Pitalice
Bilanca je temeljni financijski izvještaj koji prikazuje stanje imovine, obveza i kapitala na odreĎeni dan. Račun dobiti i gubitka je jedan od temeljnih financijskih izvještaja u kojem se prikazuje stanje prihoda i rashoda te rezultat ostvaren u odreĎenom vremenskom razdoblju. Pozicija koja je zajednička za bilancu i račun dobiti i gubitka je pozicija dobiti tekuće godine. U definiranju pojma imovine važno je istaknutida se od imovine očekuju buduće ekonomske koristi. Obveze poduzeća dijelimo na dugoročne i kratkoročne. Dio kapitala na temelju kojeg se mogu izglasati dividende dioničarima je zadržana dobit. Kamate na dane kredite ulaze u skupinu financijskih prihoda. Troškovi proizvoda kapitalizirani kao zalihe postaju rashodi u razdoblju prodaje proizvoda. Pozitivne tečajne razlike koje nastaju promjenom valutnog tečaja, u računovodstvenom smislu predstavljaju financijske prihode. Crveni storno je metoda ispravljanja knjigovodstvenih pogrešaka koja vrši neutralizaciju pogreške na istoj strani konta gdje je izvršeno pogrešno knjiženje, ali se taj iznos posebno označuje i predstavlja odbitnu stavku. Crni storno je metoda ispravljanja knjigovodstvenih pogrešaka koja vrši neutralizaciju pogreške knjiženja pogrešnog iznosa na suprotnu stranu istog konta i knjiženjem ispravnog iznosa na odgovarajuću stranu ispravnog konta. U definiranju prihoda, izmeĎu ostalog, važno je naglasiti da prihodi proizlaze iz povećanja imovine ili smanjenja obveza što utječe na povećanje kapitala. U definiranju rashoda, izmeĎu ostalog, važno je naglasiti da rashodi proizlaze iz smanjenja imovine ili povećanja obveza što utječe na smanjenje kapitala. Da bi neka poslovna promjena (izmjena) bila evidentirana u knjigovodstvu, izmeĎu ostalog, mora biti zadovoljen uvjet da je poslovna promjena već nastala. Dnevnik je osnovna poslovna knjiga u koju se promjene unose kronološki. Glavna knjiga je sistematizirana i sveobuhvatna evidencija poslovnih dogaĎaja. Na kraju godine se ne zaključuje knjiga inventara. Kontinuirana inventura se provodi u toku cijele godine. Troškove, prema reagiranju na promjenu stupnja iskorištenja kapaciteta, dijelimo na fiksne i varijabilne. Knjigovodstvene isprave prema mjestu nastanka mogu biti interne i eksterne. Dodatna kalkulacija se vrši u slučaju proizvodnje različitih proizvoda sa različitom strukturom troškova. Temeljna knjigovodstvena kontrola dvojnog knjigovodstva (duguje = potražuje) predstavlja konrolu obrade.
1
Pitalice
Nabavljene su sirovine za što je primljena faktura dobavljača u iznosu od 20.000 kn. Utrošene su sve sirovine u proizvodnju. Plaćena je faktura dobavljača 30 dana nakon što su sirovine utrošene. U navedenim poslovnim dogaĎajima trošak je prethodio izdatku. Bilančne promjene koje utječu na povećanje aktive i povećanje pasive su centripetalne. S aspekta korisnika informacija i sa stajališta obuhvata poslovanja, dio računovodstva koji osigurava informacije menadžmentu za poslove planiranja i kontrole naziva se upravljačko računovodstvo. Računovodstveno načelo koje zahtijeva da se u uvjetima neizvjesnosti poslovanja dobici ne precjenjuju, a gubici ne podcjenjuju je načelo opreznosti. Bruto bilanca je prikaz stanja i promjena na svim kontima glavne knjige. Financijski izvještaj koji prikazuje financijski položaj poslovnog subjekta na odreĎeni dan je bilanca. Izvještaj o novčanom toku prikazuje primitke i izdatke novca u odreĎenom razdoblju. Prodajom gotovih proizvoda tipično proizvodno poduzeće ostavruje redovne prihode i redovne rashode. Kapital poduzeća uobičajeno definiramo kao dio imovine nakon odbitka obveza. Visinu izglasanih dividendi moguće je vidjeti u izvještaju o promjenama vlasničke glavnice (izvještaju o zadržanoj dobiti). Kamate na primljene kredite ulaze u skupinu financijskih rashoda. Troškovi razdoblja postaju rashodi u razdoblju nastanka. Negativne tečajne razlike koje nastaju promjenom valutnog tečaja, u računovodstvenom smislu predstavljaju financijske rashode. Zaduženost poduzeća je moguće vidjeti iz računa dobiti i gubitka. Obveza trajnog čuvanja odnosi se na isplatne liste. Redovna inventura se provodi na kraju poslovne godine. Troškovi prema načinu nadoknaĎivanja iz ukupnog prihoda su troškovi proizvoda i troškovi razdoblja. Kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva se koristi u slučaju proizvodnje sličnih proizvoda (različite težine, debljine) sa sličnom strukturom troškova. Nabavljene su sirovine u iznosu od 20.000 kn što je plaćeno u gotovini. Tjedan dana poslije toga nabavljene sirovine su izdane u proizvodnju. U navedenim poslovnim dogaĎajima izdatak je prethodio trošku. Bilančne promjene koje utječu na smanjenje aktive i smanjenje pasive su centrifugalne. Raačunovodstveni sustav koji osigurava kvantitativne informacije koje su potrebne prilikom sastavljanja financijskih izvještaja za eksterne korisnike naziva se financijsko računovodstvo. Računovodstveno načelo koje zahtijeva da financisjki izvještaji sadrže sve relevantne informacije potrebne za ocjenu poslovanja poduzeća je načelo potpunosti.
2
Pitalice
Knjigovodstvene isprave prema namjeni mogu biti naredbodavne, opravdavajuće i kombinirane. Osnovni elementi računa dobiti i gubitka su prihodi, rashodi i financijski rezultat. Bilančne promjene kod kojih se mijenja samo struktura aktive, dok pasiva ostaje nepromijenjena nazivaju se koncentrične. Obveze poduzeća dijelimo na dugoročne i kratkoročne. Temeljni financijski izvještaji su: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku, izvještaj o promjenama vlasničke glavnice te bilješke uz financijske izvještaje. Kamate na dane kredite ulaze u skupinu financijskih prihoda. Potraživanja od kupaca nastaju u trenutku kada mu isporučimo robu. Izglasavanjem dividendi svojim dioničarima, dioničko društvo zapravo smanjuje kapital i povećava obveze. Osnovna poslovna knjiga za koju se sustavno i sveobuhvatno evidentiraju poslovni dogaĎaji na imovini, obvezama, kapitalu, prihodima i rashodima je glavna knjiga. Nakraju godine se zaključuje knjiga inventara. Postupno trošenje dugotrajne imovine je amortizacija. Troškovi prema načinu nadoknaĎivanja iz ukupnog prihoda su troškovi proizvoda i troškovi razdoblja. Koeficjent likvidnosti trgovačkog društva može se utvrditi na temelju podataka iz bilance. Troškovi proizvoda postaju rashodi u trenutku prodaje proizvoda kupcu. S obzirom na kriterij troškova prema ponašanju – u odnosu na razinu aktivnosti – troškovi koji se mijenjaju s obzirom na razinu aktivnosti odnosno razinu proizvodnje nazivaju se varijabilni troškovi. Načela, osnove, konvencije, pravila i postupci koje je menadžment usvojio prilikom sastavljanja i prezentiranja tih financijskih izvještaja jesu računovodstvene politike. Konto prozvodnja u toku terete troškovi direktnog materijala (materijala izrade), direktnog rada i izravnih plaća (plaća izrade) te OTP. Prema zaključenoj polici osiguranja 01.07.2005. plaćena je premija osiguranja u iznosu od 36.000 kn koja se odnosi na razdoblje od 01.07.2005. do 30.06.2007. Obračun troškova premije osiguranja se vrši kvartalno kroz cijelo razdoblje trajanja osiguranja. U navedenim poslovnim dogaĎajima izdatak je prethodio trošku. S obzirom na kriterij podjele troškova prema stupnju iskorištenja kapaciteta (odnosno prema ponašanju u odnosu na promjenu aktivnosti) ukupni se troškovi mogu podijeliti na fiksne i varijabilne. Raspodjele vlasnicima i ostvareni gubici u poslovanju utječu na smanjenje kapitala trgovačkog društva. Zaduženost trgovačkog društva može se vidjeti u bilanci. Količina prodanog proizvoda za odreĎeno razdoblje biti će evidentirana u pomoćnim knjigama, ali ne i u glavnoj knjizi.
3
Pitalice
Vrste kontrola kod provjere knjigovodstvenih isprava su formalna, računska i suštinska. Specifična vrsta imovine koja ima neograničen vijek trajanja i za koju ne postoji obveza obračuna amortizacije je zemljište. Troškove konverzije čine troškovi nastali u procesu preobrazbe sirovina i materijala u gotove proizvode. To su troškovi izravnog (direktnog) rada i OTP (fiksni i varijabilni). Unutarnji korisnici financijskih izvještaja su zaposlenici i menadžment, dok su eksterni korisnici financijskih izvještaja investitori, dobavljači, kupci, država, javnost, zajmodavci, banke... Dobit tekuće godine (dobit nakon oporezivanja ili neto dobit) rasporeĎuje se: (1) za pokriće gubitka prenesenog iz ranijih godina; (2) za unos u zakonske rezerve; (3) za unos u rezerve za vlastite dionice (ako ih je društvo steklo ili namjerava steći); (4) za unos u statutarne rezerve; (5) ostatak može ići za isplate zaposlenima ili povećanje zadržanih zarada... Gubitak tekuće godine pokriva se iz zadržane dobiti i drugih rezevi, iz statutarnih rezervi te iz zakonskih rezervi. Neto dobit se izračunava u računu dobiti i gubitka i povećava kapital u bilanci. Trošak nabave sirovina i materijala ne uključuje pretporez. Prema roku dospijeća razlikujemo kratkoročne, dugoročne i trajne izvore (kratkoročne i dugoročne obveze te kapital). OTP su neizravni troškovi koji se u trnutku nastajanja i dokumentiranja mogu obuhvatiti po mjestima troškova, a nastali su u svezi sa stvaranjem učinaka. Novčani izraz upotrijebljenih resursa koji se koriste u svrhu postizanja cilja ili ostvarivanja učinaka naziva se trošak. Na početku 2005. godine planirani trošak reklame iznosi 36.000 kn. Obračun troškova se knjiži kvartalno. Izdaci prema fakturama dobavljača nastali su 15.07. te 30.11.2005. godine. U navedenim poslovnim dogaĎajima trošak je prethodio izdatku. Vrijednosno usklaĎivanje potraživanja od kupaca ima za posljedicu nastanak rashoda. Pretpostavka objektivnosti ne ubraja se u temeljne računovodstvene pretpostavke. Dugoročna rezerviranja su troškovi koje poslovni subjekt evidentira, ali koji nisu stvarno nastali nego se očekuje da će nastati u budućnosti. Za njih je specifičan neizvjestan iznos i rok dospijeća. Mogu se zloupotrebiti za stvaranja pokrića rezervi budućih troškova i direktno smanjenej dobiti. Primjer: troškovi garancija, sudskih sporova, otpremnina... Sistematizacija oblika aktive: (1) funkcionalnost; (2) sigurnost; (3) likvidnost (opadajuća, rastuća) Kvantitativna kretanja su centripetalno i centrifuglano. Nije točna tvrdnja da dugotrajna imovina ne prenosi svoju vrijednost na učinke. Ostvareni gubitak predstavlja smanjenje kapitala.
4
Pitalice
Kontrola ili provjera točnosti i vjerodostojnosti isprava na mjestu koje se zove likvidatura, a provode ju osobe koje su internim aktom poduzeća za to ovlaštene. S organizacijskog aspekta može biti centralizirana i decentralizirana. U OTP spadaju razni pomoćni materijali, grijanje, potrošena energija, troškovi pripreme strojeva, interni transport, održavanje postrojenja, najamnina pogonskih zgrada, osiguranje pogona, amortizacija pogona i postrojenja i drugi troškovi koji nastaju u proizvodnjiili na sporednim ili pomoćnim mjestima, a ne mogu se izravno obuhvaćati po proizvodima. Zalihe trgovačke robe u prodavaonici na malo vode se po prodajnoj cijeni sa PDVom. Zalihe trgovačke robe u veleprodaji mogu se voditi ili po nabavnoj cijeni ili po prodajnoj cijeni bez PDVa. Bilješke predstavljaju detaljnu razradu najznačajnijih pozicija iz ostalih izvještaja. Sadrže dodatna pojašnjenja iznosa prezentiranih u temeljnim financijskim izvještajima. Neto plaća je iznos bruto plaće umanjen za doprinose iz plaće, porez i prirez. Bruto plaća je iznos neto plaće uvećan za poreze i doprinose iz plaće. Temeljne računovodstvene kategorije su imovina, izvori imovine (obvrzr i kapital), prihodi i rashodi. Osnovica za obračun amortizacije je bruto knjigovodstvena vrijednost dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine koja se zasniva na trošku nabave ili drugoj vrijednosti koja zamjenjuje nabavnu vrijednost. Podjela troškova prema položaju u financijskim izvještajima sastoji se od: troškova proizvoda i troškova razdoblja; primarnih i konverzijskih troškova te od dospjelih i nedospjelih troškova. Trošak nabave zaliha sirovina i materijala obuhvaća: (1) troškove kupnje (iznos koji se plaća dobavljaču sirovina i materijala nakon odbitka izravno odobrenih popusta) i (2) drugih troškova koji su nastali u dovovĎenju zaliha sirovina i materijala na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje (carine i druge uvozne pristojbe, nepovratni porezi, troškovi prijevoza, utovara, istovara, čuvanja i rukovanja te ostali zavisni troškovi). Temeljne metode evidentiranja zaliha sirovina i materijala su evidentiranje po stvarnom trošku nabave i evidentiranje po planskim (standardnom) trošku nabave. Prema vremenskom kriteriju kalkulacije dijelimo na prethodne (planske) i obračunske (stvarne) kalkulacije. Najznačajniji oblici kratkotrajne imovine su zalihe, potraživanja, kratkotrajna financijska imovina i novac. Fer vrijednost obveza je iznos kojim bi se mgola platiti obveza izmeĎu poznatih i spremnih stranaka u transakciji pred pogodbom. Inventurni manjak se utvrĎuje kada je stvarno (propisno) stanje manje od knjigovodstvenog, te ako je manjak opravdan knjižimo ga na rashode, a ako je neopravdan knjižimo ga na teret odgovorne osobe. Pozitivan poslovni rezultat se ostvaruje ako su prihodi veći od rashoda nastalih u obračunskom razdoblju.
5
Pitalice
ZaraĎeni kapital mijenja se zbog nekoliko razloga meĎu kojima su najvažniji isplata dividendi i pokriće gubitaka. Prema vremenu sastavljanja razlikujemo planske meĎukalkulacije i naknadne (obračunske) kalkulacije.
kalkulacije,
prethodne
ili
predkalkulacije,
Metode vrednovanja zaliha gotovih proizvoda dijele se na metodu ukupnih troškova i metodu direktnih troškova (varijabilnu metodu). Prema kriteriju rastuće likvidnosti se u aktivi prvo unose najnelikvidniji oblici dugotrajne imovine (nematerijalna, materijalna), a zatim kratkotrajna imovina (zalihe, potraživanja, financijska imovina i novac). Naziva se još i načelo sigurnosti jer se prvo unosi najsigurnija imovina (dugotrajna imovina – nekretnine, postrojenja, oprema... dok je novac posljednja pozicija bilance). Kriterij ročnosti zahtijeva da se pozicije pasive unose prema roku dospijeća. Rashodi predstavljaju smanjenej ekonomske koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili iscrpljenja sredstava. što ima za posljedicu povećanje glavnice, ali ne one u vezi s raspodjelom glavnice sudionicima. Tihe pričuve proizlaze iz podcjenjivanja imovine i precjenjivanja obveza. Stvaranje tihih pričuva posljedica je primjene načela opreznosti. Podcjenjivanjem imovine tj. precjenjivanjem obveza ''smanjuje'' se kapital, tj. dobit tekuće godine se iskazuje u manjem iznosu od stvarno ostvarene dobiti. Tihe pričuve zapravo predstavljaju skrivene dobiti i njezino prenošenje u buduća obračunska razdoblja. Uvjeti kojima mora udovoljiti poslovni dogaĎaj da bi bio predmetom knjigovodstvene evidencije: (1) mora pripadati prošlosti; (2) efekti poslovnih dogaĎaja moraju imati vrijednosni tj. novčani izraz; (3) nastali poslovni dogaĎaji moraju imati utjecaj na stanje temelnjih financijskih elemenata u smislu promjene postojećeg stanja; (4) postojanje pouzdanih knjigovodstvenih isprava kojima se dokazuje nastanak poslovnih dogaĎaja. Temeljne računovodstvene kategorije su imovina, obveze, kapital, prihodi, rashodi te financijski rezultat. Izvještaj o novčanom toku može se sastavljati po direktnoj i indirektnoj metodi. Uspjeh poslovanja poduzeća može se vidjeti iz računa dobiti i gubitka. FIFO metoda pretpostavlja da se utrošak sirovina vrednuje po cijenama sirovine koja je prva kupljena. Temeljne vrste dodatnih (adicijskih) kalkulacija su: (1) zbirne ili sumarne i (2) elektivne ili diferencirane. Izdatak je novčani izraz upotrijebljenih resursa koji se koristi u postizanju odreĎenog cilja ili ostvarivanju učinaka. Obveza za PDV može se vidjeti u knjizi ulaznih i izlaznih računa. Zadržana dobit ostvaruje se iz neto dobiti. Dio računovodstva orjentirano prema vanjskim korisnicima je financijsko računovodstvo. Nosioci troškova su procesi proizvodnje proizvoda i procesi obavljanja usluga. Dvije osnovne vrste metode amortizacije su vremenska i funkcionalna metoda.
6
Pitalice
Sadašnja obveza poslovnih subjekata proizašla iz prošlih poslovnih dogaĎaja za čije se podmirenje očekuje da će za posljedicu imati odljev resursa poduzeća s ekonomskim aktivnostima. Prema reagiranju na promjenu aktivnosti troškovi se dijele na fiksne, varijabilne i mješovite troškove. Dnevnik je osnovna poslovna knjiga u kojoj se kronološkim redosljedom evidentiraju svi knjigovodstveni poslovni dogaĎaji. Ako je gubitak veći od kapitala, onda se zapisuje u aktivu kao stavka gubitak iznad visine kapitala. Bilančne promjene koje samo kvalitativno utječu na promjenu aktive i pasive su koncentrične i periferne promjene. Pomoćne poslovne knjige su knjige inventara, knjiga blagajne, knjiga ulaznih i izlaznih računa, analitičke evidencije, ostale poslovne knjige... Prihod je povećanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja sredstava, ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje glavnice, osim onog u svezi s uplatama od strane sudionika u glavnici. Osnovni elementi računa dobiti i gubitka su prihodi, rashodi i njihova razlika (financijski rezultat). Imovina ili sredstvo je resurs koji kontrolira poduzeće kao rezultat prošlih poslovnih dogaĎaja iz kojeg se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi u poduzeće. Buduća ekonomska korist utjelovljena u sredstvu je potencijalni doprinos, izravno ili neizravno priljev novca u poduzeće. Prema prirodnim vrstama, troškove dijelimo na: (1) materijalne troškove (troškove sirovina i materijala, ambalaže i sitnog inventara, utrošena energija, utrošeni rezervni dijelovi, trošak dijelova i materijala...) (2) troškovi usluga – proizvodnih i neproizvodnih (dorade i izrade proizvoda, prijevoza i održavanja objekata i opreme, osiguranja imovine, PPT usluga, zakupnina i najamnina, savjetovanja...); (3) troškovi amortizacije; (4) troškovi plaća zaposlenika; (5) naknade troškova zaposlenicima (dnevnice, prijevoz i školovanje); (6) rezerviranja za rizike i troškove. Inventura je popis imovine i obveza. Godišnja inventura je procjena kvalitete i kvantitete podataka (problematika vrednovanja nedovršenih investicija, procjena nabavne vrijednosti...) Kupljene obveznice kojima je rok dospijeća 9 mjeseci su kratkoročne obveze poduzeća. Suvremeni koncept dijeli računovodstvo na financijsko, upravljačko i računovodstvo troškova. Elementi izvještaja o novčanom toku su poslovne aktivnosti, investicijske aktivnosti i financijske aktivnosti. Primjeri poslovnih rashoda: materijalni troškovi, troškovi usluga, troškovi amortizacije, troškovi plaća... Vrste inventure: (1) prema vremenu provedbe – redovna, izvanredna i kontinuirana i (2) prema opsegu – potpuna i djelomična. Troškovi koji u cjelosti terete prihod tekućeg obračunskog razdoblja su troškovi razdoblja. Tu spadaju troškovi administracije, uprave i prodaje tj. najčešća podjela je na troškove uprave i troškove prodaje.
7
Pitalice
Dvojno knjigovodstvo govori nam da svaki poslovni dogaĎaj izaziva barem dvije promjene suprotnog karaktera pa se i knjiži na najmanje dva mjesta i to u istom iznosu na jedan ili više konta na dugovnoje te na jedan ili više konta na potražnoj strani čime se omogućava automatska kontrola knjigovodstvene ravnoteže. Kalkulacija je računski postupak izračuna cijena. Metode kalkulacije su: (1) djelidbena ili divizijska i (2) dodatna ili adicijska. Metode amortizacije su vremenska metoda i metoda obračuna prema učinku. Vreste poslovnih knjiga: (1) osnovne – dnevnik i glavna knjiga i (2) pomoćne – knjiga inventara, blagajne... Vrste rashoda su redovni (poslovni i financijski) i izvanredni. Prema metodi obračuna troškova po potpunim troškovima, u troškove proizvoda se uključuju: dirktan rad, direktan materijal i OTP. Poslovni rashodi su troškovi poslovanja, rashodi od prodaje gotovih proizvoda i troškovi razdoblja. Obveza je sadašnja obveza poduzeća proizašla iz prošlih dogaĎanja za čiju se namiru očekuje da će stvoriti iz poduzeća odljev resursa koji utjelovljuje ekonomske koristi. Povećanje glavnice ostvaruje se pozitivnim poslovanjem poduzeća i naknadnim ulaganjem vlasnika u poduzeće. Amortizacija je postupno trošenje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine, pri čemu se utrošena vrijednost pojavljuje kao sastavni dio vrijednosti proizvoda ili pruženih usluga. Imovina koja ne podliježe amortizaciji su umjetnine i zemljišta. Vrste amortizacije su: (1) vremenska – linearna, progresivna i degresivna; i (2) funkcionalna. Gubitak se u bilanci prikazuje kao smanjenej kapitala. Zalihe proizvodnje se vode po troškovima proizvoda. Kontni plan je sistematizirani popis naziva i šifri konta koji nam omogućavaju lako i jednostavno snalaženje u poslovnim knjigama. U izvještaju o novčanom toku, novčani izdaci za kupnju obveznice se evidentiraju kao investicijska aktivnost. Evidencija o zalihama sirovina vodi se u skladišnoj evidenciji, materijalnom knjigovodstvu i glavnoj knjizi. Podatak o investicijskom broju nalazimo na kontu dugotrajne materijalne imovine. Smanjenej kapitala posljedica je isplate dobiti vlasnicima ili ostvarenih gubitaka u poslovanju. Statistički financijski izvještaj je bilanca, a izvještaj koji prikazuje promjene u financijskom položaju poduzeća je račun dobiti i gubitka. Čisti novčani tok se računa kao suma neto novčanih tokova poslovnih, investicijskih i financijskih aktivnosti.
8
Pitalice
Pogreške u računovodstvu mogu biti formalne i materijalne. Prihodi i rashodi na kraju obračunskog razdoblja se prenose na konto razlika prihoda i rashoda. Trgovačko društvo ima gubitak kada su prihodi manji od rashoda na kraju obračunskog razdoblja. Vrijednosni papiri se evidentiraju kao imovina ako ulažemo višak svojih novčanih sredstava u tuĎe vrijednosne papire, a kao obveza ako izdajemo svoje vrijednosne papire sa svrhom prikupljanja novčanih sredstava. Temeljni financijski izvještaj koji prikazuje sigurnost poslovanja je bilanca. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata prihoda predstavljaju poziciju aktive. Kada je proknjiženi iznos manji od naznačenog na ispravi poduzeća treba ispraviti pogrešku primjenom metode dvojnog knjiženja. Kriterij opadajuće likvidnosti zahtijeva da se u aktivu bilance najprije unose najlikvidniji oblici imovine dok s druge strane u pasivi bilance tada primjenjujemo kriterij opadajuće ročnosti. Prodajom trezorskih dionica povećava se kapital. U OTP ulaze troškovi održavanja, pogonska režija, neizravni materijal i utrošeni rezervni dijelovi, amortizacija pogonske zgrade i postrojenja. Evidencija gotovih proizvoda vodi se u skladišnoj evidenciji, robnom knjigovodstvu i glavnoj knjizi. Za pripremanje i predočavanje izvještaja o novčanom toku može se koristiti direktna ili indirektna metoda. Iskazan gubitak tekuće godine evidentira se u pasivi bilance kao smanjenje kapitala. Ako je iznos gubitka veći od kapitala, razlika gubitka iznad kapitala iskazuje se u aktivi bilance na stavci gubitak iznad visine kapitala. Nosioci troškova su proizvodi ili usluge. Prema suvremenoj financijskoj strukturi računovodstva, računovodstvo se sastoji od financijskog, upravljačkog i troškovnog računovodstva. Konto kupaca predstavlja primjer aktivno-pasivnog konta. Trošak nabave sirovina formira se temeljem sljedećih elemenata: neto fakturna vrijednost dobavljača, ovisni troškovi nabave i PDV. Razrada računovodstvenih načela dana je u obliku računovodstvenih bilješki. Troškove prema vremenu nastanka dijelimo na povijense, zamjenske ili sadašnje te buduće ili planirane. Inventurni manjak se utvrĎuje kada je stvarno stanje manje od knjigovodstvenog te ako je manjak opravdan knjižimo ga na rashode, a ako je neopravdan knjižimo ga na teret troška. Kod materijalnih pogrešaka ispušteno je upisivanje jedne poslovne promjene ili je jedna poslovna promjena upisana dva puta, ili je promjena ispravno upisana u dnevniku, ali je stavljena na pogrešan konto glavne knjige.
9
Pitalice
Vrste materijalni pogrešaka su provoĎenje inventure, usporeĎivanje knjigovodstvenih isprava s upisanim stavkama u dnevniku, glavnoj knjizi i pomoćnim knjigama, kod sravnavanja računa kupaca i dobavljača s evidencijom poslovnog partnera.. Kod nasovne proizvodnje jednog proizvoda koristi se metoda čiste tj. jednostavne kalkulacije. Prema namjeni, knjigovodstvene isprave dijelimo na naredbodavne, opravdavajuće i kombinirane. Analitičko knjigovodstvo još se naziva i analitička evidencija. Primku ispostavlja skladištar prilikom zaprimanja sirovina i materijala u skladište. Na temelju ispostavljene skladišne primke provodi se evidentiranje ulaza sirovina i materijala u skladišnoj evidenciji i ulaza i vrijednosnog terećenja odgovarajućeg analitičkog konta unutar materijalnog knjigovodstva. Na kontu ili računu biljže se poslovne transakcije tj. promjene koje se dogaĎaju na osnovnim ekonomskim kategorijama. Konto je nosioc podataka te instrument sistematizacije pojedinih oblika aktive, pasive, prihoda i rashoda jer preuzima identitet odreĎenog pojavnog oblika. Elementi konta su: (1) naziv, tj. naziv pozicije koja se na kontu prikazuje; (2) broj; (3) datum nastanka poslovne promjene; (4) oznaku isprave; (5) kratak opis poslovne promjene; (6) vrijednost promjene kao duguje ili potražuje; (7) novonastalo stanje tj saldo konta. Bruto bilanca predstavlja prikaz stanja i prometa na svim kontima glavne knjige. Na temelju nje se sastavlja bilanca. Pristupi u definiranju računovodstva (vrste računovodstva) su: (1) računovodstvo kao vještina, tehnika ili umijeće, (2) računovodstvo kao znanstvena disciplina; (3) računovodstvo kao uslužna funkcija; (4) računovodstvo kao dio upravljačkog informacijskog sustava poslovnog subjekta.
10