Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Komparativna književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Opća povijest književnosti: proza postmodernizma Mentorica: doc.dr. Nina Alihodžić Studentica: Alma Felić 45570/2013
ENGLESKI PACIJENT: pitanje identiteta i sudar dva kulturna dijaloga (Seminarski rad)
1
Sarajevo, 2016. Uvod
"Engle "Engleski ski pacijen pacijent" t" je jedan jedan od najpozn najpoznati atijih jih pos postko tkolon lonija ijalni lnihh romana, romana, koji koji je istovr istovremen emenoo misterija, romansa, filozofski roman, avantura. Ispunjen je napetom lirskom prozom, brigom za likove, likove, slika slika četiri četiri oštećen oštećenaa života života u jednoj jednoj nap napušt ušteno enojj vili vili krajem krajem Drugog Drugog svjets svjetskog kog rata. Ondaa On daatj tjee preds predsta tavl vlja ja lite litera rarn rnii moza mozaik ik,, neli nelinea nearn rnii obli oblikk i zavir zaviruj ujee u život život pojedi pojedinac nacaa iz koloni kolonizir zirani anihh zemalja zemalja.. Temati Tematizir ziraa i nacional nacionalne ne i kultur kulturne ne razlik razlikee koje koje dov dovode ode do tragedi tragedije. je. Također Također,, snimlj snimljen en je i film film "Engles "Engleski ki pacijen pacijent" t" istoim istoimenog enog romana, romana, i ta filmsk filmskaa adaptac adaptacija ija postigla je veliki uspjeh. Film također tematizira problem nacionalne marginiranosti, avanturu, misteriju, ali na drugačiji način. Više je fokusiran na ljubavnu aferu između Almasya i Katharine. Ovaj rad ima cilj da rasvijetli priču "Engleski pacijent", da prikaže sudar dva kulturna dijaloga, kakoo u roma kak romanu, nu, tako tako i u film filmu. u. Na samo samom m po počet četku ku bit bit će u kraći kraćim m crta crtama ma predst predstavl avlje jena na postkolonijalna književnost.
2
Postkolonijalna književnost
Onoo čime On čime se bavi bavi pos postk tkol olon onij ijal alna na kn knji jižev ževno nost st jest jestee da posm posmat atra ra nači načinn na koje koje evrop evropsk skaa književnost i književnost nekad i dalje koloniziranih zemalja su u međusobnom odnosu. Postkolonijalna književnost i postkolonijalna književna teorija ukazuju na to da se upravo u njima ogleda iskustvo savremene kulture, koja je zapravo suprotstavljena procesima globalizacije i potrazi za identitetom. Sklona je upravo naglašavanju identiteta Prefiks post-
dovodi postkolonijalizam u vezu s drugim “post” fenomenima, kao što su
postmodernizam i poststrukturalizam, pa se postkolonijalna teorija i postkolonijalne studije posmatraju
kao
postrukturalističke,
a
postkolonijalno
stanje
kao
dio
općeg
stanja
postmodernosti. Zato neki kritičari nastoje povući granicu između termina postkolonijalizam i postkolonijalnost, gdje bi prvi termin predstavljao teoriju, a drugi kompleksno stanje koje označava posljedice kolonijalne okupacije. Postkolonijalizam je, dakle, teorija koja pokazuje na koji je način kolonijaliz kolonijalizam am preoblikovao preoblikovao moderni svijet svijet naglašavajući naglašavajući činjenicu činjenicu da taj proces još uvijek traje.1
Kada govorimo o postkolonijalnoj književnosti, nazaobilazno je ime Edward Saida. Ono što radi Said jeste da posmatra djela evropske književnosti i načine na koji su romani učestvovali u projektu evropskih imeprija i tu imamo tezu da je roman zapavo nastao kao sredstvo impe imperi rija jali lizm zma. a. Izme Između đu osta ostalo log, g, roma romann i služ služii tome tome da se omog omoguć ućii impe imperi rija ja.. Tako Takođe đer, r, postkolonijalna književost i kritika povezani su sa drugim postupcima književnosti koji ne proučavaju književnost samo da bi vidjeli šta je književnost po sebi, nego se trude da promijene svijet. Saida je zanimao način na koji je Orijent konstruisan u zapadnoj ili evropskoj misli uopće. Kod njega se se provlači ideja da je istočnjak suštinski onako marginiran od strane Zapada kao žena. Ono što se postavlja kao tema Postkolonijalne književnosti i diskursa jeste upravo to 1
Damnjanović, Žana. Uloga postkolonijalne misli u redefiniranju zapadne vizije svijeta // Znakovi vremena. Sarajevo 2015. Str. 76. URL: http://www http://www.ibn-sina.net/im .ibn-sina.net/images/pdf/znakovi/ ages/pdf/znakovi/67/75_98.pdf 67/75_98.pdf 3
osvještavanje odnosa koji ne postoje u vezi između književnosti i kulture uopće i imperijalnih praksi i procesa dekolonizacije. Said kultutur podrazumijeva na različite načine. Jedan od načina jeste da je kultura kultura pojam koji uključuje uključuje element element rafiniranosti rafiniranosti i uzvišenosti uzvišenosti,, ona je rezervoar onog najboljeg što se u jednom društvu kao znanje i mišljenje izgradilo. U ovom smislu kultura je izvorište identiteta. U drugom smislu kultura je vrsta pozornice na kojoj se sukobljavaju različiti politički ciljevi. Kultura može biti i bojno polje na kojem se međusobno suprotstavljeni ciljevi očituju. Problem s idejom kulture da se samo svoja kultura uzdiže jeste što ona traži ne samo poštivanje vlastite kulture već i shvatanje da je ona na neki način odvojena od svakidašnjeg svijeta jer ga tobože transcendira.2
Ono što Said navodi u zaključku jeste da su djelomično zbog imperije kulture međusobno isprepletene, da nijedna nije jedinstvena i čista, nego su sve zapravo hibridne, raznosvrsne, i da vrijedi kako za SAD, tako i za arapski svijet.
Engleski pacijent
Roman "Engleski pacijent" prati priče četiri lika: Pacijenta (Almasya), Hane, Kipa i Caravaggia. Radnja romana se zbiva nakon Drugog svjetskog rata u Villi San Girolamo u kojoj se susreću 4 kulture: 20-godišnja bolničarka Kanađanka Hana, koja teško proživljava očevu smrt i doživljava traumatičnu ljubav, zatim prijatelj njezinog oca Caravaggio, bivši špijun, zatim mladi Indijac Kip - miner, i na koncu Engleski Pacijent, koji pokušava rekonstruirati svoju prošlost. Niko od njih nije Englez, međutim, svi su obilježeni Engleskom na ovaj ili onaj način tijekom rata. Svi su „engleski pacijenti“, kolonizirani, svako od njih traži način da pronađe svoj identitet. Kroz roman, svaki lik rekonstruiše iskustvo sa ratom. Međutim, Almasy ima problem, jer se ne može sjetiti prošlog života, ali roman pokazuje kako dobija sjećanje i kako se ostali likovi mire sa svojom prošlosti. Vahidin Preljević navodi da je „pamćenje artificijelnog karaktera: ono nije
2
Postrukturalistička čitanka: Kultura i imperijalizam. Sarajevo: Buybook, 2003. Str.254 Said, Edward W. Postrukturalistička 4
prirodnosno“. Također kaže da se s tim u vezi vez i može govoriti o poetici p oetici pamćenja.3 Za razliku od filma, koji prati ljubavnu priču između dvoje likova, roman se mnogo više bavi Drugim Drugim svjets svjetskim kim ratom ratom i njegovi njegovim m pos poslje ljedic dicama. ama. Fabula Fabula je prepuna prepuna dinami dinamični čnihh doga događaj đaja, a, neočekivanih obrata, prekida se flashbackovima koji su vezani uz Almasya i njegov boravak u pustinjama. Međutim, bitno je istaknuti da se životni putevi likova zapravo isprepliću na neobičn neob ičnee načine, načine, a u sredi središtu štu autoro autorove ve pozo pozorno rnosti sti jeste jeste pitanj pitanjee identi identitet teta, a, njegov njegovaa krhkos krhkost, t, zamjenjivost. Stuart Hall navodi da je identitet jedan od takvih pojmova - koji djeluje dok je "prekrižen", u intervalu između dokidanja i pojavljivanja: ideja koju se ne može misliti na stari način, ali bez koje određena ključna pitanja uopće ne možemo promišljati4 .
Možemo reći da je glavna priča zapravo priča koja prati Hanu i Kipa u Toskani. U romanu saznajemo da je Hanin otac poginuo u ratu, a film ne spominje njenu prošlost, njenog oca, maćehu, izgubljeno dijete kao ni ratna iskustva. Ljubav Hane i Kipa okupira glavni dio Ondaatjeovog romana, a na kraju se ne zna šta se u budućnosti sa njima desilo, dok u filmu to ostaje misterija. Sam roman se fokusira na tumačenju efekata rata na živote likova, dok se film fokusira na vremenu prije rata i na romantičnoj ljubavnoj vezi Almasya i Katherin. U film filmuu Kipov Kipov lik lik je prik prikaza azann kroz kroz ljuba ljubavn vnuu vezu vezu sa Ha Hanom nom,, dije dijeli li ljuba ljubavv s njom njom,, nije nije koloniziran, već su oni jednaki. Linda Hutcheon navodi da su svi likovi u romanu zapravo pacijenti Engleske, kolonizirani, svako od njih ide u potragu za identitetom i napuštenim kraljevstvom.5
Vremenom se nadovezuju priče o prošlosti likova, njihova sjećanja, pričanje tih priča. Ondaatje nas na samom početku uvodi u priču Haninim ulaskom u kuću i dolaskom u Pacijentovu sobu, pa tu odmah saznajemo da Pacijent ne zna svoj identitet i da ga pokušava otkriti prisjećajući se svoje prošlosti. To je vila za koju kažu da je sablast u vrtu. San Girolamo. No, ima ona svoju sablast, spržena
3
Preljević, Vahidin. Kulturno pamćenje, identitet i književnost . Str. 122 Hall, Stuart. Kome treba identitet . URL: http://fabrikaknjiga.co.rs/rec/64/215.pdf 5 Morgan, Maggie M. (1998) The English Patient : From Fiction to Reel. Alif: Journal of Comparative Poetic. URL: https://brocku.ca/precipice/fil https://brocku.c a/precipice/filmingcanlit/index_ mingcanlit/index_files/articles files/articles/morgan.pdf /morgan.pdf 4
5
pacijenta. Lice ima, ali se ne da prepoznati. Svi živci uništeni. Možete mu ispred lica proći upaljenom žigicom a da nema nikakce reakcije. Lice mu je mrtvo.6
Caravaggio je čovjek sa rukama u zavoju, a Pacijent čovjek sa "crnim tijelom" i upravo ova identifikacija govori o posljedicama rata, odnosno o tome kako je rat uspio uništiti, promijeniti njihov identitet. Rat je završen i Nijemci su se povukli Italijanska sela, ostavljajući sakrivene bombe i mine posvuda, tako da je mjesto bilo poprilično opasno. Nijemci su odne imali garnizon, vila im je bila posljednje p osljednje uporište. upo rište. Ima neke oslikane sobe, svaka sa drugim godišnjim dobom. Oko vile je jaruga. To je oko trideset pet kilometara od Firense, u brdima. (...) Posljednje strahote rata. Skroz nesigurno. Onuda još nisu prošli inženjerci da to razminiraju. Kad su se Nijemci povlačili, samo su palili i posvuda sijali mine.7
Drugi pacijenti i sestre su napustili vilu kako bili na sigurnijem mjestu, međutim, Hana je odlučila ostati tu sa svojim Pacijentom. Ulazi u prostoriju koja je opet vrt - samo što je ovaj vrt od stabala i sjenica kojima su oslikani zidovi i strop. Na krevetu leži muškarac, tijelo mu izloženo povjetarcu, a kako je ona ušla, on polako okreće glavu prema njoj.8
Hana ne zna mnogo o čovjeku za kojeg se brine. Izgorio je toliko da se ne može prepoznati. Uništena su mu dva dijela za prepoznavanje – lice i jagodice. Svaka četiri dana pere mu crno tijelo, počinjući od stopala.
Pacijent joj priča o svojoj nesreći, da su ga našli Beduini i brinuli se za njega. Hana čita Engl Engles esko kom m pacij pacijent entu, u, pret pretpos posta tavl vlja ja da je on Engl Englez, ez, a pon poneka ekadd uzim uzimaa i njeg njegovu ovu knji knjiži žicu cu (Herodot) (Herodot) a onda čita njemu ili sebi. Dok je Hana svirala svirala klavir, dolaze dolaze dva vojnika. Kip je jedan od njih, koji dolazi kako bi očistio vilu od bombi. Kip i Pacijent se veoma dobro slažu, a zbog
6
Ondaatje, Michael. Engleski pacijent. Rijeka: „Otokar Krešovani“, 1997. Str. 39 Isto. Str. 39 8 Isto. Str. 11 7
6
snažne privlačnosti prema Hani, uskoro postaju ljubavnici. U romanu romanu je dato mnogo prostora prostora za opis Kipove karijere kao deminera, deminera, kao i njegovom njegovom odnosu odnosu sa kolonizatorima. Bez obzira na to što postaje dio "bijele kulture", nikad ne postaje "jedan od njih", nego je uvijek "drugi" - stranac. stranac. Lešić navodi da po čuvenim Lacanovim riječima,"drugi su mjesto s kojeg se pred subjekta postavlja pitanje njegovog postojanja".9
Younis navodi da se roman fokusira na probleme kulturalnih hibrida sa pomiješanom lojalnošću i dualnom kulturom kojoj on pripada pripada te želi prikazati prikazati da možda te međukulturalne međukulturalne veze ne moraju biti biti redu reduci cira rane ne na odno odnose se bije bijeli lih h i crni crnih h osob osoba, a, tlač tlačit itel elja ja i potl potlač ačen enih ih,, kolo koloni niza zato tora ra i koloniziran koloniziranih ih10 , dok Amy Novak kaže kako roman dopušta da se tihi glas potlačenih i kultura u na marginama, marginama, kroz Kipov lik, lik, čuje.11
Već u prvom poglavlju vidimo snažnu vezu između sjećanja i pričanja priča, jer imamo naratora, ali i likove koji pričaju svoje lične priče. Ima priča što ih čovjek u sobi tiho pripovijeda a poput sokola kruže s jedne razine na drugu. Bdi u oslikanom oslikanom raslinju raslinju što ga okružuje cvjetnim cvjetnim obiljem i rašljama golemih golemih stabala. Sjeća se izleta, žene koja mu je ljubila dijelove tijela što su opekotinama dobili boju plavog patlidžana. Bivao sam tjednima u pustinji, veli, a da se nisam sjetio pogledati Mjesec, kao što će oženjenu čovjeku dani proći proći a da ženu ne pogleda u lice.12
Kada ga pitaju o prošlost, Pacijent počinje pričati priču. Njegovo pravo ime je Almasy, mada to nigdje u priči nije provjereno. Do početka prvog svjetskog rata, proveo je istraživajući pustinje 9
Postrukturalistička čitanka: O postkolonijalnoj kritici, o Edwardu Saidu i o drugima . Sarajevo: Lešić, Zdenko. Postrukturalistička Buybook, 2003. Str. 96 10 Younis, Raymond Aaron. Nationhood and Decolonization in The English Patient. Canadian Journal of Film Studies / Revue canadienne d’études Cinématographiques. 1997. URL: https://books.google.ba/books?id=8Kt https://books.goog le.ba/books?id=8KttMHoJsj4C&pg=PA tMHoJsj4C&pg=PA352&lpg=PA352&dq=Y 352&lpg=PA352&dq=YOUNIS,+Raymond+ OUNIS,+Raymond+Aaron+(199 Aaron+(199 7)+%E2%80%9CNationhood+and+Decoloniz 7)+%E2%80%9CNati onhood+and+Decolonization+in+The+Englis ation+in+The+English+Patient.%E2%80% h+Patient.%E2%80%9D+Canadian+Journal+ 9D+Canadian+Journal+of+ of+ Film+Studies+/+Revue+canadienne+d%E2% Film+Studies+/+ Revue+canadienne+d%E2%80%99%C3%A9tudes+Ci 80%99%C3%A9tudes+Cin%C3%A9matographi n%C3%A9matographiques.&source=bl& ques.&source=bl&ots ots =qdMSOyfAtL&sig=Oss7hbm0VLz6D7Cy4 =qdMSOyfAtL&si g=Oss7hbm0VLz6D7Cy4DHxbW9fP2c&hl=en& DHxbW9fP2c&hl=en&sa=X&redir_esc sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=younis =y#v=onepage&q=younis.&f=f .&f=f alse 11 Novak, Amy. Textual Hauntings: Narrating History, Memory, and Silence in The English Patient .” .” Studies in the Novel.2004 URL: https://www.questia.com/li https://www .questia.com/library/journal/1G brary/journal/1G1-119850837/textual1-119850837/textual-hauntings-narratin hauntings-narrating-history-memory g-history-memory-and -and 12
Ondaatje, Michael. Engleski pacijent . Rijeka: „Otokar Krešovani“, 1997. Str.12 7
Sjeverne Afrike. Jedne noći, slušajući Katherine kako čita odlomak iz knjige Herodota, shvata da je zaljubljen u nju - u tuđu ženu, ženu Geoffreya Cliftona. Clifton je nakon saznanja želio počiniti ubistvo ubistvo i samoubistvo samoubistvo i to tako što bi se zabio avionom u Almasya, Almasya, međutim nije nije uspio u tome, a Katherine je zadobila teške povrede. Almasy je Katherine odnio u obližnju pećinu, obećavajući da će se vratiti po nju, međutim, stvari krenu po zlu i Almasy biva zatvoren zbog sumnje da je špijun. špijun. Bio je pušten, pušten, ali nije bilo nade da spasi Katherin Katherine. e. Nakon što je došao u pećinu i ugledao njeno tijelo, uzeo ga i stavio u avion iskopan iz pijeska koji je imao kvar i zapalio se. Almasy se spustio padobranom, sa tijelom prekrivenim vatrom i nakon toga su ga pronašli Beduini. Posljednje poglavlje u romanu govori o Kipovom odlasku iz vile, a sam kraj opisuje životne situacije Hane i Kipa nekoliko godina nakon povratka u rodne krajeve. Ljubav između Hane i Kipa zauzima vodeću ulogu. Hana rizikuje svoj vlastiti život kako bi mu pomogla da rastavi bombu i govori mu Mislila sam da ću poginuti. Htjela sam poginuti. I mislila sam, ako poginem, poginut ću s tobom.13
Kip se osjeća emocionalno udaljenim od svih njih u vili radeći kao deminer. Nakon što čuje vijest o atomskim atomskim bombama bačenim bačenim na Japan, biva bijesan bijesan i želi ubiti Almasy Almasy jer za njega predstavlja predstavlja simbol simbol zapada, ali ga Caravaggio Caravaggio upozorava da Almasy Almasy nije Englez. Ostavlja Ostavlja Hanu zbog zbog njezine nacionalnosti. U filmu Kip odlazi zbog novog mjesta u Sjevernoj Firenci, pa u filmu razlog njegovog odlaska ne predstavljaju atomske bombe. Film Film,, za razl razlik ikuu od roma romana na otvar otvaraa i zatv zatvar araa scenu scenu u kojo kojojj se susr susreće ećemo mo sa Alma Almasy syem em i Katherinom i fokus je stavljen upravo na tu tragičnu ljubavnu priču. Kao i u romanu, jedna od prvih scena jeste Hanin i Pacijentov dolazak u vilu, s tim da ovdje znamo kako je Pacijent zadobio povrede kao i to da je jedna žena dio te priču. U filmu je kritika kolonijalizma na margini, a to vidimo kroz primjer kada Kip čita Almasyu, a on ispravlja njegovo čitanje na što mu Kip odgovara da bez obzira na to koliko sporo čitao i pokušavao drugačije da tumači stvari, po shvatanju Britanaca, najbolje bi bilo da Indijom vladaju v ladaju upravo Britanci, jer bi ona tek tad dobila određenu vrijednost. U filmu, Kip se prikazuje kao 13
Isto. Str. 119 8
egzotično drugo. Toliko je drugačiji da ne razumije Hanine šale. Kada se govori o "Engleskom pacijentu" sjećanje igra veliku ulogu, kako u romanu, tako i u filmu. Prošlo Prošlost st i budu budućnos ćnostt se nep nepres restan tanoo prepli prepliću. ću. Kak Kakoo navo navodi di Prelje Preljević vić,, sjećan sjećanje je je dimani dimanično, čno, sponatno, za razliku od pamćenja koje je statično. Sjećati se znači oživiti nešto ili koga u svijesti. Već sama ta riječ upućuje na dinamičan karakter radnje sjećanja. Ona donosi promjenu u svijest, za razliku od pamćenja koje tu promjenu ne dopušta (...) Zaborav je preduvjet sjećanja. (...) Sjećanje se dakle prema pamćenju odnosi subverzivno, jer remeti poredak koje je ono uspostavilo u svijesti. svijesti.14 U svemu svemu tome, tome, dolazi se do zaključk zaključkaa kako je pamćenj pamćenjee vezano za pamet, pamet, dok je
sjećanje povezano sa osjećanjima. Roman se završava završava u budućnosti, budućnosti, u godinama godinama nakon rata, Pacijent Pacijent je mrtav, mrtav, svi su napustili napustili vilu, vilu, dok film ima dva kraja. Jedan se završava ondje gdje je i počeo, sa Almasyem i Katherinom, koji predstavlja zapravo nostalgičan pogled ka prošlosti. Roman završava i sa Kipom i Hanom koji ne mogu biti zajedno zbog vijesti o bombama bačenim na Hirošimu i Nagasaki. Kip se mora vratiti na Zapad i to ih razdavaja obzirom na daljinu između njih i kulturne raličitosti. U filmu orijentalizam se očituje u portretu Egipćana i Beduina koji predstavljaju Almasyevu prošlost. Egipćani su u pozadini filma, a Beduini su u pustinji i brinu se za izgorjelog Almasya u zamjenu da on njih poduči o korištenju oružja. Također, može se primijetiti stereotipan portret Beduina u vještinama koje se tiču medicine. U filmu postoji i jedna posebna scena koja otkriva orijentalizam jače nego svi drugi primjeri, i ta scena u filmu nije prisutna u romanu. Naime, scena je u pustinji kada Almasy ide sa svojim prijateljem, zajedno sa arapskim vođama i u jednom trenutku evropski vozač (očito ho homo mose seks ksua uala lac) c) ko koke keti tira ra sa mlad mladim im arap arapsk skim im dječ dječak akom om.. I upra upravo vo pozi poziva vaju jući ći se na homo ho mose seks ksua ualn lnos ost, t, taj taj čov čovje jekk pita pita Alma Almadya dya:: „Kako „Kako obja objasn snit itii nek nekom omee ko nije nije bio bio ovd ovdje je,, te osjećaje...“. Ta scena implicira kako je Arapski svijet zapravo svijet erotike, egzotike, procvat potisnutih želja – lajtmotiv u Orijentalnom diskursu.
14
Preljević, Vahidin. Kulturno pamćenje, identitet i književnost . Str. 130 9
Tema ljubavi i strasti mnogo je istaknutija u filmu nego u romanu, te je ljubav između Almasya i Katharine u romanu prikazana kao veoma strastvena i to se u filmu zaista vidi. Oduvijek ga je željela ošamariti, ošamariti, pa je shvatila da i to ima svoje seksualno značenje.15
"Božićna zabava" je odlična scena koja prikazuje strast, ali i neobičan spoj Istoka i Zapadu, ljubav i osjećanja naprosto izbijaju iz glumaca. U pozadini se čuje arapska muzika, a likovi pjevaju Božićne pjesme i to tako da se intenzitet muzike pojačava kako strasti među likovima bivaju jače. "Tiha noć" je Evropska pjesma koja se pjeva za Kršćanski praznik i predstavlja veliki kontrast sa arapskom muzikom i prostorom i prikazuje i vrijeme, tj noć., seksualnu napetost, tišinu. Kathet Kathetrin rinino ino rame rame predst predstavl avlja ja pus pustin tinju ju koju koju Almasy Almasy istraž istražuje uje i koji koji puk pukoti otinu nu između između njene njene ključne kosti naziva "Almasyev Bosphor", a upravo ta sintagma se može tumačiti kao simbol, odnosno most između Azije i Evrope. Orijentalna atmosfera Kaira igra snažnu ulogu u priči o Almasyu i Katherin. Orijen Orijentt nije nije samo samo sused sused Evrope; Evrope; on je i mesto mesto najveći najvećih, h, najboga najbogatij tijih ih i najsta najstarji rjih h evrops evropskih kih kolonija, izvor njenih civilizacija i jezika, njen suparnik u kulturi i jedna od njenih najdubljih i najčešćih najčešćih slika slika o Drugome.16
U većini njihovih scena u pozadini se čuje glas mujezina, susreću se sa muslimanka koje su pokrivene. Iskustvo Orijenta predstavlja sasvim novo iskustvo koje likovi nisu imali na zapadu, pa tako Katherin kaže: "Ovo je drugačiji svijet - to je ono što govorim sama sebi. Drugačiji život. I ovdje sam ja drugačija žena." U filmu Orijent prikazuje drugo, potpunu razliku od Zapada, svijet svijet čije zakonitosti zakonitosti nisu jednake svijetu svijetu Zapada. Orijentalnu Orijentalnu atmosferu prikazuje prikazuje i muzika, muzika, pa se korz cijeli film proteže pjesma "Szerlem, szerlem". Melodija je potpuno orijentalna, ali tekst pjesme je na mađarskom jeziku. Baš kao što Katherin ne zna, tako i mnogi drugi koji nisu upoznat upoz natii sa jezici jezicima, ma, pomisl pomislili ili bi da je u pitanj pitanjuu narodn narodnaa arapsk arapskaa pjesma pjesma.. Almasy Almasy otkriva otkriva Katherin da se radi o mađarskoj pjesmi i svira joj u svojoj sobi u Kairu. Također, ta scena prikazuje zamračene prozore kroz koje prolazi žućkasta svjetlosti koja referira Orijentalnu 15
Isto. Str. 117 Said, Edward W. Orijentalizam. Beograd ; Zemun : Biblioteka XX vek : Čigoja štampa, 1999. Str. 10
16
10
atmosferu kao i pustinjsko svjetlo. Orijent je u istoj mjeri, kao i sam Zapad, ideja koja ima istoriju i tradiciju mišljenja, slikovnost i rečnik, zahvaljujući kojima je Orijent Orijent postao realan i prisutan prisutan na Zapadu i za Zapad.17
U film filmuu je sred središ išnj njaa tema tema nacio naciona naln lnos ostt i nači načini ni razl razlik ikov ovanj anjaa među među ljud ljudim ima. a. Almas Almasyy je predstavljen kao "Engleski pacijent", ali se otkriva da d a je on zapravo Mađar. Također, pjesma koju sluša Katherin za koju misli da je arapska, ipak je mađarka. Nakon dolaska Caravaggia u samostan, Hana je oduševljena zbog mogućnosti poznanstva sa Kanađaninom, a Almasy govori "Zašto su ljudi tako sretni kad se susretnu s nekim iz istog mjesta?" Nacionalna podjela izaziva tragediju na kraju filma. U roma romanu nu se, se, za razl razlik ikuu od film filma, a, susr susreće ećemo mo sa mnoš mnoštv tvom om opisa opisa kult kultur ural alni nihh pojm pojmova ova i elemenata, te je sve objašnjeno do posljednjeg detalja. Jasper je jedan od likova u romanu koji opisuj opisujee riječ riječ Sahara Sahara kao smeđe smeđe ništav ništavilo ilo,, a pus pustin tinja ja u romanu romanu ima funkciju funkciju neo neogra granič ničenog enog prostora. Roman Almasya povezuje sa pustinjom, a Katherinu s vodom i to se provlači kroz cijelo djelo. Dovodeći u vezu ljude različitih nacionalnosti, ispisujući njihove lične priče, Ondaatje ispituje tajanstvena i neistražena mjesta ljudske psihe i kolektivnih mitova, preplitanje različitih kultura i percepcija "doma". Poruka filma je jasna: tolerancija i dijeljenje, a ne optuživanje i sukob, trebaju biti u srcu interkulturalnih odnosa.18 Literatura
∙
Damnjanović, Žana. Uloga postkolonijalne misli u redefiniranju zapadne vizije svijeta // Znakovi vremena. Sarajevo 2015. Str. 76. URL: http://www.ibn-sina.net/images/pdf/znakovi/67/75_98.pdf
∙
Hall, Stuart. Kome treba identitet iden titet . URL: http://fabrikaknjiga.co.rs/rec/64/215.pdf
17
Isto. Str. 13/14 18 Scheufele, Christine. The English Patient – Novel and Film. Freiburg: Albert-Ludwigs-Universität, Albert-Ludwigs-Universität, 2008. 11
∙
Lešić, Zdenko. Postrukturalistička čitanka: O postkolonijalnoj kritici, o Edwardu Saidu i o drugima. Sarajevo: Buybook, 2003.
∙
Morgan, Maggie M. (1998) The English Patient : From Fiction to Reel. Alif: Journal of Comparative Poetic. URL:
https://brocku.ca/precipice/filmingcanlit/index_files/articles/morgan.pdf
∙
Novak, Amy. Textual Hauntings: Narrating Narrating History, Memory, and Silence Silence in The English Patient .” .” Studies in the Novel.2004
URL: https://www.questia.com/library/journal/1G1-119850837/textual-hauntings-narrating-hist ory-memory-and
∙
∙
∙
Ondaatje, Michael. Engleski pacijent. pa cijent. Rijeka: „Otokar Krešovani“, 1997. Preljević, Vahidin. Kulturno pamćenje, p amćenje, identitet i književnost . Str. 122 Said, Edward W. Orijentalizam. Beograd ; Zemun : Biblioteka XX vek : Čigoja štampa, 1999.
∙
Said, Edward W. Postrukturalistička čitanka: Kultura i imperijalizam. Sarajevo: Buybook, 2003.
∙
Scheufele, Christine. The English Patient – Novel and Film. Freiburg: Albert-Ludwigs-Universität, 2008.
∙
Younis, Raymond Aaron. Nationhood and Decolonization in The English Patient. Canadian Journal of Film Studies / Revue canadienne d’études Cinématographiques.
12
1997. URL: https://books.google.ba/books?id=8KttMHoJsj4C&pg=PA352&lpg=PA352&dq=YOUNI S,+Raymond+Aaron+(1997)+%E2%80%9CNationhood+and+Decolonization+in+The+E nglish+Patient.%E2%80%9D+Canadian+Journal+of+Film+Studies+/+Revue+canadienne +d%E2%80%99%C3%A9tudes+Cin%C3%A9matographiques.&source=bl&ots=qdMSO yfAtL&sig=Oss7hbm0VLz6D7Cy4DHxbW9fP2c&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepag e&q=younis.&f=false
13
