4. Ekonomija Hong Konga Hong Kong na osnovu svog geografkog položaja i njegovih trgovinskih mogućnosti dovodi do toga da bogatstvo generiše sredstva. Upravo zbog svog geografskog položaja predstavlja jednu od vodećih luka prije nego je postao britanska kolonija 1841. godine. Postao je centar skladištenja i distributivni centar Velike Britanje u južnoj Kini.1. jula 1997. Kina je nastavila suverenu vlast u Hong Kongu čime je okončano više od 150 godina kolonijalne vlasti. Danas je Hong Kong pod upravom Kine, pod politikom „jedna zemlja, dva sistema“. Dodjeljen mu je relativno visok stepen autonomije: npr. on zadržava svoj pravni sistem, valutu, običaje, trgovačka pregovaračka prava, imigracione zakone. Druga prednost Hong Konga jesu ljudski resursi. U 2007. broj stanovnika je iznosio 7.013.832 . Izvršene su mnoge reforme obrazovanja, sto pokazuje podatak da više od 90% djece ima srednje obrazovanje Ono što je zanimljivo jesu razlike između bogatih i siromašnih, na osnovu Gini koeficijenta uočavamo da će bogatstvo proširiti jaz u Hong Kongu kroz novi milenium. 2006-e u Hong Kongu izmjereno je 53.3 % što znači da je razlika između bogatih i siromašnih veća nego u Kini. Mnogi tajkuni u Hong Kongu se takođe protive opštem biračkom pravu, jer veliki broj siromašnih bi glasao za onoga ko obećava skupe socijalne programe. Dok je bio britanska kolonija, kao glavna politika Hong Konga je bila pozitivan neintervencionizam. Hong Kong model je dozvoljavao fleksibilnost i uređenje bilo koje industrije za kratko vrijeme. Privreda Hong Konga je transformisana i prilagođena za različite periode vremena. Prije rata , 1985., Hong Kong je bio trgovačka luka po veličini 4. u svijetu. Privreda se bazirala na međunarodnoj trgovini. U periodu od 1950.-1970. proizvodnja je predstavljala najveći udio u ekonomiji, proizvodnja tekstilom. Poslovne usluge su bile maloprodaja, spoljna trgovina, hoteli i restorani, predstavljao je po veličini drugi sektor koji je zahtjevao finansiranje. 1980.-1990. u finansijske usluge se uključuju nekretnine, osiguranje, bankarstvo i predstavljao je naveći sektor 1980. godine. Poslije izručenja 1997. privreda je vođena od strane sektora poslovnih i finansijskih usluga koji predstavlja polovinu ekonomskih aktivnosti. Hong Kong ima malo obradive površine i nekoliko prirodnih resursa unutar svojih granica, a uvozi većinu hrane i sirovina. Hong Kong u svijetu se nalazi na 11. mjestu kao jedan od najvećih trgovinskih centara svijeta, a ukupna vrijednost prekoračuje BDP. Od 2006-e 144 zemlje održavaju svoje konzulate u Hong Kongu, više nego bilo koji drugi grad u svijetu. Nakon velikog sloma, koji je prouzrokovala Azijska finansijska kriza iz 1997., ekonomija Hong Konga je bila na velikom odskoku. Rast BDP u 1999. je bio 4%, u 2004. i 2005. BDP je porastao sa 7.1% na 8.5%. U 2008. BDP je iznosio $ 215.6 milijardi, a u 2009. $ 208.8 milijardi, što pokazuje pad od 3.15 % u odnosu na 2008. . BDP per capita u 2008. je iznosio oko $30.840. Stopa inflacije u 2007. je iznosila 2.2%, u 2008. raste za 2% u odnosu na 2007., u 2009. bilježi rast od 4.3% u odnosu na 2008. trenutno stopa inflacije bilježi blagi pad od 0.3 %. Stopa nezaposlenosti u 2007. je iznosila 4.9%, u 2008. 4%, 2009. 4.1 %. U 2007. godini učešće muškaraca u radnoj snazi je 71.2%, a žena 53%. Po starosnoj strukturi podaci za 2007. govore: • Od 15-24 godine 42.4%
• • •
Od 25-44 godine 85.5% Od 45-64 godine 64.6% Od 65 i više godina 5.3 %.
Javne finansije Hong Konga za 2008. pokazuju da je javni dug iznosio 14.5% BDP-a, prihodi čine $36.62 milijarde, troškovi $38.89 milijarde. Hong Kong može se pohvaliti bogatom ponudom industrijskih proizvoda, zahvaljujući razvijenom industijskom sektoru u oblasti tekstila, odjeće, turizmu, bankarstvu, brodarstvu, elektronici, plastici, igračkama, satovima i sl. Investicije od 2004.-2010. opadaju, rasle su do 2005. i počinje pad od 1.79% u odnosu na 2004., u 2006. pada za 8.37%, u 2007. raste za 1.44%, te dalje padaju u 2008. za 3.79%, u 2009. za 2.96%. Grafikon 1.
Najviše se investira u fabrike, mašine, opremu, sirovine i sl. Što se tiče uvoza i izvoza Hong Kong u 2008. bilježi izvoz u iznosu $ 365.2 milijardi, a uvoz $ 387.9 milijardi. Glavni partneri za izvoz su Narodna Republika Kina (48.7%), SAD (13.7%), Japan (4.5%). Glavni partneri za uvoz su Narodna Republika Kina (46.3%), Japan (10%), Singapur (6.8%), SAD (4.9%), Južna Koreja (4.2%). Svjetske organizacije kojih je Hong Kong član su: WTO (1995.), IMF-a, APEC-a od 1991.
4. Ekonomija Tajvana Tokom Hladnog rata Tajvan je zabilježio snažniji privredni razvoj nego Narodna Republika Kina te je predstavljao primjer pobjede kapitalizma nad komunizmom.Vlade ovih azijskih tigrova provodile su agresivnu agrarnu reformu i mnogo ulagale u zdravstvo i osnovno obrazovanje. Razvijale su svoju privredu na izvozu, a istovremeno nametale visoka trgovinska ograničenja da bi zaštitile vlastite industrije od konkurencije. Kroz decenije napornog rada, Tajvan se transformisao iz nerazvijenih poljoprivrednih ostrva do ekonomske moći koja je vodeći proizvođač robe visoke tehnologije. U 1960-ih, strana ulaganja na Tajvanu pomoglo je uvođenju radno-intenzivne tehnologije na ostrvo, a Tajvan je postao glavni izvoznik tih proizvoda. 1980-ih ulaže se u razvoj sve sofisticiranijih, kapitalno intenzivnih tehnologija za izvoz i prema razvoju sektora usluga. U isto vrijeme, uvažavanje Novog Tajvan dolara (NTD), diže troškove radne snage i povećanje ekološke svijesti zbog razvoja visokih tehnologija na Tajvanu. Tajvan se transformisao od primaoca američke pomoći 1950-ih i ranih 1960-ih na pomoć donatora i velikih stranih investitora, naročito u Aziji. Tajvan je sada povjerilac ekonomije, drži 4. po veličini mjesto zaliha deviznih rezervi ($ 332 milijarde dolara do seprtembra 2009.) u svijetu. Iako je uživao održiv ekonomski rast, punu zaposlenost i nisku inflaciju mnogo godina, u 2001. Tajvan se pridružio drugim regionalnim ekonomijama u prvoj recesiji od 1949. Od 2002.-2007. privreda Tajvana raste u rasponu od 3.5%-6.2% godišnje. Grafikon 2.
Realni BDP poslije rasta od 5.7% u 2007. , porastao 0.06% u 2008. Zvanična prognoza predviđa pad od 4.04% u 2009., privreda počinje da se oporavlja te se predviđa rast BDP-a od 3%-4% u 2010.. Spoljna trgovina je motor brzog razvoja Tajvana
poslednjih 50 godina. Ekonomija je i dalje izvozno orjentisana, tako da zavisi od otvorenog režima svjetske trgovine i ostaje ranjiva na promjene u svjetskoj ekonomiji. Ukupna vrijednost prometa je povećana više od pet puta tokom 1960-ih, skoro deset puta 1970-ih, udvostručila 1980-ih, a skoro udvostručen ponovo 1990-ih. U prvoj polovini ove decenije izvoz je porastao 60%. Sastav izvoznih proizvoda je promjenjen od pretežno poljoprivrednih proizvoda na industrijsku robu (sada 98%). Elektronski sektor je najvažniji izvozni sektor Tajvana, i to je najveći primalac američkih investicija. Tajvan je postao član STO, kao posebne carinske teritorije u januaru 2002. Tajvanske firme su najveći svjetski dobavljači računarskih monitora i lider u proizvodnji računara, iako se sada mnoge od ovih montaža dešavaju u inostranstvu, uglavnom u Kini. Proizvodnja tekstila i odjeće se nastavlja. Polako prelazi u inostranstvo na jeftinije lokacije, ali je i daje veliki industrijski sector i zapošljava oko 200.000 ljudi. U uvozu dominiraju sirovine i kapitalna dobra, koja čine više od 90% od ukupnog broja. Tajvan uvozi ugalj, naftu i gas da zadovolji većinu svojih energetskih potreba. Osvrćući se na velika ulaganja Tajvana u Kini, zamjenila je SAD kao najveći trgovinski partner Tajvana u 2003. U 2008. godini Kina čini više od 26% od ukupne trgovine Tajvana i skoro 40% njenog izvoza. Japan je Tajvanu drugi najveći trgovinski partner sa 13% ukupne trgovine, uključujući 19% tajvanskog uvoza. SAD je Tajvanu treći po veličini trgovinski partner uzimajući 12% ukupne trgovine, a Tajvan je SAD-u 11. po veličini trgovinski partner. Uvoz iz SAD-a se sastoji uglavnom iz poljoprivrednih proizvoda i industrijskih sirovina, kao i mašina i opreme. SAD, Hong Kong, Kina i Japan čine 58% izvoza na Tajvanu, a SAD, Japan i Kina čine 44% uvoza na Tajvanu. Iako je samo jedna četvrtina od površine zemljišta Tajvana obradivo, poljoprivreda se intenzivno njeguje, sa nekim oblastima pogodnim za dvije pa čak i tri kulture godišnje. Poljoprivreda čini 1.7% BDP-a Tajvana. Glavne kulture su pirinač, šećerna trska, voće i povrće. Tajvan uvozi velike količine pšenice, kukuruza, soje uglavnom iz SAD-a. Živina i proizvodnja svinjskog mesa su u sektoru stočarstva, te se pažnja poklanja uvozu kukuruza i soje. Tajvan zahtjeva više od 30% uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz SAD-a. On je izvoznik poljoprivrednih dobara kao što su smrznuta riba, akvakulture, konzervirano i smrznuto povrće, morski proizvodi i sl. U budućem razvoju Tajvan će se oslanjati na dalju transformaciju visoke tehnologije i servisno orjentisane ekonomije i rezbarenja svojih niša u globalnom lancu ekonomije. Tajvanske firme su uložile u Kinu oko $75.6 milijardu do 2008., što je više od polovine akcija stranih direktnih investicija Tajvana. Procjenjuje se da više od million ljudi Tajvana živi u Kini, a više od 70.000 tajvanskih kompanija posluje tamo. Tajvanske firme sve više djeluju kao centar upravljanja koji šalje naloge za proizvodnju na Tajvanu, ili Jugoistočnoj Aziji, a zatim izvoze u SAD i druga tržišta. BDP u 2008. je $ 392 milijarde, realna godišnja stopa rasta u 2008. 0.12%. BDP po glavi stanovnika u 2008. je bio $17.116. Stopa nezaposlenosti u 2009. je bila 5.75%. Ono šta je interesantno jeste da usluge čine 73.17% BDP-a na Tajvanu.
