HERMI – susret, 15. prosinac 2004.
Uzemljenje sustava za zaštitu od munje (LPS) sukladno važećim propisima i europskim normama
Mr. sc. Ernest Mihalek, dipl. ing.
Zagreb, 15. prosinac 2004.
HERMI – susret, 15. prosinac 2004.
Općenito Uzemljenja se, općenito, izvode zbog zaštite od previsokih dodirnih napona i napona koraka, preuzimanja pogonskih zadataka ili zbog odvođenja struja munje najkraćim putom u zemlju. Sustav uzemljenja mora zadovoljiti četiri zahtjeva: a) zajamčiti mehaničku čvrstoću i otpornost na koroziju b) zajamčiti toplinsko podnošenje najveće struje c) izbjeći štetu za imovinu i opremu d) zajamčiti sigurnost ljudi s obzirom na napone koji se u uzemljivačkim sustavima javljaju pri najvećim strujama Vrste uzemljenja Zaštitno uzemljenje Načelno se moraju uzemljiti svi vodljivi dijelovi koji ne pripadaju pogonskom strujnom krugu kojeg uređaja te kovinski dijelovi konstrukcije u elektranama, transformatorskim stanicama te rasklopnim postrojenjima i instalacijama potrošača. Tim postupkom se onemogućuje previsoki dodirni napon pri preskoku ili proboju električne instalacije ili kao posljedica pojave puzajućih struja. Pogonsko uzemljenje U suprotnosti sa zaštitnim uzemljenjem, pogonsko je uzemljenje u redovitom pogonu postrojenja nužno potrebno. Za tu vrstu uzemljenja pitanje zaštite ljudi nije u prvom planu. Uzemljenje za zaštitu od munje Uzemljenje za zaštitu od munje služi za odvođenje atmosferskih prenapona u zemlju. Na temelju udarnih značajki struje munje postavljaju se drukčiji zahtjevi od onih za zaštitno ili pogonsko uzemljenje. Otvoreno uzemljenje Otvorenim uzemljenjem naziva se spoj dijelova kojeg postrojenja pod naponom ili kojeg uređaja s uzemljivačem putem uređaja za zaštitu od prenapona.
Otpornost zemlje i otpor uzemljivača Otpornost (specifični otpor) zemlje Za proračun gubitka napona na vodu poznat je pojam otpornosti metala. Međutim i zemlja (tlo) je vodič, iako slab u usporedbi s kovinama (pogledajte sliku 1). Tako se i za zemlju može definirati njezina otpornost. Otpornost zemlje ρE definira se kao električni otpor između dviju nasuprotnih stranica zemljane kocke duljine brida 1 m. Prema toj definiciji otpornost se izražava u ommetrima (Ωm2/m = Ωm) (pogledajte sliku 1).
2
HERMI – susret, 15. prosinac 2004.
Vrsta tla (zemlje) močvarno tlo ilovača, glina humus, oranica pijesak šljunak erodirano kameno tlo stjenovito tlo granit, sediment kišnica, izvorska voda voda potoka, rijeke, jezera morska voda bakar
Otpornost, Ωm 5 do 50 20 do 100 50 do 200 20 do 2000 300 do 2000 600 do 1000 2000 do 5000 2000 do 3000 manje od 1000 manje od 100 manje od 1 1,7 · 10-6
Primjer proračuna uz definiciju otpornosti zemlje: Kroz kocku zemlje s bridom 1 m, vrste oranica ρE = 100 Ωm , pri naponu U = 100 V između nasuprotnih stranica (slika) teče struja I = 1 A
Slika 1 Otpornost
tla (zemlje), definicija i vrijednosti
Otpornost tla pri mjerenjima uzemljenja i proračunima najteže je odrediti. S jedne je strane ta vrijednost za neke vrste tla viša od nekoliko tisuća oma, a s druge strane vrijednosti otpornosti pojedinih vrsta tla znatno variraju. Otpornost je ovisna o: − vrsti tla − strukturi tla − tlaku zemlje u tlu − vlažnosti tla − temperaturi tla − slojevitosti tla. Konkretnu vrijednost otpornosti neke vrste tla stoga je jedva moguće dati. U tablici na slici 1 navedene su izmjerene granice otpornosti pojedinih vrsta tla za izmjenične struje pogonske učestalosti.
3
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. Pri mjerenju otpornosti tla, valja posebno uvažiti njegovu vlažnost. Kao što pokazuje slika 2, otpornost se tla pri visokom sadržaju vlage, blizu granice zasićenja, vrlo malo mijenja. Što je tlo suše, to se više povećava njegova otpornost.
Slika 2
tla
ρE
Utjecaj vlažnosti na otpornost Legenda slike 2: 1 pijesak 2 ilovača 3 glina 4 močvarno tlo 5 pjeskovita ilovača
Na temelju jake korelacije između otpornosti tla i njegove vlažnosti, postoji i sezonska ovisnost otpornosti i vlažnosti tla (slika 3).
Slika 3 Sezonsko
kolebanje otpornosti tla kod površinskih (traka, uže) i dubinskih uzemljivača
(štap, sonda)
Otpor rasprostiranja Otpor rasprostiranja RA uzemljivača je otpor zemlje između uzemljivača i neutralne zemlje. Vrijednost te veličine ovisi o otpornosti tla kao i vrsti uzemljivača, njegovu obliku i dimenzijama. S obzirom da struja koja prođe kroz uzemljivač s udaljavanjem od njega nailazi na sve veći presjek zemlje, dakle na manji otpor, osobito je važan gubitak napona u neposrednoj okolini uzemljivača. Udarni otpor uzemljenja Pri odvodu u zemlju struje munje treba uzeti u obzir njene udarne značajke. Otpor koji djeluje pri udarnoj struji između neke točke na uzemljenju i neutralne zemlje naziva se udarnim otporom uzemljenja Rst. Udarni otpor uzemljenja kojeg uzemljivača razlikuje se više ili manje od njegova otpora rasprostiranja RA.
4
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. Tablica 1 Materijal, oblik i minimalne dimenzije uzemljivača prema EN 50164-2: 2002
(tablica 3, strana 10)
Materijal
bakar
Oblik vodiča
Dozemni vod
Minimalne dimenzije Pločasti Uzemljivač uzemljivač
použen
50 mm2
Φ 1,7 mm svaka
puni okrugli
50 mm2
Φ 8 mm
traka
50 mm2
min. deblj. 2 mm
puni okrugli
Φ 15 mm
cijev
Φ 20 mm
ploča
željezo
nehrđajući čelik
Napomena
rešetkasta ploča puni profil pocinčan pocinčana cijev pocinčana traka pocinčana ploča pocinčana rešetkasta ploča puni profil prevučen bakrom običan puni profil obična ili pocinčana traka pocinčani použeni vodič pocinčana letva puni okrugli traka puna
Φ 16 mm
žica
500 mm x 500 mm 600 mm x 600 mm
min. debljina stijenke 2 mm min. deblj. 2 mm presjek 25 mm x 2 mm
500 mm x 500 mm
min. debljina stijenke 2 mm min. deblj. 3 mm min. deblj. 3 mm
600 mm x 600 mm
presjek 30 mm x 3 mm
Φ 10 mm
Φ 25 mm 90 mm2
Φ 14 mm Φ 10 mm
minimal. debljina prevlake 250 µm s 99.9 % bakra
75 mm2
min. debljina 3 mm
70 mm2
Φ 1,7 mm minim. promjer svake žice
50 mm x 50 mm x 3 mm
Φ 16 mm
Φ 10 mm 100 mm2
min. debljina 2 mm
5
HERMI – susret, 15. prosinac 2004.
Zrakasti (radijalni) vodoravni uzemljivač (površinski uzemljivač) Vodoravni (površinski) uzemljivač Tipski zrakasti uzemljivač je u našoj praksi vruće cinčana čelična traka dimenzija barem 25x4 mm, 100 mm2. Alternativno se polaže bakreno uže presjeka 35 mm2 pretežito za važnija ispitna postrojenja i sustave LPS. Pri polaganju željezne trake u tlo može se postići manji otpor rasprostiranja ako se traka postavi sjekomice ("na nož", nap. prev.), a ne vodoravno. Na taj se način, u pravilu, može postići jednoličnija gustoća zemlje u neposrednoj blizini uzemljivača. Struja, koja se s površine uzemljivača raspršuje u zemlju nailazi na otpor tla koji se može izračunati iz izraza: R=
K ⋅ ρ 2l l ln + ln , Ω 2π ⋅ l d 2h
(za h << 1)
gdje je: l = duljina uzemljivača, m; d = je promjer uzemljivača, uzima se 1/2 širine trake, m; ρ= specifični otpor tla, Ωm; K = korekcijski čimbenik i iznosi 1 do 1,5 za razliku vrijednosti ljeto - zima; h = dubina ukopa, m. S obzirom da je dubina ukopavanja poznata (0,5 do 1m) te uz vrlo strogi K =1,5, izraz za proračun otpora rasprostiranja se može pojednostaviti: R=
ρ 2l ⋅ ln , Ω , π ⋅l d
Iskustvena formula za vodoravni trakasti uzemljivač je još jednostavnija: R =
2⋅ ρ , Ω l
Položi li se vodoravni uzemljivač na uobičajenu dubinu između 0,5 i 1,0 m, pri mjerenju treba uzeti u obzir atmosferske utjecaje. Ako se želi imati sigurne rezultate, mogu se izmjerene vrijednosti srednje otpornosti tla u doba vrlo vlažnog vremena ujesen, zimi ili u proljeće pomnožiti koeficijentom 1,5, a pri vlažnom vremenu ljeti čak i koeficijentom 2. Paralelno spojeni vodoravni uzemljivači Za postizanje manjeg otpora u slabo vodljivom tlu nije moguće odabrati veliku duljinu trake radi induktivnog i omskog otpora. Jedan od izlaza je postava više traka pod određenim kutom povezanih međusobno i s objektom. Na slici 4. prikazan je kombinirani uzemljivač iz 4 trake pod kutom 90o. Otpor rasprostiranja računa se iz empirijskog izraza: ρ 25l R≈ ⋅ ln 4π l r gdje znače: l = duljina jedne trake u m; ρ= specifični otpor tla, Ωm; r = polumjer jedne trake, m. Ako je ukopana Fe/Zn traka uzima se za r = 0,25 x širina trake. Kod izvedbe se nastoji održati kut polaganja barem 60°.
6
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. Poseban je primjer složenog zrakastog uzemljivača uzemljivač s četiri zrake jednake duljine koje se sijeku pod kutem od 90°. Otpor rasprostiranja takvog uzemljivača relativno je jednostavno izračunati, a uzemljivač se upotrebljava obično za odvod struje munje sa stupova dalekovoda ili kad nema mjesta za prstenasti uzemljivač i sl.
Slika 4 Složeni
zrakasti uzemljivači
Temeljni uzemljivač Računa se kao vodoravni uzemljivač. Nema sezonskih kolebanja otpora rasprostiranja. Prstenasti vodoravni uzemljivač Za prstenasti vodoravni uzemljivač računa se slično kao za zrakasti uzemljivač, ali je iz površine koju uzemljivač opasuje potrebno izračunati nadomjesni promjer kruga D
R =
ρ ⋅K 2π 2 D
gdje je:
D K = f ≈ 15 do 20 d ili uz pomoć formule za vodoravni uzemljivač gdje je l = π x D R≈
ρ π D 2
⋅ ln
2π D d
Iskustvena formula za prstenasti trakasti uzemljivač: R ≈
2⋅ ρ , Ω 3d
D = promjer kruga prstena uzemljenja, m d = nadomjesni promjer uzemljivača (pola širine), m Otpor rasprostiranja kružnog pločastog uzemljivača: R =
ρ 2D
gdje je D = promjer kružne ploče uzemljivača, m Mrežasti uzemljivači Mrežasti uzemljivač poseban je oblik složenog uzemljivača. Sastoji se od mreže s više ili manje jednolikih pravokutnih petlji. Otpor rasprostiranja takvog uzemljivača može se izračunati
7
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. približno uz pomoć izraza za otpor kružnoga pločastog uzemljivača, pri čemu se umjesto površine kruga uvrštava ukupna površina mrežastog uzemljivača
Otpor rasprostiranja vodoravnih zrakastih uzemljivača ili uuzemljivača u obliku prstena u homogenom tlu
Slika 5
Okomiti uzemljivač (štap ili cijevna sonda) Okomito ukopani uzemljivači su vodiči uobičajene duljine 1-3 m ukopani ili zabijeni u tlo do dubine uzemnog zdenca (30-40 cm). Ponegdje se upotrebljavaju i dulji štaovi do duljine 10 ili 15 m (npr. Njemačka). Ovi su uzemljivači manje osjetljivi na atmosferske utjecaje. Uzemni zdenac je betonska cijev s gornjim poklopcem ukopan tako da je poklopac u razini tla, a služi za nadzor mjesta povezivanja trake i sonde ili kao mjerni spoj. Ako je gradivo sonde čelična cijev, njezin vanjski promjer treba biti minimalno 38 mm s minimalnom debljinom stjenke 2,5 mm. Mogu se upotrijebiti i Če profili kao L 65 x 64 x 7 ili U 6,5. Za Če cijev vrijedi izraz za otpor rasprostiranja: l ρ R= ln , Ω 2π ⋅ l r gdje znače: l - duljina uzemljivača, m; ρ= specifični otpor tla, Ωm; r = polumjer cijevi, m.
8
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. Temeljni uzemljivač Kako temelj nema istu homogenost i čvrste dimenzije dobije se proračunski bliska vrijednost stvarnoj vrijednosti otpora rasprostiranja prema:
R=
ρ π ⋅d
, Ω
gdje je: d = promjer polukugle koju zamišljamo da je jednakog volumena kao i betonski temelj u kojemu je kovinski vodič ukopan, m; ρ= specifični otpor tla, Ωm. Udarni otpor uzemljenja Uzemljivači, pri odvođenju jakih struja munje, poprimaju visoke potencijale i oko njih se stvara jako električno polje koje je to veće što je vodljivost tla slabija. Ako je polje jače od probojnog napona tla oko sonde, nastupa proboj, zbog čega okolno tlo postaje vodljivo. Ta činjenica bi smanjivala otpor, jer djeluje kao povećanje presjeka. S druge strane, induktivitet L je fizikalno vezan za izmjenu magnetskog toka oko uzemljivača te ne dopušta brzu izmjenu onoga od čega je i sam nastao, pa je krajnji učinak taj da se struja raspršuje u zemlju samo u početnim metrima trake, ne dolazeći na sve dijelove uzemljivača u istom iznosu. Ova druga činjenica, suprotno od prve, djeluje kao povećanje otpornosti tla. O tome koja će od dvije suprotne tendencije prevladati, ovisi rezultantni otpor koji se označava s Ru, a naziva se udarni otpor rasprostiranja uzemljivača. Posebno na iznos Ru utječe strmina struje munje di / dt, što može iznositi od 0,3 - 80 kA/µs. To znači, što je vrijeme trajanja čela vala kraće, struja će prodirati kraće po duljini uzemljivača. To onemogućuje odvođenje u isto vrijeme kad na njega nailazi naponski val. Na temelju toga moguće je izračunati aktivnu duljinu uzemljivača, zatim njegov induktivitet i na kraju, vrijeme trajanja čela strujnog vala. Aktivna duljina se dobije iz izraza:
la = 1,1
Tč , m G1 ⋅ L1
(m)
gdje znače: L1 = jedinični induktivitet, H/m; 3,1 1 = jedinični odvod, S/m; G1 = ⋅ ρ ln l r Tč = vrijeme trajanja čela vala struje, µs.
Slika 6 Nadomjesna shema za proračun udarnog otpora uzemljenja
9
HERMI – susret, 15. prosinac 2004.
Slika 7 Dijagram za približno računanje udarnog otpora uzemljenja RU
Ako je uzemljivač u zemlji kraći od izračunane aktivne duljine (l < la) ne treba očekivati promjenu otpora rasprostiranja R. Proračun udarnog otpora rasprostiranja olakšava činjenica da je L1 (jedinični induktivitet za uzemljivače) u svim vrstama tla relativno stalan i mijenja se od 1 do 2 µH/m. To omogućuje računanje Ru po približnom izrazu koji uključuje samo G1 (jedinični odvod u S/m) i Tč (vrijeme trajanja čela vala struje u µs) prema izrazu: RU =
KU
1 , Ω G1 ⋅ Tč
Želi li se velika učinkovitost odnosno razina zaštite, za Tč se uzima 1 µs. Ako je otpor, mjeren izmjeničnom strujom 50 Hz, manji od izračunatog, tada se nadzor najvećeg potencijala Umax, koji na uzemljivaču nastaje udarom struje munje, provjerava sljedećom formulom: U max = ig ⋅ RU , kV Ovdje je nužno napomenuti da se, računajući paralelno spojene uzemljivačke sonde udaljene više od 2l, potencijal dobiva dijeljenjem ukupne struje munje na pojedinačne sonde podjednako. Krivulja potencijala ima tok i strminu logaritamske funkcije, jer potencijal opada po toj krivulji od centra sonde prema neutralnoj zemlji. Za slučaj da se uzima zajedničko uzemljenje moguć je vrlo visok porast potencijala zbog porasta temperature, jer tada kvar može potrajati nekoliko sekunda do prorade zaštite, što je dva milijuna puta dulje od trajanja struje munje. Praksa je pokazala da je u uvjetima skupog zemljišta vrlo teško pronaći dovoljno mjesta za uzemljivač, pa se rabe kombinacije većeg broja štapnih i površinskih uzemljivača spojenih paralelno. Za računanje udarnog otpora kombinacije izračunava se udarni otpor jednog uzemljivača, pa se dobiveni rezultat dijeli brojem postavljenih uzemljivača i koeficijentom međusobnog djelovanja η prema izrazu:
RU =
RU 1 , Ω n ⋅η
Temeljem iznesenog, za proračun je potrebna velika količina raspoloživih podataka, pa se u praksi primjenjuju približna rješenja kao što je dano u sljedećem primjeru.
10
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. Primjer: Traži se udarni otpor rasprostiranja Ru vodoravnog uzemljivača duljine l = 15 m i širine 40 mm (polumjer r = 0,02 m), neka je vrijeme trajanja čela vala struje Tč=1 µs, uz jedinični induktivitet L1 =1,5 µH/m. Izračunati Ru za isti uzemljivač ako je duljina trake 30 m i ako je za oba slučaja otpornost tla ρ = 200 Ωm. Usporediti s otporom rasprostiranja za normalnu izmjeničnu struju 50 Hz. Rješenje: 1) Uzemljivač duljine 15 m: Za uzemljivač l =15 m računa se jedinični odvod: G1 =
3,14
ρ
⋅
1 ln
l r
=
3,14 1 ⋅ = 0, 00273 S/m 200 ln 15 0, 02
G1 0, 00237 ⋅l = ⋅15 = 0, 73 ⇒ Ku = 0,73 Tč 1
Nadalje je iz dijagrama na slici 6: pa je udarni otpor:
1 1 = = 28,14 Ω KU ⋅ G1 ⋅ Tč 0, 73 ⋅ 0, 00237 ⋅1
RU 15 =
Obični otpor rasprostiranja pri 50 Hz za isti uzemljivač iznosi: R15 =
ρ 2l 200 2 ⋅15 ⋅ ln = ⋅ ln = 31, 04 Ω π ⋅l d π ⋅15 0, 02
Dakle za vodoravni uzemljivač pri l = 15 m imamo: 31,4 > 28,14 odnosno R15 > RU15 ! 2) Uzemljivač duljine 30 m: Za uzemljivač l =30 m računa se jedinični odvod: G1 =
iz dijagrama na slici 6 za
3,14
ρ
⋅
1 ln
l r
=
3,14 1 ⋅ = 0, 00215 S/m 200 ln 30 0, 02
G1 0, 00215 ⋅l = ⋅ 30 = 1, 39 ⇒ Ku = 0,82 Tč 1
pa je udarni otpor: RU 30 =
1 1 = = 26,3 Ω KU ⋅ G1 ⋅ Tč 0,82 ⋅ 0, 00215 ⋅1
11
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. Obični otpor rasprostiranja pri 50 Hz za isti uzemljivač iznosi: R30 =
ρ 2l 200 2 ⋅ 30 ⋅ ln = ⋅ ln = 16,99 Ω π ⋅l d π ⋅ 30 0, 02
Dakle za vodoravni uzemljivač l = 30 m imamo: 16,99 < 26,3 odnosno R30 < RU30 ! Vidi se da je za slučaj veće duljine znatnije izražena razlika udarnih otpora i otpora rasprostiranja kod 50 Hz, tj. udarni otpori počinju znatno rasti. Ta izražajnost počinje već kod duljine od približno 20 m, a u nekim okolnostima i mnogo ranije. Drugi način objašnjenja udarnog otpora Vodravni trakasti i okomiti štapni uzemljivači nemaju jednaki otpor za struju učestalosti 50 Hz i za struju munje. Struja munje mora se promatrati kao struja visoke učestalosti kad se umjesto uobičajenog otpora vodiča mora računati zapravo s valnim otporom koji je mnogo veći. Kritične duljine uzemljivača ili djelotvorne duljine uzemljivača (iznad koje se udarni otpor jako povećava) jesu: 1. Kritična duljina za štapni uzemljivač: lkrit ≈ 0,9 ⋅ Tč ⋅ ρ ≈ 0, 2 ⋅ I max ⋅ ρ , m jer je prema jednom mjerenju (Berger): T1 ≈
I max , µs , 20
što za veličine iz prethodnog primjera daje:
lkrit ≈ 0,9 ⋅ Tč ⋅ ρ = 0, 9 ⋅ 1 ⋅ 200 = 12, 7 m 2. Kritična duljina za vodoravni uzemljivač (traka i sl.): lkrit ≈ 1,3 ⋅ Tč ⋅ ρ ≈ 0,3 ⋅ I max ⋅ ρ , m , što za veličine iz prethodnog primjera daje:
lkrit ≈ 1,3 ⋅ Tč ⋅ ρ = 1,3 ⋅ 1 ⋅ 200 = 18, 4 m , 3. Udarni otpor za temeljni uzemljivač RU = R tj. vrijednost udarnog otpora temeljnog uzemljivača jednaka je vrijednosti otpora rasprostiranja!
12
HERMI – susret, 15. prosinac 2004. Uzemljenja za LPS prema normi HRN IEC 1024-1: Najmanja duljina uzemljivača l1 ovisno o razini zaštite i specifičnom otporu tla „izračunava“ se na temelju dijagrama iz norme: 90 80
l 1 (m )
70 60
R A Z IN A I
50
R A Z IN A II
40 30 20
R A Z IN A III - IV
10
(((( 00 32
00 30
00 28
00 26
00 24
00 22
00 20
00 18
00 16
00 14
00 12
0
00 10
80
0 60
0 40
0
O tp o rn o s t tla (O h m m )
20
0
0
Slika 8 Duljina uzemljivača l1 ovisno o izabranoj razini zaštite objekta Preporučene vrste uzemljivača u normi: Vrijedi opće pravilo: oblik i dimenzije uzemljivača imaju veće značenje nego otpor uzemljenja, unatoč toga preporučuju se niski otpori uzemljenja.
Uzemljivač vrste A – zrakasti (najmanje dva uzemljivača po jednom odvodu, duljine l1 (zrakasti), te 0,5 x l1 (okomiti, štapni) - rješenje za male objekte i kod malog specifičnog otpora tla) (l1 s grafikona). Duljina l1 određena je razinom zaštite objekta I do IV (Slika 8). Udarni otpor uzemljenja je pritom uračunan!
Slika 9 Uzemljivač vrste A
13
HERMI – susret, 15. prosinac 2004.
Uzemljivač vrste B – prstenasti, određen srednjim polumjerom kruga koji ima jednaku površinu kao prsten uzemljivača:
rsr ≥ l1
gdje je nadomjesni srednji polumjer rsr =
a ⋅b
π
Nije li ovaj uvjet zadovoljen, dodaju se daljnji vodoravni uzemljivači duljine lr ili okomiti uzemljivači duljine lv, prema izrazima:
lr = l1 − rsr lv =
b
( l1 − rsr ) 2
a
rsr ≥ l1 ?
uzemljivač vrste B
Slika 10 Uzemjivač vrste B
dodatni uzemljivač duljine lr ili lv
Oblikovanje uzemljivača u posebnim uvjetima U slučaju kad je potrebno izjednačivanje potencijala, a ne zahtijeva se postavljanje LPS, može se kao uzemljvač upotrijebiti vodoravni uzemljivač duljine l1 ili okomiti (odn. kosi) duljine 0,5 ⋅ l1 . Uzemljivač te vrste može se upotrijebiti za uzemljenje niskonaponske električne instalacije pod uvjetom da njegova duljina ne bude manja od l1 za vodoravni, odnosno 0,5 ⋅ l1 za okomiti (kosi) uzemljivač.
Polaganje uzemljivača Za vanjski prstenasti uzemljivač preporučuje se ukopavanje na dubinu od najmanje 0,5 m na udaljenosti barem 1 m od zidova. Uzemljivači se moraju položiti izvan prostora koji se štiti na dubini od najmanje 0,5 m i rasporediti što jednoličnije da bi se smanjilo električno međudjelovanje u zemlji. Uzemljivač se mora polagati tako da se omogući pregled za vrijeme radova. Dubina ukopavanja i tip uzemljivača moraju biti tako odabrani da se na najmanju mjeru svedu učinci hrđanja, isušivanja i smrzavanja tla i time stabilizira ekvivalentna otpornost tla. Preporučuje se da se prvi metar okomitog uzemljivača ne smatra učinkovitim u uvjetima smrzavanja tla. U uvjetima kamenitog tla preporučuje se samo uzemljivač tipa B.
14
HERMI – susret, 15. prosinac 2004.
Literatura 1. HRN IEC (6)1024-1-1: – Zaštita od munje, 1. dio: Opća načela, 1. odjeljak: Upute A – Odabir razine zaštite 2. EN 50164-1: Komponente LPS, 1. dio: Zahtjevi za spojne elemente 3. EN 50164-2: Komponente LPS, 2. dio: Zahtjevi za vodiče i uzemljivače 4. T. Niemand, H. Kunz: Sustavi uzemljenja u razdjelnim mrežama, Graphis, Zagreb, 2004. (prijevod E. Mihalek) 5. Drago Praničević: Sustavi zaštite od munje, Kigen, Zagreb, 2003. 6. Hasse-Wiesinger: Handbuch für Blitzschutz und Erdung, Pflaum –Verlag i VDE Verlag, 2. izd., München –Berlin, 1982.
15
