Hrvatsko-muslimanski politicki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.

Sveuĉilište u Splitu Filozofski fakultet

Diplomski rad

Hrvatsko-muslimanski politički i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Pozadina, motivi i tijek sukoba bosanskohercegovačkih Muslimana s Hrvatima

Student: Jure Kulišić Split, 2011.

Odsjek za povijest Studijska grupa: Povijest/Filozofija Predmet: Hrvatska povijest nakon 1945.

Diplomski rad

Hrvatsko-muslimanski politički i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Pozadina, motivi i tijek sukoba bosanskohercegovačkih Muslimana s Hrvatima

Mentor: dr. sc. Aleksandar Jakir

Student: Jure Kulišić

Split, veljaĉa 2011.

Sadržaj 1. Uvod .......................................... ................................................................ ............................................ ............................................ ............................................. ........................... .... 1 2. Geneza sukoba............................................. .................................................................... ............................................. ............................................ .............................. ........ 2 2.1. Posljedice dolaska islama u Bosnu i Hercegovinu .......................................... .......................................................... ................ 2 2.2. Konfliktnost islama.......................................... ................................................................. ............................................. ......................................... ................... 4

3. Odnosi bosanskohercegovaĉkih muslimana i Hrvata kroz 20. st. .......................................... .......................................... 7 3.1. Hrvati islamske vjeroispovijesti .................................................... .......................................................................... .................................. ............ 8

3.2. Socijalistiĉka Ju goslavija i muslimanska nacija ........................ .............................................. ...................................... ................ 9 3.3. Islamski preporod i Bosna i Hercegovina.......................................... ................................................................. ............................ ..... 12 4. Raspad Jugoslavije i kriza u Bosni i Hercegovini ........................................... ................................................................ ..................... 16

4.1. Dolazak višestranaĉja i posljedice prvih izbora u BiH ............................................. .................................................. ..... 16 4.2. Pripreme za poĉetak agresije JNA na BiH ........................................... .................................................................. ......................... .. 18 4.3. Odnos BiH prema pr ema ratu u Hrvatskoj ............................ ................................................... .............................................. ............................ ..... 19

4.4. Politiĉka dezintegracija BiH i daljne produbljivanje krize .......................................... ............................................ .. 22 4.5. Referendum o neovisnosti i meĊuna rodno priznanje BiH........................................... ............................................. .. 24 5. Organizacija obrane Bosne i Hercegovine .......................................... ................................................................. ................................ ......... 27

5.1. Osnivanje i ustroj Hrvatskog vijeća obrane .......................................... ................................................................. ......................... .. 28 5.2. Osnivanje i ustroj Armije Armij e Bosne i Hercegovine ........................................... ............................................................ ................. 30 5.3 Uloga Republike Hrvatske u obrani Bosne i Hercegovine .......................................... ............................................ .. 33

5.4. Vojna i logistiĉka pomoć Hrvatske Bosni i Hercegovini 1991. – 1993. ....................... 35 6. Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa ........................................................... ......................................................................... .............. 41 6.1. Neuspjeh meĊunarodne zajednice u pronalasku rješenja

za ureĊenje BiH ................... 41

6.2. Prvi incidenti kroz 1992. godinu i problem muslimanskih izbjeglica ........................... ........................... 44

6.3. Pokušaj obnove hrvatsko -muslimanskog savezništva krajem 1992. ............................. ............................. 49 6.4. Uloga islama u generiranju hrvatsko-muslimanskog sukoba .............................. ........................................ .......... 52 6.5. Pripreme muslimanskog vodstva za napad na HVO ....................................... ..................................................... .............. 56 7. Eskalacija sukoba - poĉetak „rata unutar rata“ u BiH ............................................ .......................................................... .............. 61 7.1. Vance-Owenov plan i

sijeĉanjska sijeĉanjska agresija ABiH -a na HVO ................................... ........................................ ..... 62

7.2. Politiĉke i vojne prilike uoĉi i tijekom travanjske ofenzive ABiH -a............................. -a............................. 66 7.3. Napad Armije BiH na HVO u Jablanici i Konjicu ........................ .............................................. ................................ .......... 71 7.4. Politiĉke prilike u dolini Neretve ususret napada Armije BiH ...................................... ...................................... 73 7.5. Napad Armije Armij e BiH na Mostar ......................................... ............................................................... ............................................ ......................... ... 77 7.6. Operacija Neretva 93 ........................................... ................................................................. ............................................ .................................... .............. 82

7.7. Lipanjska agresija i vojna situacija u srednjoj Bosni do kraja 1993. ............................ 86

8. Vanjski ĉimbenici u hrvatsko -muslimanskom ratu ............................................. .............................................................. ................. 94 8.1. Uloga meĊunarodnih ĉimbenika u hrvatsko -muslimanskom ratu ................................. ................................. 95 8.2. Dţihad u Bosni i Hercegovini – uloga mudţahedina .......................................... .................................................. ........ 100 9. Završetak hrvatsko -muslimanskog rata ......................................... ............................................................... ..................................... ............... 107 10. Zakljuĉak ............................................ .................................................................. ............................................ ............................................ .................................. ............ 109 11. Zusammenfassung Zusammenfassung ............................................. ................................................................... ............................................ ......................................... ................... 113 12. Popis kratica ...................................................... ............................................................................ ............................................ ......................................... ................... 114 13. Izvori i literatura ......................... ................................................ ............................................. ............................................ ......................................... ................... 118

muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hrvatsko-muslimanski

Hercegovini 1991. – 1994.

Uvod

1. Uvod Temeljni cilj ovog diplomskog rada jest objasniti uzroke i motive koji su utjecali na dinamiku hrvatsko-muslimanskih hrvatsko-muslimanskih politiĉkih

i vojnih odnosa u Bosni i Hercegovini, od prvih

demokratskih izbora, pa sve do potpisivanja Washingtonskog sporazuma 1994. godine.

Unatoĉ tome, jasno je da su hrvatsko -muslimanske relacije u tom periodu primarno obiljeţene vojnim sukobom koji se

odvijao najvećim dijelom kroz 1993. godinu. Zbog same

kompleksnosti problematike, koja velikim dijelom

proizlazi iz burne prošlosti Bosne i

Hercegovine, potrebno je takoĊer dati jednu kraću analizu povijesnih zbivanja koja su tu zemlju najviše odredila, od dolaska i slama u 15. stoljeću, pa sve do razdoblja socijalistiĉke Jugoslavije. To je i

razlog zašto je u ovom radu ukljuĉen jedan manji uvodni dio u kojemu su

ti ĉimbenici razmatrani, jer ukoliko ih se ne bi uzelo u obzir, ne bi se uopće mogla dobiti kompletna slika o dogaĊajima od 1991. – 1994. godine, a neka bi se

zbivanja moţda i potpuno

pogrešno shvatila. Moţda će se zbog toga ovaj rad ĉini ti ponešto opseţnijim, meĊutim, problematika to sama po sebi nameće. Naime, nemoguće je kvalitetno analizirati h rvatskomuslimanski rat, a da se

u obzir nisu uzeli najvaţniji povijesni, kulturološki, socio -

psihologijski, religijski, politiĉki i drugi aspekti. Glavni dio rada je podijeljen na 8 poglavlja, od kojih većina sadrţi i nekoliko potpoglavlja. Potpoglavlja su uglavnom poredana kronološki, a iznimke su napravljene samo onda kada bi to sam predmet zahtijevao. U ţarištu prvog poglavlja, koje nosi naslov Geneza sukoba, jest

razdoblje koje je najviše utjecalo na

povijest Bosne i Hercegovine, a to je osmanlijsko razdoblje. U drugom poglavlju su razmatrani hrvatsko-muslimanski

odnosi kroz 20. stoljeće, pri ĉemu je posebna paţnja

posvećena problemu identiteta bosanskohercegovaĉkih muslimana, kao i razni povijesni pristupi istome problemu. U trećem poglavlju pristupa s e neposrednije zadanoj tematici, te se

rasĉlanjuju hrvatski, muslimanski i srpski koncepti r ješavanja bosanskohercegovaĉke krize, koja je nastupila s raspadom Jugoslavije. Pri tome se poseban naglasak stavlja na prve hrvatsko-muslimanske

politiĉke trzavice, kao i na reakcije muslimanske politiĉke elite

povodom srpske agresije na Hrvatsku i prva ratna razaranja u Bosni i Hercegovini. Ovo

poglavlje je od posebnog znaĉaja jer takoĊer obraĊuje i pitanje referenduma o neovisnosti, meĊunarodno priznanje BiH, kao i zasluge hrvatske zajednice u tim ti m zbivanjima. Kada je rijeĉ o hrvatsko -muslimanskim odnosima tijekom ratnih devedesetih godina, nezaobilazna tema svakako svakako je i uloga Republike Hrvatske u tom razdoblju . Naţalost, danas se

1



Uvod

ĉesto manipulira s tom problematikom u dnevno- politiĉke svrhe, izdvajaju se neki pojedini, ĉesto i laţni sluĉajevi koji se zatim preuveliĉavaju, što za sobom ima posljedicu stvaranja sasvim laţne slike o pravoj naravi hrvatske politike u BiH. Još je više poraţavajuće kada se na takve konstrukcije nailazi u monografijama ili znanstvenim

ĉlancima nekih hrvatskih

povjesniĉara, a da stvar bude još apsurdnija, takve se teze iznose bez iti jednog valjanog dokaza. Upravo zbog toga, u ovom se radu nastojalo koristiti što veći broj izvornih dokumenata, koje su danas dostupne javnosti, a

više tisuća ratnih dokumenata objavio je

general Slobodan Praljak na svojim internetskim stranicama. Budući da je tolika koliĉina dokumenata javno dostupna, a radi se o dokumentima i sa hrvatske i sa muslimanske strane,

lako je dobiti izravan uvid u tadašnja zbivanja. Na osnovi toga, u ĉetvrtom poglavlju ovoga rada, koji nosi naslov Organizacija obrane Bosne i Hercegovine , nastojalo se

saţeto opisati

osnivanje Hrvatskog vijeća obrane, Armije Bosne i Hercegovine, kao i ulogu Hrvatske u tome. Dokumenti RH-a, kao i RBiH-a, u spomenutom su poglavlju bili od posebne koristi, a

potvrdili su već od prije poznatu tezu da Bosna i Hercegovina ne bi bila obranjena bez poţrtvovnog angaţmana Republike Hrvatske. Valja napomenuti da su svi dokumenti citirani u originalu, tako da neki dijelovi ovoga rada nisu napisani na hr vatskome, već na jeziku s kojim

su se sluţili u institucijama RBiH -a. Još jedna napomena koja se tiće dokumenata: ako se eksplicitno ne navodi izvor za pojedini dokum ent,

a u većini sluĉajeva se navodi, onda autor

posjeduje presliku ili prijepis citiranog citir anog dokumenta.

TakoĊer je i u ovom radu dotaknuto pitanje o sudjelovanju Hrvatske vojske tijekom hrvatsko-muslimanskog hrvatsko-muslimanskog rata,

za što gotovo i ne postoje nikakvi dokument i, ali se na temelju

objavljenih monografija, memoara i znanstvenih ĉlanaka moţe dobiti jasnija slika o tome. Velika paţnja je takoĊer kroz

usmjerena na djelovanje meĊunarodnih ĉimbenika, koje je obraĊeno

većinu poglavlja, a neka potpoglavljala su i u potp unosti posvećena to j problematici. Pri

analiziranju djelovanja meĊunarodnih ĉimbenika najviše se oslanjalo na niz znanstvenih ĉlanaka i objavljenih memoara, te je rad potkrijepljen s velikim brojem izjava sudionika tadašnjih zbivanja, na temelju kojih se moţe steći izravan uvid u narav djelovanja meĊunarodnih organizacija u BiH . U p etom i šestom poglavlju obraĊene su politiĉke i vojne pozicije Hrvata i Muslimana prije i tijekom ti jekom razdoblja otvorenog rata, opisani su prvi incidenti, kao i pripreme koje je musl imansko

vojno i politiĉko vodstvo poduzelo ususret izbijanja rata.

Opis hrvatsko-muslimanskog rata u srednjoj Bosni najvećim dijelom temelji se na monografiji

ameriĉkog vojnog povjesniĉara Charlesa Shradera, koji je svoje istraţivanje bazirao na svjedoĉen jima i drugim dokaznim materijalima, ukljuĉujući brojne dokumente, korištene na

2



Uvod

haaškim suĊenjima Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću i Mariju Ĉerkezu. Što se tiĉ e sukoba u Mostaru i Hercegovini, a posebno operacije Neretve 93, rad je prvenstveno temeljen na dokumentima ABiH-a i HVO-a,

kao i na memoarima Sefera Halilovića, te novinskim

ĉlancima bošnjaĉk og og novinara Šefka Hodţića. I ovdje se mora napomenuti da dijelovi knjiga i ĉlanaka bošnjaĉkih autora koji su citirani u ovome radu, nisu prevedeni na hrvatski jezik, te su zadrţani u svom originalnom obliku. Što se tiĉe poĉinjenih ratnih zloĉina, nisu podrobnije analizirane okolnosti koje su i dovele do njih. Prvo iz razloga jer

to ne spada u cilj ovog rada, a drugo jer su o tome već

napisane opširne monografi je, je, a u pogledu hrvatskih ţrtava, na prvome mjestu valja istaknuti djelo Ivice Mlivonĉića Zloĉin s peĉatom , u kojemu je detaljno obraĊeno stradanje Hrvata od mudţahedina i pripadnika ABiH -a. Istom se problematikom bavi i djelo skupine autora iz Centra za istraţivanje i dokumentaciju u Mostaru Dossier. Hrvatima u BiH 1992. – 1994. Unatoĉ

bi se

Zloĉini muslimanskih postrojbi nad

tome, nastoja lo se spomenuti svaki veći zloĉin na koje

naišlo kroz istraţivanje, u većini sluĉajeva bi se takoĊer naveo i broj ţrtav a, a rijetko

kada bi se ulazilo u neke pojedine detalje, osim ako se to smatralo prijeko potrebnim.

Uloga mudţahedina je takoĊer vaţna u kontekstu pro blematike ovoga rada, ipak, veća pozornost stavljena je

na samu vezu izmeĊu njih i vlasti RBiH -a, a posebno na ulogu islama u

potenciranju hrvatsko-muslimanskog rata. Zadnje je uistinu

slabo obraĊena tema, a u ovom

radu pokušano je ukazati na neke konfliktne karakteristike islama, koje su u konaĉnici i pridonijeli izbijanju rata. Na samom kraju ovih uvodnih napomena,

valja još upozoriti da je

kroz ovaj rad namjerno korišten termin Musliman, a ne Bošnjak , razlog tome leţi u ĉinjenici da se ovaj drugi pojam poĉeo tek snaţnije afirmirati od 1994. godine, a budući da se ovaj rad većim dijelom bavi razdobljem u kojemu se koristio termin Musliman, isti je zadrţan iz razloga autentiĉnosti.

3

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Geneza sukoba

2. Geneza sukoba Za bolje razumijevanje hrvatsko-muslimanskog politiĉkog do 1994. godine, prijeko pomno

i vojnog sukoba od 1992.

ga je potrebno staviti u jedan širi povijesni konte kst. Pri tome valja

uvaţiti sve sociokulturološke faktore koji su utjecali na formiranje kolektivne svijesti

hrvatskog, muslimanskog i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao i na njihovo

meĊusobno percipiranje kroz povijest. Iako se moderne nacije formiraju tek u 18. i 19. stoljeću, ĉimbenici koji su ih fundamentalno odredili seţu puno dublje u povijest. Bez dvojbe se moţe tvrditi da je dogaĊaj koji je na jviše utjecao, ne samo na povijest Bosne i Hercegovine, već i cijele jugoistoĉne Europe , dolazak islama, koji su sa sobom donijeli osmanlijski osvajaĉi, a koji je snaţno bio inkorporiran u politiĉko -društveni poredak koji su uspostavili.

Taj dogaĊaj je izmeĊu ostaloga od Bosne i Hercegovine postupno stvorio zemlju

na razdjelnici, ona je s vremenom postala

zemlja izmeĊu katoliĉanstva i pravoslavlja,

kršćanstva i islama, Zapada i I stoka, ukratko, ona je postala zemljom na razdjelnici civilizacija. U tom smislu nuţno je prihvatiti da je upravo religija jedna od najvaţnijih, ako ne

i ona kljuĉna, komponenta koja obiljeţava neku civilizaciju, a i kroz povijest su se uglavnom 1

sve velike civilizacije identificirale sa svojom dominantnom religijom . Iz tog razloga je i

dolazak islama u Bosnu i Hercegovinu toliko znaĉajan u stvaranju ident iteta i povijesti svih triju naroda u Bosni i Hercegovini, konkretnije razdoblje osmanlijske vladavine od 1463. do 1878. godine.

2.1. Posljedice dolaska islama u Bosnu i Hercegovinu

Politiĉki dogaĊaj koji je obiljeţio poĉetak osmanlijske vladavine je smaknuće posljedneg bosanskog

kralja Stjepana Tomaševića od sultana Mehmeda II. O svajaĉa. Prije

osmanlijskih sultana srednjovjekovnom Bosnom su vladali hrvatski, dukljanski i hrvatskougarski vladari.

Što se tiĉe konfesionalne pripadnosti stanovništva predosmanlijske Bosne,

snaţno su bili zastupljeni katolici, pravoslavaca je bilo po istoĉnim dijelovima Bosne, a raširena je bila i kršćanska hereza bosanskih krstjana. Glavni kulturni utjecaji dolazili su sa Zapada posredstvom Hrvata, i Istoka, to jest Bizanta posredstvom Srba. Dolaskom Osmanlija religijska slika u Bosni

1

drastiĉno se mijenja, prva posl jedica je potpuni nestanak bosanskih

Huntington, Samuel. Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka , Izvori: Zagreb, 1997., str. 61.

2


krstjana, oko ĉije se sudbine i danas vode rasprave 2. No najvjerojatnije je da su, kao i mnogi kršćani pod osmanlijskom vlašću, izbjegli iz zemlje ili prešli na islam. I ovdje dolazimo do procesa koji je najvaţniji za stvaranje identiteta u Bosni i Hercegovini, a to je islamizacija, koja je s jaĉim ili slabijim intenzitetom trajala cijelo osmanlijsko razdoblje 3. Iako je dosta rašireno tumaĉenje o dvije vrste islamizacije – prisilnoj i takozvanoj dragovoljnoj, islamizacija je po svojoj naravi jedinstvena, te ne poznaje takvu podjelu. U prvom redu se mora na glasiti

ĉinjenica da je u O smanlijskom carstvu na snazi bio

šerijatski pravni sustav koji proizl azi iz Kur'ana i ostalih zapisa ( Hadis) svetih za muslimane. Prema šerijatskom pravu nemuslimani, u ovom sluĉaju kršćani u Bosni, imaju status ljudi drugoga reda, te redovno imaju obvezu plaćanja poreza na glavu, takozvana dţizja ili haraĉ. raćeno Uz to im je usk raćeno

pravo sudjelovanja u javnom politiĉkom i društvenom ţivotu, a valja

napomenuti i neravnopravni poloţaj u sudskim sporovima, u kojima svjedoĉanstvo muslimana vrijedi više od svjedoĉanstva nemuslimana. I naravno, ne smije se zaboraviti i najteţi danak koji su nemuslimani morali plaćati osmanlijskim vlastima – danak u krvi devširma ), (devširma),

to jest prisilno oduzimanje muške djece koje bi vlasti odgajale za janjiĉare ili

carske sluţbenike. Poznati su sluĉajevi kada bi roditelji, ne ţeleći dati svoje dijete osmanlijskim vlastima, namjerno sakatili svoje dijete tako da izbjegne vladanja, koji je trajao gotovo 400 godina, duboko se

devširmu . Takav sustav

ukorijenio u kolektivnu svijest kršćana

Bosne i Hercegovine, a tu ĉinjenicu valja uvaţiti pri analiziranju meĊu religijskih i meĊunacionalnih relacija u Bosni i Hercegovini. S druge pak strane, kao što je i prije već spomenuto, danas je prihvaćeno i postojanje dobrovoljne islamizacije, to jest dobrovoljni prelazak s kršćanstva na islam zbog dobivanja povlastica kao što su veća sigurnost, neplaćanje dţizje , zadrţavanje imovine i ostalo4. No uzmemo li u obzir alternativu koju su kršćani imali u sluĉaju odbijanja dobrovoljnog prelaska na islam, sam pojam se ĉini besmislenim, jer u protivnom su imali izbor progona, plaća nja dţizje ili smrti. TakoĊer i u sociopsihologijskom smislu i tzv. neprisiljena ili dragovoljna islamizacija moţe se smatrati u manjem ili većem stupnju prisilnom 5. I to upravo zbog gore navedenih razloga, a najviše zbog nedostatka garancije sigurnosti – jedne od temeljnih ljudskih potreba.

2

Iliĉić, Gordana. „Hrvati u BiH 1991. - 1995: Nacionalni sukobi i uloga MeĊunarodne zajednice u mirovnim procesima“ u: National security and the future 3 (9) , 2008., str. 78. 3 Šakić, Vlado. Rat u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.: Socijalno-psihologijska ekspertiza, Zagreb, oţujak 4 5

2009., str. 67. Noel, Malcolm. Povijest Bosne, Erasmus: Zagreb, 1995., str. 86. – 88.

Šakić, str. 67

3


MeĊutim, na ovom mjestu valja ukazati i na razlike u tretmanu osmanlijske vlasti prema pravoslavcima i katolicama.

Razlika ne proizlazi iz nikakvih teoloških razloga, već iz

politiĉkih. Dok se katoliĉki poglavar nalazi o u Rimu, te s ostalim zapadnim zemljama bio u savezu protiv Osmanlija, a pozivao je i na ratove protiv Turaka, pravoslavci su svog poglavara imali u okviru Osmanlijskog Carstva, budući da su i Srbija

i nekadašnji Bizant bili

u sastavu te drţave. Posljedica toga je bio nešto povoljniji poloţaj istoĉnih kršćana. O tome svjedoĉi i pojava prelaska katolika na pravoslavlje, dok obrnuti procesi nisu poznati 6, uostalome, Osmanlije su Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC)

povjerili vrhovništvo nad

kršćanima unutar Bosne, tako da su i od katolika mogli ubirati poreze 7. Razliĉiti tretmani po konfesionalnoj pripadnosti doveli su i do nekih demografskih promjena, jer su se u doba

osmanlija intenzivirala seljenja Srba, Vlaha i drugog pravoslavnog stanovništva u Bosnu i Hercegovinu. S druge pak strane, broj katolika je opadao, a jedini dozvoljeni predstavnici

Katoliĉke crkve u Bosni i Hercegovini su bili franjevci, organizirani u provinciji Bosna srebrena.

U okviru franjevaĉkog reda Hrvati su saĉuvali i razvijali svoj identite t u Bosni i

Hercegovini, kao što su to Srbi zahvaljujući SPC -u. Iz ovoga je zapravo vidljivo koliko je religijski identitet bitan u njegovanju nacionalnog, kulturnog, pa i civilizacijskog identiteta. Zbog toga su osmanlijske vlasti i toliko sustavno provodile islamizaciju ,

dajući kršćanima

minimalna prava propisana šerijatom , status poznat i kao dhimi8 , a sve s ciljem krajnjeg nestanka kršćanstva i potpune islamizacije Bosne i Hercegovine. 2.2. Konfliktnost islama

Agresivnost osmanlijske vladavine i progoni su se u

kršćana u Bosni i Hercegovini oĉitovali

više navrata, a ovdje će se navesti samo nekoliko primjera: odmah nakon dolaska

Osmanlija

u 15. stoljeću potpuno je uništena travniĉka ţupa, vjernici protjerani a crkva i

samostan nedaleko Travnika srušen i9; u prvoj polovici 16. stoljeća, u doba velikih progona kršćana sa strane Gazi Husrev Bega, iz Bosne se iselio veliki broj katolika a uništen je i veliki broj samostana i crkava,

6

kao na primjer franjevaĉki samostani u Visokom, Kraljevoj Sutjesci,

Isto, str. 70.

Mlivonĉić, Ivica. Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini, Naša ognjišta: Split – Mostar, 2007., str. 23 Prethodno je već opisan poloţaj nemuslimanskih skupina pod šerijatskim pravom, na ovom mjestu se iznosi i arapski naziv za njih. MeĊutim kao dhimiji se smatraju samo ţidovi i kršćani, dok politeistima i ateistima po šerijatu nema mjesta u zajednici, iznimka su neka kasnija tumaĉenja šerijatskog prava u kojima se toleriraju i politeisti (Hinduisti), no sa znatno manjim pr avima nego Ţidovi i kršćani. 9 Mlivonĉić, Ivica. Zloĉin s peĉatom: Genocid i ratni zloĉini muslimansko -bošnjaĉkih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994., Centar za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o Domovinskom ratu Zagreb, Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ – podruţnica podruţnica Split: Mostar – Split – Zagreb, 1998., str. 51. 7 8

4

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Geneza sukoba 10

11

Fojnici, Kreševu i Konjicu , veliki broj franjevaca je ubijen ili protjeran ; 1745.

fojniĉki su

12

muslimani brutalno ubili mjesnog franjevca , a procjenjuje se da je tijekom cjelokupne 13

osmanlijske vladavine pogubljeno oko 100 franjevaca . Ne treba se duboko zagrebati u

povijest da bi se zakljuĉilo kako su odnosi muslimana prema drugim narodima i kulturama ĉesto bili destruktivni, povijest Bosne je u tome samo jedan mali djelić, jer su se sliĉne stvari dogaĊale i u drugim zemljama u kojima su nemuslimani bili pod vlašću muslimana , ili su neposredno graniĉili s njima . Takav razvoj dogaĊaja se moţe pratiti od 7. stoljeća pa sve do današnjih dana 14. Samuel P. Huntington u tome vidi zapravo jedno pravilo, te u svojemu djelu Sukob civilizacija tvrdi da je islam u svojoj povijesti pokazao da mu je nasilje u naravi, te da

je sam po sebi u najmanju ruku konfliktan. Huntington smatra da se u tom aspektu islam nije

promijenio ni do današnjih dana, da bi to potkrijepio iznosi slijedeće podatke na temelju kojih tvrdi da islam ima „krvave granice“: 1.

Muslimani su sudjelovali u 26 od 50 etnopolitiĉka sukoba 1993. – 1994., koje je temeljno analizirao Ted Robert Gurr. Od toga broja 20 je sukoba izbilo izmeĊu skupina koje pripadaju razliĉitim civilizacijama, od ĉega 15 izmeĊu muslimana i nemuslimana.

Ukratko, meĊucivilizacijskih sukoba u koje su bili umiješani

muslimani bilo je triput više nego sukoba izmeĊu svih nemuslimanskih civilizacija. (...) Sukobi u koje su umiješani muslimani takoĊer se obiĉno odlikuju velikim brojem ţrtava. Od šest ratova, u kojima je prema Gurrovoj procjeni poginulo najmanje 200.000 ljudi, tri su voĊena (Sudan, Bosna, Istoĉni Timor) izmeĊu muslimana i nemuslimana, dva (Somalija, Irak- Kurdi)

izmeĊu muslimana, a u

samo jedan (Angola) bili su umiješani nemuslimani. 2. New

York Times je utvrdio 48 lokacija na kojima se 1993. zbilo oko 59 etniĉkih

sukoba. Na pola tih lokacija muslimani su se sukobili s drugim muslimanima ili s nemuslimanima. (...) 3.

U još jednoj analizi, Ruth Leger Sevard utvrdila je 29 ratova (rat definira kao sukob s više od 1000 poginulih tijekom jedne godine) koji su bili tijekom 1992.

10

Mlivonĉić, 2007., str. 24 Mlivonĉić, 1998., str. 113. 12 Mlivonĉić, 2007., str. 25. 13 Dossier. Zloĉini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH 1992. – 1994., Centar za istraţivanje i 11

14

dokumentaciju: Mostar, 1999., str. 5. Huntington, str. 263. Autor izmeĊu ostaloga navodi slijedeće: Od 28 sukoba duţ razdjelnice izmeĊu

muslimana i nemuslimana tijekom devedesetih godina, 19 se odnosilo na sukobe izmeĊu muslimana i kršćana. Jednanaest je sukoba bilo s pravoslavnim kršćanima, a sedam sa sljedbenicima zapadnog kršćanstva u Africi – sukob izmeĊu Hrvata i i u Jugoistoĉnoj Aziji. Samo se jedan od tih silovitih ili potencijalno silovitih sukoba – sukob Bošnjaka – zbio zbio neposredno duţ razdjelnice izmeĊu Zapada i islama.

5


godine. Devet

od dvanaest meĊucivilizacijskih sukoba odnosilo se na sukobe

izmeĊu muslimana i nemuslimana, a muslimani su i ovaj put vodili više ratova nego narodi svih drugih civilizacija.

15

Navedeni podaci svakako se ne mogu ignorirati

ili omalovaţavati. No na ovome

mjestu valja postaviti pitanje u kolikoj je mjeri religija odigrala svoju ulogu u hrvatskomuslimanskom ratu od 1993.

– 1994. godine. Zapravo, u kolikoj mjeri je islamski

fundamentalizam doprinuo izbijanju sukoba? O tome

će u jednom od kasnijih poglavlja biti

rijeĉ. MeĊutim, odmah valja naglasiti , da bi bilo površno ovaj dogaĊaj svesti na ĉisto vjerski rat,

ne uzimajući u obzir specifiĉne društveno - politiĉke politiĉke oko lnosti koje su i dovele do njega, a

posebno razdobl

je socijalistiĉke Jugoslavije. Religije su kroz više stoljeća ostavile svoj

neizbrisivi trag u narodima Bosne i Hercegovine, no usponi nacionalizma u 19. stoljeću, kao i doba ideologija u 20. stoljeću, nisu zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu. Tako da je nuţno analizirati i te ĉimbenike ukoliko se ţeli dobiti jasnija slika o tim dogaĊajima s kraja 20. stoljeća.

15

Isto, str. 315. – 316.

6



Odnosi bosanskohercegovaĉ kih kih muslimana i Hrvata kroz 20. st.

3. Odnosi

bosanskohercegovačkih muslimana i Hrvata kroz 20. st.

Slabljenjem sveukupne moći Osmanlijskog Carstva, te nizom poraza koje je pretrpjelo, u pitanje su se doveli i zapadni posjedi Carstva. Tako je 1878. godine na Berlinskom

kongresu odluĉeno da Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Austro -Ugarske, te je

iste godine austro-ugarska vojska okupirala tu zemlju. To je bilo prvi put u povijesti da su se

bosanskohercegovaĉki muslimani našli pod vlašću stranog, kršćanskog gospodara. To je bio i poĉetak raskida bosanskohercegovaĉkih muslimana s ostatkom islamskog svijeta i kulture, što će uvelike u tjecati na stvaranje svojevrsnog ot uĊenja od islama kod muslimana u Bosni i Hercegovini.

Muslimani su teško prihvaćali novu vlast, iako ona nije favorizirala niti jednog

od triju naroda jednakosti,

16

, muslimani su joj pruţali otpor 17. Nova vlast uvodi naĉelo graĊanske

a islam gubi svoju ulogu u društvenom i politiĉkom ţivotu. Takve promjene su s

oduševljenjem doĉekali kršćani Bosne i Hercegovine, jer je s time prekinuta stoljetna diskriminacija. Dolazi

i do demografske revitalizacije katolika, ĉiji je udio na rastao s 18,08%

1879. na 22,87% 1910. godine, udio pravoslavaca se nije znatno promijenio (oko 43%), a broj 18

muslimana je opadao, uglavnom zbog iseljavanja (s 38,73% na 32,25%) . MeĊutim, politika

Beĉa prema Bosni i Hercegovini je u konaĉnici razoĉarala Hr vate, vate, koji su se nadali eventualnom prikljuĉenju Bosne i Hercegovine Trojednoj kraljevini. S druge strane, Srbi su smatrali da se Bosna prije ili kasnije mora prikljuĉiti Kraljevini Srbiji. Imajući teţnje Srba i Hrvata

na umu, Beĉ je nastojao Bosnu uĉiniti što samostalnijom od hrvatskog i srpskog

utjecaja koji su stalno jaĉali. Dolaskom ministra financija Benjamina Kallaya (1882.-1903.) ta se zamisao poĉela realizirati. On je naime kreator zamisli o samo jedno j naciji u Bosni i – Bošnjacima Hercegovini – Bošnjacima

19 20

.

Prema toj ideji u Bosni ţivi samo jedan narod, bez obzira na

vjeroispovijest, sa posebnim imenom, te posebnim jezikom i pismom.

MeĊutim, ideja je

prihvaćena samo od jednog dijela muslimanskog stanovništva, dok su se Hrvati i Srbi nastojali što tješnije povezivati sa svojim matiĉnim zemljama. Tako je ta ideja o jednoj jedinstvenoj bošnjaĉkoj naciji propala poĉetkom 20. stoljeća, no ponovno će aktualnom postati kra jem

20. i poĉetkom 21. stoljeća. Ovaj put poticaj zato nije došao izvana, već sa

ohercegovaĉkih Muslimana. strane bosansk ohercegovaĉkih

Šakić, str. 68. Iliĉić, str. 80. 18 Mlivonĉić, 2007., str. 26 19 Iliĉić, str. 81 20 Šakić, str. 68. 16 17

7




3.1. Hrvati islamske vjeroispovijesti

Kao

što je već prije spomenuto, ni muslimani nisu bili skloni konceptu bošnjaĉke

nacije, naprotiv, poĉetkom 20. stoljeća sve je više raširena teza o Srbima islamske vjeroispovijesti, i to ne

samo kao fraza velikosrpskih krugova, već se i odreĊeni broj

muslimana tako poĉeo deklarirati, a neki muslimani postaju i ĉlanovima teroristiĉke 21

organizacije Mlada Bosna , na koju je znatan utjecaj imala velikosrpska organizacija Crna ruka.

Razliĉita opredjeljenja muslimana za nacionalnu pripadnost svjedoĉi zapravo o

dubokom problemu identiteta, dok su se s jedne strane Hrvati i Srbi uspijeli homogenizirati i konstituirati

u moderne politiĉke nacije, kod muslimana je to izostalo. Zbog toga moţemo i

naići na primjere u kojima se muslimani opredjeljuju kao pripadnici hrvatske ili srpske nacije. Zbliţavanje Hrvata i muslimana poĉelo je u doba Kraljevine Jugoslavije, kada su i jedna i druga skupina bile izloţene srpskoj hegemoniji. IzmeĊu ostaloga, već su u 19. stoljeću neki politiĉari, a ponajprije dr. Ante Starĉević, njegovali sliku o muslimanima kao pripadnicama hrvatskog naroda,

smatrajući da vjeroispovijest ne moţe biti temelj na kojemu se gradi

nacionalni identitet,

što je kasnije znatno utjecalo i na Ustaški pokret, a manifestiralo se u

politici Nezavisne drţave

Hrvatske (NDH). Tako je Mile Budak 1934. godine u jednoj od

svojih knjiga napisao da su

bosanski muslimani rasno najĉišći, najmanje natrunjeni Hrvati 22.

TakoĊer valja napomenuti jedan detalj koji dodatno potvrĊuje to lerantnost Hrvata prema islamu;

Hrvatski drţavni sabor je već 1916. godine donio zakon s kojim islam priznaje

ravnopravnim s postojećim vjeroispovijestima 23, što je u ono doba doista odskakalo od ostalih oji pokazuje zbliţavanje Hrvata i muslimana u Kraljevini zapadnih zemalja. Dobar indikator indikator k oji Jugoslaviji jest ĉinjenica da su se gotovo svi ĉlanovi Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) izjašnjavali kao Hrvati islamske vjeroispovijesti 24. S druge pak strane, u doba Kraljevine Jugoslav ije,

toĉnije 1939. godine, poĉinje i

povijest suvremenog islamskog fundamentalizma u Bosni i Hercegovini. Iako su veze

bosanskohercegovaĉkih muslimana s islamskim svijetom bile izrazito oslabile, tada se poĉinju okupljati ljudi koji su kasnije (1941. godine) osnovali organizaciju pod nazivom Mladi 25

muslimani . Ta je organizacija bila pod jaki m

utjecajem muslimana školovanih na kairskom

sveuĉilištu Al Ahzar, a ĉvrste veze su odrţavali i s teroristiĉkom organizacijom Muslimanska Mlivonĉić, 2007., str. 28. Matković, Hrvoje. Povijest Nezavisne drţave Hrvatske , Naklada Paviĉić: Zagreb, 2002., str. 132. 23 Mlivonĉić, 2007., str. 244. 24 Šakić, str. 74. 25 Mlivonĉić, 2007., str.30. 21 22

8




braća (Ikwhan el Muslemin) 26. Cilj te organizacije jest uspostava teokratske drţave i borba protiv sekularizacije društva, a vaţno je napomenuti da je upravo ta organizacija ( Mladi muslimani)

jedna od najzasluţnijih za stvaranje Stranke demokratske akcije (SDA) 1990.

godine, o ĉemu svjedoĉi i prvi predsjednik te stranke Alija Izetbegović u svojoj knjizi Mladi 27

muslimani .

Kada se Kraljevina Jugoslavija raspala pred napadom njemaĉke vojske 1941. godine, na njenim ruševinama se izgradio novi politiĉki poredak, ĉiji je dio i NDH u ĉiji je sastav ušla cjelokupna Bosna i Hercegovina. Zanimljivo je da su i Mladi muslimani pozdravili uspostavu 28

NDH

, a mnogi su muslimani sluţili u oruţanim snagama Nezavisne drţave Hrvatske (OS

NDH). Nova ustaška vlast je na muslimane gledala kao na Hrvate islamske vjeroispovijesti, a da su muslimani prihvaćali

takav status najbolje svjedoĉi njihova brojna zastupljenost u OS

NDH, kao i ĉinjenica da je jedna od najelitnijih ustaških postrojbi, Crna legija, u velikom dijelu bila sastavljena od muslimana. T akoĊer

su na podruĉju NDH osnovane dvije divizije

Waffen-SS-a, od kojih je poznatija, 13. Waffen-SS divizija Handţar , koja je brojala nekih

20.000 pripadnika, Himmler,

kao duhovnog voĊu imala jeruzalemskog muftiju El Husseinija. Heinrich

koji je inaĉe bio antireligijsk i nastrojena osoba, je spomenutoj diviziji dopuštao

slobodu prakticiranja vjerskih obiĉaja, smatrajući da je islam vrlo praktiĉna i atraktivna 29

religija za vojnike .

Muslimani su takoĊer obnašali visoke drţavne sluţbe u NDH, kao na

primjer dr. Dţaferbeg

Kulenović , koji je bio potpredsjednik i ministar u vladi. Vlastima NDH

je svakako bilo u interesu njegovati dobre odnose s muslimanima, što se oĉitovalo ne samo kroz prije navedeno, već i u svim aspektima javnog ţivota u NDH, a u Zagrebu je Muzej 30

likovnih um jetnosti Ivana Meštrovića pretvoren u dţamiju .

3.2. Socijalistička Jugoslavija i muslimanska nacija Slomom NDH i dolaskom komunista na vlast 1945. godine, nastale su promjene koje su temeljito promijenile društvenu sliku u novoj drţavi , pa tako i u Bosni i Hercegovini. Tu su godinu obiljeţila velika stradanja ljudi koji

su sa strane komunista bili proglašeni kao narodni

neprijatelji. U tu kategoriju je spadao doista široki spektar ljudi, no nije se radilo samo o

pripadnicima protivniĉkih vojnih formacija, već i o velikom broju civila koji su sa strane

26

Isto Isto, str. 31. – 32. 28 Isto, str. 32. 29 Williamson, Gordon. Die SS: Hitlers Instrument der Macht, Neuer Kaiser Verlag: Klagenfurt, 2002., str. 129. 27

30

Matković, str. 134.

9




komunista bili smatrani neprijateljskim elementima. Stradanja nisu zaobi šla ni Bosnu i Hercegovinu, u kojoj se i danas nalazi niz masovnih grobnica iz razdoblja neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Kako je veliki broj muslimana slu ţio u OS NDH, i oni su bili pod udarom komunista, mnogi od njih su stradali nakon predaje OS NDH kod Bleiburga i na Kriţnom putu. Veliki broj Hrvata, kao i muslimana, je ipak izbjegao iz zemlje, te provode ći neko vrijeme po logorima u Austriji i Italiji, konaĉno našlo spas u zapadnim ili prekomorskim zemljama. S druge pak strane, nisu ni svi muslimani bili lojalni NDH, tako su na primjer 31

muslimani iz srednje Bosne uglavnom slu ţili za vrijeme rata u partizanskoj gerili , za razliku od svojih hrvatskih susjeda. A kako su u poslijeratnoj srednjobosanskoj lokalnoj vlasti, na raĉun ratnih zasluga, uglavnom muslimani obna šali duţnosti, meĊu Hrvatima se govorilo da 32

je ponovno došao “turski vakat” .

Sliĉno je bilo i u Prozoru , gdje je 1944. godine osnovana

jedna od rijetkih partizanskih brigada s preteţno muslimanskim sastavom 33. U politiĉko-administrativnom smislu, Bosna i Hercegovina je u novoj Jugoslaviji postala jedna od šest republika. Ona je ve ć prema rezoluciji Zemaljskog

antifašistiĉkog vijeća

narodnog osloboĊenja osloboĊenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) iz 1943. godine odreĊena kao “ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska

– nego i srpska, i muslimanska i hrvatska“ s punom

ravnopravnošću i jednakosti svih “ Srba, muslimana i Hrvata” 34. Bosna i Hercegovina je bila neka vrsta Jugoslavije u malome, njezin opstanak je ujedno bio i jamstvo opstanka samog jugoslavenskog koncepta. Jer ukoliko Bosna i Hercegovina, kao ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska – nego i srpska, i muslimanska i hrvatska, ne bi mogla preţiv jeti, to bi ujedno

znaĉilo i propast Jugoslavije koja je jednako toliko multietniĉka i multikonfesionalna. MeĊutim, komunistiĉka vlast u Jugoslaviji je itekako bila svjesna te ĉinjenice, zbog toga se njen drţavni aparat i toliko odluĉno borio protiv svake vrste nacionalizma, znajući da je to jedan od najjaĉih dezint egrirajućih faktora uopće. Probleme višenacionalnih drţava jezgrovito je saţeo dr. Vlado Šakić u svojoj eksper tizi o ratu u Bosni i Hercegovini: Višenacionalne drţave su one u kojima razliĉite grupe ljudi, koje se smatraju odvojenim nacijama i koje u stvari mogu uspostaviti zasebne nezavisne drţave, 31

Mlivonĉić, 2007., str . 33. Lucić, Ljubo. Ţitelji bosanske vjetrometine – Hrvati i Muslimani, Svijetlo rijeĉi, 1993., str. 5. prema Mlivonĉić, 2007., str. 33. 33 Marijan, Davor. „Sukob HVO-a i ABiH u Prozoru, u listopadu 1992.“ u: Ĉasopis za suvremenu povijest , god. 32

34

38., br. 2, 2006., str. 380. Rezolucija Zemaljskog antifašistiĉkog vijeća narodnog osloboĊenja Bosne i Hercegovine od 26. i 27. 11. 1943., prijepis u: Trnka, Kasim. Konstitutivnost naroda, Vijeće Kongresa bošnjaĉkih intelektualaca: Sarajevo, 2000., str. 145., prema: Marijan, Davor. „Vještaĉki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991.-1995.)“ u: Ĉasopis za suvremenu povijest , god. 36., br. 2., 2004., str. 211.

10




ţive zajedno u jednoj zemlji. Te grupe ne doţivljavaju drţavu kao svoju primarnu identitetsku grupu, nego su primarno vezani uz vlastitu naciju (primjerice Rusi i

Ukrajinci u bivšem Sovjetskom Savezu). U tim sluĉajevima niti jedna nacija ne kontrolira u potpunosti vlastitu sudbinu i niti jedna nacija nema svoju nezavisnu

drţavu. Samim time višenacionalne drţave sadrţe trajne dezintegrirajuće snag e, te se s razine takvih drţava moraju ulagati stalni napori kako bi se sprjeĉilo buktanje i eksplozija takvih snaga. Dinamika nacionalizma u takvim drţavama vjerojatno će biti usmjerena teţnji prema nezavisnosti, budući da je za izraţeni nacionalizam kara kteristiĉna

ţelja za jedinstvom i nezavisnošću (vidljivo na

primjerima Sjeverna Irska, Jugoslavija, Kosovo, Rusije, Turska i Kurdi, Cipar).

35

Jednopartijska i totalitarna vlast u Socijalistiĉkoj federativnoj republici Jugoslaviji (SFRJ), kao glavni destabi lizirajući

faktor nije samo vidjela nacionalizam, već i religiju. Iako

je Jugoslavija formalno priznavala slobodu vjeroispovijesti, kao i jednakopravnost svih

vjerskih zajednica, ta su naĉela u velikom broju sluĉajeva bila kršena 36. O tome najbolje svjedoĉi obraĉun s Katoliĉkom crkvom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; progoni i ubojstva svećenstva 37, montirani sudski proces protiv zagrebaĉkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kao i pokušaj odvajanja Katoliĉke crkve u Hrvatskoj od Vatikana. Što se tiĉ e islamske vjerske zajednice, ona je stavljena pod puni nadzor drţavnih vlasti, te je njeno djelovanje znatno suţeno 38. TakoĊer je došlo do likvidacije istaknutih pripadnika islamske zajednice, kao na primjer Ismeta

Muftića, zagrebaĉkog muftije , kojega su partizani ubili 1945. godine. A

obraĉun s radikalnijim islamistiĉkim organizacijama, kao što su prethodno spomenuti Mladi muslimani, dogodio se

1946., kada je uhićeno desetak ĉlanova, a meĊu njima i Alija

Izetbegović, koji su zatim na vojnom sudu osuĊeni na višegodišnj e kazne zatvora39. No to nije znaĉilo defintivni defintivni prekid rada takvih organizacija u SFRJ. Kada govorimo o odnosu SFRJ prema religiji, valja imati na umu i sustavnu ateizaciju

društva sa strane vlasti, u kojemu se na religiju gledalo kao na nešto nazadno i nepoţeljno, nešto što bi kroz povijest, kao posljedica progresa, u konaĉnici trebalo nestati. Iako je broj vjernika doista i opao za vrijeme komunizma, a crkve i dţamije bile praznije, vjera je i dalje ostala utjecajan i snaţan ĉimbenik u društvu. Religiju je SFRJ nastojala nadomjestiti sa Šakić, str. 33. – 34. Mlivonĉić, 2007., str. 35 37 Samo u hercegovaĉkoj franjevaĉkoj provinciji ubijeno je 66 franjevaca. Dossier. (...), str. 6. 38 Mlivonĉić, 2007., str. 35. 35 36

39

Isto, str. 34.

11




stvaranjem kulta liĉnosti komunistiĉkog voĊe Josipa Broza, masovnim proslavama i paradama ojima bi se slavili svi dogaĊaji s k ojima

vaţni za nastanak socijalistiĉke Jugoslavije i sliĉno. S druge

strane, religijski blagdani su bil i

namjerno ignorirani i omalovaţavani. Kult liĉnosti, masovne

proslave drţavnih blagdana, vojne parade, narodni heroji, komunistiĉki simboli – sve su to elementi koji svjedoĉe o tome kako su vlasti nastojale nadomjestiti stare tradicije i vrijednosti, koje su kod svakog naroda bile

razliĉite , s novim, koje bi svima bile zajedniĉke, što je

najbolje saţeto u paroli Bratstvo i jedinstvo . Realno gledajući, zatiranje nacionalizma i religijskog identiteta, kao i uvoĊenje jugoslavenstva kao nacionalne kategorije,

nije uspjelo homogenizirati stanovništvo SFRJ .

Razlozi toga su višestruki, a ponajprije ga valja pronaći u ĉinjenici da ta drţava nije bila percipirana kao zajedniĉka od velikog broja njenog stanovništva. Tome je pridonijela i ĉinjenica nepostojanja ravnopravnosti, o ĉemu svjedoĉi nadproporcionalna zastup ljenost Srba u partiji, administraciji, pravosuĊu, policiji i vojsci 40. Iako su Srbi bili najbrojniji narod u SFRJ, demografski su u tom razdoblju najbolje napredovali muslimani, ne samo u Bosni i Hercegovini,

nego i u ostalim dijelovima tadašnje Jugoslavije, a posebno na Kosovu 41. Jedan

dogaĊaj koji je posebno vaţan za muslimane, toĉnije za stvaranje nacionalnog identiteta kod njih, jest priznavanje statusa muslimana kao nacije 1971. godine 1974. godine

43

42

, a potvrĊeno je Ustavom iz

. To je zapravo prvi put u povijesti da se vjeroispovijest izjednaĉila s

narodnošću, a od tada se, kada se govori o muslimanima Bosne i Hercegovine, njihovo ime piše s velikim „M“, jer je u tom kontekstu rijeĉ o narodu. 3.3. Islamski preporod i Bosna i Hercegovina

I dok su u Bosni i Hercegovini muslimani dobili status naroda, a s time riješena dilema o muslimanima kao Srbima ili Hrvatima islamske vjeroispovijesti, vjeroispovijesti, u ostatku islamskog svijeta

odvijaju se sasvim drukĉiji procesi. Naime, poĉetkom sedamdesetih godina islamski svijet je zahvaćen

snaţnim vjerskim preporodom, koji je svoje ishodište imao u sveuĉilištima 44

muslimanskih zemalja, a predvoĊen je bio studentima i intelektualcima . Dolazi do osnivanja

niza islamistiĉkih organizacija, ĉiji su ĉlanovi većinom iz srednjeg gradskog staleţa, mlaĊi i 45

dobro obrazovani . Upravo su takve organizacije i pokreti 40

Iliĉić, str. 84.

41

Huntington, str. 320. – 321.

snaţno utjecal i na radikalizaciju

42

Iliĉić, str. 84. Mlivonĉić, 2007., str. 35 44 Huntington, str. 144. – 145. 43

45

Isto, str. 146.

12




društava muslimanskih drţava, djelujući preko dţamija, dobrotvornih organizacija, zaklada, vjerskih

škola i ostalih ins titucija. Suoĉeni s rastom islamizma u društvu, naĉelno sekularne

vlasti u muslimanskim zemljama su se nastojale prilagoditi, a mnoge od njih su reafirmirale

islamsku narav svojih drţava 46, što se oĉitovalo u islamizaciji zakonododavstva kao na primjer u Pakistanu ili Indoneziji.

Ponovno buĊenje islama sa sobo m nosi i odbojnost, ako ne

i prijezir prema Zapadu i njegovim vrijednostima. Razlozi koji su doveli do ponovnog

buĊenja islama i uspona muslimanskih zemalja višestruki su, a ponajprij e su ukorijenjeni u demografskom rastu, dekolonizaciji, modernizaciji i naftnom bogatstvu muslimanskih zemalja. Ipak, na ovom mjestu valja postaviti pitanje koliki je odjek islamski preporod imao u Bosni i Hercegovini? S obzirom na to da se Bosna i Hercegovina nalazila u sklopu jedne

komunistiĉke i totalitarne drţave, u kojoj uostalome nije postojala muslimanska većina, a njene veze s ostatkom islamskog svijeta su bile oslabile, islamski preporod je izostao. No to

ne znaĉi da u tadašnjoj SFRJ nije bilo djelovanja islamskih fundamentalista. SFRJ kao zemlja zaĉetnica pokreta nesvrstanih, uvijek je njegovala dobre odnose sa zemljama islamskog svijeta. U nju su dolazili i studenti iz tih zemalja, koji su sa sobom donijeli i ideje islamskog preporoda, posebno u razdoblju nakon iranske islamske revolucije 1979. godine, kada je došlo

do povećanja iranskih drţavljana u SFRJ, ĉiji je broj 1989. godine iznosio 1606 47. Nadalje, u sedamdesetim godinama Mladim muslimanima u Jugoslaviji,

Muslimanska braća intenziviraju svoje veze s

a nakon što je 1981. u Egiptu ubijen predsjednik El

Sadat, mnogi ĉlanovi Muslimanske braće bjeţe braće bjeţe u Jugoslaviju, prijavljujući se kao studenti 48, a njihov se broj u SFRJ tada procjenjuje na preko 350 Muslimanske

49

. Jedan od glavnih posrednika izmeĊu

braće i Mladih muslimana je Fatih El Hassanein, bliski prijatelj Alije

Izetbegovića , koji je 1987. u Beĉu osnov ao Third world relief agency (TWRA)50, „humanitarna“ organizacija pod ĉijim će pokroviteljstvom kasnije mudţahedini biti prebacivani u Bosnu i Hercegovinu. deklaraciju,

Alija Izetbegović 1970. godine dovršava svoju Islamsku

tekst koji će kasnije u Republici Bosne i Hercegovine (R BiH) biti tiskan u preko 51

200.000 primjeraka , a koji je po svojoj uspostava 46

prirodi ideološko- politiĉki zapis koji zagovara

islamske drţave. Sam podnaslov glasi: Jedan program islamizacije muslimana i

Isto, str. 148.

Mlivonĉić, 2007., str. 36. Uostalome, iranska je obavještajna sluţba, kao i Revolucionarna garda imala svoju ulogu u ratu u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. godine. 48 Luĉić, Ivo. „Bosna i Hercegovina i terorizam“ u: Gaudeamus: znanstveno- struĉni ĉasopis za društvena pitanja, br. 5. – 6/2000., str. 54. – 55. 49 Mlivonĉić, 2007., str. 37. 47

50 51

Isto, str. 36 Praljak, Slobodan. Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski (bo š nja njaĉ ki) ki) odnosi 1991. – 1995., Oktavijan d.o.o., Nikola Babić Praljak : Zagreb, 2009., str. 4.

13




muslimanskih naroda .

Iako neki povjesniĉari osporavaju njezinu prirodu kao ideološko-

politiĉkog programa52, Deklaracija obiluje s mnogim dijelovima koji dokazuju suprotno. Tako Izetbegović

na poĉetku Deklaracije poruĉuje: (...)Mi objavljujemo prijateljima i

neprijateljima da su muslimani odluĉili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet 53

urediti po svojoj zamisli . Pri tome

ne treba dvojiti je li Izetbegović Bosnu i Hercegovinu

smatrao dijelom islamskog svijeta, kasnije je to u više navrata potvrdio, rijeĉju i djelom. Svoj prijezir prema sekularnim muslimanskim drţavama iskazao

je i sl i jedećom jedećom reĉenicom: Turska

kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja

trećerazrednu zemlju, kakvih još ima stotina na svijetu 54. Kao i: Nema, dakle, laiĉkog principa, a drţava treba da bude izraz i da podrţava moralne koncepte religije 55. Zbog toga i ne ĉudi što Izetbegović u svojim posjetima Turskoj nije niti jedan put posjetio grob Mustafe Kemala Paše

Ataturka, oca moderne turske drţave. Da Izetbegović islam shvaća kao temelj

prema kojemu bi se trebala izgraditi drţava, kao i to da je islam neodvojiv od politike, iznosi u sljedećim reĉenicama: Najkr aća aća

definicija islamskog poretka, definira ga kao jedinstvo vjere i zakona,

odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i drţave, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko dru štvo

i islamsku vlast. (...) Islamsko društvo bez

islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje. Musliman ne postoji kao jedinka. Ako hoće da ţivi i opstane kao musliman, on mora stvarati sredinu, zajednicu, poredak. On mora izmijenjiti

svijet ili će sam biti izmijenjen. Povijest ne poznaje niti jedan istinski islamski pokret koji nije istovremeno bio i politiĉki pokret. To je stoga što je islam vjera, ali je istovremeno i jedna filozofija, jedan moral, jedan poredak stvari, jedan stil, jedna atmosfera – jednom jednom rijeĉi, jedan integralni naĉin ţivota.

56

52

Ivanković, Ţeljko – Melĉić, – Melĉić, Dunja. „Der bosniakisch -kroatsiche Krieg im Kriege“ u: Der Jugoslawien-Krieg: Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen , VS Verlag f ür Sozialwissenschaften,

2007., str. 419. Tako na primjer dr. Ivo Banac smatra da se Islamsku deklaraciju treba shvatiti kao zapis koji nastoji pomiriti islamske vjerske tradicije s napredkom. 53 Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, str. 4. (Dostupno na sahwa.info/downloads/knjige/Porodicna%20Biblioteka/Islamskadeklarac sahwa.info/downloads/kn jige/Porodicna%20Biblioteka/Islamskadeklaracija.pdf ija.pdf [15:44h, 19. kolovoz 2010.]) 54 Isto, str. 5. 55 Isto, str. 22. 56 Isto, str. 19.

14




Priloţeno je samo dio onoga što Izetbegović iznosi u svojoj Deklaraciji, no bez dvojbe se moţe tvrditi da tekst pokušava ne samo pomiriti islamske vjerske tradicije s napredkom, već je jasan putokaz kako napredak treba podrediti islamu, te kako se muslimani jedino mogu emancipirati u islamskoj teokratskoj drţavi. Moţda bi i ovaj tekst bio drugorazredne vaţnosti da ga nije napisao kasniji voĊa bosanskohercegovaĉkih Muslimana, i u tom kontekstu ga valja drţati na umu. Bjelodano je da su u njemu utkana razmišljanja koja su kasnije dala snaţan peĉat muslimanskoj politici tijekom rata u Bosni i Hercegovini, a ĉinjenica što je tada tiskan u preko 200.000 primjeraka samo dodatno to potvrĊuje.

15

Hrvatsko-muslimanski

politiĉki i vojn i odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.

Raspad Jugoslavije i kriza u Bosni i Hercegovini

4. Raspad Jugoslavije i kriza u Bosni i Hercegovini DogaĊaj koji je oznaĉio poĉetak kraja SFRJ jest smrt njenog doţivotnog predsjednika Josipa Broza, nakon kojega je ko lektivno koja je velikim dijelom bila

predsjedništvo preuzelo vlast. Zapravo će se moć,

koncentrirana u rukama jednog ĉovjeka, kanalizirati kroz tri

institucije: Savez komunista Jugoslavije (SKJ), konkretnije kroz njen Centralni komitet (CK),

obavještajne sluţbe i Jugoslavensku narodnu armiju (JNA). Drţavu su nakon Titove smrti potresle

mnoge politiĉke i gospodarske krize, kao što je kriza na Kosovu ili općenita loša

gospodarska situacija ko ja

se osjetila u tom desetljeću, a aktualnim su ponovno postala

neriješena nacionalna pitanja. Svi ti ĉim benici su doveli do ubrzanja dezintegracijskih sila u Jugoslaviji, od kojih je najjaĉi bio porast srpskog nacionalizma, te dolazak Sloboda na Miloševića na vlast u Srbiji. On je nagovještaj rata dao još dao još krajem lipnja 1989. godine, na 600. obljetnicu Kosovsk e

bitke, kada je, na Gazimestanu, naglasio mogućnost ratnih pohoda

na susjedne narode. A sva

nemoć Saveza komunista iskazala se na 14. kongresu SKJ u

sijeĉnju 1990., koji je bio svojevrsni rekvijem za Jugoslaviju. U takvim okolnostima, omunizma uvjetovane i padom k omunizma

u zemljama istoĉne Europe, tadašnje komunistiĉke vlasti u

SFRJ donose odluku o raspisivanju prvih slobodnih i demokratskih izbora.

4.1. Dolazak višestranačja i posl jedice jedice prvih izbora u BiH

Od svih Saveza komunista (SK) u SFRJ, SK Bosne i Hercegovine (SKBiH) se najupornije

borio protiv uvoĊenja višestranaĉja i demokratskih izbora 57. Ipak, na kraju ih je

opće stanje u drţavi prisililo da raspišu izbore, koji su bili i najavljeni za 18. studenoga 1990. godine. Rezultat izbora je jasno potvrdio opredjeljenje

stanovništva BiH za nacionalne

stranke, komunisti su izgubili, a pobijedila je koalicija nacionalnih stranaka, sastavljena od SDA, Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine (SDS BiH) i Hrvatske demokratske 58

zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), koji su sveukupno dobili 77,5% glasova , to jest

84% mandata u Skupštini Socijalistiĉke republike Bosne i Hercegovine (SRBiH) 59. Da se glasovalo po nacionalnom kriteriju potvrĊuje i podjela zastupniĉkih mjesta u Skupštini SRBiH: SDA je dobio 35,83%, SDS BiH 30,00% i HDZ BiH 18,35%

57

58

60 61

.

MeĊutim, ta

Luĉić, Ivica. „Bosna i Hercegovina od prvih izbora do meĊunarodnog priznanja“, u: Ĉasopis za suvreme nu povijest, br. 1., 1. – 308., 2008., str. 108. – 109.

Iliĉić, str. 88. Luĉić, str. 111. 60 Herceg, N. - Tomić, Z. Izbori u BiH , Sveuĉilište u Mostaru /Centar za studije novinarstva: Mostar 1998., 59

16




antikomunistiĉka naslutiti

koalicija nije bila dugog vijeka, a prva zasjeda nja u Skupštini su dala

nadolazeće dogaĊaje. Prijepori su se vodili oko identiteta, jezika i pisma u Bosni i

Hercegovini, srpski zastupnici su traţili tiskane materijale na ćirilici, Hrvati na hrvatskom jeziku, a Muslimani na latinici s poštovanjem

bosanskohercegovaĉke specifiĉnosti62. Najveći

prijepori su ipak nastali u vezi budućeg ureĊenja Jugoslavije, dok je SDS BiH slijedio politiku Srbije, te se zalagao za unitarnu i centralistiĉku drţavu, HDZ BiH se tome oštro protivio, te se zalagao za konfederaciju. S druge strane, SDA se dvoumio iz meĊu

tih opcija, iako je naĉelno

bio za konfederaciju, u nekim trenucima je iskazao i spremnost prihvaćanja koncepta unitarne 63

Jugoslavije . Nedvojbeno je d a

se tadašnja muslimanska politiĉka elita zalagala za opstanak

bilo kakve Jugoslavije, što potvrĊuje i Sulejman Tihić 64 jednom svojom kasnijom izjavom: HDZ je ţelio izlazak iz Jugoslavije što je moguće prije, a mi to nismo ţeljeli 65. Motivi takvog djelovanja se daju naslutiti i iz sl

jedeće izjave Ejupa Ganića 66, jugoslavenskog ĉlana

Predsjedništva SR BiH-a: BiH-a: Muslimanima najviše odgovara Jugoslavija. Muslimani su po cijeloj Jugoslaviji. U Srbiji ima Muslimana, u Sandţaku, ima ih u Zagrebu. U Zagrebu Muslimani imaju

grandiozan islamski centar. Ipak, Muslimani po mom mišljenju nisu bliţi

zapadnoj opciji.

67

Naklonost Muslimana Jugoslaviji proizlazi iz toga jer je ona svojim postojanjem osigurala i postojanje same Bosne i Hercegovine,

što je ona Muslimane priznala k ao naciju,

kao i zamisao da bi ona ubuduće mogla posluţiti kao temelj okupljanja svih muslimana, od Bosne i H ercegovine,

preko Sandţaka, pa sve do Kosova . Politiĉka kriza u Skupštini SRBiH

se produbila kada je klub zastupnika SDA u veljaĉi 1991. predlagao usvajanje Deklaracije o drţavnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine 68 , prema kojoj bi BiH prema: Mrduljaš, Saša. „Hrvatska politika unutar BiH u kontekstu deklarativnoga i r ealnoga prostornog opsega Hrvatske Zajednice/Republike Herceg-Bosne (1991. – 1994.), Društvena istraţivanja, Vol. 18., 2009., – 1994.), br. 4. – 5., str. 826. 61 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH je ţivjelo 43,67 % Muslimana, 31,37 % Srba i 17,32 % Hrvata 62

“Ćirilica i hrvatski prevod“, OsloboĊenje , 21. 12. 1990., prema Luĉić, str. 112. Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 826. 64 Sule jman Tihić, bosanskohercegovaĉki politiĉar, jedan od osnivaća SDA, Izetbegovićev nasljednik na mjestu 63

65

predsjednika stranke

„Mi smo htjeli Jugoslaviju a Hrvati nisu“, Slobodna Bosna, broj 337., 1. svibnja 2003., str. 20., prema Luĉić str. 113.

66

Kasnije se izjašnjava kao Musliman 67 Ganić, Ejup. Bosanska otrovna jabuka, Sarajevo: Bosanska knjiga, 1995., str. 349., prema p rema Luĉić, str. 113. 68 TuĊman, Miroslav – Bilić, – Bilić, Ivan. Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine 1991. - 1995. Zagreb, 2005., str. 2. – 3.

17




trebala biti ureĊena kao graĊanska, a zapravo kao unitarno-centralistiĉka drţava s muslimanskom dominacijom, s obzirom na tendenciju porasta muslimanskog postotnog

udjela u stanovništvu BiH . Srpski zastupnici su ţestoko napadali tu deklaraciju69, a jedan od zastupnika Srpskog pokreta obnove (SPO) je poruĉio da mogu pristati na federalnu BiH, ali da je to maksimum, te je dodao: Ako vam to ne odgovara s rpski narod će ţivjeti u jedinstvenoj

srpskoj drţavi, ĉije su granice na istoku svetinje, a na zapadu jame koje su postale svetinje70. Bilo je dosta oštrih izjava sa srpske strane, hrvatska strana, to jest HDZ BiH, se tom prigodom nije ĉesto ukljuĉivao u raspravu, iako je podrţao Deklaraciju, pozivao je i na kompromisno riješenje 71. Sjednice Skupštine SRBiH d oveli su na vidjelo nepremostive razlike u hrvatskim, muslimanskim i srpskim konceptima o budućnosti BiH, pokušaj pronalaska riješenja za ureĊenje BiH iskazao se kontraproduktivnim te rezultirao stvaranjem još nepovoljnije politiĉke klime, koju je dodatno pogorš ala srpska pobunu i agresija JNA na Republiku Hrvatsku (RH), koje su svojevrsno najavili i rat u Bosni i Hercegovini.

4.2. Pripreme za početak agresije JNA na BiH

Sve iluzije o opstanku Jugoslavije su pale u vodu kada je JNA krenula u otvorenu agresiju na RH u ljeto 1991. ,

podrţavajući srpske pobunjenike u Hrvatskoj, s ciljem osvajanja

što većeg teritorija na liniji Karlobag -Karlovac-Virovitica. Da se JNA već duţe spremala za vojno djelovanje protiv Hrvatske, a kasnije i Bosne i Hercegovine,

moţe se naslutiti već iz

osamdesetih godina, kada se ta komunistiĉka vojska postupno pretvorila u instrument velikosrpstva. Do fundamentalnih promjena je

došlo u ĉasniĉkom kadru JNA, srpski udio

konstantno je rastao, da bi nakon Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU)

1986. godine prešao 70% 72. Još indikativniji je bio preustroj oruţanih snaga Socijalistiĉke federativne republike Jugoslavije (OS SFRJ), dakle JNA i Teritorijalne obrane (TO) 1987. godine. Tada je Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO), ukinuo ustroj prema kojemu je svaka republika imala po jednu armiju, umjesto toga, uvedene su tri vojne oblasti i vojnopomorska oblast (VPO), od kojih je

69

zbroj prve i treće vojne oblasti, te velikog dijela

se i srpski ĉlanovi Predsjedništva SRBiH, Biljana Plavšić i Nikola Koljević, ţalili generalu Kadijeviću na tu deklaraciju, jer se s njom, kako su oni naveli, „srpski narod stavlja u inferioran poloţaj“, Luĉić, str. 132. 70 Luĉić, str. 116, radi se o zastupniku SPO-a Radoslavu Spremu. 71 72

Kasnije su

Isto, str. 117.

Domazet Lošo, Davor. Hrvatska i veliko ratište:MeĊunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija , Udruga sv. Jurja: Zagreb, 2002., str. 43.

18



Raspad Jugoslavije i kriza u Bosni i Hercegovini 73

VPO-a, odgovarao granicama Velike Srbije .

Jaĉanje Miloševićeve struje u JNA dodatno je

potvrdila smjena Branka Mamule, te postavljanje Veljka 74

narodnu obranu SFRJ . Nadalje, vojni

Kadijevaća za saveznog sekretara za

vrh JNA je imao dva „obrambena“ plana prema

kojemu je mogao ustrojiti operativni razmještaj snaga. Prvi plan, S -1, je predviĊao „agresiju“ 75

na Jugoslaviju s istoka, a drugi S-2, sa zapada . Od 1985. godine plan S-1 se odbacuje, a priprema se iskljuĉivo

„obrambeno“ djelovanje od „agresije“ sa zapada 76. JNA je svoje

„obrambeno“ djelovanje intenzivno uvjeţbavala na vojnim vjeţbama Romanija, koje su provedene jednom godišnje od 1986. do 1990. godine 77. U navedenome, to jest u preustroju JNA i u spomenutim RH i BiH. IzmeĊu

vjeţbama lako se mogu prepoznati stvarne pripreme za poĉetak rata u

ostaloga, taktiĉki manevri provedeni na tim vojnim vjeţbama su se uveliko 78

koristili u agresiji na RH i BiH . edila svoje korpuse u Zato je više nego jasno zašto je JNA 1991. godine raspor edila

istoĉnoj Hercegovini, zašto su snage 10. mtbr. iz Mostara stacionirane na Kupresu (...) i, na kraju, zašto se organizirala GZ i KŠRV „Romanija 91“. Jasno je da se radilo o planskim aktivnostima najvišeg vojnog i srpskog rukovodstva na ĉelu s Miloševićem. Ovi pokazatelji govore da je Bosna i Hercegovina, ustvari, okupirana na miran naĉin prije izvršene brutalne agresije poĉetkom aprila 1992. 79

godine.

4.3. Odnos BiH prema ratu u Hrvatskoj

Iako se za godinu poĉetka rata u Bosni i Hercegovini uzima 1992. godina, ona je već 1991. godine duboko uvuĉena u ratna zbivanja jer se s njenog teritorija vode ofenzivna djelovanja JNA prema teritoriju RH, ne samo to,

i TO BiH, koja je formalno podreĊena vladi

80

u Sarajevo, sudjeluju u agresiji na RH .

73 74

Isto, str. 50.

Šakić, str. 83. 75 Domazet Lošo, 2002., str. 53. 76

Isto Isto, str. 56. 78 Isto, str. 63. – 78. 77

79

80

Dreković, Ramiz. U obruĉu: Krajišnici i Hercegovci u borbi na dva fronta , Dom štampe: Zenica, 2004., str. 33. Marijan, 2004., str. 215. dr. sc. Davor Marijan dalje navodi: (...) Na jmanje dvije brigade s podruĉja Bosanske krajine, 2. pješaĉka (ili partizanska) iz Banja Luke i 5. partizanska “Kozarska” iz Prijedora, ratovale su na podruĉju zapadne Slavonije u sastavu Banjaluĉkog korpusa. Za korpusa. Za taj angaţman pripadnici Teritorij alne obrane primali su plaću iz proraĉuna druge drţave, susjedne Bosne i Hercegovine. Nije li onda dosljedno tvrditi BiH primali da je BiH izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku?

19




Njeno podruĉje (Bosne i Hercegovine 81) , je odreĊeno za tri operacijska pravca (Banja Luka – Gradiška – Gradiška

– Virovitica, – Virovitica, Bihać – Karlovac – Zagreb, Mostar – – Split),

a za jedan je bila zaleĊe (Knin – Zadar). – Zadar). Teţište djelovanja JNA je zamislila na podruĉju zapadne Bosne i Hercegovine. Ostala podruĉja, osim dijelova s izrazitom hrvatskom većinom (zapadna Hercegovina) korištena su za prometno i logistiĉko osiguranje agresije na Republiku Hrvatsku. 82 Dok traje agresija na RH s teritorija BiH, muslimansko vodstvo u B iH

se drţi kao da

ih se to ne tiće. Ono i dalje smatra da je JNA njihova vojska, te da u Bosni i Hercegovini neće biti rata. Zanimljive su i

neke reakcije duţnosnika SDA u to vrijeme, tako na primjer dr. Maid

Hadţiomeragić, jedan od osnivaĉa SDA, referirajući se na hrvatsku i slovensku politiku , u veljaĉi 1992. izjavljuje: Takvo prezirno izjašnjenje – nećemo da ţivimo sa Jugoslavijom – – zvuĉi veoma podcjenjivaĉki i sa nipodaštavanjem, osim što je i nezahvalnost, prema dosadašnjim narodima. I slovenaĉka i hrvatska privreda su se dobro nazaraĊivali od tih naroda. Narodi Jugoslavije nisu nikada napadali vojniĉki niti su osvojili Sloveniju ili Hrvatsku (pa njihovo okretanje uperene sablje B. Jelaĉića sada prema nama, samo je plod šovinizma i bezumlja). Srećom se naĊoše Kninjani, pa im podgrijaše stolicu te se deĉki ohladiše od te bezumne zamisli, a onda pomalo i Slovenci splahnuše. 83 S ovom izjavom je spomenuti duţnosnik SDA dao svoj blagoslov za agresiju na „nezahvalnu“ i „šovinistiĉku“ Hrvatsku. Još poraţavujuć e izjave muslimanskog vodstva su uslijedile

nakon što je JNA usmjerila svoje vojno djelovanje prema ciljevima u BiH. Prvo

mjesto koje je stradalo u BiH

84

sa strane JNA je hrvatsko selo Ravno u Hercegovini, koje je

uništeno, kao i još šest drugih sela u isto j općini, u sklopu napada JNA na Dubrovnik u rujnu i 85

listopadu 1991. godine . 6. listopada 1991. godine

Alija Izetbegović se obratio javnosti preko

81

Navod autora Marijan, 2004., str. 214. 83 Isto, str. 217. 84 Prvo napadnuto mjesto u BiH je hrvatsko selo Uništa, na granici s RH, koje su 10. svibnja 1991. napali 82

milicajci SAO Krajine. Reakcija vlade vlade u Sarajevu prigodom tog dogaĊaja je izostala, izostala, iako je rijeĉ o teritoriju nad kojim ona naĉelno ima suverenitet. Praljak, Slobodan. Agresija Bosne i Hercegovine na Republiku

Hrvatsku, Zagreb: 2007., str. 11. (Dostupno na www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/PUBLIKACIJE O RATU/Agresija BiH na RH/Agresija BiH na RH.pdf [16:10h, 21. sijeĉanj 2011.]) 85

Luĉić, str. 128.

20




TV Sarajeva, smatrajući napad JNA na hrvatska sela u BiH izoliranim primjerima srpskog i 86

hrvatskog ekstremizma , dao je sl jedeću jedeću

izjavu:

Stavit ću im svima na znanje da Bosna i Hercegovina ne ţeli da bude uĉesnik u ovom bezumnom ĉinu. Na osnovu navedenog i onih zakljuĉaka koje znate, odluka Predsjedništva o mobilizaciji, vaše je pravo i duţnost, graĊana BiH, da s e ne odazivate na mobilizaciju, ni na poziv da uĉestvujete u graĊanskom ratu. Niste duţni, zapamtite, ništa vas ne obavezuje na to, da diţete ruke jedni na druge, da pucate jedni na druge (...). Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji ţele da ga

vode. Mi ne ţelimo taj rat. Pomozite nam, dakle, zajedno sa nama uĉinite

sve da saĉuvamo mirnu Bosnu .87 Ovako drţanje muslimanskog vodstva, bosanskohercegovaĉkim Hrvatima je jasno dalo do znanja da ne mogu raĉunati na potporu Sarajeva u obrani svojih dom ova. Izjavom: Ovo nije naš rat , Izetbegović se ujedno svrstao na stranu JNA, jer nije osudio napad te vojske na graĊane drţave kojoj je on formalno na ĉelu. Da stvar bude još gora, on istu tu JNA, nakon napada na hrvatska sela u Hercegovini, na sjednici Sk upštine naziva stabilizirajućim

SRBiH 14. listopada 1991.,

faktorom, te naivno tvrdi da je za rat potrebno dvoje 88. A da apsurd

bude još veći, na istoj toj sjednici Skupštine, prije tih Izetbegovićevih izjava, Radovan Karadţić je ot voreno prijetio nestankom muslimanskog naroda u BiH89. Sutradan, 15. listopada, odrţan je sastanak republiĉkog i vojnog vodstva SRBiH, na kojemu je Izetbegović još jedan put potvrdio da je iskljuĉivo voĊa Muslimana u BiH, a da ga se Hrvati ne tiĉ u. To je potvrdio kada je rekao da mi

sa armijom nismo imali niti ţelimo da imamo problema. Nadam

se da ih nećemo imati90. Upravo su Muslimani takvu naivnu politiku skupo platiti jer jednostavno nisu bili, ili nisu htjeli biti, svjesni

onoga što se spremalo ne samo protiv Hrvata,

nego i protiv njih samih. Mnogim Muslimanima je promakla srpska prijetnja prema njihovom opstanku,

ignorirajući antimuslimanske izjave srpskih intelektualaca, kao i omalovaţavanje

porasta srpskog nacionalizma, Muslimani su i dalje bili uvjereni da

rata neće biti 91. S takvim

naĉinom razmišljanja, muslimansko vodstvo će potpuno nespremno doĉekati otvorenu 86

– 1995.: Strateški pregled , Udruga Hrvatski identitet i Domazet Lošo, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995.: prosperitet: Zagreb, 2010., str. 209.

87

Luĉić, str. 128.

88

Isto, str. 131. Isto. 90 Isto, str. 132. 89

91

Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 421.

21




agresiju JNA na BiH, a najveći teret obrane BiH u poĉetnoj dionici rata su podnijeli bosanskohercegovaĉki Hrvati, kao i Republika Hrvatska, kojoj je obrana teritorija Bosne i Hercegovine od

iznimnog strateškog interesa.

4.4. Politička dezintegracija BiH i daljne produbljivanje krize

Referendumu o nezavisnosti i meĊun arodnom priznanju BiH prethodili su mnogi dogaĊaji koji su politiĉki destabilizirali BiH. Tako Srbi krajem listopada 1991. godine osnivaju Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 92, ĉemu je prethodilo osnivanje srpske autonomne oblasti u Bosni i Hercegovini , Hrvatskoj ususret

dogaĊaji koji su nalikovali onima u

poĉetka srpske pobune i otvorene agresije. Dovršetak politiĉkog

osamostavljivanja bosanskohercegovaĉkih Srba dogodio se 21. prosinca 1991. kada je donesena Odluka o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a koja je usvojena u

sijeĉnju 1992. godine 93. Istodobno su se bosanskohercegovaĉki Srbi mogli pouzdati u JNA, koja je već nagomilala veliko ljudstvo i ogromnu koliĉinu materijalno -tehniĉkih sredstava (MTS) u BiH.

A već su i prije nekoliko puta prijetili s ostvarivanjem vlastitog drţavnog

projekta ukoliko doĊe do osamostaljenja BiH, pa ĉak i ako bi se to trebalo ostvariti nasiljem94. S druge strane, bosanskohercegovaĉki Hrvati su 18. studenog 1991. proglasili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (HZHB), a prije

toga, 12. studenog 1991. proglašena je Hrvatska

zajednica Bosanska Posavina (HZBP), kao prva samoupravna hrvatska zajednica u Bosni i 95

Hercegovini . Nakon toga je u 1992. godini uslijedilo osnivanje i ostalih hrvatskih samoupravnih zajednica: zajednica: Hrvatska zajednica Usora (HZU), Hrvatska zajednica Srednja Bosna (HZSB), Hrvatska zajednica Soli (HZS) i Hrvatska zajednica Vrhbosna (HZV). U odluci o tovati demokratski izabranu vlast Republike proglašenju HZHB je naglašeno da će ona po š tovati Bosne i Hercegovine dok postoji dr ţ avna avna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na biv š u 96

ili svaku drugu Jugoslaviju . HZHB je, kao i ostale Hrvatske zajednice, u prvom redu bila

platforma na kojoj

su bosanskohercegovaĉki Hrvati organizirali obranu od agresije JNA na

BiH.

Budući da je muslimansko vodstvo već u više navrata pokazalo da ga se Hrvati ne tiĉ u,

te se

ĉak i pokuša lo nagoditi sa JNA i Srbima bez sudjelovanja hrvatskih predstavnika, o

92 93

Marijan, 2004., str. 220. Isto

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 827. Mrduljaš, Saša. „Politiĉka dimenzija hrvatsko -muslimanskih/bošnjaĉkih odnosa tijekom 1992. godine“, u: Društvena istraţivanja , vol.17., br.4 - 5 (96. – 97.), listopad, 2008., str. 848. 96 „Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna“ od 18. 11. 1991., (proĉišćeni tekst) Narodni list HZ 94 95

Herceg-Bosna, rujan 1992., 2.-3., prema: Marijan, 2004., str. 220.

22




ĉemu najbolje svjedoĉi srpsko -muslimanski Historijski sporazum97 , bosanskohercegovaĉkim Hrvatima se nametnulo samoorganiziranje samoorganiziranje

kao jedino moguće rješenje jer nisu mogli raĉunati

na zaštitu sluţbenih vlasti, što se i pokazalo na primjerima sela Uništa i Ravno u 1991. godini. Na pitanje:

-Bosna u ovom trenutku ? Predsjednik HZHB Mate Boban je Zašto Herceg

odgovorio: Bosna

ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, ţeljeznicom, eterom

njenim – kruţi – kruţi zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je

uĉiniti nešto

da u tome ne sudjeluje, da dâ do znanja da to ne ţeli 98. A prethodno je, već u travnju 1991. godine, Boban

potvrdio da Hrvati nemaju seperatistiĉkih teţnja, da je BiH suverena drţava , te

„regionalizacije“ zapadne „regionalizacije“ zapadne Hercegovine neće b iti99.

da nikakve

Iako je

vladala podijeljenost u gledištima hrvatskog i muslimanskog vodstva u vezi s

unutarnjim ureĊenjem BiH, obje dvije strane su se zalagale za neovisnost. Doduše, Muslimani to otvoreno pokazuju

tek nešto kasnije, kada se oĉitovala meĊunarodna podrška jaĉanju

republiĉkih subjektiviteta, koja je imala presudan utjecaj na prestanak konceptualnoga prilagoĊavanja SDA srpskim politiĉkim ciljevima te na njezino otvoreno zalaganje za drţavnu 100

samobitnost BiH .

Spomenuto jaĉanje interesa meĊunarodnih ĉimbenika u rješavanju

bosanskohercegovaĉke krize znatno je utjecalo na daljni razvoj politiĉkih pr ilika u BiH, a u znatnoj mjeri je imalo i utjecaja na produbljivanje same krize.

MeĊunarodna zajednica se

aktivno ukljuĉila u pronalaţenje rješenja za BiH od veljaĉe 1992 ., no podrobnije će o tome biti rijeĉ u jednom od kasnijih poglavlja, u kojemu će se teţište staviti na ponuĊene planove i prijedloge

oko ureĊenja BiH. Nadalje, kada govorimo o daljnoj politiĉkoj dezintegraciji BiH

valja spomenuti dva dogaĊaja koja su prethodila referendumu o neovisnosti BiH: donošenje Memoranduma i Platforme

o poloţaju BiH i budućem ustrojstvu jugoslavenske zajednice .

Memorandum (Pismo o namjerama)

Skupština SRBiH usvojila je 11. listopada 1991. godine,

a njeni najvaţniji zakljuĉ ci su bili neprih vaćanje nikakvog opstanka u nekoj krnjoj 101

Jugoslaviji

, kao i nepriznavanje odluka koje donosi

nepotpuno Predsjedništvo SFRJ 102.

97

Srpsko-muslimanski „Historijski sporazum“: Muhamed Filipović – Radovan – Radovan Karadţić ( 2. kolovoza 1991), OsloboĊenje, 2.8.1991, prijepis u: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 10. – 11. 98 “Bosna više nije ponosna, Hrvati će to ostati“, Slobodna Bosna, 28. 11. 1991., 5., prema Luĉić str. 135. 99 “Klasiĉni politiĉki scenarij s najteţim posljedicama“, Muslimanski glas, 26. travnja travnja 1991., str. 9., prema Luĉić, str. 122. 100 101

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 827. S obzirom na nacionalni sastav njenog stanovništva, Bosna i Hercegovina neće prihvatiti nikakvo ustavno rješenje buduće jugoslavenske zajednice u kojoj ne bi istovremeno bile i Srbija i Hrvatska. U budućoj integraciji - ma kakva ona bila Bosna i Hercegovina treba biti sa Srbijom i Hrvatskom povezana na isti

naĉ in in. Skupština BiH: Memorandum Skupštine Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 11. 10. 1991.), HINA, Baza EVA, Vijest HNA0121, 16. listopada 1991/1714., prijepis u: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 15. 102 (...) njeni predstavnici (Bosne i Hercegovine) neće prisustvovati sjednicama Skupštine i Predsjedništva SFRJ ako istima ne prisustvuju predstavnici svih republika i pokrajina. Eventualne odluke tih tijela u

23




Budući da je raspad dotadašnje Jugoslavije bio praktiĉki gotov ĉin (imajući u vidu osamostaljenje Slovenije i Hrvatske), Memorandum je

samo potvrdio još jedan dodatni korak

prema osamostaljenju BiH. Iako Memorandum otvoreno

ne zagovara tako nešto, on se protivi

opstanku u krnjoj Jugoslaviji, koja je u meĊuvremenu postala jedina moguća inaĉica bilo kakvog jugoslavenskog r ješenja . podizanja tenzija

Ĉetiri dana kasnije, 15. listopada 1991., dolazi do daljneg

nakon što su zastupnici SDS-a BiH demonstrativno napustili Skupštinu .

Razlog k tome je bilo usvajanje Platforme o poloţaju BiH i budućem

ustrojstvu jugoslavenske

zajednice, sa strane SDA i HDZ-a BiH. Platforma je zagovarala isto što i Memorandum glede

odnosa BiH prema SFRJ, uz ostalo naglašava la je i graĊanski kar akter akter Bosne i Hercegovine, njenu nedjeljivost kao i ravnopravnost svih triju naroda. Zanimljivo je i da se u Memorandumu tvrdilo

da će u eventualnom sukobu republika Hrvatske i Srbije, Republika

Bosna i Hercegovina uvijek, u skladu s meĊunarodnim normama biti neutralna 103. Ironiĉno je samo da je spomenuti eventualni sukob Hrvatske i Srbije dugo vremena bio

već realnost, a

kako se muslimansko vodstvo postavilo prema ratu u Hrvatskoj razmatrano je u prethodnom potpoglavlju. Uostalom,

istog dana je odrţan prije spomenuti sastanak republiĉkog i vojnog

vodstva SRBiH na kojemu je Iz etbegović dao svoju potporu JNA, t ak o da se ne moţe

govoriti

o nekakvoj neutralnosti muslimanskog vodstva, vodstva, sve do onda kada su i sami Muslimani postali

ţrtvama velikosrpske politike.

4.5. Referendum o neovisnosti i međunarodno priznanje BiH Da bi Bosna i Hercegov ina

postala neovisnom drţa vom, meĊunarodna zajednica je

priznanje istog uvjetovala odrţavanjem referenduma na kojemu bi se većina graĊana BiH izjasnila

za drţavnu neovisnost. Iako podijeljeni oko pitanja unutarnjeg ureĊenja BiH, SDA i

HDZ BiH su u ovom sluĉaju nastupali zajedno, te se zalagali za po tpunu neovisnost BiH. Što se tiĉe HDZ-a BiH, on krajem 1991. i poĉetkom 1992. godine prolazi kroz razdoblje unutarstranaĉkog sukoba u vodstvu stranke. Dotadašnji predsjednik HDZ -a BiH Stjepan Kljujić je već duţe vremena bio izloţen kritik ama zbog prepopustljive politike prema Izetbegoviću i SDA -u, što je u nekoliko navrata i naštetilo hrvatskim nacionalnim interesima. To se najviše oslikavalo kroz pitanje ureĊenja BiH, naime, Kljujić je nedovoljno zastupao koncept kantonalnog ureĊenja , ĉesto braneći i Izetbegovićevu unitaristiĉku politiku104. S

103

nekompletnom sastavu ne obvezuju Bosnu i Hercegovinu. Isto.

Skupština BiH: Platforma o poloţaju Bosne i Hercegovine i budućem ustrojstvu jugoslavenske zajednice (Sarajevo, 15. listopada 1991.), Vjesnik , 16. listopada 1991., prijepis u: TuĊman T uĊman - Bilić, str. 17. – 18. 104 Luĉić, str. 135.

24




druge strane je stajao Mate Boban, koji se zalagao za decentraliziranu i federaliziranu BiH, te

za afirmaciju već postojećih Hrvatskih zajednica 105. Zbog gubitka povjerenja velikog dijela HDZ-a BiH, a kasnije HDZ-a BiH

i Zagreba, Kljujić je podnio ostavku na sjednici Središnjeg odbora

na Širokom Brijegu 2. veljaĉe 1992., kojom je predsjedao Stjepan Mesić 106.

Odlaskom Kljujića HDZ BiH je prebrodio svoja unutarstranaĉka kolebanja, te se poĉeo odluĉnije protiviti politici Izetbegovića i vrha SDA. To se prvi put jaĉe oĉito valo u vezi referenduma o neovisnosti BiH. Naime, S kupština

SRBiH je u sijeĉnju 1992. donijela odluku

o raspisivanju referenduma o neovisnosti, koju su podrţali i SDA i HDZ BiH. SDS -a BiH u svemu tome nije bilo, jer su Srbi u meĊuvremenu donijeli odluku o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine ,

koja je u konaĉnici bila provedena 9. sijeĉnja 1992. Odrţavanje

referenduma je najavljeno za 29. veljaĉe i 1. oţujka 1992. godine 107. MeĊutim HDZ BiH je imao primjedbu na referendumsko pitanje, te je postavio zahtijev za nacionalnim kantonima,

iako to pitanje nije razmatrano u Skupštini SRBiH, bilo je prihvaćeno sa strane meĊunarodne zajednice, te je kasnije ponuĊeno i u raznim planovima i prijedlozima iste108. Prijedlog HDZ-a BiH za referendumsko pitanje je bio sl jedeći: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Herce govinu,

ivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i drţavnu zajednicu konstitut ivnih

srpskog u njihovim nacionalnim

podruĉjima (kantonima)?109 No bez obzira na odbijanje

promjene referendumskog pitanja sa strane muslimanskog vrha, HDZ BiH je , Zagreb

110

,

kao i sluţbeni

i dalje u potpunosti podrţavao neovisn ost BiH te pozivao Hrvate da iza Ċu na

referundum, te da glasuju za neovisnost. Da je i predsjednik RH,

dr. Franjo TuĊman ,

podrţavao neovisnost BiH moglo se vidjeti iz njegovog govora povodom Dana drţavnosti 30. svibnja 1993. godine,

na kojemu je rekao slijedeće: Hrvatsko drţavno vodstvo, i ja osobno,

preporuĉili smo bosanskohercegovaĉkim Hrvatima da se na referendumu izjasne za Bosnu i Hercegovinu Hercegovinu kao samostalnu

i suverenu drţavu 111. Pri tome valja imati na umu da je TuĊman

imao dosta poteškoća da svlada struju unutar HDZ -a koja se protivila opstojnosti BiH i savezu 112

s Muslimanima

105 106 107

.

Srbi su, kao što je bilo i oĉekivano, bojkotirali referendum, tako da je na

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 830. Merlić, Dubravko. Slikom na sliku, Dual: Zagreb, 1994., str. 11.-18., prema Luĉić, str. 136. Marijan, 2004., str. 220.

108

Luĉić, str. 136. 109 Referendumsko pitanje Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (9. veljaĉe 1992.) , prijepis u: Ĉekić, Smail. Agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima 1991 -1993., Sarajevo: Ljiljan, 1994., str. 312, prema: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 64. 110 Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 422. 111 Sanĉević, Zdravko. Pogled u Bosnu, Naprijed: Zagreb, 1998., str. 104. 112

Tomac, Zdravko. Predsjednik: Protiv krivotvorina i zaborava, Slovo M: Zagreb, 2004., str. 234.

25




glasovanje izašlo 64% biraĉkog tijela, od kojih se 99% odluĉilo za neovisnost

113

. Na temelju

ishoda referenduma referenduma Europska Europska zajednica zajednica (EZ) je 6. travnja 1992. priznala priznala SRBiH

kao

neovisnu i suverenu drţ avu (u brzo nakon toga Predsjedništvo je preimenovalo SRBiH u 114

RBiH)

. Iz priloţenoga je zapravo vidljivo koliko je veliki doprinos bosanskohercegovaĉkih

Hrvata za put BiH prema neovisnosti, jer da su na primjer bojkoti rali to

referendum, kao što su

uĉinili Srbi, referendum bi propao, te ne bi došlo do meĊunarodnog priznanja SRBiH. Te

ĉinjenice je itekako bio svjestan i Alija Izetbegović, što se moţe vidjeti iz sljedeće izjave koju je dao nakon povratka s pregovora u Lisabonu: Mislim da smo ovim sada gore, ovim uslovnim pristankom, mislim da smo

hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sada da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve nekakve regije itd. jer je to dio ove saglasnosti.

Kada se referendum

115

iskazao uspješnim, te BiH stekla neovisnost, SDA -u nije stalo

previše do toga da bosanskohercegovaĉki Hrvati dobiju nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije

Lisabonski sporazum ,

što je i bio dio saglasnosti iz Lisabona. Odbacivši

muslimanska politika je dodatno zakomplicirala već ionako zaoštrene

hrvatsko-muslimanske odnose. Bez obzira na ove okolnosti, valja imati na umu, da je RH, samo jedan dan

nakon što je Sav jet ministara EZ-a priznao SRBiH, priznala Bosnu i

Hercegovinu, zajedno s Austrijom i SAD-om svojeg veleposlanika u Bosni i Hercegovini

116

.

Uostalome, RH je prva drţava koja je imala

117 118

.

Pri tome valja naglasiti da je pomoć RH

Bosni i Hercegovini daleko nadilazila samo onu diplomatsku razinu, o ĉemu će j oš podrobnije biti rijeĉ u sljedećem poglavlju.

113 114

Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 421. Marijan, 2004., str. 220.

Transkript govora Alije Izetbegovića na zatvorenoj proširenoj sjednici Glavnog odbora SDA, odrţanoj 25. veljaĉe 1992. godine u Domu milicije u Sarajevu, prema: Luĉić, str. 137. 116 „SAD priznale BiH“ i „Priznanje iz Beĉa i Zagreba“, OsloboĊenje , 8. travnja 1992., prema: Luĉić, str. 139. 117 Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 422. 118 Iliĉić, str. 97. 115

26



Organizacija obrane Bosne i Hercegovine

5. Organizacija obrane Bosne i Hercegovine Hercegovine Iako je BiH stekla neovisnost, te dobila meĊunarodno priznanje u travnju 1992. godine, najteţa vremena su je tek ĉekala – otvorena agresija Jugoslavenske narodne armije, koja je već poĉela uzeti maha, kao na pr imjer na Kupresu gdje su se vodile ţestoke bitke izmeĊu hrvatskih snaga i JNA . Nakon prve dionice rata u Hrvatskoj, JNA se neposredno pripremala za

vojno djelovanje u Bosni i Hercegovini, shvativši da je teritoriji koji su do tada

osvojili u RH, njihov non plus ultra. Vodstvo JNA se tada

okreće planu okupacije što većeg

dijela BiH. U strateškom pogledu za ostvarivanje plana okupacije cjelokupne BiH te velikog dijela RH,

najvaţnije podruĉje je teritorij od Kupresa do Livna, jer ono predstvalja

strategijsku vršnu toĉku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine 119, koje se u kontekstu srpskih ciljeva, ali i u odnosu na obranu teritorija RH, trebaju sagledati kao jedna cjelina. Za ostvarenje svojih ciljeva, JNA je

od 1991., pa do oţujka 1992. godine , postupno prebacivala

svoje snage iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Zadnja postrojba JNA koja je napustila Hrvatsku je 9. Korpus , koji je razmješten u zapadnu Bosnu

120

.

Paralelno s time, u Bosni i Hercegovini su se kroz 1991. godinu potajno

poĉele

naoruţavati buduće sukobljene strane. Najveću prednost u naoruţanju su imali bosanski Srbi , koji

su se mogli oslanjati na JNA, koja je poĉetkom 1992. godine u BiH raspolagala s 83.000

vojnika, 460 – 500 tenkova, 400 – 420 oklopnih vozila i 950 – 1000 topova

121

. S druge pak

strane, hrvatska i muslimanska strana su u pogledu MTS-a bili u znatno inferiornom p oloţaju naspram srpskoj strani, te su se mogli uzdati samo u vlastitu Republike Hrvatske.

snalaţljivost, kao i u pomoć

Valja takoĊer imati na umu da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda

(VS UN), 24. rujna. 1991. godine, izglasalo Rezoluciju kojom se uveo embargo na uvoz

oruţja u bivšu Jugoslaviju, za tu Rezoluciju se posebno zalagao tadašnji ministar vanjskih poslova

SFRJ Budimir Lonĉar 122. Uz njega se takoĊer zdušno zalagala i britanska

diplomacija,

što nedvojbeno svjedoĉi o favoriziranju agresora naspram napadnutih strana. Još

jedan dodatni problem je predstavljalo oduzimanje oruţja Teritorijalnoj obrani, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Naime, na temelju zapovijedi SSNO-a i

Predsjedništva SRBiH od 19. listopada 1990. godine, cjelokupno oruţje TO -a SRBiH je 119

Domazet Lošo, 2002., str. 81.

120 121

Isto, str. 85. Isto, str. 88.

122

„Kako je UN uveo embargo na uvoz oruţja RH?“, (http://www.ddrrh.com/site/?option=com_content&task=view&id=4571&Itemid=108 (http://www.ddrrh.com/site/?option=com_content&task=view&id=4571&Item id=108 [ 12:45h, 5. listopada 2010.])

27




povuĉeno u skladišta JNA123, što je znatno oteţalo obrambene mogućnosti Hrvata i Muslimana na po ĉetku

rata. MeĊutim, vojna materijalno -tehniĉka superiornost nije apsolutni

jamac pobjede u oruţanom sukobu, što je povijest u više navrata pokazala, a kako su se obrambeno organizirali hrvatski i muslimanski narod, i koja je uloga RH u tome,

u ţarištu je u

slijedeća ĉetiri potpoglavlja. 5.1. Osnivanje i ustroj Hrvatskog vijeća obrane

Hrvatsko vijeće obrane (HVO) osnovano je 8. travnja 1992. 124, a njegovo vojno krilo sluţbeno je postojalo od 15. svibnja 1992. godine osnivanjem Odjela za obranu u HVO-u 125. Potrebu za osnivanjem vlastitih obrambenih snaga Hrvati u Bosni i Hercegovini su prepoznali

već kroz 1991. godinu , kada je JNA zapoĉela svoju agresiju na Hrvatsku, a posebno nakon napada JNA na hrvatska sela u Hercegovini, u listopadu 1991. godine. Prve postrojbe HVO-a

imaju svoje ishodište u seoskim straţama, koje su ukljuĉivale i Muslimane pa i Srbe 126, iz kojih su zatim vojno sposobnije osobe prešli u profesionalnije postrojbe HVO -a. Po svojemu ustroju, postrojbe HVO-a su slijedile obrazac TO-a

127

, a glavna im je karakteristika bila

ustrojenost po općinama, te nepo kretljivost s naglaskom na defenzivno djelovanje 128. U usporedbi s JNA, HVO je bio znatno inferiorniji u pogledu MTS-a, tako da bi svaka usporedba oklopa ili zrakoplovstva bila besmislena, jer HVO u tom mogao parirati agresorskoj vojsci.

pogledu uopće nije

Pokretnih i profesionalnih postrojbi je u poĉetku bilo samo

u ograniĉenom broju, a tek je krajem 1993. i poĉetkom 1994. godine do šlo do veće reorganizacije HVO-a, kao i do stvaranja profesionalnih gardijskih brigada, gardijska

kao što su 1.

brigada „Ante Bruno Bušić“, 2. gardijska brigada , 3. gardijska brigada „Jastrebovi“

i 4. gardijska brigada

„Sinovi Posavine“ . Administrativno, HVO je svoje postrojbe rasporedio

kroz ĉetiri operativne zone (OZ) – OZ Sjevero-zapadna Hercegovina (OZS ZH), sa sjedištem u Tomislavgradu, OZ Jugo-istoĉna Hercegovina (OZ JIH),

sa sjedištem u Mostaru, OZ Srednja

Bosna (OZSB), sa sjedištem u Vitezu, te OZ Posavina (OZP), sa sjedištem u Orašju. Glavni stoţer (GS) HVO-a se nalazio u Grudama, kao i glavna logistiĉka baza i zapovjedništva 129. Tako ustrojen, HVO je krajem 1992. godine raspolagao s oko 45.000 vojnika, dok je u 123

Luĉić, str. 118.

124

Marijan, 2004., str. 224. Shrader, Charles. Muslimansko-hrvatski graĊanski rat u srednjoj Bosni. Vojna povijest 1992. – 1994., Golden marketing: Zagreb, 2004., str. 55. 126 Isto, str. 60. 127 Isto, str. 55. 128 Marijan, 2004., str. 226. 129 Shrader, str. 55. 125

28




profesionalnim postrojbama imao svega 855 ljudi postrojbi,

.

MeĊutim, uz nedostatak profesionalnih

HVO su muĉile i druge poteškoće, a kao glavni problem valja istaknuti

nepokretljivost brigada HVO-a, 131

. Uz to je HVO-u,

akcije

130

koje su mogle izvoditi samo ograniĉene lokalne ofenzivne

kao novoosnovanoj vojsci, nedostajala uvjeţbanost, iskustvo,

odgovorajuća logistiĉka pot pora, kao i nedostatak uĉinkovita zapovjedništva, kontrole i 132

komunikacije

.

Kao primjer nedostatka uĉinkovitog zapovjedništva i nadzora valja istaknuti

Postrojbe za posebnu namjenu (PPN), kao i Vojnu policiju (VP) HVO-a. Lokalne postrojbe VP-a

ĉesto se nisu odazvale naredbama njima formalno nadreĊenim mjesnim zapovjednici ma

HVO-a,

što je ĉesto izazivalo poteškoće u usklaĊivanju obrambenog djelovanja

dodatni problem HVO-u postrojbama

133

. Još jedan

su predstavljale Hrvatske obrambene snage (HOS), prema ĉijim je

HVO imao razliĉite odnose od mjesta do mjesta. Tako je na primjer u Mostaru

HOS bio skloniji suradnji s Armijom Bosne i Hercegovine (ABiH), nego s HVO-om, dok je u

Novom Travniku HOS praktiĉki smatran dijelom HVO-a134. Do pogoršanja u odnosima HVO-a i HOS-a dolazi nakon ubojstva zapovjednika HOS- a

Blaţa Kraljevića na kontrolnoj

toĉk i VP HVO-a. MeĊutim, ubrzo nakon toga HOS je rasformiran, te su njegovi pripadnici postali dijelom HVO-a ili ABiH-a,

podijelivši se po nacionalnom kriteriju . Uz navedene

poteškoće, postrojbe HVO-a su ĉesto bile nepopunjene u pogledu ljudstva, iako su ustrojene prema predlošku brigada JNA tipa „R“, koji je predviĊao sastav od 2841 ĉasnika i vojnika 135, takva razina popunjenosti nikada nije bila dostignuta. Tako su postrojbe OZJIH s 95% bile

najviše popunjene , a postrojbe OZP sa 40% najmanje. Ostale dvije operativne zone, OZSB i OZSZH, u svojim postrojbama su imale popunjenost od oko 60%

136

.

Kao ilustrativan primjer problema nepopunjenosti brigada HVO- a, brigada HVO-a Jur e

moţe posluţiti

Francetić, koja je u veljaĉi 1994. brojala svega 57 pripadnika 137, ĉineći

tako najmanju „brigadu“ HVO -a. Bez obzira na nepopunjenost, valja naglasiti da je HVO, usprkos tome odigrao kljuĉnu ulogu u obrani Bosne i Hercegovine, što je sa strane vojnih publicista ABiH namjerno ignorirano

138

, koji

teţište svojih radova stavljaju samo na obranu

GS HVO, br. 01- 240 od 04. veljaĉe 1993., Vladi HZ Herceg-Bosne, Izvješće za period od 14. travnja 1992. do 31. 12. 1992., prema: Marijan, 2004., str. 226. 131 Shrader, str. 61. 132 Isto, str. 49. 133 Isto, str. 79. – 80. 134 Marijan, 2004., str. 231. 135 Shrader, str. 62. 136 Marijan, 2004., str. 226. 137 Zapovjednik viteškog vojnog okruga isturenom zapovjednom mjestu GS HVO-a u Posušju, 4. veljaĉe 1994., prema: Shrader, str. 63. 138 Marijan, 2004., str. 225. 130

29




Sarajeva. Spomenuti pisci zanemaruju obrambene uspjehe HVO- a

kod Livna, Šujice, doline

Vrbasa, srednje Bosne, doline Neretve i Mostara, kao i napore u borbama za Kupres: U tom

kontekstu znaĉaj hrvatskih uspjeha veće je strateške teţine od Armijinih iz

jednostavnog razloga. Na njih se vezala Hrvatska, koja je za oba ugroţena naroda bila logistiĉka baza i oslonac. Borbena djelovanja Hrvatske vojske, odnosno Zbora narodne garde

u zahvatu sjeverne i jugoistoĉne granice Bosne i

Hercegovine uz meĊusobni oslonac s HVO-om, znaĉila su i izravnu potporu TO BiH, kasnije ABiH u dubini, jer su borbenim djelovanjima vezala dio snaga

bosanskih Srba i omogućila logistiĉka i humanitarna prome tovanja.139

5.2. Osnivanje i ustroj Armije Bosne i Hercegovine

Stvaranje obrambenih snaga kod Muslimana proteklo je s mnogo više poteškoća nego kod Hrvata. Kao glavni razlog lo šoj mnogi Muslimani, a ta je, da

organiziranosti valja istica ti iluziju u koju su vjerovali

rata neće biti, biti , kao što je rekao i sam predsjednik SDA Alija

Izetbegović. Uz to, muslimansko vodstvo je još dugo vremena vjerovalo da će se usp jeti nagoditi sa Srbima, odnosno s JNA ,

što samo po sebi moţda i nije sporno, koliko i zakazanje

u razvijanju efikasnih obrambenih kapaciteta. Iz tog razloga obrambene pripreme kod

kasne za pripremama bosanskohercegovaĉkih Hrvata. MeĊutim, to ne znaĉi da

Muslimana i

obrambenih priprema nije bilo, no one su bile u puno manjem opsegu nego što je to bilo na hrvatskoj strani. U takvim okolnostima mnogi su Muslimani, zbog kratkovidnosti vlastitog

politiĉkog vodstva, pristupili postrojbama HOS-a ili HVO-a. Tako su Muslimani na podruĉjima Livna, Tomislavgrada, Prozora, Ĉapljine, Mostara i Stoca gotovo u cijelosti pristupili HVO-u, jer se on jedino i djelotovorno mogao suprotstaviti agresoru

140

.

Ĉak se u

nekim većinskim muslimanskim općinama, kao na primjer u Maglaju 141, obrana prepustila HVO-u. Što

se tiĉ e organiziranja prvih muslimanskih vojnih postrojbi, a u ovom kontekstu je

rijeĉ o paravojnim jedinicima, najvjerojatnije je Halid Ĉengić, jedan od najutjecajnijih ljudi u SDA, a kasnije i u ABiH, osnovao prvu paravojnu jedinicu u BiH

142

. On o tome i kasnije

govori: Mi smo u Ustikolini formirali tu jedinicu 2. avgusta 1990. godine - Nas 18 se zaklelo

na Kur’an da ćemo se boriti za svoju vjeru, za svoj narod, za svoju drţavu i da nećemo jedan 139

Isto, str. 225.

140

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 836.

141

Isto

142

Luĉić, str. 118.

30




drugog izdati.

143

MeĊutim, vaţnije od ovog dogaĊaja iz kolovoza 1990. godine, bilo je

osnivanje Patriotske lige (PL), vojnog krila SDA,

u dţamiji na Soukbunaru u Sarajevu , u

oţujku 1991 . godine144. Upravo su takve postrojbe stran aĉkih i paravojnih skupina ĉinil i okosnicu muslimanskih obrambenih snaga, iz kojih je kasnije proiza šla i ABiH. Postrojbe PL-a

su se velikim dijelom sluţile već u strojenim organizacijskim strukturama TO-a145, i u

tom pogledu je PL, a kasnije i

ABiH, bila sliĉna HVO -u, te je zbog toga nai šla i na iste

poteškoće u svojem organiziranju. To se odnosi na nedostatak uvjeţbanosti, iskustva, logistiĉke potpore, kao i na nedo statke u sustavu zapovijedanja i nadzora. Uz to je ABiH-u veliki problem predstavljalo koordinaranje vojnog djelovanja s paravojnim skupinama

kao što

su Muslimanske oruţane snage (MOS), Zelene beretke, dijelovi PL-a, a posebno razne mudţahedinske i islamistiĉke skupine. Jedini aspekt koji Armiji nije nij e predstavljao problem kao HVO-u, jest ljudstvo, s kojim je uvelike raspolagala. Tako se vojnom savjetovanju PL-a,

već 7. i 8. veljaĉe 1992. na

u Mehurićima nadomak Travnika , tvrdilo da se raspolaţe s 60.000

– 70.000 naoruţanih pripadnika 146. Iz navedenog je , izmeĊu ostalog, vidljivo i da je ABiH proizašla

iz jedne stranaĉke vojske, što i nije toliko sporno, koliko i ideologija koju je

promicala PL, a o kojoj će još u jedom od kasnijih poglavlja biti rijeĉ. Istog dana kada je osnovan HVO, 8. travnja 1992. godine, Predsj edništvo

RBiH -a proglasilo je TO svojom

oruţanom silom147, na tu odluku vodstvo bosanskohercegovaĉkih Hrvata oštro je reagiralo, smatrajući da je ta odluka Predsjedništva RBiH -a u tom trenutku bila polit iĉki iĉki nepromišljena . Navodeći dalje: Predsjedništvo od poĉetka napada na hrvatski narod je šutjelo o zloĉinima nad Hrvatima. Ono ni sada nedovoljno glasno govori o tragediji hrvatskih naselja i ljudi od Ravnog, Neuma, Kupresa do Mostara. Zbog toga Hrvatska zajednica Herceg- Bosna ne prihvaća iskompromitiranu TO kao svoju vojnu strukturu.

148

MeĊutim, TO nije zadugo ostala sluţbenom oruţanom silom RBiH -a, štoviše, strukture TO-a su postale dijelom Armije BiH,

ĉije su prve postrojbe i osnovane 27. svibnja

1992. godine, a ukljuĉivale su 13 pješaĉkih brigada, 12 samostalnih vodova, jednu bojnu VP -

143 144

Hodţić, Šefko., Bosanski ratnici, Sarajevo, 1998., str. 248., prema: Luĉić, str. 118. Luĉić, str. 121. – 122.

145

Shrader, str. 65. Marijan, 2004., str. 223. 147 Shrader, str. 66. 146

148

SVA MORH: HVO, Glavni stoţer, Br. Z-01-11 od 10. 4. 1992., Svim općinskim stoţerima HVO, Zapovijed, prema: Marijan, 2004., str. 224.

31




a, jednu inţenjersku bojnu, te satniju za zaštitu Predsjedništva 149. S daljnim povećanjem, te priljevom izbjeglica s podruĉ ja koja su osvojili Srbi, ABiH je do kolovoza 1992., prema rijeĉima naĉelnika GS ABiH-a, brojala 168.500 pripadnika, a kroz 1993. godinu ĉak 150

261.500

. Vodstvo ABiH-a je toliki broj vojnika organiziralo kroz sustav 5 korpusnih zona,

koje su i osnovane 18. kolovoza 1992. godine

151

. No zbog daljneg reorganiziranja vojske,

ABiH je u 1994. godini imala sveukupno 7 korpusa: 1. Korpus sa

sjedištem u Sarajevu; 2.

sa sjedištem u Tuzli; 3. Korpus sa sjedištem u Zenici; 4. Korpus sa sjedištem u

Korpus

Korpus sa sjedištem u Bihaću; 6. Korpus sa sje dištem u Konjicu; te 7.

Mostaru/Jablanici; 5.

Korpus sa sjedištem u Travniku. stvaranje snaga ABiH-a

TakoĊer je vaţno napomenuti da su vlasti HZHB -a dopuštale

na prostorima koje je HVO drţao pod kontrolom, dakle i na

većinskim hrvatskim podruĉjima, podruĉjima, kao na primje r u Prozoru, Mostaru i Stocu 152. Na poĉetku je ABiH u svojim postrojbama ukljuĉivala i Muslimane i Hrvate, no ubrzo su hrvatski pripadnici napustili ABiH

ili su bili izbaĉeni. Razlozi su bili višestruki: politiĉki;

zbog neslaganja hrvatskog i muslimanskog politiĉkog vodst va, te vjersko-ideološki; napredovanje u Armiji je bilo osigurano iskljuĉivo muslimanima 153. IzmeĊu ostalog, takva politika se mogla već naslutiti iz odluke Predsjedništva RBiH od 27. svibnja 1992., kada je imenovano 44 zapovjednika TO- a, legalnoj i legitimnoj postrojbe ABiH-a

meĊu kojima nema ni ti jednog Hrvata154. Kao naĉelno

oruţanoj sili RBiH, muslimanskom vodstvu je malo stalo do toga da u

ukljuĉi što veći broj nemuslimana, što će kasnije potvrditi i ukljuĉivanjem

mudţahedinskih jedinica u Armiju, stvaranjem 7. muslimanske brigade ABiH-a, kao i sve većim isticanjem svoje islamske naravi. S druge pak strane, HVO je u tom pogledu bio mnogo fleksibilniji, te je u

odnosu na multietniĉnost svojih postrojbi uĉinio mnogo više nego ABiH,

posebno u jugoistoĉnoj Hercegovini i bosanskoj Posavini. To potvrĊuje i dokument Odjela obrane HVO-a iz lipnja 1993. godine, dakle iz razdoblja otvorenog rata ABiH-a i HVO-a, prema kojemu se navodi da je u svim postrojbama HVO-a sveukupni udio muslimana 155

16,19% 149

. Generalno

gledajući, HVO je u svojim vojnim postrojbama ukljuĉivao puno više

Shrader, str. 66

Halilović, Sefer. Lukava strategija, Maršal d.o.o.: Sarajevo, 1997., str. 123. – 124. Shrader, str. 68. – 69. 152 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 836. - 837. 153 Ivica Zeko, obavještajni ĉasnik u OZSB -u HVO-a, svjedoĉenje na suĊenju Tihomiru Blaškiću, 21. rujna 150 151

154

155

1998., prema: Shrader, str. 66. Praljak, 2007., str. 17. – 19. Zapravo kada se dokument Pre dsjedništva RBiH podrobnije pogleda, moţe se

uoĉiti da je postavljen ipak jedan Hrvat, islamske vjeroispovijesti, Mate Šarlija, za jednog od zapovjednika. Ipak, to i dalje svjedoĉi da nije postavljen niti jedan katolik.

HZHB, HVO, Odjel obrane, br. 02-3/1-44/93, od 9. lipnja 1993., Predmet: Pregled nacionalne strukture pripadnika HVO, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 43. – 44.

32




Muslimana, nego ABiH Hrvata. O tome eklatantno

svjedoĉi dopis Zapovjedništva 42. brdske

brigade ABiH iz travnja 1993., upućen 1. brigadi HVO -a u Mostaru, u kojem se takoĊer tvrdi sljedeće: Napominjem, a Vi to dobro znate da se jedan veliki broj vojnika iz redova

Muslimana nalazi u Vašim postrojbama, a oni su Muslimani i pripadaju ovome narodu, pa ne bi bilo dobro da se naruši odreĊena organizacija i formacija Vaših 156

postrojbi.

5.3 Uloga Republike Hrvatske u obrani Bosne i Hercegovine

Već je prije bilo spomenuto kako se vodstvo RH -a postavilo prema neovisnosti Bosne i Hercegovine, te kako se sam predsjednik TuĊman zalagao da bosanskohercegovaĉki Hrvati glasuju za neovisnost BiH. Usprkos tome, vodstvu RH- a,

konkretnije predsjedniku TuĊmanu,

se ĉesto uzima kao greška podjela Bosne i Hercegovine koju je on navodno dogovarao s a Slobodanom Miloševićem. Dapaĉe, ide se ĉak i dalje te se Republika Hrvatska proglašava agresorom u Bosni i Hercegovini. Iako vrlo mali broj stvari govori tome u prilog, ta teza je

danas gotovo prihvaćena kao povijesna ĉinjenica, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u utjecajnim politiĉkim i medijskim krugovima u Republici Hrvatskoj. Ĉak se i u nekim znanstvenim radovima spomenuto uz ima muslimanskog rata

157

.

kao polazna toĉka u istraţivanju hrvatsko -

Sam predsjednik TuĊman nije vjerovao u odrţivost Bosne i

Hercegovine, te ju je smatrao kolonijalnom tvorbom

158

. MeĊutim, sasvim je l egalno imati svoj

stav, a TuĊmanu je, kao povjesniĉaru, bila poznata prošlost prostora Bosne i Hercegovine, na temelju koje je i iznio svoj zakljuĉak. Ipak, na temelju promišljanja Franje TuĊmana se ne mogu donijeti sudovi koji bi implicirali postojanje podjele ili agresije na BiH. Zbog toga se

njegovi kritiĉari ĉesto pozivaju na sastanke njega i Miloševića u KaraĊorĊevu i Tikvešu. MeĊutim, dokaza za dogovoreni rat i podjelu ne postoje, a i zdrav razum nameće sljedeće pitanje: Ako su se dogovorili, upravo to i skljuĉio,

zašto je došlo uopće do agresije na Hrvatsku? Dogovor bi

te podr azumijevao azumijevao skupno djelovanje Hrvatske i Srbije protiv Bosne i

Hercegovine. Uostalom,

Hrvatska tada, u oţujku 1991. godine 159, Miloševiću uopće ne bi

156

Komanda 42. brdske brigade („Bregava“), Br. 01 -1024/93 od 18. travnja 1993., Zapovjedništvu brigade HVO „Knez Domagoj“, prema: Marijan, 2004., str. 234. 157 Vidi na primjer: Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 415. U spomenutom ĉlanku se iznosi tvrdnja prema kojoj je j e glavni krivac za hrvatsko-muslimansk i rat predsjednik RH dr. Franjo TuĊman. 158 Luĉić, str. 124. 159 TuĊman i Milošević su se sastali u KaraĊorĊevu 25. 2 5. oţujka 1991. Mijatović, AnĊelko. Pregled politiĉkog i drţavniĉkog rada dr. Franje TuĊmana 1989 - 1999., Zaklada hrvatskoga drţavnog zavjeta: Zagreb, 2000., str.

33




mogla predstavljati ravnopravnog partnera za razgovor o pothvatu takvih razmjera, zbog toga je bilo kakva

mogućnost dogovora iskljuĉena. A kao najvaţnije se mora napomenuti da je

tadašnji plan srpskog vrha bio okupacija cijele BiH, kao i dvije trećine Hrvatske

160

, što

navodni dogovor o podjeli BiH izmeĊu Hrvatske i Srbije ĉini apsurdnim. Nasuprot tome, ĉinjenice govore nešto sasvim drukĉije o odnosu Hrvatske prema BiH, tako su i visoki meĊunarodni diploma ti koji su vodili pregovore u r ješavanju bosanskohercegovaĉke krize, kao na primjer Jose Cutilheiro

161

i lord Peter Carrington, morali priznati da je u odnosu na

suradnju s meĊunarodnom zajednicom, hrvatska strana najkonstruktivnija, te da prihvaća sve ponuĊene planove meĊunarodne zajednice za BiH162. Što se tiĉe teze o Republici Hrvatskoj kao agresoru na susjednu BiH, ona se poĉela artikulirati u meĊunarodnim krugovima nakon što je prvu optuţbu na raĉun Hrvatske iznio Blagoje Adţić 163, tadašnji jugoslavenski sekretar za narodnu obranu. Zanimljivo je da su optuţbe upućene nakon što su hrvatske snage porazile JNA u Livanjskom polju i na Stolovima u dolini Neretve, spr jeĉivši

tako plan JNA da preko daljnih napadnih operacija 164

izbije do srednje Dalmacije kao i na Jadransko more u podruĉju Neum - Ploĉe

. To je ujedno

i razdoblje kada operativna snaga JNA dostiţe svoj vrhunac, nakon kojega je u stalnoj silaznoj putanji. Bjelodano je

da je obrana Bosne i Hercegovine od iznimne strateške vaţnosti i za

obranu Republike Hrvatske, vrh RH-a je toga bio itekako svjestan, te se zalagao za

savezništvo izmeĊu Muslimana i Hrvata. Takvi su se napori hrvatsk og vodstva prepoznali i u muslimanskim krugovima, tako se u sarajevskom

OsloboĊenju od 24. srpnja 1992. moglo

proĉitati kako su Hrvati jedini realni saveznici Muslimanima i kljuĉno je pitanje je li Izetbegović spreman dogovoriti vojni savez s drţavom koja mu jamĉi povijesne granice165. MeĊutim, Izetbegović se radije pokušavao nagoditi sa Srbima, a kada je to propalo, svoju nadu je usmjerio prema meĊunarodnim ĉimbenicima, koji su se zatim iskazali nedjelotvornim, da bi tek na kraju zatraţio suradnju s RH -a, što se potvrdilo sk lapanjem Sporazuma o prijateljstvu i suradnji izmeĊu RBiH i RH , 21. srpnja 1992. godine. U sporazumu se istiĉ e ozbiljna zabrinutost zbog agresije JNA, te srpskih i crnogorskih paravojnih snaga na podruĉja RH -a i RBiH-a. Poziva se na poštivanje rezolucija V S UN-a, te 36., prema: Luĉić, str. 121. 160

Tomac, 2004., str. 223.

161

Jose Cutilheiro, portugalski diplomat, tadašnji predsjedatelj Europske zajednice.

162

Slobodna Dalmacija , 25. travnja 1992., str. 6.; 15. kolovoza 1992., zadnja str., prema: Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrv.-mus. odnosa (...)“, str. 851.

163


164 165

Isto, str. 90.

„Hrvati jedini realni saveznici Muslimanima“, OsloboĊenje, 24. srpnja 1992., prema: Domazet Lošo, 2002, str. 92.

34




se zajedniĉki donose odluke, kao na primjer da će se ustavnopolitiĉko ureĊenje zemlje temeljit na konstitutivnim jedinicama, pri osnivanju kojih će se voditi raĉuna o nacionalnim, 166

povijesnim, kulturnim, gospodarskim, prometnim i drugim elementima

.

Dakle, budućnost

BiH se zamišljala kao drţava sastavljena od konstitutivnih, nacionalnih jedinica. Nadalje se u sporazumu

izraţava zahvalnost Republici Hrvatskoj na prihvatu i zbrinjavanju izbjeglica iz

Republike Bosne i Hercegovine iznad njenih mogućnosti167 . Doista, RH je imala velikih zasluga u zbrinjavanju muslimanskih izbjeglica, kao što je vidljivo i iz gore spomenutog sporazuma. Brojĉano gledajući, krajem 1992. godine, Republika Hrvatska je primila 402.768 izbjeglica i 260.705 prognanika iz susjedne Bosne i Hercegovine procjenjuje da se RH tijekom cijelog rata zbrinula za

168

. Šefko Omerbašić 169

više od 300.000 muslimanskih

170

izbjeglica

. Da je RH imala ikakvih namjera izvršiti agresiju na BiH, njenom vodstvu ne bi

nikada palo na pamet da primi i da se zbr ine za toliki broj

izbjeglica izbjeglica i prognanika iz te drţave.

Uostalome, mnogi muslimanski ĉlanovi vlade RBiH smjestile su svoje obitelji u Zagreb, ukljuĉujući i Izetbegovića, kako bi ih sklonili od ratnih opasnosti u Sarajevu 171. Nadalje, Sporazum o prijateljstvu o prijateljstvu i suradnji je vaţan i zbog ĉinjenice jer se oruţani dio HVO -a priznao

kao

sastavni dio jedinstvenih oruţanih snaga Republike Bosne i Hercegovine172 , dakle i

muslimanski vrh je HVO naĉelno prihvaćao kao legitimnu i legalnu vojsku u Bosni i Hercegovini. Zakl

juĉno se u sporazumu poziva meĊunarodnu zajednicu, a posebno

Organizaciju Ujedinjenih naroda, Europsku zajednicu i Sjedinjene Ameriĉke Drţave, da poduzmu stvarne i djelotvorne mjere za energiĉno zaustavljanje agresije na njihove drţave 173

(...)

.

5.4. Vojna i logistička pomoć Hrvatske Bosni i Hercegovini 1991. – 1993.

Ĉinjenica koja najviše govori u prkos teoriji o agresiji RH na BiH se odnosi na obilnu vojnu i logistiĉku pomoć koju je RH, kao i HZHB, pruţil a RBiH-u i njenoj Armiji. U ovom potpoglavlju teţište će se staviti na period od 1991. do 1993. godine, ukljuĉujući dakle i jedno 166

Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska: Sporazum o prij ateljstvu i suradnji (Zagreb, 21. 7. 1992.), Novi Vjesnik , 22. 7. 1992., prema: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 122. – 124. 167 Isto 168 – Bošnjaĉkom narodu i Armiji Bosne i Praljak, Slobodan. Pomoć Republike Hrvatske Muslimansko – Bošnjaĉkom Hercegovine tijekom 1991. – 1995. godine, Oktavijan d.o.o., Nikola Babić Praljak: Zagreb, 2007., str. 5. 169 Šefko Omerbašić, zagrebaĉki muftija i predsjednik Mešihata islamske zajednice . 170 Šefko Omerbašić, transkript razgovor a iz listopada 2005., MORH, dio transkripta objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 358. 171 Shrader, str. 103. 172 Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska: Sporazum o prijateljstvu i suradnji (Zagreb, 21. 7. 1992.), Novi Vjesnik , 22. 7. 1992., prema: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 122. – 124. 173 Isto

35




razdoblje hrvatsko-muslimanskog

ratnog sukoba u BiH. Još prije nego što je poĉeo rat u

Bosni i Hercegovini, RH se iskazala spremnom pomoći u obuci specijalaca MUP -a SRBiH, o ĉemu svjedoĉi dokument SDA 174 od 8. srpnja 1991. godine. Cjelokupni d okument sadrţi imena 463 muslimanskih

kandidata koji su poslani u RH, te zatim prošli adekvatnu obuku. No

tu pomoć Hrvatske MUP-u SRBiH-a nije prestala , zakljuĉno je u dokumentu dodana bilješk a koja glasi: (...) nastavak na ovaj spis ak Sarajevo

175

. Iz toga

dobit će te za 7 dana. Rasim Muharemović. SDA –

se moţe zakljuĉiti da je i veći broj kandidata MUP -a SRBiH-a poslan u

Hrvatsku nego što se navodi u konkretnom dokumentu. TakoĊer, valja imati na umu da je u srpnju 1991. godine Hrvatska bila

već u ratu, što u svakom pogledu svjedoĉi o iskrenoj

dobronamjerenosti dobronamjerenosti RH prema Bosni i Hercegovini. Pomoć u stvaranju

obrambenih kapaciteta

nastavljena je intenzivno kroz 1992. godinu. Naime, odmah nakon izbijanja rata u BiH, u travnju 1992., Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) odobrilo je OZ Rijeka 176

BiH

da se sa podruĉja

ustroji skupina od 1200 vojnika, preteţno Muslimana, koji su bili upućeni u

. MORH je takoĊer tih dana dozvolio da se hrvatskoj muslimanskoj stranci za potrebe

obrane agresiji izloţenog puĉanstva izda odreĊena koliĉina obrambenih sredstava i strjeljiva u skladu s (...) mogućnostima Hrvatske vojske 177. Obuĉavanje, opremanje i upućivanje muslimanskih vojnika u BiH nastavljeno je i dalje dokument Ministarstva obrane RBiH

178

kroz 1992. godinu, o ĉemu svjedoĉi

od 2. lipnja 1992. u kojemu ministar obrane RBiH

(MORBiH) moli tadašnjeg zamjenika naĉelnika GS -a Hrvatske Vojske (HV): (...) za

pomoć oko prihvata istih (muslimanskih dobrovoljaca u RH 179) u kasarnu

„Borongaj“ u Zagrebu (radi se o 300 ljudi iz Rijeke, 300 ljudi iz Ljubljane i oko 5500 ljudi iz Njemaĉke). Ti ljudi bi trebali u kasarni „Borongaj“ da se okupe, obuku i spreme do subote (...) za pokret ka Bosni i Hercegovini. (...) U

nemogućno sti da iz Sarajeva prebacimo ljude u Zagreb, molimo Vas da, ukoliko ste u mogućnosti, pomenutu jedinicu popunite sa 10 ĉasnika (...). 180 174

SDA – Sarajevo, br. 1258/91 od 8. srpnja 1991., Spisak kandidata za obuku sepcijalaca u MUP-u Republike Hrvatske, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 243. – 245. 175 Isto 176 SVA MORH: Glavni inspektor obrane, kl. 822, ur. br. 512-20-92-01 od 7. travnja 1992., Ministarstvu obrane, prema: Marijan, 2004., str. 227. 177 SVA MORH: Ministarstvo obrane, ur. br. 512-01-92-181 od 10. travnja 1992., 1 992., Naĉelniku GS HV, prema: Marijan, 2004., str. 227. 178 MORBiH, ministar Jerko D oko, (bez broja) od 2. lipnja 1992., Generalu Petru Stipetiću, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 99. 179 Navod autora 180 MORBiH, ministar Jerko D oko, (bez broja) od 2. lipnja 1992., Generalu Petru Stipetiću, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 99.

36




Nadalje, HV je, na molbu vojnog atašea BiH u Hrvatskoj, angaţirao svog generala bojnika Matu Šarliju – Daidţu, da pomaţe u prikupljanju ljudstva koje se upućivalo u BiH 181, a za potrebe toga u Zagrebu je osnovana logistiĉka baza, kao i stoţer za potporu u Rijeci

182

.

MeĊutim, RH je ABiH-u takoĊer takoĊer pomagala pri mnogo sloţenijim stvarima, kao što je na primjer obuka vojnih pilota i

tehniĉara. 9. kolovoza 1992. godine Predsjedništvo RBiH -a je

MORH-u uputilo molbu u kojoj se traţi lo da se odobri borovak i obuka u Republici Hrvatskoj

za sljedeća lica (Dokument sadrţi 22 imena 183), a za potrebe zraĉnih snaga Bosne i 184

Hercegovine (...)

. Da je RH prihvatila obvezu o buĉavanja pilota

i tehniĉara za OS RBiH

potvrĊuje i nareĊenje iz Štaba vrhovne komande (ŠVK) OS RBiH od 27. prosinca 1992. godine, u kojemu se navodi da se na temelju PZO Republike Hrvat ske

ostvarenih dogovora sa Zapovjedništvom RZ i

na obuku i izvršavanje zadataka u Republiku Hrvatsku iz RV i PVO

OS Republike BiH upućuju (...) sljedeći piloti i tehniĉari (...) 185. Sveukupno dokument navodi 14 osoba koji su zatim poslani na obuku u RH.

Pomoć pri prikupljanju i opremanju ljudstva, kao i obuka specijalaca, pilota i tehniĉara samo su dio cjelokupnog angaţmana RH -a oko pomoći pri ustroju obrambenih snaga Bosne i Hercegovine.

Zapravo je cjelokupna pomoć i jedino mogla dolaziti preko teritorija RH -a, jer

je Bosna i Hercegovina bila u potpunoj blokadi, zbog ratnog stanja s Jugoslavijom, kao i zbog

blokade zraĉnog prometa, izglasane rezolucijom UN-a186. Unatoĉ tome, po tvrdnjama Izetbegovića je Izetbegovića je do sredine 1993. u RBiH stiglo 30.000 pušaka i strojnica, 20 milijuna metaka, 37.000 mina i 46.000 protuoklopnih projektila

187

.

MeĊutim, Izetbegović nije eksplicitno

naveo od koga i preko ĉijeg teritorija se dolazilo do oruţja , ipak, odgovor se nameće sam od sebe, uz to postoje brojni dokumenti koji potvrĊuju podrijetlo dolaska oruţja. Tako Tehniĉko prometna uprava MORH-a, 16. prosinca 1992. godine, izdaje nalog za izdavanje materijalnih

sredstava za potrebe oruţanih snaga BiH (...) 188 u kojemu navodi broj od 2.250.000 metaka (7,62x39), te 1.900 mina (120 mm) namijenjeni OS RBiH-u. Jedan daljni dokument, iste

uprave, potvrĊuje da je od toga odobreno izdavanje 1.169.000 metaka (7,62x39), kao i 2.016 181

SVA MORH: R BiH, Ured Republike Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, br. 572/92 od 12. listopada. 1992., Ovlašćenje, prema: Marijan, 2004., str. 228. 182 Marijan, 2004., str. 228. 183 Navod autora

Predsjedništvo RBiH, Sarajevo 9. kolovoza 1992., Ministarstvu narodne odbrane RH, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 140. 185 RBiH, Štab Vrhovne komande OS, Uprava RV i PVO, br. 516/92 od 27. prosinca 1992., Obuka pilota i tehniĉara u Republici Hrvatskoj, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 141. 184

186

Marijan, 2004., str. 228. Isto 188 MORH, Tehniĉko-prometna uprava, kl. 003-05/92-01/252, ur. br. 512-07-06/92-01/252, Nalog, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske, str. 15. 187

37




mina (120 mm)

189

. Dokument se zakljuĉuje s napomenom: Sredstva će dana 16. 12. 1992.

godine preuzeti gospoda Emir Bešlagić, Tarik Šabić, ili Šeta Šujab (...)190. Oruţje koje je slala RH uglavnom je

išlo dalje prema HZHB, odakle je dalje upućena ABiH -u, ili je direktnim

zraĉnim putem dostavljena iz RH u RBiH, i ne samo to, već se za transport angaţiralo Hrvatsko ratno zrakoplovtsvo (HRZ)

191

.

Koliko veliki znaĉaj je dostava MTS-a zraĉnim

putem imala za snage ABiH- a potvrĊuje i Rasim Dreković, general ABiH -a i zapovjednik 5.

bihaćkog korpusa: Zraĉni most, uspostavljen od Ćoralića do Zagreba, imao je izuzetan znaĉaj za Okrug Bihać i voĊenje borbi 192. Da je i HZHB dozvoljavala transporte oruţja ABiH-u od 26. lipnja 1992. godine

193

svjedoĉi dokument GS HVO -a

, u kojemu se daje zeleno svijetlo za daljni prolaz vozilima koji

dostavljaju opremu i naoruţanju ABiH -u u Pazariću 194. HVO je ĉak i kroz 1993. godinu , ABiH-u osiguravao nesmetan prolaz MTS- a, o ĉemu svjedoĉi dozvola koju je Sektor logistike GS-a HVO-a izdao za travnja 1993. godine

transport oruţja i strjeljiva 195 ABiH-u na relaciji Grude - Srebrenica 7.

196

, dakle u vremenu nakon sijeĉanjskog napada ABiH -a na HVO u

srednjoj Bosni, i neposredno prije glavne travanjske ofenzive na pod ruĉje Viteza. Naravno, ovdje valja imati na umu da je i RH, kao i HZHB, imala koristi od pomaganja ABiH-u, prvenstveno iz razloga

slabljenja zajedniĉkog neprijatelja, kao i zbog ĉinjenice da je oko 25%

oruţja i streljiva namijenjeno za potrebe ABiH-a pripadalo HV-u il i HVO-u. IzmeĊu ostalo ga, 197 to potvrĊuje i dokument ŠVK -a -a OS RBiH od 22. oţujka 1993. godine , u kojemu piše

sljedeće: Šaljem prijedlog za istovar TMS (isto što i MTS198) koja bi sutra (moţda) krenula iz Zagreba. Ukupan broj TMS

199

umanjen je za 25% koja bi trebala da izuzme Hrvatska ili u

189

MORH, Tehniĉko-prometna uprava, kl. 803-05/92-01/939, ur. br. 512-07-92-678, Izvod iz rasporeda MS za posebne namjene, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 16.

190

Isto

U razdoblju od 15. do 31. prosinca 1992. godine sa a. Pleso i a. Pula izvršavane su zadaće – prijevoz – prijevoz oruţja, uniformi i sanitetskog materijala na a. Ĉoralići kod Cazina (...). MORH, Zapovjedništvo HRZ i PZO, Mješovita transportna eskadrila – Pleso, – Pleso, 4. sijeĉnja 1993., Prijevoz tereta na a. Ĉoralići – izvješće, – izvješće, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 152. – 153. 192 Dreković, str. 148. – 149. 193 GS HVO, br. 26-06/92 od 26. lipnja 1992., Dozvola za transport opreme i naoruţanja, dokument d okument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 58. 194 Isto, Od strane o vog Zapovjedništva dozvoljen je transport opreme za Pazarić. Ista se prevozi u jednom šleperu, jedan minibus i sanitetsko vozilo. Odgovoran za transport pukovnik Porobić Mustafa. Sve policijske postrojbe duţne su propustiti ovaj transport. (... ) 195 Radi se o 963.800 pušćanih zrna (7,62x39), 6.500 zrna (12,7 mm), 1.048 raketa RPG-7, 305 pušaka AK -47, -47, 25 lansera RPG-7, 7 raketa „Maljutka“ i 500 komada PRM-1. Nabrojena MTS su prevozena u tri kamiona. 191

196

GS HVO, Sektor logistike, br. 06-01-1411/93 od 7. travnja 1993., Dozvola za nesmetan prolaz, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 33.

197

ŠVK OS RBiH – Sarajevo, – Sarajevo, 22. oţujka 1993., n/r naĉelnika ŠVK OS RBiH Sefera Halilovića, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 37.

198

Navod autora

199

Radi se o većoj koliĉini strjeljiva: 750.000 750.0 00 pušćanih zrna (7,62x39), 7.500 naboja za lansere RPG-7, kao i niz

38




Grudama (...).

Bez obzira što su i HV i HVO uzimali svoju proviziju od uvozenog oruţja za

ABiH, što je ujedno i bio dio dogovora, neutemeljeno bi bilo umanjiti zasluge HV-a i HVO-a u obrani BiH-a, ako

ili ĉak tvrditi da je Hrvatska spremala agresiju na svoju susjednu drţavu. Jer

se samo sagleda ogromna koliĉina MTS -a koja je dolazila iskljuĉivo preko teritorija RH -

a, postavlja se pitanje po kojoj bi logici drţava koja vrši ili se sprema izvršiti agresiju na drugu, u tolikom opsegu opskrbljivala svog protivnika? HZHB-u,

I ovdje nije samo rijeĉ o RH -a, već i o

koja je takoĊer uĉinila puno toga u naoruţ avanju i opremanju ABiH-a. IzmeĊu

ostaloga, logistiĉki centri ABiH -a u Hrvatskoj su nesmetano funkcionirali ĉak i za vrijeme trajanja hrvatsko-muslimanskog sukoba , od 16. srpnja 1993. godine

200

o ĉemu svjedoĉ i dokument ambasade RBiH-a u RH,

, u kojemu imenuje ĉlanove Vojno -ekonomskog predstavništva,

kao i ĉlanove Logistiĉkog odjela ŠVK OS RBiH u Zagrebu . Štoviše , na samom vrhuncu hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. godine, Hrvatska ABiH- u granata za topove od 152 mm

201

, naivno

dostavlja pribliţno 2000

smatrajući kako će bit i upotrebljene protiv

zajedniĉk og og neprijatelja. Osim pomoći u obuci, opremanju i naoruţavanju ABiH -a sa strane RH, takoĊer se ne smije zaboraviti i opseţna briga i skrb

ranjenih pripadnika ABiH -a, kao i muslimanskih civila,

koje je zbrinjavala Hrvatska u periodu od 1992. 202

10.632

– 1995. Njihov broj se procjenjuje na

, a smješteni su bili po bolnicama u Splitu, Zagrebu, Karlovcu i Slavonskom Brodu.

Najveći teret je podnijela Kliniĉka bolnica (KB) Split, što je vidljivo iz odgovora koji je ravnatelj bolnice uputio Vladi RH 17. lipnja 1998. godine

203

, na upit o broju muslimanskih

vojnika i civila lijeĉenih 1992. i 1993. godine . Na poĉetku odgovora ravnatelj istiĉe: (...) u našoj medicinskoj dokumentaciji ne postoji rubrika nacionalnost, pa smo se opredjelili za one bolesnike i ranjenike koji su imenima.

došli iz podruĉja BiH(...) s karakteristiĉnim (muslimanskim)

Ravnajući se prema tom kriteriju u zakljuĉku svog odgovora ravnatelj donosi da je

vidljivo da je tijekom 1992. i 1993. godine u KB „Firule“ u Splitu primljeno, hospitalizirano, te nakon provedenog lijeĉenja otpušteno na kućnu njegu ukupno 3.991 osoba muslimanske narodnosti (...)

204

. Napore KB-a Split prepoznala je i ABiH, koja joj je u prosincu 1992.

drugih protuoklopnih mina, sredstava i strjeljiva. Ambasada RBiH u RH, ur. br. 54/0716-93-2585 (?) od 16. srpnja 1993., dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 158. – 159. 201 Shrader, str. 102. (Fusnota 14.) 202 Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 325. 203 Kliniĉka bolnica Split, Ured Ravnatelja, kl. 052-01/98-01/08, ur. br. 2181-147-98-01-01-1 od 17. lipnja 1998., dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 336. 204 Isto 200

39




dodijelila i prvu zahvalnicu koju je KB Split

205

za

dodijeljenu pomoć u lijekovima i sanitetskom materijalu

isporuĉila ABi H-u za lijeĉenje ranjenih graĊana i pripadnika Armije RBiH.

Iz spomenutog je ne samo vidljivo da su hrvatske bolnice primale i lijeĉile ranj ene pripadnike ABiH-a, već su pomagale u dodijeljivanju lijekova i medicinskog pribora istoj. Takav primjer nije samo slijedila RH, godine

206

već i HZHB, konkretnije njen Odjel obrane, koji je u lipnju 1993.

, dakle već nakon poĉetka rata u Mostaru, Armiji dostavio lijekove i sanitetski

materijal, i to upravo iz Ratne bolnice HVO-a u Mostaru.

Imajući u vidu sve ove ĉinjenice, od obuke, opremanja i upućivanja vojnika, pilota i tehniĉara, preko dostavljanja raznih MTS-a, pa sve do primanja i lijeĉenja ranjenika, kao i dostave lijekova i medicinske opreme, uzimajući sve ovo u obzir ne moţe se ni u kojem sluĉaju

govoriti o ag resiji Hrvatske na BiH, naprotiv, već o tome da bi bez Hrvatske obrana

BiH bila nemoguća. Ujedno to potvrĊuje i Šefko Omerbašić u jednome svome razgovoru za MORH iz listopada 2005. godine,

u kojemu je rekao sljedeće:

(...) I to je oruţje, to je ta pomoć kojom se iz Hrvatske spasilo Bosnu, ono što se dalo spasit. Ipak je tamo bila ogromna sila srpska, neizmjerno oruţje, to se teško moglo. Zaboravio sam ovo reći, vl akovi koji su zaplijenjeni u Hrvatskoj, dosta dio tog oruţja je otišao za Bosnu, otišlo je Patriotskoj lizi, odnosno TO koja je još bila u fazi pripreme. I to je išlo uz znanje drţavnog vrha jer pozivani su ljudi da se maksimalno naoruţavaju, organiziraju. Isto takoĊer pomogla je ono transakcija financijska dinara ovih iz Hrvatske koji su išli u Bosnu. Nije samo da su išli Hrvatima u ruke nego su išli Muslimanima. Naravno da je tu bilo dosta i malverzacija, odnosno lopovluka ali je većina otišla ipak u korist, odnosno u nabavku oruţj a i onoga svega. (...) 207

205

OS RBiH, Stacionar Ţivinice, Zahvalnica Kliniĉki bolniĉki centar „Firule“ Split, prosinac 1992., preslika zahvalnice u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 343. 206 HZHB, Odjel obrane, Sektor za zdravstvo, br. 02-5/2-65/93 od 8. lipnja 1993., Pošiljka lijekova i sanitetskog materijala za Armiju BiH, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 322. – 323. 207 Šefko Omerbašić, transkript razgovora iz listopada 2005., MORH, dio transkripta tr anskripta objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 358.

40

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i voj ni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.

Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa

6. Pogoršanje hrvatsko-muslimanskih odnosa Iako se na prvi pogled moţda ĉini da je savezništvo izmeĊu bosanskohercegovaĉkih Hrvata i Muslimana trebalo biti najprirodnija i najlogiĉnija stvar, posebno u kontekstu borbe protiv zajedniĉkog neprijatelja – neprijatelja – JNA, a kasnije Vojske Republike Srpske (VRS), postojali su ĉimbenici koji se nisu mogli prebroditi, a koji su kasnije i doveli do izbijanja rata izmeĊu Muslimana i Hrvata.

I dok su 1991. godinu u BiH obiljeţili politiĉki sukobi i trzavice, koji se

u konaĉnici nisu uspjeli riješiti dijalogom, 1992. godina je obiljeţena ratom – zapravo pokušajem da se ista politiĉka pitanja riješe vojnom silom. Prvi su to pokušali Srbi, iza kojih je stajala JNA, i koji su zatim uspjeli pod svoj nadzor staviti oko 70% teritorija BiH. Na neokupiranom prostoru Hrvati su

drţali oko 16%, a Muslimani oko 21% teritorija BiH 208.

Unatoĉ tome što je od izbijanja rata u BiH, i hrvatskoj i muslimanskoj strani bio prioritet obrana što većeg dijela teritorija BiH od agresije JNA, a kasnije i VRS- a, neriješena politiĉka pitanja izmeĊu tih dviju strana, a naroĉito pitanje ustroja BiH, kao decentralizirane ili unitarne drţave, nisu pali u zaborav. Koliko su samo sve tri strane bile udaljene jedne od druge oko pitanja ustroja BiH najotvorenije

su pokazali i prvi pregovori voĊeni pod okrilj em

meĊunarodne zajednice. MeĊutim, niti pokušaji meĊunarodne zajednice nisu uspjeli pridonijeti riješavanju tih sporova, a na koji naĉin, i s kakvim motivima su djelovali meĊunarodni ĉimbenici razmatrat će se u sljedećem potpoglavlju.

6.1. Neuspjeh međunarodne zajednice u pronalasku rješenja za uređenje BiH Nije nikakva tajna da je

meĊunarodnoj zajednici bilo u interesu oĉuvanje Jugoslavije,

što se najbolje moţe ilustrirati izjavom jednog od najvaţnijih diplomata u mirovnim pregovorima za BiH, lorda Davida Owena, koji je rekao da se slom Jugoslavije dogodio 209

preuranjeno i naglo

. No

kada je propala svaka mogućnost njenog opstanka, i kada su se

poĉele afirmirati republike kao nezavisni i suvereni subjekti, ista nije ništa djelot vorno uĉinila u zaustavljanju rata u RH, a kasnije i u BiH. Naprotiv, pomagala je agresoru na naĉin da je VS UN-a proglasilo embargo na uvoz

oruţja u podruĉja bivše Jugoslavije, ostavivši tako Hrvate i

Muslimane na nemilost agresoru. Takv o

nedjelotvorno, zapravo poraţavajuće djelovanje

meĊunarodne zajednice, konkretnije neki h njenih utjecajnijih ĉlanova kao na primjer Velike

208 209

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 837. Iliĉić, str. 100

41



moţe se pripisati ĉinjenici da su bili skloniji

Britanije, Francuske, Rusije, kao i SAD-a,

srpskoj strani, što je vidljivo iz niza ĉinjenica : Tako su ljudi iz Bushova State Departmenta James Baker, Brend Scowcfort, Lawrence Eagleburger i Warren Zimmermann wilsonovo

naĉelo prava na

samoodreĊenje naroda sasvim bagatelizirali. Neki od njih su ĉak kao diplomati imali i posebne poslovne interese interese (automobil Yugo, bankarska sudjelovanja itd.) s

jugokomunistiĉkim diktatorskim reţimom. S druge pak strane britanski konzervativci, lord Peter Carrington, John Major, Malcolm Rifkind i lord David Owen koji nije konzervativac (ali koji pripada po svojim nazorima toj grupi),

sudeći prema njihovom djelovanju i odnosima prema SRJ, bili su pristalice toga da velikosrbi ostanu kao ţandari na Balkanu (...). Ako gore spomenutima pribrojimo velikosrbofile, jugoslavenofile, poput Francoisa Mitterranda, Boutros Boutros Ghalija, Carla Bildta i Thorvalda Stoltenberga Stoltenberga itd., onda je l akše

shvatiti

zbog ĉega je dio „meĊunarodne zajednice“ bio bezuspješan u svojim pokuš ajima 210 velikosrpske agresije i rata u BiH. oko „zaustavljanja“ velikosrpske

Uz navedeno,

prevladavali su mnogi stereotipi o narodima na podruĉju bivše

Jugoslavije. Takvi stereotipi su proizlazili na primjer iz nedvojbene povijesne naklonosti

Engleza prema Srbima, još od doba prije Kraljevine Jugoslavije. S druge pak strane, vladala je mrţnja i prijezir prema Hrvatima, kao „ustašama“ koji su se udruţili u savez s Trećim Reichom za vrijeme Drugog svjetskog rata

211

.

Zbog toga i ne ĉudi što je tada ĉesto bio

kritiziran i njemaĉki ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher, z bog svojeg „pretjeranog“ zaštitniĉkog odnosa prema Hrvatskoj, iako njegovo zalaganje za Hrvatsku ni u kojem sluĉaju ne proizlazi iz nekakvih povijesnih naklonosti Njemaĉke prema Hrvatskoj. Tome je ujedno doprinjelo i djelovanje srpskog diplomatskog lobija, koje je

bilo najsnaţnije

od svih ostalih na podruĉjima bivše Jugoslavije. Zanimljivo je ipak da „fašistoidnost“ nikada nije bila pripisana Musl imanima,

iako su oni bili popriliĉno dobro zastupljeni u OS NDH, a

još više u jedinicima Waffen-SS-a, već iskljuĉivo samo Hrvatima. U tom pogledu je vladao svojevrsni povijesni zaborav,

a ironiĉno je da su bosanskohercegovaĉki Muslimani,

ukluĉujući i naĉelnika ŠVK OS RBiH Sefera Halilovića, Hrvate znali pogrdno nazivati

210

Sanĉević, str. 131.

211

Shrader, str. 21.

42



„ustašama“ 212. Istodobno su sebe nastojali svjetskoj javnosti prikazivati kao ţrtve i u Drugom svjetskom ratu, kao i u tad ašnjem

ratu, što samo po sebi nije sporno, jer Muslimani su upravo

i iskusili jednu od najvećih tragedija nakon Drugog svjetskog rata 213. Sporno je u biti njihovo svojatanje sebe samih kao jedinim i apsolutnim ţrtvama u tim zbivanjima, ignorirajući stradanja

Hrvata od Ravnog pa nadalje. U odnosu na to, i meĊunarodna zaj ednica je

zauzimala sliĉan stav, a posebno naklonjeni Muslimanima su postali i SAD, i to zbog Zaljevskog rata, to jest zbog potrebe da se stalno udovoljava islamskim zemljama

214

.

IzmeĊu

ostaloga, veliki dio svjetske javnosti se senzibilizirao prema ratnim zbivanjima u BiH, i to prvenstveno zbog brutalnog karaktera srpske agresije. To je bi o meĊunarodne

razlog što je i veliki dio

zajednice kasnije davao prednost muslimanskoj ideji unitarne BiH, jer bi ona

navodno oĉuvala „multikulturalnost“ BiH.

Ipak, ta senzibilizacija prema Muslimanima

nastupala je tek nešto kasnije, ĉinjenica ostaje da je meĊunarodna zajednica Srbima ostavila dovoljno vremena da krizu u BiH „riješi“ na svoj naĉin. Spomenute stereotipe

i naklonosti valja pridrţati na umu kada se analiziraju potezi

meĊunarodnih ĉimbenika u ratu u BiH.

Prvi

ozbiljniji

pokušaj u rješavanju

bosanskohercegovaĉke krize uĉinjen je u veljaĉi 1992. godine , kada su u Sarajevo doputovali lord Carrington i Jose Cutilheiro. To se izaslanstvo sastalo s predstavnicima SDA

(Izetbegović, Mahmutĉehajić i Kadić), SDS BiH (Karadţić, Koljević i Krajišnik) i HDZ BiH (Boban, Stanić i Lasić). MeĊutim, nikakvog pomaka nije bilo: Srbi su ustrajali na podjeli BiH

na tri drţave, Muslimani su bili za unitarnu BiH, a Hrvati su se zalagali za federaliziranu BiH. Nakon toga su

7. i 8 oţujka 1992. godine, slijedili pregovori u Bruxellesu, na kojima su se sve

tri strane sloţile oko ustroja BiH kao drţave sastavljene od nekoliko kon stitutivnih jedinica. MeĊutim, kako se nije definirao toĉan broj jedinica, srpska strana je odbila taj plan 215. Nastavak pregovora je odrţan od 16. do 18. oţujka u Sarajevu, tada je bio ponuĊen Cutilheirov plan

s pripadajućim zemljovidom, prema kojemu se BiH trebala sastaviti od tri

konstitutivne jedinice. koji je naprav ljen 212

Naĉelno su plan prihvaćale sve tri strane, no ne i ponuĊeni zemljovid,

popriliĉno amaterski ravnajući se samo prema kriteriju relativne i apsolutne

Halilović, str. 8. TakoĊer je i Izetbegović bio sklon takvom etiketiranju: Postoji jedan fenomen koji zasluţuje da bude prouĉen: i u ovom i u prošlom ratu na sceni su bili ĉetnici i ustaše. Nije vaţno kako su se zvali, ali bili su to. Ali ĉetnici i ustaše na kraju ovog vijeka bili su u svakom pogledu gori od onih iz Drugog svjetskog rata. Izetbegović, Alija. Sjećanja. TKD Šahinpašić: Sarajevo, 2001., str. 4 57., prema: TuĊman – Bilić, – Bilić, (Uvodni dio), str. 42.

213

214 215

Već u travnju 1992. godine srpske paravojne snage izvršile su velike masakre muslimanskog stanovništva kao na primjer u Bjeljini, Foĉi, Prijedoru i drugim mjestima. Bilandţić, Dušan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999., str. 805. Shrader, str. 21.

Iliĉić, str. 103.

43



većine odreĊenog naroda u pojedinim opć inama216

217

. Zbog toga je i propao, a nastavak

pregovora je ponovno odrţan u Bruxellesu, kada su se usuglasile sve tri strane oko BiH kao drţave zasnovane na tri konstitutivne jedinice, ĉije bi granice poštivale ne samo etniĉke kriterije, već i zemljopisne i gospodarske . MeĊutim, tada se već moglo osjetiti da će muslimanska strana odustati u potpunosti od plana, ohrabrena referenduma,

uspješnim ishodom

oĉekivala je uskoro i meĊunarodno priznanje, a s tim e i jaĉanje pozicije

sluţbenog Sarajeva 218. Nakon meĊunarodnog priznanja, u Sarajevu je 10. travnja odrţan nastavak pregovaraĉkih sastanaka. Muslimani su tada iskazali da nemaju nikakvog interesa da se ustroj BiH temelji na konstitutivnim jedinicima. Nasuprot njima, Srbi su procjenili da vrijeme radi protiv njih,

te da pregovorima neće ostvariti svoje megalomanske ciljeve.

Nikakvog pomaka nije bilo, a

u kakvom su ozraĉju tada protekli razgovori svjedoĉi i tadašnji

hrvatski ĉlan Predsjedništva SRBiH Franjo Boras: Pri kraju razgovora s hrvatskom delegacijom obratio mi se ne

lord Carrington sljedećim rijeĉima: ’Gospodine Boras, ukoliko se

dogovorite, mi ćemo vas pustiti da se meĊusobno poubijate, pa ćemo vam mi nametnuti

svoja rješenja219. Doista, Carrington je s ovom izjavom ne samo najavio krvavi rat u BiH, već potvrdio i

nepisano pravilo meĊunarodne zajednice, prema kojemu će se priznavati rezultati

vojnih podhvata, a u konaĉnici i rezultati etniĉkih ĉišćenja , do kojih je kasnije i došlo. Shvativši uzaludnost pregovora, Srbi su tada krenuli u realizaciju svojih teritor ijalnih ţelja pomoću nasilja. TakoĊer dolazi do zahlaĊenja u politiĉkim vodstvima Hrvata i Muslimana. Ipak,

njih je tada još ĉvrsto vezao interes obrane od zajedniĉkog neprijatelja, tako da su

politiĉka razilaţenja oko ustroja BiH privrem eno postala drugorazredna tema, no ne i zadugo, a uz to su još

neki dodatni faktori, o kojima će biti rijeĉ u sljedećem potpog lavlju, dodatno

pogoršali hrvatsko-muslimanske hrvatsko-muslimanske odnose. 6.2. Prvi incidenti kroz 1992. godinu i problem muslimanskih izbjeglica

Bez obzira što se HZHB smatrala dijelom RBiH, a Hrvati više puta iskazali i volju odustajanja od nje -

ukoliko bi sve tri strane prihvatile planove meĊunarodne zajednice,

muslimanska strana se s time nije zadovoljila. Ona je na HZHB uvijek gledala kao na

216 217

Isto

Prema tom planu Srbi bi dobili 43,8%, Muslimani 43,7%, a Hrvati 12,5% teritorija BiH. Ĉak bi 59% Hrvata ţivjelo izvan svoje federalne jedinice. Tomac, 2004., str. 240. 218 Mrduljaš, Saša. „Hrvatski etniĉki prostori u BiH i regulacija politiĉko-pravnoga statusa bosanskohercegovaĉkih bosanskohercegovaĉkih Hrvata 1990. – 1995.“, – 1995.“, Društvena istraţivanja, Vol. 13, 2004, br. 3, str. 514. 219 Boras, Franjo. Kako je umirala Socijalistiĉka Republika Bosna i Hercegovina , Slobodan Praljak: Mostar, 2002., str. 96.

44


Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa prepreku pri realizaciji

svojeg konaĉnog cilja – unitarne BiH. Napetosti izmeĊu Hrvata i

Muslimana su bile najveće u podruĉjima u kojima niti jedna strana nije imala većinu, upravo je u takvim sredinama i došlo do prvih lokalnih sukoba , budući da su se obje dvije strane u njima borile za politiĉku prevlast . A kako se i jedna i druga strana nisu uspjele dogovoriti oko

politiĉke i vojne vlasti, to je u konaĉnici rezultiralo dvovlašćem u takvim podruĉjima . O problemu dvovlašća svjedoĉi i dokument muslimanskih vlasti u Novom Travn iku: Fundamentalni problem Novog Travnika je dvije vlasti, HVO i naša, ko biva, regularna. Dolazi do kolizija i sukoba. I dalje će se to dešavati. Predsjedniku vlade ne daju bez iskaznice ući u Općinu. Bolje je podijeliti se. Opet ćemo se tući. Bilo je raznih ponuda, da Muslimani i Hrvati formiraju svoju vladu. Mi smo

pokušavali da paritetno damo iz svake nacije po isti broj ljudi u vladi. 220 Odnose u takvim miješanim sredinama dodatno su pogoršale muslimanske izbjeglice, koji

su prebjegli s podruĉja koja su bila okupirana sa strane VRS-a. S mjestivši se u takva

podruĉja, kao na primjer u srednju Bosnu, znatno su izmjenil i etniĉku sliku u korist Muslimana, potencirajući dodatno hrvatsko-muslimanske prijepore. Izbjeglice koje

su došli u

ta podruĉja su bili velikim dijelom vojno sposobni muškarci (ţene i djeca su uglavnom upućivani dalje u Hrvat sku) iz ruralnih krajeva zapadne i istoĉne Bosne221. Donoseći tako jedan sasvim

drukĉiji mentalitet sa sobom, ĉija je glavna odlika etniĉka netrpeljivost i

nepoznavanje

suţivota s Hrvatima. Zbog toga i ne ĉudi da je upravo u takvim mjestima i

došlo do naglog porasta manjih incidenata izmeĊu dviju strana, izmjenivši u potpunosti dotadašnje meĊuetniĉke odnose . Te situacije (prvi sukobi

222

)

su se naroĉito umnoţavale nakon protjer ivanja

stotine tisuća Bošnjaka-Muslimana i Hrvata sa podruĉja koja su Srbi okupirali, kada je na relativno skuĉenom prostoru koji su Hrvati i Bošnjaci -Muslimani zajedno ili odvojeno kontrolirali nastala nekontrolirana prenapuĉenost. Naime, sukladno teorijskom okviru, krizna situacija u kojoj postoje nedostatni i

ograniĉeni resursi te kada su vremena teška , ĉlanovi ugroţene skupine osjećaju još jaĉu prijetnju prema vanjskim skupinama te su skloniji negativnom stavu i nasilju prema njima. A prenapuĉenost stvo rena srpskim protjerivanjem velikog 220

Općinski stoţer - Novi Travnik, br. 362/92 od 26. studenog 1992., Izvješće zapovjednika Općinskog stoţera

Novi Travnik sa sastanka sa Armijom BiH Novi Travnik, prema: Marijan, 2004., str. 232. Marijan, 2004., str. 235. 222 Navod autora 221

45



broja ljudi i njihovo gomilanje na skuĉenom prostoru izazvalo je takvu kriznu situaciju koja je utjecala na sukobe

meĊu razliĉitim podskupinama Bošnjaka –

Muslimana i Hrvata neovisno o bilo kojem drugom ĉimbeniku. 223 Koliko veliki problem su predstavljale muslimanske izbjegl ice

moţe se vidjeti iz

jednog izvješća HVO-a Uskoplja (Gornji Vakuf) iz sredine lipnja 1992. godine: Na našem podruĉju ima oko 12.000 izbjeglica iz Donjeg Vakufa (a sve muslimanske narodnosti) sa veli kim

brojem vojnih obveznika, pa ukoliko se još

naoruţaju, onda ne da prijeti opasnost samo našoj općini, nego i susjednim (Bugojno, Novi Travnik, Travnik), a naš je zakljuĉak da smo im mi prvi neprijatelji pa tek onda ĉetnici. 224 S daljnim teritorijalnim muslimanskih

gubicima je došlo do drastiĉnog povećanja broja

izbjeglica na podruĉ ju srednje Bosne. Tako se krajem 1992. godine, nakon

pada Jajca u listopad u,

na podruĉjima Travnika, Bugojna, Zenice i lašvanske doline nalazilo

oko 70.000 muslimanskih izbjeglica

225

. Muslimanskom vodstvu je ovo predstavljalo ogroman

problem jer je toliko veliki broj ljudi trebalo razmjestiti na ono malo teritorija

što je vlada u

Sarajevu drţala pod nadzorom. Upravo se zbog problema muslimanskih izbjeglica stvaraju i prve zamisli

o mogućnostima vojnog napada na Hrvate, što potvrĊuje i Sefer Halilović,

referirajući se na jedan sastanak SDA, u ljeto 1992., nakon kojega je, prema njegovim rijeĉima, Rifat Bilajac 226 ljutito rekao: „Sve sam saznao u sjedištu SDA. Bilo je prisutno oko 10-12

ĉlanova Izvršnog komiteta. Kad sam predloţio da se rješenje za smještaj izbjeglica

naĊe u Kiseljaku, Busovaĉi, Vitezu i Varešu, Behmen mi je ljubazno rekao da to neće ići, jer je to hrvatski teritorij.“ Halilović nastavlja: Ostali su šutjeli. Poĉela je svaĊa i razišli smo se. Dobro, ako je to hrvatski teritorij, što da radimo?227 Da je muslimanski vrh razmatrao mogućnost napada na hrvatska podruĉja u srednjoj Bosni još i prije kraja 1992. godine, mišljenje je i ameriĉkog vojnog povjesniĉara Charlesa Shrad era228.

223

Šakić, str. 88. HZHB, Općinski stoţer HVO Gornji Vakuf, br. 1-5/4-2/92 od 22. lipnja 1992. Predsjedniku HZ H-B, Izvješće o zbivanjima na podruĉju naše općine za dan 20., 21. lipnja 1992. g., prema Marijan, 2004., str. 235. 225 Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 5. 226 Rifat Bilajac, jedan od najutjecajnijih ĉlanova SDA, organizator PL -a, general u Armiji BiH. 227 Halilović, str. 78. 224

228

Shrader, str. 119.

46


Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa U takvim okolnostima izbijanje

oruţanih sukoba izmeĊu te dvije strane bilo je samo

pitanje vremena. Jedan od prvih incidenata

se dogodio u Busovaĉi 229, već u svibnju 1992.

godine, kada je HVO preuzeo vlast u gradu, te zatraţio predaju cjelokupnog oruţja TO-a, u kojoj su Muslimani bili većina 230. Razlog tome je bilo nepridrţavanje dogovora o ravnopravnoj podjeli zapljenjenog oruţja od JNA izmeĊu HVO-a i TO-a, budući da su Muslimani, pod vodstvom Dţemala Merdana, pokušali sebi sve prisvojiti 231. U lipnju je došlo i do

oruţanog okršaja u selima Katići i Predjeli. Iako se radi o preteţno sr pskim selima,

tamošnje je stanovništvo iskazalo lojalnost HVO -u, te mu predalo oruţje 232 233. MeĊutim, 13. lipnja pripadnici ABiH-a

upadaju u ta sela, te pljaĉkaju i pale nekoliko srpskih kuća. HVO je

na to reagirao slanjem svoje VP

na zadatak izviĊanja situacije i zaštite sela. Pri tome je došlo i

do razmjene vatre u kojoj je poginuo jedan pripadnik VP HVO-a, te tri pripadnika ABiH-a

234

.

Krajem srpnja ABiH je krenula u osvajanje većinskih hrvatskih naselja u Sarajevu, kao što su Stup, Otes, Doglode, Azići i Bare 235. Cilj tih napada je bila potpuna eliminacija HVO-a s tih podruĉja, što je i postignuto u rujnu 1992. godine. Posljedice za tamošnju hrvatsku zajednicu su bile katastrofalne, napade

236

a hrvatske vlasti su optuţile samog naĉelnika ŠVK OS RBiH za ove

. Ovdje se uistinu radilo o većem pothvatu, tako da se s pravom moglo sumnjati u to

da je planiran na strategijskoj razini. Muslimana,

Ovaj napad je ujedno ohrabrio ABiH i politiĉko vodstvo

jer su meĊunarodni krugovi ovaj napad ignorirali, poslavši tako poruku da bi se

sliĉne ili još veće akcije ABiH -a protiv HVO-a mogle tolerirati. Zatim je sredinom listopada 1992. godine došlo do tri incidenta koja su dovela do prvih ozbiljnijih vojn ih sukoba u srednjoj Bosni. Prvi se dogodio u Novom Travniku 18. listopada, kada je došlo do sukoba izmeĊu pripadnika HVO -a i ABiH-a na benzinskoj crpki nedaleko stoţera HVO -a237. Sukob je izbio jer su Hrvati odbili dati gorivo pripadnicima TO-a, nakon toga je izbila

svaĊa, koja je

prerasla u fiziĉki sukob, u kojemu je jedan Musliman ubijen238. Navodno je tom prigodom

229

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Busovaĉi je ţivjelo 18.879 stanovnika, od toga je bilo 48,16%

230

Hrvata i 44,76% Muslimana. Shrader, str. 111.

231

Općinski stoţer HZHB Busovaĉa, br. 62/92, Busovaĉa 0120, 10. svibnja 1992, 1 992, Zapovijed, KC Z100, prema: Shrader, str. 111.

232

Mlivonĉić, 1998. str. 97.

233

Marijan, 2004., str. 236.

234

Mlivonĉić, 1998., str. 97. 235 Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 859. 236

HZHB, HVO, Odjel Obrane, br. 03-34/92 od 3. rujna 1992. Zapovjedniku Armije BiH; HVO, Odjel obrane, Br. 03-50/92 od 11. rujna 1992., Glavnom stoţeru Oruţanih snaga BiH, Prosvjed, prema: Marijan, 2004., str. 237. 237 Shrader, str. 112. 238 Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 11. rujna 1998., pre ma: Shrader, str. 112.

47


Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa lokalni zapovjednik ABiH-a

izjavio „Benzinska ili rat“ 239. Ubrzo nakon toga, sukob se

proširio gradom, te su se vodile borbe izmeĊu HVO-a i ABiH-a. Ovaj lokalni okršaj se najvjerojatnije ne bi proširio da 20. listopada nije ubijen Ivica Stojak, zapovjednik Travniĉke brigade HVO-a. Stojaka su ubili

mudţahedini, pripadnici 7. muslimanske brigade, na

kontrolnoj toĉki ABiH -a pokraj medrese u Travniku 240

241

. Prilikom toga teško je ranjen i

naĉelnik HVO -a, Zvonko Gašo. Treći incident se dogodio odmah istog dana, a odnosi se na postavljanje blokade nedaleko Ahmića, na glavnoj cesti kroz Lašvansku dolinu, sa strane muslimanske TO. Prilikom toga Muslimani su zabranili prolaz svim snagama HVO-a,

meĊutim, blokada je uklonjena nakon dva dana, nakon što je u okršaju s HVO -om poginuo 242

jedan pripadnik TO-a, a nekoliko njih ranjeno

. U dolinu

rijeke Lašve zadnji su okršaji

okonĉani 21. listopada, kada je u Vitezu, posredstvom UNPROFOR-a, dogovoren prekid vatre, a do tada je u sukobima bilo pedesetak ranjenih prekid vatre, u Uskoplju i Prozoru

244

243

. I dok je u srednjoj Bosni dogovoren

situacija se pogoršavala. O tome svjedoĉi dopis koji je

ojemu dobio GS HVO-a, 21. listopada, a u k ojemu

piše da je u Gornjem Vakufu i Prozoru stanje

napeto i svakog momenta moţe doći do sukoba. (...) u svezi sa novonastalom situacijom u dijelu operativne zone poduzete su sve mjere sigurnosti da bi se sprijeĉili sukobi snaga HVO i OS BiH a posebno u G. Vakufu i Prozoru

smirila

245

.

Iako je hrvatska strana pokuša vala sve kako bi

situaciju, te u više navrata inzistirala na pregovorima 246, Muslimani nisu iskazali

previše interesa za time. Nedugo nakon toga, 23. listopada, ubijen je jedan pripadnik HVO247

a

,

što je bio je bio neposredni povod izbijanju oruţanog sukoba u Prozoru. Okršaji su trajali dva

dana, a rezultirale su potpunim porazom jedinica ABiH-a

248

.

Zanimljivo je takoĊer da za ovaj

neuspjeh Muslimani optuţuju HV, koji je navodno sudjelovao u napadima na Prozor sa svoj om

113. splitskom i 114. šibensk om brigadom249. MeĊutim, niti jedan vojni dokument ne

239

HVO, Komisija za praćenje stanja na podruĉju općine Novi Travnik, br. 1215/92 od 06. studenog 1992., Izvješće o radu Komisije, prema: Marijan, 2004., str. 237.

240

Shrader, str. 113.

241 242

Mlivonĉić, 1998., str. 52. 52.

243

Shrader, str. 113. Isto, str. 114.

244

Prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Rama -Prozor ţivjelo je 19.760 ljudi, od toga 62,03% Hrvata,

245

Brigada „Kralj Tomislav“ za OZ SZH, br. 47/92 od 21.listopada 1992., HZHB GS HVO, Redovno izvješće,

36,56% Muslimana i 1,16% ostalih.

prema: Marijan, 2004., str. 238. Marijan, 2006., str. 390. – 391. 247 HDA, ZDRBiH: HVO, Op ćina Rama –Prozor, Br. 168/92 od 23. 10. 1992., Izvje šće sa stanjem u 24,00 sati., prema: Marijan, 2006., str. 392. 248 Marijan, 2004., str. 238. 249 Ĉekić, Smail. Agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima 1991 -1993., NIPP Ljiljan: Sarajevo, 1994., prema: Marijan, 2004., str. 238. 246

48



potvrĊuje prisustvo spomenutih jedinica u prozorskom sukobu, tako da je rijeĉ o ĉistoj dezinformaciji, koja bi trebala potvrditi navodnu agresiju Republike Hrvatske na BiH.

6.3. Pokušaj obnove hrvatsko-muslimanskog savezništva krajem 1992. Glavna karakteristika svih ovih okršaja jest ĉinjenica da nisu inicirani sa strane drţavnog i li vojnog vrha, niti jedne strane, o ĉemu svjedoĉi i sam opseg i trajanje borbi. Jedina iznimka

jest postavljanje blokade kod Ahmića za koju se pouzdano zna da je

postavljena po nareĊenju stoţera 3. korpusa ABiH -a250, a opravdano posumnjati bi se moglo i u napad na hrvatska naselja u Sarajevu . manjih incidenata,

Svi navedeni dogaĊaji popraćeni su nizom drugih

a situaciju su uz sve navedene ĉimbenike dodatno pogoršali mudţahedini ,

ĉija se prisutnost sve više osjećala. Iako je situacija na terenu nagovještavala samo najgore u hrvatsko-muslimanskim

relacijama, na razini politiĉkih vodstava nastojalo se, bar sluţbeno,

zaustaviti daljne širenje sukoba, te pridonjeti daljnem unaprijeĊivanju savezništva u borbi protiv Srba.

Potaknut dogaĊajima u listopadu , predsjednik Predsjedništva RBiH, Alija

Izetbegović, Izetbegović, uputio je pismo predsjedniku RH, Franji TuĊmanu , 27. listopada 1992., u kojemu izmeĊu ostalog navodi: Jedinice HVO planirano su izazvale sukobe u Novom Travniku, Vitezu i Prozoru.

U sukobima je bilo ţrtava i razaranja. Zatvoreni su svi putovi kroz zapadnu Hercegovinu, ĉak i za humanitarnu pomoć. (...) Istina je isto tako da su tenkovi pucali na Prozor i ušli u taj grad a to nisu bili tenkovi vojske BiH. Naša vojna oprema, presudna za otpor ĉetniĉkoj najezdi u BiH, zaustavljena je u Zagrebu i Grudama. Posljedice su oĉigledne. (...) HVO je prešao granicu legitimne obrane od ĉetnika i pristupio sistematskom rasturanju legalne civilne vlasti i uspostavljanju paradrţavnih institucija. (...) Tko bi meĊu razloţnim ljudima u našoj i svjetskoj javnosti mogao povjerovati u priĉe da smo mi, dok vodimo teške borbe protiv

ĉetnika, otvorili i front protiv HVO? Ne liĉi li ovo prije na onu

ĉetniĉku priĉu o tome da mi sami sebe bombardiramo u Sarajevu? 251 Naravno,

Izetbegović svoje tvrdnje nije potkrijepio nikakvim ĉinjenicama, jer ne

postoje nikakve indicije da je HVO izazvao sukobe u Novom Travniku, Vitezu i Prozoru, a

250 251

Shrader, str. 113.

Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović: Pismo predsjedniku RH dr. Franji TuĊmanu (Sarajevo, 27. listopada 1992.), Vjesnik – Bilić, str. 162. – 163. , 30. listopada 1992., prijepis u: TuĊman – Bilić,

49



kamoli da je to bio dio nekog većeg plana. Njegovi navodi o potpunoj blokadi dostave oruţja i humanitarne pomoći iz Hrvatske i zapadne Hercegovine su u najmanju ruku nekorektni, ako ne i zlonamjerni. Demantira ga dokument Z apovjedništva

vlastite vojske, od 26. listopada

1992. godine, sastavljen dan prije objave njegovog pisma predsjedniku RH, u kojemu

zapovjednik Arif Pašalić 252 traţi dozvolu MDD-a Merhamet u Sarajevu, za preuzimanje sveukupno 400 tona goriva

koja se nalaze u skladištima INA -e u Splitu253. A spomenuti valja

i izvješće GS HVO -a, od 6. studenog , dakle nešto više od tjedan dana nakon objave pisma, u kojemu se potvrĊuje isporuka oruţja i strjeljiva ABiH -u254. Budući da je RH, kao i HZHB, i dalje nastavljala

s dostavom oruţja i ostalih potrepština ABiH -u, to ne ide u prilog

Izetbegovićevoj tezi o sistematskom rasturanju legalne civilne vlasti , jer ta vlast bez hrvatske podrške

i pomoći uopće ne bi mogla funkcionirati. Ono što je Izetbegoviću, kao i

muslimanskom vrhu, uistinu smetalo jest postojanje hrvatskih samoupravnih jedinica, posebno HZHB-a, koju on naziva paradrţavom . Nadalje, mogao povjerovati

na Izetbegovićevo pitanje, tko bi

u priĉe o napadima ABiH-a na HVO, neoboriv odgovor daju hrvatska

naselja u Sarajevu -

Stup, Otes, Doglode, Azići i Bare, u kojima se upravo to i dogodilo.

MeĊutim, ako se paţljivije pogleda Izetbegovićevo pismo, on nigdje nije demantirao te napade, već je samo postavio pitanje : Tko bi to u domaćoj i svjetskoj javnosti mogao povjerovati?

Što je zapravo dobro postavljeno pitanje, s obzirom na sve veću naklonost

meĊunarodne javnosti prema vladi u Sarajevu i Armiji BiH. Svoj odgovor na Izetbegovićevo pismo, TuĊman je uputio 30. listopada 1992., u kojemu takoĊer navodi sljedeće: Uv jeravam

Vas s punom odgovornošću da Republika Hrvatska, pa i ja osobno,

dosljedno radimo na ostvarenju naĉela oko kojih smo se sporazumjeli, a da smetnje o kojima govorite dolaze zapravo s vaše strane.(...) Hrvatska, iako i sama ratom uţasno pogoĊena, u mnogim krajevima razrušena i teško osiromašena, podnijela je i podnosi u materijalnom smislu za Bosnu i Hercegovinu veći teret, rekao bih, i od nje same. Sjetite se samo da i danas zbrinjavamo više od pet stotina tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. (...) Ja sam voĊe tog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, a i Vas i Vaše suradnike, koji vodite muslimanski 252

Arif Pašalić, zapovjednik 4. Korpusa ABiH-a

253

RBiH, Vrhovna komanda OS, Sarajevo, 26. listopada 1992., odgovor na dopis: br. 02/773-279 od 5. listopada 1992., Predmet: 200 tona dizel goriva D2, 200 tona motornog benzina MB98, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 262. 254 HZHB, GS HVO, br. 06-2503/92 od 6. studenog 1992., Izvješće – Prijem i raspored MS – naoruţanje – naoruţanje i streljivo, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 13. – 14.

50



narod, neprestano poticao, pa to i sada ĉinim, da se sporazumijete i poveţete na temeljima pune ravnopravnosti, danas radi obrane, a sutra radi izgradnje

suverene drţave Bosne i Hercegovine tako ureĊene da s njom budu zadovoljni i Hrvati i Muslimani i Srbi.

(...) TakoĊer Vas molim da pri tome ne dozvolite

pribjegavanje nikakovim, lako uoĉljivim trikovima, niti prebacivanju krivnje na hrvatska sredstv a

javnog priopćavanja, a osobito da zaustavite one dijelove

muslimanskih snaga koje su oruţjem krenule na Hrvate. Treba li posebno podsjetiti da, osim zbrinjavanja polmilijunskog mnoštva izbjeglica, sva pomoć u Bosnu i Hercegovinu dolazi preko ili iz Hrvatske. Hrvati iz Bosne i Hercegovine

nas neprestano pozivaju da uĉinimo sve da ta pomoć ne bude usmjerena protiv 255

njih.

Iako je iz priloţenoga vidljivo da je Izetbegović imao svoju predodţbu o dogaĊajima u listopadu 1992., on i TuĊman su se sastali 1. studenog, te zajedniĉki osudili sve oruţane sukobe i pozivali na prestanak istih

256

.

Ovaj zajedniĉki sastanak se iskazao produktivnim, bar

privremeno, jer je doista i došlo do prekida vatre izmeĊu HVO -a i ABiH-a. TakoĊer dolazi do

intenziviranja intenziviranja pregovora izmeĊu hrvatske i muslimanske strane u BiH, a kao plod toga obje dvije strane su se okvirno o

dogovorile o osnivanju zajedniĉkog stoţera ABiH -a i HVO-a, kao i

zajedniĉkim zapovjedništvima na lokalnoj razini 257, s ciljem sprjeĉavanja daljnih sukoba ,

kao i usklaĊiva nja u obrambenom djelovanju protiv VRS-a. Ideja o zajedniĉkom stoţeru HVO-a i ABiH-a

(tada TO) već je sredinom travnja predlagao HVO, ali je Izetbegović to

odbio, iako je hrvatska strana na tome i dalje inzistirala koraci

258

.

Unatoĉ tome što su poduzeti neki

u zbliţavanju hrvatske i muslimanske strane, u prvom redu pokušaj osnivanja

zajedniĉkog stoţera ABiH -a i HVO-a, to nije moglo jamĉiti potpunu nekonfliktnost u hrvatsko-muslimanskim

odnosima. U prvom redu zbog toga što su i sami pregovori i

zbliţavanje ob aju strana u studenome 1992. godine, više bili uvjetovani meĊunarodnim ĉimbenicima (predstavljanje novog plana za BiH) 259, negoli voljom muslimanske strane za izgradnjom iskrenog savezništva s Hrvatima.

255

Predsjednik RH dr. Franjo TuĊman: Pismo predsjedniku Predsjedništva R BiH Aliji Izetbegoviću I zetbegoviću (Zagreb, 30. listopada 1992.), HINA, Baza EVA, vijest HNAA300161-1, 30. listopada 1992., prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 170. – 171. 256 Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrv.-mus. odnosa (...)“, str. 860. 257 258 259

Isto Shrader, str. 109.

Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrv.-mus. odnosa (...)“, str . 860.

51


Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa 6.4. Uloga islama u generiranju hrvatsko-muslimanskog sukoba

Već se na poĉetku ovog rada jednom postavilo pitanje: U kolikoj mjeri je religija utjecala na izbijanje hrvatsko-muslimanskog

sukoba? Kao i, je li se za rat u BiH moţe tvrditi

da je bio vjerski? Na poĉetku je i reĉeno da bi takav jednostran pristup bio nekompletan, jer je nemoguće zbivanja na podruĉju bivše Jugoslavije sagledati izvan konteksta tadašnjih politiĉkih prilika. A u tom smislu se moţe sigurno tvrditi da je hrvatsko -muslimanski rat velikim dijelom posredna posljedica srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (Hrvatsko-muslimanski rat kao nusproizvod srpske agresije

260

),

jer je to dogaĊaj koji je

direktno pokrenuo niz daljnih politiĉkih i vojnih zbivanja. MeĊutim, to ne znaĉi da se pitanje uloge religije smije zanemariti, koliko god

osjetljivo to podruĉje i bilo. Valja razmatrati

koliko stoji iza izjave Davida Owena da je rat u BiH bio

djelomiĉno vjerski rat, što je, kako je

on napredovao, postajalo sve izraţenije (...) , kao i to da je nacionalizam snaţna sila, a povezan s religijom moţe

postati još i jaĉi261. Na ovome mjestu, kada se govori o hrvatsko-

muslimanskim relacijama, nameće se pitanje kako i na koji naĉin je islam, koji se vratio na velika vrata u BiH,

utjecao na izbijanje rata izmeĊu Hrvata i Muslimana? Da je islam imao

snaţan utjecaj na muslimanske vlasti proizlazi iz neosporne ĉinjenice da su u osnivanju SDA veliku ulogu imali Mladi muslimani,

koji su njegovali ĉvrste veze s Muslimanskom braćom.

IzmeĊu ostaloga , valja ukazati na to da je PL, kao oruţani dio SDA, osnovana u dţ amiji na Soukbunaru u Sarajevu

262

. Spomenuto je svakako diskvalificiralo tu stranku da se etablira kao

istinska graĊanska stranka u BiH, kakvom se u svijetu voljela predstavljati. Jednako je bilo i u

pr imjer moţe posluţiti 5. korpus, ĉij i su popisi vojnih postrojbi upravo ABiH-u, tako nam kao primjer izraĊeni u dţamijama, a mnogi imami su bili ĉlanovi zapovjedništava prvih postrojbi 263. Ekvivalent prethodno navedenome, na hrvatskoj strani, bio bi primjer osnovanog u crkvi ili da je HDZ BiH osnovan posredstvom

oruţanog dijela HVO-a

neke (nepostojeće) katoliĉke

teroristiĉke organizacije. Lako je objasniti snaţan prodor koji je islam imao u institucije RBiH, Izetbegović je sam u svojoj Islamskoj deklaraciji potvrdio da islam ne poznaje odvojenost religije od društva i drţa ve, kao i to da je konaĉni cilj stapanje toga u jedno. Na ovome mjestu

netko bi moţda primjetio da je to najvjerojatnije slobodna interpretacija islama

sa strane Izetbegovića ili drugih islamskih ekstremista. MeĊutim, ĉinjenica jest da i svi vaţni islamski autoriteti, 260 261

i sunitski i šiitski, potvrĊuju da islam nije samo spiritualan, već i politiĉki.

Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 415. Owen, David. Balkanska odiseja , Hrvatska sveuĉilišna naklada: Zagreb, 1998., str. 37., 74., 75.

Luĉić, str. 121. – 122. 263 Mlivonĉić, 2007. str. 102. 262

52


Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa Uostalom, kako i na koji naĉin musliman treba djelovati u konkretnim društvenim i politiĉkim

okolnostima pomno je razraĊeno u Kur'anu, kao i u Hadisima, pomoću ko jih se Kur'an i tumaĉi. Tako se u Kur'anu na preko sto mjesta implicitno ili eksplicitno navodi kako je duţnost svakog muslimana voditi dţihad (a u dţihad spada i voĊenje rata u ime vjere) protiv 264

. Kako je sa slomom komunizma došlo do ponovne afirmacije nacionalizma u

nevjernika

svim narodima na podruĉju bivše Jugoslavije, tako je i kod bosanskohercegovaĉkih Muslimana došlo do reislamizacije, jer je upravo islam središnja komponenta oko koje su oni izgradili svoj nacionalni identitet. Da je islam dobivao na

sve većem znaĉenju i na lokalnim

razinama svjedoĉi i postrojavanje Muslimanskih snaga, 21. kolovoza 1992. godine u 265

Travniku

. Naime, na postrojavanju su bili prisutni kljuĉni muslimanski vjerski i politiĉki

autoriteti travniĉkog podruĉja, a samo postrojav anje je predvodio iskusni mudţahedin i bin Ladenov suradnik ,

prvi emir mudţahedina u BiH 266, Abu Abdel Aziz „Barbaros“267. U ovom

sluĉaju su muslimanski lideri u Travniku prisustovali manifestaciji koju je predvodila osoba ĉiji se svjetonazor najjasnije moţe isĉitati iz njegove vlastite izjave , koju je dao jednom drugom prilikom:

Allah će pomoći odreĊenim ljudima da kontroliraju svijet i ova kontrola će doći u skladu sa odreĊenim kur'anskim ajetima i mi znamo da je Allah rekao da budemo spremni protiv neprijate lja

na svaki naĉin. TakoĊer, Allah je najavio da će nam

dati kontrolu nad svijetom, to je Allahovo obećanje onima koji idu u dţihad, da će otići u Raj. VoĊenje dţihada je jedna od najznaĉajnijih karakteristika vjernika. Ĉak je i Poslanik uĉestvovao u 27 bitaka a mi sada kaţemo da smo vjernici. Recite mi braćo, koliko puta ste uĉestvovali u dţihadu, ili makar pomislili da idete u dţihad? Demokracija nije naš naĉin da ostvarimo kontrolu nad svijetom. Treba da slijedimo Allahov put i slušamo njegove rijeĉi. Sp remite se protiv neprijatelja Allaha sa svom snagom.

268

U ovom sluĉaju bi bilo naivno tvrditi, da prethodno spomenuta i sliĉne manifestacije, nisu utjecale na izbijanje hrvatsko-muslimanskog rata. Konkretno, u spomenutom 264

Spencer, Robert. The politically incorrect guide to Islam (and the crusades), Regnery publishing: Washington, 2005., str. 19. 265 Hećimović, Esad. Garibi. Mudţahedini u BiH 1992. – 1999. Fondacija Sina: Zenica, 2006., str. 31. 266 Kohlmann, Evan. Al-Qa'idin dţihad u Europi: afganistansko -bosanska mreţa. Naklada Ljevak: Zagreb, 2005., str. 35. 267 268

Hećimović, str. 31. Govor odrţan u prosincu 1993., na konferenciji Islamske skupštine Sjeverne Amerike u Chicagu, prema: Hećimović, str. 31.

53



postrojavanju islamistiĉkih snaga u Travniku u kolovozu 1992. moţe se prepoznati jedan od motivirajući h faktora za kasniji oruţani sukob s travniĉkim Hrvatima269. Takva se mrţnja posebno intenzivira

za vrijeme kršćanskih vjerskih blagdana, što je i danas pravilo u

islamskom svijetu, a iznimka u tome nije bila ni BiH za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba .

Pri tome nam opet moţe posluţiti Travnik kao primjer, iz kojega je mjesna brigada

HVO-a, u svibnju 1993. godine,

izvijestila o sljedećem:

Pred veliki kršćanski blagdan USKRS HVO postavlja na cionalne zastave Hrvata BiH na gradske ulice, a uz zastave BiH (ljiljane). Prije Uskrsa trajao je veliki

islamski blagdan Ramazan, koji završava Bajramom. Cijeli mjesec gradom su se vijorile islamske vjerske zastave i nad ulicama i nad objektima svjetovnog karaktera – dakle izvan bogomolja gdje im je mjesto. Nitko ih od Hrvata NIJE NITI TAKNUO! No, 13 hrvatskih nacionalnih zastava je spaljeno neposredno nakon postavljanja . (...) Bila je to i ostaje trajna uvreda i poniţenje kao HVO tako

i hrvatskom puĉanstvu. (...) Nakon paljenja zastava poĉinju trajni napadi (...), na objekte VP, na specijalne pos trojbe

HVO, a takoĊer i Zapovje dništvo Brigade

(...). Istodobno se umnoţavaj u maltretiranja pripadnika HVO i civila Hrvata. neposredno iza Uskrsa uhićena su u sred Grada i pretuĉena ĉetiri ĉlana Zapovjedništva Brigade.270 I sam islamski nauk promiĉe

netrpeljivost prema pripadnicima drugih religija, a u

konaĉnici i nuţnost oruţane b orbe protiv nevjernika, bilo katolika, pravoslavaca ili ateista. Nuţnost toga proizlazi iz niza kur'anskih sura, a najjasnije o tome svjedoĉi sura 4:76 u kojoj se oni koji odbijaju prihvatiti Muhameda kao proroka, nazivaju prijateljima Sotone, protiv kojih se treba

oruţano boriti271. Ta borba nije iskljuĉivo samo vojnog karaktera, valja samo

ukazati na ĉinjenicu da muslimanske dobrotvorne organizacije, i dan danas, humanitarnu pomoć namjerno uskrajuću nemuslimanima. Tako je Merhamet u ratu u BiH pomoć iskljuĉ ivo davao muslimanima, dok je to Caritas ĉinio bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost

272

.

Indikativna je i podjela svijeta u islamskoj teologiji, prema kojoj se onaj dio svijeta u kojoj je 269

270

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u gradu Travniku T ravniku je ţivjelo 38,7% Muslimana, 31,7% Hrvata i 11,2 Srba. MeĊutim, valja imati na umu da je u kolovozu 1992. godine etniĉka struktura znatno išla u korist Muslimana zbog obilnog priljeva izbjeglica. HZHB, Travniĉka brigada, br. 01 -360/93, od 10. svibnja 1993., Pro Memoria: Stanje okolnosti i odnosi HVO

i ABiH te muslimanskog i hrvatskog naroda u zoni odgovornosti Brigade HVO Travniĉka, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 820. – 826. 271

Spencer, 2005., str. 20. Dossier. (...), str. 76.

272

54



– kuća podloţnosti), a ostali dio, na snazi islamski poredak naziva Dar-al-islam (kuća islama – kuća koji nije podvrgnut tom poretku, Dar-al-harb bio je i Alija Izetbegović,

(kuća rata). Na istome svjetonazorskom pragu

što se moţe jasno išĉitati iz njegove Islamske deklaracije: Prvi i

najvaţniji takav zakljuĉak svakako je zakljuĉak o nespojivosti islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije izmeĊu „islamske vjere“ i neislamskih društvenih i politiĉkih 273

institucija

.

Da su takve svjetonazore prihvaćali i visoko pozicionirani ljudi iz Armije BiH, kao i iz islamske zajednice BiH, dokazuje i da su ljudi poput Sakiba

275

Mahmuljina

generala Mehmeda Alagića 274, generala

i muftije Nusreta efendije Avidbegovića prisustovali na

mudţahedinskim okupljanjima, što potvrĊuju i video zapisi 276. Koliko je ABiH postala islamizirana svjedoĉi i ĉinjenica da je u nakladi zapovjedništva 3. Korpusa ABiH -a objavljena knjiga Mehzebi u islamu,

što je osudio i Sefer Halilović, smatrajući da vjerske knjige treba

izdavati reis, a ne Armija

277

. Da su muslimanske vojne i vjerske strukture rat u Bosni i

Hercegovini percipirali kao vjerski sukob, vidi se iz priruĉnika pod nazivom Upute muslimanskom borcu,

ĉiji su autori zeniĉki muftija Halil Mehtić i prof. Hasan Makić, a koji je

besplatno podijeljen svim pripadnicima ABiH-a,

kao obavezni priruĉnik 278. Tako se u

predgovoru priruĉnika istiĉ e da je rat u BiH dio dobro smišljenog i dugo prisutnog plana o uništenju islama i muslimana na ovim balkanskim prostorima , a vojnik ABiH-a nije samo branitelj Bosne i Hercegovine, već i stameni bedem islama 279. Drugi dio pri ruĉnika je u potpunosti posvećen muslimanskom borcu kao islamskom vjerniku, te sadrţi niz uputa o svakodnevnom ţivotu, molitvama i raznim obredima 280. MeĊutim, nije sve ostalo samo pri tiskanju islamistiĉkih pamfleta, tako se po nareĊenju ŠVK OS RBiH, od 13. kolovoza 1993. godine, osniva odred El

Mudţahedin281, ĉije je geslo bilo Naš put je dţihad . Pripadnici te

jedinice su gotovo u cijelosti bili islamski fundamentalisti i teroristi iz islamskog svijeta, a

odgovorni su za niz okrutnih zloĉina nad hrvatskim i s rpskim vojnicima i civilima. S ovim 273

Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, str. 22. Mehmed Alagić, kasnije zapovjednik 3. Korpusa ABiH-a 275 Sakib Mahmuljin, zamjenik šefa kabineta ŠVK OS RBiH, naĉelnik Štaba 3. Korpusa ABiH -a do travnja 274

276

1994., nakon rata zamjenik ministra obrane Federacije BiH.

Hećimović, str. 32. 277 Hadţić, Hasan. „Ĉista, vjerna i podobna“, Dani, 10. studenog 1997., str. 24., prema: Mlivonĉić, 2007., str.104.

278

Mlivonĉić, 2007., str. 104.

279

Isto Isto, str. 105.

280 281

RBiH, ŠVK OS, Sarajevo, br. 14/75 -86, od 13. kolovoza 1993. godine, Predmet: formiranje odreda „El Mudţahedin“ u zoni odgovornosti 3. korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Pralj ak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatskomuslimanski odnosi (…), str. 690. – 691.

55



ĉinom vrh OS RBiH se bjelodano stavio u sluţbu dţihada protiv n emuslimana u vlastitoj drţavi, te se s pravom moţe dvojiti u legitimitet oruţane sile koja je toliko duboko ideologizirana. Kako je islamizam bila ideologija

koja se snaţno ukorijenila u drţavnom i vojnom

vrhu, ne ĉudi što se gotovo u svim segmentima javnog ţivota propagirao takav svjetonazor. Tako se u medijima promicao muslimanski nacionalizam, u školama se širio islamistiĉki vjerski nauk, a u udţbenicima se moglo ĉitati o „blagodatima“ osmanlijske vladavine Prodor islama u sve institucije RBiH- a

282

.

jedan je od glavnih razloga izbijanja rata izmeĊu

Hrvata i Muslimana. Iz jednostavnog razloga jer islamski nauk dominacije, kojoj se svi ostali narodi i kulture trebaju pokoriti

283

promiĉe ideju globalne

, a hrvatska zajednica u BiH

je samo jedna od njih pri ostvarenju toga cilja. U tom smislu su Muslimani Bosne i Hercegovine, bar jedan dobar dio njih, autoritete,

ukljuĉujući visoke politiĉke, vojne i vjerske 284

u više navrata pokazali da rat u BiH percipiraju kao vjerski, to jest kao nastavak

– sukoba izmeĊu islama i kršćanstva. jednog puno starijeg sukoba – sukoba 6.5. Pripreme muslimanskog vodstva za napad na HVO

Već je u vremenu dok su trajali prvi lokalni sukobi izmeĊu Mus limana i Hrvata, meĊunarodna zajednica pokazala da favorizira muslimansku stranu, što se iskazalo u ignoriranju napada ABiH-a na hrvatska naselja u Sarajevu. okol nostima

Ne samo to, već je u takvim

meĊunarodna zajednica vršila diplomatski pritisak na hrvat sku, umjesto na

muslimansku stranu

285

. Takvo drţanje meĊunarodnih ĉimbenika muslimanskom vojnom i

politiĉkom vodstvu jasno je dalo do zna nja da moţe slobodno zauze ti agresivniju poziciju naspram HVO-u, te da

vojnom silom pokušava nametnuti ono što nije uspje lo pregovorima.

Razilaţenje hrvatske i muslimanske strane, koje je zapoĉelo zbog neslaganja oko unutarnjeg ureĊenja BiH, u meĊuvremenu je postala realna mogućnost izbijanja ratnog sukoba većeg intenziteta. DogaĊaj

koji se moţe smatrati prekretnicom je pad Jajca, 29. listopada 1992., koji

su prethodno branile snage HVO-a i ABiH-a kroz gotovo pet mjeseci. Posljedice pada Jajca

su bile katastrofalne, gotovo je cjelokupno hrvatsko i muslimansko stanovništvo moralo napustiti taj grad. I dok su se hrvatske izbjeglice uputile prema Hercegovini, ili Hrvatskoj,

282

Huntington, str. 331. Spencer, 2005., str. 22. 284 Tako je reis-ul-ulema Mustafa Cerić taj sukob nazvao novim kriţarskim 1998., str. 169. 285 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 842. 283

ratom protiv islama. Mlivonĉić,

56



muslimanske izbjeglice, njih oko 20.000 je otišlo prema Travniku 286. ABiH-u, a posebno njenom 3. korpusu, je ovo ujedno bila i dobra prilika za daljnu popunu postrojbi, kao i osnivanje novih, pokretnih postrojbi, s tvarajući

tako priliku za izvoĊenje većih ofenzivnih

287

operacija

, koje bi optimalno mogle biti usmjerene protiv HVO-a. Da je ABiH imala priliku

i motive za pokretanjem rata protiv bosanskohercegovaĉkih Hrvata, govore sljedeće ĉinjenice : 1.

Međunarodna naklonost. Svjetska javnost je rat u Bosni i Hercegovini u prvom redu evaluirala kroz srpsko-muslimanske relacije , što je dovelo do toga da su i jedna i druga

strana imali svoje zaštitnike u meĊunarodnim krugovima, treća, hrvatska strana, je u tom pogledu bila

u slabijoj poziciji jer joj je nedostajao utjecajan meĊunarodni

pokrovitelj. Muslimanski vrh je bio svjestan toga, te je znao da vojna akcija protiv

bosanskohercegovaĉkih Hrvata neće izazivati nikakvu osudu meĊunarodne zajednice. 2.

Potreba osiguranja životnog

prostora za muslimanske izbjeglice .

Budući da je

teritorij što je pod nadzorom drţala ABiH bio preplavljen muslimanskim izbjeglicama, pojavila se potreba za rije šavanjem toga problema. Pokušaj da vojnom akcijom povrati dijelove teritorija izgubljenog u borbama protiv VRS-a nije dolazilo u obzir, jer je

srpska strana imala kroz 1993. godinu najpovoljnije stanje i najbolji operativni poloţaj snaga u BiH

288

, to se potvrdilo i sa time da je kroz 1993. godinu VRS otela ABiH-u

dodatnih 3% teritorija BiH

289

. S druge strane, ABiH je imala puno povoljniji odnos

snaga prema HVO-u, posebno u srednjoj Bosni, gdje su izbjeglice i velikim dijelom

bile smještene. Upravo je tu muslimansko vodstvo moglo raĉunati na br ze uspjehe, u kojima bi stvorilo dodatnog ţivotnog prostora na raĉun Hrvata. Koliko je vaţan bio ĉimbenik muslimanskih izbjeglica u izbijanju rata potvrdio je i Franjo Nakić, tadašnji naĉelnik

stoţera OZSB, kasnije na svjedoĉenju pred MeĊunarodnim kaznenim sudom

za bivšu Jugoslaviju u Haagu: Lokalni Hrvati i Muslimani nikada ne bi ušli u sukob da nije bilo priljeva tih izbjeglica koji su za sebe traţili prostor, nakon što su svoj izgubili u zapadnoj i istoĉnoj Bosni 290. 3. Vojno-brojčana superiornost

i operativni razmještaj snaga. Temeljni preduvjet u

voĊenju napadnih operacija u modernom ratovanju jest osiguranje povoljne brojĉane nadmoći na strani napadaĉa. Optimalni omjer snaga u tom sluĉaju treba biti 3:1, ili ĉak

286 287

Shrader, str. 26. Isto

288

Domazet Lošo, 2002., str. 152. Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 841. 290 Franjo Nakić, svjedoĉenje na suĊenju Kordiću i Ĉerkezu, 13. travnja 2000., prema: Shrader, str. 27. 289

57


Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa 291

5:1

, naravno, uz pretpostavku da napadaĉ raspolaţe s pokretnim snagama za brza

vojna djelovanja. Kada se

usporeĊuje ljudstvo HVO -a i ABiH-a uoĉi izbijanja rata,

jasno se moţe zakljuĉiti da HVO nije imao nikakvu priliku za napad na muslimanska podruĉja, s druge strane, ABiH je imala i priliku i motive za to. I dok se prema raznim procjenama promatraĉke misije EZ-a (ECMM), UN-a i drugih meĊunarodnih institucija, broj vojnika HVO-a procjenjivao na oko 30.000 do maksimalno 50.000

292

,

ABiH je prema podacima svog naĉelnika GS -a u sijeĉnju 1993. godine raspolagala s 261.500 vojnika

293

.

Takva brojĉana nadmoć je Armiji o dmah u poĉetku davala

mogućnost da prema hrvatskim snagama osigurava povoljan omjer vojnika, kao i da gubitke protiv HVO-a nadoknadi snagama

iz priĉuve. HVO na to nije mogao raĉunati

jer je stalno angaţirao cjelokupno ljudstvo 294. A u srednjoj Bosni, koja je bila glavno poprište hrvatsko-muslimanskog rata, HVO je poĉetkom 1993. godine, u OZSB raspolagao s 8.000 do 8.200 vojnika

295

, dok je 3. Korpus ABiH-a, u istom razdoblju,

ne zbrajajući priĉuvne snage, angaţirao 26.182 ĉasnika i vojnika 296. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je ABiH u usporedbi s HVO-om i mala optimalni omjer snaga

od 3:1, a s time i uvjete izvoĊenja ofenzivnih akcija protiv HVO -a. IzmeĊu ostaloga, ABiH je već krajem 1992. godine promijenila svoj operativni razmještaj snaga u srednjoj Bosni, tako

da su u sijeĉnju 1993. godine, 325., 333., 339., kao i dijelovi 7.

muslimanske motorizirane brigade bili rasporeĊeni prema poloţajima HVO -a297, spremne na ofenzivno djelovanje. 4. Potreba za osiguranjem vojnoindustrijskih postrojenja i komunikacijskih pravaca.

SFRJ je veliki dio svojih vojnoindustrijskih postrojenja smjestila u podruĉje

srednje Bosne, što je to podruĉje ĉinilo izuzetno vaţnim u ratnim vremenima devedesetih godina, a posebno zbog embarga na uvoz oruţja. Iako je većina tih postrojenja kroz 1991. i

1992. godinu pala u ruke Muslimana, najvaţnija tvornica,

Slobodan Princip Seljo

(SPS) u Vitezu, bila je u rukama Hrvata. Vaţnost tvornice

SPS proizlazi iz toga jer je ona proizvodila vojni eksploziv, i s time bila jedina takve 291

Radinović, Radovan. „Odmazdom „Odmazdom do pobjede“, Duga, 22. listopada 1993., Beograd, prema: prema: Domazet Lošo,

2002., str. 100. (Fusnota br. 89.) Shrader, str. 50. – 51. 293 Halilović, str. 123. – 124. 294 Shrader, str. 52. 292

295

Zeko,svjedoĉenje na suĊenje Blaškiću, 21. rujna 1998., prema: Shrader, str. 51.

296

GS 3. Korpusa ABiH-a, br. 02/3-67, Zenica, 11. srpnja 1993., Predmet: Podatci o mob., razvoju, dostava, prema: Shrader, str. 51. 297 Vojna karta ABiH-a Obostrani raspored snaga u zoni 3. korpusa, kraj decembra 1992. – januar 1993. god. , KC D189/1, prema: Shrader, str. 119. (Fusnota br. 1.)

58



vrste na podruĉju cijele BiH298. Bez nje sva postrojenja za izradu topovskih i minobacaĉkih granata, koje je drţala ABiH, praktiĉki su bila beskorisna. Zbog toga i ne ĉudi što je tvornica SPS bila i jedan od glavnih ciljeva napada ABiH-a. Navedeno se takoĊer moţe išĉitati iz izjave Sefera Halilovića, iz kolovoza 1993. godine: Da bi zaokruţili vojnu industriju, nama je potrebno riješiti dva problema: hitno zauzeti tvornicu eksploziva u Vitezu i planirati i izvršiti operaciju zauzimanja Ţunovice, (...). To su dva strategijska objekta, k oja uz odbranu Mostara i hidroelektrana na Neretvi kao trećeg, za nas predstavljaju tri zadatka ĉijim rješenjem stvaramo sve potrebne pretpostavke za daljne uspješno voĊenje rata 299

(...).

Nadalje, kao i u svakom ratnom sukobu, funkcioniranje logistike jedna je od

najvaţnijih potreba svake strane, a da bi se to osiguralo prijeko je potrebno nadzirati komunikacijske pravce, koji i omogućuju dolazak MTS -a, humanitarne pomoći i ostalih potrepština. Zbog krševite topogra fije srednje Bosne, kao i zbog isprepletenosti Hrvata i Muslimana, komunikacijski pravci su za jednu i drugu stranu bili isprekidani

na više mjesta, što je dovela do poteškoća u osiguranju logistike za jednu i drugu stranu. Ovladanjem glavnim komunikacijskim pravcima, kao i osvajanjem tvornice SPS, muslimansko vodstvo bi

znatno poboljšalo svoju vojnu, ali i politiĉku situaciju.

U tom smislu za obje dvije strane najvaţniji je bio pravac koji prolazi dolinom rijeke Lašve, od Travnika preko Viteza, Kaonika, Busovaĉe i Kiseljaka do Sarajeva, ĉineći tako jedini zapadno- istoĉni pravac kroz srednju Bosnu 5.

300

.

Mogućnost jačanja političke pozicije u pregovorima. Kako je meĊunarodna diplomacija u pregovorima o ustroju BiH u obzir uzimala i rezultate vojnih pothvata,

pa i etniĉkog ĉišćenja, muslimansko vodstvo je raĉunalo da će, osvajujući hrvatski teritorij, znaĉajno

oslabiti mogućnost postojanja bilo kakve buduće hrvatske federalne

jedinice, te uĉvrstiti ideju o BiH kao unitarnoj drţavi. TakoĊer se otvorila mogućnost da prostori,

u kojima su Hrvati bili većina, akcijama ABiH-a, u k onaĉnici onaĉnici postanu

muslimanski, što bi naknadno legitimizirala i meĊunarodna zajednica.

298

Shrader, str. 45.

299

Halilović, str. 239.

300

Shrader, str. 46.

59


Pogoršanje hrvatsko -muslimanskih odnosa Iako sve do danas

na vidjelo nije izašao nikakav vojni ili politiĉki dokument vodstva

RBiH-a, koji bi potvrdio pripremu za ofenzivu protiv HVO-a, s p ravom

se moţe zakljuĉiti, s

obzirom na prethodno navedene ĉimbenike, da je takav plan postojao, te da je razraĊen u samom vrhu OS RBiH-a. MeĊutim,

iako su tadašnje prilike i dogaĊaji , a posebno

rasporeĊivanje brigada ABiH -a u srednjoj Bosni prema poloţajima HVO-a, upućivale na ubrzi napad Muslimana na Hrvate, vodstvo HVO- a

nije raĉunalo da bi do takvog napada

moglo doći 301. O razlozima takve pogrešne procjene bi se moglo nagaĊati, a moguće je da dijelom leţi i u samoj zamisli da bi izbijanje rata s Muslimanim a imalo strahovite posljedice za bosanskohercegovaĉke Hrvate , pa se o tome nije ni htjelo pomisliti. Takvo naivno razmišljanje dodatno potvrĊuje ĉinjenica da stoţer OZSB svoje obavještajno djelovanje nije usmjeravao protiv ABiH-a

sve do sijeĉnja 1993. godi ne302. Kako god bilo, izgleda da se

procjena HVO-a Uskoplja iz lipnja 1992. godine – da smo im mi prvi neprijatelji pa tek onda

ĉetnici 303 – iskazala istinitom.

301

Isto, str. 115. (Fusnota br. 17.)

302

Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Kordiću i Ĉerkezu, 21. rujna r ujna 1998., prema: Shrader, str. 120. HZHB, Općinski stoţer HVO Gornji Vakuf, br. 1-5/4-2/92 od 22. lipnja 1992. Predsjedniku HZHB, Izvješće o zbivanjima na podruĉju naše općine za dan 20., 21. lipnja 1992., prema: Marijan, 2004., str. 235.

303

60


Hercegovini 1991. – 1994. Eskalacija sukoba – poĉ etak etak „rata unutar rata ” u BiH

7. Eskalacija sukoba -

početak „rata unutar rata“ u BiH

Ratni sukob izmeĊu bosanskohercegovaĉkih Hrvata i Muslimana od 1993. do 19 94. godine svakako spada u jednu od najosjetljivijih i najkontroverznijih tema vezano za ratne

dogaĊaje na podruĉju bivše Jugoslavije devetesetih godina. I danas postoje razliĉita, zapravo dijametralno suprotna

gledišta. U suvremenoj bošnjaĉkoj historiografiji je prihvaćena teza o

dvostrukoj agresiji na BiH, to jest teza prema kojoj je prvo Srbija, a kasnije i Hrvatska izvršila agresiju na nju. U takvom tumaĉenju se ĉesto i sp ominje „dogovoreni dogovoreni rat“, sklopljen izmeĊu TuĊmana i Miloševića, a kao manifestacija takve politike se navodi sporazum Boban Karadţić od 6. svibnja 1992. godine, kao i „prodaja“ bosanske Posavine 304. O mogućnostima dogovora podjele BiH izmeĊu politiĉkih vodstava Hrvatske i Srbije već je prije bilo rijeĉ , a što se tiĉ e sporazuma Boban-Karadţić, radilo se o pokušaju definiranja definiranja razgraniĉenja buduće hrvatske i srpske konstitutivne jedinice konstitutivnih naroda,

305

. Budući

da je rijeĉ o legalnim predstavnicima dvaju

rijeĉ je o legitimnom, ali neuspjelom pokušaj u r ješavanja hrvatsko-

srpskog spora u BiH , u kojemu nije bilo rijeĉi o muslimanskom teritoriju

306

. Dapaĉe, u samom

sporazumu se istiĉ u nesuglasnosti oko mostarskog podruĉja, kao i Posavine, što zapravo svjedoĉi o suprotstavljenim gledištima hr vatske i srpske strane. TakoĊer, ne smije se zanemariti da su se hrvatska i srpska delegacija tada našle u vremenu u kojima se još intenzivno pregova ralo,

a na ĉemu je inzistirala i meĊunarodna zajednica. Uostalome, borbe

HVO-a i VRS-a su se i dalje nastavile, a obje dvije strane tek su nakon pada Jajca, krajem

listopada 1992. godine, došle u pat poziciju 307. U sv jetlu tih ĉinjenica , teorija „dogovora“ pada u vodu, što ipak ne sprjeĉava i dio hrvatske historiografije 308, a posebno neke utjecajne medijske i politiĉke

krugove , da promiĉu takvo tumaĉenje povijesnih dogaĊaja .

Nasuprot tome, valja teţiti manje politikantskom i više znanstvenom pristupu pri rasvijetljavanju uzroka i povoda hrvatsko-muslimanskog rata . U takvom pristupu nemoguće je zanemariti obilnu

304

diplomatsku, vojnu, logistiĉku, humanitarnu i ostalu materijalnu pomoć s

O razlozima pada bosanske Posavine i danas se raspravlja, za ne ke je to posljedica loše organizirane obrane i

nadmoći srpskih snaga (vidi na primjer: Domazet Lošo, 2010.), a za druge izravna posljedica sporazuma Boban-Karadţić, to jest namjerni propust hrvatskog politiĉkog polit iĉkog vodstva (vidi na primjer: Tomac, 2004.). 305 Predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice u BiH: Sporazum Boban - Karadţić (Graz, 6. svibnja 1992.), prijepis u: Tomac, Zdravko. Tko je ubio Bosnu? , Birotisak: Zagreb, 1994., str. 36. - 37. 306 Stvarno stanje na terenu, kao i daljni razvoj vojnih i politiĉkih prilika u BiH, potvrĊuju da ni u kojem sluĉaju

307 308

nije bilo rijeĉi o nekakvoj podjeli BiH. MeĊutim, sasvim je drugo pitanje koliko je ovaj sporazum bio prikladan, i u kolikoj mjeri je naštetio hrvatskoj hrvatskoj reputaciji u domaćoj i meĊunarodnoj javnosti. Marijan, str. 226.

Vidi na primjer: Bilandţić, str. 798. – 808., i Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest , Novi Liber: Zagreb, 2003., str. 409. – 414.

61



kojom je Zagreb pomagao Sarajevu, te mu sa

time omogućio i opstanak. TakoĊer se u samom

analiziranju rata izmeĊu Hrvata i Muslimana u BiH, ne moţe nijekati da HVO nije imao apsolutno nikakvih prilika, niti motiva, za pokretanjem vojne kampanje protiv ABiH-a, dok je s druge strane, Armija BiH imala i jedno i drugo, te je u skladu s time pripremala i svoje postrojbe za probni napad u sijeĉnju 1993. godine.

7.1. Vance-Owenov plan i sij ečanjska agresija ABiH-a na HVO

Objavljivanje Vance-Owenog plana, a posebno zapovijed ministra obrane BiH

Boţe

Rajića od 16. sijeĉnja, ĉesto se pogrešno uzimaju kao uzroci izbijanja hrvatsko-muslimanskog hrvatsko-muslimanskog – Kaćune, rata, to jest napada ABiH- a na podruĉja srednje Bos ne – Kaćune,

Busovaĉu, Kiseljak, Fojnicu

i Kreševo – koji je zapoĉeo 19. sijeĉnja. 1993. godine 309. Razlog tome je jednostavan, nije postojala nikakva mogućnost da je ABiH, potaknuta Vance -Owenim planom, uspjela izraditi strategiju, a zatim i pripreme, za ofenzivu na srednju Bosnu, u roku manjeg od dva tjedna. Za izradu i pripremu ofenzive tolikog opsega potrebno bi bilo najmanje dva mjeseca

310

, što

za pravo upućuje na to da je izradu takvog plana najkasnije zapoĉel a nakon pada Jajca, krajem listopada 1992., a u tom smislu posebno indikativan je preraspored brigada ABiH-a prema

poloţajima HVO-a u prosincu 1992. godine. MeĊutim, iako je neupitno da je muslimanska ofenziva pripremana neovisno o Vance-Owenom planu, sam mirovni plan je uveo pomutnju na hrvatsku i muslimansku stranu. Tako je plan unitarnu

predviĊao BiH kao decentraliziranu, ali

drţavu311 312, koja bi bila sastavljena od deset provincija. Iako se u nacrtu dogovora

eksplicitno istiĉ e da nijedna od pokrajina neće moći imati ime koje se specifiĉno poistovjećuj e s jednom od glavnih etniĉkih grupa313 , te pokrajine su upravo bile doţivljavane kao nacionalne. Tako je hrvatska strana, provincije Odţak (provincija br. 3), Mostar (br. 10) i Travnik (br. 8), u kojima su 1991. godine H rvati

imali većinu, doţivljavala kao svoje. Te

provincije su ĉinile oko 26% teritorija BiH, a hrvatska strana je to smatrala jednom od svojih najvećih diplomatskih pobjeda 314. MeĊutim, Vance -Owenov plan je predviĊao suţenu autonomiju provincijama, a meĊunarodni diplomati travniĉku provinciju nisu doţivljavali kao hrvatsku, nego kao muslimansku. O tome svjedoĉi i lord Owen: Vance i ja vjerovali smo da 309

Shrader, str. 122. Isto, str. 117. 311 Owen, str. 98. 312 Vance-Owenov mirovni plan: Nacrt dogovora o Bosni i Hercegovini (Ţeneva, 02/05. sijeĉnja 1993.), – Bilić, str. 198. – 202. Slobodna Dalmacija , 15. - 18. sijeĉnja 1993., prijepis u: TuĊman – Bilić, 313 Isto 314 Tomac, 2004., str. 242. 310

62



na bilo kojim budućim izborima Hrvati neće imati zajamĉenu većinu u travniĉkoj pokrajini, no nije nam bilo u interesu previše na to upozoravati 315. Procjena Owena je valjana, s obzirom na priljev muslimanskom.

izbjeglica, travniĉka provincija je uistinu postala većinskom

S druge strane, iako je plan išao u prilog muslimanskom konceptu ureĊenja

drţave, vrh RBiH -a ga je odbio, smatrajući da je rijeĉ o po djeli zemlje u kojoj je hrvatska strana dobila teritorij koji zapravo pripada

Muslimanima. Što se tiĉ e srpske strane, ona je plan

odbila, jer bi dobila „samo“ oko 42% teritorija BiH316 (s time da ga je prvo prihvatila, pa naknadno odbila). Vance-Owenov plan, koji su odbile de facto i srpska i muslimanska strana (a formalno su ga sve tri strane potpisale), hrvatskoj je strani optimalno odgovarao, te je ona

pokušavala plan primjeniti na svoju ruku. Kao najpoznatiji primjer toga se moţe navesti zapovijed ministra obrane RBiH Rajića, od 16. sijeĉnja 1993. godine.

Naime, dvije najvaţnije

toĉke te zapovijedi glase: 1. Sve postrojbe HVO koje se trenutno nalaze u prostorima provincija broj 1., 5. i

9., koje su Ţenevskim dogovorom proglašene muslimanskim provincijama, potĉinjavaju se Glavnom stoţeru Armije BiH. 2. Sve postrojbe Armije BiH, koje se trenutno nalaze na prostorima provincija

broj 3., 8. i 10., koje su Ţenevskim dogovorima proglašene hrvatskima, podĉinjavaju se Glavnom stoţeru HVO -a. (...)317 ohercegovaĉkih Vodstvo bosansk ohercegovaĉkih

Hrvata se doista nadalo da je s Vance-Owenim

planom rat praktiĉki završen, zbog toga je i GS HVO -a od svih zapovjednika OZ- a traţio isporuku zapisnika o minskim poljima i procjenu potrebnog ljudstva za kontrolu dostignutih 318

linija

rata,

. Paralelno s nastojanjima HVO-a za primjenom Vance- Owenog

plana i završetkom

ABiH podiţe borbenu spremnost, o ĉemu svjedoĉi i zapovijed Zapovjedništva 4.

Korpusa od 6. sijeĉnja 1993. godine, u kojoj se takoĊer napominje da gdje god je to moguće treba ofanzivno

djelovati jer svaki vojniĉki uspjeh je velik doprinos vojniĉkoj i politiĉkoj 319

pobjedi nad agresorom

zapovijed 315 316 317

.

Zbog toga je bilo i za oĉekivati da muslimansko vodstvo na

ministra Rajića nije reagiralo blagonaklono, što se potvrdilo ĉetiri dana nakon

Owen, str. 120. Tomac, 2004., str. 241. – 242.

Ministarstvo obrane RBiH: Zapovijed ministra obrane BiH Boţe Rajića (Sarajevo, ( Sarajevo, 16. sijeĉnja 1993.), Glas – Bilić, str. 204. – 205. Slavonije , 18. sijeĉnja 1993., prijepis u: TuĊman – Bilić, 318 HZHB, GS HVO, br.: 01-10/93 od 8. sijeĉnja 1993., Zapovjednicima OZ, Zapovjed; Glavni stoţer HVO, br. 01-57/93 od 13. sijeĉnja 1993., OZ JI/H, Zahtjev, prema: Marijan, 2004., str. 222. 319 RBiH, Zapovjedništvo 4. korpusa, br. 02 -107/93 od 6. sijeĉnja 1993., Komandama - Zapovjedništvima svih jedinica, Preduzimanje mjera pune borbene gotovosti, Upozorenje, prema: Marijan, 2004., str. 222.

63



objave sporne zapovijedi, kada je

Predsjedništvo RBiH objavilo odluk u s kojom se ona

proglašava nevaţećom320. S time se dalo do znanja da od praktiĉne provedbe Vance-Owenog plana neće biti ništa, te da se Armija neće povući s podruĉja u kojima ima vojnu i demografsku superiornost. Naprotiv, ABiH je upravo tada krenula u prvi korak realizacije svojeg

plana ĉišćenja srednje Bosne, neovisno o Vance -Owenom planu, kao i o odluci

ministra obrane. Za ovladanje

srednjobosanskog podruĉja od iznimne je vaţnosti Uskoplje, i li kako se

isto naziva, Gornji Vakuf. Zbog toga je taj grad u sijeĉanskoj ofenzivi ABiH -a bio i prvi na udaru, a stanje ususret napada je bilo izrazito nepovoljno,

što se moţe i išĉitati iz jednog

izvješća mjesne brigade HVO -a Ante Starĉević, Starĉević, u kojemu se nakon jednog manjeg incidenta napominje, da sada

vlada neki ĉudan mir (...)321. Taj ĉudan mir je je prekinut 13. sijeĉnja kada

su 305. i 317. brdsko-planinska brigada 3. Korpusa ABiH-a napale snage HVO-a u Uskoplju, s ciljem presijecanja ceste prema Novom Travni ku,

kako bi se „zatvorila“ srednja Bosna 322.

Napadu je 10. sijeĉnja prethodilo i protjerivanje oko stotinjak Hrvata iz muslimanskog dijela 323

grada

, kako su se borbe nastavile, ABiH je uspjela osvojiti okolne uzvisine, dok su se u

samom gradu vodile ţestoke bo rbe ABiH-a i HVO-a. MeĊutim, HVO je uspio odbaciti napad, te je kasnije istog dana, posredstvom UNPROFOR-a, isposlovao prekid borbi

324

. Iako je

dogovoren prekid vatre, nastavljalo se s meĊusobnom razmjenom topniĉkih udara, te su komunikacije i dalje bile blokirane

325

326

. O daljnim agresivnim namjerama ABiH-a

neskriveno svjedoĉi dopis tadašnjeg zapovjednika 3. Korpusa, Envera Hadţihasanovića, komandi 307. brigade, u kojemu piše: Dobro ste uradili što ste HVO dali ultimatum. Vodite raĉuna velike snage ostavite u Bugojnu

i zbog ĉetnika i zbog HVO. Izdvoji prema mogućnostima što više snaga

320

Predsjedništvo RBiH: Odluka Predsjedništva BiH o zapovijedi ministra obrane Boţe Rajića od 16.1.1993. (Sarajevo, 19. sijeĉnja 1993.), Dokument, br.: 1402/93, 19. sijeĉnja 1993., preslika dokumenta u: TuĊman – Bilić, str. 206. 321 HZHB, Brigada „Ante Starĉević“, Gornji Vakuf, Obavještajni organ, Izvješće za 4. sijeĉnja 1993., dostaviti Operativnoj zoni sjeverozapadna Hercegovina, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatskomuslimanski odnosi (…), str. 97. 322

Shrader, str. 121. Isto 324 Isto, str. 122. 323

325

HZBH, HVO, Brigada „Ante Starĉević“, Gornji Vakuf, od 14. sijeĉnja 1993., Operativno izvješće, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 108. 326 RBiH, Komanda 3. Korpusa, br. 02/32-109, Zenica, od 17. sijeĉnja 1993., Rješavanje sukoba u Gornjem Vakufu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi ( …), str. 110. – 111.

64



i krenite prema G. Vakufu. Ako naiĊete na otpor HVO krenite u otvoreni sukob. O preduzimanju mjera izvijestite odmah (...).

327

Ipak, pokušaj ABiH-a u zauzimanju Uskoplja nije uspio, a s time i zatvaranje srednje Bosne.

Prvotni razlog neuspjeha je odluĉan otpor koji je pruţao HVO. MeĊutim, nastavak

Armijine ofenzive dogodio se

19. sijeĉnja kada su snage ABiH- a poĉele zauzimati podruĉje

izmeĊu Kaćuna i Busovaĉe, paralelno s time osvoje na su i hrvatska sela Lašva i Dusina, te je uspostavljena crta od Lašve preko Dusine do Kaćuna

328

.

Tada je i poĉinje n prvi veći zloĉin u

hrvatsko-muslimanskom ratu, naime, u selu Dusini pripadnici ABiH-a su strjeljali devetero Hrvata i jednog Srbina

329 330

. TakoĊer ,

25. i 26. sijeĉnja , snage ABiH-a su osvojile sela

Nezirovići, Oselište, Gusti Grab331 i Donje Polje, iz kojih je zatim protjerano hrvatsko stanovništvo 332. Uspostavom crte na relaciji Merdani – Lašva – Lašva – Dusina, – Dusina, ABiH je 25. sijeĉnja krenula u napad na Busov aĉu,

koju su prethodno gaĊali topniĉkom i raketnom paljbom 333.

Grad su branili pripadnici brigade HVO-a Nikola napade Armije. Istovremeno

Šubić Zrinski, koji su zatim i uspjeli odbaciti

s napadom na Busovaĉu, ABiH je krenula u napad na HVO u

trokutu Kiseljak – Fojnica – Kreševo, a primarni cilj je bio

osvajanje vaţnog fojniĉkog

raskriţja334. Iako je napad iznenadio hrvatske branitelje, HVO je uspio konsolidirati obranu, te 27. sijeĉnja krenuti u protunapad, tako da je nakon nekoliko dana borbi bio i dogovoren 335

prekid vatre

.

Unatoĉ tome što ABiH nije uspjela ostvariti glavni cilj u svojoj sijeĉanjskoj

agresiji, osvojila je i uništila niz hrvatskih sela, a u borbama je HVO imao 44 poginula, kao i 82 ranjena vojnika

336

. Nadalje, muslimanskom vojnom vodstvu ovo je ujedno bila prilika

testiranja obrambene spremnosti HVO-a,

te je u skladu sa steĉenim iskustvom pripremalo

svoje postrojbe za nadolazeću travanjsku ofenzivu. S druge strane, OZSB HVO-a je ojaĉala svoje obrambene poloţaje prema ABiH -u, te poĉela s obavještajni m djelovanjem protiv 337

Muslimana

. MeĊunarodna zajednica, kao što je bilo za oĉekivati, ovaj napad nije osudila ,

327

RBiH, Komanda 3. Korpusa, br. 02/33-170, Zenica, od 18. sijeĉnja 1993., Komandi 307. brigade, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 118. 328 Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 11. rujna 2000., prema Shrader, str. 123 329 Mlivonĉić, 1998., str. 77. - 78. 330

Patković, Šerif. Svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 10. lipnja 1999., prema: Shrader, str. 123. 29. sijeĉnja pripadnici ABiH-a su u Gustom Grabu ubili petero hrvatskih civila, te dva masakrirali. Slobodna Dalmacija, 9. prosinca 1993., prema: Mlivonĉić, 1998., str. 78. 332 Nakić, Franjo. Svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 13. travnja 2000., prema: Shrader, str. 123. 331

333

Shrader, str. 124. Isto, str. 125. 335 Isto 336 1 Chesire MILINFOSUM, br. 90, 29. 337 Shrader, str. 126. 334

sijeĉnja 1993., KC Z417.1, prema: Shrader, str. 126.

65



jedino je predsjednik RH dr. Franjo TuĊman, 27. sijeĉnja uputio pismo predsjedniku Predsjedništva Aliji Izetbegoviću u kojem u osuĊuje agresiju na srednjobosanske Hrvate338. Budući da sliĉni apeli vodstva RH -a nisu imali odjeka u muslimanskome vrhu, teško je bilo za oĉekivati da će RBiH odustati od svojih namjera osvajanja srednje Bosne. A da je postojao plan izazivanja širih sukoba s Hrvatima, bjelodano svjedoĉi jedan dopis Envera Hadţihasanovića, upućen ABiH -u u Bugojnu i Komandi 307. brigade, u kojemu on navodi: Za sukobe u svim gradovima HZ Herceg Bosne je preuranjeno, mada je i ta opcija

predviĊena (...)339. 7.2. Političke i vojne prilike uoči i ti jekom jekom travanjske ofenzive ABiH-a

Sijeĉan jskom agresijom na srednju Bosnu, zapovjedništvu OZSB postalo je jasno koliko su ugroţene hrvatske pozicije, te da se valja što je moguće bolje pripremiti za nadolazeće muslimanske napade. Prekid sukoba , potpisan 27. sijeĉnja 1993. godine u Ţenevi 340, izmeĊu Mate Bobana i Alije Izetbegovića, stoga nije imao nikakvu teţinu, jer u prvom redu nije bio poštivan, te nije mogao garantirati odustajanje od muslimanskih namjera. Zbog toga je Tihomir Blaškić, zapovjednik OZSB , kroz vel jaĉu jaĉu zapoĉeo s nizom priprema kojima bi po boljšao

defenzivnu spremnost HVO-a, te pripreme su ukljuĉivale pojaĉavanje

sigurnosnih mjera, reorganizaciju

logistiĉkog sustava, uvoĊenje dodatne obuke, pri premu

obrambenih utvrda, raspodjelu humanitarne po moći hrvatskome stanovništvu, kao i niz drugih 341

priprema

. TakoĊer i

na razini politiĉkog vodstva, hrvatska je strana bila svjesna svoje vojne

inferiornosti naspram snagama ABiH-a u srednjoj Bosni. Zbog toga je hrvatsko vodstvo u BiH

ublaţilo svoje politiĉke stavove, što se odmah oĉitovalo u oţujku 1993. godine, kada je

sporne provincije Vance-Owenog 338

plana bilo spremno prihvatiti kao zajedniĉke, a ne kao

Predsjednik RH dr. Franjo. TuĊman: Pismo predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću (Zagreb, 27. sijeĉnja 1993.), Vjesnik, 28. sijeĉnja 1993., prijepis pisma u: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 208. Predsjednik TuĊman je izmeĊu ostalog napisao: Nemili dogaĊaji koji se zbivaju ovih dana, u kojima muslimanski ekstremisti u središnjoj sredi šnjoj Bosni organizirano, zloĉinaĉki i brutalno napadaju hrvatska naselja, pucajući na civile i branitelje, prisiljavaju me da Vam se obratim. Sinoć je, kao što Vi zasigurno dobro znadete, trideset i pet vojnika HVO poginulo braneći svoja sela u okolici Busovaĉe pred naletom muslimanskih postrojbi. Ovi su uz to zapalili više hrvatskih sela. Taj je dogaĊaj duboko potresao vodstvo hrvatskog naroda u BiH, koji su se obratili za z a pomoć Hrvatskoj, kao i svekolikoj svjetskoj javnosti. Stoga, duboko zabrinut, apeliram na Vas da zaustavite tu brutalnu agresiju, jer

ona moţe do krajnjih granica pogoršati odnose izmeĊu Muslimana i Hrvata u BiH, koje je u dobrom dijelu Vaše drţave proteklih mjeseci povezivala borba protiv zajedniĉkog agresora (...). 339 RBiH, Komanda 3. Korpusa, br. 02/33 -181, Zenica, od 20. sijeĉnja 1993., Angaţovanje snaga prema G. Vakufu – odgovor, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 131. 340 MKBJ: Zajedniĉka izjava predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića i predsjednika HZHB Mate Bobana (Ţeneva, 27. sijeĉnja 1993.), Vjesnik , 28. sijeĉnja 1993., prijepis dokumenta u: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 341

209. Shrader, str. 129.

66



nacionalne jedinice

342

.

Naravno, prilagoĊavanje politiĉkih stavova prema muslimanskom

konceptu nije jamĉilo nikakvu sigurnost, budući da su se incidenti i dalje nizali, a s muslimanske strane je došlo i do ozbiljnijih kršenja primirja. Tako je razdoblje uoĉi travanjske ofenzive ABiH-a obiljeţeno s nizom većih i manjih incidenata, koji su nagovijestili daljnu eskalaciju sukoba.

U tom periodu su se dogodila razna uhićenja 343 i ubojstva344

pripadnika HVO-a i hrvatskih civila

345

sa strane ABiH-a i paravojnih muslimanskih snaga.

Samo je 23. oţujka na podruĉju općine Konjic, na razliĉitm mjestima, ubijeno osam pripadnika HVO-a, kao i troje hrvatskih civila

346

347

.

Sredinom oţujka dolazi i do

najozbiljnijeg kršenja primirja, naime, tada su snage Prve operativne grupe 4. Korpusa ABiH a krenule u napad prema Fojnici, sa ciljem zauzimanja nekoliko sela u dolini Neretvice kako bi se spojile snage 3. i 4. Korpusa

348

. Napadom ipak nije postignut glavni cilj, jer su snage

HVO-a uspjele zaustaviti ABiH nadomak Fojnice. Valja napomenuti da takvih agresivnih akcija HVO-a

u tom periodu nije bilo, te da je s hrvatske strane poštivano primirje. Iznimka

su jedino nekoliko manjih incidenata, prvenstveno nekolicinu pripadnika VP HVO-a

djelovanje kriminalnih bandi, ukljuĉujući i

349

. MeĊutim, sve je to bilo neusporedivo s djelo vanjem

mudţahedina i vojnika ABiH-a. Koliko je vaţno bilo djelovanje ekstremistiĉkih i mudţahedinskih skupina u obavljanju

„prljavih“ poslova pri ostvarivanju muslimanskih ciljeva, moţe se prepoznati u

nekoliko primjera uoĉi poĉetka travanjskog udara ABiH -a. Poĉetak travnja 1993. godine generalno je obiljeţen nizom incidenata i ubojstvima u hrvatsko- muslimanskim podruĉjima . Ipak, nekim do gaĊajima

je teško pripisati ĉistu sluĉajnost, kao na primjer otmica trojice

ĉasnika brigade Stjepan Tomašević u Novom Travniku, koja se dogodila 13. travnja. Iza 342 343

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 840. HZHB, HVO, stoţer brigade „Stjepan Tomašević“ (Ivan Budimir, administrativni pomoćnik za SIS), Vitez, 12. veljaĉe 1993., predmet: Izvješće o uhićenju vojnika HVO, B D219, prema: Shrader, str. 130. – 131. Radi se o otmici i ispitivanju sedmerice vojnika HVO-a sa strane MOS-a i ABiH- a. Vojnici su kasnije pušteni na slobodu.

344

HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZ Srednja Bosna, br. 08 -4-441/93, od 23. travnja 1993., P redmet: Incidenti ABiH naspram HVO prije sukoba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 655. – 660. Tako 16. oţujka 1993. godine mudţahedini ubijaju dvojicu hrvatskih vojnika na kontrolnoj toĉki HVO-a. 28. oţujka pripadnici 7. muslimanske brigade ubijaju dvojicu vojnih policajaca HVO-a. Cjelokupni dokum ent sadrţi popis niza incidenata: maltretirane, premlaćivanje, otmice, ubojstva i razne druge napade koji su poĉinili pripadnici ABiH -a i paravojnih muslimanskih postrojbi u periodu do 16. travnja.

345

Na primjer: 23. oţujka 1993. u selu Vrci, općina Konjic, ubijeno je ĉetvero hrvatskih civila, Mlivonĉić, 1998.,

str. 20. Dossier. (...), str. 86. 347 Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991. – 1995. Istraţivaĉko dokumentacioni centar Sarajevo, FMC Svjetlo rijeĉi d.o.o., 2008. 346

348

Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 11. rujna 1998., prema: Shrader, str. 132.

349

Shrader, str. 130.

67



otmice su stajala ĉetvorica mudţahedina, povezani sa 7. muslimanskom brigadom, a pomagalo im je dvadesetak lokalnih Muslimana

350

. Drugi primjer je brutalna

otmica Ţivka

Totića, zapovjednika zeniĉke brigade HVO -a Jure Francetić, 15. travnja 1993. godine. Prilikom otmice mudţahedini su ubili ĉetvoricu vojnika iz Totićeve pratnje kao i jedn og sluĉajnog prolaznika 351. Sliĉnu, zapravo još goru sudbinu je izbjegao zapovjednik PPN-a Vitezovi,

kojeg su 13. travnja u selu Krušĉica pokušali ubiti pripadnici ABiH-a352

353

.

MeĊutim, takve sreće nije bio zapovjednik lokalne jedinice HOS-a (u sklopu HVO-a) u Kaknju, Ivo Vuletić, kojeg su 17. oţujka likvidirali pripadnici ABiH 354. Za oĉekivati je bilo da je zapovjedniš tvo 3. Korpusa demantiralo svaku umiješanost u spomenute dogaĊaje , no zanimljivo je da su ove akcije uslijedile neposredno prije napada ABiH-a na

Vitez, podruĉje

Zenice, Busovaĉe, Kiseljaka i drugih mjesta. S obzirom da se iza navedenih otmica i ubojstava

moţe prepoznati namjera obezglavljivanja lokalnih postrojbi HVO-a, s pravom se

moţe sumnjati u upletenost muslimanskog vojnog vodstva u ovim sluĉa jevima. Prvi korak u travanjskoj agresiji ABiH- a je 15. travnja,

na hrvatska podruĉja srednje Bosne uĉinjen

napadom na poloţaje HVO -a na planini Kuber sjeverno od Busovaĉe 355, ujedno

je ovaj napad najavio i poĉetak borbi oko Viteza. No za razliku od sijeĉan jskog napada, ovaj put je HVO poduzeo odgovarajuće obrambene pripreme, tako da sam napad nije iznenadio zapovjedništvo OZSB, za što je zasluţno i efikasno obavještajno djelovanje. Tako je HVO, 16. travnja, spremno doĉekao otvoreni napad muslimanskih postrojbi na Vitez i Busovaĉu 356. U Vitezu su brojĉano slabije snage HVO -a - Viteška brigada, PPN Vitezovi i Tvrtko II , kao i dio 4. bojne VP-a, uspjele

odbaciti ţestoke i uzastopne napade Armije BiH 357. Da bi olakšale

svoju poziciju i poremetile daljne napredovanje muslimanskih snaga, snage HVO-a u Vitezu su istog dana izvele

operacije zauzimanja Donje Veĉeriske, Gaćica i Ahmića 358. Takvi

protunapadi su iznenadile postrojbe ABiH-a, koje su

350

zatim i poraţene u tim mjestima. O ve

Isto, str. 139. – 140.

Hećimović, str. 13. Mlivonĉić, 1998., str. 87. 353 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZ Srednja Bosna, br. 08 -4-441/93, od 23. travnja 1993., Predmet: Incidenti ABiH naspram HVO prije sukoba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 655. – 660. 351 352

354 355

Isto Shrader, str. 142.

356

Mlivonĉić, 1998., str. 87. Shrader, str. 142. – 146. 358 U Ahmićima se tog dana dogodio jedan od najvećih zloĉina u hrvatsko-muslimanskome ratu, ubijeno je 357

najmanje 109 muslimanskih civila.

68



legitimne i uspješne vojne akcije je jedino zasjenio zloĉin koji se dogodio nad Muslimanima u Ahmićima, a istog dana se i u Trusini dogodio zloĉin nad Hrvatima 359. Osvajanjem s pomenutih tvornice SPS,

poloţaja HVO je uspio sprijeĉiti naum ABiH -a u osvajanju

glavnog stoţera OZSB u Vitezu, kao i presjecanje ceste Travnik – Busovaĉa – Busovaĉa360.

Zaustavljeno je napredovanje muslimanskih snaga iz Krušćice i Vranjske, a jedini veći problem predstavljalo je

snaţno muslimansko uporište u Starom Vitezu, iz kojeg su i nakon

dogovorenog prekida vatre 18. travnja, izvoĊen i napadi361. Za razliku od Viteza, obrana Busovaĉe je predstavlja la puno veći izazov hrvatskim braniteljima, muslimanska vojska je angaţirala više od 5000 vojnika (301. mehanizirana brigada, 7. muslimanska brigada, dijelove dij elove 302., 303., 305., 309. i 333. brigade, kao i razne jedinice TO-a, MOS-a i MUP-a) strane je stajala samo brigada HVO-a Nikola

362

, a s druge

Šubić Zrinski, sastavljena od tri bojne. Unatoĉ

brojĉanoj inferiornosti, te nepovoljnom operativnom okruţju, snage HVO-a su pruţale odluĉan otpor, te na nekoliko mjesta izvršile i protunapade, slamajući tako muslimansku ofenzivu. HVO je imao znatne gubitke, a krvave borbe su trajale sve do 27. travnja kada je dogovoren prekid vatre

363

. Iako je ABiH uspjela osvojiti dijelove teritorija od HVO-a, glavni

cilj nije postignut – Busovaĉa hrvatskih snaga.

i vaţno kaoniĉko raskriţje su i dalje bili pod nadzorom

Osim Viteza i Busovaĉe, snage 3. Korpusa ABiH -a napale su i podruĉja

Kiseljaka i Zenice. U Kiseljaku snage HVO- a se nalazile

su bile u izriĉito nepovoljnom poloţaju , jer su

u potpunom okruţenju muslimanskih snaga, a posebna opasnost je proizlazila od

muslimanskih snaga stacioniranih

na sjeveroistoku, u podruĉju Svinjareva i Gomionice364.

Upravo su se najţešće borbe vodile u spomenutom podruĉju, a 18 . travnja vojnici kiseljaĉke brigade Ban

Josip Jelaĉić su krenuli u protunapad , s ciljem zauzimanja podruĉja na relaciji

Svinjarevo – Gomionica. U toj akciji vojnici brigade Ban

Josip Jelaĉić uspjeli su osvojiti sela

Jehovac, Gromiljak, Mlava i Paleţ 365. MeĊutim, ţestoke borbe u tom podruĉju nisu prestajale do 21. travnja, a HVO je uspio osvojiti nekoliko sela,

sprijeĉivši tako naum muslimanskih

snaga u daljnem cijepanju kiseljaĉke enklave. I dok su se snage HVO- a

OZSB u Vitezu, Busovaĉi i Kiseljaku uspjele oduprijeti

muslimanskoj agresiji, to nije uspjelo HVO- u 359

u podruĉju Zenice 366. Budući da su

Istog dana kada se dogodio zloĉin u Ahmićima, u selu Trusini, u konjiĉkoj općini, ubijeno je 23 Hrvata.

360

Shrader, str. 146. 361 Isto, str. 158. 362

Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, rujan 1998., prema: Shrader, str. 163.

363

Shrader, str. 174. 364 Isto, str. 175. – 177. 365 Isto, str. 178. – 179. 366

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Zenica je ţivjelo 145.517 stanovnika, od toga je bilo

69



muslimanski ekstremisti, povezani s 3. Korpusom, uspjeli oteti zapovjednika brigade HVO-a

Jure Francetić, Francetić, tamošnje snage su bile obezglavljene, a što je najgore, tamošnji HVO nije uopće

bio spreman za uskori napad ABiH-a. Tako pukovnik Robert Stewart 367 navodi da je

otmica Totića bila veliki šok za HVO, i da se zapovjednik one druge (Vinko Barešić, zapovjednik Druge zeniĉke brigade) duboko zabrinuo368. Sveopći napad na Hrvate u zeniĉkom kraju zapoĉeo je 18. travnja, a snage HVO- a su uskoro doţivjele potpuni poraz, samo u prvom danu napada protjerano je više od 6000 Hrvata 369. Tom prilikom zapovjednik britanske bojne UNPROFOR-a zabiljeţio je sljedeće:

Preko noći stanje se pogoršalo; Zenicom se razbuktalo nasilje i Muslimani su navalili na Hrvate što ţive u Zenici i oko nje; mnogo je Hrvata izbjeglo u podruĉje

što ga Hrvati drţe u Ĉajdrašu; Muslimani etniĉki oĉistili osamsto civila

iz Podbreţja zapadno od Zenice; muslimanski vojnici odnose se neprijateljski i pljaĉkaju; HVO napadnut, a sve je zgrade HVO-a i HOS-a u Zenici zaposjela ABiH; Boban i Izetbegović dogovorili prekid vatre. 370 Nakon prestanka borbi gotovo je cjelokupno podruĉje zeniĉke općine bilo pod nadzorom ABiH-a, a naselja u kojima

su ţivjeli Hrvati etniĉki oĉišćena 371 372, zapovjedništvo

OZSB je 23. travnja izvijestilo o 113 ubijenih Hrvata na podruĉju Zenice 373. S vojnog gledišta, muslimanske snage su u Zenici postigle svoj najveći uspjeh u travanjskoj ofenzivi, uništene su dvije brigad e HVO-a, a hrvatska zajednica je protjerana. MeĊutim, u ostalim mjestima u nadleţnosti OZSB, Armija nije postigla svoj glavni cilj. Glavni razlog muslimanskog neuspjeha leţi u aktivnoj obrani374, dakle, u neoĉekivanim i preventivnim pothvatima s kojima su snage HVO-a poremetile ili u potpunosti zaustavile muslimanske

ofenzive, za što kao sjajan primjer mogu posluţiti obrane Viteza, Kiseljaka i Busovaĉe .

367 368

Muslimana 55,22%, Hrvata 15,46%, Srba 15,41% i ostalih (ukljuĉujući Jugoslavene) 13,89%. Robert A. Steward, zapovjednik britanske bojne UNPROFOR- a u Lašvanskoj dolini.

Shrader, str. 182. (Fusnota br. 61.) Dossier. (...), str. 180. 370 Stewartov dnevnik, nedjelja, 19. travnja 1993., dio 3,39, prema: Shrader, str. 183. 371 Dossier. (...), str. 180. 372 Shrader, str. 184. 373 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZ Srednja Bosna, br. 08 -4-441/93, od 23. travnja 1993., Predmet: Incidenti ABiH naspram HVO prije sukoba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 655. – 660. 374 Za više detalja o vojnom konceptu aktivne obrane pogledaj Shrader, str. 117. – 118. 369

70



7.3. Napad Armije BiH na HVO u Jablanici i Konjicu

Osim 3. Korpusa ,

i 4. Korpus se aktivno ukljuĉio u agresiju na bosanskohercegovaĉke

Hrvate, meĊutim, on je svoje djelovanje prvenstveno usmjerio na podruĉje svoje nadleţnosti. Tako su u travanjskoj ofenzivi, osim mjesta u nadleţnosti OZSB, napad nute bile i pozicije HVO-a u OZJIH – Konjic i Jablanica. Napadu n a

ova mjesta prethodio je jedan vaţan

politiĉki dogaĊaj; smjena muslimanskog vodstva u općinama Konjic, Jablanica i Prozor, te postavljanje muslimanskog ekstremista dr. Safeta Ćibe na mjesto predsjednika ratnog Predsjedništva tih triju općina 375. Razlog ov og politiĉkog poteza leţi u ĉinjenici da je dotadašnje muslimansko vodstvo u tom podruĉju njegovalo relativno dobre odnose s hrvatskim vlastima, što je bila opstrukcija u realizaciji plana vodstva OS RBiH-a. Već u sijeĉnju je naĉelnik ŠVK OS RBiH izrazio svoje nezadovoljstvo s hrvatsko-muslimanskim politiĉkim odnosima u tom kraju, što se moţe prepoznati u jednoj naredbi poslanoj zapovjedniku 4. Korpusa, Arifu Pašaliću: Prema našim saznanjima na prostoru Jablanice, Konjica, Pazarića, Tarĉina, a vjerovatno i drugih mjesta u zoni odgovornosti 4. K. jedan manji dio kadrova iz Armije R BiH, MUP-a

i vlasti u potpunosti se stavio u sluţbu ostvarenja

velikohrvatske politike kroz potpuno sprovodjenje zadataka koje dobijaju od

rukovodilaca HZ „HZ - HB“, što direktno utiĉe na razbijanje našeg fronta borbe za cjelovitu i demokratsku R BiH, a posredno i neposredno zbunjuje jedan dio

naših pripadnika i dovodi ih u zabunu. (...). 376 U nastavku naredbe takoĊer je specificirano o kojim se to „nepodobnim“ ljudima u MUP-u, ABiH-u i lokalnoj samoupravi radi.

U oţujku dolazi i do smjene lokalnog

muslimanskog vodstva i postavljanje dr. Ćibe na ĉelo triju općin a377. Nakon toga dr. Ćibo se preko radija obratio sljedećim rijeĉima: U Bosni ţivi samo jedan narod, to su Bosanci islamske, pravoslavne

i katoliĉke vjere 378. Uz to što je javno Hrvatima osporio nacionalni

identitet, u njegovim općinama dolazi do namjernog stvaranja sukoba s Hrvatima, a prije je već bilo spomenuto da je samo u općini Konjic, 23. oţujka 1993., ubijeno osmero pripadnik a HVO-a.

Zanimljivo je da je tri dana prije, 20. oţujka, u Jablanici, došlo do vaţnog sastanka

Mlivonĉić, 1998., str. 19. RBiH, ŠVK OS RBiH, br. 111-1, od 28. sijeĉnja 1993., Komandantu 4. Korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 53. 377 Postavljen je odlukom Predsjedništva RBiH, s potpisom Izetbegovića. Mlivonĉić, 1998., str. 13. 375 376

378

Isto

71



lokalnog vodstva ABiH-a

379

djelovanje prema agresoru odbrambene linije

380

i MUP-a

na kojemu je detaljno bilo

razraĊeno buduće

Hrvatskom vijeću obrane, prema kojemu se trebaju ojaĉat i

381

odbrambenih linija linij a ABiH-a, u sklopu travanjske ofenzive, 16. . Tako je s odbrambenih

travnja došlo i do napada na poloţaje HVO -a u Jablanici i Konjicu. U Jablanici 382 su snage HVO-a uglavnom bile

smještene sjeverno od Jablaniĉkog jezera, te okruţene ABiH-om, koja

je napadala sa svojom 44. i 45. brigadom

383

. Paralelno s time ABiH i MUP RBiH su sustavno

poĉeli uhićivati Hrvate, te ih smjestili u logore384. Borbe su se intenzivirale 19. travnja kada su ubijena dva pripadnika HVO-a, a nakon toga snage HVO-a s u spalili

ušle u Soviće i Doljane te

sve muslimanske kuće i dvije dţamije , muslimanski civili su prebjegli na teritorij pod

nadzorom ABiH-a

385

. Napadi

Armije na hrvatska podruĉja u Jablanici nastavljali su se kroz

travanj i svibanj 1993. godine, a rezultirali su nestankom hrvatskih zajednica u selima Donja

Jablanica, Krakovo, Ţuglići i Šabanĉići 386. 387

U Konjicu

napadi ABiH-a

su poĉeli 15. travnja, a glavni pritisak prema HVO -u u

Konjicu (brigada Herceg Stjepan) je

vršen iz smjera Bradine i Jablanice388. HVO je bio u

znatno nepovoljnijem poloţaju u konjiĉkoj općini, što se vidi i iz dokumenata ABiH -a: Interesantno je da HVO Konjic putem veze vapi za pomoć i obećana im je iz Kreševa i Kiseljaka. Na tim pravcima postavljene su zasjede (...)

389

. Da je ovaj napad planiran na

operativnoj razini vidi se iz nareĊenja zapovjednika 4. Korpusa, Arifa Pašalića, od 17. travnja 1993., upućen svim jedinicama 4. Korpusa. Naime, u nareĊenju piše: 390

Jedinice koje su u borbenom dodiru sa snagama HVO i HV nastaviti (?) b/d , te u tom cilju

poduzimati sve potrebne mjere. (...) Poĉetne uspjehe maksimalno

379

Radi se o 7. brigadi Suad Alić, brigadi Neretvica, brigadi Neretva, izaslanstvu VP 4. Korpusa i Općinskom štabu ABiH-a Jablanica. Dakle, svi vojni zapovjednici jablaniĉkog j ablaniĉkog i konjiĉkog kraja. 380 Radi se o zapovjednicima Sta nicama javne bezbjednosti Hadţići, Jablanica i Konjic. 381 RBiH, ABiH i MUP RBiH, br. 16-8/08- 62/93, od 20. oţujka 1993., Predmet: Procjena novonastale vojno -

bezbjednosne situacije na podruĉju opština Hadţići, Jablanica i Konjic, a u odnosu spram Hrvatskog vijeća odbrane, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 54. – 57. 382 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Jablanica je ţivjelo oko12.600 stanovnika od toga je bilo 383

71,69% Muslimana i 18,05% Hrvata.

Vojna karta pod imenom: „Općina Konjic – Stanje – Stanje od 13.04.1993. do 25.04.1993.“, Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 46.

384

Dossier. (...), str. 66.

385


386

Isto Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini 54,27% i Hrvata 26,23%.

387

Konjic je ţivjelo oko 44.000 osoba, od toga Muslimana

HZHB, HVO Konjic, Brigada „Herceg Stjepan“, od 15. travnja 1993., dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 63. 389 RBiH, ABiH, Komanda OG „Igman“, od 16. travnja 1993., Borbeni izvještaj, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 64. 388

390

b/d = borbeno djelovanje

72



eksploatisati: Izvršite posjedanje dominantnih objekata (ako iste niste posjeli) sa kojih moţete kontrolisate veće prostore i šire rejone. (...) U svemu ostalom pridrţavati se ranije dobijenih nareĊenja i uputstava. 391 U napadima ABiH-a na Konjic snage HVO- a

su izgubile niz sela i poloţaja, tako je

tijekom borbi do 23. travnja Armija ušla u 15 sela u dolini Neretvice, iz kojih je zatim protjerano hrvatsko stanovništvo 392, a u nekima ubijani i civili civil i kao u Trusini. Borbe u Konjicu prestajale su 25. travnja, kada je u Zagrebu potpisan prekid vatre izmeĊu Bobana i Izetbegovića, meĊutim to kao i uvijek nije moglo jamĉiti prestanak da ljnjih muslimanskih napada na hrvatske vojnike i civile. Da su napadi na Konjic i Jablanicu, kao i oni u dolini

Lašve, bili dio jednog većeg plana, otvoreno svjedoĉi jedan borbeni izvještaj ABiH-a upućen Zapovjedništvu

4. Korpusa , u kojemu se tvrdi sljedeće: Nastojaćemo što prije završiti posao u

Konjicu a zatim sa svim brigadama krenuti u protivudar u dva pravca: 1. Konjic – Jablanica

– Mostar. 2. Konjic – Prozor – Rama (...)393. Iz priloţenog je vidlji vo da su navedene operacije bile pripremna djelovanja za napad Armije BiH na podruĉje Mostara. Zbog toga i ne

iznenaĊuje da je u svibnju, neposredno prije napada na Mostar i velike lipanjske ofenzive, Sefer Halilović u Zenici ispred svojih vojnika izjavio da treba stvarati teren za konaĉan obraĉun s Hrvatima 394. 7.4. Političke prilike u dolini Neretve ususret napada Armije BiH

Kroz 1992. godinu u Mostaru

395

nisu postojale veće trzavice izmeĊu HVO -a i ABiH-a,

što je prvenstveno proizlazilo iz bolje organiziranosti i vojne superiornosti HVO -a, zbog toga je i Gradska uprava Mostara 29. travnja 1992. godine obranu povjerila HVO-u, a ne ABiH-u, odnosno TO-u

396

397

.

Unatoĉ tome, hrvatske vlasti su poticale i zdušno pomagale u

ustrojavanju ABiH-a u Mostaru, što se posebno moţe vidjeti na primjeru 1. Mostarske br igade ABiH-a.

Već se u tim poĉecima moţe vidjeti da HVO -u nije bilo u interesu izbijanje rata s

391

RBiH, ABiH, Komanda 4. Korpusa, br. 01-3191/93, od 17. travnja 1993., NareĊenje, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 65. 392 GS HVO, VOS, br. 03-370/93, od 23. travnja 1993., Informacija – Prilog o Konjicu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 73. - 74.

RBiH, ABiH, IKM 4. Korpusa ABiH, s. Bradina 17. 1 7. travnja 1993., Borbeni izvještaj, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…) , , str. 66. – 67. 394 Domazet Lošo, 2010., str. 266. 395 U općini Mostar je prema popisu stanovništva iz 1991. ţivjelo 126.628 stanovnika, od toga Muslimana 393

34,63%, Hrvata 33,98%, Srba 18,83% i ostalih 12,54%. 396

Priopćenje SDA za Hercegovinu povodom pregovora u Grazu (...), ( ...), prema: Hadţiosmanović, Ismet. Bošnjaĉko-hrvatski politiĉki obraĉun, Ismet Hadţiosmanović: Mostar, 2004., str. 62. 397 Mlivonĉić, 2007., str. 134.

73



Muslimanima, jer se u tom sluĉaju pomoć ABiH -u, ukljuĉivanje velikog broja Muslimana u vlastite postrojbe,

kao i toleriranja jedinica kao što su PL i Zelene beretke398, ĉine kao

nelogiĉni i autodestruktivni potezi. Kroz 1992. godinu prvotna je zadaća HVO-a u Mostaru bila otklanjanje srpske opasnosti .

Ţestoki napad JNA poĉeo je u svibnju 1992. godine, a u

njemu je okupirana lijeva obala Neretve, te je protjerano oko 40.000 Hrvata i Muslimana

399

.

Budući da su snage HVO -a i HV-a sprijeĉile proboj JN A dolinom Neretve prema Jadranskome moru, otvorila se mogućnost ofenzivnih akcija, tako su HVO, HV i HOS 11. lipnja 1992. godine izveli operaciju

Ĉagalj, odnosno Lipanjske Zore, s kojom je razbijen

srpski obruĉ oko Mostara, osloboĊen Stolac, a srpske snage potisnute na Podveleţje400. To je još period u kojemu je suradnja HVO-a i ABiH-a na zadovoljava jući razini. Do promjena u hrvatsko-muslimanskim

relacijama dolazi s postupnim jaĉanjem ABiH -a, pojavom islamskog

fundamentalizma, te otvaranjem mogućnosti da Muslimani vojnim akcijama nameću vlast nad

podruĉjima koja smatraju svojima. Zapovjedništvo 4. Korpusa je već u sijeĉnju 1993. godine izdavalo naredbe s kojima se zapovijeda otiman je ruku svjedoĉi

objekata koje su u vlasništvu HVO-a u Mostaru401, što u najmanju

o namjernom izazivanju konflikata sa strane ABiH-a. U oţujku 1993. godine

muslimanska vlada je donijela jednu politiĉku odluku koja je znatno narušila hrvatsko muslimanske odnose, te pripremila teren za izbijanje rata. Naime, 3. oţujka Vlada RBiH je izdala upitno nareĊenje 4. Korpusu o hitnoj provedbi radnji radi stavljanja u funkciju okruga 402

Mostar i Livno (...) . Vlasti HZHB-a

su s pravom ovu naredbu doţivjele kao pokušaj

destabiliziranja hrvatske vlasti, te širenje muslimanskog politiĉkog utjecaja n a hrvatska podruĉja. Nezadovoljstvo hrvatskih vlasti se moţe išĉitati iz zapisnika s 30. sjednice HVO HZHB-a, od 13. oţujka, iz kojeg se izmeĊu ostalog moţe proĉitati sljedeće:

(...) Sama ĉinjenica da se za sprovedbu odluke o okruzima zaduţuju Zapovjedništvo Zapovjedništvo tzv. 4. korpusa Armije BiH i Centar sluţbi bezbjednosti MUP BiH u Mostaru, te da instrukciju za sprovedbu odluke potpisuje zamjenik ministra

obrane u Vladi BiH g. Munib Bisić, a ne ministar obrane g. Boţo Rajić ili Vlade u naslovu, upućuje na nelegitimnost i opravdava sumnju nije li u pitanju još jedan 398

Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 425. Hadţiosmanović, str. 62. 400 Domazet Lošo, 2010., str . 231. 401 RBiH, ABiH, Zapovjedništvo 4. Korpusa, br. 04 -587/93, od 25. sijeĉnja 1993., Naredba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 530. 402 RBiH, Vlada, (bez broja), 3. oţujka 1993., Sarajevo, Zapovjedništvu 4. Korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 479. 399

74



pokušaj uspostavljanja teritorijalne podjele BiH sa stanovišta interesa koje, barem deklarativno, ne zastupa muslimanska strana u mirovnim pregovorima, a

kojeg uopće ne prihvata ni hrvatsko izaslanstvo, niti podrţavaju g. Vens i g. Oven. (...) U odluci o instaliranju tzv. okruga Mostar i Livno, oĉevidno se ignorira postojanje HVO HZ H- B. B.

(...) Na kraju je zakljuĉeno da ne postoji ustavni osnov

za pomenutu odluku, te da će naredne aktivnosti HVO HZ H -B biti utemeljene na konceptu i praktiĉnim rješenjima Vens – Ovenova plana a što se uopće ne prepoznaje u odlukama i inicijativima centralne republiĉke vlasti. Zbog svega iznesenog, HVO HZ H-B o naknadi utemeljenja tzv. okruga od strane Vlade R

BiH, će svaki pokušaj sprovedbe pomenute odluke smatrati nelegalnim, protiv ĉega će poduzeti najenergiĉnije mjere. 403 Osim preko

pokušaja stvaranja vlastitih administrativno- politiĉkih jedinica u

hrvatskim podruĉjima, muslimanska spremnost o ulasku u politiĉke i vojne konfl ikte s Hrvatima u dolini Neretve dokumentirana je i u jednom pismu Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu

(potpisani su Arif Pašalić, Safet Oruĉević i Zijad Demirović), upućen om Aliji

Izetbegoviću, 20. veljaĉe 1993. godine : (...) Proteklih dana smo izuzetno vojnih ,

angaţirani na snimanju prilika, politiĉkih i

u dolini Neretve, kako ste i sami od nas traţili. (...) Naš je osnovni cilj da

stvorimo što koherentniju, sloţniju i jedinstveniju politiĉku i vojnu cjelinu, legalnih organa vlasti i muslimanskih organizacija, odnosno Armije BiH. Za nas

nema nikakve dileme da je dolina Neretve, u kojoj se nalaze opštine sa apsolutnom ili relativnom muslimanskom većinom, od strateške vaţnosti i kao takva kljuĉ za otvaranje sudbine i perspektiva ne samo Muslimana u Hercego vini već i u cijeloj BiH (...). U skladu sa time, gleda mo na vaţnost aktivnosti koje poduzimamo i našu odgovornost da se u tim opštinama, kroz krv, znoj i suze, napokon stvori jedinstven politiĉki i nacionalni front Muslimana, koji će disati kao jedno tijelo

i duša, a kome će obrambena moć oliĉena u 4. korpusu Armije

BiH biti faktor sigurnosti

i ĉvrstine politiĉke pozicije. (...) Projekt jaĉanja

politiĉkog i vojnog fronta Muslimana u dolini Neretve nailazi na izvanredno dobar prijem u svim gore pomenutim op štinama. 403

Ĉelni ljudi tih opština raduju se

Zapisnik sa 30. sjednice HVO HZ H-B, odrţane dana 13. oţujka 1993. godine s poĉetkom u 10,00 sati, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 480. – 482.

75



što se napokon stvara jedinstvena i djelatna politiĉka cjelina u regiji, kao dio i potpora ukupne politike koju Vi vodite na nivou Republike. Takvo je raspoloţenje i u stranci i u vojsci, pa treba oĉekivati da se politiĉko -vojna situacija za kratko vrijeme u dolini „uveţe“, kako Bog zapovijeda. (...) Za projekt „Dolina Neretve“ imamo dobro razumijevanje i podršku ĉelnih ljudi i muslimanskih institucija sa sjedištem u Mostaru. U stalnim smo, svakodnevnim kontaktima i dogovorima sa muftijom i drugim vjerskim ĉelnicima, ljudima iz kulturnih, humanitarnih i drugih asocijacija. (...) Sa takvim st anjem anjem

stvari u našem politiĉko -nacionalnom-vojnom

frontu mislimo da Muslimani u dolini Neretve, Hercegovini , provinciji

predloţenoj

Mostar, kako hoćete, imaju dobru poziciju u pregovorima sa Hrvatima.

Naš je okvir Povelja Muslimana Hercegovine i potpisani ţenevski principi i ne bojimo se hrvatske većine, kao takve. (...) Hrvatska zajednica Herceg -Bosne nije prihvatljiva, jer je to samo

drugi naziv za šifru B-39 (Banovina 1939.). (...) Mi

ćemo ih i dalje pritiskati da razgovaraju samo za provinciju Mostar, jer im time remetimo projekat cjeline koju ţele da ostvare, u smislu udruţivanja svih provincija provincija u „drţavu u drţavi“. (...) Misl im da Vas ne treba uvjeravati da HZ HB ne dolazi u obzir i za sve nas, ako bi Hrvati bili definitvno iskljuĉivi i uporni u tome, da bi smo se i mi odluĉili za stvaranje paralelnih organa vlasti, pa kom opanci kom obojci. Ali prije toga, treba iskoristiti s ve

politiĉke moguĉnosti,

demokratske pritiske, pragmatska uslovljavanja i druge mirne metode, a što se sukoba tiĉe i njih treba odlagati do krajnjih podnošljivih granica. U dolini ne smije pasti ni jedna glava, ne treba nam krvava, već zelena (muslimanska404) dolina (...).

405

Gore citirani dokument SDA nije potrebno detaljnije komentirati jer otvoreno svjedoĉi o postojanju muslimanskog plana Neretva, to jest plana

vojnim putem, a

rušenja hrvatskih vlasti, o postojanju projekta Dolina

širenja muslimanskih vlasti na raĉun Hrvata politiĉkim, a potencijalno i

ĉiji je krajnji cilj stvaranje zelene doline. Konkretizacija takvog plana poĉela

je u travnju 1993. godine, paralelno s agresijom ABiH-a na srednju Bosnu. 4. Korpus se tada

ukljuĉio u ofenzivu na Hrvate u Kon jicu i Jablanici, za koju se ustanovilo da je bila samo prvi korak u ovladanju dolinom Neretve i Mostara. I dok su trajale borbe u tim dvjema općinama, 404 405

Navod autora

SDA BiH, Regionalni odbor za Hercegovinu, 20. veljaĉe 1993., Mostar, gospodinu Aliji Izetbegoviću, predsjedniku Predsjedništva Republike BiH, preslika dokumenta u: Mlivonĉić, 2007., str 426. – 428.

76



zapovjednik 4. Korpusa je 19. travnja 1993. godine izdao naredbu o podizanju borbene

spremnosti i izvrša vanje priprema zbog pouzdanih saznanja da će postrojbe HVO potpomognute postrojbama HV izvršiti napad na grad Mostar (...)406. Naravno, ne treba sumnjati u to da je podizanje borbene s premnosti HVO-a,

bio samo nagovještaj skorog napada, ne

već ABiH -a na podruĉje Mostara. Uzimajući u obzir cjelokupni razvoj dotadašnjih

vojnih i politiĉkih prilika, odgovorno se moţe tvrditi da je strateški cilj muslimanskog vodstva bio ne samo ovladanje srednjom Bosnom, već i proširivanje te vlasti na Mostar i dolinu Neretve, a Neretva 93

u konaĉnici i prodor do Jadranskog mora, o ĉemu najbolje svjedoĉi operacija 407

, o kojoj će još biti rijeĉ.

7.5. Napad Armije BiH na Mostar

Općenito se polazi od toga da je d o rata izmeĊu Hrvata i Muslimana u Mostaru došlo 9. svibnja 1993. godine, kada su se diljem grada rasplamsale

ţestoke borbe. Mišljenja o

odgovornosti za izbijanje rata su, kao i uvijek, podjeljenja. Tako se ĉesto navodi da je HVO niĉim izazvan zapoĉeo s napadom na istoĉni dio grada, kako bi realizirao ideju o Mostaru kao glavnom gradu hrvatskog dijela BiH

408

. Ipak, takvo tumaĉenje dogaĊaja je pomalo površno,

naime, iz dokumenata ABiH-a iz travnja 1993. godine jasno je vidljivo da se muslimanska strana detaljno pripremala za nadolaz eći ofenzivnih akcija protiv HVO-a,

rat u Mostaru, izdavajući naredbe o pripremanju

a prije je već bilo spomenuto da je za to postojao i jedan širi

politiĉki okvir (Projekt Dolina Neretva). Tako se 19. travnja, na temelju zapovijedi 4. Korpusa, uz niz akcija na desnoj obali Neretve, izdala i zapovijed za napad na prostorije 409

MUP-a HZ HB i policijske stanice Mostar (...)

. U istoj zapovijedi se

nareĊuje i osvajanje

linije Ĉekrk – magistrala – Šemovac – Bulevar – ul. Dr. S Mujića – banka (nova) – kafić „Vaha“ - garnizona ambulanta – stara bolnica - mljekara – Centar II. Nastavlja se s napomenom:

U pozadini dostignute linije izvršiti blokiranje snaga HVO i njihovo

neutralisanje.

(...) U daljnim dejstvima izvršiti napad sa krila pravcima: Šemovac -Podhum410

Balinovac i Centar II - Rudnik .

MeĊu daljne ciljeve koje se navode spadali su i vojarna

Sjeverni logor , pontonski most na Musali, Stari most, prostorije Elektro-Hercegovine, kao i

406

RBiH, ABiH, Prva Mostarska brigada, 41. Motorizana brigada, br. 470, od 19. travnja 1993., Zapovjest za odbranu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 543. – 546. 407 Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 428. 408 Goldstein, str. 412. 409 RBiH, ABiH, Prva Mostarska brigada, 41. Motorizana brigada, br. 470, od 19. travnja 1993., Zapovjest za odbranu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 543. – 546. 410 Isto

77



niz drugih objekata.

Indikativan je takoĊer izvještaj 4. Korpusa ABiH -a, od 2. svibnja 1993.

godine, upućen ŠVK OS RBiH -a, u kojemu se izvještava da je izvršeno uvezivanje sa našim ljudima u HVO-u

411

. Doista, jedinice HVO- a

u Mostaru su ukljuĉivale i veliki broj

Muslimana, a vodstvo ABiH-a je u tome prepoznalo prednost koju je valjalo iskoristiti u

nadolazećem napadu. Tako je tijekom travnja 1993. godine došlo do pobune Muslimana u 4. i 5. bojni HVO-a, koji su zatim napustili obrambenu crtu prema Srbima, zarobili hrvatske

vojnike, te prešli u snage 4. Korpusa ABiH -a412. Osim dokumenata ABiH-a, potkrijepu pravoj prirodi rata u Mostaru dao je

i novinar Šefko Hodţić, ovlašten od ABiH -a da izvještava s

ratišta: 413 Sefer mi je još u toku priprema za ofanzivu ( Neretva Neretva 93 ) priĉao kako je u martu

'93. godine „da ne zna Pašalić“, Mithatu Hujduri Hujki, uz saglasnost predsjednika Izetbegovića, dao 300.000 DM da „kupi oruţje od ustaša“. Hujka je, kaţe tim novcem od HVO kupovao oruţje (...). I veli tim oruţjem je spašen 414

Mostar.

Na ovome se mjestu opet postavlja pitanje zašto bi vojska koja sprema agresiju na drugu, istu tu vojsku opskrblji vala Mostar . Jer

dr. sc.

oruţjem? I to u tolikoj mjeri da je istim oruţjem spašen oruţjem spašen

da je hrvatska strana imala namjeru osvajanja Mostara, kao što to na primjer tvrdi

Ivo Goldstein, zasigurno ne bi naoruţavala svog budućeg protivnika u tolikom opsegu.

U svjetlu ovih izjava, zapovijedi

i dogaĊaja teorija o agresiji HVO-a na istoĉni dio Mostara se

ĉini krajnje dubioznom, jer je evidentno da je upravo 4. Korpus naredio izvršavanje izvršavanje priprema , kao i

izvoĊenje napad a na HVO u Mostaru. Samo postojanje takvih zapovjedi sugerira da

reakcije na iste, nisu mogle biti ništa drugo negoli akcije defenzivnog karaktera. Osim toga, HVO je sve do samog izbijanja rata podrţavao etabliranje ABiH -a u Mostaru, te je znatno doprinjeo u naoruţavanju Muslimana. Navedeno daje jasan odgovor na pitanje tko je agresor, a tko ţrtva u ovim zbivanjima. Tako su 9. svibnja 1993. godine postrojbe ABiH- a

krenule sa ţestokim pješaĉkim

napadima preko Bulevara, ulazeći u lokalitet Liske ulice, dok su najveći napadi vršeni na relaciji Musala – novi pontonski most – bivša

ulica Korzo 415. HVO je uzvratio vatrom, te

411

RBiH, ABiH, Komanda 4. Korpusa, br. 06-3573/93, od 2. svibnja 1993., Izvještaj o stanju i dogaĊanjima u 42. b. br., dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 561. 412 Dossier. (...), str. 103. 413 Navod autora 414 415

Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (15)“, OsloboĊenje, 3. veljaĉe 1999. Hadţiosmanović, str. 197.

78



gaĊao ciljeve po Šemovcu i Bulevaru, a zatim i Zapovjedništvo 4. Korpusa. Uskoro su se po ĉitavome gradu rasplamsale borbe, te je došlo do ţestokih okršaja i razmjene topniĉkih i minobacaĉkih udara. HVO je velikim dijelom odbacio napade, te kasnije krenuo u protuudar u kojemu je osvojio zgradu Zapovjedništva 4. Korpusa, obranio vojarnu Sjeverni logor, te ovladao komunikacijama Balinovac

– Podhum - Zahum 416. Nakon dva dana borbe

uspostavljeno je hrvatsko-musliman sko Bulevar – – Hotel

razgraniĉenje na relaciji: Ĉekrk – Donja mahala –

Ero, desno, prema ruševinama Carinskog mosta, lijevom obalom Neretve,

silos, sjeverni logor na desnoj obali Neretve i dio puta M17 prema sjeveru Mostara do 417

Hidroelektrane Mostar, prema Vojnu i Bijelom Polju . HVO-u su i dalje problem

predstavljale jedinice ABiH-a smještene

u zapadnom dijelu grada, koje su kontinuirano vršile

pritisak na HVO. Uz to, i VRS je nastavljao s topniĉkom paljbom po Mostaru, a 16. svibnja 1993. godine zapovjednik HVO- a

Miljenko Lasić je izvjestio da što se tiće grada Mostara

tuku i Srbi i muslimani. Mi se moramo braniti

418

. Bitke su bile visokog intenziteta, a prilikom

njih uništen je veliki broj kuća i drugih objekata. O stanju u gradu, kao i u ostatku OZ-a govori i

jedan izvještaj Vojno obavještajne sluţbe (VOS) HVO-a, od 17. svibnja 1993.

godine:

Postrojbe A BiH na najbrutalniji naĉin u rajonu općine Konjic dovršavaju zapoĉeti posao. Mirovne snage UN, EZ i predstavnici Crvenog kriţa nisu uspjeli ući u ove prostore, pa o sudbini Hrvata ne moţemo reći ništa pozitivno i pouzdano. U rajonu Mostara se nastavljaju ţestoke borbe vrlo jakog intenziteta u kojima ima mnoštvo poginulih i ranjenih na obe strane. Postrojbe HVO imaju inicijativu u oslobaĊanju dijelova grada na desnoj obali Neretve. Najznaĉajniji dogaĊaj danas je ogromna eksplozija velikog magacina i streljiva MTS A BiH u prostorijama banke. Cijenimo da će muslimanske snage po svaku cijenu inicirati nastavak sukoba jer su brojĉano nadmoćniji, a najvaţniji im je cilj da promatraĉi EZ, UN i svjetski mediji prikaţu postrojbe HVO kao agresore i podstrekaĉe sukoba i poĉinioce klasiĉnog etniĉkog ĉišćenja u gradu Mostaru. 419 Borbe su se nastavile kroz svibanj i lipanj, a hrvatski branitelji su uspjeli sprijeĉiti cilj ABiH-a u ovladanju cjelokupnim Mostarom, te su

se uspjeli uĉv rstiti u zapadnom dijelu

416

Isto, str. 198. Isto 418 HVO, br. 03-0420, od 16. svibnja 1993., Izvješće GS-u u 08.00 sati, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 563. 419 VOS GS HVO, br. 260/93, od 17. svibnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće 417

79



grada, kao i u nekim dijelovima istoĉnog. ABiH je nastavljala sa svojim napadima, a najţešće borbe su voĊene na kriţanju Gupĉeve ulice i Bulevara u rajonu Franjevaĉkog samosta na420. MeĊutim, HVO je uspio odbiti te uzastopne pješaĉke napade, te napadaĉima nanijeti i odreĊene gubitke. A meĊu poginulim napadaĉima, VOS HVO je takoĊer izvještavao o tijelu poginulog crnca se zna

421

, što upućuje na sudjelovanje mudţahedina u napadu na Mostar. Pouzdano

da su strani muslimanski borci takoĊer sudjelovali u napadu, te da su se zadrţali u

Mostaru do sredine kolovoza 1993. godine

422

.

Da je ţilava hrvatska obrana iznenadila

muslimansko vodstvo, moţe se prepoznati iz zahvalnica koje je ABiH već unap rijed bila tiskala za „osloboditelje“ Mostara 423, a koje su u jednoj akciji dospijeli u ruke HVO-a, danas su preslike istih dostupne javnosti. Iz ovoga je nedvojbeno vidljivo da je muslimansko vojno

vodstvo precijenilo svoje mogućnosti, raĉunajući da će u vrlo kratkom roku „osloboditi“ cjelokupni Mostar.

DogaĊaj koji je definit ivno utjecao na promjenu odnosa HVO-a prema

Muslimanima dogodio se 30. lipnja 1993. godine,

kada je došlo do izdaje muslimanskih 424

vojnika u 2. brigadi HVO-a, koji su zatim preuzeli vojarnu Sjeverni logor

. TakoĊer dolazi

do pada niza prigradskih naselja na lijevoj obali Neretve, zarobljen je i veliki broj hrvatskih

vojnika i civila, koji su zatim smješteni u logore. O tom dogaĊaju izvje stio je i GS HVO-a: Jutros u 03,00 sati muslimanske snage napale su vojarnu Sjeverni logor i postrojbe HVO u Bijelom Polju. Muslimanske snage u Bijelom Polju do sada su bile skupa sa HVO i

u ranijim sukobima u Mostaru nisu uĉestvovale. U 03,00 sati

muslimani iz Bijelog polja izvršili su napadaj na vojnike HV O na odmoru i vojnike na crtama prema Srbima. Napadaj je izvršen i na civile Hrvate. Odnos snaga na prostoru Bijelog polja je 60:40 u korist Muslimana, a odnos stanovni šta je 80:20 u korist Muslimana. U tijeku dana Muslimani su "ovladali" prostorom sjeverno od Mostara do brane S alakovac,

dok HVO drţi pozicije u sjevernom

dijelu Bijelog Polja (Ţeljuši, Dom ĉasnih sestara). Snage HVO u vojarni, oko 90 ljudi, zbog okruţenja (vojarna je na lijevoj obali) morali smo izvući. Toĉnih podataka o poginulim vojnicima i civilima

još uvijek nemamo. Snage HVO

uspostavile su obranu na desnoj obali od s. Raštani do s. Vrdi, a na lijevoj strani Neretve u rajonu Bijele i Ravni.

425

420

VOS GS HVO, br. 282/93, od 9. lipnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće VOS GS HVO, br. 283/93, od 10. lipnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće 422 Kohlmann, str. 129. 421

423


424

Marijan, 2004., str. 234. HZHB, GS HVO, br. 02-2/1-01-1245193, od 30. lipnja 1993., Izvješće

425

80



Potaknuto ovim dogaĊajem, vodstvo H VO-a je zapoĉelo s demobilizacijom muslimanskih pripadnika HVO-a, ne samo u Mostaru, nego i na drugim mjestima

426

. Zapravo,

pravo je ĉudo što je sve do tada HVO tolerirao tako veliki broj nepouzdanih vojnika u svojim redovima, s obzirom da je muslimanska agresija tada već trajala preko šest mjeseci. Uz to, HVO je poĉeo i s uhićivanjem muslimanskih vojnika i civila u zapadnom dijelu grada, te ih je smjestio u logore. HVO-a,

Istog tog 30. lipnja, povodom pada vojarne Sjeverni logor i drugih poloţaja

ali i zbog pogibije muslimanskog zapovjednika Mithada Hujdure, Arif Pašalić se

obratio putem radija, sljedećim

rijeĉima:

(...) Gubitak komandanta slavne 41. motorizovane brigade Mithada Hujdura Hujke za nas je nenadoknadiv gubitak, ali Mostar je danas bogatiji za stotine i

hiljade Hujka, koji će se boriti protiv ustaških ratnih zloĉinaca, protiv ustaša koji su se okotili po meni poslije 1944. -

45. godine ponovo u našoj domovini. Ovaj

grad, ovaj narod, ova Armija nikada neće zaboraviti našeg proslavljenog, legendarnog komandanta, šehida 427 Hujku. Ali, neće zaboraviti ni vama, ustaše ĉija ga je granata muĉki pogodila. (...) Narode, graĊani Mostara shvatite da je ovo sudnji dan kada morate poĉeti borbu. Pozivam svakog graĊanina koji moţe da nosi pušku, koji moţe da nosi kamen, da ubija ustaške zlotvore, jer ovdje nema ţivota sa ustašama, sem ţivota Muslimana, poštenih Hrvata i lojalnih Srba. 428 Iako nisu uspjeli ovladati Mostarom, muslimanske snage su i kroz srpanj i kolovoz 1993. godine nastavljale sa svojim napadima, a zapovjednik 4. Korpusa je u i djelovanje snaga 6. Korpusa kako bi se ABiH- u

tu svrhu zatraţio

olakšala situacija 429. Ne samo to, poloţaji

jedinica ABiH-a u zoni odgovornosti 4. Korpusa, a posebno u Mostaru, su bili u toliko

nepovoljnoj situaciji da je zatraţena, i u konaĉnici dobivena , i pomoć od VRS -a, u obliku municije, HVO-a.

oruţja, ostale opreme, kao i koordiniranog topniĉkog djelovanja po poloţajima

Ujedno ovo potvrĊuje i kasniji zapovjednik 4. Korpusa , Rasim Dreković, koji

navedeno iznosi u vlastitoj knjizi

430

.

MeĊutim, niti pomoć VRS -a nije mogla Armiji osigurati

vojnu prevagu naprama snagama HVO-a u Mostaru, muslimanski plan nije uspio, a rezultirao 426

Isto; U svim postrojbama poduzete su mjere da se iz HV O odstrane Muslimani. Izvršena je demobilizacija u

općinama Široki Brijeg, Ĉitluk, Ljubuški i Grude. Šehid = islamski muĉenik 428 Govor Arifa Pašalića, Ratni radio BiH, 30. lipnja 1993. u 11.00h, tekst govora objavljen obj avljen u: Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 564. – 575. 429 RBiH, ŠVK OS RBIH, br., 02/819-2, od 2. srpnja 1993., Komandi 6. K. i Komandi 4. K. na znanje, dokument objavljen u: Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 569. 430 Vidi: Dreković, Ramiz. U obruĉu: Krajišnici i Hercegovci u borbi na dva fronta , Zenica: Dom štampe, 2004. 427

81



je blokadom istoĉnog Mostara i izlaganju minobacaĉkim napadima HVO-a. U takvim okolnostima vojni vrh RBiH je zapoĉeo s izradom plana ofenzive koja je trebala „osloboditi“ Mostar, te otvoriti put dolinom Neretve oprema Jadranskome moru. Navedena operacija poznata je i pod imenom Neretva 93.

7.6. Operacija Neretva 93

Za realizaciju operacije Neretva 93 kljuĉno

je bilo savjetovanje vojnog vrha RBiH -a,

odrţanog 21. i 22. kolovoza 1993. godine u Zenici, osim što su HZHB i HVO proglašeni glavnim neprijateljima Muslimana

431

, nareĊeno

je i zauzimanje sela Vrdi (koje je bilo kljuĉno

u hrvatskoj obrani Mostara), deblokada Donje i Gornje Dreţnice, deblokada puta Jablanica – ao Mostar, k ao

i „rješavanje“ Prozora 432

433

. Ukratko, muslimanski vojni vrh je zakljuĉio da je

došlo vrijeme za izvoĊenje veće ofenzive koja bi obuhvaćala podruĉje od Bugojna do 434

Mostara

, a u koju bi bi le

ukljuĉene snage 3., 4. i 6. K orpusa. Krajem kolovoza ŠVK OS

RBiH je dijelovima snaga spomenutih korpusa uputio pripremne naredbe za nadola zeću ofenzivu, u kojima su isticani ciljevi i pravci djelovanja, kao RBiH-a, upućenom Zapovje dništvu 6. Korpusa, 26.

na primjer u naredbi ŠVK OS

kolovoza 1993. godine:

Vaše upućene snage braniocima Mostara, u sadejstvu sa snagama 4. Korpusa, što prije angaţovati u napadu na postrojbe HVO na pravcu: s. Vrdi – s. Domazet razbiti neprijateljske snage na tom pravcu i što prije izbiti na liniju: s. Planinica – s. Podine. U daljim dejstvima a ngaţovati

se u napadu na sjeverno predgraĊe

Mostara i s. Raštani. 435 U samim pripremama za Neretvu 93

dovuĉena su i pojaĉanja iz okruţenog Sarajeva (1.

Korpus), kako bi se ostvarila dodatna nadmoć naprama HVO -u436. Iako Sefer Halilović navodi 12. rujna kao p oĉetak

operacije 437, manji napadi ABiH-a zabiljeţeni su već 6. rujna,

posebno na poloţaje HVO-a u Vrdi. Detaljno dokumentirane pripreme, kao i samo izvoĊenje operacije svjedoĉe o tome koliko je muslimanska strana bila iskrena u svojim namjerama kada 431

Domazet Lošo, 2010., str. 269. Halilović, str. 113. 433 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (2)“, OsloboĊenje, 17. sijeĉnja 1999. 434 Halilović, str. 114. 435 RBIH, ŠVK OS RBiH, br. 02/1029-1, od 26. kolovoza 1993. godine, Komandi 6. Korpusa n/r Komandantu, dokument objavljen u: Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 574. 436 Halilović, str. 114. 437 Šefko Hodţić, novinar novinar kojemu je ABiH dozvolila pratiti pripreme i tijek Neretve Neretve 93 navodi 13. rujna kao poĉetak operacije. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (9)“, OsloboĊenje, 27. sijeĉnja 1999. 432

82



je potpisala ne samo jedno, nego niz bezuvjetnih prekida vatre, od koje je posljednje bilo ono od 1. rujna 1993., sklopljen posredstvom UNPROFOR-a u MeĊugorju mostarskoj općini

438

. U istome periodu, u

snage ABiH -a su poĉinile zloĉin u Grabovici, koja je već nekoliko mjeseci

bila pod okupacijom ABiH-a. U samom mjestu nije bilo snaga HVO-a, kada su 8. i 9. rujna

439

, pripadnici ABiH-a

u noći izmeĊu

ušli u selo pobivši 32 hrvatskih civila. Kako se ovaj pokolj

dogodio neposredno prije operacije, a još jedan i tijekom nje, p ostavlja se pitanje do kojih razina seţe odgovornost za ova zlodjela, kao i , zašto Halilović stalno ima potrebu naglašavati da je Neretva 93 planirana u samom vrhu OS RBiH i operaciji“?

da nije rijeĉ o njegovoj „privatnoj

Halilović takoĊer implicira da odgovornost za pokolj u Uzdolu 440 nosi sam

zapovjednik GS ABiH-a,

Rasim Delić 441. Sam tijek operacije Neretva 93 Halilović je

relativno šturo opisao sljedećim rijeĉima: Dvanaesti septembar. Poĉetak operacije: na glavnom napadu sve jedinice kreću na svim pravcima (...). Trinaestog septembra, nakon preduzetnih mjera, sve

jedinice kreću na zadatak. Prozorski bataljun ulazi u selo Uzdol iz koga oko 11 sati biva potisnut zbog jakog protivnapada snaga HVO. Tek nakon nekoliko dana, saznali smo da je Samostalni prozorski nedozvoljene radnje.

bataljon u selu Uzdol poĉinio neke

(...) Ukupni rezultati operacije su impresivni. Po izvještaju

UNPROFOR-a, bh. Armija je napredovala i oslobodila 450 kvadratnih km.

442

Novinar Šefko Hodţić, koji je pratio pripreme i tijek Neretve 93, opisuje to detaljnije: - Do sada nije bilo veće operacije od poĉetka rata – kaţe Sefer. – I ovo je, ustvari,

naša prva ofanziva. Jer ujutro će planuti front od Bugojna do Mostara. Raĉunali smo da će u sutrašnjoj ofanzivi uĉestvovati moţda i pet hiljada bo raca. Na Vilica guvno napadaju borci Operativne grupe Zapad iz Bugojna. Na Crni vrh idu borci Neretvice, Gornjeg V akufa

i ĉeta Foĉaka, pa Prozoraci negdje izmeĊu Vilica

guvna i Makljena. A na juţnom dijelu fronte idu neke jedinice Šestog korpusa

438

, 2. rujna MKBJ: Dogovor HVO-a i muslimanskih predstavnika (MeĊugorje, 1. rujna r ujna 1993.), Veĉernji l ist ist 1993., prijepis dokumenta u: TuĊman – Bilić, – Bilić, str. 295.

439


440 441

U selu Uzdol, 14. rujna 1993., pripadnici ABiH-a su ubili 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a.

Halilović, str. 119. Naime, Halilović tvrdi da je Delić odgovornost za pokolj u Uzdolu nepravedno pripisao njemu, na što Halilović iznosi podatak da je upravo Delić onaj koji je unaprijedio i amnestirao zapovjednika Envera Buzu, koji je zapovjedao zapovjedao i snagama u Uzdolu. Uzdolu. Kako god bilo, evidentno je da odgovornost za ovaj ĉin seţe do samog vrha ABiH -a.

442


83



ojaĉane borcima iz Sara jeva i kompletan Ĉetvrti korpus (...)443. U bici na Crnom vrhu naši borci su naišli na minsko polje. Bilo je mrtvih i ranjenih. Pred tim minskim poljem borci su zastali. Druga neprijatna vijest: HVO napada tenkovima

s boka, koji je nezaštićen jer Prozorani nisu krenuli i zatvorili taj pravac. HVO tuĉe iz tenkova ne samo naše na Crnom vrhu, nego tuku i Voljevac . (...) Pred ponoć Sefer je završio sastanak s Buzom i komandirima ĉeta i vodova. Izašao je meĊu borce i kratko im se obratio: - Zbog vas, zato što niste krenuli jutros u akciju, ĉitava operacija moţ e da propadne – rekao je on. – Ustaše – Ustaše su krenule u kontraofenzivu na borce Neretvice i Gornjeg Vakufa, (...)

444

.

Muslimanska ofenziva je u svojoj prvoj dionici doţivjela potpuni fijasko – odbaĉen i su napadi na Crnom vrhu, neke postrojbe se nisu odazvale na pokret, a jedini „uspjeh“ ABiH -a je bio pokolj u Uzdolu, ali i iz tog mjesta su se morali povući nakon protunapada HVO -a. Napad na mostarskom bojištu je kasnio, te je on zapoĉeo tek kasno uveĉer 14. rujna445. Tako da su se borbe vodile tijekom noći, te nastavljale i kroz sljedeći dan , a muslimanske snage su uz nešto ljudskih gubitaka uspjele deblokirati Dreţnicu , te odbaciti snage HVO-a s tog podruĉja 446. Do 16. rujna ABiH je uspjela osvojiti i nova podruĉja

u općini Rama-Prozor, a u Hudutskome su

447 strjeljana ĉetvorica pripadnika HVO -a, kao i dvojica civila hrvatske nacionalnosti nacionalnosti . Motiv za

ovaj ĉin najvjerojatnije su pretrpljeni gubici ABiH-a prilikom zauzimanja Hudutskog448. Iako Halilović u svojoj knjizi biljeţi da je operacija poluĉila impresivne rezultate , njen glavni cilj nije postignut – deblokada, odnosno zauzimanje Mostara. Snage ABiH-a nisu uspjele poraziti snage HVO-a u Vrdi

449

i na Humu, što je praktiĉki onemogućilo daljne

voĊenje operacije, uz to je Armija na spomenutim poloţajima pretrpjela velike gubitke, ukljuĉujući i jednog zapovjednika brigade, što je rezultiralo meĊusobnim optuţivanjem unutar

443

Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (10)“, OsloboĊenje, 28. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (11)“, OsloboĊenje, 29. sijeĉnj a 1999. 445 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (13)“, OsloboĊenje, 1. veljaĉe 1999. 444

446

Isto Dossier (...), str. 124. Sveukupno je

447

HVO tog dana u Hudutskome zabiljeţio 24 ubijena vojnika. strašna vijest u Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (1 4)“, OsloboĊenje, 2. veljaĉe 1999. Uveĉe – strašna Jablanici: u smiraj bitke iznad Jablaniĉkog jezera poginuli su najhrabriji jablaniĉki ratnik Senad Seno Dţiho i ĉetiri njegova saborca. Poginuli su u Hudutskom kad je već bitka bila gotova završena i nekoliko bojovnika se zabarikadiralo u tri, ĉetiri kuće (...). 449 Koliki veliki vojni znaĉaj su imala Vrda vidi se takoĊer iz naredbe Sefera Halilovića upućenom bena dejstva naših snaga na zapovjedništvu 1. Korpusa, 23. rujna 1993., u kojoj izmeĊu ostaloga stoji: Bor bena širem prostoru s. Vrdi prema Mostaru su, u ovom trenutku spašavanje Mostara od ustaškog divljanja, najznaĉajnija na BiH ratištu (...). RBiH, ŠVK OS RBiH, br. 02/1109-1, od 23. rujna 1993., Komandi 1. Korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 604. 448

84



zapovjednih struktura ABiH-a broj hrvatskih civila

451

450

. Još jedna odlika ove operacije jest da je u njoj ubijen veći

, što se takoĊer ponekad navodi kao jedan od razloga prekida borbenih

djelovanja, ipak, izglednije je da je razlog prekida bila nemogućnost probijanja obrambenih crta HVO-a. Neki autori

452

takoĊer navode da je konaĉni cilj te operacije bio, ukoliko bi došlo

do pada Mostara, i izbijanje na Jadransko more

kod Neuma. Što je zapravo vrlo vjerojatno jer

je sluţbeni Sarajevo polagao pravo vlasti nad cjelokupnim teritorijem HZHB -a, a upravo bi uspješno

izvedena Neretva 93 omogućila stvaranje operativne osnovice za takav pothvat.

IzmeĊu ostaloga, ovo potkrepljuje i Hodţić: Sefere, ĉuo sam više varijanti o obimu ofanzive – rekao sam mu. – Ĉak – Ĉak da se ide i do Neuma.

Šta je istina u tome? – Ovo je do sada naša najveća operacija – kaţe

Sefer. – Ako uspije, potpuno

će izmijeniti stratešku situaciju u našoj zemlji. I

predsjednik Izetbegović će u pregovorima prvi put imati jake adute. 453 MeĊutim, najteţe optuţbe na muslimansku stranu su one da je postojao i plan osvajanja teritorija Republike Hrvatske – Ploĉe.

Ova optuţba se temelji na izjavi Sefera

Halilovića koju je dao na jednome skupu 1993. godine, a u kojoj je dobacio da se ide i u osvajanje Ploĉa 454. Iako se spomenuto ĉesto demantira sa tvrdnjom da se radilo o jednom gafu ili nespretnoj izjavi, postojanje a mbicija

muslimanskog vojnog vodstva prema Ploĉama

potvrdio je sam Halilović na sjednici Predjedništva RBiH, Vlade RBiH i parlamentarnih stranaka, odrţanoj 10. oţujka 1993. godine, na kojoj je iznio sljedeće : U cilju otklanjanja uoĉenih slabosti i kvalitetnim poboljšanjem ukupne odbrane i sposobnosti oruţanih snaga BiH u cjelini, mi (ŠVK OS RBiH455) predlaţemo: (...) Obezbijediti da luka Ploĉe i put Ploĉe – Mostar – Sarajevo – Zenica, bude u neprekidnoj funkciji za potrebe drţave BiH. Ako je nuţno, za ovo angaţovati meĊunarodne snage, a po potrebi i našim snagama taj prostor osigurati. 456

450

Hodţić, „Svjedok operacije Neretva '93 (15)“ Uz prethodno navedena stratišta mora se spomenuti i dogaĊaj od 20. rujna 1993. godine, kada su pripadnici ABiH-a u mostarskome predjelu Rodoĉ ubili šestoricu hrvatskih civila, te oteli ĉetvoricu koja se još uvijek vode kao nestala. Dossier (...), str. 105., vidi i: Mlivonĉić, 1998., str. 30. 452 Vidi na primjer: Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 425.; Mrduljaš, „Hrvatski etniĉki prostori u BiH (...)“, str. 518. 453 Hodţić, „Svjedok operacije Neretva '93 (10)“. 454 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (5)“, OsloboĊenje, 22. sijeĉnja 1999. 451

455 456

Navod autora

Izvod iz magnetofonske snimke sjednice Predsjedništva RBiH i parlamentarnih stranaka, odrţane 10. oţujka 1993., prema: Halilović, str. 150. – 151.

85



Ipak, kako je Neretva 93 more je i dalje samo ostalo deblokada

objektivno gledajući bila neuspjeh, izbijanje na Jadra nsko

neostvarena ţelja muslimanskog vojnog vodstva , kojemu je sama

Mostara zadavala velike poteškoće. Uz to, malo je vjerojatno da bi se RBiH

upustila u oruţani sukob s RH -a zbog Ploĉa, iako je meĊunarodna zajednica ABiH -u tolerirala napad na bosanskohercegovaĉke Hrvate, isto više ne bi mogla uĉiniti ukoliko bi Muslimani posezali za teritorijem izvan BiH. S druge pak strane, intenziviranje napada na HVO u Mostaru potaklo je vodstvo RH-a 457

Korpusa

da prestane s dostavom oruţja ABiH -u, izuzevši snage 5.

, koje nisu bile ukljuĉene u agresiju na bosanskohercegovaĉke Hrv ate. Neretva 93

je zapravo bila zadnji ozbiljniji pokušaj Muslimana u zavladanju Mostara, sama operacija je prema muslimanskim navodima sluţbeno prekinuta 4. listopada 1993. godine 458, no napadi ABiH-a

na mostarskom podruĉju su se i dalje nastavile kroz listopad, posebno prema

poloţajima HVO-a u Vrdima459. MeĊutim, i ti napadi su bili odbaĉeni, a HVO je sprijeĉio naum muslimanskog vodstva u zavladanju Mostarom i dolinom Neretve do Jadrana. Stanje na

tom dijelu ratišta nije se znatnije promijenilo sve do Washingtonskog sporazuma. 7.7. Lipanjska agresija i vojna situacija u srednjoj Bosni do kraja 1993.

Dok je HVO uspio saĉuvati većinu hrvatskih etniĉkih prostora u Mostaru i dolini rijeke Neretve, u srednjoj Bosni hrvatska je zajednica doţivjela jednu od svojih najvećih tragedija. Nakon što je ABiH u svojoj travanjskoj agresiji usp io Zenicu oĉistiti od Hrvata, na red su trebala doći i ostala hrvatska podruĉja koja su se nalazila u nadleţnosti 3. Korpusa. Već je u svibnju u Zenici Halilović najavio da treba stvar ati ati teren za konaĉan obraĉun s Hrvatima,

što je praktiĉki znaĉilo pregrupiranje snaga, te pripremu za nastavak agresije, s

krajnim ciljem uništenja hrvatskih enklava u srednjoj Bosni. Blaškićeva procjena za nadolazeći

muslimanski napad je bila da će se neprijatelj fokusirati na blokadu i uništenje

Busovaĉe, kao i na zauzima nje Kiseljaka, Viteza i Kreševa. TakoĊer je u jednom svojemu izvješću iskazao zabrinutost zbog razmještaja niza muslimanskih brigada prema poloţajima

457

Domazet Lošo, 2010., str. 270. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (21)“, OsloboĊenje, 10. veljaĉe 1999. 459 Komanda 4. Korpusa, br. 03-39, od 5. listopada 1993., Komandantu OG SJEVER-1, NareĊenje, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 609. U zapovjedi se navodi: ODMAH formirati jedinicu ojaĉanog voda 40 vojnika i istu uputiti u širi rejon Rašk e gore na pravce koji vode prema Vrdima i Đubranima i Ĉordinoj kuli sa zadatkom izvoĊenja ofanzivnih dejstava u sadejstvu sa – 2 koje djeluju sa pravca sjevera, a u cilju nanošenja gubitaka ustaškim snagama koje snagama OG SJEVER – 2 se nalaze u rejonima Đubrani -Ĉordina kula -Vrda u ţ/s i MTS u pozadini neprijatelja (...). Vidi i: ABiH, br. 01-153/93-42, od 22. listopada 1993., Borbeno nareĊenje br. 4., Isto, str. 612. 458

86



460

HVO-a

. MeĊutim, napad koji je iznena dio HVO u lipnju 1993., je bio onaj koji je bio

usmjeren prema Travniku,

u kojemu do tada nije bilo većih napada ABiH -a. Muslimanske

snage su se u tom podruĉju gomilale već od sijeĉnja 1993., te se nisu sve do tada angaţirale u nekom većem napadu na poloţa je HVO-a. Sveukupno je Armija u travniĉkom podruĉju raspolagala s minimalno 10.000 vojnika

461

.

Tolikom broju muslimanskih vojnika travniĉki

– 3.000 ljudi, razmještenih u pet bojni, u sklopu HVO je mogao suprotstaviti svega oko 2.500 – 3.000 dviju brigada (Travniĉka brigada i brigada Frankopan). Uz to, mnogi vojnici HVO-a

su drţali

poloţaje prema VRS-u462, što je predstavljalo dodatni hendikep u sluĉaju muslimanskog napada. Iako je hrvatska strana posredstvom UNPROFOR- a pokušavala sve uĉiniti kako ne bi

došlo do ponovno g napada ABiH-a u srednjoj Bosni , Muslimani su bili odluĉni u završavanju zapoĉetog „posla“, a zapovjednik 3. Korpusa, Enver Hadţihasanović, je odmah u startu odbijao sudjelovati u pregovorima s hrvatskom stranom. Britanski pripadnici UNPROFOR-a su prilikom

toga zakljuĉili da ABiH više nije spremna obuzdavati se i namjerava poduzeti

vojnu inicijativu u dolini Lašve 463, kao i da je Korpus, sudeći po drţanju svoga zapovjednika, ĉini se, spreman za daljnje vojno djelovanje pošto je oĉito odbacio koncepciju prego vora464. Iz dokumenata ABiH- a

se moţe doznati da je naredba za napad na HVO Travnika izdana

najkasnije 5. lipnja 1993. godine, a u jednom od takvih dokumenata, koji nosi naziv Zapovijest za napad , navodi se procjena da je cilj HVO-a upornom odbranom

sprijeĉi ti

prodor muslimanskih snaga, što se vidi po uţurbanoj izgradnji fortifikacijskih objekata

465

.

Do konaĉnog udara ABiH -a na Travnik je došlo 6. lipnja 1993. godine, a brojĉano inferiorniji hrvatski branitelji nisu imali nikakvog izgleda oduprijeti se muslimanskoj ofenzivi,

te su bili potisnuti prema teritoriju koji je drţala VRS. Napad na podruĉje općine

Travnik je trajao do 10. lipnja, a ABiH je uspjela zavlada ti podruĉjem cjelokupne općine , te je

etniĉki oĉistila 32 hrvatska sela, meĊu kojima su i Brajkovići, Grahovĉići, Bukovica,

460

HVO, Stoţer OZSB, br. 01 -5-160/93, Vitez 7. svibnja 1993., u 12.30h, predmet Posebno izvješće o stanju u OZSB, KC Z891, prema: Shrader, str. 197. – 198. 461 312. brdsko planinska brigada, 17. krajiška brdsko - planinska planinska brigada, 27. krajiška brdsko -planinska brigada, Treća bojna 7. muslimanske brigade, 1. bojna 308. brdsko-planinske brigade, dijelovi 325. brdsko-planinske, 314. motorizirane brigade i 37. krajiške brigade, kao i odred El Mudţahedin (oko 400 boraca) i razne druge jedinice MUP-a i paravojnih formacija, su sudjelovale u napadu ABiH-a na Travnik. Shrader, str. 199. – 200.; ABiH, Komanda „TG“, Amir Kubura, br. 720/93, od 5. lipnja 1993, Zapovijest za napad, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 665. – 666. 462 Bojnik Franjo Ljubas, zapovjednik bojne HVO- a u travniĉkom podruĉju, svjedoĉenje u sluĉaju Kordić – Ĉerkez, 16. svibnja 2000., prema: Shrader, str. 201. 463

COMBRITFOR MILINFOSUM, br. 222., od 6. lipnja 1993., odlomak 2B(1), KC D317/1, prema: Shrader, str. 202. 464 1PWO MILINFOSUM, br. 038., od 6. lipnja 1993., KC D164/1, prema: Shrader, str. 202. 465

ABiH, Komanda „TG“, Amir Kubura, br. 720/93, od 5. lipnja 1993, Zapovijest za napad

87



Radojĉići, Maljine, Bikoši, Podovi, Ovnak, Ĉukle i Guĉa Gora 466 467. Sveukupno je protjerano oko 19.500 Hrvata s podruĉja Travnika 468, uz to je poĉinjen veći broj zloĉina ukljuĉujući muĉenja, sakaćenja, obredna ubijanja, silovanja i ubo jstva469. Izvori UN-a navode kako je do 10. lipnja ubijeno 500 Hrvata, te spaljeno 38 sela

470

.

9. lipnja zapoĉeo je i napad na Novi

Travnik, a Armija je do 15. lipnja uspjela zauzeti niz hrvatskih sela sjeveroistoĉno od tog 471

grada

. I u Novom Travniku hrvatski

vojnici i civili su velikim dijelom bili prisiljeni izbjeći

472

, odakle su kasnije prebacivani na hrvatski teritoriji u podruĉju

na srpski teritorij 473

Kiseljaka

. U općini Novi Travnik HVO je izgubio niz sela i poloţaja, protjeran je veliki

broj hrvatskih civila,

a u hrvatskim rukama je ostao samo manji dio općine, prvenstveno u

juţnom di jelu jelu. U lipnju su se intenzivirali takoĊer napadi na Vitez i Busovaĉu, a u koliko oĉajnome poloţaju se nalazila hrvats ka zajednica najbolje oslikava v anredno izvješće OZSB od 9. lipnja 1993. godine: Snage MOS-a

nastavljaju sa sveopćim napadom i to od 3.00h posebno na Novom

Travniku, Busovaĉi, Vitezu i granatiranje se vrši po svim hrvatskim prostorima – sve gori i pakao je pravi. (...) U tijeku noći na suţenom hrvatskom prostoru preostale

tri (3) općine stiglo je novih 5.000 prognanika iz sela Ĉukle, Brajkovići

i Grahovĉića a ova sela više ne postoje kao ni crkva u s. Brajkovići i kapela u s. Ĉukle, sve spaljeno. (...) Svakog sata poveĉava se broj poginulih, ranjenih i nestalih i sigurno da je nastupio sudnji dan za Hrvate Srednje Bosne. Borimo se

zajedno sa napaĉenim i preostalim Hrvatima protiv desetostrukog nadmoĉnijeg agresora (napada nas 15 muslimanskih brigada- manevarskih narod).

466

a brani se naoruţan

474

Mlivonĉić, 1998., str. 51. – 67.

467

Shrader, str. 203. Dossier (...), str. 137. 469 U zaselk u Bikoši-Maljine, 8. lipnja 1993., pripadnici ABiH-a ubili su 29 hrvatskih civila. Istog dana u 468

470

Ĉuklama ubijeno je devet, u Brajkovićima ĉetiri, u Krpeljićima sedam, a u Ovnaku 27 hrvatskih civila. Mlivonĉić, 1998., str. 51. – 67.; Dossier (...), str. 136.

COMBRITFOR MILINFOSUM br. 227, 11. lipnja 1993., odlomak 2c (2), KC D317/1, prema: Shrader, str. 204. 471 Shrader, str. 207. 472 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZSB, Vitez, br. 21 -7-270/1/93, od 26. srpnja 1993., P ro Memoria, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 686. – 688. 473 Shrader, str. 207. 474 HZHB, HVO, OZSB, IZM Nova Bila, br. 01-6-257/93, od 9. lipnja 1993., Vanredno izvješće o trenutnom stanju u OZSB HVO, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 668.

88



Muslimanska ofenziva tu nije stala, a 14. lipnja snage ABiH-a su uspjele u potpunosti

uništiti HVO u općini Kakanj, konkretnije, brigadu Kotromanić, koja je nakon toga raspuštena. TakoĊer dolazi do protjerivanja 12.000 – 15.000 Hrvata 475 broj hrvatskih sela, te je objekata.

476

, uništen je veliki

opljaĉkano i devastirano niz hrvatskih kuća i katoliĉkih vjerskih

Većina hrvatskih civila je izbjegla prema Varešu, a na putu mnogi su stradali zbog

paljbe iz pješaĉkog i topniĉkog oruţja ABiH-a477. Lipanjska agresija je bila sveopća i zahvatila je gotovo sve hrvatske enklave u srednjoj Bosni, Armija

BiH je sa ţestokim

pješaĉkim napadima nastojala dalje cijepati hrvatski teritoriji, a u podruĉjima koja je osvojila – Travnik i Kakanj, uslijedilo je temeljito etniĉko ĉišćenje, popraćeno s mudţahed inskim zvjerstvima. Ĉak se u jednom borbenom izvještaju zapovjednik Mehmed Alagić referirao na zloĉine poĉinje ne u lipnju 1993. godine: U opštini Travnik imamo najviše problema u reonu: G. Dolac, Vakuf, Guvna. Ovdje se pale kuće i pljaĉka imovina. Indicije da se sa ovim prljavim poslovima upravlja iz odredjenih mjesnih krugova. Egzekutori su organizovani u trojke (Muslimani iz pozadine planski se radi).

478

Naravno, ovo je samo najblaţa inaĉica opisa onoga što se tih dana dogaĊalo u Travniku, te

ne ĉudi da je zapovjednik Alagić odgovornost za takva zlodjela prebacio na

„odreĊene mjesne krugove“. Ipak, on u prvom redu spominje samo paljenje kuća i pljaĉku imovine, etniĉko ĉišćenje sela, protjerivanja i ubojstva Hrvata, izgleda, nisu predstavljali problem vrijedan spomena.

MeĊutim, stradanja nisu zaobišla ni mjesta koja su se uspjela

oduprijeti muslimanskim napadima, a za isticati valja samo dogaĊaj od 10. lipnja, kada je u neselektivnom granatiranju Viteza jedna granata ABiH-a usmrtila osmero hrvatske djece na

košarkaškom igralištu 479

480

.

Borbe za Vitez, kao i za Busovaĉu, vodile su se do kraja

hrvatsko-muslimanskog rata, a u njima je stradalo mnogo pripadnika HVO-a kao i hrvatskih civila. Ova dva grada su posebno bili pod udarom ABiH-a,

a uzastopni pješaĉki napadi , kao i

konstantna snajperska, topniĉka i minobacaĉka paljba su postali pravilo. Poseban problem HVO-u

u Vitezu je predstavljalo muslimansko uporište u Starome Vitezu, oko kojega su se

HZHB, HVO, OZSB, IZM Nova Bila, od 14. lipnja 1993., Vanredno izvješće o stanju u OZSB, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 670. 476 Mlivonĉić, 1998., str. 133. 477 HZHB, Glavni sanitetski stoţer, Odjel za informiranje i istraţivanje, br. 02-5/2-77/93, od 30. lipnja 1993., 475

478 479

Kronologija hrvatsko-muslimanskih sukoba RBiH, ABiH, Travnik, od 11. lipnja 1993., Vanredni bo rbeni izvještaj, Komandi 3. Korpusa

Mlivonĉić, 1998., str. 89. i 257.

480

Dossier (...), str. 161.

89



borbe vodile do samog završetka rata. Tvornica SPS je i dalje bila jedna od glavnih ciljeva ABiH-a,

te je poduzeto nekoliko pokušaja osvajanja tog objekta, od kojih valja spomenuti

napad od 22. prosinca 1993. godine, na relaciji Preoĉica – Sivirino – Pirići – Pirići, kada je osvojeno Kriţanĉevo selo 481, te masakrirano 66 Hrvata 482 483. Ipak HVO je uloţio znatne napore kako bi oĉuvao viteško viteško podruĉje, a s time i hrvatsko stanovništvo. Unatoĉ znatnim vojnim gubici ma

i sveopćoj iscrpljenosti, hr vatska zajednica je uspjela opstati u podruĉju Vitez –

Busovaĉa . Krajem lipnja razbuktale su se i bo rbe

u podruĉju na relaciji Maglaj - Ţepĉe484, a 111.

ţepaĉka brigada HVO -a, pouĉena zbivanjima u ostalim dijelovima srednje Bosne, spremno je doĉekala agresiju snaga 3. Korpusa. O snagama koje je ABiH angaţirala u tom podruĉju moţe se doznati iz jednog izvje štaja britanskog UNPROFOR -a, -a, koji navodi da su 28. lipnja 1993. u tom podruĉju dijelovale 301., 303., 314., 309., 318., 319. i 201. brigada ABiH-a 485. Znakovito je

da su sudjelovale i brigade koje u tom podruĉju nisu bile domicilne, kao na

primjer 301., 303. i 314. koje su iz Zenice, ili 309. brigada koja je iz Ka knja,

što izravno

upućuje na agresivne namjere koje je muslimansko vojno rukovodstvo imalo. Napad ABiH-a na Ţepĉe uslijedio je 24. lipnja 1993. godine, a u njemu je sudjelovalo oko 12.500 vojnika 486

ABiH-a

. Paralelno su napadnuti i pol oţaji

HVO-a u Zavidovićima i Novom Šeheru. U

Ţepĉu je došlo do ţestoke šestodnevne bitke, a borbe su se vodile u samom gradu. Uništena je, ili teţe oštećena, gotovo svaka druga kuća u gradu 487, a ABiH je u potpunosti opkolila i blokirala grad. O poĉetku bitke izvještava i Ivo Lozanĉić, zapovjednik 111. brigade HVO -a:

Jutros rano muslimanske snage su napale naše snage na poloţajima iznad Ţepĉa iz pravca Ţeljeznog polja i pravca Zenice u pokretu imaju velike snage iz Zenice. Mi smo prihvatili borbu i prve napade smo odbili. Ujedno velike borbe se vode za

sam grad Ţepĉe gdje naše snage imaju inicijativu. Blokirali smo pravce Zavidovići, Maglaj, Tešanj. Imamo dosta ranjenih i mrtvih. Neprijatelju su naneseni veći gubitci (...). Ne ma panike i moral postrojbi je dobar (...). Izvijestite

481

Shrader, str. 231. Dossier (...), str. 163.

482 483

HRHB, Sluţba za razmjenu zarobljenih i drugih osoba HRHB, br. 01-IP-125/94, od 17. veljaĉe 1994., Spisak osoba koje su nastradale 22.12.1993. godine prilikom muslimanske ofanzive na Kriţanĉevo selo, razmjenjene

484

HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZSB, Vitez, br. 21 -7-270/1/93, od 26. srpnja 1993., Pro Memoria

1.02.1994. 485

COMBRITFOR MILINFOSUM br. 244, odlomak 2B Komentar, KC D317/1, prema: Shrader, str. 219. Shrader, str. 220. 487 Isto, str. 220. 486

90



svu javnost o našem teškom poloţaju o totalnoj blokadi. Nas napada 318., 319., dijelovi 301. i 303. brigade te 7. muslimanska.

488

MeĊutim, 111. ţepaĉka brigada je odbila sve muslimansk e napade, te u k onaĉnici onaĉnici u protunapad koji je završio 30. lipnja, a rezultirao je predajom 305. i 319. brigade

krenula

489

ABiH-a

.

Po svemu sudeći, razlog muslimanskog neuspjeha je leţao u boljem naoruţanju i

boljoj organiziranosti HVO-a. Iz

više izvora se moţe saznati da je i VRS svoju podršku

pruţao Hrvatima, a prema nekim navodima HVO-u je ĉak „posuĊiva o“ i tenkove490

491

. U

ovom sluĉaju se dogaĊalo isto ono što i u Mostaru, no umjesto Muslimanima, VRS je svoju pomoć pruţao pomoć pruţao Hrvatima. Zahvaljujući tome, kao i odluĉnoj obrani HV O-a, hrvatske enklave u tom podruĉju opstale su sve do završetka hrvatsko -muslimanskog rata, što ipak nije bio sluĉaj u ostalim dijelovima srednje Bosne.

Uz pad Travnika i Kaknja, hrvatsku zajednicu teško je pogodio i pad Bugojna srpnja 1993., a pri je

492

, 26.

toga, 10. srpnja pala je i Fojnica, iz koje su Hrvati etniĉki oĉišćeni 493.

Muslimanske su snage u napad na Bugojno krenule 19. srpnja

494

, a posljednje borbe u toj

općini završene su 28. srpnja, rezultirajući s pogibijom od oko 90 pripadnika HVO -a495. I u 496

Bugojnu snage HVO- a su zatraţile vojnu pomoć od VRS -a

, no izgleda da je nisu dobili. Na

kraju su Srbi ipak pristali na prihvat hrvatskih civila, o tome, kao i o potpunom rasulu HVO-a u Bugojno, svjedoĉi izvještaj Ivice Luĉića, zapovjednika brigade Eugen Kvaternik:

Danas već osmi dan traju neprestane borbe sa MOS- om. Sve naše pozicije u gradu su pale. (...) Civile pripremamo za evakuaciju na Srpsku teritoriju. Naše snage su u rasulu. Moral loš. Vojska ne ţeli da se bori na preostalom dijelu teritorije, već razmišlja kako pobjeći iz rovova. Vlada panika (...). 497

488

489

HZHB, HVO, 111. XP Brigada, Ţepĉe, br. 02/3 -53/93, od 24. lipnja 1993., HVO – GS Grude, n/r generala M. Petkovića

Shrader, str. 222. Isto 491 HVO, 111. XP Brigada, Ţepĉe, br. 02/4 -206/93, od 1. srpnja 1993., Izvješće o stanju u zoni odgovornosti 111. 490

xp brigade. U izvješću se navodi: Tijekom dana srpska strana je preko naše zone ubacila tenkove te priprema odluĉan boj za osvajanje Zavidovića, a Maglaj i Tešanj su u potpunom okruţenju i neće dugo izdrţati blokadu. 492

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Bugojno je ţivjelo 46.889 stanovnika, od toga je bilo

Muslimana 42,00%, Hrvata 34,18% i Srba 18,49%. Shrader, str. 215. Od 6.600 Hrvata u Fojnici, nakon okupacije ABiH-a preostalo ih je svega 150. 494 HZHB, Brigada „Eugen Kvaternik“, br. 14 -122-41/93, od 19. srpnja 1993., IZM Prozor, n/r Pu. M. Filipoviću 493

495

Mlivonĉić, 1998., str. 40. HZHB, Brigada „Eugen Kvaternik“, br. 14-122-99/93, od 25. srpnja 1993., Glavni stoţer - Mostar 497 HVO, Zapovjednik Ivica Luĉić, br. 01 -1976., Bugojno, od 26. srpnja 1993., Izvješće sa stanjem u 23.00h, 496

91



Iako je većina hrvatskih civila, njih oko 13.000 498, napustilo Bugojno, u gradu je ipak ostalo oko 3.000 Hrvata

499

. Velika većina njih je nakon toga zarobljena od strane ABiH-a te

bila podvrgnuta maltretiranju i drugim vrstama zlostavljanja. Nakon okupacije grada ubijeno

je više desetaka hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, te je silovan veći broj ţena500 501. U takvoj situaciji je došlo do napuštanja Bugojna sa strane hrvatskog stanovništva, koje je sredinom 1994. godine, brojalo svega oko 1.110 ljudi

502

.

Posljednje veće mjesto koje

je palo u ruke muslimanskih snaga tijekom hrvatsko- muslimanskog rata jest Vareš

503

. Napad

na taj grad je poĉeo krajem listopada 1993. godine, a muslimanska strana je ovaj napad opravdal a

zloĉinom koji se dogodio nad M uslimanima u Stupnom Dolu, kada je ubijeno 37

muslimanskih civila.

Vareš je branila brigada HVO-a Bobovac, sastavljena od oko 1.650

504

vojnika

. ABiH je s druge strane raspolagala s višestruko većim snagama, bolje opremljene i

do fanatizma islamom sluĊene 505, kako je to opisao mjesni zapovjednik HVO-a. Hrvatske snage nisu imale izgleda, te su se nakon vojnog poraza prema teritoriju pod nadzorom Srba punu

povukle u selo Daštansko, a civili

506

. Zatim su, 4. studenog, muslimanske snage uspostavile

kontrolu nad gradom, a nakon toga Varešom se razbuktalo nasilje nad preostalim

Hrvatima, u ĉemu su se posebno isticali pripadnici 7. muslimanske brigade 507. Velika muslimanska ofenziva koja je zapoĉela u lipnju 1993. godine , te potrajala s manjim ili

većim intenzitetom do kraja godine, poluĉila je znaĉajnim teritorijalnim i ljudskim

gubicima HVO-a. Hrvati su izgubili Travnik, Novi Travnik, Bugojno, Kakanj, Fojnicu i

Vareš, što je rezultiralo egzodusom od oko 120.000 Hrvata iz srednje Bosne, što je ĉini lo oko ohercegovaĉkih 16% sveukupnog broja bosansk ohercegovaĉkih kraja obraniti hrvatske enklave u Vitezu,

Hrvata 508. Unatoĉ tome, HVO je uspio do

Busovaĉi, Kiseljaku i Kreševu, iako su one gotovo

godinu dana bile u potpunom okruţenje muslima nskih snaga. Obranjena je i hrvatska enklava u Ţepĉu, a muslimanske snage su tu doţivjele veliki poraz. Ipak, sagledano na dulji vremenski period, moţe se zakljuĉiti da hrvatske srednjobosanske enklave ne bi mogle podnijeti još 498 499



Mlivonĉić, 1998., str. 41. – 49. Dossier. (...), str. 26. – 27.

500 501 502 503

504 505

Isto, str. 26.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Vareš ţivjelo je 22.203 stanovnika, od toga je bilo 40,60% Hrvata, 30,23% Muslimana i 16,41% Srba.

Mlivonĉić, 1998., str. 143. HRHB, HVO, Briga da HVO „Bobovac“ Vareš, IZM Daštansko – Vareš, – Vareš, 6. studenog 1993., Predsjedniku HR

H-B Mr. Mati Bobanu Isto 507 Shrader, str. 237. 506

508

Mrduljaš, „Hrvatski etniĉki prostori u BiH (...)“, str. 520.

92



nekoliko mjeseci daljnih borbi protiv ABiH-a, barem ne bez izravnog vojnog Republike Hrvatske. Objektivno

angaţmana

gledajući, radi se o vojnom, politiĉkom i ljudskom ĉudu što

se jedna tako mala zajednica uspjela mjesecima oduprijeti agresiji višes truko brojnijeg neprijatelja. Uzme li se još u obzir da je muslimanska strana imala svu podršku meĊunarodne

zajednice za napad na svog nekadašnjeg saveznika, a Hrvati dobivali samo ograniĉenu pomoć od Republike Hrvatske,

za oĉekivati je bio potpuni trijumf muslimanskih snaga, do kojega

ipak, zahvaljujući poţrtvovnim naporima HVO-a i hrvatske zajednice, nije došlo.

93


politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Vanjski ĉ imbenici imbenici u hrvatsko-muslimanskom ratu

8. Vanjski čimbenici

u hrvatsko hrvat sko-muslimanskom ratu

Jedna od glavnih karakteristika suvremenih politiĉkih i vojnih sukoba jest njihova nemogućnost zadrţavanja striktno lokalnog kara ktera. Kao nikada do tada neki lokalni dogaĊaji nisu mogli prouzroĉiti toliko široko zanimanje izvan nacionalnog, regionalnog ili ĉak kontinentalnog okvira. Ne samo to, već i nikada do tada neka zbivanja na lokalnoj razini nisu toliko ovisila o faktorima koji

daleko nadilaze dotiĉni okvir. Prostori bivše Jugoslavije, a

s time i BiH, su uvijek bili u ţarištu interesnih sfera moćnijih i većih europskih, ali i azijskih drţava, a povijest naroda na njenim podruĉjima je gotovo u cijelosti bila determinirana zbivanjima

izvan njihovog nacionalnog ili drţavnog opsega. Tako i niz vaţnih zbivanja

tijekom ratnih devedesetih godina, imaju

svoje ishodište u odlukama koje su donesene u

institucijama i krugovima koja su se nalazila izvan neposrednog djelokruga napadnute i agresorke strane. Kao ekla tantan primjer toga jest embargo na uvoz oruţja, koje je VS UN -a proglasilo 1991. godine, a koje je

uveliko utjecalo na politiĉko -vojna zbivanja na podruĉjima

bivše Jugoslavije. MeĊutim, to je bio samo jedan u nizu od primjera ne pravednog djelovanja meĊunarodnih ĉimbenika u ratu na podruĉju bivše Jugoslavije. Već je prije bilo spomenuto da su hrvatski interesi bili izrazito slabo artikulirani na meĊunarodnoj politiĉkoj sceni, posebno u prvoj dionici rata. O predrasudama o Hrvatima, kao i o naklonosti prema Srbima, već je bilo

rijeĉ u jednome od prethodnih poglavlja, meĊutim , do koliko morbidnih razmjera su ti stereotipi utjecali na djelovanje politiĉkih vodstava zapadnih zemalja, najbolje oslikava izjava tadašnjeg francuskog preds jednika Francoisa Mitteranda, koju je dao na upit jednog njemaĉkog novinara o Vukovaru, 11. studenog 1991. godine: Ono što ja znam jest da je povijest Hrvatske i Srbije takvim dramama obiljeţena već odavno. Posebno tijekom zadnjeg svjetskog rata, kada je u hrvatskim logorima ubijen veliki broj Srba. Kao što Vi znate, Hrvatska je ta koja je pripadala nacistiĉkom bloku, a ne Srbija. Od kada je Tito mrtav, moralo je doći do obnove latentnog sukoba izmeĊu Srba i Hrvata. 509

509

Zeitler, Klaus Peter. Deutschlands Rolle bei der völker rechtlichen Anerkennung der Republik Kroatien, Tectum Verlag: Marburg, 2000., str. 94.

94



8.1. Uloga međunarodnih čimbenika u hrv atsko-muslimanskom ratu

Kako su Hrvati percipirani kao nacistiĉki kolaboratori 510 u znaĉajnom dijelu meĊunarodne diplomacije, a posebno u britanskim i francuskim krugovima, to se automatski odrazilo i na njezinu politiku prema Bosni i Hercegovini, gdje se svaka afirmacija hrvatske

politike doţivljala kao nekakav pokušaj razbijanja te drţave. Tako su krajem 1992. godine, kada je došlo do prvih većih hrvatsko -muslimanskih incidenata, Republika Hrvatska, kao i bosanskohercegovaĉki Hrvati, odmah optuţeni za agresiju, kao i za „podjelu“ Bosne i Hercegovine. A sve to kako bi se krivnja z a

poĉetak rata prebacila sa Srba i meĊunarodne

zajednice, na Hrvate i Republiku Hrvatsku. O tome je francuski filozof Alain Finkelkraut, 15.

listopada 1992. godine, napisao sljedeće : Prije godinu dana Hrvate su optuţivali za rušenje jugoslavenske drţave. U vrijeme opsade Vukovara okrivljavalo ih se za izlaganje toga grada i njegova

naroda opasnosti, jer su se odluĉili boriti bez izgleda na pobjedu. Danas im se prebacuje da se potajice dogovaraju sa Srbima u Bosni i Hercegovini i da vode

istu ekspanzionistiĉku politiku. Najprije su bili seperatisti, zatim ekstremisti, a evo sad su i kolonijalisti. Francuski mediji mnogo prostora posvećuju napetostima izmeĊu Hrvata i Muslimana, a povlaĉ i se ideja kako su se Srbi i Hrvati dogovorili da će srušiti Jugoslaviju, podijeliti Bosnu i sagraditi dva mala carstva koja će se zvati „velika Hrvatska“ i „velika Srbija“. Odluka da se smrti prepusti tek roĊena ipisati Hrvatskoj nego Zapadu, koji Republika Bosna i Hercegovina ne moţe se pr ipisati

je, što je jedinstven sluĉaj u povijesti meĊunarodnih odnosa, blagoslovio prvo pravo na postojanje toj drţavi i istodobno joj se odrekao, embargom na oruţje, mogućnost da brani svoje ugroţeno postojanje. Novinari i politiĉari koji osuĊuju hrvatske teţnje, oslobaĊaju Zapad od krivnje. 511 Nije bilo nikakvo iznenaĊenje da je i uz svu kooperativnost i volju za r ješavanjem bosanskohercegovaĉke krize mirnim putem, hrvatska strana i dalje bila doţivljavana kao jednako, ako ne i gorom

od srpske strane. Kada se meĊunarodna javnost u konaĉnici

senzibilizirala prema ratnim stradanjima u Bosni i Hercegovini, to se nije dogodilo potaknuto stradanjima Hrvata od Ravnog pa nadalje, nego zbog stradanja Muslimana ,

što potvrĊuje

510

Za primjer valja uzeti i britanske parlamentarce Juliana Amnery i Bernarda Braina, koji su rekli da se prema Srbima ne moţe biti ravnodušan , te da se mora zapamtiti da su Hrvati u nacistiĉkim uniformama masakrirali velik broj Srba. Domazet Lošo, 2010., str. 220. 511 Finkielkraut, Alain. Le Monde, 15. listopada 1992., prema: Domazet Lošo, 2002., str. 154. (Fusnota br. 159.) 1 59.)

95



postojanje dvostrukih mjerila, prem a kojima su neke ţrtve vr jednije od drugih, što se vidjelo za vrijeme trajanja hrvatsko-muslimanskog

posebno

rata. MeĊunarodne organizacije koje su

djelovale na prostoru BiH, kao na primjer UN ili ECMM, tako su u pravilu, osim u nekim rijetkim

sluĉajevima, izviještavale izrazito pristrano o hrvatsko-muslimanskom ratu,

neskriveno preferirajući

muslimansku stranu. Na promuslimansko drţanje su se ĉesto znali

ţaliti i zapovjednici HVO -a, optuţujući UNPROFOR da Armiji dostavlja oruţje , te da svoja vozila koristi za potrebe muslimanskih snaga

512

. Ujedno se ovo potvrdilo i s muslimanske

strane, naime, i Mehmed Alagić je u svoji m memoarima priznao da im je UN dostavljao oruţje u borbi protiv HVO -a513. ECMM je u svojim izvještajima bio posebno pris tran, te je gotovo uvijek amnestirao Muslimane svake odgovornosti, a s druge strane okrivljavao HVO za svaki incident

514

ţestoko

. Ne smije se zaboraviti da su i svjetske informativne

agencije uglavnom preuzimale izvještaje tih organi zacija, ili pak vlade u Sarajevu, što je znatno doprinjelo u stvaranju negativne reputacije HVO-a i H ZHB-a.

Iako su nadleţne sluţbe HVO -a nastojale maksimalno suraĊivati s meĊunarodnim organizacijama, ponuĊena kooperativnost je ĉesto bila uzalud, jer su pripadnici navedenih organizacija i dalje djelovali u skladu s politikom svojih vlada. UNPROFOR-a dobro je oslikao Jozo Leutar

Relacije izmeĊu HVO -a i

515

, u jednome izvješću od 10. svibnja 1993.

godine: Inozemna

sredstva informiranja ĉesto zanemaruju sloţenost odnosa, uzroke i

posljedice, pa vrlo površno, ĉesto nebulozno i pristrano izvješćuju svjetsku javnost o sukobima Hrvata i Muslimana. Znamo da se na osnovi ovoga uglavnom formira

javno svjetsko mjenje. No, na to objektivno ne moţemo utjecati. No – bar se NE BI SMJELO DOGODITI DA UZ PRATNJU UNPROFORA INOZEMNE EKIPE

VELIKIH TV KUĆA IDU SKORO ISKLJUĈIVO U MUSLIMANSKA PODRUĈJA NASTRADALA U SUKOBIMA, A HRVATSKE

ŢRTVE TRETIRAJU OVLAŠ I

USPUTNO. NEK UNPROFOR OMOGUĆI CJELOVIT UVID AKO JE VEĆ POSREDNIK MEDIJSKIH POSLOVIMA. (...) Ili, ne bi se nikako smjelo dogoditi

da uvaţeni zapovjednik (Lt. c. STEWARD) jedne odliĉne postrojbe (Cheshirska

512 513

Shrader, str. 94. – 95. Alagić, Mehmet. Ratna sjećanja , str. 28., prema: Shrader, 231. Kroz veze u UN-u uspjeli smo ubaciti neka

sredstva (oruţje) u Stari Vitez, tako da se mogu braniti. 514 515

Shrader, str. 265.

Jozo Leutar, zapovjednik Travniĉke brigade HVO -a, nakon rata zamjenik ministra unutar njih poslova FBiH, ubijen u atentatu 1999. godine.

96



regimenta) izravno u kameru ĉuvene svjetske TV kuće vikne: „BLUDY HVO“ 516. Ovakovo nešto nitko nikad za dvogodišnju srp sku zloĉinaĉku agresiju na Hrvatsku i BiH nije izjavio. Pogotovo ne u kameru. Ovaj uzvik „BLUDY HVO“ z a tren je obišao zemaljsku kuglu i sjeo u uho milijunima širom Europe i Amerike i, logiĉno, autoritetom uglednog britanskog ĉasnika prouzroĉio neprocjenjive štete ne samo HVO-u

već i cijelo m hrvatskom narodu. U svijetu se tako stvara dojam, a u

muslimanskom puĉanstvu ĉvrsto uvjerenje da je: - HVO, bez izuzetka, provocirao, prikriveno ili otvoreno napadao muslimanske vojne postrojbe i prostor nad njihovom kontrolom;

-

HVO, bez izuzetka vršio kriminalne i zloĉinaĉke radnje – od pljaĉke, ubojstava, rušenja, paljenja, do masakra i genocida nad muslimanskim narodom.

A TO JEDNOSTAVNO NIJE I NE MOŢE BITI TOĈNO!!! U brigadi HVO „Travniĉka“ moţemo razumjeti emotivni naboj štovanog zapovjednika Stewarta, nakon

onoga što je vidio u Ahmićima (Vitez). U brigadi „Travniĉka“, a sigurni

smo u HVO u cjelini, nit ko ko

neće opravdati zloĉine na hr vatskoj strani no, ne

moţemo prihvatiti da jedan ĉasnik takvog ugleda izrekne takvu psovku i bespogovornu bespogovornu osudu HVO u cjelin i

i hrvatskog naroda, a da niti jednom rjeĉju ne

osudi: masakre, paleţ, i etniĉko ĉišćenje Zenice i hrvatskih sela oko Zenice (a bilo je to prije Ahmića); sudbinu preteţnog dijela dviju zeniĉkih brigada HVO, podmuklo obezglavljenih (teroristiĉki akt nad zapovjednikom Totićem) pa iznenadno i tko zna gdje pogubljenih ili, u najboljem sluĉaju, zatoĉenih (a dogaĊalo se prije Ahmića); masakre i paleţ u drugim dijelovima Viteza (a dešavali prije ili istodobno s Ahmićima); masakre i etniĉko ĉišćenje u hrvats kim selima

Travniĉke općine, npr. Miletići od strane mudţahedina (a dešavalo se

uporedo ili prije Ahmića) itd. itd. (...) 517 Naklonost Muslimanima, HVO-a,

koja se oĉitovala kritiziranjem svakih obrambenih akcija

preuveliĉavan em nekih zloĉina na hrvatskoj strani (Ahmići i Stupni Do), te

ignoriranjem svih

zlodjela i etniĉkih ĉišćenja sa strane ABiH -a, takoĊer je bila vidljiva i kod

visokih diplomatskih predstavnika

516 517

zaduţenih za rješavanje bosanskohercegovaĉke krize. To

Ispravno se na engleskome piše: „Bloody HVO“ (hrv. „Krvavi HVO“). HZHB, Travniĉka brigada, br. 01 -360/93, od 10. svibnja 1993., Pro memoria: Stanje, okolnosti i odnosi HVO i ABiH te muslimanskog i hrvatskog naroda u zoni odgovornosti brigade HVO Travniĉka, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 820. – 826.

97



je i otvoreno priznao David Owen: Kad

je rijeĉ o MKBJ-u518 , vjerujem da će povijesne

ĉinjenice pokazati da smo bili najdosljedniji zaštitnici interesa bosanskih Muslimana

519

. Tako

je i bilo, pogotovo onda ako interese bosanskih Muslimana sagledamo kroz teţnje vlade u Sarajevu, prema kojoj se meĊunarodna j avnost uvijek odnosila apologetski, što je istoj davalo „zeleno svijetlo“ da krene u agresiju na svog dotadašnjeg saveznika. Referirajući se na dogaĊaje u srednjoj Bosni, Izetbegović je i sam rekao: Centralna Bosna nije dogovorena ... Armija ima potpuno od rešene

ruke dole u centralnoj Bosni (...) 520. „Odriješene ruke“

potvrĊuju ništa drugo negoli blagoslov meĊunarodne zajednice za napad na srednjobosanske Hrvate, tako da i ona nosi veliku odgovornost za muslimansku agresiju, koju je svojim islamofilskim djelovanjem dodatno poticala. potvrĊuje

Još jedan daljni poraţavajući potez koji

protuhrvatsku politiĉku protuhrvatsku politiĉku agendu meĊunarodne zajednice, jest uporno odbijanje da se

hrvatske enklave u srednjoj Bosni proglase zaštićenim zonama, dok je isto bilo uĉinjeno s muslimanskim enklavama u istoĉnoj Bosni

521

. S time je takoĊer poslana poruka da Muslimani

mogu i dalje ustrajati u svojem planu ĉišćenja srednje Bosne od Hrvata. Kada je donesen Owen-Stoltenbergov plan u srpnju 1993. godine ,

koji je predviĊao BiH kao uniju triju

522

republika

, hrvatska je strana pristala na plan prema kojem bi joj pripalo samo oko 17% 523

teritorija BiH

, odriĉući se tako Posavine i srednje Bosne. Muslimani nisu bili zadovoljni s

predviĊenih 30% teritorija, te su odbile plan 524, nastavljajući tako rat protiv Hrvata. Da im je to bilo omogućeno i sa strane najutjecajnijih ljudi iz meĊunarodne diplomacije potvrĊuje i Muhamed Filipović 525. Naime, on je bio u muslimanskoj delegaciji koja se sastala s David Owenom, 26. srpnja 1993. godine, o tom sastanku biljeţi sljedeće: Rekao nam je

da zna da mi ne moţemo biti zadovoljni s onim što su dobili Srbi, u

teritorijalnom smislu, ali da se stvar moţe ispraviti na taj naĉin da se muslimanska strana namiri na raĉun Hrvata. Ako mi pristanemo na ono što

518

MKBJ = MeĊunarodna konferencija za bivšu Jugoslaviju

519

Owen, str. 436.

520

Domazet Lošo, 2010., str. 270. Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 844. 522 Potaknuto s ovim, i u skladu s novim planom meĊunarodne zajednice, hrvatsko politiĉko vodstvo u BiH je 521

HZHB proglasilo Hrvatskom Republikom Herceg-Bosna (HRHB), Tomac, str. 243 524 Owen-Stoltenbergov plan: Predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović povlaĉi svoje "da" (Ţeneva, 31. srpnja 1993.), HINA, Baza EVA, Vijest HNA7310147:1, 31. srpnja 1993., prijepis sporazuma u: TuĊman – 523

525

Bilić, str. 285. Muhamed Filipović, muslimanski akademik i filozof, jedan od osnivaĉa SDA.

98



će oni okrenuti leĊa Hrvatima i mi se moţemo namiriti

trebaju dobiti Srbi, tada

na njihov raĉun. 526 Ovakve izjave, muslimansko su vodstvo dodatno ohrabrivale u nastavljanju svoje agresivne politike za pos tizanje jedinici unutar nje.

unitarne BiH, te rušenja svake ideje o bilo kakvoj hrvatskoj

U takvom nesklonom politiĉkom ozraĉju bosanskohercegovaĉki Hrvati

jedinu su djelotvornu pomoć dobivali od Republike Hrvatske, a li i ta pomoć je bila izuzetno limitirana zbog stalnog pritiska meĊunarodne diplomacije. Govoreći o pomoći Republike Hrvatske HVO-u i HZHB-u,

jedan kraći osvrt zasluţuje i sudjelovanje HV-a tijekom

hrvatsko-muslimanskog rata, kojeg

kritiĉari hrvatske politike devedesetih godina u pravilu

uzimaju kao nekakav krunski dokaz hrvatske agresije na BiH.

Odmah na poĉetku valja isticati

da je angaţman HV -a postojao, te da je on bio striktno obrambene naravi, spašavajući ono što se moglo spasiti. MeĊutim, radi stjecanja transparentnije slike o naravi djelovanja HV -a, njegov ratni put u BiH valja sagledati Hrvatska vojska je

od samog poĉetka.

već od proljeća 1992. godine bila ukljuĉena u borbena djelovanja

protiv JNA na tlu BiH, braneći tako RH, ali i RBiH. Tijekom tog razdoblja, nije bilo nikakve kritike na prisutnost HV-a

u BiH, naprotiv, u lipnju 1992. godine Izetbegović je izj avio da 527

postoji prisustvo izvjesnih hrvatskih snaga (HV-a

) u Hercegovini oko Stolca, ali one gone

zajedniĉkog agresora528. TakoĊer je Izetbegović priznao da je od TuĊmana u listopadu 1992. godine traţio slanje HV -a u Bosansku Posavinu 529. Naravno, nikome tada na muslimanskoj strani prisutnost HV-a nije smetala,

jer su bili svjesni ĉinjenice da bi bez hrvatskog vojnog

angaţmana i sam opstanak RBiH bio ugroţen. Samo pozivanje HV -a u BiH sa strane ĉelnog ĉovjeka RBiH legitimiziralo je nazoĉnost hrvatskih snaga, a uzme li se još u obzir da neke oslobodilaĉke akcije, kao na primjer razbijanje srpskog obruĉa oko Mostara, uopće ne bi bile moguće bez potpore HV -a, legitimnost HV-a dobiva na još većoj teţini. Do prijeloma u odnosu vlasti RBiH prema angaţmanu HV -a dolazi s poĉetkom mu slimanske agresije na HVO, što je i logiĉki, jer kada je ABiH dovoljno ojaĉala , više nije bilo potrebe za suradnjom s HVO-om, a s time je i HV postao preprekom. Zatim su HVO, a pogotovo 526

HV, proglašeni

Filipović, Muhamed. Bio sam Alijin diplomata (I.), Bihać: Delta, 2000., str. 301., prema: Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 845.

527

Navod autora Slobodna Dalmacija, 17. lipnja 1992., str. 5., prema: Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 85 2. 529 Izetbegović, Alija. Sjećanja. Sarajevo: TKD Šahinpašić, 2001., str. 130., prema: Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 852. Pri tome je još zanimljivije da se ABiH gotovo 528

uopće nije angaţirala u obrani Posavine.

99



agresorima, što je zapravo inverzija istine, jer se iskazalo da je upravo Armija BiH ta koja je krenula u agresiju. U tom smislu, pomalo je i licemjerno prvo pozivati HV u borbu protiv srpskog agresora, a zatim, kada su se snage HV-a agresije, istu proglašavati

ukljuĉile u obranu Hrvata od muslimanske

agresorskom.

Da je uloga HV-a u hrvatsko- muslimanskom

ratu bila ĉisto defenzivnog karaktera,

vidi se iz samog opsega misije OS RH-a; broj vojnika HV- a 1800 ljudi

530 531

, a i taj mali broj vojnika je bio

nikada nije prešao brojku od

rasporeĊen na fronti od Bugojna do Mostara.

Iz navedenog proizlazi da je angaţman OS RH bio u mnogo ĉemu ograniĉen, te da su postrojbe HV-a korištene kako bi

se zakrpila prevelika crta obrane koju je HVO morao drţati

naprama muslimanskom agresoru. Uz to, vojnici HV-a su uglavnom djelovali u OZSZH i OZJIH, ali ne i u OZSB o prisustvu HV-a

532 533

, gdje je vojna pomoć zapravo bila najpotrebnija. Valjanu ocjenu

u BiH, iznio je i ameriĉki veleposlanik u RH, Peter Galbraith: Hrvatska je

vojska bila u Bosni jer su bosanski Hrvati gubili u muslimansko-hrvatskom ratu. I u biti

radilo se o obrambenom djelovanju jer su se bojali da će u sluĉaju povlaĉenja HV -a, ABiH vojno pobijediti i da će izgubiti velike dijelove teritorija 534. Takvog pogleda na angaţman HV-a

ipak nije dijelila većina stranih diplomata i drţavnih duţnosnika, zbog toga je i ovaj

minimalni angaţman je i

HV-a bio ţestoko osuĊen sa strane meĊunarodne zajednice, a postojala

realna mogućnost da se nad RH -om uvedu sankcije. MeĊutim, imajući u vidu da je

muslimanski vrh odluĉio znatne dijelove BiH etniĉki oĉistiti od Hrvata, u ĉemu je dijelom i uspio, Republika Hrvatska je imala moralnu i povijesnu obvezu da se bosan skohercegovaĉkih

ukljuĉi u obranu

Hrvata, zahvaljujući ĉemu su sprijeĉena još i veća stradanja.

– uloga mudžahedina 8.2. Džihad u Bosni i He rcegovini – uloga Kada se govori o djelovanju vanjskih ĉimbenika u ratu u BiH, posebno mjesto – mudţahedini. Zašto zauzimaju dobrovoljci iz islamskog svijeta – mudţahedini.

i kako su dosp jeli u BiH, te

koliko duboko seţe njihova korelacija s vlastima RBiH, pitanja su k oja oja zasluţuju posebnu pozornost. Sama

meĊunarodna zajednica, a tako i Sjedinjene drţave, nisu se previše zabrinule

zbog dolaska tih ljudi u BiH, jer je

o njima vladala romantiĉarska predodţba kao praviĉnim

530

Marijan, 2004., str. 241. Najzastupljenije postrojbe HV-a u hrvatsko-muslimanskome ratu su bile: dijelovi Specijalne postrojbe MORH-a Zrinski, jedna bojna 5. gardijske brigade, kao i manje postrojbe (do jaĉine dviju satnija) 1., 2. i 7. gardijske brigade. 532 Marijan, 2004., str. 241. 533 Shrader, str. 241. 534 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 843. 531

100



borcima koji su ustali protiv okupacije Sovjetskog saveza.

TakoĊer je zanimljivo da je i Lord

Owen našao opravdavajuće rijeĉi za dolazak dţihadista u BiH , naime, pred Skupštinom Vijeća Europe , 3. listopada 1992. godine, izjavio je sl jedeće : Muslimani cijelog svijeta neće nikada oprostiti Europi ako Europljani nastave podnositi povrede ljudskih prava stanovnika

Bosne i Hercegovine (...). Nastavi li se to, mogle bi se osloboditi snage koje jednog dana više nećemo biti u stanju obuzdati 535. Drugim rijeĉima, dotiĉni je u glavnom razlogu dolaska mudţahedinskih snaga identificirao krivnju Europe za stradanja Muslimana u BiH, a potom je odmah zakljuĉio da te snage više nećemo biti u stanju obuzdati. Što naravno, nije bilo toĉno, no zbog apologetskog odnosa Zapada prema muslimanskim zemljama, bilo kakav an gaţman u spr jeĉavanju

dolaska i organiziranja mudţahedina odmah je u startu defetistiĉki odbaĉen.

Na taj naĉin, mudţahedinima su vrata bila širom otvorena, a da tragedija bude još veća, isti su dolazili preko teritorija RH-a, tako da i njene institucije u tom pogledu odgovornost.

nose odreĊenu

Što se tiĉe broja mudţahedina mudţahedina u BiH tijekom rata, rata, procjene se kreću kreću od 2.000

do 6.000 ljudi

536

, s time da je posljedni zapovjednik odreda El

procjenio da je u BiH bilo 5.000 do 6.000 pravih mu dţahedina

Mudţahedin, Abu Al Maali, 537

. Zanimljivo je da većina

stranih islamistiĉkih boraca nije imalo pojma gdje se uopće nalazi BiH, te koliko muslimana u njoj

ţivi. Nismo ţivi. Nismo mogli shvatiti gdje je Bosna: je li u Americi ili na juţnoj polutki ili u Aziji?

(...) Kad smo saznali da je to dio Jugoslavije (...), i dalje nismo imali pojma koliko je tamo muslimana niti kako i kada je tamo dospio islam

538

. Tako je o Bosni govorio prvi

mudţahedinski emir u BiH, Abu Abdel Aziz, meĊutim, kako onda objasniti toliko veliki angaţman islamistiĉkih bo raca u jednoj zemlji o ko joj praktiĉki nisu ništa znali? Traţiti objašnjenje u nekakvim humanitarnim pobudama, kao što se moţe ĉuti i danas u bošnjaĉkoj javnosti,

zvuĉi pomalo neozbiljno, s obzirom na silno zlo koje je uĉinjeno s njihove strane.

Iako je stradanje Muslimana bilo

svakako jedan od motivirajućih razloga dolaska tih ljudi u

BiH, to objašnjava samo jedan dio cjelokupne slike. Pravi razlozi dolaska su zapravo dvije temeljne zadaće: prva je dţihad a druga je dawa, što znaĉi poduĉavanje pravog islam a539. Spomenuto se odnosi specifiĉno na BiH, no i provoĊenje tih dviju temeljnih zadaća treba sagledati u jednom širem kontekstu, posebno zato jer su zasnovane na islamu, ĉiji nauk i doktrina zagovaraju svjetsku dominaciju

535 536

540

.

Izravan uvid u svjetonazorska naĉ ela

Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 856. Mlivonĉić, 2007., str. 127.

537

Isto Kohlmann, str. 35. 539 Spomenuto je iznio emir Abdel Aziz u jednom interviewu za zapadne medije. Hećimović, str. 43. 540 Spencer, 2005., str. 114. – 115. 538

101



mudţahedina pruţa nam tekst Povelje islamske borbe , pronaĊ en u Islamskom kulturnom institutu u Milanu, koji je velikom broju dţihadista bila zadnja postaja prije odlaska u BiH: Mi kao muslimani dobili smo zadatak da ostvarimo vladavinu Boţjeg zakona na zemlji i da ne dopustimo nijednoj skupini na zemlji da vlada bez Boţjeg zakona. Borimo se protiv svakoga tko to odbije i tko ne ţeli slušati [Boga]... Nametnuta nam je borba da uklonima otpadniĉke vladare iz zemlje islama, da se borimo protiv onih koji podupiru njih i njihove zakone, da uvedemo kalifat, da osvetimo

Palestinu, Španjolsku, Balkan i islamske republike u Rusiji, te da oslobodimo zatoĉene muslimane. Naši su neprijatelji kršćani, Ţidovi, otpadnici, oni koji oboţavaju kravu i vatru, naši svjetovni vladari koji brišu zakone islama i licemjeri... Dţihad je došao širiti Boţju vjeru i uništiti sve vladare koji ne poštuju Boga... Borba protiv nevjernika sluţi tome da se slavi Boţja objava. 541 U tom kontekstu BiH je samo jedna od postaja za daljni prodor islama prema drugim dijelovima Europe.

Tako je i Abdel Aziz potvrdio da im je opći plan u Bosni stvoriti osnovu

za djelovanja u Europi protiv pravog neprijatelja Al- Qa'ide,

je Bin Laden odredio da

Sjedinjenih Drţava 542. Zbog toga

organiziranje dţihada u Bi H predvode najiskusniji zapovjednici iz

afganistanskog rata, a jedan od njih je svakako Anwar Shabaan

543

, duhovni voĊa

mudţahedina u BiH, koji je bio zaduţen za financiranje, obuku i prebacivanje islamistiĉkih boraca u BiH. Djelovanjem mudţahedina je koordinirao iz Milana, a prvu skupinu u BiH uputio je već u ljeto 1992. godine 544. Samo financiranje i prebacivanje mudţahedina u BiH uĉinjeno je posredstvom raznih muslimanskih humanitarnih organizacija, koje su i osnovane u tu svrhu. Novac je stigao iz cijelog islamskog svijeta, posebno iz Saudijske Arabije, Egipta i 545

Jemena

, a zatim proslijeĊen na raĉune raznih „humanitarnih“ organizacija , kao što su na

primjer TWRA ili BIF. Valja isticati da se istim sredstvima nisu financirali samo

mudţahedini, nego i OS RBiH o pćenito 546. Kako financijska ovisnost sa sobom donosi i neke druge obveze, ne ĉudi da je teritorij pod vlašću RBiH postao pravim leglom mudţahedina, što je bilo podrţavano i s najvećih razina vlasti RBiH. Nije nikakva tajna da je Izetbegović 541

Dokument koji je talijanska policija pronašla u Islamskom kulturnom institutu u Milanu. Kohlmann, str. 30.

542

Kohlmann, str. 36.

543

Anwar Shabaan, jedan od voĊa egipatske teroristiĉke organizacije Al-Gama'a al-Islamiyya, veteran afganistanskog rata, ravnatelj Islamskog centra u Milanu, ubijen na kontrolnoj toĉki HVO-a u Ţepĉu u

prosincu 1995. Kohlmann, str. 40. 545 Isto, str. 44. 544

546


102



pozivao na dolaz ak

stranih mudţahedina u BiH 547. A razlog za to je dvostruk: prvo se odnosi

na jaĉanje sveukupne obrambene moći OS RBiH, a drugo na uĉvršćivanje islamizma na lokalnim razinama, budući pravog islama. Navedeno

splicitno u kojoj se ek splicitno

da je jedna od glavnih zadaća mudţahedina bila i poduĉavanje

je i u skladu s glavnim ciljem Izetbegovićeve Islamske deklaracije ,

na samom poĉetku istiĉ e: Naš cilj: Islamizacija muslimana548. Upravo

su mudţahedini postali i jednim od glavnih instrumenata za postizanje tog cilja, boreći se u dţihadu i poduĉavajući svoju vjeru u BiH. Unutar

sloţene problematike hrvatsko-muslimanskih relacija, odgovorno se moţe

tvrditi da je islamski fundamentalizam temeljni socio-kulturološki

faktor koji je utjecao na

stvaranje ozraĉja u kojemu je izbij anje otvorenog sukoba s Hrvatima bilo samo pitanje vremena. A kada je došlo otvorenog sukoba, te ekstremistiĉke snage, koje u meĊuvremenu nisu bile samo oliĉene u obliku stranog muslimanskog borca, već i u obliku bosanskog mudţahedina 549, pokazale su svu svoju brutalnost prema Hrvatima. Budući da su dvije glavne baze mudţahedina bile u srednjoj Bosni; jedna u Zenici, a druga u Mehurićima nadomak 550

Travnika

djelovanje u prvom , mudţahedini su svoje djelovanje

i hrvatske zajednice. Mnog im

redu usmjeravali u borbi protiv HVO -a

mudţahedinima je na putu za srednju Bosnu Mostar, to jest

Hercegovina, bila jedna od postaja u kojoj bi se kraće zadrţali, a manji dio je tu i ostao, sudjelujući kasnije i u napadu ABiH -a na Mostar. MeĊutim, i prije negoli je došlo do rata u dolini Neretve, ekstremistiĉki ĉimbenici su već pripremali teren za rat s Hrvatima, tako su se u

Stocu, u kolovozu 1992. godine, mogli pronaći letci u kojima se pozivalo na dţihad i borbu protiv „latina“, dakle Hrvata: Djeco Alahova A.S. vama je upućen ovaj vapaj. Naša babovina Bosna i H ercegovina ercegovina

je od pogana napadnuta i porobljena. Ĉetnici nas kolju, a Latini

nam ĉine hilinu 551 , zemlju našu grabe i otimaju. Ne zaboravite braćo poruke Peigambera, arefatska uputstva i naĉela svetog rata Dţihada Rabbit će zaţivjeti,

Shrader, str. 68. i 78. Uostalome, Izetbegović je bio poĉasni zapovjednik odreda El Mudţahedin , a sudjelovao je bar na jednome postrojovanju te jedinice, jedinice, što potvrĊuju i video zapisi. 548 Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, str. 3. 547

549

Uzmimo za primjer 7. muslimansku motorizanu brigadu 3. Korpusa ABiH-a. Ova postrojba je primala samo muslimane u svoje redove, redove, te je u potpunosti bila zasnovana na islamskim islamskim principima. Po uzoru na ovu postrojbu i 2. Korpus je kasnije osnovao 9. Muslimansku brigadu. Vidi: ABiH, 3. Korpus Zenica, 7. Muslimanska brigada, Kodeks ponašanja 7. Muslimanske brigade, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 703.; ABiH, Generalštab Armije, br. 4/43-58-1, od 6. kolovoza 1995., Organizacijsko-formacijske promjene u z/o 2. Korpusa, dokument obj avljen u: Isto, str. 705. – 706. 550 Kohlmann, str. 43. 551 Hilina = prijevara

103



a ka zna

će stići pogane Allah Đ. neka im vatru Ċehenetsku 552 podari. (...) Naša

arapska braća će nam pomoći: Iran je obećao i majka Turska, brat Haris Silajdţić553 je to uredio. (...) Istina Allah Đ. je rekao da se poganinu ne vjeruje i da se s njim ne mješa, ali oni nama sluţe. Pjevat će se opet: Ĉuvaj Stoca, pazi Poĉitelja ni Mostar ne ostavljaj sama. Vratit će se begovi u Vitinu, bit će naša nahija i bekija (...).

554

MeĊutim, djelovanje stranih i domaćih mudţahedina je u prvom redu bilo usmjereno na podruĉje sre dnje Bosne, a suradnja tih ekstremista sa strukturama 3. Korpusa ABiH-a se u više navrata iskazala djelotvornom, posebno u obavljanju otmica i ubojstava zapovjednika HVO-a.

Uz navedeno, islamistiĉki borci su takoĊer imali izvjesnu ulogu u planu etniĉkog

ĉišćenja hrvatskih podruĉja, gdje su se posebno isticali po svojemu brutalnome teroru nad hrvatskim civilima i vojnicima.

Ĉesta pojava u mudţahedinskom pristupu prema svojim

ţrtvama je bilo obredno ubijanje, što je prakticirao i muslimanski prorok Muhamed u 7. stoljeću 555, te je zbog toga predstavljalo ĉin koji valja oponašati. Takvo nasilje nad sobom su doţivjeli Hrvati iz travniĉkog sela Maljine, 8. lipnja 1993. godine, kada su snage ABiH -a, u ĉijim su redovima bili mudţahedini, napale to mjesto, te poĉinili straviĉne zloĉine

556

. Kada je

konaĉno 10. srpnja 1996. godine, pod zaštitom IFOR -a, ekipa za ekshumaciju UN-a mogla pristupiti tom mjestu, u jednoj od masovnih grobnica s hrvatskim ţrtvama pronaĊeno je devet tijela, od kojih je sedam bilo bez glave

557

pogubili i do 40 hrvatskih civila i vojnika

, a procjenjuje

558

se da su mudţahedini u tom mjestu

. Osim obrednih ubijanja, mudţahedini su takoĊer

sudjelovali u ekscesivnom uništavanju hrvatskih kuća i katoliĉkih vjerskih objekata, a samo dva primjera su

uništavanje niza hrvatskih sela u istoĉnom dijelu travniĉke općine, kao i

devastiranje katoliĉke crkve i samostana u Guĉoj Gori559. 552 553

554

Đehenetska = paklena Haris Silajdţić, muslimanski politiĉar, ministar vanjskih poslova RBiH 1990. – 1993., predsjednik Vlade RBiH 1993. - 1995. godine.

Letak s naslovom „Muslimanska braćo“, oblijepljen 8. kolovoza po Stocu, preslika letka u: Mlivonĉić, 2007.,

str. 434. „London islamist dr. Hani Al-Sibaai justifies slaughters in Iraq:The Prophet Muhammad used to slaughter as well“ Middle East Media Research Institute (MEMRI) Clip No. 576, 2. veljaĉe 2005., prema: Spencer, Robert. The thruth about Muhammed: Founder of the world's most intolerant r eligion, Regnery Publishing: Washington, 2006. 556 Mlivonĉić, 1998., str. 177. Jedan svjedok je u vezi toga izjavio: Oni su morali sjesti u krug i gledati kako se 555

557

ĉovjeku sabljom sijeĉe glava. Nakon toga se odrubljena glava stavlja na tacnu i daje drugoj ţrtvi, koja će tek doći na red, da ljubi tu glavu i tako u krug.

Isto, str. 55.

558

Hećimović, str. 15.

559

Isto, str. 17.

104



Da su ova zlodjela bila i

u skladu s planom 3. Korpusa o etniĉkom ĉišćenju srednje

Bosne, upućuje i bivši mudţahedin Mustafa Kemal Suleima n, koji je rekao da je cilj bio zastrašiti HVO i narod na tom podruĉju, te da je naredba glasila: ubij, uništi, spali 560. Na pitanje o odgovornosti

za te zloĉine on je izjavio da to najbolje zna general Sakib

561

Mahmuljin

, dakle naĉelnik Štaba 3. Korpusa ABiH.

Na kraju valja još spomenuti da su dţihadisti takoĊer izveli i teroristiĉke akcije nad Hrvatima izvan teritorija Bosne i Hercegovine, a jedan od naj tragiĉnijih

dogaĊaja se zbio 14.

prosinca 1993. godine, kada su u Alţiru muslimanski ekstremisti, pripadnici teroristiĉke organizacije GIA, zaklali dvanaestoricu hrvatskih radnika Hidroelektre. Indikativno je da se

ovaj zloĉin dogodio samo nekoliko dana nakon što je Ejup Ganić, tadašnji ĉlan Predjedništva RBiH, posjetio tu zemlju.

Prema većem broju izvora , prilikom svojeg posjeta odrţao je i

ratno-huškaĉke govore protiv Hrvata

562

.

Navedeno samo svjedoĉi o tome koliko je islamizam uhvatio korijen u tadašnjoj RBiH, te da je muslimansko politiĉko i vojno vodstvo podrţavalo i poticalo dolazak mudţahedina u BiH, što je samo po sebi vrlo inkriminirajuće. Upravo se iz toga vidi da je iza floskule o „graĊanskoj“ Bosni i Hercegovini, koju su muslimanski politiĉki duţnosnici toliko zdušno promicali, stajao zapravo plan stvaranja de facto islamske drţave. Pri tome je posebn o zabrinjavajuće da je veliki broj mudţahedina nakon rata stekao bosanskohercegovaĉko drţavljanstvo, a mnogi se i danas nalaze u BiH. Tako se širenje islamskog fundamentalizma oĉitovalo i u poslijeratnom razdoblju, a val islamistiĉkog nasilja posebno je za hvatio Hrvate srednje Bosne. Samo je u 1997. godini, u Travniku ubijeno petero hrvatskih povratnika, a u

1998. godini ubijena su dva hrvatska policajca travniĉke policijske uprave 563. U Sarajevu su se samo u 1997. godini dogodila ĉetiri bombaška napada na katoliĉke sakralne objekte, a iste je godine u Mostaru došlo do teroristiĉkog napada autobombom. Federalne vlasti, kao i Visoki predstavnik, optuţili su „hrvatsku mafiju“ za ovaj teroristiĉki ĉin, iako se kasnije ispostavilo da je to bilo djelo islamistiĉkih terorista. Federalnim vlastima nije previše stalo do toga da se pronaĊu pravi poĉinitelji, a isto se odnosi i na ubojstvo hrvatskog doministra Jozu Leutara 1999. godine. Na kraju se mora spomenuti i jedan od najbrutalnijih zloĉina uperen – masakr protiv hrvatske zajednice – masakr

nad hrvatskom katoliĉkom obitelji AnĊelić, u Kostajnici

560

Veĉernji list, 30. studenog 2001., str. 18., prema: prema: Mlivonĉić, str. 275.

561

Isto

562

„Preţivjeli Marko: Prerezali su mi vrat jer nisam znao molitvu iz Kur’ana“, Jutarnji list , 20. svibnja 2010. (http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=782770 [17:06h, 21. sijeĉanj 2010.] 563 „Travnik: Poginuo hrvatski policajac“ (http://www.hrt.hr/arhiv/98/07/31/h8_hrv.html [12:43h, 24. sijeĉanj 2011.])

105



pokraj Konjica, na Badnjak 2002. godine, kada je jedan bošnjaĉki mudţahedin hladnokrvno ubio oca AnĊelka, i njegove dvije kćeri Maru i Zoricu. Ovo su samo nekolicina primjera poslijeratnog nasilja kojeg je pretrpjela hrvatska

zajednica, navedeno najbolje svjedoĉe o tome da islamski ekstremisti i dalje pokušavaju dovršiti ono što su zapoĉeli tijekom rata, a odreĊenu odgovornost za to nose i institucije FBiH-a,

koje su u više navrata propustile stati u zaštitu hrvatske zajednice, što je kod iste

percipirano kao poruka da joj nema mjesta u FBiH.

106



Završetak hrvatsko-muslimanskog rata

9. Završetak hrvatsko-muslimanskog rata S poĉetkom 1994. godine, borbe izmeĊu HVO i ABiH -a nisu prestajale, a Muslimani su definitivno bili u prednosti , 564

HVO a,

.

do tada su u ratu bili oteli oko 4% teritorija BiH koje je drţao

Preostale hrvatske enklave u srednjoj Bosni su bile i dalje izloţene napadima ABiH -

a u njima su se i dalje vršili zloĉini nad Hrvatima565. S druge strane, u Hercegovini je

situacija bila stabilna za HVO,

za što je zasluge imala i direktna potpora HV-a 566. MeĊutim,

muslimanska strana je to iskorištavala kao sredstvo s kojim će u meĊunarodnim pregovorima vršiti pritisak na RH, a istu su igru prihvaćali i u VS UN-u, tako da se Hrvatskoj prijetilo sankcijama ukoliko ne pov uĉe svoje postrojbe iz BiH. Pristankom na prekid potpore HVO-u,

u veliki rizik bi se dovele hrvatske pozicije u BiH, što je za sobom moglo povući katastrofalne posljedice za cjelokupnu hrvatsku zajednicu u BiH. R ješenje

se trebalo naći drugim putem, a

pokušaj obnove pregovora, s ciljem konaĉnog i definitvnog prekida rata, postale su glavnom zadaćom hrvatske politike. Kao posrednika u tim pregovorima se nije moglo raĉunati na potporu Velike Britanije

ili Francuske, pošto je njima oĉito odgovaralo tadašnje vojno -

politiĉko stanje u BiH, te nisu iskazale iskrenu volju u r ješavanju hrvatsko-muslimanskog sukoba

567

.

Alternativu je pruţala njemaĉka, a od poĉetka 1994. godine, i ameriĉka diplomacija 568. Pod pokroviteljstvom Njemaĉke, poĉetkom sijeĉnja 1994., TuĊman i Izetbegović su u Bonnu potpisali

Ugovorni sporazum o uspostavljanju trajnog i cjelovitog mira izmeĊu hrvatskog i

bošnjaĉko -muslimanskog naroda u BiH 569. To je bio zapravo prvi korak prema realiziciji prekida vatre i uspostave mira. Slijedilo je daljne pregovoranje, a posredstvom Amerikanaca, predstavnici hrvatskog i muslimanskog naroda sporazum o prekidu vatre

570

su u Washingtonu, 25. veljaĉe 1994. , potpisali

. S time su se otvorila vrata za obnovu vojnog savezni štva izmeĊu

Hrvata i Muslimana, kao i postupnom

usklaĊivanju njihovih politiĉkih pozicija. Gledano s

muslimanskog stajališta, taj prekid vatre je takoĊer dobro došao. Prvo iz razloga jer je muslimanskom vodstvu

pruţao mogućnost vojnog predaha i uĉvršćivanja u okupiranim

hrvatskim podruĉjima, a drugo , jer je i ono bili svjesno ĉinjenice da se bez hrvatske potpore 564 565

566

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 843. Zadnji veći zloĉin u hrvatsko -muslimanskom ratu dogodio se 9. sijeĉnja 1994. godine, kada je u Buhinim Kućama, u općini Vitez, masakrirano 25 hrvatskih civila i vojnika. Dossier. (...), str. 170. - 174 Shrader, str. 239.

567

Domazet Lošo, 2002., str. 162. Ivanković – Melĉić, – Melĉić, str. 430. 569 Iliĉić, str. 100. 568

570

Shrader, str. 240.

107



Završetak hrvatsko-muslimanskog rata

neće moći dugoroĉno oduprijeti Srbima, što je što je posebno vrijedilo za bihaćki kraj i 5. Korpus ABiH-a.

Ukratko reĉeno, nakon što su se Muslimani namirili na raĉun Hrvata, ponovno su

bili spremni za pregovore, dok hrvatska strana, što zbog meĊunarodnog pritiska, što zbog teške situacije u BiH, nije imala previše izbora. U takvim okolnostima nastavljeni su pregovori,

a 1. oţujka 1994 . godine, hrvatski (Krešimir Zubak, Mate Granić) i muslimanski

(Haris Silajdţić) predstavnici su potpisali Okvirni sporazum o Federaciji u BiH 571, koji je predviĊao stvaranje zajedniĉke hrvatsko-muslimanske federacije na podruĉjima Republike Bosne i Hercegovine s većinskim

bošnjaĉkim i hrvatskim puĉanstvom572. Ujedno je ovo

znaĉilo i ukidanje HRHB -a, no hrvatska je strana i na to bila spremna, a zanimljivost ovoga sporazuma jest dio koji je predviĊao stupanje RH i Federacije BiH (FBiH) u konfederalni

savez. MeĊutim, d ogovor o konfederac iji, koji je ponovno potvrĊen 18. oţujka, kada su Franjo TuĊman i Alija Izetbegović potpisali Washingtonski sporazum, nikada nije zaţivjeo. Umjesto toga, opstala je FBiH ,

koja je po svojemu ustroju pruţala mogućnost pretvaranja

drţave u kojoj bi Muslimani imali hegemoniju. Unatoĉ toj mogućnosti, hrvatsko politiĉko vodstvo je tada polazilo od toga da će konfederacija zaţivjeti, te da će kroz nju prava Hrvata u BiH biti stvarno garantirana. S potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, hrvatsko-

muslimanski rat je završio, te su postavljeni temelji za izvoĊenjem skupnih operacija HV-a, HVO-a i ABiH-a protiv VRS-a,

koje su u konaĉnici i dovele do Daytonskog sporazuma, a s

time i do završetka rata. Kao i poĉetna organizacija obrane BiH, tako i oslo bodilaĉke operacije u 1995. godini, ne bi rezultirale

uspjehom da nije bilo angaţmana HVO -a i HV-a, a

to je ĉinjenica koja je i danas, posebno u bošnjaĉkoj javnosti, namjerno ignorirana.

571

Washingtonski sporazumi: Okvirni sporazum o Federaciji u BiH (Washington, 1. oţujka 1994.), Slobodna – Bilić, str. 374. – 381. Dalmacija, 5. oţujka 1994., prijepis u: TuĊman – Bilić, 572 Isto

108

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vo jni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.

Zakljuĉak

10. Zaključak Raspad Jugoslavije ujedno je oznaĉio poĉetak istog pr ocesa u Bosni i Hercegovini. Prvenstveni razlog k tome jest njena višestruka heterogenost, i vjerska i etniĉka. Upravo se to dokazalo na prvim zasjedanjima demokratski izabrane Skupštine BiH, kada su se izmeĊu zastupnika SDA, SDS-a i HDZ-a BiH, vodile prve polemike oko identiteta, jezika i pisma u

BiH. U toj poĉetnoj fazi , muslimanska politiĉka elita naivno je vjerovala da u BiH neće biti rata, te se zbog toga i dalje suicidalno vezala uz još postojeći jugoslavenski okvir i JNA. Hrvati su u tom pogledu bili puno

racionalniji, pouĉeni sa zbivanjima u Republici Hrvatskoj,

svhatili su da se isto sprema za Bosnu i Hercegovinu, te su se poĉeli obrambeno organizirati. Pogotovo nakon što je JNA napala i prva hrvatska mjesta u BiH, Hrvatima je postalo jasno da se rat neće moći izbjeći, a pošto je muslimansko vodstvo

potpu no ignoriralo stradanje Hrvata,

Hrvati su osnovali Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu ,

na ĉijim su temeljima i organizirali

obranu od srpske agresije. Muslimansko vodstvo je u potpunosti zakazalo u razvijanju

djelotovornih obrambenih kapaciteta, tako da je najveći teret u prvoj dionici rata podnijela HZHB, a posebno Republika Hrvatska, koja je Hrvatima i Muslimanima bila jedina prava

potpora i oslonac. Danas se sa sigurnošću moţe tvrditi da je najveću ul ogu u obrani BiH imala Hrvatska, koja je primila i zbrinula

više od 300.000 muslimanskih izbjeglica, lijeĉila ranjene

muslimanske civile i vojnike, obuĉavala i opremala muslimanske vojnike, te imala najveći doprinos u naoruţa vanju i opremanju cijelopkupne Armije BiH. Iz toga je najjasnije vidljivo da su se Hrvati zalagali za izgradnju iskreno g

savezništva s Muslimanima, te da nisu radili na

razbijanju Bosne i Hercegovine, kako se to ĉesto i zna navoditi. Pogoršanje u hrvatsko -muslimanskim odnosima prvi se put jasnije oĉitovalo nakon meĊunarodnog priznanja BiH, do kojega ne bi ni došlo da se Hrvati nisu oprijedjeljili za neovisnost. MeĊutim, umjesto da je tadašnje muslimansko vodstvo prihvatilo koncept BiH kao federalizirane

drţave, ono je odbilo tu mogućnos t, te je agresivno nastojalo

implementirati koncept BiH kao unitarne i centralistiĉke drţave. Budući da je hrvatsko politiĉko vodstvo iza toga pokušaja pravovremeno uoĉilo plan stvaranje drţave s muslimanskom dominacijom, ono je odbilo prihvaćati takvo drţavno ureĊenje, te nastavilo jaĉati institucije HZHB-a. Jedan od glavnih razloga kasnijeg hrvatsko-muslimanskog rata upravo leţi u ovom sukobu glede unutarnjeg ureĊenja BiH, to jest u upornome promicanju muslimanskog koncepta unitarne drţave. Još jedan znaĉajan ĉimbenik koji je potpomogao

109


Zakljuĉak izbijanju rata jest islamizam kojeg je promicala SDA, a koji se manifestirao u svim aspektima

javnog ţivota, posebno u Armiji BiH. Ta vojska je s vremenom postala prava islamska vojska, u svojim redovima je inkorporirala mu dţahedinske

postrojbe, osnivala je i cijele brigade

ustrojene po islamskim principima, a njegovala je ĉvrste veze i s pripadnicima teroristiĉke organizacije Al Qaida.

Koncept unitarne drţave , islamistiĉka ideologija, kao i meĊunarodna nakolonost, tri su temeljna ĉimbenika na ĉijoj bazi je muslimansko vodstvo odreĊivalo svoju daljnu politiku prema hrvatskoj zajednici u BiH. Prva prilika za vojnim djelovanjem protiv svojeg deklarativnog saveznika saveznika ukazala se krajem 1992. godine, a svoje je

ishodište ima lo u mnoštvu

muslimanskih izbjeglica koje su preplavile hrvatsko- muslimanska

podruĉja srednje Bosne.

Muslimanske izbjeglice su za vlasti RBiH predstavljale problem, ali i priliku. Na temelju njih

stvarane su nove, pokretne postrojbe, a kasnije su iste korištene kako bi se uništio HVO, protjerala hrvatska zajednica, te stvorilo ţivotnog prostora za Muslimane. Prema svim indicijama i dostupnim dokumentima ABiH, vidljivo je da je takav plan izraĊen na operativnoj i strategijskoj razini, te da za njega odgovornost n osi

sam drţavni i vojni vrh

tadašnje RBiH. U sv jetlu ovoga, posebno je zanimljivo da se i danas u nekim politiĉkim i medijskim krugovima, HZHB-a,

odgovornost za izbijanje rata pripisuje vojnom i politiĉkom vodstvu

što je krajnije apsurdno, jer je evidentno da HVO nije imao ni motiva, ni priliku,

pokretanja ofenzive na višestruko jaĉeg protivnika. No bez obzira na to, poznato je da sto puta

ponovljena laţ moţe postati istinom, a ovo je upravo jedan od takvih primjera. Rat koji su Muslimani vodili protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini, sigurno je imao

veće posljedice nego srpska agresija u 1992. godini. ABiH je uspjela etniĉki oĉistiti velike dijelove hrvatskih etniĉkih prostora u BiH, posebno u srednjoj Bosni, što je rez ultiralo egzodusom od preko 150.000 Hrvata iz tih krajeva. O naravi hrvatsko-muslimanskog rata

takoĊer svjedoĉi broj poĉinjenih masovnijih zloĉina, a kojih je na muslimanskoj strani bilo mnogo

više (Dusine, Trusina, Grabovica, Uzdol, Doljani, Kriţanĉevo selo, Maljine, selo

Kiseljak kod Ţepĉa, kao i niz drugih mjesta), što potvrĊuje plan sustavnog istrebljenja Hrvata s tih prostora. Usprkos tome, danas se u javnosti

najviše spominju dva mjesta u kojima je

došlo do masovnih zloĉina nad Muslimanima – Ahmići i Stupni Do. Bez obzira na to što ova dva

zloĉina nisu inicirani s viših razina zapovjedanja HVO -a, o njima se upravo tako govori.

A zbog zloĉina u Ahmić ima, kao

i navodnog etniĉkog ĉišćenja u Lašvanskoj dolini , osuĊen je

Dario Kordić, potpredsjednik HZHB-a, na 25 godina zatvora. Presuda koja je izazvala mnoge kontroverze, a meĊu bosanskohercegovaĉkim Hrvatima je doţivljena kao politiĉka osuda .

110


Zakljuĉak

Ujedno je ona posluţila protuhrvatsko nastrojenim krugovima i individulacima kao argument u dokazivanju hrvatske krivnje za poĉetak rata u srednjoj Bosni. Drugi dobar primjer zlonamjernog propagandnog djelovanja

vezan je za rat u Mostaru, u ĉijem tumaĉenju je

uništenje Starog mosta dugo vremena sluţilo kao nekakav ultimativni dokaz hrvatske agresije i kulturocidnosti. A nakon što su dvije nezavisne eksperti ze naknadno dokazale da most nije srušen projektilom iz tenka HVO -a, nego eksplozivom, i to najvjerojatnije s muslimanske strane, mnogima

isti taj most više i nije bio toliko zanimljiv. Ĉak i da je Stari most srušen sa

strane HVO-a, to i dalje ne bi bilo r elevantno,

niti bi dokazalo ikakvu krivnju za poĉetak rata,

iz jednostavnog razloga jer se iz dostupnih vojnih i politiĉih dokumenata muslimanske strane jasno moţe vidjeti da je upravo 4. Korpus ABiH -a zapoĉeo s ratom u Mostaru. Kada se malo bolje pogleda , lako je uoĉiti da se niz predodţbi o ratu u BiH temelji na mitovima, poluistinama i neistinama. Kroz ovaj rad ukazano je najvjerojatnije na niz

ĉinjenica, koje su danas namjerno ignorirane, te se umjesto njih u javnosti p lasiraju raznorazne fabrikacije. Jedna

od najraširenijih netoĉnosti današnjice jest predodţba o

Muslimanima kao jedinim i apsolutnim ţrtvama tijekom rata u BiH. Isto je deklasirano ĉinjenicom da su upravo oni vodili agresorski rat protiv bosanskohercegovaĉkih Hrvata, s ciljem osvajanja teritorija

i etniĉkog ĉišćenja. O pravoj prirodi rata u BiH nedvojbeno

svjedoĉi neovisno istraţivanje ameriĉke informativne agencije United States Information Agency, prema

je prema

kojemu je upravo hrvatska zajednica u BiH pretrpjela najveća stradanja. Tako

navedenom istraţivanju neposredne fiziĉke posljedice pretrpjelo 42% Hrvata, 15%

Muslimana i 13% Srba

573

, a više od polovice od ukupnog broja Hrvata u BiH protjerano je ili

na drugi naĉin bilo prisiljeno napustiti svoje domove 574. Naţalost, završetak rata Hrvatima nije donio ravnopravnost i miran suţivot, o tome svjedoĉi stalno iseljavanje, kao i nekorektni odnos vlasti FBiH-a

prema njima, što se najbolje oslikava kroz ureĊivaĉku politiku drţavne

Federalne TV, kao i kroz ĉinjenicu da bošnjaĉki glasovi odluĉuju o hrvatskom ĉlanu Predsjedništva BiH, što je u svijetu moţda jedinstven sluĉaj. Veliku odgovornost za neravnopravni poloţaj Hrvata nosi i meĊunarodna zajednica, a ukazati valja na ĉinjenicu da je od ukupnog broja smijenjenih bosanskohercegovaćkih duţnosnik a, Visoki predstavnik smjenio najviše hrvatskih duţnosnika 575. Ista institucija Visokog predstavnika, Mostaru je nametnula posebni statut prema kojemu je grad konfederaliziran, a s time onemogućeno da Hrvati, kao većinski narod, u njemu ostvaruju većinu u gr adskoj upravi. Tako da je po tom 573

Iliĉić, str. 113.

574


575

Iliĉić, str. 113.

111


Zakljuĉak

pitanju Mostar jedinstven sluĉaj u FBiH, jer u ostalim gradovima, u kojima su Bošnjaci većina, ne postoje takvi mehanizmi zaštite manje brojnijeg naroda, tako da su Hrvati u svim ostalim gradovima nadglasani. Nevjerojatno j e

kako meĊunarodna zajednica posebno skrbi za

ravnopravnost Bošnjaka u Mostaru, dok se isto pravo poriĉ e Hrvatima u ostalim gradovima FBiH-a. krizi,

Zbog toga i ne ĉudi što se i danas Bosna i Hercegovina nalazi u dubokoj politiĉkoj

koja bi sigurno bila veća da nije stalnih napora meĊunarodne zajednice . Unatoĉ tim

naporima, ne moţe se

oĉekivati dugoroĉna stabilnost za tako ustrojenu drţavu (s dva entiteta i

tri konstitutivna naroda), a posebno ne za FBiH, koja je postala legalni okvir za neravnopravnost Hrvata

576

576

.

Isto

112



Zusammenfassung

11. Zusammenfassung Die kroatisch-moslemischen

politischen und militärischen Verhältnisse

in Bosnien und

Herzegowina 1991. – 1994.: Der Hintergrund, die Motive und der Verlauf des Konflikts zwischen den bosnisch-herzegowinischen Moslems und Kroaten.

Im Fokus dieser Diplomarbeit sind die kroatisch-moslemischen (bosniakischen)

Verhältnis se, von den ersten demokratischen Wahlen 1991., bis hin zum Washingtoner Abkommen im Jahr 1994. Um ein besseres Verstehen dieser Erei gnisse zu sichern, enthält d ie

hier vorliegende Arbeit ein kürzeres Intro, in welchem die wichtigsten soziologischen Prozesse, von der Ankunft des Islams im 15. Jahrhundert, bis hin zum sozialistischen Jugoslawien, analysiert wurden. Erst das Verstehen dieser entscheidenden geschichtlichen

Phänomene ermöglicht eine bessere und vollkommendere Interprätation des kroatisch moslemischen Krieges zwischen den Jahren 1993. und 1994.

Die selbe Einsicht ermöglicht

auch ein besseres Verständnis warum die moslemische politische Elite so naiv auf die vorstehende serbische Agression im Jahr 1992. reagiert hat. Im Zusammenhang mit dem Ausbruch des Krieges in Bosnien und Herzegowina, wurde in dieser Arbeit auch die wichtige Rolle der Republik Kroatien, so wie der Kroatischen Gemeinde Herceg-Bosna, Herceg-Bosna, unter die Lupe genommen. Das Fazit ist dass es ohne das entscheidenden Engagement der Kroaten in

Bosnien und Herzegowina, sowie der Republik Kroatien, unter der Führung Franjo TuĊmans, erstens, nicht zur internationalen Anerkennung der Republik Bosnien und Herzegowina, und zweitens, nicht zur Bewaffnung und Verteidigung der bosnischen Moslems gekommen währe. Die Verschlechterung in den kroatisch- moslemischen

Verhältnissen tratt an, nachdem die

bosnischen Moslems militärisch, sowie demographisch (Wegen der moslemischen Flüchtlinge), in der Region von zentral Bosnien , ihre kroatischen Verbündeten um ein mehrfaches übertraffen. Das war auch der Grund warum die moslemische militärische Führung auf die Idee kamm in einer kurzen militärischen Kampagne neuen Lebensraum für die zehntausenden von moslemischen Flüchtlinge n zu schaffen. Ein weiterer Faktor der im Ende zur moslemischen Agression auf auf die bosnisch-herzegowinischen

Kroaten führte, ist der

politische Konflikt, der auf dem moslemischen Konzeptes eines zentrali sierten

und unitären

Staates basiert. Im Gegensatz zu den Moslems, vertratten die Kroaten die Idee eines

öderativen dezentralisierten und f öderativen

Bosnien und Herzegowina. Ausser dem erwähnten, war auch

der Aufstieg des radikalen Islamismus, der besonders von der m oslemischen Führung unter

Alija Izetbegović propagiert Izetbegović propagiert wurde, ein weitere Grund für den Ausbruch des Krieg es.

113



Popis kratica

12. Popis kratica A(R)BiH – Armija (Republike) Bosne i Hercegovine bbr. – brdska brigada b/d – borbeno djelovanje BIF – Benevolence international foundation BiH – Bosna i Hercegovina CK – Centralni komitet COMBRITFOR – Combined british forces (eng.), zdruţene britanske snage ECMM

– European Community monitor mission (eng.), Promatraĉka misija Europske

zajednice EZ – Europska zajednica FBiH – Federacija Bosne i Hercegovine GIA – Groupe Islamique Armé GS – Glavni – Glavni

stoţer

GZ – Grupa – Grupa

za zaprijeĉavanje

HDZ BiH – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine HOS – Hrvatske obrambene snage HRHB – Hrvatska republika Herceg-Bosna HRZ – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo HV – Hrvatska vojska HVO – Hrvatsko – Hrvatsko

vijeće obrane

HZBP – Hrvatska zajednica Bosanska Posavina HZHB – Hrvatska zajednica Herceg-Bosna HZS – Hrvatska zajednica Soli HZSB – Hrvatska zajednica Srednja Bosna HZU – Hrvatska zajednica Usora HZV – Hrvatska zajednica Vrhbosna IFOR – Implementation Force IKM – Istureno komandno mjesto INA – Industrija nafte IZM – Istureno zapovjedno mjesto JMO – Jugoslavenska Jugoslavenska muslimanska organizacija

114



Popis kratica

JNA – Jugoslavenska Jugoslavenska narodna armija K. – Korpus KB – Kliniĉka – Kliniĉka

bolnica

KŠRV – Komandno-štabna vojna vjeţba Lt. c. – Lieutenant Colonel (eng.), pukovnik MDD – Muslimansko – Muslimansko dobrotvorno društvo MKBJ – MeĊunarodna – MeĊunarodna

konferencija za bivšu Jugoslaviju

mob. – mobilizacija MORBiH – Ministarstvo obrane Republike Bosne i Hercegovine MORH – Ministarstvo obrane Republike Hrvatske MOS – Muslimanske – Muslimanske

oruţane snage

mtbr. – motorizirana brigada MTS – Materijalno-tehniĉka

sredstva

MUP – Ministarstvo unutarnjih poslova n/r – na ruke NDH – Nezavisna Nezavisna

drţava Hrvatska

OG – Operativna grupa OS NDH – Oruţane – Oruţane snage

Nezavisne drţave Hrvatske

OS RBiH – Oruţane – Oruţane snage Republike Bosne i Hercegovine OS RH – Oruţane – Oruţane

snage Republike Hrvatske

OS SFRJ – Oruţane – Oruţane

snage Socijalistiĉke federativne republike Jugoslavije

OZ – Operativna zona OZJIH – Operativna zona jugo- istoĉ na Hercegovina OZP – Operativna zona Posavina OZSB – Operativna zona srednja Bosna OZSZH – Operativna zona sjevero-zapadna Hercegovina PL – Patriotska liga PPN – Postrojba za posebne namjene pu. – pukovnik PVO – Protu-vazdušna odbrana PZO – Protu-zraĉna obrana RBiH – Republika Bosna i Hercegovina RH – Republika Hrvatska

115



Popis kratica

RZ – Ratno zrakoplovstvo RV – Ratno vazduhoplovstvo vazduhoplovstvo s. – selo SAD – Sjedinjene – Sjedinjene

ameriĉke drţave

SANU – Srpska akademija nauka i umetnosti SAO – Srpska autonomna oblast SDA – Stranka demokratske akcije SDS BiH - Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine SFRJ – Socijalistiĉka – Socijalistiĉka

federativna republika Jugoslavija

SK – Savez komunista SKBiH – Savez komunista Bosne i Hercegovine SKJ – Savez komunista Jugoslavije SPC – Srpska pravoslavna Crkva SPO – Srpski pokret obnove SPS – Slobodan Princip Seljo SRBiH – Socijalistiĉka – Socijalistiĉka

republika Bosne i Hercegovine

SRJ – Savezna republika Jugoslavija SS – Schutzstaffel – Schutzstaffel

(njem.), zaštitni odred

SSNO – Savezni sekretarijat za narodnu obranu SVA – Središnji – Središnji vojni a rhiv

ŠVK – Štab – Štab vrhovne komande TO – Teritorijalna obrana TG – Taktiĉka – Taktiĉka

grupa

TWRA – Third world relief agency UN – Ujedinjeni narodi UNPROFOR – United Nations protection forces (eng.),

Zaštitne snage Ujedinjenih naroda

VP – Vojna policija VOS – Vojno obav ještajna

sluţba

VPO – Vojnopomorska oblast VRS – Vojska Republike Srpske VS UN – Vijeće – Vijeće

sigurnosti Ujedinjenih naroda

z/o – zona odgovornosti ZAVNOBiH – Zemaljsko – Zemaljsko

antifašistiĉko vijeće narodnog osloboĊenja Bosne i Hercegovine

116



Popis kratica

ž/s – ţiva – ţiva sila xp – Xepce (lat.), Ţepĉe

117



Izvori i literatura

13. Izvori i literatura Objavljeni izvori

Bilić, Ivan – TuĊman, Miroslav. Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine 1991. – 1995. Zagreb, 2005. ahedina u Mlivonĉić, Ivica. Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini: mjesto i uloga mud ţ ahedina Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine, Naša

ognjišta:

Split - Mostar, 2007., str. 370. – 699. Praljak, Slobodan. Agresija Bosne i Hercegovine na Republiku Hrvatsku, Zagreb: 2007. (Dostupno

na

www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/PUBLIKACIJE

O

RATU/Agresija BiH na RH/Agresija BiH na RH.pdf [16:10h, 21. sijeĉanj 2011.]) Praljak, Slobodan. Politiĉ ki ki i vojni hrvatsko-muslimanski (bo š nja njaĉ ki) ki) odnosi 1991. – 1995., Oktavijan d.o.o., Nikola Praljak, Slobodan. Pomoć

Babić Praljak: Zagreb, 2009.

Republike Hrvatske Muslimansko – Bošnjaĉkom narodu i Armiji

Bosne i Hercegovine tijekom 1991. – 1995. godine, Oktavijan d.o.o. ,

Nikola Babić

Praljak: Zagreb, 2007.

Monografije

Dossier. Zloĉini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH 1992. – 1994., Centar za istraţivanje i dokumentaciju: Mostar, 1999. Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991.

– 1995. Istraţivaĉko dokumentacioni

centar Sarajevo, FMC Svjetlo rijeĉi d.o.o., 2008. Bilandţić, Dušan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999. Boras, Franjo.

Kako je umirala Socijalistiĉka Republika Bosna i Hercegovina, Slobodan

Praljak: Mostar, 2002. Domazet Lošo, Davor. Hrvatska

i veliko ratište. MeĊunarodne igre na prostoru zvanom bivša

Jugoslavija, Udruga sv. Jurja: Zagreb, 2002.

Domazet Lošo, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995.: Strateški pregled , Udruga Hrvatski identitet i prosperitet: Zagreb, 2010. u: Kraji š nici i Hercegovci u borbi na dva fronta, š nici Dreković, Ramiz. U obruĉ u:

Dom štampe:

Zenica, 2004. Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest , Novi Liber: Zagreb, 2003.

118



Izvori i literatura

njaĉ ko-hrvatski ko-hrvatski politiĉ ki ki obraĉ un un, Ismet Hadţiosmanović: Hadţiosmanović, Ismet. Bo š nja

Mostar, 2004. Halilović, Sefer. Lukava strategija,

Maršal d.o.o.: Sarajevo, 1997.

ahedini u BiH 1992. – 1999., Fondacija Sina: Zenica, 2006. ţ ahedini Hećimović, Esad. Garibi – Mud

Huntington, Samuel. Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori: Zagreb, 1997.

Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, (Dostupno na sahwa.info/downloads/knjige/Porodicn sahwa.info/downloads/knjige/Porodicna%20Biblioteka/Islams a%20Biblioteka/Islamskadeklaracija.pd kadeklaracija.pdf f [15:44h, 19. kolovoz 2010.]) Kohlmann, Evan. Al-Qaidin

dţihad u Europi: a fganistansko-bosanska mreţa , Naklada

Ljevak: Zagreb, 2005.

Matković, Hrvoje. Povijest Hrvoje. Povijest Nezavisne drţave Hrvatske , Naklada Paviĉić: Zagreb, 2002. ahedina u Mlivonĉić, Ivica. Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini: mjesto i uloga mud ţ ahedina Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine, Naša

ognjišta:

Split - Mostar, 2007.

Mlivonĉić, Ivica. Zloĉin s peĉatom: Genocid i ratni zloĉini muslimansko -bošnjaĉkih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994., Centar za prikupljanje dokumentacije i obradu

podataka o

Domovinskom ratu Zagreb, Hrvatsko

kulturno društvo „Napredak“ –

podruţnica Split : Mostar – Split – Zagreb, 1998. Noel, Malcolm. Povijest Bosne, Erasmus: Zagreb, 1995. Owen, David. Balkanska odiseja , Hrvatska sveuĉilišna naklada: Zagreb, 1998.

Sanĉević, Zdravko. Pogled u Bosnu , Naprijed: Zagreb, 1998. Shrader, Charles. Muslimansko-hrvatski

graĊanski rat u srednjoj B osni. Vojna povijest 1992.

– 1994., Golden marketing: Zagreb, 2004. Spencer, Robert. The politically incorrect guide to Islam (and the crusades) , Regnery publishing: Washington, 2005. Spencer, Robert. The thruth about Muhammed: Founder of the world's most intolerant religion, Regnery Publishing: Washington, W ashington, 2006.

Tomac, Zdravko. Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava , Slovo M: Zagreb, 2004. Tomac, Zdravko. Tko je ubio Bosnu? , Birotisak: Zagreb, 1994. Williamson, Gordon. Die SS: Hitlers Instrument der Macht, Neuer Kaiser Verlag: Klagenfurt, 2002. Zeitler, Klaus Peter. Deutschlands

Rolle bei der völkerrechtlichen Anerkennung der Republik

Kroatien, Tectum Verlag: Marburg, 2000.

119



Izvori i literatura

Znanstveni članci i radovi Iliĉić, Gordana. „Hrvati u BiH 1991. - 1995: Nacionalni sukobi i uloga MeĊunarodne zajednice u mirovnim procesima“ u: National security and the future 3 (9) , 2008.

Ivanković, Ţeljko – Melĉić, Dunja. „Der bosniakisch -kroatsiche Krieg im Kriege“ u: Der Jugoslawien-Krieg: Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, VS

Verlag f ür Sozialwissenschaften, Sozialwissenschaften, 2007.

Luĉić, Ivica. „Bosna i Hercegovina od prvih izbora do meĊunarodnog priznanja“, u: Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1., 1. – 308., 2008.

Luĉić, Ivo. „Bosna i Hercegovina i terorizam“ u: Gaudeamus: znanstveno- struĉni ĉasopis za društvena pitanja, br. 5. – 6, 2000. Marijan, Davor. „Sukob HVO -a i ABiH u Prozoru, u listopadu 1992.“ u: Ĉasopis za suvremenu suvremenu povijest , god. 38., br. 2, 2006.

Marijan, Davor. „Vještaĉki nalaz: o ratnim vezama Hrva tske i Bosne i Hercegovine (1991. 1995.)“ u: Ĉasopis za suvremenu povijest , god. 36., br. 2., 2004. Mrduljaš, Saša. „Veliĉina etniĉkih prostora u Bosni i Hercegovini (1991.) i njihova podjela po

Daytonskome Daytonskome mirovnom ugovoru (1995.)“, u: Politiĉka misao , Vol. 45, 2008., br. 3. 4.

Mrduljaš, Saša. „Hrvatski etniĉki prostori u BiH i regulacija politiĉko -pravnoga statusa bosanskohercegovaĉkih Hrvata 1990. – 1995.“, – 1995.“, u: Društvena istraţivanja, Vol. 13, 2004, br. 3.

Mrduljaš, Saša. „Hrvatska politika unutar BiH u kontekstu deklarativnoga i realnoga prostornog opsega Hrvatske Zajednice/Republike Herceg-Bosne (1991. – 1994.), 1994.),

Društvena istraţivanja, Vol. 18., 2009., br. 4. – 5. Mrduljaš, Saša. „Politiĉka dimenzija hrvatsko -muslimanskih/bošnjaĉkih odnosa tijeko m 1992. godine“, u: Društvena istraţivanja, vol.17., 2008., br.4 - 5 (96. – 97.) Šakić, Vlado. Rat u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.: Socijalno-psihologijska ekspertiza , Zagreb, oţujak 2009. Novinski i internetski članci

„Kako

je

UN

uveo

embargo

na

uvoz

oruţja

RH?“,

(http://www.ddrrh.com/site/?option=com_conte (http://www.ddrrh.com/site/?option =com_content&task=view&id= nt&task=view&id=4571&Itemid=108 4571&Itemid=108 [12:45h, 5. listopada 2010.])

120



Izvori i literatura

„Preţivjeli Marko: Prerezali su mi vrat jer nisam znao molitvu iz Kur’ana“, Jutarnji list , 20. svibnja

2010.

(http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=782770

[17:06h, 21. sijeĉanj 2010.] „Travnik: Poginuo hrvatski policajac“ ( http://www.hrt.hr/arhiv/98/07/31/h8_h http://www.hrt.hr/arhiv/98/07/31/h8_hrv.html rv.html [12:43h, 24. sijeĉanj 2011.]) Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (2)“, ( 2)“, OsloboĊenje, Ċenje, 17. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (5)“, ( 5)“, OsloboĊenje, OsloboĊenje , 22. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (9)“, ( 9)“, OsloboĊenje, OsloboĊenje , 27. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (10)“, ( 10)“, OsloboĊen je, 28. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (11)“, ( 11)“, OsloboĊenje, OsloboĊenje , 29. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (13)“, ( 13)“, OsloboĊenje, OsloboĊenje , 1. veljaĉe 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (14)“, ( 14)“, OsloboĊenje , 2. veljaĉe 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (15)“, ( 15)“, OsloboĊenje, OsloboĊenje , 3. veljaĉe 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (21)“, ( 21)“, OsloboĊenje, OsloboĊenje , 10. veljaĉe 1999.

121

Hrvatsko-muslimanski politicki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.

Recommend Documents