rijeke. Kad sam ih pronaao, zna o sam da su mi predani na milost i nemilost. Pustio sam da mi naraste brada, pa se nisam bojao da æe me prepoznati. Odluèio sam da ih pratim u stopu kao pas sve dok mi se ne ukae zgodna prilika. Zarekao sam se da mi neæe ponovo umaæi. Pa ipak, usprkos svim mojim naporima, zamalo da mi nisu i ovaj put umakli. Ma gd je da su se kretali po Londonu, uvijek sam im bio za petama. Ponekad sam ih prat io u svojoj koèiji, katkad pjeice, ali je prvi naèin svakako bio bolji, jer mi tako n isu mogli umaæi. Kako sam jedino kasno u noæi i rano u zoru mogao neto zaraditi, poèeo sam zaostajati u plaæanju svome poslodavcu. No, na to se nisam mnogo obazirao, sve dok je bilo nade da æu èepati tu dvojicu. Bili su vrlo lukavi. Mora da su opazili da ih netko prati, jer nikada nisu izlaz ili sami i nikada po mraku. Cijela dva tjedna vozio sam svakog dana za njima i u vijek su bili zajedno. Drebber je bio skoro vie pijan nego trijezan, ali Stan-ger son je uvijek bio oprezan. Motrio sam ih od jutra do mraka, no nije mi se ukaziv ala prava prilika. Pa ipak, nisam gubio hrabrost jer mi je neto govorilo da je ku cnuo èas. Jedino 118 sam se bojao da mi ovo neto u prsima ne prsne prerano, i da zbog toga propadne ci jeli posao. Konaèno jedne veèeri dok sam vozio gore-dole po Torquay Terrace, tako se zove ulica u kojoj su se bili smjestili, spazih da su se kod njihovih vrata zaustavila neka kola. Uskoro bude iznijet i nekakav prtljag, a poslije izvjesnog vre-,mena iziðoe Drebber i Stangerson pa krenue kolima. Ne gubeæi ih nikako iz vida, potjeram konja. Uplaio sam se da mijenjaju stan. Kad su doli na stanicu Euston obojica iziðoe iz kol a a ja prepustim nekom djeèaku da mi èuva konja i odem za njima na peron. Èuo sam kako se raspituju za li-verpulski vlak. eljeznièar im je odgovorio da je jedan upravo o tiao i da æe drugi krenuti tek za nekoliko sati. Stangersonu kao da nije bilo pravo , ali je Drebber izgledao prije zadovoljan nego nezadovoljan. U guvi poðe mi za ruk om da im se toliko pribliim da sam mogao èuti svaku rijeè. Drebber je govorio kako jo ima da obavi neki svoj mali posao i da æe se, ako ga Stangerson prièeka, brzo vratit i. Njegov suputnik poèe se s njim prepirati, pri èemu ga podsjeti kako su odluèili da se ne razdvajaju. Drebber je odgovorio da je stvar delikatne prirode i da mora p oæi sam. Nisam mogao èuti ta je na to odgovorio Stangerson, ali Drebber poèe psovati i dobaci Stangersonu da je on samo njegov plaæeni sluga, a utvara sebi da mu smije z apovijedati. Na to tajnik prekine svaðu pa se nagodi s njim da ga potrai u svratitu »H oliday«, ako se ne vrati do posljednjeg vlaka za Liverpool. Drebber odgovori da se

vraæa prije 11 sati na peron, i napusti kolodvor. Trenutak koji sam toliko ièekivao konaèno je doao. Svoje neprijatelje drao sam u ruci: dok su bili zajedno mogli su tititi jedan drugoga, ali svaki za sebe bili su mi p reputeni na milost i nemilost. No ipak, nisam se urio. Imao sam veæ dobro smiljen pla n. U osveti nema zadovoljtine ako krivac ne shvati tko mu zadaje udarac i zato ga je snala osveta. Imao sam veæ skovan plan to æe mi omoguæiti da èovjeku, koji mi je nanio nepravdu, stavim do znanja kako ga je njegov stari grijeh stajao glave. Dogodilo se da je ba nekoliko dana prije, neki gospodin, koji je inaèe nadzirao kuæe u Brixton Roadu, ispustio u mo 119 jim kolima kljuè jedne takve kuæe. On ga je jo iste veèeri traio i ja sam mu ga dao, ali sam u meðuvremenu bio uzeo otisak i dao naèiniti duplikat. Tako sam konaèno imao jedn o mjesto u ovom velikom gradu gdje sam mogao raèunati da me nitko neæe ometati. Sad mi je bio najtei problem kako namamiti Drebbera u tu kuæu. Krenuo je niz ulicu i svrnuo u dva ili tri bifea gdje toèe piæe, ostavi u posljednjem skoro pola sata. Kad je iziao, noge su mu se zaplitale; oèigledno je bio nakresan. Ba preda mnom nalazile su se neke dvokolice te ih on pozva. Pratio sam ih iz tol ike blizine da je cijelim putem njuka mog konja bila na jardu rastojanja od njego va. Tandrkali smo preko mosta Waterloo, pa zatim miljama kroz ulice, dok se na m oje iznenaðenje ne naðosmo ponovo na Torquay Terraci, gdje je stanovao. Nisam mogao pretpostaviti zato se naumio vratiti, ali sam produio da ga pratim i na stotinjak jardi od te kuæe, zaustavio svoj fijaker. On uðe, a njegova dvokolica se udalji. Daj te mi, molim vas, èau vode. Usta su mi se osuila od govora. Dadoh mu èau vode i on je ispi.  Sad je bolje  reèe on. èekao sam neto vie od èetvrt sata kad se u kuæi zaèue povici kao se ondje potukli. Slijedeæeg trenutka otvorie se irom vrata i ondje se pojavie dva èovj eka od kojih je jedan bio Drebber, a drugi neki mladi momak kojeg nisam nikad pr ije vidio. Ovaj je drao Drebbera za ovratnik, a kada su doli do mjesta gdje su se sputale stepenice, ritnu ga i estokim udarcem nogom izbaci nasred ulice. »Ti pseto j edno«, stade vikati, prijeteæi mu svojim tapom. »Nauèit æu ja tebe kako se vrijeða potena d ojka«. Toliko se bio uzrujao da bi, èini mi se, onom svojom batinom propisno ispraio Drebbera da to pseto nije posr-æuæi potrèalo niz ulicu koliko su ga noge nosile. Dotrèao je do ugla i spazivi moja kola, pozvao me i skoèio u njih. »Vozite me u svratiste »Hol iday«. Kad mi se stvarno naao u kolima, srce mi se toliko razigralo od radosti, da se up laih da mi proirena aorta ne otkae u posljednjem trenutku. Vozio sam polako razmilja juæi ta bi bilo najbolje uèiniti. Mogao sam ga odvesti izvan 120 grada i ondje, na usamljenom mjestu, obaviti na posljednji razgovor. Bio sam veæ sk oro na to i odluèio, kad on sam rijei problem. Ponovo se bio pomamio za piæem, te mi naredi da se zaustavim pred jednom krèmom. On uðe, rekavi mi da ga prièekam. Ostao je d o zatvaranja lokala, i kada je iziao bio je tako naljoskan da sam znao da je sad potpuno u mojim rukama. Nemojte misliti da sam ga htio samo jednostavno ubiti. Da sam tako postupio, isp unila bi se samo stroga pravda; ali, s tim se nisam mogao pomiriti. Bio sam veæ od avno odluèio da i on mora sudjelovati u toj igri za vlastiti ivot, a ne samo ja. Meðu raznim poslovima koje sam obavljao u toku svog lutalaèkog ivota u Americi bio sam u York Collegeu kuæe-pazitelj i èistaè laboratorija. Jednog dana je profesor govorio o otrovima i pokazivao studentima nekakve alkaloide, kako ih je nazvao, koje je i zdvojio iz nekog junoamerièkog otrova. Otrov je bio toliko jak da je i najmanje zrn o izazvalo trenutnu smrt. Zapamtio sam bocu u kojoj je drao tu mjeavinu, pa kad su svi otili, uzeo sam malo otrova. Radio sam i kao pomoænik u apoteci tako da mi nij e bilo teko od tog alkaloida naèiniti malene rastvorljive pilule. Svaku pilulu sam stavio u jednu kutiju u kojoj se nalazila slièna pilula ali neotrovna. Odluèio sam t ada da æe, kada doðe mojih pet minuta, svaki od ta dva gospodina morati izvuæi po jedn u pilulu iz tih kutija, a ja æu pojesti onu koja preostane. A ta bi mogla biti i o na smrtonosna. Od toga dana nosio sam kutijice s pilulama uvijek sa sobom. A sad a je bilo dolo vrijeme da ih konaèno upotrijebim. Bliio se jedan sat. Bila je mrkla i pusta noæ, puhao je jak vjetar, a ja sam od nei zmjerne sreæe u sebi blistao  toliko blistao da bih bio mogao vikati od razdraganos

ti. Ako je itko od vas, gospodo, èeznuo i udio za neèim punih 20 godina pa mu se odje danput to nalo nadohvat, razumjet æe kako sam se osjeæao. Zapalio sam cigaru i putao k olutove dima da se primirim. Ruke su mi podrhtavale a u sljepooèica-ma udaralo bil o. Dok sam vozio, vidio sam kako me iz mraka gledaju i smijee mi se John Ferrier i moja draga Lucy. Jasno sam ih vidio, tako jasno kao to sada vas gledam u ovoj 121 sobi. Cijelim putem su ili preda mnom, otac s jedne, a kæi s druge strane konja, do k na koncu nisam zaustavio kola pred kuæom u Brixton Roadu. Ni ive due, ni uma, samo se èulo kako pljuti kia. Kad sam pogledao kroz prozor u kola, vidj eh kako Drebber onako pijan spava, potpuno sklupèan. Stadoh ga potezati za ru ku: »Vrijeme je da iziðete« rekoh mu. »U redu, koèi jau« odgovori on. . Mislio je, pretpostavljam, da smo doli do svratita koje je spomenuo, jer je iziao b ez pogovora i poao za mnom u vrt. Morao sam ga pridravati jer mu je glava jo bila t eka. Kad smo doli do vrata, otvorio sam ih i uveo ga u prednju sobu. Dajem vam rij eè da su otac i kæi cijelim putem ili ispred nas. »Mraèno je kao u paklu«, reèe on, tapkajuæi naokolo. »Odmah æemo imati svjetlo« rekoh paleæi ibicu i prinesoh je votanoj svijeæi koju sam donio a sobom. »A sada, Enoche Drebberu« nastavili, okreæuæi se i dreæi svjetlo prema svom licu »t o sam ja?« On se za trenutak upilji u mene mutnim pijanim oèima, a onda spazih kako se u njim a pojavljuje strava od koje mu se izoblièi lice. Po tome razabrah da me je prepozn ao. Zatim problijedi kao krpa i zatetura. Vidjelo se kako mu po èelu izbijaju kapl jice znoja; èulo se cvokotanje zuba, a ja se oslonih leðima na vrata i prasnuh u gla san i dugi smijeh. Oduvijek sam znao da æe osveta biti slatka, ali se nikada nisam nadao takvom duevnom zadovoljstvu, kakvo me je tada obuzelo. »Pseto jedno!« rekoh. »Gonio sam te iz Salt Lake Ci-tyja do Petrograda, i uvijek si mi izmicao. Sad je i tvojim lutanjima doao kraj, jer ili ti ili ja nikad vie neæemo vi djeti sunca«. Dok sam govorio, on ustuknu, a na licu mu spazih kako misli da sam p omahnitao. Moram priznati da sam tog trenutka i bio pomahnitao. ile u slepooèicama tukle su mi kao kovaèki maljevi. Sigurno bi me pogodila kap da mi nije navrla krv iz nosa pa mi tako postade lake. »A ta sada misli o Lucy Ferrier?« povikah, zakljuèavajuæi vrata i mauæi mu kljuèem ispred »Kazna je 122 dola kasno, ali te je ipak dostigla«. Dok sam govorio vidio sam kako mu kukavièki pod rhtavaju usne, htio je da moli za svoj ivot, ali je vrlo dobro znao da mu to neæe k oristiti. »Zar hoæe da me ubije?« promuca. »Tu nema ubojstva« odgovorih. »Tko govori o ubojstvu kad se radi o bijesnu psu? Kakve milosti si ti imao prema mojoj jadnoj, dragoj Lucy, kada si je odvukao od ubijen a oca i odnio u svoj prokleti, sramotni harem?« »Nisam ja ubio njena oca« povika on. »Ali, ti si joj slomio srce«, ciknuh, bacajuæi kutijicu pred njega. »A sada neka Svevinji presudi meðu nama. Biraj i pojedi! U jednoj je smrt, a u drugoj ivot. Ja uzimam on o to ti ostavi. Hajde da vidim ima li pravde na ovom svijetu ili nad nama vlada ob ièna sluèajnost«. On prestravljeno ustuknu, pa stade pomamno zapomagati i moliti za milost, no ja izvukoh no i prislonih mu ga uz grlo, gdje sam ga drao sve dok me nije posluao. Tad ja progutah drugu pilulu, pa smo uteæi vie od minute stajali licem u lice, oèekujuæi da vidimo kome je suðeno da ivi, a kome da umre. Hoæu li ikad zaboraviti pogled koji mu se pojavio na licu kad je nakon prvih bolova shvatio da mu se otrov razlijeva p o tijelu? Nasmijah se tada pa mu dignem pred oèi Lucyn vjenèani prsten. Trajalo je s amo trenutak, jer je otrov djelovao brzo. Od bola se sav izoblièi, isprui ruke pred a se, zatetura i s promuklim se krikom stropota na pod. Prevrnem ga nogom i stavi m mu ruku na srce. Nije vie kucalo. Bio je mrtav! Iz nosa mi je curila krv, ali se na to nisam obazirao. Ne znam otkud mi je palo na pamet da s tom krvlju neto napiem na zidu. Moda je to bila i neka nestana namjera da navedem policiju na krivi trag, jer sam bio i razdragan i veseo. Sjetio sam se kako je u New Yorku naðen ubijen neki Nijemac, a nad njim je bila ispisana rijeè RACHE. U novinama se u to vrijeme pisalo da su to vjerojatno uèinile tajne organiz

acije. Pomislih da æe ono to je dovelo u pomutnju one u New Yorku smutiti i Londonc e, pa zamoèih prst u vlastitu krv i na pogodnom mjestu na zidu ispisah taj natpis t ampanim slovima. Tad sam siao da svojih kola, vidio da 123 u blizini nema nikoga i da je noæ vrlo burna. Veæ sam bio malo poodmakao svojim koli ma kad stavih ruku u dep gdje sam obièno drao Lucyn prsten i spazih da ga nema. Bio sam zaprepaten jer mi je to bila jedina uspomena. Pomislih da mi je morao ispasti kad sam se nagnuo nad Drebberovo tijelo, te se vratih kolima, i ostavivi ih u ne koj ulièici, poðem hrabro gore. Svata bih tada uèinio samo da naðem prsten. Kada sam stig ao, uletio sam ravno u naruèje nekog policajca koji je izlazio. Pretvarajuæi se da s am mrtav pijan uspio sam ga se osloboditi. Tako je dolijao Enoch Drebber. Preostalo mi je jo da to isto izvedem sa Stangerso nom, i tako naplatim dug za Johna Ferriera. Znao sam da stanuje u svratitu »Holyday«, te sam se motao oko njega cio dan, ali on nije izlazio. Mislim da je neto sumnja o videæi da se ne pojavljuje Drebber. Lukav je bio taj Stangerson i uvijek na opre zu, ali, ako je vjerovao da æe me se osloboditi ostane li u sobi, jako se varao. B rzo sam utvrdio koji je prozor njegove spavaæe sobe, pa sam slijedeæeg dana rano uju tro iskoristio neke ljestve koje su stajale na prolazu iza hotela; i tako se u z oru uputih u njegovu sobu. Probudio sam ga i rekao mu da je kucnuo èas kada treba da odgovara za ivot koji je veæ tako odavno bio unitio. Opisao sam mu Drebberovu smr t, pa ponudih i njemu da bira pilule. Umjesto da se uhvati za tu posljednju slam ku koja mu se nudila, on skoèi iz kreveta pa me èepa za guu. Braneæi se, probo sam ga no e m posred srca. Imam jo malo ta da dodam jer sam skoro na izmaku snaga. Nastavio sam jo dan-dva koèij aiti u namjeri da saèuvam svoje mjesto i utedim dovoljno novaca za povratak u Amerik u. Upravo sam stajao u dvoritu kad me neki mladi odrpanko zapita postoji li tu ka kav koèija po imenu Jef-ferson Hope. Reèe: kako neki gospodin, koji stanuje u Baker S treetu 221 b, trai njegova kola. Otiao sam tamo ne sumnjajuæi nita. Meðutim, doivjeli da mi ovaj mladi èovjek stavi lisice na ruke, a to tako spretno kako jo nikada u ivotu nisam vidio. Eto, to je cijela moja pripovijest, gospodo! Vi me moete smatrati u bojicom, al' ja drim da sam isto toliko u slubi pravde kao i vi. 124 Toliko je uzbudljivo djelovala prièa ovog èovjeka, a njegovo vladanje ostavilo je ta ko dubok dojam, da smo ostali i dalje sjedeæi zamiljeno u dubokoj utnji. Èak su i prof esionalni detektivi, ma koliko da su se navikli na svakojake zloèine, bili vrlo za interesirani Hopeovom prièom. Kada je zavrio, sjedili smo nekoliko minuta u tiini. Èul a se samo kripa Lestradove olovke, jer je jo dodavao zavrne retke svom stenografira nom izvjetaju.  Postoji samo jedna toèka o kojoj bih volio da me malo potanje obavijestite  reèe na k raju Sherlock Holmes.  Tko je bio onaj va suuèesnik koji je doao po prsten na moj ogl as? Zatvorenik namignu veselo mom prijatelju:  Vlastite tajne mogu da isprièam,  reèe on  a li ne uvlaèim druge u svoju nevolju. Opazio sam va oglas i pomislio da je posrijedi ili klopka ili prsten koji mi je nestao. Jedan moj prijatelj je dobrovoljno otia o k vama. Priznat æete da je to sasvim vjeto izveo.  Bez sumnje  reèe Holmes usrdno.  Sada gospodo  primijeti ozbiljno narednik  mora se udovoljiti zakonskoj formalnost i. Pritvorenik æe u èetvrtak biti predveden pred istranog suca, pa æe biti potrebna i v aa prisutnost. Dotada ja odgovaram za njega.  Pri tom pozvoni i dva èuvara odvedoe Ho pea iz sobe, a moj prijatelj i ja krenusmo iz policijske stanice, te se vratismo kolima u Baker Street. 125 ÈETRNAESTO POGLAVLJE Zakljuèak Svi smo bili pozvani da se u èetvrtak pojavimo kod istranog suca, ali kad je doao èetv rtak nismo morali svjedoèiti. Sluèaj je bio preuzeo najvii sudac, ali Jeffersonu Hope u nije upuæen sudski poziv. One noæi poslije hapenja prsla mu je aorta i ujutro su ga nali ispruena na podu æelije, sa spokojnim osmijehom èovjeka koji je u svom samrtnom èa su bio svjestan da je korisno poivio i dobro obavio posao.  Gregson i Lestrade æe puæi od bijesa to je umro  primijeti Holmes slijedeæe veèeri dok sm

o tome èavrljali.  ta li æe sada biti s njihovom velikom reklamom?  Ne vidim da su oni imali ba mnoge veze s ovim hvatanjem  odgovorih.  Ono to èinite za ivota nema vanosti  primijeti gorko moj prijatelj.  Pitanje je samo j ste li u stanju uvjeriti ljude da ste to vi uèinili  nastavi on vedrije.  Ali, ne sm eta nita  nastavi poslije kraæe stanke.  Ja ne bih ni-zato propustio tu stvar. Ne sjeæam se da je ovom sluèaju bilo ravna. Bilo je u njemu, ma koliko da je jednostavan, i nekoliko vrlo pouènih momenata.  To jednostavno!uskliknuhja.  Pa, naravno, teko bismo ga drugaèije oznaèili  reèe Sherlock Holmes, smijeeæi se mom izn nju.  A dokaz da je jednostavan jest da sam se za tri dana dokopao ubojice, bez ièi je pomoæi, na osnovi svega nekoliko vrlo jednostavnih zakljuèaka.  To je istina  rekoh.  Jednom sam veæ kazao da ono to nije obièno uglavnom predstavlja putokaz a ne prepreku . U rjeavanju ovakvih problema velika je stvar znati zakljuèivati unatrag. To je 126 jedno vrlo korisno dostignuæe, nije nimalo teko, no ljudi se njime mnogo ne koriste . U svakodnevnim ivotnim poslovima korisnije je misliti unaprijed, pa se tako ono drugo zapostavlja. Na pedesetoricu koji misle sintetièki, dolazi samo jedan koji rasuðuje analitièki.  Priznajem  rekoh  da vas ne mogu potpuno slijediti.  Hajd' da vam to bolje rastumaèim. Veæina ljudi, ako im opiete tok dogaðaja, reæi æe vam ka av æe biti ishod. Oni u mislima spajaju te dogaðaje i onda zakljuèuju da æe se neto dogod iti. Malo ima ljudi koji su u stanju da vam, oslanjajuæi se na sam opis dogaðaja i n a svoju podsvijest, kau koji su razlozi doveli do samog dogaðaja. To je ta moæ na koj u mislim kada govorim o zakljuèivanju unatrag, ili analitièkom miljenju.  Razumijem.  rekoh.  E, pa lijepo, ovo je bio sluèaj kojem se znao samo kraj, a/sve je ostalo trebalo d a pronaðete sami. Sada mi dopustite Aa vam pokuam prikazati razlièite stupnjeve svoje g rasuðivanja. Da poènem iz poèetka! Kao to znate, pribliio sam se kuæi pjeice i bez ikakv h preduvjerenja. Naravno, poèeo sam razgledati ulicu i odmah sam, kao to sam vam re kao, uoèio otiske nekog fijakera koji je morao biti ondje jo u toku te noæi. Po uskom kolosijeku uvjerio sam se da je rijeè o fijakeru, a ne o privatnim kolima. Obièno l ondonsko tandrkalo mnogo je ue od gospodske koèije. Time je uèinjen prvi korak. Tada sam lagano krenuo niz vrtnu stazu, sluèajno od glin e, koja je izuzetno pogodna za ostavljanje otisaka. Vama se, bez sumnje, èinilo da je rijeè samo o jednoj izgaenoj brazdi u blatu, ali za moje izvjebano oko svaki taj trag na povrini imao je svoje znaèenje. Nema grane u detektivskoj nauci koja je to liko vana, a toliko zaputena, kao to je prepoznavanje otisaka. Sreæom, ja sam u to ul oio mnogo truda, a s obzirom na veliku praksu koristim se time kao da mi je u krv i. Vidio sam otiske tekih cipela dvojice policajaca, ali sam takoðer zapazio i trag ove dvojice ljudi koji su proli vrtom prije njih. Lako je 127 bilo utvrditi da su oni bili prvi, jer su im otiske mjestimièno zatrli oni koji su doli poslije. Tako se stvorila moja druga karika na osnovi koje sam zakljuèio da s u bila dva noæna posjetioca; jedan koji se isticao visinom, izraèunao sam to pomoæu dui ne njegova koraka, a drugi moderno odjeven prema otiscima njegovih malih i elega ntnih cipela. Kad sam uao u kuæu, ta moja pretpostavka se potvrdila. Moj èovjek s lijepim cipelama leao je preda mnom. Znaèi da je visoki izvrio ubojstvo, ako je uopæe posrijedi ubojstv o. Na leu nije bilo nikakve rane, ali me je unezvjeren izraz lica uvjerio da je p redvidio svoju sudbinu prije no to ga je snala smrt. Ljudima koji umiru od srèanih b olesti ili uslijed nekog iznenadnog prirodnog razloga, crte lica ostaju smirene. Kad sam pomirisao usne mrtvom èovjeku osjetio sam kiselkasti miris, pa sam zakljuèi o da je bio prisiljen da se sam otruje. Dalje, pretpostavio sam, iz mrnje i strah a to mu se odraavalo na licu, da je bio natjeran da ga uzme. Tako sam zakljuèio slueæi se metodom eliminiranja, jer nikakva druga pretpostavka nije odgovarala èinjenicam a. Nemojte misliti da me nitko dosad na tako neto nije sjetio. Prisilno uzimanje otrova nije nikakva novost u povijesti kriminalistike. Sluèaj Dolskog u Odesi i Le turiera u Montpellieru sjetit æe se odmah svaki znanstvenik koji se bavi otrovima. Sada se postavilo veliko pitanje: to je razlog? Pljaèka nije bila povod ubojstva, j

er uzeto nije bilo nita. Da li politika ili neka ena? Od poèetka sam bio sklon ovoj drugoj pretpostavci. Politièkim ubojicama je stalo da to prije obave posao i umaknu . Ovo ubojstvo izvreno je s najveæim umi-ljajem i poèinilac je ostavio tragove po cije loj sobi, pokazujuæi da je sve vrijeme bio tu. Mora da se radilo o privatnoj, a ne o politièkoj osveti. Natpis na zidu jo me je vie uvjerio da su moje pretpostavke toèn e. To je bila providna smicalica. Pronalaskom prstena dat je konaèan odgovor na pi tanje. Postalo je jasno da ga je ubojica upotrijebio kako bi svoju rtvu podsjetio na neku umrlu ili odsutnu enu. U vezi s prstenom pitao sam Gregsona da li se u s vom brzojavu za Cleveland raspitao za neke pojedinosti iz prijanjeg ivota gospodin a Drebbera. On je odgovorio, kao to se sjeæate, negativno. 128 Tako sam nastavio paljivo pregledavati sobu, to je podralo moju pretpostavku da je ubojica visok, a cigara Trichinopolv te duine njegovih noktiju dali su mi jo neke pojedinosti. Bio sam veæ zakljuèio kako nisu postojali nikakvi znaci borbe  da je krv na podu potekla ubojici iz nosa od uzbuðenja. Mogao sam zapaziti da se trag krvi poklapa s tragom njegovih stopa. Rijetko se deava da nekom poteèe krv od uzbuðenja, o sim ako ima previe krvi pa sam se drznuo pomisliti da je zloèinac vjerojatno neki z naan èovjek, crven u licu. Dogaðaji su pokazali da sam rasuðivao pravilno. Kad smo napustili kuæu, nastavio sam ono to je Greg-son propustio. Brzojavio sam efu policije u Clevelandu, ogra-nièivi se da pitam samo o enidbi Enocha Drebbera. Odgov or koji sam primio bio je odluèujuæi. Iz njega sam saznao da se Drebber veæ obraæao molb om vlastima da ga se zatiti od nekog starog suparnika u ljubavi koji se zove Jeff erson Hope, i da je taj Hope sada u Evropi. Tada sam znao da drim kljuè tog zagonet nog dogaðaja. Preostalo je jo da se dokopan ubojice. / U svojoj sam glavi veæ zakljuèio da èovjek koji je s Drebberom uao u kuæu nije mogao bi ti nitko drugi nego samo onaj koji je tjerao kola. Po tragovima konja na cesti z akljuèio sam da na konja nije nitko pazio jer se ne bi toliko premjetao. Gdje je bi o koèija ako nije bio u kuæi? Osim toga, nema nikakva smisla pretpostavljati da bi ma koji normalan èovjek izvrio unaprijed smiljen zloèin naoèigled nekog treæeg koji bi ga si gurno izdao. Najzad, ako pretpostavimo da ako netko hoæe da prati u stopu nekog dr ugog po Londonu, to je mogao pametnije uraditi nego uzeti fijaker. Sva ta razmatr anja dovela su me do nepobitnog zakljuèka da Jefferson Hope treba da se pronaðe meðu f ijakeristima ovog velikog grada. Ako je takav postojao, nema razloga za pretpostavku da je prestao postojati. Nap rotiv, s njegove toèke gledita svaka bi nagla promjena vjerojatno privukla panju na njega. Po svojoj prilici, bar jo neko vrijeme nastavio bi obavljati svoj posao. N ije bilo razloga za pretpostavku da je uzeo lano 9 Znak èetvorice 129 ime. to bi mijenjao ime u zemlji u kojoj mu nitko i ne zna pravo ime? Stoga sam p okrenuo svoj detektivski odred djeèurlije i uputio ih u svako fijakersko poduzeæe u Londonu, dok nisu nanjuili èovjeka kojeg sam traio. Jo vam je svjee u sjeæanju kako im j e to dobro uspjelo i kako sam se brzo time okoristio. Ubojstvo Stangersona je do gaðaj koji se desio sasvim neoèekivano, i koje bi se teko moglo sprijeèiti. Preko njega sam, kao to znate, doao u posjed pilula èije sam postojanje veæ pretpostavljao. Vidit e, cijela ova stvar lanac je logiènih nastavaka bez i jednog prekida i pukotine.  To je sjajno!  povikah.  Vi biste trebali dobiti javno priznanje za svoje zasluge u ovoj stvari. Trebalo bi da objavite prikaz cijelog sluèaja. Ako neæete vi, uèinit æu j a umjesto vas.  Uèinite to vas je volja  odgovori on.  Evo  na-  stavi dodajuæi mi neke novine  pogle ovo. Bio je to »Echo« od tog dana, a èlanak na koji je ukazao odnosio se na ovaj sluèaj. On j e glasio: »Publika je ostala bez jednog senzacionalnog dogaðaja zbog iznenadne smrti èovjeka po imenu Hope, koji je bio o-sumnjièen za umorstvo gospodina Enocha Drebbera i gospod ina Josepha Stangersona. Pojedinosti, ovog sluèaja vjerojatno se nikada neæe doznati , premda smo iz pouzdanih izvora saznali da je zloèin bio posljedica jedne davnanje i romantiène svaðe u kojoj su ljubav i mormoni imali vanu ulogu. Èini se da su obje rtv e u svojoj mladosti pripadale mormonskoj sekti, a Hope, preminuli uhapenik, porij eklom je takoðer iz Salt Lake Cityja. Ako ovaj sluèaj nije imao nikakvih drugih posl

jedica, on bar na vrlo izrazit naèin ispoljava efikasnost nae policije, i posluit æe k ao lekcija svim strancima da æe pametnije uraditi ako svoje razmirice rjeavaju kod kuæe nego da ih prenose na britansko tlo. Javna je tajna da zasluga za ovo vjeto iz vedeno hvatanje u potpunosti pripada gospodi Lestradeu i Gregsonu, dobro poznati m slubenicima Scotland Yarda. Èini se da je osoba za kojom se tragalo uhvaæena u stan u nekog gospodina Sherlocka Holmesa, koji je kao amater-detektiv pokazao izvjesn og talenta, pa se moe oèekivati da æe s vremenom a uz pomoæ takvih instruktora steæi done kle i 130 njihovu vjetinu. Oèekuje se da æe oba slubenika dobiti neku pismenu pohvalu kao prizna nje za svoje zasluge«.  Zar vam nisam rekao kad smo poèeli  uzviknu Sher-lock Holmes, smijuæi se.  Eto vam rez ultata cijele nae »grimizne studije«, pribavismo im pismenu pohvalnicu!  Nita zato!  odgovorih.  Ja sam sve èinjenice unio u svoj dnevnik pa æe ih publika veæ up znati. A dotad æete se morati zadovoljiti svijeæu o svom uspjehu kao onaj rimski krtac : »Populus me sibilat, at mihi plaudo Ipse domi simul ac nummos contemplar in arca«16. 131 ZNAK ÈETVORICE PRVO POGLAVLJE Vjetina zakljuèivanja Sherlock Holmes uze bocu s kamina, a iz lijepe kutije od safijana izvadi brizgal icu za davanje potkonih injekcija. Dugaèkim, nervoznim, bijelim prstima uglavi tank u iglu i podvi lijevi rukav koulje. Kratko vrijeme promatrao je zamiljeno èvornatu p odlakticu i zglavak koji su postali pjegavi i iz-brazdani od nebrojenih tragova uboda. Na koncu zabode otri vrh igle, pritisnu maleni klip, pa se zavali s duboki m uzdahom zadovoljstva u naslonjaè presvuèen barunom. Ovom èinu prisustvovao sam mjesecima po tri puta dnevno, ali se nikako nisam mogao pomiriti s tom navikom. Naprotiv, iz dana u dan taj prizor me je sve vie draio, a savjest me je propisno pekla pri pomisli da mi nedostaje hrabrosti da se protiv toga bunim. Èesto sam se zaricao da æu mu reæi to mislim o tome, ali je u onom hladnom , nemarnom stavu mog prijatelja bilo neèega to bi svakog sprijeèilo da dopusti sebi t akvu slobodu. Njegove velike moguænosti, gospodski nastup i spoznaja koju sam stek ao o njegovim mnogobrojnim, èudnovatim odlikama, sve me je to èinilo bojaljivim i neo dluènim da mu se suprotstavim. No to popodne, bilo zbog crnog burgundskog vina koje sam popio uz ruèak, bio zbog pojaèane razdraljivosti koju je izazvala pretjerana smiljenost njegova postupka, osj etih odjednom kako se vie ne mogu suzdravati.  ta je na redu danas?  upitah  morfij ili kokain? On tromo podie oèi sa stare otvorene knjige tampane goticom.  Kokain  reèe on  sedampost tni rastvor. Hoæete li da malo okusite? 135  Svakako da neæu  odgovorih otro.  Moja fizièka kondicija jo se nije oporavila od afgani tanske vojne. Ne mogu sebi natovariti jo nekakav poseban napor. On se nasmija mojoj estini.  Moda, Watsone, imate pravo  reèe.  Doputam da kodi tijelu li ako tako izvrsno bistri um i podstièe umni rad, onda je njegovo drugorazredno d jelovanje vrlo malo vano.  Ali, razmislite  rekoh ozbiljno.  Raèunajte to vas sve stoji! Va mozak se moda, kako k te, i podstièe, postaje ivahan, ali rijeè je o jednom nezdravom, patolokom procesu, ko ji poveæava razmjenu materije, a na koncu moe dovesti i do konaène slabosti. Znate i sami kakva vas crna reakcija spopadne. Zbog takve divljaèi ne vrijedi krenuti u lo v. Zar ne vidite da biste mogli izgubiti one velike sposobnosti kojima ste nadar eni, a samo zbog jednog prolaznog zadovoljstva? Sjetite se da vam ne govorim sam o kao prijatelj prijatelju, veæ i kao to lijeènik govori nekome za èije je zdravstveno stanje donekle odgovoran. Nije se doimao da se uvrijedio, naprotiv, laktova uprtih 0 naslonjaè, spojivi vrhove prstiju, djelovao je kao netko kome godi takav razgovor .  Moj um  reèe on  buni se protiv svake stagnacije. Dajte mi problem, dajte mi posla,

najzamreniju ifru, naj-zapetljaniju analizu, ja sam vam tada u svome elementu. Tad a mogu biti i bez umjetnih nadraaja, ali se grozim ivotne jednolikosti, udim za umn im uzbuðenjima. Zbog toga sam 1 izabrao svoj izuzetni poziv, ili bolje reæi, stvorio ga, jer se na cijelom svije tu njime jo nitko ne bavi.  Zar ste vi jedini amater-detektiv?  rekoh podigavi obrve.  Jedini neslubeni savjetnik za detektivske poslove  odgovori on.  Ja sam u istragama posljednja i najvia instancija. Kad Gregson, Lestrade ili Athelnev Jones ne znaj u kamo æe  to je uostalom, kod njih obièna pojava  stvar doðe pred mene. Razmotrim pruene podatke i dajem struèno miljenje. U takvim sluèajevima ne traim nikakvo priznanje. Moj e se ime i ne pojavljuje u novinama. Najveæa mi je nagrada sam posao, zadovoljstvo to sam pronaao posao 136 koji mi najvie lei. 0 mojim metodama stekli ste i sami nekakvo iskustvo u sluèaju Je ffersona Hopea.  0 i jote kako  rekoh srdaèno.  Nikad me se nije tako ne to dojmilo u ivotu. Èak sam to pisao u jednoj brourici pod malo fantastiènim naslovom »Grimizna studija«. On kimnu glavom.  Pregledao sam je  reèe.  Iskreno reèeno, ne bih vam ba mogao èestitati. Istraivanje je, i bar bi trebalo biti, egzaktna nauka, pa se ono tretira na isti hladan i neosjeæa -jan naèin. A vi ste mu pokuali dati romantiènu icu, to stvara dojam kao da ste preradi li nekakvu ljubavnu prièu, ili otmicu u petu Euklidovu teoremu.  ta ja mogu kad je bilo tako romantièno  prigovorili.  èinjenice nisam mogao mijenjati.  Neke èinjenice bi trebalo izostaviti, ili ih bar pravilnije usmjeriti prilikom raz matranja. Jedina pojedinost vrijedna spomena u tom sluèaju jest neobièno analitièko ra zmatranje posljedica kao uzrocima, pomoæu kojih mi je polo za rukom da ga raspetlja m. Ovo kritiziranje djela koje je imalo posebnu namjenu da mu se svidi, nije mi bil o ugodno. Takoðer priznajem da me se ozlojedila i njegova samohvalisavost, koja ka o da je smjerala na to da svaki red moje knjinice bude posveæen samo njegovim dosti gnuæima. U toku svog viegodinjeg zajednièkog stanovanja s njime u Baker Streetu, vie pu ta sam opazio kako pod mirnim i didaktièkim naèinom moga prijatelja, tinja malo suje te. Meðutim, nisam stavio nikakvu opasku, veæ sam sjedio i dalje premetao svoju ranj enu nogu. Kroz nju mi je prije izvjesnog vremena prosvirao metak iz dugaèke afgani stanske puke, pa me sada ometala u hodu i nesnosno me boljela pri svakoj promjeni vremena.  Nedavno sam proirio praksu i na kontinent  reèe Holmes, puneæi svoju staru, drvenu lul u od velikog vrije-sa.  Prolog tjedna obratio mi se za savjet Francois Le Villard koji je, kao to vjerojatno znate, u posljednje vrijeme postao glavni u francuskoj detektivskoj slubi. On 137  Svakako da neæu  odgovorih otro.  Moja fizièka kondicija jo se nije oporavila od afgani tanske vojne. Ne mogu sebi natovariti jo nekakav poseban napor. On se nasmija mojoj estini.  Moda, VVatsone, imate pravo  reèe.  Doputam da kodi tijel ali ako tako izvrsno bistri um i podstièe umni rad, onda je njegovo drugorazredno djelovanje vrlo malo vano.  Ali, razmislite  rekoh ozbiljno.  Raèunajte to vas sve stoji! Va mozak se moda, kako k te, i podstièe, postaje ivahan, ali rijeè je o jednom nezdravom, patolokom procesu, ko ji poveæava razmjenu materije, a na koncu moe dovesti i do konaène slabosti. Znate i sami kakva vas crna reakcija spopadne. Zbog takve divljaèi ne vrijedi krenuti u lo v. Zar ne vidite da biste mogli izgubiti one velike sposobnosti kojima ste nadar eni, a samo zbog jednog prolaznog zadovoljstva? Sjetite se da vam ne govorim sam o kao prijatelj prijatelju, veæ i kao to lijeènik govori nekome za èije je zdravstveno stanje donekle odgovoran. Nije se doimao da se uvrijedio, naprotiv, laktova uprtih 0 naslonjaè, spojivi vrhove prstiju, djelovao je kao netko kome godi takav razgovor .  Moj um  reèe on  buni se protiv svake stagnacije. Dajte mi problem, dajte mi posla, najzamreniju ifru, naj-zapetljaniju analizu, ja sam vam tada u svome elementu. Tad a mogu biti i bez umjetnih nadraaja, ali se grozim ivotne jednolikosti, udim za umn

im uzbuðenjima. Zbog toga sam 1 izabrao svoj izuzetni poziv, ili bolje reæi, stvorio ga, jer se na cijelom svije tu njime jo nitko ne bavi.  Zar ste vi jedini amater-detektiv?  rekoh podigavi obrve.  Jedini neslubeni savjetnik za detektivske poslove  odgovori on.  Ja sam u istragama posljednja i najvia instancija. Kad Gregson, Lestrade ili Athelnev Jones ne znaj u kamo æe  to je uostalom, kod njih obièna pojava  stvar doðe pred mene. Razmotrim pruene podatke i dajem struèno miljenje. U takvim sluèajevima ne traim nikakvo priznanje. Moj e se ime i ne pojavljuje u novinama. Najveæa mi je nagrada sam posao, zadovoljstvo to sam pronaao posao 136 koji mi najvie lei. 0 mojim metodama stekli ste i sami nekakvo iskustvo u sluèaju Je ffersona Hopea.  O i jote kako  rekoh srdaèno.  Nikad me se nije tako ne to dojmilo u ivotu. Èak sam to pisao u jednoj brourici pod malo fantastiènim naslovom »Grimizna studija«. On kimnu glavom.  Pregledao sam je  reèe.  Iskreno reèeno, ne bih vam ba mogao èestitati. Istraivanje je, i bar bi trebalo biti, egzaktna nauka, pa se ono tretira na isti hladan i neosjeæa -jan naèin. A vi ste mu pokuali dati romantiènu icu, to stvara dojam kao da ste preradi li nekakvu ljubavnu prièu, ili otmicu u petu Euklidovu teoremu.  ta ja mogu kad je bilo tako romantièno  prigovorili.  èinjenice nisam mogao mijenjati.  Neke èinjenice bi trebalo izostaviti, ili ih bar pravilnije usmjeriti prilikom raz matranja. Jedina pojedinost vrijedna spomena u tom sluèaju jest neobièno analitièko ra zmatranje posljedica kao uzrocima, pomoæu kojih mi je polo za rukom da ga raspetlja m. Ovo kritiziranje djela koje je imalo posebnu namjenu da mu se svidi, nije mi bil o ugodno. Takoðer priznajem da me se ozlojedila i njegova samohvalisavost, koja ka o da je smjerala na to da svaki red moje knjinice bude posveæen samo njegovim dosti gnuæima. U toku svog viegodinjeg zajednièkog stanovanja s njime u Baker Streetu, vie pu ta sam opazio kako pod mirnim i didaktièkim naèinom moga prijatelja, tinja malo suje te. Meðutim, nisam stavio nikakvu opasku, veæ sam sjedio i dalje premetao svoju ranj enu nogu. Kroz nju mi je prije izvjesnog vremena prosvirao metak iz dugaèke afgani stanske puke, pa me sada ometala u hodu i nesnosno me boljela pri svakoj promjeni vremena.  Nedavno sam proirio praksu i na kontinent  reèe Holmes, puneæi svoju staru, drvenu lul u od velikog vrije-sa.  Prolog tjedna obratio mi se za savjet Francois Le Villard koji je, kao to vjerojatno znate, u posljednje vrijeme postao glavni u francuskoj detektivskoj slubi. On 137 ima onu keltsku moæ brze intuicije, ali mu nedostaje irok vidokrug egzaktnog znanja , koji je i te kako potreban za dalji razvitak njegova umijeæa. Sluèaj se odnosi na nekakvu oporuku, a bio je donekle i zanimljiv. Ukazao sam mu na dva sluèaja, jedan iz Rige 1857, a drugi iz Saint Louisa 1871. godine koji su mu pomogli da doðe do pravog rjeenja. Evo pisma koje sam jutros primio i u kojem mi zahvaljuje na pomoæi. Jo dok je govorio dobaci mi nekakav zguvani list inozemnog papira za pisanje. Prel etio sam oèima nailazeæi na izobilje oduevljenih opaski koje su kiptjele francuskim k omplimentima «magnifiques»1, «coup de maitre«* i »tours de force«3. Sve je ovo svjedoèilo o F ancuzovu vatrenom divljenju.  Govori kao uèenik svom uèitelju  rekoh.  Oh, precjenjujete moju pomoæ  reèe Sherlock Holmes skromno.  On je i sam izuzetno nada ren. Raspolae dvjema od tri potrebne osobine za idealnog detektiva. Posjeduje moæ z apaanja i moæ zakljuèivanja. Nedostaje mu samo znanje, a to æe doæi vremenom. Sada prevod i neke moje sitnije radove na francuski.  Vae sitnije radove?  Oh, zar niste znali?  povika on smijuæi se.  Da, ja sam kriv za nekoliko monografija . Sve su struène prirode. Evo, na primjer jedne: »0 razlikovanju pepela raznih vrsta duhana«. U njoj nabrajam sto èetrdeset vrsti cigara, cigareta i duhana za lule, a r azlièite tabele prikazuju u boji pojedine vrste pepela. Èinjenica koja se stalno poj avljuje u kriviènim sporovima, a koja je katkada od najveæe vanosti kao putokaz. Ako se utvrdi da je ubojstvo uèinio netko tko pui indijski lunkahu4, onda se oèigledno sua

va polje istrage. Za jedno iskusno oko izmeðu crnog pepela jedne Trichinopoly ciga re i bijela paperja od tanko krianog duhana postoji razlika kao izmeðu krumpira i z elja.  Posebno ste obdareni za sitne pojedinosti  primijetili. 1 Napomene oznaèene brojevima nalaze se na kraju knjige (primj. red.) 138  Ja samo cijenim njihovo znaèenje. Evo moje monografije O ispitivanju otisaka nogu s nekoliko opaski o upotrebi parikog asfalta kao èuvara otisaka. Evo i èudnog malog d jela o utjecaju redovnog zanimanja na oblik ruke poploèaraèa ulica, mornara, tkaèa, br usaèa dijamanata, rezaèa plute i slovoslagara. To je stvar od velikog praktiènog znaèenj a za de-tektiva-istraivaèa, posebno ako se otkrije nepoznat le, ili pri utvrðivanju po dataka o kriminalcima. No, ja vas, èini se, zamaram ovim svojim omiljenim temama.  Ni najmanje  odgovorih ozbiljno.  Naprotiv, za mene je to u najveæoj mjeri zanimljiv o pogotovu otkada sam imao prilike da promatram kako to primjenjujete u praksi. Sada ste ba govorili o zapaanju i zakljuèivanju. Zapaanje svakako do odreðene mjere ukl juèuje i zakljuèivanje, kao i obratno.  Neæe biti tako  odgovori on, i zavali se udobno vt svoj naslonjaè, pa poèe isputati iz s voje lule debele, plave kolutove.  Na primjer, na temelju promatranja vidim da st e jutros bili na poti u Wigmore Streetu, a na temelju zakljuèivanja pretpostavljam da ste odande poslali brzojav.  Toèno!  rekoh ja.  Toèno je i jedno i drugo! Ali priznajem nije mi jasno kako ste to z akljuèili. Svrnuo sam onamo ponukan nekim iznenadnim podsticajem koji nisam nikome spominjao.  Pa to je najjednostavnije  primijeti on prigueno se smijuæi na moje iznenaðenje  toliko jednostavno da nije potrebno nikakvo tumaèenje, pa ipak, ta jednostavnost mogla b i vam posluiti da razgranièite promatranje od zakljuèivanja. Promatranje mi kazuje ka ko s unutranje strane cipele imate crvenkastu naslagu blata. Ba preko puta potansko g ureda u Wigmore Streetu dignut je ploènik i izbaèena zemlja, tako da je teko uæi u pot u, a ne nagaziti na blato. Ondje, koliko znam, zemlja je osobite crvene boje koj a se ne nalazi nigdje u susjedstvu. Toliko o promatranju. Sve je ostalo zakljuèak.  Kako ste onda zakljuèivanjem doli do brzojava?  Pa tako, znao sam da niste pisali nikakvo pismo, buduæi da sam se cijelo jutro nal azio kraj vas. Znam i to da 139 u vaoj otvorenoj ladici imate èitav list maraka i jedan debeli sveanj dopisnica. Pa iz kog biste tada razloga ili na potu ako ne da poaljete brzojav. Kad odbacite sve ostale èinjenice, ona koja preostane mora biti istinita.  U ovom sluèaju svakako je tako  odgovorih poslije kraæeg razmiljanja.  Stvar je, kaete, vrlo jednostavna. Biste li me smatrali drskim ako podvrgnem vau teoriju ozbiljnij oj probi?  Naprotiv  odgovori on  to æe me sprijeèiti da uzmem i drugu dozu kokaina. Bit æe mi vrlo drago da se pozabavim bilo kakvim problemom.  èuo sam vas da kaete kako ljudi vrlo rijetko uspiju da na predmetima koje upotreblj avaju svaki dan ne ostave neke tragove svoje liènosti iz kojih vjet promatraè moe otkr iti tota. Evo sata koji je odskora u mom posjedu. Budite ljubazni pa mi recite to m islite o karakteru i navikama biveg vlasnika? Predao sam mu sat s pritajenim zadovoljstvom jer je proba po mojem miljenju bila neizvediva. Namjeravao sam ga i pomalo odviknuti od njegova dogmatska tona koji ga je katkad obuzimao. On zanjiha sat u ruci, paljivo zagleda broj-èanik, otvori st ranji poklopac, promotri mehanizam, prvo golim okom, a zatim pomoæu jake pupèaste leæe. Jedva sam se suzdrao da se ne nasmijem, tako je, naime, bio pokunjen dok je zatv arao zaklopac i vraæao mi sat.  Tu ima vrlo malo podataka  primijeti.  Sat je nedavno oèiæen, pa sam ostao bez onih tra gova koji bi mi najvie mogli reæi.  Imate pravo  odgovorih.  Prije no to su mi ga poslali bio je oèiæen. A u sebi sam optuio svog prijatelja da se skriva iza nespretnih i plitkih isprika , eleæi prikriti svoj neuspjeh. Kakve je podatke mogao oèekivati od neoèiæena sata?  Moje istraivanje, premda nezadovoljavajuæe, nije ba bilo sasvim jalovo  primijeti on zureæi sanjivo u strop, oèima bez sjaja.  Podvrgavajuæi se vaim ispravkama, rekao bih da je ovaj sat pripadao vaem starijem bratu, koji ga je naslijedio od vaeg oca.

140  To, bez sumnje, zakljuèujete po inicijalima »H. W.« na poleðini.  Potpuno toèno. Ono mi ukazuje na vae ime. Sat je mogao biti izraðen otprilike prije p edeset godina, a poèetna slova su isto toliko stara kao i sam sat, znaèi da je naèinje n za prolu generaciju. Nakit obièno prelazi na najstarijeg sina, a ovaj je najvjero jatnije imao isto ime kao i otac. Va je otac, ako se dobro sjeæam, veæ odavno umro. E to, zato je sat pripadao vaem starijem bratu.  Dotle je sve toèno  rekoh.  Moete li reæi jo neto?  On je bio neuredan èovjek, vrlo neuredan i nemaran. Financijski je dobro stajao, a li je proigrao mnoge anse koje su mu se pruale. Neko vrijeme ivio je u siromatvu s p ovremenim kratkim razdobljima obilja, ali, na kraju je poèeo piti i sada je mrtav. To je sve to mogu da zakljuèim. Skoèio sam sa stolice i hramao nervozno s prilièno gorèine.  To nije dostojno vas, Holmes  rekoh.  Nisam mislio da æete pasti tako nisko. Èaèkali ste po prolosti mog nesretnog brata, a sada tvrdite kako ste sve to zakljuèili na neki èu dnovat naèin. Ne oèekujete valjda od mene da vjerujem kako ste sve to proèitali iz nje gova starog sata. To je, da kaem bez uvijanja, runo od vas i krije u sebi i neto arl atansko.  Oprostite mi, molim vas, dragi moj doktore  reèe on ljubazno.  Promatrajuæi stvar samo kao apstraktan problem, zaboravio sam koliko je to za vas osjetljivo i bolno. I pak, uvjeravam vas, nisam imao ni pojma da ste uopæe imali brata, sve dok mi niste predali ovaj sat.  Onda, tako vam svega najmilijeg na svijetu, kako ste do li do ovih èinjenica? U svim pojedinostima slau se u dlaku.  Ah, imao sam sreæu. Govorio sam samo ono to se kretalo u granicama vjerojatnosti. N isam uopæe oèekivao da je sve potpuno toèno.  Ali, to nije bilo obièno pogaðanje?  Nije, nije, ja se i ne sluim pogaðanjima. To je do zla boga lo  obièaj. On razorno djel uje na sposobnost logiè141 mog miljenja. Zapravo, èudite se Zato to ne pratite redoslijed mojih misli i ne prim jeæujete sitne èinjenice od kojih moe zavisiti donoenje vanih zakljuèaka. Na primjer, prv o sam tvrdio da vam je brat bio nemaran. Ako promatrate donji dio kutije ovog sa ta, spazit æete da ona nije ugnuta samo na dva mjesta, veæ da je cijela izgrebana i oteæena, uslijed navike da se u istom depu dre jo nekakvi tvrdi predmeti, na primjer, kljuèevi i sitan novac. Svakako, nije velik pothvat ustvrditi za èovjeka koji tako o lako postupa sa satom to vrijedi pedeset gvineja da je nemaran. A nije naroèito nep rirodan ni zakljuèak da je èovjek koji nasljeðuje predmete ovakve vrijednosti i u drug om pogledu vrlo izdano opskrbljen. Ja kimnuh glavom da pokaem kako pratim izlaganje.  U Engleskoj je uobièajeno da se u zalagaonicama, kada se uzima sat u zalog, vrhom od igle na unutranjoj stranim kutije ureze broj priznanice. To je sigurnije od na ljepnice, jer nema moguænosti da se broj izgubi ili zamijeni. Na unutranjosti ove k utije, pomoæu leæe, vide se ni manje ni vie nego èetiri takva broja. Zakljuèak  brat vam j e èesto bivao u novèanoj oskudici. Dalji zakljuèak  bilo je povremenih razdoblja kad mu je ilo dobro, jer inaèe ne bi mogao da iskupi zalog. Na koncu, molim vas, pogledaj te ove silne ogrebotine oko kljuèanice na unutranjoj plohi. To su, zapravo, tragovi gdje je kljuè skliznuo. Zar biste pretpostavili da bi jedan trijezan èovjek naèinio k ljuèiæem takve brazdice pri navijanju. Meðutim, na satu nekog pijanca naæi æete ih uvijek, on samo ostavlja trag svoje nesigurne ruke. I tu nema nikakve tajanstvenosti.  To je jasno kao sunce  odgovorih.  alim to sam bio nepravedan prema vama. Trebalo je da imam vie povjerenja ii vae sposobnosti. Smijem li vas zapitati da li vam je i sada povjerena neka takva istraga od zanata?  Nije. Nikakva. I zato evo kokain. Ne mogu ivjeti bez umnog rada. A zato bi se drug o i ivjelo? Stanite ovdje kraj prozora! Zar je ikada postojao ovako oèajan, turoban i bes-koristan svijet. Gledajte, od ove ute magluine koja se vuèe niz ulicu i pritiæe te mrgodne kuæe, ima li èega opipljivijeg i prozaiènijeg? Kakva mi je vajda od sposobn osti, doktore. 142 ako ih nemam na to primijeniti? Zloèin je tako neto obièno, postojanje tako neto obièno,

na cijeloj je zemlji sve tako obièno i prozaièno. Tek to sam otvorio usta da odgovorim na tu bujicu rijeèi, kad na vrata otro zakuca p a zatim uðe naa stanodavka noseæi posjetnicu na posluavniku.  Trai vas jedna mlada gospoða, gospodine  reèe ona obraæajuæi se mom prijatelju.  Gospoðica Mary Morstan  proèita on.  Hm! Tog se imena ne sjeæam. Gospoðo Hudson, neka mla a dama doðe gore. Nemojte otiæi, doktore. Vie bih volio da ostanete. 143 DRUGO POGLAVLJE Izvjetaj o sluèaju U sobu je ula koraèajuæi sigurno, i na izgled pribrano, gospoðica Morstan. Bila je to m lada dama, plave kose, njena izgleda s finim rukavicama, odjevena s mnogo ukusa. Njena jednostavna i skromna odjeæa ukazivala je da ivi u skuèenim materijalnim prilik ama. Na sebi je imala haljinu od obiène tamnosivkaste tkanine, bez ukrasa i porupèiæa, a glavu joj je resio malen turban, u istom tamnom tonu, bijelo perce po strani èi nilo ga je svijetlim. Na tom licu nisu se isticale neke prekrasne i naroèito pravi lne crte, ali joj je izraz ostavljao ljubak i mio dojam, a nadasve su joj se ist icale produhovljene i suosjeæajne velike plave oèi. Iskusio sam mnogo tota iveæi meðu naro ima na tri kontinenta, nagledao sam se raznoraznih ena, ali slobodno mogu reæi da j o nisam vidio lice koje bi jasnije odraavalo prefinjenu i osjeæajnu prirodu. Dok je sjedala na stolicu koju joj je ponudio Sherlock Holmes, primjetno su joj podrhta vale usne, tresle joj se ruke. Bilo je oèito da je jako uzbuðena.  Dola sam k vama, gospodine Holmes  reèe ona   jer ste jednom pomogli mojoj poslodavki, gospoði Cecil Forrester, da rijei neku svo ju malu, domaæu nevolju. Svojom ljubaznoæu i vjetinom ostavili ste na nju dubok dojam.  Gospoða Cecil Forrester  ponovi on zamiljeno,   èini mi se da sam joj neto malo pomogao. Sam sluèaj, koliko ga se sjeæam, bio je vrlo j ednostavan.  Ona nije mislila tako. No za moj se sluèaj to ne moe reæi. Teko bih mogla i zamisliti èu dnije i neobiènije okolnosti od ovih u kojima sam se nala. 144 Holmes protrlja ruke dok mu se oèi zacaklie. Nagnu se naprijed u naslonjaèu, a otro, o rlovsko lice kao da se zamislilo duboko.  Iznesite svoj sluèaj  reèe on reskim, poslovnim tonom.  Oprostite mi  rekoh, diuæi se sa svoje stolice. Na moje iznenaðenje mlada dama podie ruku u rukavici da bi me zadrala.  Ako bi va prijatelj bio tako dobar da ostane  reèe ona  mogao bi nam uèiniti neprocjenj ivu uslugu. Spustih se ponovo na stolicu.  Ukratko  nastavi ona  ovo su èinjenice. Moj otac, koji me je jo kao dijete poslao u d omovinu, sluio je u nekom indijskom puku. Mati mi je umrla, a u Engleskoj nisam i mala roðaka. Smjestili su me u jedan dobar internat u Edin-burghu, gdje sam ostala do svoje sedamnaeste godine. Moj otac, koji je u svom puku bio kapetan prve kla se, dobio je 1878. godine dvanaestmjeseèni dopust i doao kuæi. Poslao mi je brzojav i z Londona da je sretno stigao i naloio mi da odmah doðem k njemu u London; kao svoj u adresu dao mi je hotel »Langham«. Koliko se sjeæam, poruka mu je odisala ljubavlju i toplinom. Kad stigoh u London, odvezla sam se kolima u hotel »Langham«; ondje su me obavijestili da kapetan Morstan stanuje tu, ali da je prole noæi iziao i da se nije vratio, èekala sam cijeli dan ne dobivi od njega nikakvih vijesti. Te noæi, po savje tu direktora hotela, prijavila sam nestanak oca policiji i slijedeæeg jutra dali s mo oglase u sve novine. Nae potrage nisu urodile nikakvim plodom; od tog dana do danas o mom jadnom ocu nikada se nije nita èulo. Vratio se kuæi sa srcem punim nade d a æe naæi mira, neto udobnosti, a umjesto toga ... Ona prinese ruku grlu, a kratak priguen jecaj prekide joj reèenicu.  Kada se to dogodilo?  zapita Sherlock Holmes, otvarajuæi svoju biljenicu.  Nestao je 3. decembra 1878  skoro prije deset godina.  A njegova prtljaga? 10 Znak èetvorice 145  Ostala je u hotelu. U njoj se nije nalo nita to bi moglo navesti na ikakav trag  neto odijela, nekoliko knjiga i znatan broj kurioziteta s Andamanskih otoka. On je b io jedan od oficira u strai jedne kaznionice.

Da li je imao kakvih prijatelja u gradu? Jedan za kog smo znali bio je major Sholto iz istog 34-og bombajskog pjeadijskog puka. Major je kratko vrijeme prije toga otiao u mirovinu i ivio u Gornjem Norvvoo du. Naravno, odmah smo se stavili s njim u vezu, ali on èak nije znao ni da je nje gov oficirski kolega boravio u Engleskoj. ¦ Neobièan sluèaj  primijeti Holmes.  Jo vam nisam isprièala najèudniji dio. Prije jedno est godina, da budem toèna, 4. maja 1 882  pojavio se u 'Timesu' oglas u kome se traila adresa gospoðice Morstan; isticalo se kako je u njenu interesu da se javi, ali adresa, ni kakvo ime nije bilo oznaèe no. U to doba sam upravo poèela raditi u porodici gospoðice Cecil Forrester kao odga jateljica. Po njenom savjetu objavila sam u oglasima svoju adresu. Jo istog dana stigla je potom na moj novi stan malena kartonska kutija u kojoj sam nala jedan vr lo krupan i sjajan biser. Napisano nije bilo nita. Od toga vremena svake godine i stoga dana uvijek se pojavljivala slièna kutijica u kojoj se nalazio slièan biser, b ez ièega to bi navijestilo tko je poiljalac. Neki vjetak procijenio ih je kao rijetke i od velike vrijednosti. Moete se i sami uvjeriti da su vrlo lijepi. Dok je govorila, ona otvori neku plosnatu kutiju i pokaza mi najljepih est bisera koje sam ikad vidio.  Va iskaz je veoma zanimljiv  reèe Sherlock Holmes.  Je li vam se jo to dogodilo?  Jeste i to ba danas. Zato sam i dola k vama. Jutros sam dobila ovo pismo koje æete m oda i sami htjeti proèitati.  Hvala vam  reèe Holmes.  Omotnicu takoðer, molim. Potanski ig London, pota Jugozapad, um 7. jula. Hm! Otisak mukog palca u kutu  vjerojatno raznosaè. Najbolja vrst papira . Omotnica iz paketa od svega est pensa. Neobièan èovjek s obzirom na pisaæi materijal. Nema nikakve adrese. »Budite veèeras u sedam sati pored treæeg stupa s lije146 ve strane ispred kazalita »Lyceum«. Ako ste nepovjerljivi, dovedite dva prijatelja. V i ste ena kojoj je nanesena nepravda i koja æe dobiti zadovoljtinu. Nemojte dovoditi policiju. Ako je dovedete, bit æe sve uzaludno. Va nepoznati prijatelj«. Pa ovo je z aista vrlo lijep mali rebus. ta namjeravate uèiniti, gospoðice Morstan?  To sam ba htjela ja vas pitati?  Onda æemo sigurno iæi  vi i ja i... pa da, doktor Watson je kao stvoren za to. Va dopi snik veli dva prijatelja. On i ja smo i prije suraðivali.  Da li æe on htjeti?  zapita ona s neèim preklinjuæim u glasu.  Bit æu sretan i ponosan  rekoh ivahno  ako vam budem od ma kakve pomoæi.  Obojica ste vrlo ljubazni  odgovori ona.  ivjela sam povuèeno pa nemam prijatelja koj ima bih se mogla obratiti. Ako budem ovdje u est sati, bit æe to dovoljno, zar ne?  Ne smijete doæi kasnije  reèe Holmes.  Ipak ima tu jo neto. Je li ovaj rukopis isti kao na adresama onih kutija s biserima?  Imam ih ovdje  odgovori ona vadeæi est omotnica.  Vi ste zaista uzoran klijent. Sasvim dobro predviðate; da vidimo.  On rairi omotnice po stolu, pa kratkim, prodornim pogledima odmjeravae svaku po redu.  Sve je pisan o iskrenutim rukopisom  reèe odmah  ali pisao ih je isti èovjek. Gledajte kako se izvi ja slovo »m«, a pogledajte zaokret zavrnog »s«. Nesumnjivo potièu od iste osobe. Ne bih hti o da dajem lane nade, gospoðice Morstan, ali ima li izmeðu tog rukopisa i rukopisa vae g oca neke sliènosti?  Nije ni nalik  odvrati ona.  Oèekivao sam da æete to reæi. Èekat æemo, dakle, na vas u est sati. Dopustite mi, molim va , da zadrim ove papire. Mogao bih se dotle udubiti u stvar. Sada je tek tri i pol . Dakle, au revoir!6  Au revoir!  reèe naa posjetitelj ka, stavi svoju kutijicu s biserima u njedra, pogle da jednog i drugog vedrim, ljubaznim pogledom pa urno iziðe iz sobe. 147 Stojeæi kraj prozora, gledao sam je kako hitro odmièe niz ulicu, dok sivi turban i b ijelo perce ne postadoe jedna mrljica u tamnoj gomili.  Ala je ovo privlaèna ena!  povikah, okreæuæi se prema svom prijatelju. On ponovo zapali lulu pa se, zamirivi, zavali u naslonjaè.  Jel' te?  reèe on tromo,  ni am ni opazio.  Vi ste zaista pravi stroj za raèunanje  povikah.  Katkad ima u vama neèeg to je izrazit o neljudsko.  

On se blago nasmija.  Od najveæe je vanosti ne dopustiti svom rasuðivanju  reèe on  da bude podlono neèijim l rijednostima. Za mene je stranka samo jedinka, samo dio nekog problema. Uvjerava m vas da je najprivlaènija ena koju sam ikada upoznao bila objeena jer je otrovala t roje male djece kako bi se dokopala njihove osigurnine, a najodurniji èovjek kojeg sam poznavao, neki filantrop, koji je potroio skoro èetvrt milijuna na londonsku s irotinju.  Ali u ovom sluèaju ...  Ja ne èinim izuzetke. Izuzetak potvrðuje pravilo. Jeste li ikada pokuali da èitate neèiji karakter iz rukopisa, kakav vam se èini rukopis ovog prikana?  Èitljiv je i pravilan  odgovirh.  Poslovan èovjek i prilièno jakog karaktera. Holmes zanjiha glavom.  Gledajte njegova dugaèka slova  reèe on  jedva se istièu nad kratkima. Ovo »d« bi moglo b »a«, ono »1« neko »e«. Ljudi jakog karaktera istièu dugaèka slova ma kako neèitko pisali. U vu »k« ima kolebljivosti, a samouvaava-nja u velikim slovima. Ja sad idem. Moram doæi j o do nekih obavijesti. Dopustite mi da vam preporuèim ovu knjigu. Dosad jedna od na jznaèajnijih. To vam je »Muèenitvo èovjeka« od Winwooda Reada. Vratit æu se za jedan sat. Sjedoh kraj prozora s tom knjigom u ruci, ali su mi misli odlutale daleko od smj elih pièevih postavki. Misao mi se vrzmala oko nae bive posjetiteljke  njena osmijeha, duboke, zvuène boje glasa i èudne tajanstvenosti to je lebdjela nad njenim ivotom. Ak o joj je u doba nestanka oca bi-' 148 lo sedamnaest godina, sada mora da joj je dvadeset i sedam  slatko doba kad je ml adost izgubila svoju samouvjerenost i postala neto treznija uz pomoæ iskustva. Sjed io sam tako i razmiljao sve dok mi ne poèee padati na pamet tako opasne misli da brz o pohitah svom pisaæem stolu i bijesno se zadubih u najnoviji èlanak iz patologije. Ama tko sam ja, vojni kirurg, s bolesnom nogom i jo mravijim bankovnim raèunom, da b ih mogao pomiljati na takve stvari. A ona je bila samo jedinka, èinilac i nita vie. A ko mi se priprema nekakva crna buduænost, svakako je bolje da je muki sagledam, neg o to je pokuavam uljepavati svojim matovitim iluzijama. 149 TREÆE POGLAVLJE U potjeri za rjeenjem Holmes se vratio prije pet i pol. Bio je vedar, ivahan i u najboljem raspoloenju; duevno stanje koje se kod njega smjenjivalo s napadima najcrnje potitenosti.  Nema tu neke velike tajanstvenosti  reèe on uzimajuæi alicu èaja koju sam mu nalio.  Èin e da èinjenice doputaju samo jedno tumaèenje.  ta! Zar ste veæ doli do njega?  Hm, to bi bilo pretjerano reæi. Otkrio sam jednu uvjerljivu èinjenicu, koja govori v rlo mnogo sama za sebe. Nedostaju samo jo neke pojedinosti. Prouèavajuæi stupce »Time-s a« na posljednjoj strani pronaao sam da je major Sholto iz Gornjeg Norvvooda, ranij e u 34. pjeadijskom puku, preminuo 28. aprila 1882. godine.  Moda je to ogranièeno s moje strane, Holmes, ali ne vidim na to ukazuje.  Ne vidite? Iznenadili ste me! Razmotrite sluèaj ovako. Kapetan Morstan je nestao. Jedina osoba u Londonu koju je mogao posjetiti bio je major Sholto. Ovaj, meðutim, porièe da je uopæe èuo da je Morstan u Londonu. Èetiri godine kasnije umire major Sholt o. Tjedan dana nakon njegove smrti, kæi kapetana Morstana dobiva dragocjen poklon, to se ponavlja iz godine u godinu, i sada vrhunac svega ovo pismo u kojem se o n joj govori kao o eni kojoj je nanijeta nepravda. Kakva bi to nepravda mogla biti, ako ne ta to je izgubila oca? Zato bi, inaèe, pokloni poèeli stizati odmah nakon Shol tove smrti, osim ako njegovu nasljedniku nije neto poznato o tajanstvenom dogaðaju pa to eli da iskupi? Predviðate li kakvu drugu moguænost koja bi se mogla dovesti u v ezu s ovim èinjenicama? 150  Ali, kakva li èudnog iskupljivanja! Jo na tako neobièan naèin? Dalje, zato bi sada pisao pismo a ne prije est godina? I na kraju, u pismu pie kako æe dobiti zadovoljtinu. Ka kvu zadovoljtinu moe ona oèekivati? Bilo bi zaista smjelo pretpostaviti da joj je ot ac jo iv. U njenu sluèaju nema nikakve druge nepravde za koju bi se znalo.  Ima tekoæa, svakako ima  reèe Sherlock Holmes, zamiljeno  ali naa æe ih noæanja ekspe e otkloniti. Ah, evo èetvoroprega; gospoðica Morstan je veæ u njemu! Jeste li spremni? Onda bolje siðimo jer je veæ malo kasno.

Uzeh svoj eir i najdeblji tap, dok Holmes izvadi iz ladice revolver i strpa ga u dep . Bilo je jasno: mislio je da æemo noæas imati ozbiljna posla. Gospoðica Morstan se umotala u tamni ogrtaè, a izraajno lice bilo joj je blijedo i pr ibrano. Ne bi bila ena da nije osjeæala nelagodnost zbog neobiènog poduhvata u koji s mo zagazili. Pa ipak, savreno je vladala sobom tako da spremno odgovori na jo neko liko dodatnih pitanja koje joj je postavio Holmes.  Major Sholto je bio veoma dobar tatin prijatelj  reèe ona.  Pisma su mu uvijek bila puna aluzija na majora. On i tata komandirali su trupama na Andamanskim otocima, te su obojica bili mnogo upuæeni jedan na drugog. Moram vam jo reæi, u tatinu pisaæem stolu naðen je neki neobièan papir koji nitko nije mogao protumaèiti. Ne pretpostavlja m da je od naroèitog znaèenja, ali ipak sam mislila da biste ga moda eljeli pogledati. Donijela sam ga, evo ga! Holmes paljivo odmota presavijen papir, rairivi ga na koljenu. Zatim ga od poèetka do kraja vrlo pomno pregleda svojom dvostrukom leæom.  Ovaj papir domaæe radinosti izraðen je u Indiji  primijeti on.  Izvjesno vrijeme bio j e pribijen èavliæem za nekakvu dasku. Èini se da dijagram koji se nalazi na njemu pred stavlja plan jednog dijela nekakve velike zgrade s mnogobrojnim veæim prostorijama , hodnicima i prolazima. Na jednom kraju nalazi se malen kri obiljeen crvenom tint om, a iznad njega stoji 3, 37; slijeva je neto ispisano olovkom, ali 151 je veæ izblijedjelo. U lijevom uglu nalazi se neobièan hijero-glif, kao èetiri kria u j ednoj liniji, tako da im se dotièu krakovi. Pored toga napisano je vrlo grubim i n eispisanim slovima »Znak èetvorice«  Jonathan Small, Mahomet Singh, Abdullah Khan, Dost Akbar. Priznajem, ne vidim u svemu ovome nikakvu vezu, no ipak, oèigledno je rijeè o nekom vanom dokumentu, vidi se i po tome to je paljivo èuvan u nekoj biljenici, buduæi da je s obje strane podjednako èist.  Nali smo ga u njegovoj bilje nici  reèe ena.  Dobro ga èuvajte, gospoðice Morstan, jer nam moe biti od koristi. Sve vie vjerujem da æe se pokazati kako je ova stvar mnogo dublja nego to sam pretpostavljao. Moram pon ovo razmisliti o svom stavu. On se zavali u kolima te vidjeh po namrgoðenim obrvama i ukoèenom pogledu da duboko razmilja. Gospoðica Morstan i ja prièali smo o naem sadanjem pohodu i njegovu vjerojatn om ishodu, dok je na suputnik sve do kraja putovanja ostao nijem u svojoj neprobo jnoj suzdrljivosti. Bila je septembarska veèer, neto prije sedam sati. Dan je bio turoban, a gusta, vlan a magla nisko se spustila nad velikim gradom. Nad blatnjave ulice nadnijeli su s e oblaci boje mulja. Dolje, kraj Stranda, svjetiljke su postale obiène zamagljene mrljotine rasutog svjetla to je padalo u slabim, svjetlucavim krugovima na kaljav i ploènik. uækasto bljeska-nje izloga  trgovina  prodiralo je u zrak prepun dima i pare , te je osvjetljavalo sumornom, titravom rasvjetom saobraæajne arterije koje su vr vjele od svijeta. Po mojem miljenju u beskonaènim povorkama lica, tunih i veselih, n atmurenih i razdraganih, koja bi projurila kroz ove uske mlazove svjetla, bilo j e neèeg nestvarnog i sablasnog. Kao i sav ljudski rod jurili su iz tame u svjetlo, pa se ponovo vraæali u tamu. Ne podlijeem dojmovima, ali od ove sumorne i tjeskobne veèeri, te zbog èudnog posla na koji smo krenuli, spopala me je nervoza i utuèenost . Po kretnjama gospoðice Morstan opazio sam da i nju muèi isti osjeæaj. Jedino je Holm es mogao umaæi tim beznaèajnim utjecajima. Na koljenu je drao otvorenu biljenicu i s v remena bi na vrijeme, pri svjetlu depne svjetiljke, zapisivao neke brojeve i poda tke. 152 Kod kazalita »Lyceum« pred sporednim ulazima, nalazila se veæ velika gomila svijeta. Pr ed glavnim vratima èuo se klo-pot èitavog niza èetvoroprega i dvokolica iz kojih su iz lazila gospoda u frakovima s krutim kouljama i dame umotane u alove i okiæene dragul jima, èim smo stigli do treæeg stupa, gdje smo imali sastanak, priðe nam neki maleni, mrkoput èovjek u koèijakom odijelu.  Jeste li vi drutvo koje je dolo s gospoðicom Mor-stan?  zapita on.  Ja sam gospoðica Morstan, a ova dva gospodina su moji prijatelji  reèe ona. On nas prodorno i ispitivaèki promotri.  Oprostit æete mi, gospoðice Morstan  reèe nekako nabusito,  ali treba da zatraim vau èa ijeè da nitko od vaih pratilaca nije policijski slubenik.

Dajem svoju rijeè  odgovori ona. Na njegov otri zviduk, neki ulièni mangupèiæ dovede èetvoropreg i otvori vrata. Èovjek koji nam se obratio pope se na bok, dok se mi smjestismo unutra. Koèija odmah zatim osin u konja i mi u bijesnom trku uletjesmo u maglovite ulice. Èudna je bila ova situacija. Vozili smo se u nepoznatom pravcu po neznanom zadatku . Poziv na koji smo se odazvali bio je ili potpuna lakrdija, pretpostavka koja n ije bila prihvatljiva, ili smo ipak imali razloga vjerovati kako æe na put uroditi dalekosenim posljedicama. Dranje gospoðice Morstan bilo je pribrano i odluèno. Pokuao s am da je zabavim i razgalim svojim uspomenama na doivljaje u Afganistanu, ali, is tinu govoreæi, i sam sam bio toliko uzbuðen zbog poloaja u kom smo se nali i toliko ra doznao zbog cilja koji nas oèekuje, da sam prièao prilièno smueno. Ona i danas u-porno tvrdi da sam joj isprièao svoj kratki doivljaj kako sam u gluhoj noæi èistio puku, te ka ko sam pri tome dvo-cijevkom iznenada opalio kroz atorsko krilo i ubio mladunèe od tigra. U poèetku sam jo znao u kojem pravcu idemo, ali uskoro zbog brzine, magle i slabog poznavanja Londona, sasvim izgubih orijentaciju; bio sam jo jedino svjesta n da putujemo dugo. Sherlock Holmes se, meðutim, snalazio i ka153 ko su kola kloparala po nekom trgu, ulazila i izlazila iz neke zavojite ulice, o n bi procijedio kroz zube njihova imena.  Rochester Row  reèe on  sada Vincent Square. Sada izlazimo na Vauxall Bridge Road. Oèi gledno, idemo na drugu stranu Temze u pravcu Surreya. Da, mislio sam to. Sad smo na mostu. Moete vidjeti odbljesak rijeke. I zaista, bacimo letimièan pogled na traèak Temze sa svjetiljkama koje su osvjetljav ale iroku, mirnu vodu. Naa kola poletjee dalje te se ubrzo naðosmo u labirintu ulica na drugoj strani.  Wordsworth Road  reèe moj suputnik.  Priory Road, Larkhall Lane, Stockwell Place, Ro bert Street, Coldhar-bour Lane. Ba nas vode u neke otmjene èetvrti. Nali smo se zaista u sumnjivom kraju. Natmurenost dugih redova kuæa od opeka samo s u donekle ublaavali loe osvjetljenje to je izbijalo iz prozora i dreèavi sjaj gostion ica po uglovima. Tada naiðe red dvokatnih vila s malim vrtom ispred svake, a potom opet beskonaèni redovi novih, ukru-æenih zgrada od opeka. U njima jo nitko nije stan ovao. Kuæa pred kojom smo stali bila je mraèna isto kao i susjedne. Jedino je s kuhi njskog prozora dopiralo nekakvo svjetlucanje. ¦Èim zakucasmo, odmah nam neki sluga, Indijac pod utim turbanom u bijeloj, prostranoj odjeæi opasanoj irokim poja-, som, ir om otvori vrata. Iz tog ambijenta i te orijentalne prilike, to je stajala u okvir u posve obiènih vrata jedne treæe-razredne, periferijske zgrade, izbijao je nekakav nesklad.  Sahib vas oèekuje  reèe on i, jo dok je govorio, iz unutranje sobe dopre visok, piskuta v glas.  Khitmutgare6  uvedi ih k meni  povika. Uvedi ih ravno k meni. 154 ÈETVRTO POGLAVLJE Prièa jednog æelavca Poli smo za Indijcem niz prljavi, neugledni hodnik, loe osvijetljen i jo gore namjet en, sve dok nije stigao do nekakvih vrata s desne strane i otvorio ih. Na nas pa de snop utog svjetla, a usred te rasvjete stajao je neki èovjek s jako èetvrtastom gl avom; oko tjemena je imao èekinjastu riðu kosu, a iz nje je strala sjajna æela kao vrh nekakva brijega iz èetinara. Stajao je i krio ruke, dok mu se lice stalno trzalo i poigravalo, sad smijeeæi se, sad mrgodeæi se, ali ne mirujuæi ni trenutka. Priroda ga j e obdarila oputenom donjom usnom i jednim odveæ vidljivim nizom utih, nepravilnih zu bi koje je zalud pokuavao prikriti stalno prelazeæi rukom preko donjeg dijela lica. Usprkos svojoj nametljivoj æelavosti, ostavljao je dojam mlada èovjeka. Zapravo, mo gao je tek navriti tridesetu.  Sluga sam pokoran, gospoðice Morstan  ponavljao je tankim visokim glasom.  Sluga sam , gospodo. Uðite, molim vas u moje malo svetilite. Malo mjesto, gospoðice, ali namjete no po vlastitom ukusu. Oaza umjetnosti u vapijuæoj pustinji junog Londona. Sve nas je zaèudio izgled stana u koji nas je pozvao. U toj jadnoj kuæi ova prostori ja djelovala je kao neki prvorazredni dijamant u bakarnom okviru. Zidove su resi le vrlo bogate i sjajne zavjese i tapiserije, uvuèene da bi istakle nekakvu raskono uokvirenu sliku ili istoènjaèku vazu. Sag na podu bio je boje jantara i crn i tako debeo i mek da je noga ugodno upadala kao u mahovinu. Dva popreko baèena tigrova k 

rzna kao i jedna divovska nargila u kutu na nekakvoj prostire! jo su vie isticali dojam istoènjaèke raskoi. U sredini sobe na zlatnoj, skoro nevidljivoj niti, visjela je i gorjela svje155 tiljka u obliku srebrne golubice, ispunjavajuæi sobu finim, aromatiènim mirisom.  Gospodin Thaddeus Sholto  reèe uz smijeak maleni èovjek stalno trzaj uæi licem.  Tako se zovem, vi ste, razumije se, gospoðica Morstan. A ova gospoda?  Ovo je gospodin Sherlock Holmes, a ovo doktor Watson.  Doktor, jel' te  povika on neobièno uzbuðen.  Jeste li ponijeli svoj stetoskop? Da li biste bili tako ljubazni..,? Ozbiljno brinem za svoje srèane zaliske, ako biste bi li tako dobri... Na aortu se mogu osloniti, ali bih o zaliscima vrlo rado èuo vae m iljenje. Oslunuo sam mu srce kao to je traio, ali nisam pronaao nita loe, samo to je on bio izb zumljen od straha; drhtao je od glave do pete.  Oprostite mi to sam toliko zabrinut, gospoðice Morstan, primijeti on ivahno.  Ja sam veliki nesretnik i odavno sumnjam u te zaliske. Oduevio sam se kad sam èuo da su ne oteæeni. Da je neto va otac, gospoðice Morstan, prièuvao svoje srce od napora mogao je iv eti jo i sada. Dolo mi je da tog èovjeka udarim posred lica, tako sam se raspalio to je tako nespre tno i neumjesno spominjao jednu tako osjetljivu stvar. Gospoðica Morstan problijed i kao krpa i sjede.  Negdje na dnu due neto mi je kazivalo da je mrtav  reèe ona.  Mogu vas o svemu obavijestiti  reèe on,  i tovie, mogu vam pruiti i zadovoljtinu; i u æu to pa ma ta rekao moj brat Bartholomew. Veoma se veselim to su ovamo doli i vai pr ijatelji, ne samo kao pratioci, veæ i kao svjedoci za sve ono to vam govorim i to æu v am reæi. Nas trojica moemo hrabro istupiti pred bratom Bartholomewom. Ali, nikakvih nezvanih gostiju, ni policije, ni bilo kakvih javnih slubenika. Mi sve moemo rijei ti sasvim lijepo meðusobno, bez ièijeg mijeanja. Brata Bartholomewa nita ne bi moglo v ie razljutiti od izbijanja stvari u javnost. On sjedne na niski otoman i pogleda nas ispitivaèki blijedim, vodnjikavim, plavim oèima. 156  to se mene tièe  reèe Holmes  ma to da ste nam odluèili kazati, neæe otiæi dalje. I ja kimnuh glavom u znak da se slaem.  Onda je dobro! Onda je dobro!  reèe on.  Smijem li vam ponuditi èau chiantija, gospoðice Morstan? Ili tokaj-ca? Ostala vina ne drim. Da li da otvorim bocu? Da ne otvorim? Pa dobro; onda valjda niste protiv mirisa duhana, mio-mirisnog istoènjaèkog duhana. Malo sam ivèan pa nargila djeluje kao dragocjeno umirujuæe sredstvo. On prinese velikom sudu jednu upaljenu svijeæu i kroz ruinu vodu se veselo dim zapj enua. Svi troje sjedosmo u polukrug, glava ispruenih naprijed, a brada oslonjenih na ruke, dok je u sredini dimio, osjeæajuæi se nelagodno, ovaj èudni nemirni, mali èovje k s velikom, sjajnom glavom.  U poèetku kad sam se odluèio da vam sve ovo isprièam  poèe on  mogao sam vam dati svoju a resu, ali me je plailo da æete moda shvatiti olako moju poruku pa povesti sa sobom n eugodne ljude. Zato sam dopustio sebi slobodu da vam zakaem sastanak na ovakav naèi n, kako bi vas prvo promotrio moj èovjek, Williams. Imam potpuno povjerenje u njeg ovu opreznu utljivost, a on je dobio naredbu da nita dalje ne zapoèinje, ako vidi da niste postupili po mojoj preporuci. Oprostite zbog ovih mjera opreza, ali ja sa m nekako povuèen, mogao bih reæi èak èovjek prefinje-na ukusa, a nema nièega manje estetsk og od policije. Nekako se oduvijek ustruèavam svih oblika grubog materijalnog ivota . S neotesanim svijetom rijetko dolazim u dodir. Kao to vidite, ivim u maloj, gosp odskoj sredini. Mogao bih reæi za sebe i da sam zatitnik umjetnosti. To mi je slabo st. Ovaj krajolik vam je originalni Corot7, a premda di neki znalac u ovog Salva tora Rosu8 moda i posumnjao, o ovom Bougue-reau9 ne moe biti ni najmanje sumnje. J a sam pristalica moderne francuske kole.  Oprostite mi, gospodine Sholto!  reèe gospoðica Morstan.  Ali, dola sam ovamo na va zah jev, da bih doznala neto o onome o èemu me elite obavijestiti. Veæ je prilièno kasno pa bih vas molila da razgovor bude to kraæi. 157  lu najboljem sluèaju ne moemo biti tako kratki  odgovori on  jer svakako moramo jo otiæ

u Norwood da posjetimo brata Bartholomewa. Poæi æemo svi i pokuati ga uvjeriti. On j e strano ljut na mene to sam krenuo ovim putem, koji mi se èini ispravnim. Prole su n oæi izmeðu nas pale teke rijeèi. Ne moete ni zamisliti kako je straan kad se razjari.  Ako treba da poðemo u Norwood, moda bi bilo dobro krenuti odmah  usudih se primijeti ti. On se nasmija tako da su mu se èak i ui zacrvenjele.  To nije tako lako izvodljivo  povika on.  Ne znam to bi on rekao kad bismo svi mi b anuli kod njega. Ne, ja vas prvo moram pripremiti i isprièati vam u kakvim smo mi odnosima. Najprije vam moram reæi da u toj prièi ima mjesta koja ni meni nisu jasna. Mogu vam izloiti èinjenice samo onoliko koliko ih i sam poznajem. Moj otac je, kao to ste vjerojatno veæ i sami pogodili, major John Sholto, bio neka da u indijskoj armiji. Prije svojih jedanaest godina povukao se u miran ivot i na stanio se u Pondicherry Lodgeu. Obogatio se u Indiji, pa je donio sa sobom pozam anu svotu novaca, veliku zbirku dragocjenih rijetkosti i cijelu èetu domorodaèkih slu gu. S ovakvim prednostima kupio je sebi kuæu i ivio veoma luksuzno. Moj blizanac Ba rtholomew i ja bili smo mu jedina djeca. Dobro se sjeæam senzacije koju je izazvao nestanak kapetana Morstana. Nairoko smo èit ali u novinama i, znajuæi da je on bio prijatelj naeg oca, sasvim slobodno smo rasp ravljali o tome u njegovoj prisutnosti. Imao je obièaj da nam se i sam pridrui u na gaðanjima ta se moglo s njim dogoditi. Ni jednog trenutka nismo pomislili da cijelu tajnu nosi u sebi i da je od svih ljudi, samo njemu bila poznata sudbina Ar-thu ra Morstana. Meðutim, znali smo da neka tajanstvenost, neka stvarna opasnost lebdi nad ivotom nae g oca. Veoma se plaio da izlazi sam, a u Pondicherry Lodgeu drao je kao vratare dv a boksaèa. Jedan od njih je Williams, koji vas je noæas dovezao ovamo. Nekad je bio prvak lake kategorije u Engleskoj. Otac nam nikad nije htio reæi èega se plai, ali je imao izrazi158 tu nesklonost prema ljudima s drvenom nogom. Jednom prilikom je èak opalio iz revo lvera na nekog èovjeka s drvenom nogom. Poslije se ustanovilo da je bio neki bezop asan trgovaèki putnik koji je traio kupce. Morali smo platiti veliku svotu da se za taka stvar. Moj brat i ja smatrali smo ovo kao puku æudljivost oca, ali su nas nako n toga vremena dogaðaji naveli da promijenimo miljenje. Poèetkom 1882. godine otac je dobio iz Indije nekakvo pismo koje ga je neobièno potr eslo. Skoro se onesvijestio kad ga je otvorio za doruèkom, i od toga dana je pobol ijevao sve do smrti. Nikada nismo mogli otkriti ta je bilo u pismu, ali dok ga je drao u ruci mogao sam vidjeti da je bilo kratko i napisano neispisanim rukopisom . Dugi niz godina je patio od proirenja slezene, stanje mu se sada brzo pogoravalo , pa smo potkraj aprila bili obavijeteni da mu vie nema spasa i da nam eli povjerit i svoju posljednju volju. Kad smo uli u njegovu sobu zatekosmo ga kako lei uzdignut na jastucima i teko die. O n nas, sav ustreptao, zamoli da zakljuèamo vrata i da se primaknemo blie, svaki s j edne strane kreveta. Zatim, glasom koji se kidao od bola i uzbuðenja, uhvati nas o bojicu za ruke i tako nam odr a svoju samrtnièku besjedu. Pokuat æu vam to prenijeti nj egovim rijeèima. »Ovog uzvienog trenutka, govorio je, gorko me mori samo jedno: moj postupak prema s irotoj Morstanovoj kæeri. Zbog proklete pohlepe, mog ukorijenjena poroka u toku ci jelog ivota, ostala je bez blaga, bolje reæi polovice blaga, koje je trebalo njoj p ripasti. A ja se tim blagom èak nisam ni koristio, toliko je slijepa i okorjela krt ost. Moj uitak to ga posjedujem dotjerao me je dotle da mi je teko padala i pomisao na neku diobu. Pogledajte onaj vjenèiæ kraj boe s kininom, okiæen biserima. Èak se ni o d njega nisam mogao odvojiti, mada sam ga izvadio s namjerom da joj ga poaljem. S inovi moji, na vama je da joj predate njezin dio blaga iz Agre, koji po pravici pripada njoj, no nita joj nemojte slati dok sam ja jo iv, jer, na koncu, dogaðalo se da su se i drugi osjeæali lo e, kao ja sada, pa su se kasnije ipak oporavili«. 159 Zatim moj otac nastavi: »Da vam isprièam kako je umro Morstan. Godinama je patio od slabog srca, ali je to k rio od svijeta; ja sam jedini za to znao. Za naeg boravka u Indiji stjecajem èudnov atih okolnosti doèepali smo se golemog blaga. Ja sam ga svojevremeno prenio u Engl

esku, tako da je Morstan jo iste one noæi po svom prispjeæu krenuo ravno ovamo po svo j dio. Sa eljeznièke stanice je stigao pjeice, a u kuæu ga je uveo moj vjerni, stari s luga Lai Chowder, koji je umro. Morstan i ja imali smo razlièita gledita o samoj di obi, te je dolo izmeðu nas do otrih rijeèi. U nastupu bijesa Morstan je skoèio sa stolic e, kad odjednom prinese ruku srcu, lice mu potamni i on padne na leða ozlijedivi gl avu o rub krinje s»blagom. Kad sam se sagnuo nad njim, na svoj uas vidjeh da je mrta v. Dugo sam sjedio napola izgubljen, pitajuæi se ta da radim. Prva misao bila mi je da zovnem u pomoæ, ali kako god okrenuo, vidio sam da bi me mogli okriviti za umorst vo. Okolnost da je umro u jeku svaðe sa mnom, te rana na glavi oèito su me teretili. A zatim, ne bi se mogla provesti ni slubena istraga, a da ne izbiju na vidjelo i zvjesne èinjenice o blagu koje sam posebno htio da odrim u tajnosti. Morstan mi je govorio da nitko na svijetu ne zna kamo je krenuo iz Londona. Pri polasku ovamo uredio je sve tako da se nije znalo kamo je otiao. Upravo sam o tome razmiljao kad, dignuvi glavu, ugledah da na vratima stoji moj sl uga Lai Chowder. On se pri-krao u sobu i stavio zasun na vrata. 'Ne bojte se, sa hibe', reèe, 'ne treba nitko ni da zna da ste ga vi ubili. Sakrijmo g*a. Tko moe ita doznati'? 'Nisam ga ja ubio', odgovorih, na to Lai Chowder odmahnu glavom nasmij avi se. 'Sve sam èuo, sahibe' reèe on, 'èuo sam kako se svaðate, a èuo sam i udarac. Ali, m oja su usta zapeèaæena, a svi ukuæani spavaju. Udruimo snage i sklonimo ga odavde'. Ova j razgovor bio mi je dovoljan da smjesta donesem odluku. Ako ni vlastiti sluga n e vjeruje u moju nevinost, otkuda se mogu nadati da æu se oprati pred dvanaest glu pih obrtnika u vijeæu porotnika. Lal Chowder i ja sklonismo le, a londonski listovi su nekoliko dana kasnije bili prepuni vijesti o tajanstvenom nestanku ka160 petana Morstona. Iz ovoga to sam rekao vidite da ja nisam kriv. Grijeh mi se sast oji u tome to nismo samo sakrili le nego i blago, te to sam, osim vlastitog, zadrao i Morstanov dio. Eto, zato elim da joj vratite ono to joj pripada. Pri-ðite blie da me bolje èujete. Blago je sakriveno ...« Tog trenutka lik mu se strahovito preobrazi. Iskolaèi oèi, opusti donju èeljust i glas om, koji dok sam iv neæu zaboraviti, poèe vikati: »Ne putajte ga unutra. Za ime boga ne putajte ga!« Obojica se okrenusmo prema prozoru koji se nalazio iza nas i na koji s e on bio okomio svojim pogledom. Iz mraka nas je gledalo nekakvo lice. Na prozor skom staklu lijepo smo mogli vidjeti kako mu se bijeli nos kojim je upro  u prozo r. Bilo je to lice okrutna pogleda, sve obraslo u bradu i dlake, s izrazom ute zlo be. Moj brat i ja poletjesmo prema prozoru, ali èovjeka vie nije bilo. Kad smo se v ratili ocu, glava mu se opustila, a srce je prestalo kucati. Jo te iste noæi pretraili smo cijeli vrt, ali èovjeku ni traga, osim to se upravo pod p rozorom nalazio otisak jednog stopala. Da nije bilo toga traga, povjerovali bism o, moda, da je to divlje i okrutno lice bilo samo opsjena. Meðutim, ubrzo smo otkri li jo nepobitniji dokaz o postojanju nekakvih tajnih sila oko nas. U zoru je, nai me, naðen u oèevoj sobi otvoren prozor a svi njegovi ormari i kovèezi su bili ispretur ani, a na prsima mu se nalazio komad papira s navrlja-nim rijeèima: »Znak èetvorice«. ta z naèi ovaj izraz i tko je bio na tajni posjetilac, to nikada nismo doznali. Koliko s mo mogli prosuditi od stvari mog oca nije bilo nita ukradeno, iako je sve bilo is preturano. Naravno, moj brat i ja povezali smo taj neobièni dogaðaj sa strahom koji je progonio naeg oca za cijela njegova ivota; ali nam je taj dogaðaj jo do danas ostao neobjanjen . Mali èovjek zastade da bi ponovo zapalio nargilu, pa je nekoliko trenutaka utke dim io. Zamiljeni i s velikom nape-toæu sluali smo njegovu neobiènu pripovijest. Dok je gov orio o smrti njezina oca, gospoðica Morstan je bila blijeda kao krpa, pa sam se u jednom èasu prepao da æe pasti u nesvijest. Meðutim, pribrala se kada je popila èau vode koju sam mirno ulio iz jedne boce od venecijanskog stakla na sto11 Znak èetvorice 161 licu za posluivanje. Sherlock Holmes se zavalio u naslonjaè odsutna izraza, sa skor o sasvim sputenim vjeðama preko iskrièavih oèiju. Kad sam ga pogledao, nisam mogao a da se ne sjetim kako se ba danas gorko alio na jednoliènost ivota. Evo na koncu problem u kojem æe se najbolje moæi istaæi sva njegova d

ovitljivost. Gospodin Thaddeus Sholto promatrao nas je s oèiglednim ponosom, eleæi ot kriti kakav je dojam izazvao njegov prikaz, pa zatim, izmeðu dimova svoje velike n ar-gile nastavi:  Moete pretpostaviti da je brata i mene veoma podsta-klo blago o kojem je govorio moj otac. Tjednima i mjesecima kopali smo i prekopavali svaki dio vrta ne otkrivi nita. Pomisao da mu je na samom èasu izdisaja bilo na vrhu jezika da izusti gdje j e skrovite, dovodila fias je do ludila. O sjaju nestala bogatstva mogli smo sudit i veæ po vjenèiæu koji je bio izvadio. Oko tog vjenèiæa smo se, moj brat Bartholomew i ja, malo poreèkali. Biseri su oèigledno bili velike vrijednosti. On se usprotivio da se od njih rastane, jer, meðu nama budi reèeno, moj je brat i sam pomalo sklon oèevu por oku. A mislio je i na to da bismo se, ako se odvojimo od njega, mogli izloiti ogo varanju, i na koncu, dovesti same sebe u nepriliku. Uspio sam jedino da od njega dobijem pristanak da pronaðem adresu gospoðice Morstan, pa da joj u odreðenim razmaci ma aljem po jedno biserno zrno, tako da se bar ne osjeæa sirotom.  Veoma ljubazno s vae strane  reèe naa suputnica. Mali èovjek odmahnu rukom kao da je rijeè o nekoj sitnici.  Mi smo, po mom miljenju, bili vai staraoci  reèe on,  premda se moj brat nije mogao sa svim pomiriti s takvim stavom. Bili smo puni novaca. Meni vie nije trebalo. Osim toga, bilo bi sasvim neukusno uskratiti jednoj mladoj dami njeno pravo. »Le mauvai s gout méne au crime«10. Francuzi veoma prikladno izraavaju takve stvari. Naa su se mil jenja u ovoj stvari toliko razilazila da sam odluèio uzeti zaseban stan i tako sam napustio Pondicherry Lodge. Poveo sam sa sobom starog Khitmutgara i Williamsa. Meðutim, 162 juèer sam doznao da se desio dogaðaj od izvanredne vanosti. Blago je pronaðeno. Odmah s am se stavio u vezu s gospoðicom Morstan, pa sada samo preostaje da se odvezemo u Norwood i zatraimo svoj dio. Sinoæ sam izloio svoj stav bratu Bartholomews tako da æe nas on èekati, iako ne ba razdragano. Gospodin Thaddeus Sholto zavri i skvrèi se na svom divanu. Svi smo utjeli, razmiljajuæi o obratu ovog tajanstvenog sluèaja. Holmes prvi skoèi na noge.  Potpuno ste pravilno postupili, gospodine  reèe on.  Valjda æemo vam se moæi oduiti time o æemo baciti neto svjetla na ono to je vama jo zasad nejasno. Ali, kao to je gospoðica Morstan maloèas primijetila, prilièno je kasno i najbolje je da stvar odmah privedem o kraju. Na novi poznanik veoma odluèno smota cijev svoje nar-gile, pa izvadi nekakvu dugaèku dolamu s gajtanima, astra-hanskim ovratnikom i manetama to je stajala iza zavjese. Zakopèavao ju je veoma pomno, iako je noæ bila sparna. Svoje oblaèenje je dovrio kapom od zeèja krzna s naunja-cima kojima je poklopio ui, tako, da mu se, izuzev njegova i ljasta i stalno promjenljiva lica, nije vidio ni jedan drugi djeliæ tijela.  Ja sam malo njena zdravlja  primijeti on, dok nas je vodio kroz hodnik.  Prisiljen sam da budem umiljeni bolesnik. Naa kola èekala su vani. Program je oèevidno bio pripremljen unaprijed, jer je vozaè od mah krenuo brzim kasom. Thaddeus Sholto je svojim visokim glasom neprestano nadv ikivao kloparanje toèkova.  Bartholomew je mudar deran  govorio je  ta mislite kako je pronaao blago? Zakljuèio je da ono mora biti negdje u kuæi pa ju je premjeri© do posljednjeg inèa i tada izraèunao njenu zapreminu. Izmeðu ostalog, pronaao je da visina zgrade iznosi sedamdeset i èeti ri stope, ali kada se zbroje visine svih soba uzetih zasebno, i doda sav meðuprost or, to je provjerio buenjem, nije mogao istjerati vie od sedamdeset. Nedostajale su èetiri stope. Stoga je probuio rupu kroz strop od letava i buke u najvioj sobi i tam o, ra163 urnije se, pronaao malu zapeèaæenu potkrovnicu za koju se nije uopæe znalo. Nasred ove m ale prostorije, na dvije grede, leala je krinja s blagom. On ju je kroz otvor spus tio dolje i sad je kod njega. Vrijednost dragulja procijenio je na nita manje neg o pola milijuna funti. Pri spomenu te goleme svote svi se pogledasmo rairenih oèiju. Ako osiguramo njezina prava, gospoðica Morstan pretvorit æe se od siromane odgajateljice u najbogatiju nas ljednicu u Engleskoj. Svaki odan prijatelj morao bi se obradovati takvoj novosti . No mene je stid priznati da me je obuzela nekakva sebiènost, a srce mi postade t

eko kao olovo. Samo sam promumljao nekoliko suzdrljivih èestitki, pa malo-duno opusti h glavu i pogrueno se smjestih na sjedalo, ne obraæajuæi uopæe vie panju na èavrljanje na novog poznanika. On je bio izrazit hipohondar. Nejasno, kao u bunilu, pratio sam ga dok je izlagao nebrojene simptome svojih boletina i kukao traeæi obavjetenja o sa stavu i djelovanju èitave gomile nadrilijeènièkih recepata. Neke od njih je stalno nos io u depu u konatoj lisnici. Iskreno se nadam da se ne**sje-æa ni jednog odgovora ko ji sam mu dao u toku te noæi. Hol-mes je kasnije izjavio da je èuo kako ga upozorava m na veliku opasnost ako uzme vie od dvije kapljice ulja od dabra, dok sam mu, pa k, preporuèio da u velikim dozama uzima strihnin kao umirujuæe sredstvo. Kako bilo d a bilo, tek kada nam se kola trgoe i zaustavie, i kad je koèija skoèio da otvori vrata, meni je laknulo. , Gospoðice Morstan, ovo je Pondicherrv Lodge  reèe gospodin Thaddeus Sholto pomauæi joj da siðe. 164 PETO POGLAVLJE Tragedija u Pondicherry Lodgeu Kad smo stigli do posljednje postaje naeg izleta bilo je skoro jedanaest sati. Za sobom smo ostavili vlanu maglu velegrada i noæ je uglavnom bila ugodna. Sa zapada je pirio topao vjetar, po nebu se polako vukli teki oblaci, kroz èije pukotine je s vremena na vrijeme provirivao polumjesec. Bilo je prilièno vidno, ali je Thaddeus Sholto ipak skinuo s kola jedan boèni fenjer da nam osvijetli put. Pondicherry Lodge nalazio se na zemljitu koje je ulazilo u sastav tog posjeda. Ok ruivao ga je vrlo visoki kameni zid, posut na vrhu tucanim staklom. Jedini moguæi u laz predstavljala su uzana, jednokrilna vrata okovana eljezom. Na vodiè otkuca po nj ima nekakav znak.  Tko je?  povika grubi glas iznutra.  To sam ja, McMurdo. Do sada si valjda veæ upoznao moj naèin kucanja. Zaèulo se nekakvo gunðanje, a zatim zveckanje i kripa u kljuèanici. Vrata se teko povukoe prema unutra i na njima se isprijeèi neki omanji, zdepasti prsat èovjek. uækasto svjet lo njegova fenjera osvjetljavalo je ispruenu glavu i svjet lucave, migave i nepovj erljive oèi.  A, to ste vi gospodine Thaddeus! A tko su ostali? Za njih od gazde nisam dobio n ikakvo nareðenje.  Zar nisi, McMurdo? Zaista sam iznenaðen! Prole noæi rekao sam svom bratu da æu dovesti neke svoje prijatelje.  On danas nije izlazio iz svoje sobe, gospodine Thaddeus, i ja nisam dobio nikakv e zapovijedi. Vi vrlo dobro znate da se moram drati propisa. Vas mogu pustiti unu tra, al' vai prijatelji moraju ostati napolju. 165 To je bila neoèekivana prepreka. Thaddeus Sholto pogleda zbunjeno i bespomoæno oko s ebe.  To nije nimalo lijepo od tebe, McMurdo  reèe.  Ako ja za njih jamèim, onda ti to treba biti dovoljno. Tu je i jedna mlada dama. Ona u ovo doba noæi ne moe èekati na otvore noj cesti.  Veoma mi je ao, gospodine Thaddeus  reèe vratar nepopustljivo.  Ti ljudi mogu biti vai prijatelji, a da ipak ne budu i gazdini prijatelji. On mi daje dobru lovu da ob avljam svoju dunost, i eto ja je i obavljam. Ne poznajem nijednog od vaih prijatel ja.  Oh, poznajete, McMurdo  povika Sherlock Holmes veselo.  Ta niste me valjda zaborav ili. Zar se ne sjeæate one boksaèke priredbe kod Alisona prije èetiri godine koja je i spala u vau korist? Ja sam se kao amater borio s vama u tri runde.  Nisam zaboravio, gospodine Holmes!  povika grlato profesionalni boksaè.  Bogara mu! Kako vas ne bih(pre-poznao. Da ste me neto maznuli jednim od onih svojih kro-ea u bradu umjesto to ovdje muèki stojite, jo kako bih vas poznao. Eh, vi ste jedan od on ih to su pokazali svoj talent. Daleko ste mogli stiæi, da ste se zadrali na ringu.  Vidite, VVatsone, ako me sve iznevjeri, uvijek mi jo preostaje jedna nauèna profesi ja  reèe Holmes smijuæi se.  Sad sam siguran da nas na prijatelj neæe ostaviti vani na hl adnoæi.  Uðite, gospodine, uðite, i vi i vai prijatelji  odgovori on.  Veoma alim, gospodine Tha deus, al' dobio sam stroga nareðenja. Morao sam se osigurati tko su vai prijatelji prije nego to ih pustim.

Unutra je, kroz zaputen vrt, krivudala ljunèana staza do mraène gromade koja je predst avljala kuæu, èetvrtastu i prozaiènu, potpuno utonulu u mrak; samo djeliæ zgrade osvjetl javao je traèak mjeseèine pa je u potkrovlju svjetlucao jedan prozor. Zazeblo nas je oko srca kad ugledasmo prostranu zgradurinu u mraènoj, grobnoj tiini, èini se da se i sam 166 Thaddeus Sholto osjeæao neugodno; vidjelo se po fenjeru u ruci koji mu je podrhtav ao i zveckao.  Ne shvaæam  reèe on.  Mora da je posrijedi nesporazum. Izrièito sam rekao svome bratu da dolazimo ovamo, pa ipak njegov prozor nije osvijetljen. Ne znam ta da mislim.  Da li on svoje imanje uvijek tako èuva?  zapita Hol-mes.  Da, nastavio je oèev obièaj. On je, znate, bio sin ljubimac, pa ja pomiljam katkad da mu je otac isprièao mnogo vie nego meni. Eno prozora mog brata, ondje gdje pada mj eseèina. Prozor je sasvim obasjan, ali mi se èini da unutra ne gori svjetlo.  Ne gori  reèe Holmes.  Ali vidim odsjaj nekog svjetla u onom prozorèiæu kraj vrata.  Ah, to je prozor domaæice. Tamo stanuje stara gospoða Berstone. Ona æe nam sve objasni ti. Slaete li se da me prièekate ovdje koji trenutak, jer ako svi banemo, unutra, a ona ne zna da dolazimo, mogla bi se uzrujati. Pst! ta je to? On drhtavom rukom podie fenjer i oko nas zatitra i zatreperi krug svjetlosti. Gos poðica Morstan me zgrabi za ruku i, dok nam je srce ubrzano lupalo, zastadosmo kao ukopani. Iz velike crne kuæe kroz tihu noæ dopiralo je tuno cviljenje. Èulo se ispreki dano jecanje neke preplaene ene.  To je gospoða Berstone  reèe Sholto.  Ona je jedina ena u kuæi. Prièekajte ovdje. Vraæam dmah. On pohita prema vratima i zakuca na svoj posebni naèin. Vidjeli smo kako ga proputa neka visoka starica koja se sva ozarila kad ga je ugledala.  Oh, gospodine Thaddeuse, sada mi je lake kad ste doli, gospodine Thaddeuse  ponavlj ala je jednolièno, sve dok se vrata nisu zatvorila i tako priguila njene rijeèi. Na vodiè nam je prepustio fenjer. Holmes zanjiha njime polako unaokolo, pa se otro z agleda u kuæu i na veliku gomilu otpadaka koji su zakrèivali prolaz. Gospoðica Morstan i ja stajali smo jedno pored drugog, a njezina ruka po167 èivala je u mojoj. Ljubav se èudnovato oblikuje; tu smo, evo, stajali nas dvoje, nik ad se do danas nismo vidjeli, nikada izmeðu nas nije izmijenjena ni jedna rijeè, ni jedan pogled, pa ipak sad, u èasu opasnosti ruke su nam se nagonski potraile. Kasni je sam se uvijek ovome èudio, ali tog trenutka mi se èinilo kao neto najprirodnije. O na mi je èesto poslije prièala kako je osjetila nagonsku potrebu da je utjeim i zatiti m. Stajali smo tako dreæi se za ruke kao dva djeteta i u naim srcima vladao je blaeni mir, usprkos mraènim stvarima koje su nas okruivale.  Ala je ovo neko èudno mjesto!  reèe ona gledajuæi unaokolo.  Èini se kao da su u njemu sve krtice Engleske putene na slobodu. Tako neto sam vidio samo na padini jednog brijega u blizini Ballarata11 gdje su se slegli svi moguæi kopaèi zlata.  Uzrok je isti  reèe Holmes  i ove tragove su ostavili kopaèi zlata. Morate imati na um u da se punih est godina i ovdje trailo zlato. Nije nikakvo èudo da se cijela povrina doima kao preorana. Tog trenutka na kuæi se irom otvorie vrata i iz nje is-trèa ispruenih ruku i oèiju prepun ih groze Thaddeus Sliolto.  S mojim bratom neto nije u redu  promuca on.  Strano se bojim! ivci su mi naizmaku. I stvarno poèeo je skoro blebetati od straha, a zgrèeno slabano lice virilo je iz vel ikog astrahanskog ovratnika s bespomoænim izrazom prestraena djeteta.  Hajdemo u kuæu  reèe Holmes na svoj reski i odluèni naèin.  Jeste, hajd'mo  obrati se Thaddeus Sholto.  Ne osjeæam se sposobnim da izdajem ikakv e naloge. Svi poðosmo za njim u sobu domaæice, s lijeve strane hodnika. Starica je nemirno, un ezvjerena pogleda, hodala go-re-dolje, lomeæi prste, no pojava gospoðice Morstan kao da ju je malo umirila.  Blagoslovio vam Bog vae slatko, smireno lice  uz-viknu ona uz histerièan jecaj.  Lake mi je kad vas gledam. Danas sam se grdno namuèila. 168

Gospoðica Morstan pomilova joj mravu, izraðenu ruku i na ljubazan enski naèin promrmlja nekoliko utjenih rijeèi, to starici vrati malo rumenila u obraze.  Gospodin se zakljuèao u sobi i nikome ne odgovara  objasni ona.  Cijeli dan sam se n adala da æe me pozvati, znate, dogaðalo se èeæe da je elio biti sam, ali prije jednog sata pobojah se da ipak neto nije u redu, i tako sam pola gore i provirila kroz kljuèani cu. Morate otiæi gore, gospodine Thaddeuse, morate otiæi gore i pogledati sami. Dese t punih godina gledala sam gospodina u tuzi i radosti, ali s takvim izrazom lica nisam ga vidjela nikad. Sherlock Holmes uze fenjer i poðe naprijed, jer Thaddeus Sholto kao da je izgubio glavu, toliko su mu cvokotali zubi. Toliko je bio uzbuðen i toliko su mu klecala k oljena da nije bio u stanju popeti se uz stepenice, pa sam ga morao podupirati. Dok smo se penjali, Holmes je dvaput iz depa na brzinu vadio svoju leæu i paljivo pr omatrao na prostirci tragove koji su mi se èinili kao neke bezobliène mrlje praine. S tepenicu po stepenicu, dreæi nisko fenjer iao je polako i otro zagledao lijevo i desn o. Gospoðica Morstan je ostala dolje da pravi drutvo preplaenoj domaæici. Treæe stepenice èinile su neki uski, podui hodnik u kome je s desne strane visjela ve lika slika od indijske tapiserije, dok su se slijeva nalazila troja vrata. Holme s krenu naprijed isto onako polako i pomno kao i malo prije, a mi smo ga pratili u stopu. U hodniku su se za nama izduile nae goleme sjene. Vrata koja smo traili b ila su treæa po redu. Holmes zakuca, ali ne dobivi odgovora, pokua ih nasilno otvori ti. Meðutim, vrata su ostala i dalje zatvorena nekim irokim i jakim zasunom, to smo lijepo vidjeli kad smo prema njemu prislonili fenjer. Kljuè je bio okrenut i kroz otvor kljuèanice se moglo gledati. Sherlock Holmes se nae i zaviri ali se odmah pod ie s tekim uzdahom.  Ima neki ðavo u svemu ovome, VVatsone  reèe on uzbuðeniji no to sam ga ikada vidio.  ta te na ovo? Sagnuh se do kljuèanice pa zgranut ustuknuh. Mjeseèina je prodirala u sobu i osvjetl javala je neodreðenom i ne169 stvarnom svjetloæu. Preda mnom je visjelo kao da je ovje-eno u zraku, jer se donji d io nije vidio kroz kljuèanicu, i buljilo u mene nekakvo lice  ama pljunuto lice naeg prijatelja Thaddeusa. Ista dugoljasta, æelava glava, isti okrugli èekinjasti vijena c, riðe kose, ista ona bljedolika boja, samo to su se crte tog lica razvukle u jezi v osmijeh, u ukoèeno i neprirodno cerekanje koje je u toj sobi, obasjanoj mjeseèinom , ledilo krv u ilama vie od ma koje druge rugobe i strahote.  Ovo je jezivo  rekoh Holmesu. Ovo lice toliko je nalik na lice naeg mladog prijate lja da sam se okrenuo kako bih se uvjerio da li je on ipak meðu nama. I tada mi pa de na pamet kako je spomenuo da su on i brat blizanci!  ta da radimo?  Vrata se moraju provaliti  odgovori on, pa bacivi se na njih, prenese se svom svoj om teinom na bravu. Cijuknula je i zakripala, ali nije popustila. Tad se baci-smo sva trojica na vrat a pa ova uz iznenadnu lomljavu popus-tie i mi se naðosmo u sobi. Soba je bila opremljena kao neki kemijski laboratorij. Na zidu prema vratima sta jao je dvostruki red boca sa staklenim zapuaèima, a stol je bio prekriven Bunsenovi m lampama, epruvetama i retortama. Po kutovima nalazili su se^ veliki baloni s k iselinama u korpama od pruæa. Jedan od njih kao da je proputao ili bio razbijen, je r je iz njega curio tanak mlaz tamne tekuæine, a u zraku se osjeæao èudan, teak zadah n alik na miris katrana. S jedne strane sobe, usred smeæa od gredica i buke, stajale su dvostruke ljestve, a nad njima se na stropu nalazio otvor taman tolik da se èov jek mogao provuæi. U podnoju ljestvi lealo je nekakvo nemarno baèeno klupko konopa. Kraj stola, u drvenom naslonjaèu sjedio je domaæin kuæe, sav oputen, glave klonule na l ijevo rame, dok mu je na licu titrao onaj nedokuèiv, sablasni osmijeh. Bio je ukoèen i hladan, oèevidno veæ satima mrtav. Uèini mi se kao da mu nije samo lice, veæ da su mu i svi udovi neobièno zgrèeni i izoblièeni. Na stolu, blizu njegove ruke, lealo je neka kvo 170 neobièno oruðe, neki èetvrtasti tap mrkosmeðe boje s kamenom glavom u obliku èekiæa, koja je bila prièvræena grubom, prostom, dvostrukom vrpcom. Kraj njega se nalazio istrgnut ko mad papira na kojem je stajalo navrljano nekoliko rijeèi. Holmes pogleda papir i pr ui mi ga.

Vidite li  reèe podiuæi znaèajno obrve. Zgrozivi se od uasa, proèitah pri svjetlu fenje ak èetvorice«.  Ama zaboga, to sve to treba da znaèi?  zapitah.  To znaèi umorstvo  reèe on saginjuæi se nad mrtva-cem.  Ah! oèekivao sam to. Gledajte ova o! On pokaza na neto to je izgledalo kao dugaèak trn zaboden u kou ba iznad uha.  Izgleda kao trn  rekoh.  Pa to i jest trn. Moete ga izvuæi. Samo pazite, jer je otrovan. Izvukao sam ga palcem i kaiprstom; tako je lako iziao iz koe da je jedva ostavio tr aga. Jo se samo po maloj krvavoj pjegi vidjelo gdje je bio ubod.  Sve je ovo za mene nerjeiva tajna  rekoh  umjesto da postaje jasnije, ona biva sve mraènija.  Naprotiv  odgovori on  svakog trenutka postaje sve jasnija. Nedostaje mi jo nekolik o karika pa æu razjasniti cio sluèaj. Skoro smo i zaboravili na prisutnost naeg pratioca ot-kada smo uli u sobu. On je j o stajao na vratima, kao olièenje prestravljenosti, potmulo jadikovao i krio ruke. M eðutim, odjednom se razdera na sav glas:  Blago je nestalo. Pokrali su ga. Eno, kroz onu rupu kroz koju smo ga spustili za jednièki. Ja sam mu pomagao. Ja sam ga posljednji vidio. Prole noæi ostavio sam ga ov dje i jo dok sam silazio, èuo sam kako zakljuèava vrata.  Koliko je bilo sati?  Deset. A on je sada mrtav! Doæi æe policija i sigurno æe misliti da sam tu i ja umijeao svoje prste. Znam da æe biti tako. Ali, vi ne mislite, gospodo, zar ne? Vi sigurn o ne 171 pomiljate da bih ja mogao biti ubojica. Ta zar bih vas inaèe dovodio ovamo? Oh, dra gi moji, dragi moji. Izludjet æu! On stade kriti ruke i tapkati nogama u nastupu sumanuta, duboka uzbuðenja.  Nemate razloga da se plaite, gospodine Sholto!  reèe Holmes ljubazno stavljajuæi mu ru ku na rame.  Posluajte moj savjet i odvezite se do policijske stanice i prijavite ovaj sluèaj. Stavite im se na raspolaganje i pomozite im. Prièekat æemo vas ovdje. Maleni èovjek skoro izvan sebe poslua, te ga èusmo malo kasnije kako posrèe u mraku niz stepenice. 172 ESTO POGLAVLJE Kako Sherlock Holmes izvodi oèevid  Sada VVatsone  reèe Holmes trljajuæi ruke  imamo pol sata na raspolaganju. Dobro to is koristimo. Za mene je sluèaj, kao to sam vam rekao, skoro dovren, ali ne smijemo se uljuljkati u pretjeranom samouvjerenju. Ma koliko sada sluèaj bio jednostavan, on moe imati i nekakvo duboko korijenje.  Jednostavan  uzviknuh.  Naravno  odvrati Holmes s izrazom profesora koji izlae svojim uèenicima na klinici. Sjedite samo tamo u kut da otisci vaih nogu ne oteaju rjeavanje stvari. A sada na p osao! Prvo, kako su uli i izili? Vrata nisu bila otvorena od prole noæi? ta je s prozo rom?  on, sve vrijeme glasno mrljajuæi, prenese do njega svoj fenjer, pa reèe kao obr aæajuæi se vie samom sebi nego meni.  Prozor je uglavljen s unutranje strane. Okvir je èv rst. Na stranama nema arki. Otvorimo ga. Pa ipak, neki se èovjek popeo kroz prozor. Prole noæi malo je kiilo. Evo jednog otiska stope na ploèi od prozora. A evo i okrugl og i blatnjavog otiska, evo ga opet na podu, ponovo kraj stola. Gledajte ovamo, VVatsone. Ovo je, zaista, vrlo lijep mali oèevid. Ugledao sam jasno vidljive, okrugle, malene, blatnjave tragove.  Ovo nije otisak stopala  rekoh ja.  Neto to je za nas mnogo vrednije. Otisak drvene noge! Vidite, tu na prozorskom pra gu, otisak je teke èizme sa irokom metalnom petom, a pored nje je otisak drvene noge .  To je neki èovjek s drvenom nogom. 173  Tako je. Ali tu se nalazio jo netko i taj je bio vrlo sposoban i djelotvoran save znik. Da li biste se, doktore, mogli popeti uz ovaj zid? 

Pogledah kroz otvoreni prozor. Mjesec je jo osvjetljavao onaj isti kraj kuæe. Nalaz ili smo se na dobrih ezdeset stopa od zemlje, i nigdje na zidu od opeke nisam vid io nekakvo uporite za nogu, ili ikakvu pukotinu.  Pa to je potpuno nemoguæe  odgovorih.  Bez ièije pomoæi svakako. Ali, pretpostavite da ovdje gore imate nekog dobrog prijat elja koji vam spusti ovaj dobri, debeli konopac, koji vidim u kutu, a èiji je jeda n kraj ovjeen za ovu kuku na zidu. Tada biste se, mislim ako ste poduzimljiv èovjek , mogli uspuzati i drvenom nogom, i sa svim ostalim. Na isti biste naèin, razumije se, i izili, a va bi saveznik tad povukao baèeno ue gore, odvezao ga s kuke, zatvori o prozor, prièvrstio ga s unutranje strane i vratio se istim putem kojim je i doao. Kao manje znaèajan podatak treba zapaziti  reèe on opipavajuæi konopac  da na prijatelj s drvenom nogom, ma koliko bio dobar penjaè, ipak po zanimanju nije pomorac. Nema b a nimalo uljevite ruke. Pomoæu svoje leæe vidim nekoliko krvavih mrlja, naroèito pri kra ju konopca. Iz ovoga zakljuèujem da se morao sputati velikom brzinom jer je oderao kou s dlanova.  Sve je to u redu  rekoh  ali stvar postaje samo jo nerazumljivija. Kakav je to taja nstveni saveznik? Kako je doao u sobu?  Da, saveznik  reèe Holmes zamiljeno.  U vezi s tim saveznikom ima nekih zanimljivosti . On ovaj sluèaj izdvaja od obiènih. Mislim da je taj saveznik zaorao novu brazdu u povijesti zloèina ove zemlje, premda se na sliène sluèajeve nailazi u Indiji, i, ako m e pamæenje ne vara, u Se-negambiji. t  No pa kako je uao?  zapoèeh ponovo.  Vrata su zakljuèana, prozor je nepristupaèan. Da li kroz dimnjak?  Suvie je gusta reetka  odgovori on.  Bio sam veæ uzeo u obzir i tu moguænost.  Kako onda?  uporno sam pitao dalje. 174  Vi kao da ne primjenjujete moje preporuke  reèe on kimajuæi glavom.  Koliko sam vam pu ta govorio, uklonite li ono nemoguæe, ma kakav ostatak vam ostao, ma kako nevjeroj atno djelovao, on mora sadrati istinu. Znamo da kroz vrata, prozor ili dimnjak ni je uao. Znamo i to da nije mogao biti sakriven u sobi, jer nema gdje da se sakrij e. Odakle je, dakle, doao?  Kroz rupu na krovu  povikah.  Naravno. Mora da je tako u ao. Budite ljubazni i pri-drite mi fenjer, proirit æemo sad a svoja istraivanja u prostoriju nad nama  u tajnoj prostoriji gdje je pronaðeno bla go. Popeo se po Ijestvama, pa uhvativi se objema rukama za jednu zabatnu gredu, ubaci se u potkrovnicu. Zatim, leeæi potrbuke, prui ruku po fenjer koji je drao dok sam se ja penjao. Prostorija u kojoj se naðosmo bila je oko deset stopa u jednom i sedam stopa u dru gom pravcu. Pod je bio od greda a izmeðu njih tanke letve i buka, tako da se pri ho danju moralo koraèati od jedne grede do druge. Strop se zavravao u iljak i oèigledno j e predstavljao unutranju stranu kuænog krova. Namjetaja nije bilo, a na podu je leala debela praina, nagomilavana godinama.  Vidite, evo ga  reèe Sherlock Holmes, stavljajuæi ruku na kosi zid. Ovo je preklopni prozorèiæ koji vodi na krov. Mogu ga gurnuti i, evo, ovdje se krov sputa pod blagim n agibom. To je, dakle, put kojim je uao. Hajde da vidimo moemo li naæi jo nekakve trag ove. On spusti fenjer na pod i po drugi put te noæi spazih mu na licu zaprepatenje. Ja s am se, meðutim, pogledavi za njim  sledio. Na podu su se vidno ocrtavali mnogobrojni otisci neke gole stope, jasne, izrazite i savreno uoblièene, ali upola manje od st ope normalnog èovjeka.  Holmes  rekoh apatom  neko dijete je uèinilo ovu grozotu. On se brzo ponovo pribra.  U prvi mah sam se zapanjio  reèe on,  ali stvar je sasvim prirodna. Popustilo mi je pamæenje, jer sam mo175 gao predvidjeti tako neto. Tu nema vie ta da se trai. Hajdemo dolje.  Kako vi onda tumaèite ove tragove?  zapitah znatieljno kada smo se ponovo spustili u donju sobu.  Dragi moj VVatsone, analizirajte malo i sami  reèe on nestrpljivo.  Moje metode su v

am poznate. Primijenite ih, pa æe biti pouèno da usporedimo rezultate.  Nita ne mogu smisliti to bi bilo u skladu sa èinjenicama  odgovorih.  Uskoro æe vam biti potpuno jasno  reèe on nabu-sito.  Mislim da ovdje nema vie nièeg zna nog, ali jo æu provjeriti. On dohvati svoju leæu i centimetar, pa kleknuvi, s nosom skoro do poda, poèe hitro mj eriti, usporeðivati i zagledati svugdje po sobi, dok su mu se uagrene, duboko usaðene oèi svijetljele kao u ptice. Pri tome je èinio hitre, besmrtne kretnje kao pravi po licijski pas. Nisam se mogao odupri- I jeti pomisli kakav bi straan kriminalac bi o da je svoju energiju i domiljatost okrenuo protiv zakona. Pri tom nju-kanju stal no je mrmljao u sebi, dok konaèno ne uzvikne od veselja.  Zaista imam sreæe  reèe on.  Po svemu sudeæi, preostaje nam da se jo samo malo potrudimo Na svoju nesreæu stao je u kreozot. Kraj ove smrdljive lokve vidjet æete obrise nje gove malene stope. Balon je, kao to vidite, napukao, pa je sadraj iscurio.  Pa ta onda?  zapitah.  Pa nita, ulovili smo ga, to je sve  reèe on.  Znam psa koji bi iao za ovim tragom na k raj svijeta. Ako je èopor lovaèkih pasa u stanju da traga po mirisu haringe, koju vu ku po èitavom okrugu, kako li æe tek dobro uvjebani pas pratiti jedan tako prodoran m iris kao to je ovaj. Jednostavno kao pravilo trojno. Odgovor bi trebalo da nam da , ali, oho! evo i predstavnika zakona. Odozdo se zaèue buèni glasovi i tresak vrata.  Prije no to naiðu  reèe Holmes  stavite svoje* prste na ruku ovog jadnika i tu, na njeg ovu nogu. ta osjeæate?  Miiæi su tvrdi kao drvo  odgovorih. 176  Tako je. Skvrèio ih je izuzetno jak grè, dakle jaèe od uobièajenog »rigor mortis«12. Povezu uæi ovu izoblièenost lica, s ovim hipokratskim osmijehom, »risus sardonicus«18, kako ga nazivaju stari pisci, to zakljuèujete?  Smrt uslijed nekog jakog, biljnog alkaloida  odgovorili  uslijed neke tvari sliène s trihninu, koja izaziva ukoèenost.  To mi je palo na pamet èim sam ugledao napete miiæe na licu. Zato sam odmah po ulasku u sobu potraio sredstva pomoæu kojih je otrov uao u organizam. Kao to ste vidjeli, o tkrio sam trn koji je neznatnom snagom zabijen ili satjeran u lubanju. Obratite panju i opazit æete da je sjedeæi uspravno na stolici, pogoðen u onu stranu kojom je bi o f okrenut prema otvoru na stropu. Sad pogledajte ovaj trn. Veoma sam ga oprezno podigao i primakao na svjetlo fenjera. Bio je dugaèak, otar, c rn, pri vrhu pocakljen kao da se na njemu osuila neka ljepljiva materija. Tupi kr aj mu je bio otesan i zaokruen noem.  Potjeèe li taj trn iz Engleske?  zapita on.  Ne, nikako.  Koristeæi se svim ovim podacima morali biste biti u stanju izvuæi neke toène zakljuèke. Ali, evo redovnih trupa; pomoæni odredi sad se mogu povuæi. Dok je govorio, u hodniku su se èuli koraci koji su se pribliavali i u sobu stupi n eki vrlo krupan, stasit èovjek u sivom odijelu. Bio je rumen, bucmast i zadrigao. Iznad pod-bulih i nabreklih podoènjaka otro su mu provirivala dva siæuna mirkava oka. Z a njim su nailazili neki narednik u uniformi i Thaddeus Sholto, koji je jo drhtao .  Tu æe biti posla  priguenim æe glasom pridolica.  Krasna posla. Ali, tko su ovi ovdje? a kuæa je puna kao kuniænjak.  Mislim da me se jo sjeæate, gospodine Athelnev Jo-nes  reèe Holmes mirno.  Pa, naravno, da vas se sjeæam  odgovori on hriplji-vo.  Vi ste gospodin Sherlock Hol mes, onaj teoretièar. Sjeæam vas se! Nikad neæu zaboraviti kakvo ste nam predavanje od rali o uzrocima, zakljuècima i posljedicama u 12 Znak èetvorice 177 sluèaju dragulja iz Bishopgatea. Doveli ste nas, istina, na pravi trag, ali morate priznati, bila je to vie sreæa nego dobro obavljen posao ...  Sluèaj je bio kolski primjer rjeenja na osnovi zdravog rasuðivanja.  Oh, ta nemojte! Ne stidite se priznati! Ali, ta je sve ovo? Nezgodno! Jako nezgod no! Tu samo èinjenice govore, nikakvo teoretiziranje. Sreæa da sam se zatekao u Norv

voodu u povodu nekog drugog sluèaja. Kad je stigla poruka, nalazio sam se jo na sta nici. ta mislite od èega je umro ovaj èovjek?  O tome nemam ta mnogo da teoretiziram  reèe Holmes suho.  Nemojte tako! Ne moemo poreæi da vi koji put pogodite ba ondje gdje treba. Zaboga! K ako sam èuo vrata su bila zakljuèana, a nestalo je nakita u vrijednosti od pola mili juna. Kako je izgledao prozor?  Bio je èvrsto zatvoren, ali se na prozorskoj dasci primjeæuju tragovi.  Aha! Pa da, pa da! ako je bio èvrsto zatvoren, onda se tragovi moda uopæe ne odnose n a ovaj sluèaj. Zdrav razum mi govori da je èovjek morao dobiti napad, pa je umro nap reèac; poslije toga su nestali dragulji. Aha! Sine mi tako ponekad! Narednice, iziði te za trenutak, a i vi, gospodine Sholto. Va prijatelj moe ostati. ta mislite o ovo me, gospodine Holmes? Sholto je prole noæi, po vlastitom priznanju, bio sa svojim b ratom. Brat je dobio napad i umro, a Sholto je otiao s blagom. Kako vam se to sviða ?  Onda se mrtvac veoma obazrivo podigao i zakljuèao vrata s unutranje strane  ironièno æe Holmes!  Hm! Tu je praznina. Primijenimo zdrav razum. Ovaj Thaddeus Sholto je bio sa svoj im bratom, dolo je, koliko znamo, i do svaðe. Brat je mrtav, a nakita nema. I to zn amo. Poslije Thaddeusova odlaska brata nitko nije vidio. U njegovu krevetu nije nitko spavao. Oèigledno je da se Thaddeus nalazio u najveæem duevnom uzbuðenju. A ni iz gled mu ba nije privlaèan. Kao to vidite pletem svoje niti oko Thaddeusa. Mrea oko nj ega poèinje da se zatvara. 178 k  Jo ne raspolaete svim èinjenicama  reèe Holmes.  Ovaj trn koji je po svemu sudeæi otrovan, nalazio se duboko u lubanji pored uha gd je mu se jo vidi trag; ova komad ispisana papira bio je na stolu, a pored njega n alazilo se i prilièno èudnovato oruðe s kamenom glavom. Kako se sve te èinjenice uklapaj u u vau teoriju?  Samo jo vie potkrepljuju moju tvrdnju  reèe debeli detektiv nadmeno.  Kuæa je prepuna i dijskih rijet. kosti. Sve je ovo izveo Thaddeus. Ako je taj iverak otrovan, Thad deus ga je isto onako kao i svaki mogao upotrijebiti u ubilaèke svrhe. Taj je papi r nekakva klopka, zavaravanje. Jedino se jo postavlja pitanje kako je iziao? Ah, p a naravno, eno rupe na stropu! S velikom pokretljivoæu, neobiènom za njegove dimenzije, pohita uz ljestve i provuèe se u potkrovlje. Ubrzo zaèus-mo njegov glas koji nam je pobjedonosno javljao da je n aao preklopni prozorèiæ na krovu.  Umije i on da pronaðe pone to  reèe Holmes slije-uæi ramenima.  Katkad mu sine u glavu. 'y a pas de sots si incommodes que ceux qui ont de l'esprit«!14  Vidite!  reèe Athelney Jones, pojavljujuæi se ponovo na Ijestvama.  Èinjenice govore ipa k bolje od teorije. Moje se gledite o ovom sluèaju potvrdilo. Evo, vidim preklopan prozorèiæ koji je u vezi s krovom a djelomièno je i otvoren.  Otvorio sam ga ja.  Oh, doista! Znaèi da ste ga zapazili?  reèe malo pokunjeno.  Pa lijepo, on jasno pokaz uje kako je umakao na dentlmen. Narednice! viknu.  Molim, gospodine  zaèu se iz hodnika.  Neka gospodin Sholto doðe ovamo. Gospodine Sholto  obrati mu se Athelney Jones  dunost mi je da vas upozorim da sve to budete izjavili moe biti upotrebljeno protiv vas. U ime kraljice liavam vas slobode zbog smrti vae g brata.  Evo ti sad! Nisam li vam rekao?  povika siromah èovjek, ispruivi ruke i promatrajuæi sa d jednog sad drugog.  Ne uzrujavajte se zbog toga, gospodine Sholto  reèe Holmes  jamèim vam da æu vas oslobod iti ove optube. 179  Ne obeæavajte odvie, gospodine Teoretièaru, ne obeæavajte odvie  prekide otro detektiv. te naiæi na tvrði orah nego to mislite.  Ne samo da æu ga osloboditi optube, gospodine Jo-nesu, nego æu vam i besplatno ustupi ti imena i opis dvojice ljudi koji su prole noæi bili u ovoj sobi. Jedan se zove, i mam sve razloge da u to vjerujem, Jonathan Small. On je polupismen èovjek, omanji

i hitar, a drvena patrljica mu je s unutranje strane izlizana. Na lijevoj èizmi ima grubu potplatu èetvrtasta oblika, a oko pete eljeznu potkovu. Osim toga, srednje j e dobi, jako opaljen od sunca i bivi robija. Ovih nekoliko podataka mogli bi vam d onekle koristiti, ako ih jo dopunite èinjenicom da mu na aci nedostaje dobar dio koe. Drugi èovjek ...  Aha, drugi èovjek  zapita podsmjeljivim glasom Athelnev Jones, ali ipak prilièno pod d ojmom Holmesovih odreðenih tvrdnji.  To je neka prilièno èudna osoba  reèe Sherlock Hol-mes okrenuvi se na peti.  Nadam se da uskoro biti u stanju da vam ih predstavim obojicu. Jednu rijeè nasamo, VVatsone! On me izvede do vrha stepenita.  Zbog ovog neobiènog dogaðaja zamalo nismo izgubili iz vida glavni cilj naeg dolaska.  I ja sam ba na to pomislio  odgovorih.  Nema ni kakva smisla da gospoðica Morstan ost ane u ovom zlokobnom domu.  I nema. Vi je morate otpratiti kuæi. Ona ivi s gospoðom Cecil Forrester u donjem Camb ervvellu a to nije daleko. Èekat æu vas ovdje, ako ponovo doðete kolima po mene. II' s te moda premoreni?  Ni najmanje. Ne mogu imati mira sve dok ne saznam neto vie o ovom nevjerojatnom do gaðaju. Nagledao sam se raznih i neugodnih stvari u ivotu, ali, dajem vam rijeè, ovi noæanji uzbudljivi dogaðaji iskidali su mi potpuno ivce. Bilo kako bilo, volio bih da zajedno s vama istjeram stvar do kraja. 180  Vaa prisutnost æe mi biti jako korisna  odgovori on.  Mi æemo samostalno ispitati sluèaj a pustiti prikana Jonesa neka uiva nad svim svojim izmiljotinama koje mu padnu na pamet. Kada odvedete gospoðicu Morstan, molim vas otiðite u Pinchin Lane broj 3, do lje na obali, blizu Lambe-tha. U treæoj kuæi s desne strane stanuje èovjek koji konzer vira ivotinje a zove se Sherman. Vidjet æete u prozoru lasicu koja dri kuniæa. Kucajte i dignite starog Shermana iz kreveta, pozdravite ga i recite mu da mi hitno tre ba Toby.  Pretpostavljam da je rijeè o psu.  Da, neki èudan pas mjeanac, sa zaprepaæujuæe snanim njuhom. Vie mi je stalo do pomoæi j Tobyja nego do sve sile policijskih detektiva u Londonu.  Onda æu ga dovesti  rekoh.  Sada je jedan sat. Ako uspijem da dobijem odmorna konja, mogao bih se vratiti prije tri.  A ja æu vidjeti  reèe Holmes  to mogu doznati od gospoðe Bernstone i od indijskog sluge, koji, kako mi veli gospodin Thaddeus, spava u susjednoj potkrovnici. A zatim æu se udubiti u Jonesove velike pronalaske i sluati njegove, ne ba odveæ ukusne, zajedlji vosti. »Wir sind gewohnt dass die Menschen verhöhnen, was sie nicht verstehen«15. Goet he je uvijek jezgrovit. 181 SEDMO POGLAVLJE Zgoda o buretu Policija je dovela sa sobom kola pa sam u njima otpratio kuæi gsopoðicu Morstan. Sve dok je trebalo podrati nekog slabijeg od sebe, slijedeæi onaj milosrdni naèin koji i maju ene u tim prilikama, ona je bila mirna. Zatekao sam je kraj prestraene domaæice prijaznu i staloenu. Meðutim, u kolima je odjednom klonula. Briznula je u plaè, vidj elo se koliko ju je bolno pogodio dogaðaj ove noæi. Kasnije mi je prièala da me je tad a smatrala za hladna i ravnoduna èovjeka. Nije ni slutila ta se odigravalo u mojem s rcu, niti je imala ikakvu predodbu o velikom samosavlaðivanju. Sva moja naklonost, sva moja ljubav hrlili su k njoj isto onako kao maloprije u vrtu moja ruka. Osjeæa o sam da mi èitava godina svakodnevnog ivota ne bi pruila toliko dokaza o njenoj dra goj smjeloj prirodi kao ovaj dan pun neobiènih doivljaja. No dvije misli ledile su mi rijeèi u grlu kojima sam htio dati oduka svojoj odanosti. Bila je potresena, sla ba i bespomoæna. U takvu trenutku iskazivati ljubav znaèilo bi koristiti se njenim d uevnim stanjem. A to je bilo jo gore, sada je postala i bogata, treba da dobije vel iko naslijeðe, ako Holme-sova istraga urodi plodom. Pod takvim okolnostima ne bi b ilo ni lijepo ni poteno da jedan vojni kirurg s bolesnièkom hranarinom iskoristi pr ijateljski odnos koji je nastao pukim sluèajem. Zar ne bih ispao kao najobièniji lov ac na miraz? Nisam smio dopustiti da tako neto i pomisli. Ovo blago iz Agre ispri jeèilo se meðu nama kao nepremostivi jaz. Kad stigosmo do stana gospoðe Cecil Forrester, bilo je skoro dva sata. Posluga se veæ odavno povukla na poèinak, ali je gospoðu Forrester toliko zanimao ishod èudne poruk

e koju je primila gospoðica Morstan, da ju je eljno oèekivala. 182 Bila je to ljupka ena srednje dobi. Radovao sam se to vidim kako ju je gospoðica Mor stan srdaèno ogrlila rukom oko pasa i kako joj je majèinski zvuèao glas kad ju je ova pozdravila. Oèevidno, gospoðica Morstan nije bila samo jedna plaæena, zavisna osoba, v eæ i prijatelj koga potuju. Èim me je predstavila, gospoða Forrester me ozbiljno zamoli da uðem i isprièam ta nam se dogodilo. Ja sam pak, objasnio svu vanost zadatka koji j e jo preda mnom. Obeæah, s puno potovanja, da æu ih izvijestiti o svemu. U odlasku, kr iomice, os-vrnuh se i kad kola krenue, vidjeh, a jo i dan-danas vidim, na stepenitu dvije ljupke i zagrljene prilike, poluotvorena vrata, svjetlo koje se iz predvo rja probija kroz obojeno staklo, barometar i sjajne poluge na stepenitu. Pogled, makar i letimièan, na miran engleski dom djelovao je, posred mraènog posla u koji sm o se uplitali, vrlo umirujuæe. to sam vie mislio na ono to se zbilo, sve mi se vie èinilo mraènijim i burnijim. Prolazeæ tihim ulicama, osvijetljenim plinskim svjetiljkama, uz jednolièno kloparanje toè-ko va, ponovo sam u mislima proao cio tok èudnih zbivanja. Smrt kapetana Morstana, i s lanje bisera, oglas, pismo  svi ti dogaðaji su rasvijetljeni. Meðutim, ovi dogaðaji su nas doveli do jo dublje i mnogo tragiènije tajne. Indijsko blago, neobièan plan pronaðe n meðu papirima kapetana Morstana, èudan dogaðaj kad je umirao major Sholto, ponovo ot kriæe blaga nakon èega je uslijedila smrt onoga koji ga je otkrio, veoma èudne okolnos ti zloèina, otisci nogu, neobièno oruje, rijeèi na papiriæu koje su odgovarale rijeèima naðe im na platnu kapetana Morstana  sve je to bio labirint u kojem bi netko s manje i zuzetne obdarenosti od mog sustanara izgubio nadu da æe pohvatati niti. Pinchin Lane predstavljao je niz tronih kuæa od opeka na dva kata u donjem kraju La mbetha. Dugo sam kucao na vrata kuæe broj 3. Konaèno se iza jednog prozorskog kapka pojavi svjetlo svijeæa a na gornjem prozoru pomoli se neko lice. 183  Gubi se odavde, pijanduro jedna  reèe to lice.  Ako jo i dalje bude dizao galamu, otvo rit æu sve tenare i èetrdeset i tri psa pustiti na tebe.  Pa ja sam upravo zato i doao, ali da pustite samo jednog  odvratih.  Tornjaj se  zaurla glas.  Vidi ovu kesu, u njoj je èeagija; tako mi Boga, ako ne zavee tresnut æu je o tvoju tikvu.  Ali meni ne treba èeagija, meni treba pas  povikah.  Neæu s tobom vie da se objanjavam  dreknu gospodin Sherman.  Smjesta se èisti odavde je dok izbrojim do tri èeagija æe poletjeti.  Gospodin Sherlock Holmes  poèeh.  Moje rijeèi odjednom dobie èarobno znaèenje; prozor se mah zatvori a vrata se za tren oka otkljuèae i otvorie. Gospodin Sherman je bio viso k, suh starac, pognutih leða i ilava vrata.  Prijatelj gospodina Sherlocka Holmesa u svako doba je dobro doao  reèe on.  Uðite, gosp odine. Èuvajte se lasice, jer ujeda. Ah, nevaljalice, nevaljalice, ti bi zakaèila ov og gospodina?  Ovo se odnosilo na jednu veliku lasicu koja je kroz reetke od kavez a proturila svoje crvene oèi i zlobnu njuku.  Nemojte se uzrujavati zbog ovoga. To j e samo sljepiæ. Nema otrovnih zuba, pa ga putam u sobu, jer unitava insekte. Ne smij ete mi zamjeriti to sam u poèetku bio s vama malo opak; naiðe djeèurlija pa me zavitlav aju, a i inaèe mnogi prolaze ovim putem pa me svaki èas uznemira-vaju kucanjem. to hoæe gospodin Sherlock Holmes?  Hoæe jednog vaeg psa.  Ah, to æe biti Toby.  Jeste, zove se Toby.  Toby ivi ovdje s lijeve strane na broju 7. Dreæi svijeæu, on krenu sporo naprijed kroz èudnu porodicu ivotinja koju je okupio. Pri lelujavom svjetlu, punom sjena, nejasno sam razabrao kako iz svake tenare, iz sva kog kuta izviruju i motre nas svjetlucave oèi. Èak i zabatne grede nad nama bile su prepune uspavane ivadi, koja se uznemirena zbog naih glasova, poèela tromo premjetati s noge na nogu. 184 Ispostavi se da je Toby ruan mjeanac, s dugaèkom dlakom i klopavim uima, pola cunjava c, a pola lovaèki pas smeðe i bijele dlake, koji se gegao vrlo nespretno. Poslije ma lo oklijevanja, on primi od mene kocku eæera koju mi je dodao stari prirodnjak, pa poto tako sklopismo prijateljstvo, Toby me doprati do kola ne protiveæi se da poðe sa

mnom. Vratio sam se u Pondicherry Lodge ba kad je na satu Palaèe otkucavalo tri. T u sam saznao da je uhapen i McMurdo i da su njega i gospodina Sholtoa odveli na p olicijsku stanicu. Dva policajca èuvala su uski ulaz ali kada sam spomenuo detekti -vovo ime pustili su me da proðem sa psom. Holmes je stajao na kuænom pragu s rukama u depovima i puio lulu.  Ah, doveli ste ga  reèe on.  To vam je valjan pas! Jones je otiao. Otkad ste nas napu stili bilo je velikog rasipanja energije. Uhapsio je ne samo naeg prijatelja Thad deusa, nego i vratara, domaæicu i indijskog slugu. Cijela kuæa je preputena nama, izu zev to se gore nalazi narednik. Ostavimo psa ovdje pa poðimo gore. U holu smo vezali Tobyja za stol i jo se jednom uspeli stepenicama. Soba je bila onakva kakvu smo je i ostavili, osim to je preko lea bila prebaèena plahta. Umoran, policijski narednik se naslonio u kutu.  Posudite mi svoj fenjer, narednice  obrati mu se moj prijatelj.  Sada mi priveite o vaj papir oko vrata tako da visi preda mnom. Hvala vam. Moram skinuti cipele i èar ape jer æu se pozabaviti malo pentranjem. Watsone, umoèite rubac u kreozot. To je sv e. Sada poðite sa mnom za trenutak u potkrovlje.  Provukli smo se kroz rupu. Holmes i ovom prilikom upravi svjetlo na otiske u praini.  elim da posebno obratite panju na ove otiske stopa  reèe on.  Zapaate li neto posebno  Pripadaju  rekoh  nekom djetetu ili nekoj maloj eni.  Ali, na stranu njihova velièina. Zar ne primjeæujete nita drugo?  Veoma nalikuju na ma koje druge otiske. 185  Ba nita ne nalikuju. Pogledajte ovamo. Ovo je otisak desne stope. Sad æu pored ove n aèiniti otisak svoje. Kakva je razlika?  Vai prsti su stisnuti jedan uz drugog. Na ovom drugom otisku prsti su jasno razdv ojeni. : Potpuno toèno. U tome i jest stvar. Hoæete li sada biti tako ljubazni da priðete prek lopnom prozorèiæu i pomi-riete rub drvenog okvira. Ja ostajem ovdje, jer drim ovaj rub ac u ruci. Uèinio sam kao to mi je rekao. Osjetio sam neki miris nalik na katran.  Evo, ovdje je stao nogom kad je izlazio. Ako èak i vi moete to osjetiti, za Tobvja mislim to neæe predstavljati ba nikakvu tekoæu. Sada otrèite dolje i pustite psa. U trenutku kad sam se naao u vrtu, Sherlock Holmes je bio na krovu. Mogao sam ga lijepo vidjeti kako poput nekog golemog svica vrlo polako pue uz sam rub. Izgubio se iza grupe dimnjaka, ali se opet brzo pojavio i nestao na drugoj strani krova . Kad sam otiao na drugu stranu, naao sam ga kako sjedi na uglu strehe u udubljenj u oluka.  Jeste li vi to, VVatsone?  viknu on.  Jesam.  To je mjesto. ta se ono crni tamo dolje?  Bure za kinicu.  Je li poklopljeno?  Jeste.  Ima li u blizini kakvih ljestvi?  Nema.  Prokletnik! Veoma vratolomno mjesto. No trebalo bi da se mogu spustiti onamo oda kle se on popeo. Ova vodovodna cijev èini se da je prilièno èvrsta. Iæi æe. Zaèu se struganje nogu i fenjer se poèe sigurno sputati kraj zida, zatim, odskoèivi, pad e na vrh bureta, a odande na zemlju.  Nije bilo teko iæi za njim  reèe on navlaèeæi èarape i èizme.  Crijep je du cijelog put kretao raskliman, a evo, u svojoj urbi izgubio je i ovo. To potvrðuje moju, kako v i, doktore, kaete, dijagnozu. 186 Predmet koji mi je pruio bio je neka mala lisnica ili kesa, ispletena od obojenih trava; na njoj je unaokolo bilo nanizano nekoliko staklenih perlica. Po obliku i velièini mogla je posluiti i kao kutija za cigarete. U njoj se nalazilo pola tuce ta trnova od tamna drveta, zailjenih na jednom i zaobljenih na drugom kraju, slièni onome koji je dobio u glavu Bartholomew Sholto.  Ovo su paklene stvari  reèe on.  Pazite da se ne nabodete. Drago mi je da sam do nji h doao, jer po svoj prilici ovo su svi koje je imao. Utoliko je manje opasnosti d

a ih uskoro vi ili ja dobijemo pod kou. Radije bih se izloio metku iz karabina neg o ovome. Jeste li orni za jednu etnju od est milja, Watsone?  Svakako  rekoh.  Hoæe li izdrati vaa noga?  Oh, hoæe.  Ah, tu si, psiæu moj! Dobri, stari Toby. Pomirii Toby, pomirii!  i on gurnu psu pod n os rubac natopljen kreozo-tom dok je ivotinja stajala rairenih, dlakavih apa i vrlo smijeno i koèoperno drala glavu, kao neki znalac koji mirie «bouquet»18 neke èuvene vrste vina. Holmes zabaci rubac, privee mjeancu oko vrata jak konopac i povede ga do bur eta za vodu. ivotinja odmah poèe cviljeti pa uzdignuta repa, a s nju kom uperenom u t lo, tapkajuæi po tragu, uputi se urno po stazi brzinom koja nas je primorala da got ovo trèimo. Na istoku je postepeno svitalo pa se u hladnom i sivom svjetlu vidjelo prilièno da leko. Nad nama se uzdizala èetvrtasta, masivna kuæa sa svojim crnim, praznim prozori ma, golim zidovima sva izgubljena i alosna. Put nas je vodio preko vrta, okolo-na okolo ratrkanih okopa i jama. Cijelo ovo mjesto s rasutim gomilama smeæa, s divlje izraslim korovom, djelovalo je teko i sudbonosno i sasvim se podudaralo s mraènom t ragedijom koja se nadnijela nad njega. Poto je stigao do graniènog zida, Toby poèe trèati du njega da bi se konaèno zaustavio u j ednom kutu koji je zaklanjala neka mlada breza. Na mjestu gdje su se spajala dva zida, ispalo je nekoliko opeka. Zemlja je na tom mjestu bila 187 izgaena, a opeke u rupama na zidu zaobljene kao da su èesto sluile za penjanje. Holm es se pope, pa preuzevi od mene psa, prebaci ga na drugu stranu.  Evo otiska ruke Drvene noge  primijeti on kad sam se popeo za njim.  Vidite li na bijeloj buki sasuenu mrlju krvi? Sreæa da od juèer nije pala kia. Po cesti æe se jo moæi juiti miris, usprkos tome to su oni proli ovuda èitavih dvadeset i osam sati prije na s. Priznajem, pri pomisli na veliki saobraæaj koji je u meðuvremenu proao tom cestom u p ravcu Londona, ja sam u to posumnjao. No uskoro sam se okanio svoje bojazni. Tob y se nijednog trenutka nije dvoumio niti zastao veæ se neprestano na svoj posebni naèin gegao i njukao sve dalje i dalje. Jetki miris kreozota oèigledno je odudarao od svih ostalih mirisa.  Nemojte misliti  reèe Holmes  da moj uspjeh u ovom sluèaju zavisi samo od pukog dogaðaja to je ovaj pri-kan nagazio na kemikaliju. Sagledao sam moguænosti da ih se doèepam n a jo nekoliko naèina. Ovaj mi se samo èini najpogodniji, jer kao da nam je pao s neba i lud bih bio da ga ne iskoristim. S druge strane, zbog ove okolnosti sluèaj se n ije izmetnuo u lijep mali intelektualni problem kao to se èinilo u prvi mah. Iz nje ga bi se dala izvuæi krasna iskustva da nema ovog odveæ opipljiva putokaza.  Krasna iskustva, ali isto tako i nedostataka  rekoh.  Uvjeravam vas, Holmes, divim vam se kakvim sve sredstvima uspijevate u ovom sluèaju. Divim se jo vie nego u sluèaj u umorstva to ga je izveo Jefferson Hope. Ova mi se stvar èini jo dublja i tajanstve nija. Kako ste, na primjer, s tolikom sigurnoæu mogli da opiete èovjeka s drvenom nogo m?  Pih, dragi mladiæu, pa to je bar bilo jednostavno. Neæu da budem teatralan, jer sve je oèigledno i jasno kao na tanjuru. Evo ovako: dva oficira koji su bili na dunosti komandnog osoblja u kaznionici doznali su gdje je zakopano nekakvo blago. Engle z Jonathan Small nacrtao im je mapu. Sjeæate li se da smo to ime vidjeli na planu koji je bio u posjedu kapetana Morstana? On ga je potpisao u svoje ime i 188 u ime svojih suuèesnika, i ostavio znak èetvorice, kako ga je, nekako dramatièno, nazv ao. Uz pomoæ ovog plana oficiri ili oficir dolazi do blaga i odnosi ga u Englesku, ne ispunivi, kao to pretpostavljamo, neki od uvjeta pod kojim ga se dokopao. Zato Jonathan Small nije sam prigrabio blago? Odgovor je jasan. Plan je datiran u vri jeme kad je Morstan doao u blizak dodir s robijaima. Jonathan Small se nije doèepao blaga, jer je bio robija kao i njegovi suuèesnici pa nisu mogli naputati kaznionicu.  Ali to je samo pretpostavka  rekoh.  Vie nego pretpostavka. To je jedina hipoteza koja je u skladu sa èinjenicama. Da vi dimo kako to odgovara onome to je uslijedilo. Major Sholto nekoliko godina miruje kao blaeni posjednik blaga. Zatim prima neko pismo iz Indije koje mu ulijeva str

ah u kosti. ta li je to bilo?  Pismo koje je kazivalo da su ljudi kojima je naèinio nepravdu puteni na slobodu.  Ili da su pobjegli. To je mnogo vjerojatnije jer moe se pretpostaviti da je on zn ao kad njima istièe kazna. Inaèe ga to ne bi iznenadilo. I ta on poduzima? Èuva se èovjek a s drvenom negom  bijelog èovjeka, zapamtite, jer je jednog bijelog trgovca zamije nio s njim, i odmah pripucao na njega. Osim toga i na planu se nalazi ime samo j ednog bijelca. Ostali su hindusi ili muhamedanci. Drugog bijelog èovjeka nema. Sto ga pouzdano moemo tvrditi da je èovjek s drvenom nogom identièan s Jonathanom Smallom . Èini li vam se da ovakvo rasuðivanje ne stoji?  Ne, ono je jasno i saeto.  Dobro. Stavimo se sada u poloaj Jonathana Smalla. Promotrimo sluèaj s njegove toèke g ledita. On dolazi u Englesku s dvije namjere: da stekne ponovo ono to smatra svoji m pravom i da se sveti èovjeku koji mu je nanio nepravdu. Pronalazi gdje stanuje S holto i, vrlo vjerojatno, uspostavlja kontakt s nekim iz kuæe. Postoji onaj Lal Ra o koga nismo vidjeli. Gospoða Berstone ga opisuje kao osobu koja je daleko od toga da bude neki svetac. Meðutim, Small nije mogao pronaæi gdje je sakriveno blago, jer osim majora i jednog vjernog sluge koji je umro, to nitko nije znao. Small dozn aje 189 da je major na samrti. Izbezumljen da tajna blaga ne ièezne zajedno s majorom provl aèi se kao kroz ibe, pored straa-ra, probija se do samrtnikova prozora i ne ulazi je r ga ometa prisutnost obojice sinova. Meðutim, izbezumljen od mrnje prema pokojniku , ulazi jo iste noæi u sobu i pretura po njegovim papirima u nadi da æe naæi neku biljek u koja se odnosi na blago. Na koncu, ne naavi nita, ostavlja onaj napis na papiru k ao znak svoje prisutnosti. Vjerojatno je jo prije naumio da na leu ostavi neku tak vu opomenu u znak da nije rijeè o obiènom umorstvu veæ, s gledita èetvorice suuèesnika, o n ekoj vrsti zadovoljavanja pravde. Èudna i hirovita shvaæanja dosta su uobièajena u ana lima zloèina i obièno prue vrijedne podatke o zloèincu. Jeste li shvatili?  Veoma dobro.  ta je, dakle, Jonathan Small mogao uèiniti poslije smrti starog Sholta? Mogao je sa mo produiti da tajno motri nastojanja sinova oko pronalaenja blaga. Moda èak naputa En glesku gdje se vraæa samo povremeno. Sinovi otkrivaju potkrovnicu to on odmah dozna je. Ponovo nailazimo na trag nekog saveznika u kuæi. Jonathan je sa svojom drvenom nogom potpuno nesposoban da se dokopa sobe u potkrovlju. Ali, on vodi sa sobom nekog èudnog ortaka koji svladava tu prepreku. Ovaj nagazi svojom bosom nogom u kr eozot i tako ostavlja trag.  Znaèi, ubojstvo je izvrio ortak, a ne Jonathan.  Tako je. I to ne ba po Jonathonovoj volji sudeæi po mnotvu tragova to ih je ovaj neop rezno ostavio. Jonathan nije izrazito neraspoloen prema ubijenome; drae bi mu bilo da ga je jednostavno mogao vezati i zaèepiti mu usta. On nije htio njegovu glavu. Meðutim, tu se nije dalo pomoæi; provalili su divljaèki instinkti njegova ortaka i ot rov je uèinio svoje. Vidjevi to, Jonathan Small ostavlja na papiru opomenu, sputa ko vèeg s blagom kroz prozor pa izlazi s njim. Eto toka dogaðaja kako sam ga ja uspio o dgonetnuti. to se tièe njegova liènog izgleda, mora da je neki sredovjeèan èovjek i opalj en od sunca jer je odsluio svoj rok u onakvoj peæici kao to su Andamani. Visina mu s e moe lako odrediti po duini koraka. Da je imao bradu, znamo po tome to je 190 to bila jedina stvar koja se dojmila Thaddeusa Sholta kad ga je ugledao na prozo ru. Ne znam ima li jo to?  A ortak?  Ah, pa ni u tome nema velike tajne. Doznat æete uskoro i o tome sve. Kako je divan jutarnji zrak. Gledajte onaj ruièasti oblaèak to lebdi kao pero nekog divovskog flami n-ga. Rumen sunèeva ruba upravo probija oblake londonske magle. Obasjat æe mnogo lju di, ali, nitko se meðu njima, kladim se u to, ne bavi èudnijom rabotom od vas i mene . Ah, to se u prisutnosti velikih, sutinskih sila prirode osjeæamo malenim zbog svoj ih siæunih ciljeva i tenji. Kako stojite s vaim Jean Paulom?  Prilièno... Naiao sam na njega èitajuæi Carlylea.17  To vam je kao da idete potokom do izvornog jezera. Dao je èudnu, ali duboku opasku , kako glavni dokaz stvarne èovjekove velièine lei u njegovu poimanju koliko je sitan . To ukazuje na moæ usporeðivanja i procjene, koja je sama po sebi dokaz plemenitost

i. Ima mnogo osnova za razmiljanje i u Richteru. Jeste li ponijeli sa sobom pitolj ?  Imam svoj tap.  Moda æe nam ustrebati tako ne to, ako stignemo do njihove jazbine. Jonathana preputam vama, a onog drugog, ako bude neugodan, morat æu ubiti. On u razgovoru izvadi revolver, stavi u njega dva metka, i vrati ga u desni vanj ski dep svog kaputa. Za ovo vrijeme Toby nas je vodio prema glavnom gradu nekim sporednim cestama kra j kojih su se nizale kuæe. Meðutim, sad smo stigli u povezane ulice u kojima su se u veliko kretali ranoranioci i dokeri, dok su bunovne ene skidale kapke s vrata i èis tile ulazna stepenita. Po gostionicama na u-glovima upravo je poèinjao posao, pa su iz njih izlazili ljudi neuredna izgleda otiruæi rukama svoje brade poslije jutarn je kapljice. Psi veoma èudnih vrsta nicali su i gledali nas iznenaðeno, ali se na neu sporedivi Toby nije osvrtao ni lijevo ni desno veæ je trèkarao naprijed s njukom upra vljenom ka zemlji cvileæi kad bi nabasao na svjee oèuvan trag. Preli smo Streatham, Brixton, Camberwell i sada smo se nalazili u Kennington Lane u, buduæi da smo boènim uli191 èama doli istoèno od trga Oval. Ljudi koje smo pratili ili su neobièno krivuda vim putem , vjerojatno u elji da zavaraju trag. Nikad nisu ili glavnom ulicom, ako su se mog li koristiti nekom usporednom, sporednom. U podnoju Ken-nington Lanea zaokrenuli su lijevo kroz Bond Streat i Miles Street. Ondje gdje te ulice zavravaju u Knight Placeu, Toby zastade, s jednim naæulenim a jednim sputenim uhom, pa zatim poèe trèati sad naprijed, sad natrag. Prva slika psa u nedoumici. Tada se zbuni njukajuæi ukrug i s vremena na vrijeme pogledajuæi nas kao da trai pomoæ.  Koji je ðavo s ovim psom?  progunða Holmes.  Ta valjda nisu uzeli kola ili odletjeli b alonom.  Moda su stajali ovdje neko vrijeme  primijetili.  Ah, u redu je. Opet je krenuo  reèe moj suputnik s prizvukom olakanja. Zaista, krenuo je jo jednom onjuivi svuda naokolo, onda se naglo odluèi i pojuri takv om silinom i odluènoæu kakve do tada jo nije bio pokazao. Èini se da je miris sad bio mn ogo jaèi nego prije, jer èak nije morao ni njukati veæ je jednostavno zatezao uzicu, po kuavajuæi da poleti trkom. Po sjaju u Holmesovim oèima vidio sam da vjeruje da smo bl izu cilja. Sad nas je put vodio niz Nine Elma, sve dok nismo stigli do velike drvare Broder ick & Nelson, kraj krème kod »Bijelog Orla«. Ovdje se na pas, izvan sebe od uzbuðenja, sj uri kroz boèna vrata u dvorite gdje su pilari veæ bili na poslu. On proleti niz stazu po strugotini i piljotini, zaobiðe izmeðu dvije gomile drva, pa, konaèno s pobjednièkim laveom skoèi na jedno veliko bure koje se jo nalazilo na ruènim kolicima kojim su ga dovezli. Uagrenih oèiju i ispruena jezika stajao je Toby na buretu gledajuæi sad Holme sa sad mene oèekujuæi priznanje. Duge od bureta i kotaèi kolica bili su umazani nekakv om tamnom tekuæinom, a u zraku se osjeæao jak miris kreozota. Sherlock Holmes i ja glupo se pogledasmo pa prasnusmo istovremeno u nezadriv smij eh. 192 OSMO POGLAVLJE Ilegalci iz Baker Streeta  ta æemo sad  zapitah.  Tobyjeva nepogreivost postala je sumnjiva.  Postupio je prema svojim sposobnostima  reèe Holmes skidajuæi ga s bureta i izvodeæi iz dvorita drvare.  Ako razmislite koliko se kreozota svakodnevno raznosi po Londonu , nije nikakvo èudo da se trag za kojim smo poli zametnuo. Kreozot se sada mnogo up otrebljava u preradi drveta. Ne treba kriviti jadnog Tobyja.  Moramo se, mislim, opet dokopati pravog traga.  I sreæa to nam nije daleko. Psa je oèigledno zbunilo to to su na uglu Knight Pleaca dv a traga polazila u razlièitim pravcima. Mi smo krenuli ba onim pogrenim. Sad nam pre ostaje da poðemo onim drugim. U tome nije bilo nikakvih potekoæa. Kad smo doveli Tobyja na mjesto gdje je pogrijei o, on naèini velik krug i na kraju poleti u novom pravcu.  Moramo paziti da nas sad ne dovede do mjesta odakle su donijeli kreozot  primijet ih.  Mislio sam na to. Ali, gledajte, on se dri ploènika; a bure je prolazilo ulicom. Ne

, sad smo na pravom tragu. Ovaj se protezao prema obali rijeke prolazeæi kroz Belmont Place i Prince's Street . Na kraju Bond Streeta doveo Has je ravno do obale, gdje se nalazio mali drveni kej. Toby nas dovede do samog ruba, pa ondje stade kao ukopan cvile-æi i gledajuæi u tamni tok rijeke ispod sebe ...  Nemamo sreæe  reèe Holmes.  Ovdje su uzeli èamac. 13 Znak èetvorice 193 Unaokolo po vodi i na rubu keja bile su vezane male barke i èamci. Ponijeli smo To bvja do tih èamaca, ali on, premda je ozbiljno njukao, ne dade nikakva znaka. Blizu sasvim jednostavnog pristanita nalazila se mala kuæica od opeka kroz èiji je dr ugi prozor bila proturena drvena ploèa na kojoj je stajalo velikim tampanim slovima : »Mordecai Smith«, a ispod toga »Èamci za iznajmljivanje na dan ili sat«. Jedan drugi nat pis koji se nalazio iznad vrata obavijestio nas je da ovdje dre i izletnièki parni brodiæ to je potvrðivala i velika gomila koksa koja se nalazila na nasipu. Sherlock H olmes se polako proeta unaokolo, s licem punim loih slutnji.  Ovo ne mirie na dobro  reèe on.  Ti su momci lukaviji nego to sam mislio, èini se da su zametnuli svoje tragove. Bojim se da je ovdje bilo i unaprijed pripremljenih pos tupaka. Kad se pribliio vratima kuæe, ova se otvorie, a iz njih istrèa neki kovrèavi djeèaèiæ od sv h est godina; za njim je ila podebela ena, sva rumena u licu, dreæi u ruci veliku spuvu .  Odmah da se vrati i da se opere, Jack  vikala je.  Vraæaj se, ugursuze jedan, jer ako ti doðe otac kuæi i zatekne te ovakva, imat æemo to èuti od njega.  Zgodan mali vræo  povika Holmes.  Lijepo rumeno spadalo. Hajd', Jack, to bi htio da ti dam?  Htio bih iling  reèe.  Ne bi li htio jo neto?  Htio bih dva ilinga  odgovori èudo od djeteta poslije izvjesnog razmiljanja.  Eto ti! Ulovi ih! Zlatno dijete, gospoðo Smith.  Bog vas blagoslovio, gospodine, i jest, napredan je. Skoro odveæ, da bih mogla iziæi s njim na kraj, naroèito kad mi mu nije po nekoliko dana kod kuæe.  Zar je odsutan?  reèe Holmes razoèaranim glasom.  Ba mi je ao jer sam elio razgovarati gospodinom Smithom. 194  Nema ga od juèer ujutro, i, istinu govoreæi, veæ sam se poèela zabrinjavati. No, ako se radi o nekom èamcu, gospodine, mogla bih vam i ja pomoæi.  elio sam da unajmim njegov parni brodiæ.  Ah, dragi gospodine, on je ba brodiæem i otiao. To me i zabrinjava, jer znam da nije ponio vie ugljena nego do Woolwicha i natrag. Da je otiao maonom ne bih pomislila nita, jer ga je posao veæ vie puta odveo èak i do Gravesen.-da, pa ako je bilo vie pos la znao se zadrati i due. Ali, kakva vajda od parobroda bez ugljena?  Ugljen bi mogao kupiti i na nekom pristanitu niz rijeku.  Mogao bi, ali on to ne radi jer su visoke cijene koje trae za par bijednih vreæa. A osim toga, ne volim ni onog runog èovjeka s drvenom nogom i stranim izgovorom. ta h oæe i zato se stalno mota unaokolo?  Èovjek s drvenom nogom  reèe Holmes iskreno iznenaðen.  Da, gospodine, neki èovjek majmunska Jica, koji io vie puta dolazio mojem matoru. O n ga je i digao prole noæi i, to je jo èudnije, moj je znao da æe doæi, jer je brodiæ dra parom. Govorim vam otvoreno, gospodine, nije mi nimalo ugodno zbog svega toga.  Ali, draga gospoðo Smith  reèe Sherlock Holmes slijeuæi ramenima  vi se plaite bez razl . Otkud moete tvrditi da je noæas dolazio ba èovjek s drvenom nogom? Ne razumijem kako moete biti tako sigurni?  Njegov glas, gospodine. Poznajem mu glas, nekako je dubok i promukao. Moglo je b iti oko tri, kad je zakucao na prozor. 'Di, se  rekao je  vrijeme je da se ide na s mjenu'. Moj matori probudi Jima, to je moj najstariji sin, pa odoe ne rekavi ni ri jeè. Lijepo sam èula kako mu lupa drvena noga po kamenju.  A je li taj èovjek s drvenom nogom bio sam?  Ne bih mogla sigurno reæi, gospodine. Nikog drugog nisam èula.  ao mi je, gospoðo Smith, jer sam elio brodiæ, a èuo sam dobrih stvari o ... Kako se ono

zvae? 195  »Aurora«, gospodine.  Ah, je li to onaj stari, zeleni brod sa utom, vrlo irokom trakom na pramcu?  Nikako. To je sasvim zgodan, mali brodiæ, ljepi od ikojeg drugog na rijeci. On je s vjee obojen u crno, s dvije crvene trake.  Hvala. Nadam se da æete uskoro èuti o gospodinu Smithu. Idem dolje niz rijeku, pa ak o sluèajno ugledam »Au-roru«, javit æu im da ste u brizi. Crni dimnjak, rekoste?  Ne, gospodine. Crni s bijelom trakom.  Ah, pa da. Crni su bokovi na brodu. Zbogom, gospoðo Smith. Eno èamdije sa skelom, Wat sone. Uzet æemo je i prevesti se preko.  Najvanija je stvar kod ljudi te vrste  reèe Holmes dok smo sjedili na skeli  nikad ne pokai kako su njihova obavjetenja od bilo kakve vanosti. Ne postupite li tako, zat vorit æe se odmah kao kamenica. Ako ih, naprotiv, sluate protiv volje, kao to smo èini li, èut æete vrlo vjerojatno ono to vam i treba.  Na je pravac, èini se, sada prilièno jasan  rekoh.  Pa ta biste vi uèinili?  Unajmio bih parobrod i poao niz rijeku u potragu za »Aurorom«.  To bi, dragi prijatelju, bio golem posao. Mogao je da se ukotvi odavde pa sve do Greenvvicha, na svakom pristanitu sa obje strane rijeke. Iza mosta protee se milj ama pravi labirint pristanita. Trebalo bi tri dana da ih sve pregledate, ako se t oga latite sami.  Onda pozovite policiju.  Ne. Vjerojatno æu tek u posljednjem trenutku pozvati Athelneva Jonesa. On nije lo èov jek, pa ne bih htio da ita uèinim to bi ga uvrijedilo profesionalno. Ali, kad smo veæ odmakli tako daleko, nalazim zadovoljstvo ba u tome da sam zavrim tu istragu.  Mogli bismo dati oglas u novine i zatraiti obavjetenje od luèkih vlasti. 196  Sve gore i gore. Ljudi za kojima tragamo doznali bi da im je potjera za petama, pa bi pobjegli iz zemlje. Po ovome kako sada stoje stvari, oni æe vjerojatno otiæi, ali dok budu vjerovali da su sigurni, neæe im se uriti. Tu æe nam koristiti Jonesova upornost, jer æe se njegovo gledite o zloèinu svakako progurati u dnevnu tampu, pa æe bj egunci misliti da je sve krenulo krivim putem.  Pa ta æemo onda?  zapitah kad smo se iskrcali blizu kaznionice kod Millbanka.  Uzmite ova kola, odvezite se kuæi, doruèkujte i odspavajte koji sat. Bezuvjetno mora mo noæas opet biti na nogama. Hej, koèijau, stanite pred potom. Tobyja æemo zadrati, jer nam on jo moe biti od koristi.  Ne znam.  Sjeæate li se detektivskog odreda iz Baker Streeta koji sam upotrijebio u sluèaju Je ffersona Hopea?  Kako da ne  rekoh smijuæi se.  Ovo je ba prilika u kojoj oni mogu biti od neprocjenjive koristi. Ako iznevjere, imamo i drugih sredstava, ali æu pokuati najprije s njima. Poslao sam brzojav mom m alom, prljavom suradniku Wigginsu i oèekujem da nam se on i njegova banda jave jo p rije no to zavrimo doruèak. Bilo je izmeðu osam i devet sati. Poslije svih noæanjih uzbuðenja osjeæao sam jaku reakci ju. Bio sam iscrpljen i klonuo, u glavi mi se mutilo, a tijelo mi je malaksalo. Nije me ponijelo ono profesionalno oduevljenje koje je nosilo mog prijatelja, nit i sam se mogao udubiti u stvar, kao u èisto intelektualni problem. A umoreni Barth olomew Sholto  ta o njemu sam veæ i ovako malo ta dobrog èuo, tako da prema njegovim u bojicama nisam osjeæao neke naroèite antipatije. Naravno, blago, to je neto posebno. Ono je, ili bar njegov dio, po svim pravilima pripadalo gospoðici Morstan. I sve d ok je postojala ma i jedna jedina moguænost da se ono pronaðe, gotov sam da samo tom e cilju posvetim sav svoj ivot. Istina, ako ga pronaðem, ono æe je odvojiti od mene. Pa ipak, bila bi to sebièna i sitna ljubav kad ne bih tako postupio. Ako Holmes ra di zato da pronaðe zlikovce, ja sam imao deseto-rostruko jaèi razlog. 197 U Baker Streetu sam se okupao i presvukao. Osjetih se izvanredno svje. Kad sam sia o u nau zajednièku sobu, vi-djeh da je stol postavljen za doruèak i da Holmes nalijev a kavu.

Evo  reèe smijuæi se i pokaza na otvorene novine.  Energièni Jones i svugdje prisutan no vinar meðusobno su uredili stvar. No, vama je veæ dosta ovog sluèaja. Bolje je da najp rije uzmete svoja jaja sa unkom. Uzeo sam novine od njega i proèitao kratku biljeku nad kojom je stajao: »Tajanstveni sluèaj u Gornjem Norwoodu«. »Prole noæi, oko dvanaest sati« pisalo je u Standardu, »naðen je mrtav u svojoj sobi gospod in Bartholomew Sholto iz Pondicherry Lodgea u okolnostima koje ukazuju na nasilj e. Koliko smo mogli doznati, na tijelu gospodina Sholtoa nisu pronaðeni tragovi gr ube sile, ali je nestalo zbirke skupocjenih indijskih dragulja, koju je pokojnik naslijedio od svog oca. Stvar je prvo otkrio gospodin Sherlock Holmes i doktor Watson, koji su doli u kuæu s gospodinom Thaddeusom Shol-tom, pokojnikovim bratom. Èu dnom igrom sluèajnosti u policijskoj stanici u Norwoodu zatekao se i dobro poznati detektiv gospodin Athelney Jones, koji se veæ pola sata poslije otkriæa sluèaja naao n a mjestu dogaðaja. Ovaj je odmah usmjerio svoje oprobane sposobnosti na hvatanje z likovca, to je brzo urodilo plodom. Veæ su uhapeni Thaddeus Sholto, brat ubijenog, p aziteljica kuæe, gospoða Berstone, indijski sluga Lal Rao i vratar po imenu McMurdo. Potpuno je sigurno da su lupe ili lupei bili dobro upoznati s rasporedom kuæe, jer su opæe poznato tehnièko znanje kao i moæ zapaanja gospodina Jonesa omoguæili da se sa si gurnoæu dokae kako poèinitelji zlodjela nisu uli niti kroz vrata niti kroz prozor veæ pre ko krova zgrade, kroz jedan preklopni prozor-èiæ u prostoriju povezanu sa sobom u ko joj je naðen le. Ova èinjenica, nepobitno utvrðena, potpuno dokazuje da se ne radi samo o sluèajnoj pljaèki. Brzi i energièni zahvat naih policijskih organa jasno pokazuje ko liko je vana u takvim trenucima prisutnost jednog jedinog snanog i poduzetnog duha . Ne moemo da se otrgnemo od pomisli kako i ovaj sluèaj prua jedan argument u korist onih koji ele da se 198 decentraliziraju naa policijska sluba i tako dovede u bliu i korisniju vezu sa sluèaj evima u kojima joj je dunost da postupa«.  Zar to nije slavno?  reèe Holmes, kikoæuæi se nad svojom alicom.  ta mislite?  Mislim da smo i nas dvojica za dlaku umakli da budemo uhapeni zbog umorstva.  Èini se i meni. Jo i sad ne bih rado odgovarao za nau sigurnost; jo postoji opasnost da ga ponovo spopadne neki njegov napad energije. U tom trenutku netko zazvoni na vratima, pa zaèuh na u gospoðu Hudson kako sva zbunjen a jadikuje.  Tako mi boga, Holmes  rekoh dignuv se napola.  èini mi se da su zaista doli po nas.  Ne, nije ba tako strano. To su neslubene snage  ilegalci Baker Streeta. Dok je govorio, po stepenicama se zaèu topotanje bosih nogu i agor tankih glasova, pa uletje u sobu èitavo tuce prljave, poderane, uliène djeèurlije. Meðu njima je ipak po stojalo neto nalik na disciplinu, jer se, i pored svog burnog ulaska, odmah posta vie u jedan red i upiljie se u nas licima punim ièekivanja. Jedan od njih, vii i stari ji od ostalih, istupi naprijed s izrazom besposlièarske nadmoænosti, koja se doimala vrlo zabavno na jednom tako neuglednom malom strailu.  Primili smo vau poruku, gospodine  reèe on,  pa sam ih odmah doveo. Tri kinte za kart e.  Evo vam  reèe Holmes vadeæi neto srebrnog novca.  Ubuduæe neka se obraæaju samo tebi, Wi nse, a ti æe meni. Ne mogu dopustiti da mi se na ovaj naèin pravi dar-mar po kuæi. No, ovaj put je dobro ispalo, moæi æete bar èuti moje instrukcije. elim pronaæi gdje se nalaz i parni brodiæ »Aurora«, vlasnik mu je Mordecai Smith. Brod je crn sa dvije crvene tra ke, a dimnjak crn s jednom bijelom trakom. Nalazi se negdje dolje, niz rijeku. J edan djeèak treba da bude na pristanitu Mordecai Smitha, preko od Millbanka, kako b i nas obavijestio ako se vrati brod. Podijelite se i temeljito 199 pregledajte obje obale. Èim neto doznate, odmah mi javite. Je li sve jasno?  Jeste, efe  reèe Wiggins.  Stara tarifa, a djeèaku koji pronaðe brod, gvineja pride. Evo jedne dnevnice unaprij ed. A sada, gubite se. On dade svakom po iling, poslije èega se sjurie niz stepenite a trenutak kasnije vidj eh ih kako su se rasprili po ulici.  Ako se parni brodiæ nalazi na vodi, oni æe ga pronaæi  reèe Holmes kad se podigao od stol a i zapalio lulu.  Oni mogu da prodru svugdje, vide svata i prislukuju svakoga. Oèeku 

jem da æe ga pronaæi jo prije veèeri. U meðuvremenu, nita nam drugo ne preostaje nego sjes ti i èekati. Ionako ne moemo pohvatati prekinute tragove dok ne pronaðemo bilo »Auroru«, bilo gospodina Mordecaia Smitha.  Moda bi ove ostatke mogao pojesti Toby. Idete li u postelju, Holmes?  Ne, nisam umoran. Imam neki èudni tjelesni sastav. Ne sjeæam se da sam se ikad od ra da zamorio; samo me lijenost potpuno iscrpljuje. Puit æu i razmiljati o ovom èudnom po slu u koji nas je uvela naa klijentica. Ne bi trebalo biti lakeg posla od ovoga. L judi s drvenom nogom ne rode se na krukama; a, onaj drugi, za njega mogu slobodno reæi da je sasvim jedinstven primjerak.  Opet taj drugi.  Ne mislim da tajim i pred vama. O njemu mora da ste i sami stvorili nekakvo milje nje. Razmotrite najprije dobro podatke. Mali otisci stope, prsti koje nikad nisu sapinjale cipele, bosa stopala, drveni batiæ s kamenom glavom, velika spretnost, mali otrovni trnovi. ta o svemu tome mislite?  Mislim da je rijeè o nekom divljaku!  povikah.  Moda jedan od onih Indijaca koji su b ili suuèesnici Jonatha-na Smalla.  Teko da je tako  reèe on.  U prvi mah kad sam ugledao tragove onog èudnog oruða, bio sam sklon da i ja na to pomislim, ali poseban karakter otisaka stopa nagnao me je da mijenjam miljenje. Neki stanovnici indijskog polu200 otoka malena su rasta, ali nijedan ne bi mogao ostaviti takve tragove. Pravi Ind ijac ima dugaèko usko stopalo; muhame-danci imaju palac odvojen od ostalih prstiju jer provlaèe uzicu od sandala izmeðu palca i dopalca. Onakav maleni trn mogao se iz baciti samo na jedan naèin. Kroz duhaljku. No, pa gdje moemo naæi ovakvog divljaka?  U Junoj Americi  usudih se ja. On isprui ruku, pa skide s police jedan debeli svezak.  Ovo je prvi svezak zemljopisnog imenika koji sada izlazi iz tampe. Moemo ga smatra ti kao pouzdan i najnoviji izvor. ta imamo ovdje? Andamanski otoci lee na 340 mi I ja sjeverno od Sumatre u Bengalskom zaljevu. Hm, ta je ovo? Vlana klima, koralni s prudovi, morski psi, Port Blair, barake robijaa, Rutlandsko otoèje, pamukovac. Ah, evo nas! Domoroci Andamanskih otoka mogu se s pravom smatrati za najmanju rasu n a svijetu, premda im neki antropolozi pretpostavljaju afrièke Bumane, amerièke Digger Indijance i stanovnike Terra del Fuego. Srednja visina im je neto ispod èetiri sto pe, premda se moe naæi mnogo potpuno zrelih ljudi koji su znatno ispod te visine. K ao ljudi su divlji, mrzovoljni i svojeglavi, premda su u stanju da postanu i veo ma odani prijatelji, ako se jednom stekne njihovo povjerenje. Zapamtite, VVatson e! Sada sluajte ovo: »Izgledaju runo, jer imaju velike nezgrapne glave, sitne krvoloèn e oèi i nepravilne crte. Meðutim, noge i ruke su im izuzetno male. Tako su divlji i svojeglavi da su ostali bezuspjeni pokuaji britanskih slubenika da ih bar donekle p ridobiju. Bili su strah i trepet brodo-lomaca jer su im razbijali lubanje svojim batinama s kamenim glavama ili ubijali svojim otrovnim strelicama. Ti pokuaji za vravali su se bez izuzetka ljudoderskim gozbama«. Fin, gostoljubiv svijet, VVatsone! Da je neto ovaj drakan imao potpuno odrijeene rake, stvar je mogla uzeti jo sablasn iji tok. Veæ i pri ovakvom stanju stvari èini mi se da bi Jonathan Small volio da se uopæe nije posluio njime.  Ali, kako je on doao do tako èudnog ortaka?  Ah, to je veæ vie nego to mogu reæi. No, kako smo ustanovili da je Small doao s Andaman skih otoka, nije nikakvo èudo da je s njim i ovaj otoèanin. No sve u svoje vrijeme, 201 pa æemo i o tome doznati vie. Da vas vidim, Watsone! Ta vi ste propisno umorni. Leit e tu na sofu, pa æemo vidjeti mogu li vas uspavati. On izvadi iz ugla svoju violinu, i kad sam se ispruio on poèe da gudi nekakvu tihu, sanjivu, melodiènu pjesmu, bez sumnje svoju vlastitu, jer je imao poseban dar za improvizaciju. Sjeæam se kao kroz maglu njegovih tankih prstiju, ozbiljna lica kao i dizanja i sputanja gudala. A onda, tiho sam se uljuljkao na mekim talasima ton ova, sve dok se naðoh u zemlji snova, gdje me je milovalo svojim pogledom ljupko l ice Mary Morstan. 202 DEVETO POGLAVLJE Prekid u lancu Kad sam se probudio okrijepljen i odmoran, bilo je veæ kasno po podne. Sherlock Ho

lmes je sjedio onako kako sam ga i ostavio, izuzev to je poloio na stranu svoju vi olinu i udubio se u neku knjigu. Dok sam se mekoljio na sofi, on me pogleda te sp azih da mu je lice natmureno i zabrinuto.  Èvrsto ste spavali  reèe on.  Plaio sam se da æe vas na razgovor probuditi.  Nisam nita èuo  odgovorih.  Jeste li dobili kakvih svjeih vijesti?  Na alost, nisam. Priznajem da sam iznenaðen i razoèaran. Oèekivao sam da æe se do ovog vr emena neto presudno dogoditi. Ba sad je bio Wiggins i podnio izvjetaj. Kae da od tog broda nema ni traga ni glasa. A to me uznemiruje, jer nam je svaki sat dragocje n.  Mogu li vam u èemu pomoæi? Osjeæam se sad potpuno svje i potpuno spreman za novi noæni iz lazak.  Ne, ne moemo uèiniti nita. Preostaje nam samo da èekamo. Ako iziðemo, u naoj odsutnosti oe stiæi poruka pa bi dolo do zastoja. Vi radite kako hoæete, ali ja moram ostati ovdj e na strai.  Onda æu èaskom otiæi preko u Camberwell kod gospoðe Cecil Forrester. Juèer me je pozvala.  Idete kod gospoðe Cecil Forrester?  upita Holmes sa smijekom u oèima.  Pa naravno, i do gospoðice Morstan. Sinoæ su veoma eljele da èuju ta se sve dogodilo.  Ne bih im previe prièao  reèe Holmes.  enama nikad ne treba potpuno vjerovati  pa ni o najèestitijim. Nisam se zadrao da raspravljam o ovoj zlobnoj opasci. 203  Za sat-dva se vraæam  primijetih.  U redu. Sretno! No, mislim, ako veæ prelazite preko rijeke moete istovremeno vratit i i Tobyja, jer mi se èini da nam vie neæe trebati. Tako sam poveo i mjeanca kojeg sam ostavio skupa s malim zlatnikom kod starog pri rodnjaka u Pinchin Laneu. U Camberwellu sam zatekao gospoðicu Morstan, malo umornu od noæanje dogodovtine, kako eljno oèekuje vijesti. A i gospoða Forrester je bila vrlo r adoznala. Isprièao sam im sve to smo uradili, izostavivi samo one strasnije dijelove tragedije. Iako sam govorio o smrti gospodina Sholtoa, nisam rekao kako je umor en. No, ostale su zaprepatene i pored toga to sam izostavio pojedinosti.  Pa to je èitav roman  uzviknu gospoða Forrester.  Gospa kojoj je nanijeta nepravda, blago od pola milijuna, crni ljudoder i jedan g rubijan s drvenom nogom. Ovo mu doðe umjesto zmaja ili mraènog viteza.  K tome jo i dva viteza lutalice, koji pritrèavaju u pomoæ  doda gospoðica Morstan pogled avi me toplo.  Eto, Mary, vaa sreæa zavisi od ishoda ove istrage. Èini mi se da niste ni blizu onoli ko uzbuðena koliko bi trebalo. Zamislite ta znaèi biti toliko bogat da imate cijeli s vijet pred svojim nogama. Neto me trecnu u srcu od radosti kad vidjeh da nije zbog toga ba nimalo razdragana. Naprotiv, ona gordo odmahnu glavom kao da se radi o neèem do èega joj nije mnogo st alo.  Plaim se za gospodina Thaddeusa Sholtoa  reèe ona.  Drugo nita nije vano. Za sve vrijeme ponio se toliko ljubazno i èasno da ne moe biti bolje. Naa je dunost da ga oslobodimo te grozne i neosnovane optube. Kad sam napustio Camberwell sputala se veèer, a kad sam stigao kuæi bio je veæ potpuni mrak. Knjiga i lula mog prijatelja leale su kraj stolice, ali njega nije bilo. Po gledah unaokolo nadajuæi se da æu naæi kakvu poruku, no ne naðoh nita.  Pretpostavljam da je gospodin Holmes iziao  rekoh gospoði Hudson kad je ula da spusti roletne. 204  Ne, gospodine. Otiao je u svoju sobu. Da znate  reèe spustivi glas u znaèajan apat  br m se za njegovo zdravlje.  Zato, gospoðo Hudson?  Pa, nekako je èudan, gospodine. Kad ste otili, on je etao i etao gore-dolje, gore-dol je, da sam se umorila sluajuæi njegove korake. Èula sam kako govori sam sa sobom, a s vaki put kad bi zvono zazvonilo izlazio bi na stepenite i pitao: »ta je to, gospoðo Hu dson?« Sada se povukao u svoju sobu i jo eta. Usudila sam se da mu spomenem lijek za smirenje, ali se on okrete prema meni i tako me pogleda da jo ni sad ne znam kak o sam izila iz sobe.  Mislim da nema razloga da se zabrinjavate, gospoðo Hudson  odgovorih.  Viðao sam ga ta

kvog i prije. Ima neku malu brigu koja mu ne da mira. Pokuavao sam da odgovorom smirim nau èestitu domaæicu, premda sam se i sam nekako nela godno osjeæao, dok sam na mahove, cijele noæi sluao tupi bat njegovih koraka: bio sam svjestan da se to njegov poduzetni duh buni protiv ove nametnute nepokretnosti. Za doruèkom je djelovao premoreno i oronulo, s malom crvenom groznièavom mrljom na o brazima.  Upropastit æete se, prijatelju  primijetih.  Èuo sam vas kako etat'e cijele noæi.  Nisam mogao oka sklopiti  odgovori.  Ovaj me pakleni problem unitava. Biti sprijeèen zbog jedne tako siæune prepreke sad kada je sve ostalo savladano, to je zaista odvie . Znam i ljude i brod i sve, pa ipak ne mogu doæi do vijesti. Upotrijebio sam sva sredstva koja mi stoje na raspolaganju i pokrenuo sve i sva. Cijela rijeka i s j edne i s druge strane je pretraena, ali bez uspjeha, pa èak ni sama gospoða Smith nij e nita èula o svom muu. Dolazim do zakljuèka da su potopili brod. No, i tome se moe pri govoriti.  Ili nas je gospoða Smith navela na krivi trag.  Ne, mislim da tako neto moemo odbaciti. Dao sam ispitati stvar, parni brodiæ takvog opisa zaista postoji.  Da nije poao uzvodno? 205  I tu moguænost sam razmotrio. Grupa tragaèa æe krenuti sve do Richmonda. Ako ni danas ne bude nikakvih vijesti, sutra polazim sam, i trait æu ljude, a ne brod. Ali, dotl e æemo svakako veæ neto doznati. Ali, nismo doznali nita. Nije bilo glasa ni traga od Wig-ginsa, ni s koje druge s trane. Skoro svi listovi pisali su o tragediji u Norwoodu. Proizlazilo je da su svi manje-vie neprijateljski raspoloeni prema jadnom Thaddeusu Sholtou. Ni u jedno m od njih nije bilo nekih novih pojedinosti, osim da æe se narednog dana odrati ist rano roèite. Predveèer sam odetao u Camberwell da obavijestim dame kako smo do sada bil i slabe sreæe. Po svom povratku zatekao sam Holmesa rastresena i prilièno mrzovoljna . Jedva da je odgovarao na pitanja, a cijelu se veèer zabavljao nekom kemijskom an alizom, koja je zahtijevala veliko zagrijavanje retorti i destilaciju pare, da b i se ba koncu zavrilo nekim mirisom koji me je skoro istjerao iz stana. Sve do u sitne jutarnje sate mogao sam èuti zveckanje njegovih epruveta to je govorilo da je jo zadubljen u svoje smrdljive pokuse. Rano u zoru trgao sam se iza sna i iznenadio kad sam ga ugledao kako stoji kraj mog kreveta u irokom mornarskom odijelu, s kratkim plavim kaputom i s grubom crve nom maramom oko vrata.  Watsone, ja odoh niz rijeku  reèe on.  Razmislio sam o svemu, vidim samo jedan izlaz . Svakako vrijedi pokuati.  Dakako, onda æu i ja s vama  rekoh.  Ne, vi moete mnogo vie koristiti, ako ostanete ovdje kao moj zastupnik. Ja veoma n erado odlazim, jer u toku dana moe naiæi neka poruka, premda je Wiggins prole noæi pos tao prilièno maloduan. elim da otvorite sve pismene poruke i brzojave, te da postupi te po vlastitom nahoðenju ako stignu kakve vijesti. Mogu li se osloniti na vas?  Potpuno.  Na alost, neæete mi moæi brzojaviti, jer za sada jo ne znam gdje æu sve biti. Ako budem imao sreæe, moda ipak neæu biti ba tako daleko. Ali, kad se vratim moram imati bilo ka kvih vijesti. 206 Za doruèka vie nita nisam èuo o njemu. Meðutim, kad sam otvorio 'Standard', vidjeh da su se u povodu tog sluèaja pojavile izvjesne nove okolnosti. »Imamo razloga da vjerujemo«  pisalo je  »da je tragedija u Gornjem Norvvoodu dublja i t ajanstvenija nego to se to mislilo u poèetku. Novi dokazi pokazuju da je potpuno ne moguæe dovesti u vezu gospodina Thaddeusa Sholtoa sa samim dogaðajem. On kao i domaæic a, gospoða Bersto-ne, sinoæ su puteni na slobodu. Meðutim, vjeruje se da se niti koje v ode do pravih krivaca nalaze u rukama policije, te ih gospodin Athelney Jones iz Scotland Yarda uporno slijedi dobro poznatom sebi svojstvenom energijom i spret noæu. Svakog trenutka oèekuju se nova hapenja«. »Ovo je zasad povoljna vijest«, pomislih. »Bar je na prijatelj Sholto na miru«. Pitao sam se kakve bi to mogle biti niti o kojima je rijeè, premda se, èini se, radilo samo o uobièajenom naèinu pisanja kad policija neto zabrlja.

Bacio sam novine na stol, ali u tom trenutku pade mi u oèi tekst u rubrici liènih og lasa. Taj je glasio: »Izgubljen:  ovim obavjetavamo da su Mordecai Smith, laðar i njegov sin Jim napustili svoje pristanite prolog utorka oko tri sata izjutra parobrodom »Aurora«, crne boje sa dvije crvene trake, dimnjaka crna s bijelom trakom. Svatko tko bude dao obavijes t o mjestu prebivalita navedenog Mordecaia Smitha i brodiæa »Aurora« dobit æe nagradu od pet funti. Adresa: Gospoða Smith, Smithovo pristanite ili Baker Street 221 b, Londo n.« Prema adresi Baker Streeta 221 b to je oèigledno bilo Holmesovo djelo. Dojmilo se prilièno bezazleno, bjegunci su ga slobodno mogli proèitati i vidjeti u njemu samo p osve prirodnu zabrinutost ene za svojim nestalim muem i nita vie. Ovaj se dan strahovito oduljio. Svaki put kad bi netko zakucao na vrata ili kad bi se zaèuo otar korak na ulici, uèinilo mi se da je ili Holmes, ili netko s odgovoro m na njegov oglas. Pokuao sam èitati, ali bi mi misli zaokupile ili ova neobièna istr aga, ili èudan par koji smo gonili. Pitao sam se da moda ne postoji nekakva temeljn a greka u rasuðivanju mog pri207 jatelja? Da nije postao rtva vlastitog pretjeranog samopouzdanja? Nije li mo da nje gov dovitljivi, otri um izgradio nekakvu zanesenu teoriju na krivim temeljima? Ni sam znao da je ikada pogrijeio, ali i najotroumniji mislilac moe pasti u zabludu. M islio sam da je moda upao u zabludu ba zbog prefinjenosti svoje logike  zbog sklono sti ka prefinjenijim i neobiènijim tumaèenjima, premda su mu i obiènija pri ruci. A, s druge strane, i sam sam vidio i èuo dokaze i razloge koji su ga naveli da zakljuèuj e onako kako je i zakljuèivao. Kad sam se podsjetio na dugi niz èudnih okolnosti koj e su mnoge u svojoj biti beznaèajne, a ipak sve usmjerene u jednom pravcu, nisam s e mogao oduprijeti misli da bi prava teorija, èak i ako Holmesovo objanjenje ispadn e netoèno, ipak morala predstavljati neto outre18 i iznenaðujuæe. U tri sata poslije podne zazvonilo je zvono i u predvorju zaèu se neèiji prodorni, z apovijednièki glas. Na moje iznenaðenje uvedoe nikog drugog nego lièno gospodina Jonesa . No sada je bio sasvim drugaèiji od onog odluènog i beskompromisnog predavaèa o zdrav om razumu, koji je tako samouvjereno preuzeo sluèaj u Gornjem Norvvoodu. Lice mu j e bilo utuèeno, dranje blago, i èak kao da se izvinjavao.  Dobar dan, gospodine, dobar dan  reèe.  Gospodin Sherlock Holmes je, kako sam razumi o, iziao?  Da, i ne mogu sa sigurnoæu reæi kad se vraæa. Hoæete li ga prièekati? Sjednite na tu stoli u i kuajte jednu od ovih cigara.  Hvala vam, nemam nita protiv!  reèe on briuæi lice crvenim rupèiæem od svile.  A ta kaete na jedan viski sa sodom?  Pa, pola èae. Veoma je toplo za ovo doba godine, a imao sam dosta muke i nevolje. P oznata vam je moja postavka o onom sluèaju u Norvoodu.  Sjeæam se kad ste je izlo ili.  Pa, eto, bio sam prisiljen da je mijenjam. Èvrsto sam stegao mreu oko gospodina Sho ltoa, kad se on odjednom praæaknuo i izmigoljio kroz jednu njenu rupu. Uspjelo mu je dokazati svoj alibi. Od èasa kad je napustio sobu svog brata, uvijek je bio s n ekim i tako sad on vie ne dolazi uopæe 208 u obzir kao osoba koja se popela na krov i ula kroz prozor-èiæ. Sluèaj je vrlo nejasan. Sav moj dobri glas u struci je ugroen. Malo bi mi pomoæi dolo kao kora kruha.  Svima nama katkada ustreba pomoæ  rekoh. Va prijatelj, gospodin Sherlock Holmes, sjajan je èovjek, gospodine  reèe on muklim, p ovjerljivim glasom.  Njemu nema ravna. Promatrao sam tog mladog èovjeka kako istrauj e mnogo sluèajeva, ali nikada do sada nisam vidio da neki nije bio u stanju rasvij etliti. Istina, slui se neuobièajenim metodama, malo je prebrz u postavljanju svoji h teorija, no, svejedno mislim da bi bio izvrstan policijski slubenik, koji bi mn ogo obeæavao. Kaem vam ovo i ba me briga ta æe drugi o tome reæi. Jutros sam dobio od nje ga brzojav i shvatio da je do ao do nekog podatka u ovoj Sholtovoj stvari. Evo por uke. Izvadio je iz depa brzojav i predao ga meni. Bio je predan u Polparu, u dvanaest sati. »Poðite odmah u Baket Street«, glasio je »ako se jo nisam vratio, prièekajte me. Na b liskom sam tragu Sholtovoj bandi. Noæas moete s nama, ako elite prisustvovati zavrnic

i«.  To dobro zvuèi. Oèigledno se opet dokopao traga  rekoh.  Ah, znaèi da je i on pogrijeio  povika Jones s oèiglednim zadovoljstvom.  Èak i najbolje od nas odvedu na krivi trag. Naravno, mogla bi i ovo da bude nekakva lana uzbuna, ali je meni kao èuvaru zakona du nost da pazim da mi ne promakne nikakva moguænost. E vo nekoga na vratima. Moda je on! Na stepenicama se zaèue neèiji teki koraci, uz hripanje i krkljanje èovjeka koji je teko disao. On zastade jedanput, dvaput, i tada se pojavi na vratima. Zvucima koje sm o èuli odgovarao je i izgled ovog èovjeka. Bio je to starac odjeven u mornarsko odij elo, u do grla zakopèanom kaputu. Leða su mu bila povijena, koljena klecava, a disao je vrlo sipljivo. Oslonio se na svoju teku, hrastovu batinu i morao je napinjati ramena da bi uvukao zrak u pluæa. Oko brade je imao obojenu maramu, pa sam mu od lica vidio samo dva otra, prodorna, tamna oka, nad kojima su se nadnijele guste s ijede obr]4 Znak èetvorice 209 ve i dugi bijeli zalisci. Davao je dojam nekog èestitog pomorskog kapetana koji je zaao u godine i pao u bijedu.  ta je, starce?  zapitah. On pogleda oko sebe polagano i paljivo, kao to to obièavaju stariji ljudi.  Je li tu gospodin Sherlock Holmes?  zapita starac.  Ne, ali ja ga zastupam. Meni mo ete predati bilo kakvu poruku za njega.  Ali, elio bih je predati samo njemu lièno  reèe on.  Kaem vam da ga ja zastupam. Odnosi li se to na brodiæ Mordecaia Smitha?  Da, znam gdje se nalazi. A znam i gdje su ljudi koje on trai. A znam i gdje je bl ago. Znam sve o tome.  Onda recite meni, pa æu mu ja prenijeti.  Samo njemu namjeravam reæi  ponavljao je æudljivom upornoæu.  Dobro, onda ga morate prièekati.  Ne, ne, ne elim da izgubim cio dan ni za èiju ljubav. Ako gospodin Holmes nije ovdj e, onda æe gospodin Holmes morati sve pronaæi sam. Ne sviðate mi se ni jedan ni drugi, pa vam neæu kazati ni rijeèi. On se dovuèe do vrata, ali Athelnev Jones se postavi pred njega.  Prièekajte malo, prijatelju!  reèe on.  Vi imate vanu obavijest i sada ne smijete otiæi. Mi æemo vas zadrati, htjeli vi to ili ne, sve do povratka naeg prijatelja. Starac teko potrèa prema vratima, ali kako je Athelnev Jones naslonio na njih svoja iroka leða, on uvidje da se nema smisla protiviti.  Krasan postupak  povika udarajuæi tapom.  Dolazim ovamo da vidim jednog gospodina, a vas dvojica, koje nikad u ivotu nisam vidio, hvatate me i postupate sa mnom na ov akav naèin.  Neæemo vam uèiniti nita naao  rekoh.  Dat æemo vam naknadu za izgubljeno vrijeme. Sjedn na sofu. Neæete morati dugo èekati. 210 On prilièno nabusito preðe preko sobe i sjedne, osloniv-i se licem na ruke. Jones i j a nastavismo puiti cigare i razgovarati. Meðutim, odjednom se umijea Holmesov glas.  Mislim da biste i mene mogli ponuditi cigarom  reèe on. Obojica se trgosmo na svojim stolicama. Kraj nas je sjedio Holmes s izrazom èovjek a koji se zabavljao na na raèun.  Holmes  uzviknuh  vi ovdje! Ali, gdje je starac?  Evo starca  reèe on diuæi gomilu sijede kose.  Evo ga, vlasulja, zalisci, obrve i sve o stalo. Znao sam da sam se prilièno uspjeno preruio, ali nisam bio siguran da æu izdrati i ovu probu.  Ah vi, vrae jedan,  povika Jones vrlo razdragano.  AT biste vi bili glumac i to kak av glumac! Kaljali ste kao pravi starac, a one slabane noge vrijede vam deset funt i tjedno. Ali, moram reæi da mi se uèinilo kao da sam prepoznao sjaj iz vaeg oka. Vid ite, niste uspjeli da nas se ba tako oslobodite.  Radio sam ovako preruen cio dan  reèe on paleæi svoju cigaru.  Veæ me prilièan broj krim laca poèinje prepoznavati, pogotovo otkad je ovaj moj prijatelj poèeo objavljivati n eke moje sluèajeve; tako sad mogu izlaziti na poprite samo ovako preruen u starca. J este li primili moj brzojav?

Jesam. Zbog njega sam i doao. Kako je napredovao va sluèaj? Sve se zavrilo ni na èemu. Dva svoja zatvorenika morao sam pustiti, a protiv ostale dvojice nema dokaza.  Ne brinite. Dat æemo vam drugu dvojicu umjesto njih. Ali se morate staviti pod moj e vodstvo. Sve javno priznanje neka pripadne vama, ali morate postupiti onako ka ko vam budnem odredio. Jesmo li se sporazumijeli?  Potpuno, samo ako ste voljni pomoæi da ih se doèepamo.  Dobro, onda kao prvo treba mi jedan brzi policijski brodiæ u sedam sati kod Westmi nsterskih stepenica. 211  To æemo lako. Ondje je uvijek bar jedan, ali ja æu preæi preko puta i telefonirati da budemo sigurni.  Zatim, trebat æe mi dva sna na èovjeka ako bi oni pru ali otpor.  Na brodiæu bit æe ih trojica. ta jo?  Kad uhvatimo ljude, doæi æemo i do blaga. Mislim da æe ovaj moj prijatelj sa zadovoljs tvom odnijeti kutiju onoj mladoj dami, kojoj s pravom pripada polovina. Neka je ona prva otvori. ta velite, VVatsone?  To bi me zaista usreæilo.  Malo protupropisan postupak  reèe Jones, kimajuæi glavom.  No, kako je cijela stvar ne kako izvan propisa, mislim da æemo morati malo zamiriti. Blago æe se ipak odmah posli je toga morati odmah uruèiti vlastima sve do zavretka slubene istrage.  Svakako. To æe biti lako. Ali jo neto. Veoma mi je stalo da neke pojedinosti o ovom sluèaju èujem lièno iz usta Jonathana Smalla. Vi znate da ja volim ulaziti u sve pojed inosti. Ima li prepreke da s njim neslubeno razgovaram bilo ovdje u mojem stanu, bilo na drugom mjestu, pod uvjetom da bude pod dobrom paskom.  E, pa vi ste gospodar situacije. Ja do sada nisam imao nikakvih dokaza o postoja nju tog Jonathana Smalla. Meðutim, ako vi moete da ga ulovite, ne vidim kako bih va m mogao zabraniti da razgovarate s njim.  Znaèi da smo se sporazumjeli?  Potpuno. Ima li jo to?  Jedino to jo izrièito traim, to je da s nama veèerate. Veèera æe biti gotova za pola sat Imam kamenice i par mladih tetrijeba, a i mali izbor bijelih vina. VVatsone, vi jo nikada dosad niste priznali moje domaæinske sposobnosti. 212 X DESETO POGLAVLJE Kraj otoèanina Na obrok je bio veoma veseo. Holmes, kad je za to bio raspoloen, znao je biti izva nredno duhovit u razgovoru. Kako je, izgleda, bio i ivèano napet, ovaj put je zaist a bio sjajan. Skakao je s predmeta na predmet  s mirakula19 na sred-1 njovjekovno grnèarstvo, sa Stradivariusovih20 violina na budizam na Cejlonu i ratne brodove b uduænosti  raspravljajuæi kao da je sve to posebno studirao. Njegov vedri humor kao d a je bio reakcija na mraènu potitenost proteklih dana. I Athelnev Jones je dokazao kako u trenucima dokolice umije biti drutven i na veèeri se pokazao kao pravi bon v i v a n t. to se mene tièe, razdragao sam se pri pomisli da se na zadatak blii kraju , pa sam i ja poprimio neto od Holmesove veselosti. Za vrijeme veèere nitko od nas nije spomenuo razlog zbog kojeg smo se nali. Kad su istresli stolnjak, Holmes pogleda na svoj sat i napuni tri èae portom.21  Da se kucnemo  reèe on.  Za uspjeh naeg malog pothvata. A sad, krajnje je vrijeme da krenemo. Imate li pitolj, VVatsone?  Imam u stolu svoj stari vojni revolver.  Najbolje je da ga ponesete. Treba biti spreman. Vidim da su kola pred vratima. N aruèio sam ih za est i pol. Bilo je neto poslije sedam kad smo stigli na Westmin-stersko pristanite i nali brod koji nas je èekao. Holmes ga kritièki odmjeri.  Ima li neto na njemu po èemu se vidi da je policijski brod?  Da, zeleno svjetlo o boku.  Skinite ga. 213 Napravie tu malu izmjenu i mi se ukrcasmo, a zatim poskidae konope. Jones Holmes i   

ja sjedili smo na pramcu. Jedan èovjek je sjedio na krmi, jedan je nadgledao stro j, a dva snana policijska narednika sjedila su sprijeda.  Kamo?  zapita Jones.  Prema Toweru. Recite im da se zaustave preko puta Jacobsova brodogradilita. Na brod je bio veoma brz. Proletjeli smo pored dugog niza nakrcanih maona, koje k ao da su mirovale. Kad smo prestigli i ostavili za sobom neki rijeèni brod, Holmes se zadovoljno smijeio.  Morali smo biti u stanju sustiæi sve to plovi na rijeci  reèe on.  Pa, skoro da je tako. Svakako nema mnogo brodova koji bi nas mogli prestiæi.  Treba da ulovimo »Auroru« za koju govore da je neka brzoplovka. Reæi æu vam u èemu je stva r, VVatsone. Sjeæate li se kako sam bio ljut to mi se isprijeèila jedna tako mala stv ar.  Sjeæam se.  E, pa lijepo, ostavio sam mozak na pai i onda sam se udubio u neku kemijsku anali zu. Jedan od naih najveæih dravnika rekao je da je najbolji odmor promjena rada. Tak o i jeste. Kada sam uspio da rastvorim hidrokarbon na kojem sam radio, ponovo sa m se vratio na Sholtov problem i u mislima jo jednom preao cio sluèaj. Moji momci ob ili su i uzvodno i nizvodno, ne naavi nita. Ni na jednom keju, ni na jednom pristanit u nije bilo broda; a nije se vratio ni u svoje pristanite. Da su ga potopili kako bi prikrili tragove, bilo je teko vjerovati, premda je ova moguænost ostajala jo ka o hipoteza, ako sve drugo iznevjeri. Znao sam da je taj Small mali lukavac, ali ga nisam smatrao sposobnim za neto veæe. S obzirom na to da je svakako boravio izvj esno vrijeme u Londonu i da smo imali dokaza kako je stalno bdio nad Pondicherrv Lodgeom, pretpostavio sam da nije mogao odmah krenuti, veæ da mu je trebalo malko vremena, makar toliko da sredi svoje stvari. Na to je, ako nita drugo, upuæivao za kon vjerojatnosti. 214  To mi se èini malo slabo  rekoh.  Vjerojatnije je da je svoje stvari sredio prije ne go to je krenuo na pohod.  Ne, slabo vjerujem u to. Ovdanja njegova jazbina pruala mu je za sluèaj>aude isuvie do bro sklonite, da bi je napustio prije no to bude siguran da moe i bez nje. Ali, vie me se dojmila jedna druga moguænost. Jonathan Small je morao uoèiti da neobièan izgled njegova ortaka, pa ma kako da ga je opremio, izaziva govorkanja, a moda se èak i p ovezuje s tragedijom u Norwoodu. Bio je dovoljno otrouman da toga bude duboko svj estan. Zato su oni i krenuli iz svog prebivalita pod zatitom mraka, a zato je i hi tao natrag eleæi da stignu prije no to svane. Dakle, po gospoði Smith, bilo je prolo tr i sata kada su doli do brodiæa. Kroz jedan sat sasvim se razdanilo, a ljudi se razm iljeli na sve strane, stoga sam drao da nisu mogli stiæi daleko. Dobro su platili S mitha da dri jezik za zubima, unajmili njegov brod za bijeg, i pourili se sa krinjo m blaga u svoj stan. Kroz nekoliko noæi, kad budu vidjeli to piu novine o umorstvu i postoji li neka sumnja, uputit æe se pod okriljem mraka u Gravesend ili Downs, gd je su, nesumnjivo, veæ sve uredili da krenu u Ameriku ili u kolonije.  Ali, brodiæ? Nisu valjda i njega ponijeli u svoji stan?  Naravno da nisu. Smatrao sam da brodiæ ne moe biti daleko, iako ga se nije moglo vi djeti. Tada sam stavio sebe u poloaj Smalla i promotrio stvar, kao to bi to uèinio èov jek njegova kova. On bi vjerojatno, smatrao da bi policiji, ako mu je na tragu, vraæanje broda ili njegovo dranje u nekom pristanitu, olakalo potjeru. Na koji naèin je mogao sakriti brod, a da ga ipak ima pri ruci, kad mu zatreba? Pitao sam se ta b ih ja uèinio da sam u njegovoj koi. Mogao sam smisliti samo jedno. Predao bih brod nekom brodograditelju na popravak. Ovaj bi tada smjestio brod u svoj hangar i br od bi zapravo bio sakriven, a ja bih lako doao do njega, pod uvjetom da ga zatraim nekoliko sati prije.  To se èini prilièno jednostavnim.  I eto, ba ove vrlo jednostavne stvari previde se najlake pa sam odluèio da krenem od ove pretpostavke. Odmah sam krenuo niz rijeku u onoj bezazlenoj mornarskoj odjeæi 215 raspitujuæi se po svim brodogradilitima. Petnaest puta nagazio sam u prazno, ali esn aesti put, kod Jacobsona, saznao sam da im je neki èovjek s drvenom nogom dva dana prije predao »Auroru« da se na njoj obavi nekakav beznaèajni popravak na krmi. 'Ne fa li toj krmi ni vraga,' rekao je nadglednik. 'Eno, privezana je ondje, ona sa crv

enim prugama'. I tko se u tom trenutku pojavljuje? Sam Mordecai Smith, ièezli brodo vlasnik. Prilièno je bio nakresan. Ja ga, razumije se, ne bih poznao ali on izlanu svoje ime i ime broda. 'Treba mi noæas u osam', reèe, 'toèno u osam, zapamtite, jer i mam dva gospodina, koji ne vole da èekaju'. Oèigledno su ga dobro platili, jer je bi o iroke ruke i sipao ljudima ilinge. Neko sam vrijeme iao za njim na izvjesnom odst ojanju, ali on svrnu u nekakvu pivnicu. Vraæajuæi se u brodogradilite, sreo sam jedno g od svojih djeèaka, kojeg sam bio ostavio da motri na brod. Kazao sam mu da stoji na obali i da nam mahne maramicom kad oni krenu. Mi æemo privezati svoj brodiæ neto vie uzvodno i bit æe pravo èudo ako ne pohvatamo i ljude, i blago i sve ostalo.  Bez obzira jesu li ba to ti ljudi koje traimo, ili neki drugi, vi ste razradili sv e ovo u tanèine  reèe Jones  ali da sam na vaem mjestu doveo bih u Jacobsonovo brodogra dilite odred policije i sve ih odreda pohapsio èim se pojave.  Pa da uprskamo èitavu stvar. Small je veoma lukav drukan. Mogao bi poslati nekoga k ao izvidnicu i, ako bi mu se ita uèinilo sumnjivim, mirno bi negdje ostao æuæuren jo koji tjedan.  Ali, vi ste se mogli drati Mordecai Smitha, pa ustanoviti gdje im je skrovite.  Tada bih izgubio dan. Osim toga, uvjeren sam sa sto prema jedan da Smith uopæe ne zna gdje oni ive. Sve dok ima da cuga i dok ga dobro plaæaju, zato bi se on uopæe rasp itivao? Oni mu alju samo poruke ta da èini. No, sve moguæe naèine sam prevrnuo u glavi, ali ovo je najbolji. U toku ovog razgovora proiali smo kroz sve mnogobrojne mostove koji povezuju obale Temze. Kad smo prolazili kraj Citvja posljednje zrake sunca zlatile su kri na vr hu 216 crkve svetog Pavla. Kad smo stigli do Tovvera, veæ je bio sumrak.  Ovo je Jacobsonovo brodogradilite  reèe Holmes pokazujuæi na pravi kr^d jarbola i brods ke opreme na Sur-revskoj strani Temze.  Plovite polako, gore-dolje, zakljanju-juæi se iza onog niza maona.  On izvadi svoj noæni dogled iz depa, pa se zagleda prema ob ali.  Svog straara vidim na mjestu  primijeti on  ali ne daje nikakav znak maramicom .  ta mislite da se spustimo malo nizvodno pa da ih doèekamo  reèe nestrpljivo Jones. Sad smo veæ postali nestrpljivi, èak i policajci i lo aèi, koji su imali vrlo nejasnu pr edodbu o èemu se radi.  Nita ne smijemo prihvatiti kao sigurno  odvrati Holmes.  Vjerujem deset prema jedan da æe poæi nizvodno, ali sigurni ne moemo biti. Mi s ove toèke moemo vidjeti ulaz u bro dogradilite, dok je, meðutim, malo vjerojatno da oni nas mogu vidjeti. Imat æemo vedr u, veoma dobro osvijetljenu noæ. Moramo ostati tu gdje smo. Pogledajte preko kako se roji narod pod plinskim svjetiljkama.  Odlaze s posla iz brodogradilita.  Djeluju kao prljavi odrpanci, ali znam da u svakom od njih tinja po iskrica besm rtnosti, to ne biste pomislili kad ih vidite ovako jadne, èudna je zagonetka èovjek.  Netko ga naziva duom skrivenom u ivotinji!  primi jetih.  Tu temu dobro razraðuje Winwood Read  reèe Holmes.  On tvrdi da je èovjek kao pojedinac nerazrjeiva zagonetka, a u gomili, u svom agregatnom stanju, postaje matematièka iz vjesnost. Tako, na primjer, nikada ne biste mogli reæi to æe uèiniti jedan èovjek, ali toèn o moete predvidjeti na ta je spremna jedna odreðena gomila. Pojedinci se razlikuju, ali omjeri u procentima ostaju isti. Tako tvrde statistièari. Ali, oho, vidim li j a tu maramicu? Naravno, tamo se preko lepra neto bijelo.  Da, to je na djeèak!  povikah. Jasno ga vidim.  A eno i »Aurore«  uzviknu Holmes.  Juri kao vrag. Strojovoðo, naprijed punom parom. Uzmi te pravac za onim 217 brodiæem sa utim svjetlom. Tako mi boga, nikada sebi neæu oprostiti ako nam umakne. »Aurora« se neprimjetno provukla iz brodogradilita, prola je iza nekoliko malih brodiæa, i veæ je uveliko imala brzinu kad smo je ugledali. Sada je nevjerojatnom brzinom letjela niz rijeku, blizu obale. Jones stade zabrinuto promatrati za njom pa zav rti glavom.  Veoma je brza  reèe on.  Sumnjam da æemo je stiæi.  Moramo je uhvatiti  procijedi Holmes kroza zube.  Loite, loaèi! Natjerajte do najveæe b zine. Moramo je se doèepati makar sagorjeli brod.

Sad smo je sasvim lijepo slijedili. Kotlovi su tutnjali, a snani strojevi pitali i klopotali kao neko veliko metalno srce. Na otri i okomiti pramac sjekao je mirnu vodenu povrinu rijeke, ostavljajuæi s lijeve i desne strane dvije ustalasane brazde . Za svakim drhtajem stroja poskakivali smo i tresli se kao na nekoj ivoj ivotinji . Velika uta svjetiljka s naeg pramca bacala je dugi mlaz iskrièava svjetla, a toèno i spred nas pomaljala se »Aurora«. Bila je kao neka tamna mrlja, samo je kovitlac bije le pjene iza nje pokazivao kako brzo odmièe. Prohujali smo kraj maona, parobroda i trgovaèkih brodova, zaobilazeæi s ove ili one strane jedne, ili provla-èeæi se uz druge . Glasovi s brodova dovikivali su nam iz mraka. »Aurora« je tutnjala sve dalje, a mi smo jurili tik za njom.  Trpajte ljudi, trpajte  vikao je Holmes nagnut dolje nad strojarnicu, odakle mu j e sjaj vatre osvjetljavao otro, orlovsko lice  isterajte i posljednji gram snage.  Èini mi se da je pomalo sustiemo  reèe Jones oèiju uprtih na »Auroru«.  Siguran sam  rekoh ja.  Za samo nekoliko trenutaka mi æemo ih stiæi. U tom èasu kao da nas je pratila zla kob, uplovi meðu nas neki tegljaè s tri maone. Sp asilo nas je od sudara jedino to smo naglo zaokrenuli. No dok smo ih mi zaobilazi li i ponovo uzimali pravac, »Aurora« je izmakla za dobrih dvije stotine jardi. Jo smo je dobro vidjeli, iako se sumrak pretvarao u vedru zvjezdanu noæ. Nai kotlovi brek tali su pod 218 najjaèom parom, a krhki trup je sav drhtao i kripao gonjen pomamnom snagom koja je tjerala stroj. Projurili smo kroz Pool i proli kraj dokova West India, niz dugi D eptfordski al, na koji smo ponovo izbili, kad smo obili Pseæe ostrvo. Nejasna mrlja ispred nas sada se veæ prilièno jasno pretvorila u elegantnu »Auroru«. Jones uperi u nju reflektor, tako da smo lijepo mogli vidjeti prilike na njenoj palubi. Na krmeno m dijelu sjedio je neki èovjek nagnut nad neèim crnim to je drao meðu koljenima. Kraj nj ega je leala nekakva tamna masa koja je nalikovala na njufendendskog psa. Djeèak je drao kormilo, a pri crvenom svjetlu loionice mogao sam vidjeti starog Smitha kako gol do pasa, trpa lopatom ugljen kao da mu se radi o ivotu. Iz poèetka moda i nisu mislili da ih pratimo, ali sada, kad smo ponavljali njihov okret i zaokret, u to vie nisu sumnjali. U Greenwichu smo bili na jedno tri stotine koraka iza njih. U Blackwallu nismo mogli biti vie od stotinu i pedeset. U toku svog uzbudljivog pr obijanja kroz ivot, lovio sam po raznim zemljama najrazli-èitija stvorenja, ali mi ovaj sport nikad nije izazvao tako jezovito uzbuðenje kao ovaj sumanuti lov na lju de koji su se dali u bijeg niz Temzu. Uporno smo im se pribliavali jard po jard. U noænoj tiini veæ smo èuli brektanje i klopotanje njihova stroja. Èovjek na krmi stalno je i dalje èuèao na palubi. Ruke su mu se kretale kao da neto radi, samo bi s vremena na vrijeme podigao pogled i odmjerio koliko smo jo daleko. Pribliavali smo im se sve vie, a Jones im stade vikati da stanu. Bili smo im se pribliili na èetiri duine n aeg brodiæa, a oba broda letjela su luðaèkom brzinom. Tok rijeke bio je sasvim pregleda n, Barking Level na jednoj, a nujni Plumstead Marshes na drugoj strani. Na na poz iv da stanu èovjek s palube zaprijeti nam stisnutim pesnicama i poèe nas visokim, pr omuklim glasom obasipati psovkama. Bio je to dobro graðen naan èovjek i dok je raskor aèeno stajao, odravajuæi se u ravnotei, lijepo sam mogao vidjeti kako mu se od bedra p rotee drvena noga. Na njegovu ljutitu viku, neto se poèe mekoljiti u æuæurenoj gomilici n palubi. Gomilica se odjednom uspravila i mi ugledasmo nekog crnog èovjeka  najmanj eg èovjeka kog sam ikada vidio  s 219 velikom nezgrapnom glavom i gomilom raèupane i razbaruene kose. Holmes je veæ bio izvu kao svoj revolver, a i ja, ugledav ovo divlje, izoblièeno stvorenje, trgnem svoj. Bio je ogrnut nekom vrstom tamnog ulsterskog kaputa ili gunja, tako da mu se vid jelo samo lice. Dovoljno je bilo samo pogledati ovo lice, pa izgubiti svaku volj u za san. Groznije crte na licu nisam vidio cijelog svog vijeka. Oèice su mu plamt jele nekakvom zloslutnom vatrom, a iza debelih usana iskolaèili mu se zubi kojima se kezio, krguæuæi kao pobjenjela ivotinja.  Ako digne ruku, palite  reèe Holmes mirno. Tog smo se trenutka nalazili udaljeni od njih za svega, duinu naeg brodiæa, skoro na dohvat svog plijena. Jo sada gledam onu dvojicu kako stoje: bijeli èovjek, iroko raskoraèenih nogu, obasipajuæi nas na sav glas kiom psovki, i ðavolji patuljak sa svojim odurnim licem i snanim utim zubima, kojima je pri svjetlosti naeg fenjera krgutao u

naem pravcu. . Bilo je dobro da smo ga tako jasno mogli vidjeti, jer je u jednom èasu izvukao i spod svog ogrtaèa neku kratku, drvenu duhaljku, nalik na kolsko ravnalo i prinio je ustima. U isti mah nai pitolji pripucae. On se okrete, podie ruke i s nekom vrstom priguena kalja strovali se niz bok broda. Usred pjenuave, uskovitlane vode, u hipu, vidio sam jo zloslutan, grozan pogled njegovih oèiju. Tog istog trenutka baci se èov jek s drvenom nogom na krmu, pa je naglo zavrnu tako da mu brod odjednom skrete prema junoj obali, a mi proiamo ispred njegova krmena dijela za svega nekoliko stop a. Za tili èas okrenusmo u njegovu pravcu, no on se veæ skoro dohvatio obale. Nalazi li smo se na nekom pustom i usamljenom mjestu, a mjesec je treptao nad prostrani m moèvarama ustajale vode i sablasnom trulei barskih biljaka. Brod se tupim udarcem nasukao na obalu, s pramcem u zraku a s krmom u vodi. Bjegunac iskoèi ali mu se d rvena noga cijelom duinom zari u meko tle. Koprcao se i trzao, ali uzalud, nije m ogao ni naprijed ni natrag. U tekom bijesu mahnitao je, udarao onom drugom nogom po mulju, pri èemu se vrak drvene noge samo jo dublje zabadao u ljeplji220 vo blato. Kad pristadosmo sa svojim brodiæem pored njega, toliko se veæ duboko zagli bio da smo ga morali izvlaèiti konopom iz mulja i prebaciti na palubu. Oba Smitha, otac i sin, sjedili su natmureno na svom brodiæu, ali su sasvim pokorno preli na n a brod kada im se naredilo. »Auroru« smo od-sukali i vezali za svoju krmu. Na palubi je stajala èvrsta indijska krinja, ona ista koja je sadravala zlokobno blago Sholtov ih. Nije imala kljuèa, ali kako je bila prilièno teka, morali smo je paljivo prenijeti u nau malu kabinu. Polako smo krenuli natrag, paljivo pretraujuæi rijeku, ali od mal og, opasnog otoèanina nije bilo ni traga. Kosti ovog neobiènog, nesvakidanjeg gosta u naoj zemlji leale su negdje u mulju, na dnu Temze.  Gledajte  reèe Holmes pokazujuæi na drveni rub palubnog grotla.  Nismo ba bili najbri s svojim pitoljima.  I zaista, iza mjesta gdje smo malo prije stajali, bio je zabod en jedan od onih ubitaènih trnova koje smo tako dobro poznavali. Mora da je prozuj ao izmeðu nas ba onog trenutka kad smo opalili. Holmes se nasmija na ovo, pa slegnu ramenima na svoj uobièajeni, prirodni naèin; priznajem, skoro mi je pozlilo pri pom isli kakva nas je strana sudba mimo-ila te noæi. 221 JEDANAESTO POGLAVLJE Veliko blago Agre Na pritvorenik sjedio je u kabini nasuprot krinji koje se dokopao poslije toliko èek anja i tolikih muka. Lice boje^ mahagonija prekriveno gustom mreom bora govorilo je o tekom ivotu pod vedrim nebom. Istaknuta i isturena èeljust obrasla bradom odava la je èovjeka kojeg nije bilo lako odvratiti od cilja. Moglo mu je biti oko pedese t godina, to je odavala crna, kovrdava kosa gusto izmijeana sjedina-ma. Lice, kad j e bilo oputeno, nije djelovalo neugodno, ali kad bi se naljutilo, guste obrve i u padljiva brada ostavljali su straan dojam. Sjedio je dreæi u krilu ruke u okovima, s glavom sputenom na prsa. Svojim otrim, svjetlucavim oèima promatrao je krinju, razlo g njegovih nedjela. U njegovu krutom dranju bilo je, kako mi se èinilo, vie tuge no ljutnje. Jednom me je pogledao oèima kojima se, uèinilo mi se, èak malko smijao.  A sad, Jonathane Smalle  reèe Holmes paleæi cigaru  ao mi je to je do ovoga dolo.  I meni je ao, gospodine  odgovori on iskreno.  Ne vjerujem da æu se sad moæi izmigoljit i. Na Bibliju vam se kunem da nikada nisam digao ruku na gospodina Sholtoa. Ono vrako malo pseto Tonga odapeo je na njega taj svoj prokleti trn. Ja s tim nisam i mao nikakve veze, gospodine. Bilo mi ga je ao, kao da mi je rod roðeni. Istukao sam tog malog vraga krajem od konopca, ali ono to je uèinjeno, uèu-njeno je, nisam mogao ispraviti.  Izvolite cigaru  reèe Holmes.  Dobro biste uradili da trgnete koji gutljaj iz moje p loke, jer ste jako mokri. Kako ste mogli oèekivati da æe tako slab èovjek, kao to je 222 bio onaj crni ðavo, moæi savladati gospodina Sholtoa i drati ga dok se vi ne popnete uz konopac?  Govorite, gospodine, kao da ste bili tamo. Zapravo, ja sam oèekivao da u sobi neæe b iti nikog. Prilièno sam poznavao obièaje te kuæe, a tada je upravo bilo vrijeme kad je gospodin Sholto obièno silazio na veèeru. Neæu tajiti nita. Najbolje æu se braniti ako k aem golu istinu. Dakle, da je to bio stari major, ja bih mirna srca pristao da bu dem objeen. Bio bih u stanju da mu zarinem bode kao to puim ovu cigaru. Ali je vraki

teko to æu biti suðen zbog ovog mladog Sholtoa s kojim nikad nisam imao nikakvih nesug lasica.  Nalazite se pod paskom gospodina Athelneya Jonesa iz Scotland Yarda. On æe vas dov esti u moj stan a ja æu zatraiti od vas istinit iskaz o svemu. Morate se otvoreno i spovjediti, jer, nadam se da æu vam, ako to uèinite, moæi biti od koristi. Mislim da m ogu dokazati kako otrov djeluje tako brzo da je èovjek bio mrtav jo prije nego to st e se spustili u sobu.  Tako i jeste, gospodine. Nikad se u ivotu nisam tako potresao kao kad sam ugledao kako se naherene glave ceri na mene, dok sam puzao po konopcu. Veoma sam se uzb udio. Zamalo da nisam ubio Tongu zbog toga, samo da mi nije u-makao. Tako se dog odilo da je ostavio tap i nekoliko svojih trnova, kao to mi je rekao, a to je vama omoguæilo, ako smijem reæi, da nam uðete u trag. Moram priznati da mi nije jasno kako ste ga uspjeli slijediti. Ja vam to ne uzimam za zlo, premda je zaista èudnovato  d oda s gorkim osmijehom  da æu ja koji imam stvarna prava na pola milijuna provesti polovinu svog ivota gradeæi branu na Andamanskim otocima, a drugu polovinu, èini se, kopajuæi kanal za isuivanje zemljita u Dartmooru. U zao èas sam ugledao trgovca iz Ahm eta i uputio se u cijelu ovu rabotu s blagom iz Agre koje nikad nita drugo nije d onijelo èovjeku koji ga posjeduje osim prokletstva. Njemu je donijelo umorstvo, ma joru Shol-tou vjeèni osjeæaj straha i krivnje, a meni doivotnu robiju. U tom trenutku Athelney Jones proturi glavu i ramena u kabinu. 223  Prava porodièna idila  primijeti on.  Èini mi se da æu gucnuti i ja iz te boce, Holmese. A èini mi se i to da moemo jedni drugima èestitati. Kakva teta da i onog malog nisam ulovio ivog, ali izbora nije bilo. Zaista, Holmes, morate priznati da ste stigli u pravi èas. Uèinili smo sve to se dalo uèiniti da prestignemo »Auroru«.  Konac djelo krasi  reèe Holmes.  Zaista nisam znao da je »Aurora« takva brzoplovka.  Smith tvrdi da je ona jedan od najbrih brodova na rijeci i kako je mi nikad ne bi smo stigli samo da je imao jo  jednog èovjeka kod stroja. Kune se da pojma nije imao ^o onome to se odigravalo u Norwoodu.  Pa i nije  povika na pritvorenik.  Nita nije znao. Izabrao sam njegov brod jer sam èuo da je brz kao strijela. Nisam mu nita govorio ali smo ga dobro platili i neto lij epo obeæali ako stignemo na svoj brod, »Esmeraldu«, koja se u Gravesendu priprema za B razil.  Pa dobro, ako nije uèinio nikakvo zlo pobrinut æemo se da mu se i ne dogodi. Ako smo brzi u hvatanju ljudi, koje gonimo, nismo brzi u tom da ih osudimo.  Bilo je zab avno sluati kako je hvalisavi Jones opet poèeo pridavati sebi zasluge u hvatanju zl oèinaca. Po malom smijeku to je zati-trao na Holmesovu licu, mogao sam primijetiti k ako mu nije izmaklo to hvalisanje.  Doktore VVatsone  reèe Jones  uskoro æemo biti kod mosta Vauxhall, gdje æemo vas iskrcat i s kovèegom blaga. Ne treba ni da vam spominjem koliku sam veliku odgovornost tim e preuzeo na sebe. To je sasvim protupropisno; al' naravno, dogovor je dogovor. Ipak æu morati po slubenoj dunosti poslati s vama i jednog narednika, buduæi da sa sob om nosite tako dragocjen teret. Bez sumnje æete iæi fijakerom?  Svakako fijakerom.  teta to nema kljuèa, kako bismo mogli napraviti slubeni popis. Morat æete ga otvoriti n a silu. Gdje je kljuè, èovjeèe?  Na dnu rijeke  reèe Small kratko. 224  Hm! Nije trebalo da nam stvarate i ovu nepotrebnu brigu. Zbog vas smo imali veæ i onako dosta posla. Najzad, doktore, mislim da vas ne treba upozoravati na oprez. Donesite kutiju u Baker Street. Naæi æete nas ondje na putu za policijsku stanicu. U Vauxhallu su me iskrcali s mojom tekom krinjom u pratnji jednog srdaènog i dobroæudn og narednika. Poslije èetvrt sata vonje stigli smo do kuæe gospoðe Forrester. Sluavka se iznenadi kad ugleda tako kasnog posjetioca.  Gospoða Cecil Forrester je veèeras izila  objasni ona  i vjerojatno æe se vratiti jako kasno.  Gospoðica Morstan, meðutim, bila j e u salonu; tako sam ja s kovèegom u ruci otiao u salon, a predusretljivog narednik a ostavio u kolima. 9 Sjedila je kraj otvorena prozora, obuèena u neki prozirni bi jeli materijal s malenim crvenim ukrasom oko vrata i isto tako crvenim pojasom. Sa svjetiljke pod sjenilom padalo je meko i blago svjetlo na nju, onako naslonje

nu u pletenom naslonjaèu, i poigravalo joj se na prijaznom i ozbiljnom licu, dajuæi bujnim uvojcima raskone kose neki neodreðen metalan odsjaj. Jedna snjenobijela ruka pala joj je preko naslona, a iz cijelog dranja i pojave izbijala je nekakva nuj-n ost. Meðutim, èim zaèu moje korake ona ustade, a blijedi joj se obrazi zarumenjee od iz nenaðenja i razdraganosti.  Èula sam da se zaustavljaju neka kola  reèe ona. ¦ Pomisila sam da se moda gospoða Forre r vratila kuæi ranije; nisam ni slutila da ste to vi. Kakve ste novosti donijeli?  Donio sam vam neto bolje od novosti  rekoh, sputajuæi kovèeg na stol i govoreæi ovo sasv m dobroduno i prilièno buèno, premda mi se stezalo srce.  Donio sam vam neto to je vredn ije od svih novosti na svijetu. Donio sam vam bogatstvo. Ona pogleda kovèeg.  To li je, dakle, to golemo blago iz Agre  zapita ona prilièno hladno.  Da! To je golemo blago iz Agre. Polovica je vaa, a druga polovica pripada Thaddeu su Sholtou. Svaki od vas imat æe par stotina tisuæa. Pomislite samo! Godinja renta od de15 Znak èetvorice 225 set tisuæa funti. Bit æe malo mladih dama u Engleskoj koje su bogatije od vas. Zar t o nije divno? Mislim da sam svojim oduevljenjem pretjerao. Kao da je otkrila prazan prizvuk u m ojim èestitkama, jer joj se obrve malo podigoe, pa me pogleda radoznalo.  Ako ga imam  reèe ona  onda to dugujem vama.  Ne, nikako  odgovorih  ne meni veæ mom prijatelju Holmesu. Kraj sve najbolje volje n ikad ne bih bio u stanju pohvatati sve ove niti koje su zbunile èak i tog izvanred nog analitièara. Prema onome kako su stvari tekle, skoro smo ga izgubili u posljed njem trenutku.  Molim vas sjednite i prièajte mi, doktore  reèe orla. Ukratko sam isprièao to se sve dog odilo otkad sam je posljednji put vidio: Holmesov nov naèin istrage, otkrivanje »Aurore«, posjet Athelnev a Jonesa, na veèeranji pohod, i uzbudljiva potjera niz Temzu. Ona je moje izlaganje pratila otvorenih usta i uarena pogleda, a kad sam govorio o onom trnu koji nas j e za dlaku promaio, problijedjela je kao krpa te sam se prepao da æe se onesvijesti ti.  Nije to nita  reèe ona, kad sam pohitao da joj pruim èau vode.  Sad mi je opet dobro. udilo me je kad èujem u kakvu sam groznu opasnost uvukla svoje prijatelje.  No, sad je sve prolo  odgovorih.  Nije to bilo nita. Neæu vam vie prièati o tim mraèni edinostima. Preðimo na neto vedrije. Evo blaga, i, ta djeluje vedrije od njega? Dobi o sam dozvolu da ga donesem sa sobom misleæi kako æe vas radovati ako ga vi prva vid ite.  0, veoma æe me radovati  reèe ona. No u glasu joj nije bilo neke velike revnosti. Nes umnjivo joj se uèinilo da bi moglo izgledati neljubazno s njene strane, ako se pok ae ravnoduna prema blagu do kojeg se tako teko dolo.  Ala je lijepa ova kutija  reèe ona naginjuæi se nad nju.  Pretpostavljam da je indijsk i ruèni rad.  Da, to je kujundijski rad iz Benaresa.  I tako teka  povika ona, pokuavajuæi da je podigne.  Pa i sama kutija mora da je vrije dna. Gdje je kljuè?  Small ga je bacio u Temzu  odgovorih.  Moram upotrijebiti araè gospoðe Forrester. 226 S prednje strane nalazio se kovani kraèun u obliku sje-deæeg Bude. Gurnuo sam pod nj ega araè i potegao ga kao polugu. Kraèun, kljocnuvi glasno, odskoèi. Drhtavim prstima pod igoh zaklopac. Oboje smo se zaprepateno zagledali u kutiju koja je bila prazna. Nije bilo nikakvo èudo da je kovèeg bio teak. eljezni kujundijski rad bio je sa svake s trane debeo po dvije treæine inèe. Kovèeg je bio naèinjen za pohranjivanje dragocjenosti , dobre izrade, veoma èvrst, ali u njemu nije bilo ni trunka skupocjena metala ili dragulja. Zjapio je potpuno prazan.  Blago se izgubilo  reèe mirno gospoðica Morstan. Kad sam èuo te rijeèi, meni postade sasv im jasno ta one znaèe i kao da mi pade velik kamen sa srca. Sve dosad, kad je postalo jasno da ga nema, nisam bio svjestan koliko me je ovo blago iz Agre titalo. To je, nesumnjivo

, bilo sebièno, nelojalno i runo, ali ja ni na ta drugo nisam mogao misliti veæ samo d a izmeðu nas nema vie zlatne zavjese.  Hvala bogu  ote mi se iz sveg srca. Ona me pogleda naglim, upitnim smijekom.  Zato to kaete?  upita ona.  Zato to ste mi sada opet postali dostini  rekoh uzimajuæi je za ruku. Ona je nije pov ukla.  Zato to te volim, Mary! Volim kao nitko na svijetu. Zato to mi je ovo blago, ovo bogatstvo bilo zapeèatilo usta. Sada kad ga vie nema, smijem slobodno da ti kae m koliko te volim? Eto, zbog toga sam rekao »hvala bogu«.  Onda æu i ja reæi »hvala bogu«  proapta ona, kad sam je privukao sebi. Kome je drago da izgubi blago?  ali ja znam da sam ga te noæi stekao. 227 DVANAESTO POGLAVLJE Neobièna prièa Jonathana Smalla Narednik koji me je èekao u kolima bio je veoma strpljiv èovjek, jer otkad sam ga na pustio bilo je veæ prolo prilièno vremena. Kad sam mu pokazao prazan kovèeg, lice mu se na-tutilo.  Ode naa nagrada!  reèe on zlovoljno.  Gdje nema novaca, nema ni nagrade. Da se to bla go pronalo, ovaj noæni posao donio bi po desetinu i meni i Brovvnu.  Gospodin Thaddeus Sholto je bogat èovjek  rekoh ja.  Pobrinut æe se da dobijete nagrad u, pa bilo blaga ili ne. Meðutim, narednik obeshrabreno odmahnu glavom.  Lo posao  ponavljao je on  a i gospodin Athelnev Jones mislit æe tako. Njegovo predviðanje pokazalo se toènim, jer je detektiv izgledao prilièno tupo kad sam se vratio u Baker Street i pokazao mu praznu krinju. Holmes, pritvorenik i on, t ek to su stigli, jer su izmijenili svoj plan i uz put se najprije prijavili jedno j policijskoj stanici, a potom doli u Baker Street. Moj prijatelj se odmarao u sv om naslonjaèu, uobièajena nehajna izgleda, dok je Small ravnoduno sjedio preko puta n jega, prebacivi svoju drvenu nogu preko zdrave. Kad sam pokazao prazan kovèeg, on s e zavali u svom sjedalu i prasnu u smijeh.  Small, to je vae djelo  reèe Athelnev Jones ljutito.  Jeste, i sklonio sam ga ondje gdje ga nikad neæete naæi  povika ovaj razdraeno.  Blago je moje, pa ako ne mogu plijen da dobijem ja, onda æu se vraki pobrinuti da nitko d rugi ne doðe do njega. Kaem vam da na njega nitko iv nema prava, izuzev ona tri èovjek a koji se kao robijai nalaze u barakama na Andamanima, i mene. Sad znam posve si228 gumo da se njime ni ja ni oni ne moemo koristiti. Sve vrijeme sam isto toliko rad io za njih koliko i za sebe. Uvijek smo se pridravali znaka èetvorice. A ja vrlo do bro znam da i oni hoæe da uèinim ono to sam uèinio, kao i da æe se prije sloiti da bacim b lago u Temzu, nego da ono pripadne Shol-tou ili kome iz roda Sholtoa ili Morstan a. Nismo mi smakli Ahmeta da njih uèinimo bogatima. Naæi æete blago ondje gdje je i kl juè, i gdje se nalazi mali Tonga. Kad sam vidio da æe nas va brod sustiæi, sklonio sam blago na sigurno mjesto. Neæe bit' rupija za vas na ovom putovanju.  Vi nas varate, Small  reèe Athelnev Jones strogo.  Da ste eljeli baciti blago u Temzu , najlake bi vam bilo da ga hitnete skupa sa kovèegom.  Meni lake da bacim, ali i vama lake da naðete  odgovori on gledajuæi nas iskosa lukavo.  Onaj koji je bio toliko spretan da me potjera niz rijeku, bit æe isto toliko vjet da izvuèe sa dna rijeke eljezni kovèeg. Sada kad je razbacano skoro du pet milja, sad bi mu bilo malo tee. Pa ipak, srce mi se paralo dok sam to èinio. Veæ sam skoro pomah ni-tao kad ste nas sustigli. Ali, jadikovati nema smisla. U ivotu sam doivio i uzd izanja i padove, ali sam nauèio da ne plaèem nad prolivenim mlijekom.  Small, to je veoma ozbiljna stvar  reèe detektiv.  Da ste doprinijeli pravdi, umjest o to ste je na ovaj naèin ometali, imali biste bolje uvjete na svom suðenju.  Pravdi!  podsmjehnu se bivi robija.  Lijepa mi je to pravda! Èiji je ovo plijen, ako n ije na? Gdje je ta pravda po kojoj bi trebalo da ga predam onima koji ga nikada n isu zaradili? Pogledajte kako sam ga ja zaradio! Dvadeset dugih godina u onoj gr oznièavoj moèvari, rintajuæi cijeli dan pod drveæem mangrova, a cijele noæi u lancima po o nim prljavim robijakim kolibama, izjedan od komaraca, ispijen srdoboljom i zavitl avan od svakog vrajeg, crnog policajca, koji je nalazio uitka da se iivljava na bij elcu. Tako sam ja zaradio blago iz Agre, a vi mi nemojte govoriti o pravdi, jer ne mogu podnijeti pomisao kako sam ja sve to propatio da bi drugi mogao uivati u njemu. Prije bih pristao da me stotinu puta vjeaju ili iskusio neki Tongov trn u

svojoj koi, nego 229 da ivim u robijakoj æeliji i znam kako se drugi èovjek ba-kari u palaèi s novcem koji bi trebalo da je moj. Small je zderao stoièki svoju krinku i sve mu je ovo navrlo u neobuzdanom kovitlac u rijeèi, dok su mu iz oèiju sijevale varnice i lisice zveckale od pomamnih pokreta ruku. Kad sam vidio bijes i neobuzdanost ovog èovjeka shvatio sam da strah koji je obuzeo majora Sholtoa kad je prvi put doznao da mu je uvrijeðeni robija za petama, nije bio nimalo bezrazloan i neprirodan.  Zaboravljate da mi ne znamo nita o svemu tome  reèe Holmes mirno.  Nismo èuli vau pripo ijest pa ne moemo ni reæi koliko je pravo na vaoj strani. V.  Dobro, gospodine, bili ste prema meni veoma pristojni, premda vidim da vama mogu zahvaliti to nosim ove okove na rukama. Pa ipak, ne zamjeram vam zbog toga. Ako e lite da èujete moju prièu, neæu vam je preutjeti. Sve to kaem, svaka je rijeè istinita. Hv la vam, stavite èau kraj mene; okvasit æu usne ako mi se sasue. Ja sam iz VVorcestershirea, roðen blizu Pershorea. Primjeæujem da æete i sad, ako potr aite, naæi tamo èitavo jato ljudi koji se prezivaju Small. Pomiljao sam koji put da od em i pogledam to mjesto, ali ruku na srce, u svojoj porodici nikada nisam bogzna kako stajao, pa sumnjam da bi mi se obradovali. Svi su oni bili trijezni, poboni , mali zemljoradnici, poznati i potovani u okolici, a ja sam oduvijek bio pomalo pustolov. Meðutim, kad sam navrio osamnaest godina nisam im vie zadavao briga. Zbog neke djevojke zapao sam u izvjesnu nevolju, pa sam se mogao izvuæi samo tako to sam se odazvao na vojni poziv, i bio rasporeðen u Treæi istoèno-kentski puk, koji je upra vo kretao u Indiju. Nije mi bilo suðeno da ostanem dugo u vojsci. Tek to sam nauèio paradni korak i rukov anje pukom, kad mi se rodi lakomislena pomisao da zaplivam u Gangesu. Sreæom po men i u vodi se nalazio u isto vrijeme i narednik iz moje èete, John Holder, jedan od najboljih plivaèa u armiji. Upravo kad sam se naao na polovici rijeke, èepao me je kro kodil i odgrizao mi desnu nogu iznad koljena, odgrizao tako besprijekorno da ni kirurg ne bi uradio bolje. Od straha i gubitka 230 krvi onesvijestio sam se i sigurno bih se udavio da me Holder nije uhvatio i izv ukao na obalu. Zbog toga sam proveo pet mjeseci u bolnici, a kad sam na kraju bi o u stanju da iziðem, hramajuæi ovom drvenom nogom vezanom za svoj patrljak, zatekoh se kao vojni invalid, nesposoban za bilo kakav tei posao. Kao to vidite, jo u to vrijeme sreæa me nije bogzna kako sluila, jer sam veæ prije svoj e dvadesete godine postao bogalj. Meðutim, uskoro mi se nesreæa preobrazi u sreæu. Nek om èovjeku po imenu Abel White, koji je doao u Indiju kao plantaer indiga, bio je po treban nadglednik koji æe se brinuti o njegovim kulijima i nadzirati ih kako rade. Pokazalo se da je bio prijatelj naeg pukovnika koji se od mog nesretnog sluèaja bi o zainteresirao za mene. Ukratko, pukovnik me toplo preporuèi za to mjesto pa, kak o se posao uglavnom obavljao jauæi, noga mi nije mnogo smetala, buduæi da sam se preo stalim dijelom svoje noge mogao èvrsto drati u sedlu. Posao mi je bio da jaem po pla ntai, pazim na ljude kako rade i prijavljujem lijenèine. Plaæa mi je bila pristojna, imao sam dobar smjetaj, i ja bih se sasvim zadovoljio time da preostali dio svog i vota provedem sadeæi indigo. Gospodin Abelwhite je bio ljubazan èovjek, i, kako se t amo bijelci priblie jedni drugima mnogo vie nego kod kuæe, èesto bi svraæao u moju malu baraku i popuio sa mnom lulu. Na alost, sreæa me nikad nije dugo pratila. Odjednom, potpuno neoèekivano se sruèi na n as velika buna. Mjesec dana prije Indija je bila mirna i spokojna kao Surrey22 i li Kent28, a slijedeæeg mjeseca se veæ pokrenulo dvije stotine tisuæa crnih vragova i cijela je zemlja postala pravi pakao. Vi, gospodo, sigurno o svemu tome znate vie od mene, jer èitanje nije moja naroèita odlika. Znam samo ono to sam vidio vlastitim oèima. Naa plantaa nalazila se u mjestu Mut-tra, blizu granice sjeverozapadnih pokr ajina. Noæima je cijelo nebo gorjelo od zapaljenih bungalova, a danima su nam prol azile kroz posjed gomilice Evropljana sa enama i djecom na putu za Agru, gdje su se nalazile nae najblie jedinice. Gospodin Abelwhite bio je tvrdoglav èovjek. Uvrtio je sebi u glavu da je cijela pobuna preuvelièana i da æe se isto tako 231 naglo ugasiti kao to se i upalila. Tako je on mirno sjedio na svojoj verandi, isp

ijao èae viskija i puio cigare, dok je kraj oko njega bio sav u plamenu. Njegov upra vitelj i knjigovoða Dawson sa enom i ja nismo ga, naravno, napustili. Jednom sam bi o otiao na neku udaljenu plantau i uveèe jahao polako kuæi, kad spazih kako lei neto sas vim sklupèano na dnu strmog korita sasuene rjeèice. Odjahao sam da vidim i krv mi se sledila u ilama. Ustanovio sam da je to Daw-sonova ena, sva isjeèena i uzdu i poprije ko, napola izje-dena od domaæih pasa i akala. Uz put, malo dalje, potrbuke leao je i sam Dawson, mrtav i ukoèen s praznim revolverom u ruci; ispred njega leali su jedan preko drugog èetiri Repova24. Zategoh dizgine svome konju i ba sam se pitao ta da èin im, kad tog trenutka ugledah kako se iz bungalova Abel Whitea podie dim i kako kr oz krov suklja plamen. Bilo mi je jasno da svom poslodavcu ne mogu biti ni od ka kve koristi veæ da bih samo stratio svoj ivot uludo, ako se u to umijeam. S mjesta g dje sam stajao mogao sam vidjeti na stotine crnih neprijatelja s crvenim ogrtaèima na leðima, kako igraju i urlaju oko zapaljene kuæe. Nekolicina pokaza na mene, te m i par metaka prosvira kraj glave. I tako se dadoh u bijeg preko riinih polja, dok se nisam dokopao sigurna zaklona meðu zidinama. Meðutim, pokazalo se da nije ni tamo bilo sasvim ruièasto i sigurno. Cijela pokrajina uskomeala se kao osinjak. Englezima je jo jedino preostalo da se okupljaju u manj e grupe koje su se odravale samo dokle su dosezale njihove puke. Ondje gdje im to ne bi uspijevalo, pretvarali bi se u gomile bjegunaca, preputenih na milost i nem ilost. Bila je to borba milijuna protivu stotina. Najbolnije nas je pogaðalo to smo se borili protiv onih istih pjeaka, konjanika i tob-dija, koje smo svojevremeno s ami odabirali, obuèavali i u-vjebavali, a koji su sada okrenuli protiv nas nae vlast ito oruje i trubili nae vlastite signale. U Agri su se nalazili Treæi puk bengalskih strijelaca, neto Sikha, dva eskadrona konjice i baterija artiljerije. Od èinovnika i trgovaca stvoren je jedan dobrovoljaèki odred. Njemu sam se pridruio i ja, svom duom i tijelom, ukljuèiv i moju drvenu nogu. Poèet232 kom jula napustili smo grad i stupili u okraj s pobunjenicima Shahgunga. Za neko vrijeme smo ih suzbili, ali nam je ubrzo ponestalo municije, te smo se morali vr atiti u grad. Sa svih strana stizale su nam samo najgore vijesti, to uostalom nije bilo nikakvo èudo, jer ako pogledate na mapu vidjet æete da smo se nalazili u samom sreditu pobun e. Lak-no je skoro vie od stotinu milja na istok, a Cawnpore isto toliko na jug. Sa svih strana dopirale su sve samo vijesti o muèenjima, ubojstvima i nasiljima. Grad Agra je veliko mjesto koje vrvi od fanatika i gorljivih oboavalaca svih vrst a ðavla. Meðu njegovim uskim, krivudavim ulicama naa aka ljudi kao da se nije ni opaala . Stoga je na komandant naredio pokret preko rijeke, i zauzeo ondje poloaj u staro j tvrðavi Agre. Ne znam, gospodo, da li je itko od vas togod èitao ili èuo o toj drevno j tvrðavi. To je veoma neobièno mjesto  toliko neobièno kakvo nikad nisam vidio, a ja s am se ba nagledao èudnih kutaka na ovom svijetu. Prije svega, golemih je srazmjera, tako da mi se prostor koji su zidine obuhvaæale èinio kao neko malo podruèje. Postoji moderan dio tvrðave u koji je stao cijeli na garnizon, sa enama, djecom, zalihama i svim i svaèim, pa je ipak jo preostalo mnogo mjesta. Ali, moderan dio jo nije nita p rema velièini starog dijela u koji nitko ne ulazi i koji je potpuno preputen stonog ama i korpionima. U njemu zjape mnogobrojne velike, naputene dvorane, zavojiti pro lazi i dugi hodnici koji krivudaju tamo-amo, tako da se ljudi lako mogu izgubiti . Otud je rijetko tko odlazio onamo, osim s vremena na vrijeme po koja èeta u izviða nje. Èeonu stranu stare tvrðave zapljuskuje i zatiæuje rijeka, ali se na boènim kao i na stranj im zidinama nalaze mnoge vratnice koje je, naravno, trebalo èuvati i to kako u sta rom, tako i u novom dijelu tvrðave. ta smo bili, aka jada! Nije nas bilo dovoljno ni da zaposjednemo sve uglove te goleme graðevine, niti da opsluimo topove, a kamoli da postavljamo jake strae na svim tim vratnicama. Zavrilo se na tome da smo u srcu utvrðenja smjestili sredinju straarnicu, a na svake vratnice stavili po jednog bije lca s dva-tri uroðenika. Mene su odabrali da èuvam u odreðenim noænim satima ne233 ka mala, usamljena vrata na jugozapadnoj strani tvrðave. Dva konjanika, Sikha, sta vljena su pod moju komandu, a meni je nareðeno da u sluèaju potrebe pripucam kako bi h dobio pomoæ iz sredinje straarnice. S obzirom na to da se straar-nica nalazila na d obrih dvije stotine koraka, i da je meðuprostor bio sav ispresijecan èitavim labirin

tom prolaza i hodnika, jako sam sumnjao da bi mogli stiæi na vrijeme i biti od nek e koristi u sluèaju stvarnog napada. Eto tako, prilièno sam bio ponosan to sam dobio tu malu komandu, jer nisam bio uvjeb an vojnik a uz to sam jo bio samo s jednom nogom. Sa svojim ljudima iz Pendaba25 s traario sam dvije noæi. Bili su to visoki momci odluèna gleda, Mahomet Sing i Abdulla h Khan, stari borci, koji su se ranije borili protiv nas kod Chilian-VVallaha. D osta dobro su govorili engleski, ali se od njih slabo to moglo izvuæi. Radije su se drali zajedno i cijele noæi ukali bi na svom neobiènom narjeèju Sikha. Ja sam pak najèeæ jao pred vratima gledajuæi dolje na iroku, zavojitu rijeku i migavo svjetlo velikog grada. Lupa doboa, bubnjeva tamtama, povici i urlici buntovnika, omamljenih od bu ke i opijuma, cijele nas je noæi neprekidno podsjeæalo na opasne susjede s one stran e rijeke. Deurni oficir je u toku noæi svaka dva sata obilazio sve poloaje da provje ri stanje. Treæe noæi mog straarenja bilo je mraèno i blatno; padala je sitna, uporna kia. Po takvu vremenu bilo je teko provoditi èitave sate stojeæi u vratima. Ja sam stalno zbog tog a pokuavao zapodjenuti razgovor sa svojim Sikhima, ali mi je trud bio uzaludan. U dva sata ujutro su prole strae i donekle prekinule ovu dosadu. Uvidjevi da moje dr utvo neæe da progovori, izvadio sam lulu i spustio puku da zapalim ibicu. U taj mah o ba Sikha nasrnue na mene. Jedan od njih zgrabi moju kremenjaèu i uperi mi je u glav u, a drugi mi stavi veliki no  pod grlo pa se stade zaklinjati kroz zube da æe mi ga zariti u guu ako se pomaknem. Prva misao mi je bila da su ovi momci povezani s buntovnicima i da je to poèetak p repada. Ako nae vratnice padnu u ruke Sepova, tvrðavi je odzvonilo, a sa enama i dje com postupili bi isto onako kao u Cavvnporeu. Moda, mislit æete, 234 gospodo, da suvie povoljno po sebe prikazujem stvar, ali, evo vam rijeè da sam kraj sveg noa pod grlom pri pomisli na te grozote, otvorio usta da se proderem pa mak ar mi to bio i posljednji krik, samo da upozorim glavnu strau. Èovjek koji me je dra o, èini se da mi je pogaðao misli, jer mi brzo proapta, jo prije nego to sam uspio neto da izustim: »Ne pravi buku! Tvrðava je sasvim sigurna. S ove strane rijeke nema pobu njenièkih pasa«. Glas mu je zvuèao kao da govori istinu, a ja sam veoma dobro znao da sam gotov samo ako pustim glas od sebe. Proèitao sam mu to u tamnim oèima. Stoga sam utio i èekao da èujem ta hoæe. »Sluaj me, sahibe«, reèe onaj vii i odluèniji, onaj koga su nazivali Abdullah Khan. »Ti sad mora biti ili s nama il' æe biti uutkan zauvijek. Stvar je odveæ ozbiljna da bismo okli jevali. II' æe se zakleti na kræanski kri da æe duom i tijelom biti s nama, ili æemo ti ve noæi baciti u opkop, a mi æemo prebjeæi svojoj braæi u buntovnièkoj vojsci. Srednjeg pu ta nema! ta hoæe, ivot ili smrt? Za odluku ti moemo dati samo tri minute, jer vrijeme prolazi, a sve se mora obaviti prije no to ponovo proðe straa.« »Kako mogu da se odluèim«, rekoh. »Pa niste mi rekli ni ta hoæete od mene. Ali vam velim, a ko iole ima veze sa sigurnoæu tvrðave, neæu s tim da imam nikakve veze i slobodno zabod i svoj no kao to si naumio.« »Nita nije upereno protiv tvrðave«, reèe on. »Mi traimo od tebe samo ono zbog èega tvoji ze aci i dolaze u ovu zemlju. Zahtijevamo od tebe da postane bogat. Ako noæas pristane da bude jedan od naih, zaklet æemo ti se na ovaj goli no, i to trostrukom zakletvom S ikha, za koju se dobro zna da je nikad nijedan Sikh nije pogazio, da æe i ti imati pristojan udio u plijenu. Èetvrtina blaga bit æe tvoja. Poteniji ne moemo biti.« »Ali, pobogu, kakvo je to blago?« zapitah. »Ja sam isto toliko spreman kao i vi da pos tanem bogat, samo mi morate reæi na koji naèin æemo to postiæi.« »Onda æe se zakleti«, reèe on, »kostima svog oca, èaæu svoje majke, na kri svoje vjere, da ada, niti ikada neæe podiæi ruku, niti reæi rijeè protiv nas.« 235 »Zaklinjem se«, rekoh, »pod uvjetom da to ne dovodi tvrðavu u opasnost.« »Onda æemo se moj prijatelj i ja zakleti da æe dobiti èetvrtinu blaga, koje æemo ravnomjern o podijeliti nas èetvorica.« »Ali nas smo samo trojica«, rekoh. »Nismo, i Dost Akbar mora dobiti svoj dio. Dok èekamo na njih, isprièat æemo ti cijeli p rièu. Ti, Mohamedu, stani na vrata i javi kad budu dolazili. Stvar stoji ovako, sa hibe, prièam ti zato to Feringheei26 potuje zakletvu i to ti zato moemo vjerovati. Da si laljivi mnogoboac, makar se zakleo na sve bogove u njihovim poganim hramovima,

krV bi ti kapala s ovog noa, a tijelo lealo u vodi. Ali, Sikh poznaje Engleza, a E nglez poznaje Sikha. Sluaj, dakle, to æu ti reæi. U sjevernim pokrajinama postoji neki mali rada koji je vrlo bogat, premda mu je z emlja malena. Naslijedio je mnogo od svog oca, a jo vie stekao i sam jer je krtac, pa je radije gomilao svoje zlato nego da ga je troio. Kad su izbili neredi htio j e da bude prijatelj objema stranama, i s lavom i s tigrom; sa Sepovima i s vlast ima Kompanije27. Meðutim, uskoro mu se uèini kao da je bijelcima odzvonilo jer je sl uao po cijeloj zemlji samo o tome kako ih ubijaju i rue s vlasti. No, buduæi da je o prezan, smislio je kako æe, bar pola njegove imovine ostati saèuvano, ma kakav bio k onaèan ishod. Sve to je bilo od srebra iz zlata sklonio je u svodove svoje palaèe, a svoje najskupocjenije vrijednosti, drago kamenje i prekrasne bisere stavio je u e ljezni kovèeg i poslao ih po nekom vjernom sluzi, preobuèena u trgovca, u tvrðavu Agra da ih pohrani dok se zemlja smiri. Pobijede li pobunjenici, njemu ostaje zlato i srebro, a ako pobijedi Kompanija saèuvat æe se nakit. Poto je tako podijelio svoju riznicu, stao je na stranu Sepova, jer su na njegovim granicama oni bili jaèi. Pos tupivi tako, obrati panju sahibe, njegova svojina pripala je onima koji su ostali vjerni. Taj lani trgovac koji putuje pod imenom Ahmet nalazi se sada u gradu Agri i eli da se probije u tvrðavu. S njim kao suputnik putuje moj brat po mlijeku, Dost Akbar, koji 236 zna za tajnu. Dost Akbar mu je obeæao da æe ga noæas dovesti do stranjih vrata tvrðave, t e je za tu svrhu izabrao ova. On sada dolazi ovamo gdje treba da ga doèekamo ja i Mahomet Singh. Mjesto je sasvim usamljeno i nitko neæe uopæe znati o njegovu dolasku . Nitko neæe znati ni kud se djeo trgovac Ahmet, a golemo radino blago podijelit æemo izmeðu sebe. ta kae, sahibe?« U VVorcesteshireu ivot èovjeka se èini kao nekakva velika i sveta stvar, ali kad bukt i oganj i na svakom se koraku oko vas prolijeva krv pa se naviknete da svuda gle date smrt, posve je drukèije. Trgovac Ahmet, iv ili mrtav, za mene je bio zrak, ali za blago sam se veoma zagrijao. Odmah mi se poèelo vrtjeti po glavi ta bih sve s n jim uradio, i kako bi me f moji gledali kad bi vidjeli svog besposlièara da se vraæa s depovima punim zlatnih moidora28. Zato sam se u sebi odmah odluèio. Meðutim, Abdul lah Khan misleæi da se kolebam, postade jo uporniji. »Gledaj, sahibe«, reèe, »ako ovog èovjeka ulovi komandant, on æe ga ili ubiti ili objesiti, a dragulje æe uzeti vlast, tako da nitko neæe vidjeti ni rupije. I sad, buduæi da mi s pro-vodimo u djelo ono prvo, mislim samo njegovo hvatanje, zato ne bismo poduzeli i ono drugo? Dragulji u naim depovima bit æe na isto tako sigurnom mjestu kao i u kr injama Kompanije. Toliko æe ih biti da svaki od nas moe postati bogata. A za samo ov o djelo veæ i ovako nitko ne moe doznati, jer smo ovdje odsjeèeni od cijelog svijeta. Kao da se sve uprilièilo za tu svrhu! Reci, dakle, ponovo sahibe, jesi li s nama ili te moramo smatrati neprijateljem?« »S vama sam duom i tijelom«, rekoh. »Dobro«, odgovori on, vraæajuæi mi moju kremenjaèu. »Vidi, vjerujemo ti da neæe prekriti r to je neæemo ni mi. Sada nam jo samo preostaje da doèekamo mog brata i trgovca.« »A zna li tvoj brat za ovo?« zapitah. »Pa cijeli ovaj plan je njegov. On ga je i smislio. Sad hajdemo do vrata na strau s Mahometom Singhom.« Stalno je veoma uporno sipilo jer su nekako ba u to vrijeme poèele velike kie. Po ne bu su se vukli teki, tamni 237 oblaci, tako da se skoro nije vidjelo ni prsta pred nosom. Ispred naih vrata pruao se dubok opkop, ali je voda na nekim mjestima skoro potpuno presahla. Vrlo sam se èudno osjeæao stojeæi tu, s ova dva surova èovjeka iz Pendaba i èekajuæi èovjeka koji je io u vlastitu propast. Odjednom, s druge strane opkopa opazih prigueno svjetlo iz nekog zastrtog fenjera . Za trenutak je nestalo iza uz-viice od nasipa, ali se zatim ponovo pojavi pribl iavajuæi se sve vie i vie. »Evo ih«, povikah. »Ti æe ga, sahibe, zaustaviti kao i obièno«, proapta Ab-dullah. »Nemoj mu dati povoda da se uplai, ti nas sarnV poalji s njim unutra a mi æemo veæ, dok ti bude èuvao strau, svriti

ostalo. Pripremi svoj fenjer i dri ga u pripravnosti kako bismo se mogli uvjerit i da se zaista radi o tom èovjeku.« Svjetlo je odande migalo, zatajkivalo, pribliavalo se, zastajkivalo, pa se opet pr ibliavalo sve dok s druge strane opkopa ne ugledah dvije prilike. Pustio sam ih d a se spuste u jarak i iskaljuaju preko blata, uspuu gotovo do vrata i tada ih zaus tavih. »Tko ide?« rekoh prigueno. »Prijatelj«, glasio je odgovor. Ja otkrijem svoj fenjer i bacim na njih mlaz svjetla. Prvi je bio golemi Sikh sa crnom bradom koja mu je dosezala skoro do irokog pojasa. Tako visokog èovjeka sam vidio samo kad su ga pokazivali kao èudo. Drugi, neki mali debeli èovo s velikim utim turbanom drao je u ruci neto umotano u al. Primjetno je drhtao od straha jer su mu se ruke tresle kao da ima malariju. Glavu je unezvjereno vrtio desno-lijevo, pr omatrajuæi svojim svijetlim, kao u mia malim, mirkavim oèicama. Proðe me jeza pri pomisl i da ga treba ubiti, ali se odmah sjetih na blago pa mi srce postade tvrdo kao k amen. Kad je opazio da sam bijelac, on uskliknu od radosti i dotrèa do mene. »Zatitite me, sahibe«, govorio je zadihano, »zatitite nesretnog trgovca Ahmeta. Putovao sam preko Rajpootana da zatraim sklonite u tvrðavi Agra. Tukli su me, vrijeðali, zlo238 stavljali samo zato to sam bio prijatelj Kompanije. Blaena ova noæ kad sam opet u si gurnosti  ja i moja bijedna imovina.« »to imate u zaveljaju?« zapitah. »Neku eljeznu kutiju«, odgovori on, »u njoj su dvije-tri porodiène stvari koje za drugog nemaju vrijednosti, ali bi mi bilo jako ao kad bih ih izgubio. Nisam ba prosjak, d obro æu vas nagraditi, mladi sahibe, a takoðer i vaeg zapovjednika, ako mi dopustite da se ovdje sklonim.« Nisam imao vie potrebe da s njim razvlaèim razgovor. to sam due gledao u njegovo debe lo, prestraeno lice, to mi se vie èinilo da ga treba hladnokrvno ubiti. to prije, to bolje. »Vodi ga glavnoj strai«, rekoh. Dva Sikha mu priðoe, svaki s jedne strane, div krenu za njima i oni uðoe u mraèna vrata. Ne znam da li je ikoga smrt tako svojski priklije-til a. Ja sam za to vrijeme ostao s fenjerom kraj vrata. Oslukivao sam bat njihovih odmjerenih koraka po praznim hodnicima. Odjednom stadoe , a zatim sam èuo glasove u urbanosti i tupe udarce. Na moj uas trenutak kasnije za-èuh u mom pravcu korake i glasno dahtanje nekog èovjeka u trku. Upravim fenjer niz du gaèki, uski prolaz i vidjeh debeljka kako, sav krvav u licu, juri kao oluja, a za njegovim petama odbacuje se, kao tigar, veliki crnobradi Sikh s noem koji mu se s ijao u ruci. Nikada nisam vidio èovjeka da tako brzo trèi kao ovaj maleni trgovac. I zmicao je Sikhu sve vie i vie te mi postade jasno da æe mu, èim projuri kraj mene ipak poæi za rukom da se spasi i dokopa svjetla. U jedan mah bi mi ga i ao, ali sjetivi se blaga postao sam ponovo nemilosrdan, i neraspoloen prema njemu. I tako, ba kad je u punom trku prolazio kraj mene, ja mu hitnuh kremenjaèu meðu noge, a on se prevr nu dva puta kao pogoðeni zec. Prije nego to je stigao da se pridigne, Sikh se baci na njega te mu dva puta rinu no u slabine. Maleni debeljko nije ni trepnuo, veæ je ostao onako kako je pao. Mislim da je veæ pri samom padu slomio vrat. Gospodo, kao to vidite, ja ispunjavam obeæanje: iznosim vam sve. 239 onako kako se dogodilo, bez obzira da li mi to ide u raèun ili ne.  On prestane govoriti, pa isprui svoje okovane ruke prema viskiju i vodi, to je Hol mes pripremio za njega. Ja sam lièno, priznajem, sada osjeæao prema tom èovjeku najdub lje gnuanje i to ne samo zbog hladnokrvno obavljenog posla u koji je bio umijean, veæ prije zato to je sve to isprièao tako bezobzirno i nehajno. Bilo kakvu kaznu da d obije, osjeæao sam da se od mene ne moe nadati nikakvu saaljenju. Sher-lock Holmes i Jones, vrlo zainteresirani prièom, sjedili su netremice dreæi ruke na koljenima, ali se na licima obojice ocrtavalo isto onakvo gaðenje kao i kod mene. On kao Sa je t o opazio jer, kad je nastavio, u glasu i dranju osjeæalo se neto izazivaèko.  Nesumnjivo, takav postupak nije nimalo lijep  reèe dalje. ¦ Ali htio bih znati tko bi, da se naao na mojem mjestu, odbio udio u tom plijenu ako zna da mu od vlastita d ranja zavisi ivot. Osim toga, postavilo bi se pitanje: moja ili njegova glava da s

e naao u tvrðavi. Da je umakao, cij&la stvar bi izila na vidjelo, ja bih bio izveden pred ratni sud i sigurno strijeljan; ljudi u takvim vremenima nisu ba sentimenta lni.  Nastavite svoju prièu  reèe Holmes kratko.  Pa, eto, unijeli smo ga, Abdullah, Akbar i ja. Onako malen bio je ipak prilièno tea k. Mahometa Singha smo ostavili da èuva vratnice. Donijeli smo ga na mjesto koje s u Sikhi veæ bili pripremili, tamo gdje je vijugasti prolaz vodio u veliku praznu d voranu s tronim zidovima. Na jednom mjestu bio je upao zemljan pod, pa smo ga tu poloili i nabacali na njega opeke. Kad smo i ovo obavili, vratismo se na mjesto g dje smo ostavili blago. Kovèeg je bio ovaj isti to je sada otvoren na vaem stolu. O toj izrezbarenoj drci na poklopcu visio je kljuè na svilenom gajtanu. Kad smo ga ot vorili, svjetlo fenjera zasja nad zbirkom dragulja o kakvoj sam samo èitao i matao kao djeèak u Pershoreu. Zastali smo zaslijepljeni u pravom smislu rijeèi od silnog b lijeska. Kad smo ih se siti nagledali, povadili smo ih i popisali. Bilo je stoti nu èetrdeset i tri prvoklasna briljanta, ukljuèiv i jedan koji se 240 mislim zvao »Veliki Mogul«*9, i za koga govore da je po velièini drugi na svijetu. Zat im su tu bila devedeset i tri vrlo fina smaragda te sto sedamdeset rubina od koj ih su neki bili i manji. Bilo je i èetrdeset granata, dvije stotine i deset safira , jedan ahat kao i velika kolièina berila, oniksa, maèkovih oèiju, tirkiza i ostalog k amenja, za koje u ono doba nisam ni èuo, premda se od tog dana bolje u njih razumi jem. Osim svega ovoga bilo je jo tri stotine vrlo lijepih bisera od kojih su se d vanaest nalazili u nekoj zlatnoj maloj kruni. Napominjem da je ova izvaðena iz krin je i kad sam ponovo doao do blaga nje vie nije bilo u kovèegu. Poto smo prebrojali sve svoje blago, vratili smo ga u krinju, i iznijeli na vrata da ga pokaemo Mahometu Sin-9 ghu. Tad sveèano ponovismo svoju zakletvu da æemo ostati vjerni jedan drugom i da æemo èuvati tajnu. Sloili smo se da sakrijemo svoj plijen n a sigurno mjesto dok se situacija u zemlji ne smiri, a tada æemo ga podijeliti na jednake dijelove. Nije imalo nikakva smisla dijeliti ga odmah, jer da su se drag ulji nali kod nas samo bismo navalili na sebe sumnju, a u tvrðavi ga se nije moglo drati negdje po strani, niti pronaæi kakvo sigurno skrovite. Odnijeli smo kovèeg u onu istu dvoranu gdje smo pokopali tijelo i na najbolje oèuvanom zidu iskopali rupu i smjestili blago pod opeke. Dobro smo upamtili to mjesto. Slijedeæi dan nacrtao sa m èetiri plana, za svakog od nas po jedan, i na svaki stavio u dnu znak èetvorice, u duhu poloene zakletve: svi za jednog i jedan za sve i da nitko meðu nama nema neka kve prednosti prema ostalima. Mogu staviti ruku na srce da se o ovu zakletvu nik ada nisam ogrijeio. Nema smisla da vam prièam kako se zavrila Indijska buna30. Poto je Wilson zauzeo Del hi, a sir Colin oslobodio Lucknovv prelomljena je okosnica cijelog pokreta. Svjee trupe su poèele nadirati, a Nana Sahib jedva se spasio bijegom preko granice. Jed na leteæa kolona pod pukovnikom Great-headom prodrla je do Agre i rasprila Pandije3 1 koji su je opkoljavali. Bilo je kao da se pribliava vrijeme kad æemo mirne due otiæi sa svojim plijenom. Meðutim, u hipu propadnu nam sve nade, jer nas zatvorie kao Ah metove ubojice. 16 Znak èetvorice 241 To se otprilike dogodilo ovako: rada je svoje dragulje predao Ahmetu u ruke zato t o je znao da mu je ovaj odan. Ali, ljudi na istoku su uvijek sumnjièavi, pa tako i rada odredi jednog drugog, jo pouzdanijeg slugu, da uhodi onog prvog. Ovom drugom bude nareðeno da Ahmeta nikako ne isputa iz vida, pa ga je ovaj pratio kao sjena. Tako je iao za njim i te noæi, i vidio je da Ahmet ulazi kroz gradska vrata. On je, razumije se, mislio da se Ahmet sklonio u tvrðavu, pa je iduæeg dana traio da i njeg a prime, ali kad je uao, ustanovio je da Ahmetu nema ni traga ni glasa. To mu se uèinilo sumnjivo. Odmah je razgovarao o tome s narednikom--vodnikom, ali ovaj pren ese sluèaj komandiru. Odmah su>ve detaljno pretresli i tako su otkrili le. I upravo kad smo mislili da je sve u najboljem redu nas èetvoricu zatvore i optue za ubojst vo  trojicu od nas jer smo te noæi èuvali gradska vrata, a èetvrtog jer se znalo za nje ga da je bio u drutvu ubijenog. O draguljima na sudu nije pala ni jedna rijeè jer j e rada bio svrgnut i protjeran iz Indije, pa se nitko nije ni raspitivao za blago . Ubojstvo bude potpuno dokazano. Sva tri Sikha budu osuðena na doivotnu robiju, a

ja na smrt. Presuda je kasnije i meni preinaèena u doivotnu robiju. I tako smo se sada nali u vrlo èudnom poloaju. Sputali su nam noge s vrlo malim moguæn ostima da se ikada izvuèemo iz lanaca, meðutim, svaki je od nas znao za tajnu koja b i ga odmah smjestila u palaèu samo da se njom mogao koristiti. Bilo je da se èovjek i v pojede to mora podnositi udarce nogom i pljuske nekog èinovnièiæa, da jede samo riu i pije samo vodu, dok ga vani èeka kao zlatna jabuka na drve-tu bajoslovna imovina. Pomisao na ovo dovodila me do ludila, no kako sam oduvijek bio èovjek prilièno upora n, mirno sam sve podnosio i èekao bolju priliku. Na kraju mi se uèini da je prilika tu. Premjestili su me iz Agre u Madras, a odand e na otok Blair na Andamanskom otoèju. Kako je u toj naseobini bilo malo robijaa  bi jelaca, uskoro sam se naao u poloaju povlaæene osobe. Dobio sam kolibu u Hope Tovvnu, malom mjestu na padinama planine Mount Harriet i bio prilièno preputen sam sebi. B ila je to prava pusto u kojoj je harala groznica, a neposredno iz242 nad nae male èistine bili smo potpuno okrueni domorocima  ljudoderima, pripremnim, èim i m se ukae prilika da zariju u nas po koji svoj otrovni trn. Kopali smo, isuivali m oèvaru, sadili sladak krumpir i cijeli dan obavljali èitavo tuce drugih poslova, ali smo uveèer mogli malo vremena posvetiti sebi. Izmeðu ostalog, od lijeènika sam pobrao neko povrno znanje i nauèio spravljati lijekove. Sve vrijeme traio sam neku moguænost za bijeg, ali je uasno teko izvuæi se s otoka udaljenog na stotine milja od bilo ko jeg kopna. Vojni lijeènik, doktor Somerton, bio je okretan, sportski nastrojen mlad momak, pa su se mlaði oficiri èeæe uveèer nalazili u njegovu stanu na partiji karata. Ambulanta u kojoj sam ja obièno spravljao lijekove nalazila se pored njegove 9 dnevne sobe, a izmeðu te dvije prostorije bio je malen prozor. Èesto bih, zaeljevi se i ja malo drutva , ugasio svjetlo u ambulanti i stajao kraj prozorèiæa, sluajuæi njihov razgovor i proma trajuæi igru. Volim se kartati pa sam u tom gledanju uivao kao da igram s njima. Tu su dolazili major Shol-to, kapetan Morstan i poruènik Bromley Brown koji su zapov ijedali domorodaèkim jedinicama, zatim sam vojni lijeènik i jo tri zatvorska èinovnika, sva trojica maèci koji su igrali dobru, sigurnu i lukavu igru. Bilo je to jako zg odno dru-tvance. Ubrzo mi je neto palo u oèi. Naime, vojnici su obièno uvijek gubili, a civili dobival i. Shvatite, ne tvrdim ja da je tu bilo neèeg neispravnog, tek tako je bilo. Ti za tvorski momci, od svog dolaska na Andamane slabo su to drugo radili, pa su upozna li igru u duu, dok su ostali igrali samo razonode radi i bacali karte nasumice. I z noæi u noæ vojnici su gubili sve vie i vie, a to god su vie gubili utoliko su strasnij e igrali. Najvie je bio pogoðen major Sholto. U poèetku je igrao u zlato i na novèanice , no uskoro je pre ao na obveznice i to na velike svote. Koji put pri novom dijelj enju malo bi i dobio, tek toliko da se ohrabri, a tada bi se huda sreæa jo tee okomi la na njega. Po cijeli dan bi tumarao unaokolo, tmuran kao kini dan, i poèeo piti m nogo vie nego to je smio. 243 Jedne noæi jo je vie izgubio nego obièno. Sjedio sam u svojoj kolibi kad proðoe on i kape tan Morstan, posr-æuæi na putu u svoj stan. Njih dvojica su bili prisni, nerazdvojni prijatelji. Major je bjesnio zbog gubljenja na kartama. Èuo sam ga kako govori iz blizine. »Svreno je, Morstane. Morat æu podnijeti ostavku. Ja sam upropaten.« »Gluposti, stari drue«, reèe ovaj drugi, udarajuæi ga po ramenu, »bio sam i ja u kripcu, al ...«, to je bilo sve to sam èuo, no sasvim dovoljno da me natjera na razmiljanje. Nekoliko dana kasnije major Sholto se etao po alu i tako sam ugrabio priliku da s njim govorim. V. »elio bih va savjet, majore«, rekoh. »Dobro, Small, u èemu je stvar?« zapita on, vadeæi cigaru iz usta. »Htio bih da vas pitam, gospodine«, rekoh ja, »tko je mjerodavna osoba kojoj bi trebal o predati jedno skriveno blago. Znam jedno u vrijednosti od pola milijuna funti, a znam i gdje lei, ali kako se sam ne mogu koristiti njime, mislim da bi moda naj bolje bilo da ga predam nadlenim vlastima, pa æe mi oni valjda zbog toga skratiti k aznu.« »Pola milijuna, Small«, promuca on, gledajuæi me otro, da vidi govorim li ozbiljno. »Upravo toliko, gospodine, u draguljima i biserima. Skriveno je i èeka da ga netko p

odigne. U svemu je najèudnije ba to to se pravi vlasnik nalazi izvan zakona i ne moe imati imovine, pa tako ono pripada prvom tko ga pronaðe.« »Vladi, Small, vladi pripada«, promuca on. No, rekao je ovo na tako kolebljiv naèin da mi je bilo jasno da se ulovio. »Mislite, dakle, gospodine, da bi trebalo da o tome obavijestim generalnog guverne ra?« rekoh mirno. »Pa, ovaj, ne mora ba prenagliti, da se ne bi kajao. Reci mi sve, Small. Navedi èinjen ice.« Isprièah mu cijelu prièu uz male izmjene kako ne bih otkrio mjesto. Kad sam zavrio, s tajao je jako zamiljen kao ukopan. Vidjeh mu po trzajima usana kako se bori sam s a sobom. 244 »Pa to je vrlo vana stvar, Small«, reèe on na koncu. »0 tome ni rijeèi nikome, uskoro æu te otraiti.« Dvije noæi kasnije, on i njegov prijatelj, kapetan Mor-stan, doðoe u pola noæi u moju k olibu. »Htio bih da kapetan Morstan èuje prièu od tebe, Small«, reèe on. Ponovio sam ono to sam veæ isprièao. »Zvuèi istinito, je li?« reèe on. »Da li je dovoljno oz jno da se neto poduzme?« Kapetan Morstan kimnu glavom. »Sluaj, Small«, reèe major. »Moj prijatelj i ja smo pretresli sluèaj i zakljuèili da ta tvoj tajna zapravo i nije neto to se tièe vlade, veæ tvoja privatna stvar, kojom ima  pravo raspolagati po vlastitom nahoðenju. Postavlja se samo pitanje: kakvu bi cijenu pos tavio? Mi bismo bili voljni da se toga prihvatimo, ili barem razmotrimo, ako se sloimo u uvjetima.« Pokuavao je da govori hladno i ravnoduno, ali oèi su mu se caklile od uzbuðenja i pohlepe. »to se toga tièe, gospodo«, odgovorih ja, pokuavajuæi isto tako da budem hladan, no osjeæaj se isto toliko uzbuðen kao i on, »postoji samo jedan posao koji moe zakljuèiti èovjek u mojem sluèaju. elim da meni i trojici mojih prijatelja pomognete da se doèepamo slobo de. U tom sluèaju vas uzimamo za ortake i ustupamo vam jednu petinu da dijelite meðu sobom.« »Hm«, reèe on, »Petinu! To ba nije previe privlaèno.« »Pa to bi dolo na pedeset tisuæa po osobi«, rekoh. »Ali, kako vas mi moemo osloboditi? Vrlo dobro zna da trai nemoguæu stvar.« »Ni najmanje«, odgovorih. »Smislio sam sve u tanèine. Jedinu prepreku za na bijeg predsta vlja okolnost to ne moemo opremiti èamac za putovanje i spremiti namirnice za tako d ugo vrijeme. U Calcuti i Madrasu postoji mnogo jola i jahtica koje bi nam mogle dobro doæi. Dobacite jednu ovamo. Mi preuzimamo na sebe da se noæu ukrcamo, a vi, ak o nas iskrcate bilo gdje na indijskoj obali, obavili ste svoj dio posla.« 245 »Da, kad bi bio samo jedan«, reèe on. »Svi ili nijedan«, odgovorih ja. »Na to smo se zakleli. Nas èetvorica moramo raditi uvij ek zajedno.« »Vidite, Morstane«, reèe on. »Small je èovjek od rijeèi. On svoje prijatelje ne vara. Mislim da mu moemo potpuno vjerovati.« »To je prljav posao«, odgovori drugi. »Ali, kao to kaete, taj bi nam novac sasvim lijepo sredio prilike.« »Dakle, Small«, reèe major, »morat æemo pokuati da iziðemo u susret tvojim eljama. Prvo, na no, moramo ispitati koliko je tvoja prièa istinita. Reci mi gdje je sakriven kovèeg. Ja u tom sluèaju uzimam dopust i brodom koji donosi mjeseèno snabdijevanje vratit æu se u Indiju da izvidim tu stvar.« »Ne tako urno«, rekoh postajuæi sve hladniji to se on vie zagrijavao. »Ja najprije jo mor dobiti suglasnost i od trojice svojih prijatelja. Kaem vam da se radi ili o svoj èe tvorici ili ni o jednom.« »Glupost«, prekine me on, »to imaju ta tri crna svata s naim dogovorom?« »Crni ili plavi«, rekoh ja, »oni su nerazdvojno vezani sa mnom u svemu ovom i mi sve p oduzimamo zajednièki.« I tako se stvar okonèala s jednim drugim sastankom kome su prisustvovali i Mahomet Singh, Abdullah Kahn i Dost Akbar. Ponovno smo pretresli cijelu stvar i na kraj u smo se sporazumjeli. Morali smo snabdjeti oba oficira s planovima dijela tvrðave

u Agri i oznaèiti mjesto na zidu gdje je sakriveno blago. Sporazumjeli smo se da major Sholto poðe u Indiju da izvidi stvar. Ako naðe kovèeg, sporazumjeli smo se dalje da ga ostavi ondje, da poalje èamac opremljen za put  koji je trebalo da se usidri pred Rutlandskim otocima, a kojeg smo se mi imali dokopati  i kad sve to obavi da se vrati na dunost. Poslije toga, po sporazumu je trebalo da kapetan Morstan zat rai dopust, da se s nama naðe u Agri i da se ondje izvri konaèna dioba blaga, a zatim bi Morstan ponio i majorov i svoj dio. Sve smo to zapeèatili najsveèanijim zakletvam a. Cijelu noæ sam probdio s papirom i tintom, 246 ali su zato ujutro oba plana bila gotova i nosila potpis znaka èetvorice  to jest, Abdullahov, Akbarov, Mahometov i moj. Vjerojatno vas zamaram, gospodo, svojom dugom pripo-vijeæu. Znam da moj prijatelj, gospodin Jones, veæ nestrpljivo èeka da me strpa u fijoku. No bit æu to mogu kraæi. Ne-va ljalac Sholto otiao je u Indiju, ali se nikad nije vratio. Uskoro poslije njegova odlaska, kapetan Morstan pokazao mi je Sholtovo ime na listi putnika jednog put nièkog broda. Umro mu je ujak i ostavio mu u nasljedstvo veliku imovinu, tako da j e napustio vojsku. Usprkos tome, imao je obraza da se ponese prema petorici ljud i tako bestidno. Morstan uskoro odlazi u Agru i ustanovi kao to smo i oèekivali, da je blago doista nestalo. Sve nas je orobio taj Sholto, ne ispunivi ni jedan uvje t pod kojim smo mu prodali tajnu. Od tada sam ivio samo za osvetu. Danima i noæima mislio sam na osvetu i to mi se pretvorilo u nesavladivu, neobuzdanu strast. Nis am se obazirao ni na zakon ni na vjeala. Pobjeæi, pronaæi Sholtoa, zgrabiti ga za grk ljan  e ta me je misao jedina progonila. Blago iz Agre postalo je manje vano od os vete. U ivotu odluèivao sam se na mnogo ta i uvijek to i provodio. Ali, prole su teke godine dok je doao moj trenutak. Spomenuo sam vam da sam prikupio neto znanja iz medicin e. Jednog dana, kad je doktor Somerton bio bolestan, grupa robijaa je pokupila iz ume nekog malog Andamanca. Teko bolestan, on se povukao na usamljeno mjesto da um re. Premda je bio sav jedna zloæa, pravo leglo guja, odnio sam ga na rukama, a pos lije nekoliko mjeseci izlijeèio i mogao je da hoda. On mi zbog toga postade nekako odan, nije se vie htio vratiti u svoju umu, veæ se stalno negdje motao oko moje kol ibe. Kad sam od njega nauèio poneto da kaem njegovim narjeèjem, on mi postade jo skloni ji. Tonga  tako se zvao  bio je dobar veslaè, a posjedovao je velik, prostran kanu. Kad sam shvatio koliko mi je odan i da bi sve uèinio da mi pomogne, pomislih da bi mi mogao pomoæi i da umaknem. 0 tom sam i s njim malo razgovarao. Odreðene noæi trebalo j e da dovede svoj èamac do jednog starog, naputenog pristanita koje nikad nisu èuvali, pa da me ondje ukrca. Rekoh mu da se snabdije tikvama 247 s vodom i s mnogo plodova jama, kokosovih oraha i slatkog krumpira. Mali Tonga je bio neizmjerno odan. Vjerniji se drug u dobru i zlu nije dao zamis liti. Dogovorene noæi bio je na naputenom pristanitu. Ne znam kako se desilo da je b a tada ondje bio na strai neki surovi Pathan32, koji nikad nije propustio priliku da me vrijeða ili udari. Nebrojeno puta sam se zaklinjao da æu mu se osvetiti i, eto , pruila mi se prilika. Kao da mi ga je sama sudba stavila na metu te noæi, da mi o tplati dug prije nego to napustim otok. Stajao je na obali meni okrenut leðima s ka rabinom na ramenu. Osvrnuo sam se da naðem nekakav kamen kojim bih mu razbio glavu . ^ Tad mi sinu èudna pomisao koja mi pomoe da doðem do oruja. Sjeo sam u mraku, odvezao s voju drvenu nogu i u tri duga skoka naao se do njega. On pritegne karabin ramenu, ali ga ja iz sve snage raspalim posred èela i razmrskam mu lubanju. U drvetu koji m sam ga lupio jo i sad moete vidjeti naprslinu. Kako nisam uspio da odrim ravnoteu, obojica se naðosmo na zemlji, ali kad sam ustao, vidjeh da on i dalje lei i da ne daje nikakve znake ivota. Poslije ovoga, otiao sam na èamac, kojim smo za nepun sat prilièno odmakli. Tonga je ponio sobom sve to je imao, svoje oruje i svoje bogove. I zmeðu ostalih stvari imao je i dugaèko bambusovo koplje kao i nekoliko andamanskih p rostirki od kokosa, koje mi posluie da naèinim od njih neku vrst jedra. Deset dana p lovili smo na sreæu, a jedanaestog pokupi nas neki trgovac, koji je iao iz Singapur a u Jiddah s grupom ma-lajskih hodoèasnika. Bila je to èudna gomila, ali smo se Tong a i ja posve dobro snali meðu njima. A najbolje je bilo to se nisu na nas ni osvrtal

i ni postavljali kakva pitanja. Kada bih vam isprièao sve dogodovtine koje smo moj maleni pobratim i ja bacili prek o glave, ne biste mi rekli hvala. Zadrao bih vas i prièao vam ovdje bez kraja i kon ca. Potucali smo se po cijelom svijetu, ali neto nas je spreèavalo da doðemo blie Lond onu. No, za sve to vrijeme nisam zaboravio na osvetu. Noæu, dok sam spavao, po sto ti put sam sanjao kako ubijam Sholtoa. Na koncu, prije jedno tri, èetiri godine mi se ipak doèepasmo Engleske. Nije mi bilo 248 teko pronaæi gdje ivi Sholto, te se bacih na posao da utvrdim da li je veæ unovèio blago ili je ono jo kod njega. Sprijateljio sam se s nekim od ukuæana da mi »pomogne«, neæu ga imenovati kako ne bih jo nekoga povukao za sobom, i tako sam ubrzo doznao da su dragulji jo kod njega. Tada sam pokuao sve i sva da ga se doèepam, ali su ga, osim s inova i Khitmutgara, uvijek èuvala i dva profesionalna boksaèa. Meðutim, jednog dana primio sam vijest da umire. Odmah sam pourio u vrt, pomahnitao od bijesa to æe mi promaknuti kroz prste. Upro sam pogled u njegov prozor i vidio kako lei na krevetu, dok su mu sinovi stajali jedan s desne, a drugi s lijeve str ane kreveta. Veæ sam pomislio da sam stigao do svog cilja i da æu se sada razraèunati sa svom trojicom, kad se matorom opusti vilica, i tad mi postade jasno da je s n jim gotovo. Jo iste noæi prodro sam u njegovu sobu i pretraio njegove papire ne bih li pronaao zabiljeke o tome gdje je sakrio dragulje. Na alost, nisam naao ni rijeèi, p a sam otiao ogorèen i bijesan kao ris. Prije no to sam otiao, pade mi na um da bi moj im prijateljima Sikhima, ako ih ikada ponovo sretnem, predstavljalo krasnu zadov oljtinu, kad bih im isprièao da sam ostavio trag nae prisutnosti. Zbog toga sam navrl jao na znak èetvorice onako kako je stajao i na planu, i prikaèio mu na prsa. Bilo bi isuvie da je otiao u grob bez spomena od ljudi koje je orobio i prevario. U to vrijeme smo zaraðivali za ivot prikazujuæi kao ljudodera po sajmovima i sliènim mje stima mog jadnog, malog Tongu. Jeo bi ondje sirovo meso i plesao svoj ratnièki ple s i tako bismo nakupili svakog dana punu kapu penija. Jo uvijek sam doznavao sve novosti iz Pondicherrv Dodgea, ali nekoliko godina nije bilo nikakvih novosti, i zuzev da su tragali za blagom. I tako se na koncu desi ono to smo tako dugo èekali: blago se pronalo. Nalazilo se u najgornjem dijelu kuæe, iznad kemijskog laboratori ja gospodina Bartolomevva Sholtoa. Odmah sam doao i pogledao mjesto, ali mi nije bilo jasno kako æu se ondje popeti sa svojom drvenom nogom. Meðutim, saznao sam za p reklopni prozorèiæ kao i za vrije249 me kad je gospodin Sholto odlazio da veèera. Uèini mi se da se to da lako urediti po moæu Tonge. Poveo sam ga sa sobom i vezao mu oko pasa dugaèki konopac. Pentrao se ka o maèka i vrlo brzo popeo na krov, ali na nesreæu Bartholomew Sholto je bio jo u svoj oj sobi. Tonga je vjerovao da æe uèiniti neto vrlo pametno ako ga ubije. Kad sam se p opeo uz pomoæ konopca, zatekao sam ga da se epuri kao paun. Jako se iznenadio kad j e vidio koliko sam se naljutio i kad sam ga stao mlatiti krajem od konopca. Uzeo sam kovèeg s blagom i spustio ga dolje, a za njim sam se spustio i ja, ostavivi pr ije toga na stolu znak èetvorice, kako bih pokazao da su dragulji na koncu pripali onima koji su na njih imali naj*4fc e prava. Tonga je tad povukao konopac nagore , zatvorio prozor i vratio se putem kojim je i doao. Ne mogu reæi da imam jo neto naroèito da isprièam; èuo sam od laðara o brzini Smithova brod »Aurora«. Tako sam pomislio da bi odgovarala za na bijeg. Sporazumio sam se sa stari m Smithom. Trebalo je da mu dam veliku svotu novaca, ako nas sretno dovede do nae g broda. On je slutio da ovdje neto kripi, ali nije bio upuæen u na u tajnu. Sve ovo j e prava istina, gospodo; ne prièam vam zato da bih vas zabavljao, jer me niste ba m nogo zaduili. Prièam vam zato to mislim da najbolje branim svoju stvar, ako ne prikr ijem nita, veæ razglasim cijelom svijetu koliko je major Sholto loe postupio prema m eni i koliko sam nevin s obzirom na smrt njegova sina.  Jedan veoma znaèajan iskaz  reèe Sherlock Holmes.  Rasplet koji sasvim odgovara izuzet no zanimljivom sluèaju. U drugom dijelu vae prièe za mene nema nita novo, izuzev, to st e sami donijeli svoj konopac. To nisam znao! Pri tome, jo budi reèeno, nadao sam se da je Tonga izgubio trnove i da ih vie nema, no ipak mu je uspjelo da ispali jed an i na nas.  Sve ih je izgubio, gospodine, osim jednog, koji se nalazio u njegovoj puhaljci.  Ah, pa razumije se  reèe Holmes.  Na to nisam pomislio.

250  Ima li jo neto to vas zanima?  zapita robija usluno.  Mislim da nema, hvala vam  odgovori moj prijatelj.  Dobro, Holmes  reèe Athelnev Jones  vi ste èovjek koji zasluuje da mu se iziðe u susret. Da ste izvrstan poznavalac zloèina to znamo, ali dunost je dunost, a ja sam vama i v aem prijatelju sad veæ dovoljno iziao u susret. Bit æu sigurniji kad naeg pripovjedaèa bu demo imali onkraj brave. Kola nas jo èekaju, a dolje su i dva narednika. Obojici va m veoma zahvaljujem na pomoæi. Naravno bit æete potrebni i na suðenju. Laku vam noæ!  Laku noæ, gospodo  reèe Jonathan Small.  Najprije vi, Small  primijeti oprezni Jones, kad su naputali sobu.  Bit æu naroèito opr ezan kako me ne biste udarili svojom drvenom nogom, kao onog gospodina na Anda-m anskim otocima.  E pa lijepo, to je konac nae male drame  primije-tih, poto smo neko vrijeme sjedili , puili i utjeli.  Bojim se da mi ovo moe ispasti posljednja istraga u kojoj sam ima o prilike da se upuæujem u va u metodu rada. Gospoðica Mor-stan uèinila mi je èast da mi o beæa svoju ruku. On uzdahnu veoma alosno.  Plaio sam se tako neèega  reèe on.  Nikako vam ne mogu èestitati. Malo sam se uvrijedio.  Imate li nekog razloga da budete nezadovoljni mojim izborom?  upitah.  Nemam nikakvog. Mislim da je ona jedna od najdra-esnijih mladih dama na koje sam naiao, a u poslu koji smo poduzeli bila je od velike koristi. Ona ima izrazit tal ent za takve stvari, a o tome svjedoèi i okolnost da je izmeðu svih papira svoga oca saèuvala plan Agre. Ali, ljubav je stvar osjeæaja i kao takva suprotstavlja se èistom , hladnom razumu koji cijenim iznad svega. Neæu se nikad eniti da mi srce ne stvori procijep prilikom razmrsivanja niti razboritog zakljuèivanja.  Nadam se,  rekoh, smijuæi se  da æe moj razbor preivjeti takve muke. Vi djelujete veoma umorno, Holmes. 251  I jesam, svladala me je reakcija. Sad æu tjedan dana leati kao klada.  Èudnovato  rekoh.  Kako se kod vas smjenjuje napad lijenosti s napadima èilosti i snag e.  Toèno  odgovori on  u meni se kriju nepokretna lijenèina i momak hitar i èio kao vidra. Stoga èesto mislim na one redove starog Goethea: »Schade dass die Natur nur einen Menschen aus dir schuf, Denn zum würdigen Mann war und zum Schelmen der Stoff«:».  Uzgred budi reèeno u vezi s ovim poslom, vidite da su kao to sam i pretpostavljao, imali saveznika u kuæi; sigurno nitko drugi veæ sluga Lal Rao. I tako Jones ima nepo dijeljenu èast da je i on uhvatio jednu ribu u svojoj velikoj lovini.  Pa onda je podjela zapravo ispala nepravedno  primijetili.  Vi ste obavili cijeli posao, ja sam doao do ene, Jones do priznanja, a ta je ostalo vama?  Meni  reèe Sherlock Holmes  jo ostaje da malo ljenèarim.  I on lijeno podie svoju duga snjenobijelu ruku u znak pozdrava. 252 NATOMENE Grimizna studija 1. Henri Murger (18221861), francuski spisatelj poznat po svom djelu Prizori iz b oemskog ivota (Scéne de la vie de boheme); 2. Vehmgericht, Aqua tofana i Carbonari su razna tajna politièka udruenja iz prve p olovine XIX vijeka u Evropi; Marquise de Brinvillers (16301676), poznata francusk a trovaèica osuðena na smrt i spaljena; 3. Un sot trouve toujours un autre sot qui l'admire. (franc.)  Svaka budala naðe jo veæu budalu od sebe, koja joj se divi; 4. outré (franc.)  pretjeran do krajnosti; 5. Pawnee  pleme sjevernoamerièkih Indijanaca u Nevadi (SAD); 6. Black Feet  pleme sjevernoamerièkih Indijanaca; 7. kojot  prerijski vuk; 8. kanjac (ornit.)  ptica grabljivica; 9. Meron  anðeo koji je po vjerovanju Mormona ukazao njihovom proroku Johnu Smithu gdje æe pronaæi tablice otkro-venja, koje predstavljaju osnovu mormonskog vjerskog uèe

nja; 10. Mormoni  vjerska sekta koju je osnovao Joseph Smith u SAD 1827. godine. Po mo rmonskom vjerovanju Smith je prvi prorok njihove sekte. Postavio je temelj svom uèenju zasnovanom na apokrifnim spisima i veoma strogu crkvenu organizaciju. Svoji m èlanovima je ova organizacija nametnula obavezno mnogoenstvo. Smith je ubijen 184 4. g. u meteu koji je izbio u gradu Nauvu (Illinois), kad je za njegovog nasljedn ika izabran Brigham Young. Uslijed progona Mormoni su napustili svoju staru post ojbinu i tada je uslijedila masovna seoba Mormona na Veliko Slano jezero (Salt L ake), gdje su osnovali grad Salt Lake City. Predstavljali su imovinski veoma jak u sektu. Godine 1887. zabranjena im je poligamija. 11. Wahsatch Mountains  planine koje se nalaze na zapadnoj granici velike amerièke nizije u dravi Utah (SAD); 12. Sveci naih dana  Mormoni; 13. Junice  Mormoni su svoje ene nazivali »junicama« iz mi-lote. Tepanje eni koje su uze li iz Biblije, buduæi da se u Pjesmi nad Pjesmama slièni epiteti upotrebljavaju za en sku ljepotu; 14. Salt Lake City  glavni grad savezne drave Utah; 253 15. Leganj  vrsta sove; 16. Populus me sibilat, at mihi plaudo Ipse domi simul ac nummos contemplar in arca (lat.)  Svijet me ogovara, a ja sam sebi pljecem. I u svojoj krinji prebrojavam blago. Znak èetvorice 1. Magnifique (franc)  izvanredni, velièanstveni; 2. coup de maître (franc.)  majstorski potez, vjeto izvedeno; 3. tour de force (franc.)  vjeto uraðen teki posao; 4. lunkah  na tamanskom jeziku znaèi: jaka indijska cigara^ 5. au revoir (franc.)  do viðenja; 6. khitmutgar  muki sluga koji u Indiji posluuje kod stola; 7. Corot Jean-Baptiste (17961857), poznati francuski slikar, pej-saist, preteèa impr esionista; 8. Salvator Rosa (16151673), talijanski slikar poznat po slikama bitaka i krajoli ka; 9. Bouguereau William (18251905), francuski slikar; 10. Le mauvais gout mene au crime (franc.)  Lo ukus vodi u zloèin; 11. Ballarat  rudnik zlata u Australiji, 110 km sjeverozapadno od Melbournea; 12. rigor mortis (lat.)  ukoèenost tijela poslije smrti; 13. risus sardonicus (lat.)  pakostan, jedak i grèevit osmijeh; 14. Il n'y a pas de sots si incommodes que ceux qui ont de l'esprit (franc.)  Nem a neugodnije budale od one koja ima neto duha; 15. Wir sind gewohnt dass die Menschen verhöhnen was sie nicht verstehen (njem.)  N avikli smo na to da ljudi ismijavaju ono to ne razumiju; 16. bouquet (franc.)  aroma, osobito kod vina; 17. Carlyle Thomas (17951881), poznati britanski esejist; 18. outré (franc)  pretjeran do krajnosti; 19. mirakul  srednjovjekovni vjerski igrokaz; 20. Stradivarius Antonio (16451737), najpoznatiji talijanski graditelj violina; 21 porto  slatko crveno portugalsko vino, dobilo ime po istoimenom gradu; 22. Surrey  pokrajina u junoj Engleskoj; 23. Kent  pokrajina na jugoistoènoj obali Engleske; 254 24. Sepoyi  uroðenièke trupe pod komandom engleskih oficira. Naziv potjeèe iz XVI stolj eæa. 25. Pendap  pokrajina u sjeverozapadnim planinama Indije. Glavni grad: Delhi; 26. Feringhee  nadimak to ga Indijci daju Evropljanima; 27. Vlast Kompanije  »Kompanija Rad«  Vrenje prava suverenosti Istoèno-indijske kompanije osnovane 1600. g. Poslije velike indijske bune 1857. g. vlast u Indiji potpala je neposredno pod Britansku krunu. 28. moidor  stari portugalski zlatnik; 29. Veliki mogul  titula cara mongolske dinastije u Indiji. I naziv briljanta od

280 karata, velièine kokojeg jajeta, nesta-log u pljaèki Delhija 1739. godine; 30. Indijska buna (18571858)  planula u Mirutu gdje su Sepoyi otkazali poslunost i savladali engleske oficire. Pod vodstvom Nana Sahiba zahvatila velika podruèja, a ustanici su zauzeli Delhi i Lakno. Engleski generali uguili je s mukom 1858. g. 31. Pandi-Pandit  uèeni bramin; pandi oznaèava i podsmjeljiv naziv za Sepoye; 32. Pathan  pripadnik plemena s tromeðe Indije, Pakistana i Afganistana; 33. Schade dass die Natur nur einen Menschen aus dir schuf, Denn zum würdigen Mann und zum Schelm war der Stofl (njem.)  teta da je priroda od tebe stvorila samo jed nog Èovjeka, bilo je dovoljno materijala i za hvalevrijednu liènost i za nikogoviæa . 255 SADRAJ GRIMIZNA STUDIJA Prvi dio............ 7 1. Gospodin Sherlock Holmes....... 9 2. Nauka o zakljuèivanju........ 17 3. Tajna Lauristonskog vrta....... 27 4. to je imao da isprièa John Rance..... 38 5. Jedan posjetilac dolazi na na oglas .... ^* 45 6. Tobias Gregson pokazuje to zna..... 53 7. Svjetlo u tmini.......... 63 Drugi dio: Zemlja svetaca....... 73 8. U velikoj Slanoj pustinji........ 75 9. Cvijet iz Utaha.......... 8o 10. John Ferrier razgovara s Prorokom..... 92 11. Bijeg za spas ivota......... 97 12. Anðeli osvete........... 106 13. Produetak uspomena dra med. Johna Watsona . . 115 14. Zakljuèak ........... 126 ZNAK ÈETVORICE 1. Vjetina zakljuèivanja ........ 135 2. Izvjetaj o sluèaju......... 144 3. U potjeri za rjeenjem........ 150 4. Prièa jednog æelavca......... 155 5. Tragedija u Pondicherrv Lodgeu...... 165 6. Kako Sherlock Holmes izvodi oèevid .... 173 7. Zgoda o buretu.......... 182 8. Ilegalci iz Baker Streeta........ 193 9. Prekid u lancu . . . ...... 203 10. Kraj otoèanina.......... 213 11. Veliko blago Agre......... 222 12. Neobièna prièa Jonathana Smalla..... 228 Napomene............ 253 256 Izdavaè: »Alfa«, Zagreb, æerinina 9a Za izdavaèa: Rade Radosavljev Urednik: Boren Rapica Tehnièki urednik: eljko Prodanoviæ Lektor: Ðuro najder Tisak: Otokar Kerovani«, Pula Sir Arthur Conan Doyle Mßr'h. 3oj............. »Narodne novine« Za< Oznaka za narudbu PUSTOLOVINE SHERLOCKA HOLMESA u 8 knjiga Znak èetvorice Grimizna studija Tajna Boskomske doline Baskervilski pas Dolina straha