F AKULTET S PORTSKIH PORTSKIH N AUKA College of Sports Sciences Banja Luka
Jelena Subić
Olimpijske igre – Ljetnje olimpijske igre Nastavni predmet: Menadžment sportskih objekata i događaja
Predmetni nastavnik: Doc. dr Milanko Mučibabić
BANJA LUKA DECEMBAR 2010.
Sadržaj: 1. Uvod.................................................................................................3 2. Antičke olimpijske igre....................................................................4 3. Oživljavanje olimpijskih igara.........................................................5 3.1 Olimpijski pokret.............................................................................6 3.2 Olimpijska znamenja.......................................................................6 3.3 N agrađivanje pobjednika.................................................................7 3.4 Olimpijska himna.............................................................................8 3.5 Svečano otvaranje............................................................................8 3.6 Svečano zatvaranje...........................................................................9 4. Ljetnje olimpijske igre......................................................................9 4.1 Spisak olimpijskih igara..................................................................10 5. Zaključak..........................................................................................17 6. Literatura..........................................................................................18
2
1. Uvod Olimpijske igre (grč. Ολυμπιακοί Αγώνες, engl. Olympic Games, fr. Jeux Olympiques) su skup međunarodnih sportskih takmičenja u različitim disciplinama koje su podeljene na ljetnje i zimske. I zimske i ljetnje olimpijske igre održavaju se svake četiri godine. Do 1992. održavane su u istoj godini, a od tada se održavaju naizmenično, svake dvije godine. Nekada se pogrešno nazivaju i Olimpijadom, kako je u antičkoj Grčkoj nazivan period između dvaju olimpijskih igara. Službeni naziv olimpijskih igara, npr. konkretno igara 2004. godine u Atini glasi: „XXVIII Olimpijske igre modernog doba“. Smatra se da su antičke olimpijske igre prvi put održane 776. p. n. e. u Olimpiji, u Grčkoj, i održavale su se sve do 393. n. e. Na početku su se održavale samo u antičkoj Grčkoj, a oživljene su krajem 19. vijeka djelovanjem francuskog barona Pjera de Kubertena . Na njegov predlog je uParizu 23. juna 1894. osnovan Međunarodni olimpijski komitet (MOK), a prvi predsednik tog tijela bio je Grk Demetrios Vikelas. Te igre, odnosno „Prve olimpijske igre modernog doba“ održane su 1896. godine u Atini, i od tada se održavaju svake četiri godine. Izuzetak je bio u vrijeme Prvog i Drugog svijetskog rata. Prve Zimske olimpijske igre održane su u Šamoniju u Francuskoj, 1924. godine.
Slika br. 1 Olimpijska baklja za OI u Torinu 2006. Nekoliko mjeseci prije olimpijskih igara trkači, uglavnom bivši sportisti, istaknuti pojedinci, ali i mnogi građani, prenose štafetno olimpijsku baklju od drevne Olimpije do mjesta svečanog otvaranja na olimpijskom stadionu. Zimske olimpijske igre su se ranije održavale iste godine kada i ljetnje, zaključno sa 1992. godinom i igrama u Albervilu u Francuskoj. Tada je zbog glomaznosti olimpijskog programa, ali i zbog zahtjeva moćnih TV kuća odlučeno da se razdvoje termini ljetnjih i zimskih igara. Prve sljedeće Zimske olimpijske igre su održane 1994. godine u Lilehameru u Norveškoj.
3
2. Antičke olimpijske igre Pravi izvori o nastanku antičkih olimpijskih igara su izgubljeni u vihorima vijekova, ali postoje mnoge legende i predanja o njihovom nastanku. Jedna legenda govori da je igre ustanovio sam Zevs kao proslavu svoje pobjede, u bici za vlast nad ocem Hronosom. Druga kaže da je Herakle pobjedio u jednoj trci u Olimpiji, pa je odlučio da se na tu uspomenu svake 4 godine održavaju takve trke. Međutim, osim igara u Olimpiji održavale su se i druge konkurentske, slične igre. To su bile Panateneje, Pitijske, Nemejske i Istmijske igre, ali su Olimpijske igre, spletom političkih okolnosti, nadvladale. Sve te priče u vezi sa antičkim igrama dovode se u vezu sa starogrčkim pojmom olimpijskog primirja, kada su, prema legendama, grčke državice prekidale međusobna neprijateljstva za vrijeme trajanja igara. A prvi vjerodostojan zapis o održavanju igara u Olimpiji datira iz 776. p. n. e., iako nije sigurno da su to bile i prve igre u antičkoj Grčkoj. Na početku su igre bile uglavnom događaj lokalnog značaja, a do XV antičkih olimpijskih igara održavala se samo jedna disciplina i to trka na 1 stadij (nešto manje od 185 m). Onda je dodana trka na 2 stadija, a prva dugoprugaška trka, na 24 stadija (u metričkom sistemu 4.420 m), održana je 720. p. n. e. Pausanija piše da su se na početku sportisti takmičili obučeni u laganu sportsku opremu, kao danas. A onda je, tokom jedne trke, trkaču Orsipu iz Megare – spala odeća. On je nastavio da trči go. To je od ostalih atleta ubrzo objeručke prihvaćeno, pa su se takmičari od tada takmičili goli. Žene nisu smele da se takmiče, čak im nije bilo dozvoljeno ni da budu gledaoci. Ipak, devojke su se smele takmičiti na Herajama, igrama u čast boginje Here, koje su se takođe održavale u Olimpiji svake četiri godine. Za razliku od muškaraca, one se nisu takmičile gole. Ubrzo se je počeo povećavati i broj sportova: 748. p. n. e. uveden je pankration (kombinacija boksa i rvanja), 708. p. n. e. klasično rvanje i petoboj, 688. p. n. e., pesničenje (kao današnji boks), 689. p. n. e., godine trke kočija, itd. Bilo kako bilo, igre postaju sve važniji momenat u istoriji antičke Grčke, dostižući svoj vrhunac tokom 6. i 5. vijeka p. n. e. Olimpijske igre su još imale veliki vjerski značaj. Održavane su u slavu vrhovnog boga Zevsa kome je podignuta veličanstvena statua u Olimpiji. Broj disciplina ubrzo je narastao do dvadesetak, a same igre su se održavale nekoliko dana. Olimpijski pobjednici su uskoro postali osobe sveopšteg poštovanja, ako je trebalo, rušili su se i delovi gradskih bedema da bi pobednici mogli ući s pratnjom prilikom povratka u rodni grad (zbog olimpijskog primirja gradovi nisu smeli ratovati), te bili bi opjevani u pjesmama i podizali bi im se spomenici. Njihovi uspjesi bili su i materijalno nagrađivani (raznorazne beneficije, oslobođenje od poreza, itd). Ustalio se ritam održavanja igara - svake četiri godine, a vrijeme između prošlih i budućih igara nazvano je Olimpijadom. Igre su polako gubile važnost tokom rimske vladavine nad Grčkom, iako su i tada imale veliki ugled i značaj. Priča se da je sam rimski car Tiberije maštao o naslovu i časti olimpijskog pobjednika, a i car Neron je rado posećivao olimpijska borilišta i učestvovao u takmičenjima. Neron je učestvovao u trci dvokolica, ali je pao i nije završio trku. I pored toga, Grci su ga slavili kao pobjednika, a Neron ih je zauzvrat oslobodio poreza. Sa pojavom hrišćanstva, a pogotovo kad je ono postalo državna religija (391. godine) olimpijske igre su sve više smatrane slavljenjem paganskih božanstava i ostacima paganskih rituala, pa je konačno 393. godine rimski car Teodosije ukinuo olimpijske igre, prekinuvši tako gotovo 12-vijekovnu istoriju ovog sportskog događanja.
4
3. Oživljavanje olimpijskih igara Olimpijski duh i olimpijska ideja nisu umrli 393. godine. U 17. vijeku u Engleskoj su počele da se održavajuKotsvoldske igre, sportske priredbe donekle slične drevnim starogrčkim igrama. Zanimanje za oživljavanje olimpijskih igara raslo je kako su iskopavanjima njemačkih arheologa, sredinom 19. veka otkrivani ostaci antičke Olimpije. Tokom sljedećih decenija slična sportska događanja organizovana su u Engleskoj i u Grčkoj. Grčki filantrop Evangelios Zapas je sponzorisao organizovanje igara posvećenim antičkim Olimpijskim igrama koje su se prvi put održale 1859. na gradskom trgu u Atini. Zapas je platio obnovu antičkog stadiona Panatinaiko, koji je prvi put korišćen za Igre 1870. Isti stadion je korišćen i za Prve moderne Olimpijske igre 1896. Na ovim igrama su se takmičili sportisti iz Grčke i Osmanskog carstva. Engleski ljekar Vilijam Peni Bruks je u drugoj polovini 19. veka pokrenuo Godišnje igre Venločkog olimpijskog društva . Te igre 1890. godine posjetio je francuski baron Pjer de Kuberten. Nekako u isto vreme Kuberten je istraživao razloge francuskog poraza u Francusko–pruskom ratu (1870. — 1871). Zaključio je da je razlog poraza u tome što francuski vojnici nisu imali potrebnu fizičku pripremljenost, pa je nastojao to poboljšati. Kuberten je takođe želio da zbliži narode, to jest da se omladina takmiči na sportskom, a ne na bojnom polju. Tako je ideja o oživljavanju olimpijskog duha ponovo dobila svoj najdublji smisao. Na kongresu na pariskom univerzitetu Sorboni, održanom od 16. jula do 23. jula 1894. godine Kuberten je izneo svoju ideju pred međunarodnim auditorijumom i dobio je podršku. Posljednjeg dana kongresa odlučeno je da se prve Olimpijske igre modernog doba održe 1896. godine u Atini, u njihovoj domovini Grčkoj, gde su i nastale pre više od 2.600 godina. Radi organizacije igara utemeljen je Međunarodni olimpijski komitet (MOK), a Demetrios Vikelas je, kao pripadnik grčkog naroda, dobio čast da postane prvi predsednik ovog komiteta. Ljetnje olimpijske igre 1896., prve Olimpijske igre modernog doba, bile su uspješne. Održane su od 5. aprila do 14. aprila 1896. Iako je učestvovalo samo 285 sportista (samo muškarci) iz 13 država, koji su se takmičili u 9 sportova i 43 sportske discipline, bilo je to najveće međunarodno sportsko takmičenje ikada održano (ne treba zaboraviti da su se na antičkim olimpijskim igrama takmičili samo Grci). Grčke vođe i grčka javnost bili su ushićeni i očekivali su da će imati monopol nad igrama, odnosno očekivali su da će se olimpijske igre, kao nekad, održavati samo u Grčkoj, ali MOK je odlučio drugačije, pa su II Olimpijske igre održane 1900. u Parizu, u Francuskoj. Ove igre su bile i mnogo veće: 24 zemlje učesnice, 1.225 sportista, među njima 19 žena. Inače, čuveno olimpijsko geslo: brže, više, jače ( lat. Citius, altius, fortius ), koje je postalo moto olimpijskih igara, nije ostalo iz antičkog doba nego je to u svom govoru, prilikom osnivanja školskog sportskog društva u školi u kojoj je bio upravnik, izrekao prijatelj barona de Kubertena, dominikanski otac Henri Martin Didon. I utješno geslo „nije važno pobjediti, važno je učestvovati“ , koje se, pogrešno, pripisuje samom Pjeru de Kubertenu, takođe je „autorsko delo“ jednog sveštenika – na misi za učesnike olimpijskih igara u Londonu 1908. izrekao ga je pensilvanijski biskup Etelbert Talbot.
5
3.1 Olimpijski pokret Brojne organizacije su uključene u organizaciju olimpijskih igara. One zajedno čine olimpijski pokret. Pravila i načela po kojima djeluju regulisana su olimpijskom poveljom. Na čelu olimpijskog pokreta je Međunarodni olimpijski komitet (MOK), čiji je trenutni predsednik (od 2001. godine) Belgijanac Žak Rog. MOK se brine o tekućim pitanjima i donosi važne odluke, kao što su izbor grada domaćina Olimpijskih igara, program igara i druge odluke. Tri grupe organizacija deluju i rešavaju pitanja iz svoje nadležnosti: Međunarodne sportske federacije su najviša tijela u datom sportu, (npr. FINA u plivanju, FIBA u košarci, FIFA u fudbalu, itd). Trenutno 35 međunarodnih sportskih federacija deluje unutar olimpijskog pokreta. Nacionalni olimpijski komiteti, svaka zemlja članica ima svoj olimpijski komitet. Svaki olimpijski komitet pojedine zemlje članice zastupa u svojoj zemlji olimpijski pokret, unapređuje njegova načela i pravila. Trenutno pod okriljem MOK djeluje 202 nacionalnih olimpijskih komiteta. Organizaconi komitet olimpijskih igara formira nacionalni olimpijski komitet one zemlje članice koja dobije organizaciju igara. Organizacioni komitet se raspušta nakon obavljenog zadatka, to jest po završetku olimpijskih igara (ne samim zatvaranjem igara, nego sređivanjem celokupnog bilansa upravo održanih igara). Međutim, njegov zadatak odmah nastavlja organizacioni komitet one države koja organizuje naredne Olimpijske igre.
3.2 Olimpijska znamenja
Slika br. 2 Olimpijski plamen na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u Solt Lejk Sitiju.
6
Olimpijski pokret koristi mnoga znamenja i simbole, od kojih mnoga predstavljaju ideje i ideale koje je Pjer de Kuberten imao u svojim vizijama. Svakako najpoznatiji simbol
su olimpijski krugovi . Slika br. 3 Olimpijski krugovi Ovih pet međusobno povezanih krugova predstavlja jedinstvo pet naseljenih kontinenata (Afrika, cijela Amerika,Australija, Azija i Evropa), a boje tih krugova (s lijeva na desno: plava, žuta, crna, zelena i crvena) izabrane su jer svaka država svijeta ima na svojoj nacionalnoj zastavi bar jednu od tih boja. Olimpijski krugovi su prvi put predstavljeni na Olimpijskim igrama u Antverpenu, 1920. Olimpijski krugovi se nalaze i na olimpijskoj zastavi koja se podiže, vijori i spušta prilikom otvaranja, trajanja, odnosno zatvaranja olimpijskih igara, a u olimpijski stadion se unosi dok se svira svečana olimpijska himna. Službeni olimpijski moto je latinski izraz: „brže, više, jače“ (lat. Citius, Altius, Fortius ). Ideali olimpizma su, verovatno, najbolje opisani u olimpijskoj izjavi : „Najvažnije na olimpijskim igrama nije pobjediti, nego učestvovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobjeda nego borba. Velik je čovek onaj ko ne osvaja nešto bez časne borbe.“
Olimpijski plamen pali se u grčkoj Olimpiji sunčevom svetlošću uz pomoć konkavnog ogledala. Zatim tako nastali plamen na olimpijskoj baklji nose hiljade trkača, štafetno, preko svih kontinenata, do grada u kojem će se održavati olimpijske igre. Na kraju se plamen donosi do istaknutog mesta na olimpijskom stadionu na kom će goriti za vrijeme održavanja igara. Prvi put je plamen na otvaranju nekih OI upaljen na Ljetnjim olimpijskim igrama 1928., a način štafetnog prenošenja plamena bakljom uveden je u sklopu priprema i otvaranja Ljetnjih olimpijskih igara 1936. godine. Tradicija obilazaka svih 5 kontinenata je započeta 2004.
3.3 Nagrađivanje pobjednika
Slika br. 4 Srebrna medalja sa prvih modernih olimpijskih medalja 7
U antičko vrijeme, pobjednik na Olimpijskim igrama nagrađivan je vijencem od lovorovog lišća. Danas, za sve discipline svih sportova zastupljenih na olimpijskim igrama, pobjednicima u pojedinačnim i ekipnim, dodeljuju se medalje: za prvo mjesto zlatna medalja (u stvarnosti je to srebro presvučeno zlatom), za drugo mjesto srebrna medalja a za treće mjesto dodeljuje se bronzana medalja. Ovaj način dodjele odlikovanja uveden je na Letnjim olimpijskim igrama 1908. Na prvim modernim igrama, 1896. godine u Atini, medalje je primalo samo dvoje prvoplasiranih, a na igrama 1900. i 1904. godine najboljima su dodeljivane raznorazne nagrade i pehari. Baš zbog toga što se olimpijske igre održavaju svake četiri godine, i javnost i sportisti ih cijene, i uspeh na njima priželjkuju mnogo više nego na svijetskim prvenstvima ili raznim turnirima, kojih se svake godine održava mnoštvo. Mnogi vrhunski npr. plivači ili atletičari, nerjetko, jednostavno ne dođu na svijetska prvenstva koja se održavaju u predolimpijskoj godini da im to ne bi remetilo zacrtani plan priprema za olimpijske igre. Naravno da je tu izuzetno važna i istorijska dimenzija olimpijskih igara. Nije zato nimalo čudno da mnogi olimpijski pobjednici bivaju u svojim zemljama dočekivani i slavljeni kao istinski heroji, baš kao što je to bilo i milenijumima ranije, a u današnje vrijeme olimpijska pobjeda donosi često i materijalnu nagradu. Zbog svega toga i tu velikim dijelom leži objašnjenje zašto se neki sportisti nastoje pošto-poto dokopati titule olimpijskog pobjednika, rizikujući upotrebom dopinga svoje zdravlje, ponekad život, a ponekad i zdravlje svog potomstva.
3.4 Olimpijska himna Olimpijska himna (gr . Ο Υμνος των Αγωνων) je muzičko djelo koje je komponovao Spiros Samaras (Spyros Samaras) na tekst pesme grčkog pjesnika i pisca Kostisa Palamasa ( Kostis Palamas). Prvi put je izvedena na ceremoniji otvaranja prvih Olimpijskih igara 1896. u Atini. Nakon toga, svaki domaćin je davao raznim kompozitorima i muzičarima da napišu himnu za određenu Olimpijadu. Ovu himnu je Međunarodni olimpijski komitet 1958. proglasio zvaničnom i prvi put je izvedena na otvaranju Tokijskih Igara 1964. godine. Olimpijska himna ima status državne himne prema propisima MOK -a.
Stihovi Besmrtni Duše Antike, prečisti oče ljepote, veličine i istine, siđi, otkrij nam se kao munja ovde u slavi tvoje zemlje i tvoga neba. U trčanju, rvanju i bacanju prosvetli nas plemenitom svijetlošću igara, i kruniši nas vječnim vijencem i učini nam tijelo čvrsto i vrijedno. Polja, planine i pučina sjaje sa tobom kao bijelo-purpurni veliki hram, u koji dolaze tvoji hodočasnici, o Besmrtni Duše Antike, svi narodi.
8
3.5 Svečano otvaranje Ceremonija otvaranja dostiže svoj vrhunac paljenjem Olimpijskog plamena. U poslednje vrijeme, radi atraktivnosti i originalnosti, plamen se pali na različite načine. Svečanost otvaranja Olimpijskih igara protkana je mnogim običajima koji su postali tradicionalni. Po takvoj tradiciji svečanost otvaranja počinje izlaskom predstavnika država na način da sportisti ulaze na stadion po abecednom redu imena svojih zemalja. Uvek prva izlazi delegacija Grčke, domovine Olimpijskih igara, a poslednja delegacija države koja organizuje igre. Na čelu reprezentacije svake države ide sportista ili sportistkinja koji imaju čast nošenja zastave svoje zemlje. Nakon što su sportisti – predstavnici svih država ušli na Olimpijski stadion igre proglašava otvorenim sam šef države domaćina. Tada se svira Olimpijska himna i u stadion se unosi Olimpijska zastava. Za to vrijeme baklja s Olimpijskim plamenom je na ulazu u stadion, gdje je na kraju, preuzima poslednji nosač baklje. Ovo je možda najveća čast koja se može pružiti nekoj osobi, a za poslednjeg nosača plamena obično se bira istaknuti sportista, bivši ili sadašnji, naravno zemlje domaćina. Posljednji nosač baklje prinosi Olimpijski plamen plameniku koji je smješten na dominantnom mjestu Olimpijskog stadiona. Uskoro Olimpijski plamen počinje goriti svom snagom, uz istovremeno puštanje golubova, simbola mira. Na kraju, svi nosioci zastava zemalja učesnica okružuju govornicu na koju dolazi jedan sportista i jedan sudija. Prvi, u ime svih sportista, učesnika igara, a drugi u ime sudija koji će suditi takmičenja na igrama, polažu svečanu Olimpijsku zakletvu da će se viteški časno i pošteno boriti i takmičiti, odnosno pravedno i nepristrano suditi. Uz tradicionalne elemente otvaranja Olimpijskih igara, svaka zemlja domaćin u tu svečanost unosi i dijelove svoje kulture, tradicije i običaja.
3.6 Svečano zatvaranje Zatvaranje Olimpijskih igara nije protkano tako strogim pravilima kao svečano otvaranje. Sportisti svih zemalja ulaze na stadion, ali ne, kao prilikom otvaranja, strogo iza svog nacionalnog stega, nego svi pomješani, da bi se time simbolizovalo jedinstvo sportske mladosti sveta. Olimpijski plamen polako se gasi, Olimpijska zastava polako se spušta niz jarbol, skida se, slaže i predaje gradonačelniku grada-domaćina sledećih Olimpijskih igara. Predsednik MOK -a proglašava Olimpijske igre zatvorenim.
4. Ljetnje Olimpijske igre Ljetne Olimpijske igre ili igre Olimpijade su međunarodni multi-sportski događaj , koji se javljaju svake četiri godine, u organizaciji Međunarodnog olimpijskog odbora . Medalje se dodjeljuju u svakom slučaju, uz zlatne medalje za prvo mjesto, srebro za drugo i brončana za treći, tradiciju koja je započela u 1904. godine. SAD je bio domaćin četiri Ljetnjih Olimpijskim igre, više od bilo koje druge nacije. Velika Britanija biće domaćin trima Olimpijskim igrama kada se vrate na britanski kapital u 2012, svi oni su bili (i bit će) u Londonu , što je prvi grad u kome će se održavati Ljetnje olimpijske igre već tri puta. Australija, Francuska, Njemačka i Grčka bile su domaćini Ljetnih olimpijskih igara dvaput. Druge zemlje koje su ugostile Olimpijske igre su Belgija , Kanada , Finska , Italija , Japan , Meksiko , Nizozemska , Južna Koreja , Španija,
9
Sovjetski Savez i Švedska . Kina je domaćin Olimpijskim igrama po prvi put u Pekingu u 2008. godini. Na Olimpijskim igrama 2016 godine , Rio de Janeiro će biti domaćin prve Ljetne igre u Južnoj Americi . Četiri grada su ugostile dvije Ljetne olimpijske igre: Los Anđeles, London, Pariz i Atina. Pet zemalja: Grčka , Velika Britanija , Francuska , Švicarska i Australija (dva puta u kombinaciji s Novog Zelanda u Australiji ) - su bile zastupljene na svim Ljetnim olimpijske igrama. Jedina zemlja koja je osvojili barem jednu zlatnu medalju na svim Ljetne olimpijskim igrama je Velika Britanija, u rasponu od jednog zlata u 1904. godine, 1952 i 1996 do pedeset šest zlatnih medalja 1908. godine.
4.1 Spisak olimpijskih igara I olimpijske igre Atina (Grčka) od 06.04. do 15.04. 1986. godine 295 takmičara (od kojih je 180 Grka), 13 zemalja, 9 sportova: atletika, plivanje, mačevanje, gimnastika, boks, tenis, dizanje tegova, streljaštvo i biciklizam, 42 sportske discipline. Odluka da će se prve moderne Olimpijske igre održati u Atini 1896. godine donešena je na osnivačkom kongresu Međunarodnog olimpijskog odbora 1894. godine. Iako Grčka do tada nije imala iskustva u organizaciji tako velikih takmičenja, a i financijska sredstva su bila relativno ograničena, igre su u cjelini organizovane uspješno. Igre su održane na novoizgrađenom luksuznom stadionu, sa oko 60.000 mjesta, izgrađenom od mermera, dimenzija i oblika antičkih stadiona. Grčki kralj Đorđe otvorio je Prve olimpijske igre. Najzanimljivija sportska disciplina bila je trka od Maratonskog polja do stadiona, na stazi dugoj 42.195 metara, koja se od tada naziva „Maraton“. U toj trci pobjedio je Grk Luis Spiridon. Pobjednici su se tada nagrađivali medaljom izrađenom od srebra i maslinovim vijencem.
II olimpijske igre Pariz (Francuska) od 14.05 do 28.10.1900. godine 1.077 takmičara ( od kojih je 11 žena), 20 zemalja, 15 sportova, 65 takmičarskih disciplina.
III olimpijske igre Sent Luis (SAD) od 01.07. do 29.10.1904. godine 554 takmičara (od kojih je 8 žena), 432 takmičara bila su iz SAD-a, 11 zemalja, 6 sportova u zvaničnoj konkurenciji.
IV olimpijske igre London (Velika Britanija) od 13.07. do 29.10.1908. godine 2.034 takmičara (od toga 36 žena), 22 zemlje, 23 sporta.
10
V olimpijske igre Štokholm (Švedska) od 05.05 do 22.07 1912. godine 2.504 takmičara (od toga 57 žena) 28 zemalja, 15 sportskih disciplina.
VI olimpijske igre Berlin (Njemačka) 1916. godine Nisu održane zbog Prvog svijetskog rata. VII olimpijske igre Anvers (Belgija) od 20.04 do 12.09.1920. godine 2.591 takmičara (od toga 64 žene), 29 zemalja, 21 sportska disciplina.
VIII olimpijske igre Pariz (Francuska) od 03.05 do 27.07.1924. godine 3.075 takmičara (od toga 136 žena), 44 zemlje, 20 sportskih disciplina.
IX olimpijske igre Amsterdam (Holandija) od 28.06 do 12.08.1928. godine 3.015 takmičara (od toga 290 žena), 46 zemalja, 17 sportova.
X olimpijske igre Los Anđeles (SAD) od 30.07 do 14.08.1932. godine 1.331 takmičara (od toga 134 žene), 37 zemalja, 17 sportova.
XI olimpijske igre Berlin (Njemačka) od 01.08 do 16.08 1936. godine 3.980 takmičara (od toga 328 žena), 49 zemalja, 22 sporta.
XII olimpijske igre Helsinki (Finska) 1940. godine Nisu održane zbog Drugog svijetskog rata. XIII olimpijske igre London (Velika Britanija) 1944. godine Olimpijske igre u Londonu nisu mogle biti održane zbog drugog svijetskog rata.
11
XIV olimpijske igre London (V. Britanija) od 29.07. do 14.08.1944. godine 4.062 takmičara (od toga 385 žena), 59 zemalja, 20 sportova.
XV olimpijske igre Helsinki (Finska) od 19.07. do 03.08.1952. godine 5.867 takmičara (od toga 517 žena), 69 zemalja, 20 sportova.
XVI olimpijske igre Melburn (Australija) od 22.11. do 08.12.1956. godine 3.184 takmičara (od toga 371 žena), 69 zemalja, 20 sportova.
XVII olimpijske igre Rim (Italija) od 25.08. do 11.09.1960. godine 5.396 takmičara (od toga 537 žena), 84 zemlje, 20 sportova.
XVIII olimpijske igre Tokio (Japan) od 10.10 do 24.10.1964 godine 5.586 takmičara (od toga 732 žene), 117 zemalja, 22 sporta.
XIX olimpijske igre Siudad Meksiko (Meksiko) od 12.10. do 27.10.1968 godine 6.626 takmičara (od toga 844 žene) 111 zemalja, 21 sport.
XX olimpijske igre Minhen (Njemačka) od 26.08. do 10.09.1972 godine 10.088 takmičara (od toga 1.603 žene), 122 zemlje, 24 sporta.
XXI olimpijske igre Montreal (Kanada) od 17-07 do 01.08.1976 godine 6.189 takmičara (od toga 1.274 žene), 88 zemalja, 24 sporta.
12
XXII olimpijske igre Moskva (SSSR) od 19.07. do 03.08.1980 godine 5.923 takmičara (od toga 1.247 žena), 81 zemlja, 62 sportske discipline.
XXIII olimpijske igre Los Anđeles (SAD) od 28.07. do 12.08.1984 godine 7.800 takmičara (od toga 1.718 žena), 140 zemalja, 23 sporta.
XXIV olimpijske igre Seul (Južna Koreja) od 17.09. do 02.10.1988 godine 9.581 takmičar (od toga 2.467 žena), 160 zemalja, 26 sportova.
XXV olimpijske igre Barselona (Španija) od 25.07. do 09.08.1992 godine 9.956 takmičara, 169 zemalja, 32 sporta.
XXVI olimpijske igre Atlanta (SAD) od 14.07. do 28.08.1996 godine 10.320 takmičara, 197 zemalja, 26 sportova.
XXVII olimpijske igre Sidnej (Australija) od 15.09 do 01.10.2000 godine 10.651 takmičara, 199 zemalja, 28 sportova.
XXVIII olimpijske igre Atina (Grčka) od 13.08. do 29.08.2004 godine 11.099 takmičara, 202 zemlje, 28 sportova. Vodenii sportovi (plivanje, skokovi u vodu, sinhronizovano plivanje, vaterpolo) atletika, badminton, bejzbol, biciklizam, boks, veslanje, gimnastika, dizanje tegova, jedrenje, kajak i kanu, konjički sport, košarka, mačevanje, moderni petoboj, odbojka, rvanje, rukomet, softbol, stoni tenise, streličarstvo, streljaštvo, tekvondo, tenis, triatlon, fudbal, hokej na travi i džudo. 13
Nakon što Atina iznenađujuće nije dobila organizaciju igara 1996. godine kada je pala stogodišnjica modernog olimpizma koje su dodeljene Atlanti, MOK je ovaj put ipak izabrao Atinu, između kandidata iz liste užeg izbora na kojoj su bili Rim, Kejptaun, Štokholm i Buenos Ajres. U širem izboru su još bili Istanbul, Lil, Rio de Žaneiro, San Huan, Sevilja i Sankt Peterburg, ali su oni otpali već ranije.
Slika br. 5 Olimpijski stadion u Atini za vrijeme ceremonije otvaranja igara Bile su to prve igre u istoriji na kojima su nastupile sve države koje su u tom trenutku imale svoj službeni nacionalni olimpijski savez i bile članice MOK-a. Iako je Atina imala dosta problema prilikom pripreme igara, sva su borilišta usprkos kašnjenjima u izgradnji ipak bila dovršena na vreme za takmičenja. Posebna je zanimljivost da su neka takmičenja bila održana na drevnom stadionu u Olimpiji, pa je recimo zabilježeno da je prva pobjednica na drevnom borilištu u modernoj eri bila Kubanska bacačica kugle Jumiledi Kumba. Na organizaciju Igara grčka vlada potrošila je oko 8,6 milijardi dolara i takmičenje u Atini ostaće upamćeno kao najskuplje do tada, uz najveći zabeleženi finansijski gubitak koji je, pre svega, uzrokovala činjenica da je većina infrastrukturnih radova bila završena u poslednjem momentu, kao i orgomni troškovi osiguranja - pet puta veći nego u Sidneju 2000.
XXIX olimpijske igre Peking (Kina) od 08.08. do 24.08.2008 godine 11.208 takmičara, 204 zemlje, 28 sportova. Igre su otvorene 8. avgusta 2008. u 8 sati i 8 minuta naveče na Olimpijskom stadionu u Pekingu. Zvanični logo igara je „Razigrani Peking“, A maskote igara su pet Fuve, od kojih svaka predstavlja jednu boju Olimpijskih krugova. Olimpijski slogan, Jedan svijet, jedan san poziva svijet da se ujedini u duhu olimpizma. Nacionalni park u Pekingu takođe poznat i kao „ Ptičije gnijezdo“ je zdanje na kome su održane ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara 2008. godine kao i mnoga takmičenja za vrijeme manifestacije.
14
Slika br. 6 Nacionalni park „Ptičije gnijezdo“ Sa kapacitetom od 80.000 sjedišta, Guangdong Olympic Stadion je centralno zdanje kompleksa površine 930.000 kvadratnih metara, koji uključuje hotel i okružujuće atletske sadržaje. Predviđeno je da „Ptičije gnijezdo“ postane još jedna građevina simbol Pekinga. Poslije održavanje Olimpijade, Nacionalni stadion će postati stadion fudbalskog kluba Guoan, biznis centar i centar za fitness i zabavu. Nacionalni plivački centar (Vodena kocka) privukao je takođe veliku pažnju. Nacionalni centar za sportove na vodi, u obliku vodene kocke, nalazi se u Olimpijskom parku. Za vrijeme Olimpijade u njemu su održana takmičenja u plivanju, skokovima u vodu, vaterpolu i umjetničkom plivanju
Slika br. 7 „Vodena kocka u Pekingu“ Objekat poznat kao Water Cube (Vodena kocka) u Pekigu, predstavlja najveći ETFE (etilen-tetrafluoroetilen) projekat do danas završen sa 100.000 m2 naduvenih ETFE jastuka tankih zidova. Vodeni centar zauzima oko 6.95 hektara i ima oko 17,000 sjedećih mjesta. 15
Upotrebom prirodnih izvora: vode, solarne energije, i prirodnog svjetla, Vodena kocka postala je riješenje pametne zgrade. Olimpijska takmičenja održana su na 37 stadiona i sportskih terena, od čega je njih 19 novosagrađeno. Mnoga od novosagrađenih olimpijskih borilišta predstavljaju svojevrsna arhitektonska čuda. U izgradnju i adaptaciju olimpijskih borilišta uloženo je preko 2,6 mlrd USD.
16
5. Zaključak Olimpijske igre (OI) su veličanstveno višesportsko takmičenje koje se održava svake četiri godine. Pogrešno ih nazivamo i Olimpijade, jer Olimpijadom je u staroj Grčkoj nazivan period između dvije Olimpijske igre, pa tako završetkom Olimpijskih igara počinje jedna Olimpijada, a završetkom te Olimpijade počinju sljedeće Olimpijske igre itd. Ispravan i službeni naziv nekih Olimpijskih igara, npr. konkretno igara 2004 godine u Atini glasi: "Igre XXVIII. Olimpijade modernog doba". Olimpijske su igre oživljene krajem 19. vijeka djelovanjem francuskog humaniste i zanešenjaka baruna Pjera de Kubertena. Na njegov prijedlog je u Parizu 23. juna 1894. osnovan Međunarodni olimpijski komitet (MOK ) , franc. CIO, engl. IOC, a prvim predsjednikom tog najvišeg olimpijskog, i uopšte sportskog, tijela postao je Grk Demetrios Vikelas. Olimpijske igre su takmičenja između sportista u pojedinačnim i ekipnim disciplinama. U ekipnim disciplinama svaka država, sudionica igara, smije poslati samo jednu ekipu. Olimpijske igre okupljaju sportiste koje su imenovali njihovi nacionalni olimpijski komitet, a čije je prijave prihvatio Međunarodni olimpijski komitet. Sportisti, ma kako poznati i kvalitetni bili, za razliku od takmičenja na nekoliko početnih Olimpijskih igara, ne mogu se samoinicijativno i sami prijavljivati za učestvovanje na igrama jer bi očito broj, na taj način, prijavljenih sportista bio nepodnošljivo velik. Službeni olimpijski moto je latinski izraz: „brže, više, jače“ (lat. Citius, Altius, Fortius ). Ideali olimpizma su, verovatno, najbolje opisani u olimpijskoj izjavi : „Najvažnije na olimpijskim igrama nije pobjediti, nego učestvovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobjeda nego borba. Velik je čovek onaj ko ne osvaja nešto bez časne borbe.“
17
7. Literatura : 1. Ilić, S. (1994): Istorija fizičke kulture staro doba i srednji vijek. Beograd 2. hr.wikipedia.org
18
