William Shakespeare
SONETI
Uz 445. godi{njicu ro|enja Williama Shakespearea ( 26. iv. 1564. – 23. iv. 1616. ) )
MATICA HRVATSKA — OGRANAK DUBROVNIK
Izme|u pola~a 28, Dubrovnik BIBLIOTEKA
PSYCHE knj. 2 UREDNICA
Ivana Bur|elez
ISBN 978–953–6316–73–1 CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 708571
William Shakesp Shakespeare eare
SONETI P R I J E V O D I P O G O V O R
Luko Paljetak
Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik Dubrovnik, 2009.
William Shakespeare na tzv. Chandos–portretu iz 1603.– 1610.
1
Od najljep{ih bi’ bi}a porod htjeli Stog da ljepote ne svene nam ru`a, Da ba{tiniku mladom, jer nam zreli Izmi~u dani, na nju spomen pru`a; Ali ti, {to ljubi{ sjajne svoje o~i, Gorivom bi}a svog svoj hrani{ plam, Glad {ire} tû gdje obilje se to~i, Du{man si sebi, prekrut sebi sâm; Ti {to svje` ukras tom si svijetu sad, Jedini glasnik prolje}a i cvije}a, U pupoljak svoj pòkH pa{ plod mlad I stog mu, {kr~e, {krtost sve je ve}a; Smilujsesvijetuglâdnomjer}egrobom Pojest tvoj dûg, i pojest }e ga tobom.
9
2
Kad ~etrdeset zima po~nu ~elo Opsjédat ti, ljepoti dube} polje, Mladosti tvoje, gordo sad, odijelo Izdrta p Énja bit }e, ni{ta bolje; Na upit gdje ljepota ti je cijela, Gdje se sva rasko{ strasnih dana skrila, Re}’ da u tvojim o~ima je svela, To sram i hvala bezvrijedna bi bila. Vi{e bi hvále ~ar tvojih vrijedan bio Da mo`e{ re}’: »To lijepo ~edo moje Plâ}a moj dûg, moj izgovor je cio«, Ljepoti daju} naslje|e mu svoje! To s n}va bit je ro|en kad si star, I gledat vrelu krv kad mre joj `ar.
10
3
U zrcalo se pogledaj i ká`i Tom licu: Sad je ~as da novo stvara{, Jer ako sebe ne obnovi{, drâ`i Njegovom svijet, i neku `enu, vara{. Gdje je tâ, tako lijepa, da tvom plugu U utrobu neùzoranu nè da? Il taj {to sâm svom samoljublju drºg¡ Grobnicu gradi, da tu porod prèda? Zrcalo ti si majci u kom làko Mladosti svoje Travanj gleda cvatno; Kroz okna starih ljeta ì ti tako Gledat }e{ ovo svoje doba zlatno. Al ako spomen `eli{ zatrt grobom, Umrijet sam }e{, ti, i lik tvoj s tobom.
11
4
Rasipna drâ`i, za{to tro{i{ tamo Ná se ljepotu naslije|enu, sáma? Ne daje dar nam, posù|uje samo Slobodna Narav slobodnim ga nama: Prelijepi {k¥~e, {to zlorabi{ stoga Rasko{ni dar svoj, dân ti da ga dáde{? Lihvaru slabi, {to tro{i{ od svôga Blaga tol ìko, a `ivjet ne znáde{? Jer sâm sa s}bom razmjenjuju} robu Svoj slatki ja sâm sebi krade{ mlad; Kakav }e{, dakle, kad te vrijeme grobu Pozove, ra~un ostaviti tad? Nekòri{ten }e u grob ~ar tvoj cio, Iskòri{ten, tvoj zastupnik bi bio.
12
5
Sati {to skladnim stvorili su radom Taj ljupki lik {to motre sve ga zjene, Njemu }e istom tirani bit, kradom U~init }e da sva mu ljepost svene: Jer neumorno vrijeme ljeto gnâ K okrutnoj zimi i tad smrt mu zàdH , Smrzne sok cvije}u, stabla zgûli sva, Ljepotu skrije snijeg, i pusto{ vlada; Kad ne bi se u zidove od stakla Ljeto, na `itkog su`nja nalik, skrilo, Studen ljepotu i ~ar njen bi smakla, Ni nje, ni traga njena ne bi bilo. Iza`etcvijetsesmrazomsre}eglatko, Gubi tek lik, al bît mu `ív o slatko.
13
6
Ne daj da grubi dlan ti zime, prije Neg iscijedi{ se u sok, ljeto svlada, Zasládi neku zdjelu, nek se slije Negdje ti ~ar, dok sebi smrt ne zádH ; Izrabljen lihvom nije onaj koji Kamate svoje pla}a dráge volje – Stog sebi jednog sebe jo{ odgòji, Ili za jednog deset, {to je bolje; Sretniji ti bi bio deset puta Da se u deset tvojih lik tvoj skriva; [to bi, da umre{, mogla smrt ti kruta U pòtomstvu te ostavljaju} `íva? Nè budi ta{t, jer prelijep si da strv Bude{ i da ti nasljednik je crv.
14
7
Gle, kad s istòka digne sunce mlado Plamenu glavu, svako zemno oko Novom mu svjetlu daje po~ast rado, Pogledom svéta {tuju} ga dubòko; I dok uz strmi nebeski brijeg kro~i, Nalik mladi}u kog ve} zrelost hvata, Jo{ mu ljepotu smrtne {tuju o~i, Prate} ga putem sjajnim poput zlata; Al umornim kad kolima, s vis ìne, Napu{ta dan, ko ~ovjek koji stF r o, Poslu{nÇ dotad oko pogled skine S niske mu staze, motre} druge stvari: Nezapa`en }e{, kad te svlada tmina, I ti za}’ tako, ako ne da{ sina.
15
8
Za{to ti, glazbo, glazbu slu{a{ sjetan? Slast se sa sla{}u sla`e, ~ar ~ar voli; [to ljubi{ ono {to nè prima{ sretan, Il prima{ rado ono {to te bòli? Ako ti strûnH ugo|enih sklad, Nalik na brak im, vrije|a sluh dok poju, One te slatko kòrZ tek, jer mlad, A samac, kvari{ dionicu svoju: Gle kako `ica slatko drugu prati, Na supruga joj nalik u tom ~asu, Kao da otac, ~edo su, i mati, [to pjevaju u jednom skladnom glasu: Tajtrostrukpjevim,slo`ankaojedan, Nijemotipoje:»Samsimalovrijedan.«
16
9
Zar zbòg toga si samac {to te strah Udovica da nè pla~e za t}bom? Ako bez ploda istrune{ u prah Svijet }e ti jecat ko djevi nad grobom, Udovica ti svijet }e bit, {to jF dH Jer od tvog lika ne osta ni sjena, A svaka druga mo`e bilo kada Svog mu`a lik iz dje~jih gledat zjena: Gle, to {to tro{i rasipnik, to sve Mijenja tek mjesto, i svijet tom se divi, Ali ljepota izgubljena mre, Ne koristi joj krivac {to to skrivi; Ljubavlju prema drugim grud ne gori OnÇm {to sebi takav zlo~in tvori.
17
10
Od srama nijè~i da nè ljubi{, stoga [to nè haje{ za sXbe, nikog strasno! @eli{ li, tvÿdi da te ljubi mnogH , Al nè ljubi{ ti nikog, to je jasno; Ubojne mr`nje opsjeo te zov, Tako da radi{ sam sebi o glavi, @ude} da sru{i divni tvoj se krov [to pòpravljat ga cilj bi bio prâvi: Mi{ljenje mijenjaj, da ga mijenjam ì ja! Zar mr`nju ljep{e nego ljubav prima{? Budi blag, mio, ko tvoj lik {to sija, Da su}uti bar’ prema sXbi ima{: Rad ì mene jo{ jednog sebe daj, I, krasan, kroza nj, i kroz sXbe, trâj.
18
11
[to prije bude{ venuo rast prije U plodu }e{ {to sâm si ti ga dao, I onu vrelu krv, {to mláda vrije, Svojom }e{ zvat kad stF rit bude{ stao; U tom ljepota, mudrost je, i sjeme, Bez tog je ludost sve, bol starih ljeta: StF lo bi, da su svi ko ì ti, vrijeme, I zF pol vijeka ne bi bilo svijeta. Nek òn o kojim narav nije dala Da plodni budu – rû`n o, grub o – svenu: Gle, nadarenZ nadárit je znala; Stog lijep joj dar daj za dobrotu njenu; Tipe~atnjensi,nalognjenstogslijèdi, Ostavljaj trag, da trag mu ne izblijed o.
19
12
Kad brojim ure {to ih kuca sat, I gledam dan gdje u no} stra{nu trne, Kad vidim kako ljubici mre cvat, I kako srebro hvata kose crne, Kad gorda stabla promatram, sva gola, [to stada prije {titila su hladom, I ljetno `ito stavljeno na k}la Usnopljusbijelom,ra{~upanombradom, Tad mislim na ljepotu tvoju krasnu, Da s vremenom }e{ ì ti tako pF st, Jer ~ari i ljepòte sáme zgasnu, I brzo mru dok motre drugih râst; Odoljet kosi koju Vrijeme nji{e Tek sinom }e{, kad nè budZ te vi{e.
20
13
O kad tî bio tî bi, al to, vaj, Tek si dok `ivi{, dragi, mora{ znat. Pripremit se na bliski mora{ kraj I drugom nekom lik svoj lijepi dat: Tako ljepota, zâjmljena ti tek, Imati ne}e kraja; ti }e{ bit Opet tî kada svoj okon~a{ vijek, Kad porod lijepi lik tvoj bude krit. Tko dat }e da mu dom, lijep tako, padne, Kad ~asno mo`e branit ga, da strt Ne ùzmognZ ga vihor zímZ hladne Ni razorna i vje~na, ledna smrt. Rasipnik tek; gle, imao si ve} Oca – nek to i sin tvoj mogne re}.
21
14
Ne donosim iz zvijezda sud svoj ja, Iako astrològiju znam, mnîm, – Al nX da l kob }e dòbra bit, il zlF , Su{a il kuga, ne bavim se tim: Ni potanko proricat nemam mo}, Kad ki{a ili grom, il vjetar vreba, Il kad }e kojem princu dobro po}’, Tuma~e} ono {to se sluti s neba: Ja znanje ti iz zjena, iz tih tamo Staja}ih zvijezda, dobivam i znam Da istina s ljepotom cvast }e samo Ako iz sXbe porod pru`i{ sâm, Jer ina~e, smrt tvoja, ne}u krit, Istini i ljepoti smrt }e bit.
22
15
Kad pomislim da svemu {to rast znáde Samo tren traje savr{enstvo sjajno, Da scena ova daje tek komáde Nad kojim zvijezde upravljaju tajno, Da ljudi kao stabla rastu g}re, Dok isti svod i kòri ih i glF d o, Kipe od soka mladog, pa se s}rZ, Iz sje}anja izblijed o lik im mladi, Tad misao na prolaznost tu rodi Rasko{ni mlâdi lik tvoj ù mom oku, Dok razgovor sa smr}u vrijeme vodi, Da dan tvoj zF no} zamijeni dubòku, SVremenomtadse,jerteljubim,borim, ^im okrnji te ja te s n}va stvorim.
23
16
[to se na na~in mo}niji ne bori{ S Vremenom, krutim tiranom, i time Pred propa{}u sam sebe ~vr{}im stvori{ Sredstvima ljep{im neg su moje rime? Sad stoji{ u zenitu sretnih sati, I djevoja~ki mnogi vrt, jo{ ~edan, Ra|ao rado `îve bi ti cvâti, Sli~nije nego portret tvoj i jèdan; Ta ~eda bila spas bi tvom `ivotu, Jer pero mi, ni kist taj kojim trudi Vrijeme se, ne}e o`ivjet ljepotu Nit vrijednost tvoju u o~ima ljúd o: Daju}i sebe svoj }e{ bit, ne dvòj om, Stog `ivjet mora{ slikan kistom svojim.
24
17
Tko s vremenom }e vjerovat mom stihu, ^ak i da pun je nâjve}ih ti hválH ? On sli~i, nebo zna, tvom grobu tihu, Gdje ti ni upol vrijednost nije stF la. – Da znam opisat sav ~ar {to ga ka`e Oko ti, i ljepotu tu posvèma, NovH bi rekla dob: »Taj pjesnik la`e, Zemni stvor takvog rajskog ~ara nema.« Svijet moj bi papir, tad ve} `ut i star, Prezreo, kao starca koji vara, Vrl ìna bi ti pjesni~ki tek `ar Bila, tek pjesma ishitrena, stF ra: Da sina ima{ nad`ivio svih Dváputbi–krozanj,ikroztajmojstih.
25
18
Da l da te s ljetnim usporedim danom? Ti ljep{i si i }ud ti blF `H sva je: Otrésu vjetri cvije}e Svibnju rânom Pa ljetno doba odve} kratko traje; Previ{e katkad }ko neba sja, I ~esto lik mu zlatni sjena skrije, I sva ljepota ru`nom postat zna, Kad slu~aj ili priroda to htije; Al tvoje vje~no ljeto ne}e svanut, Nit }e izgubit ~ari {to te krase, Nit}esehvastatSmrtdaknjoj}e{krenut, U stihu tî u vje~ne raste{ ~F se: Dok oko gleda i dok di{u ljudi, I stih moj `iv je, i `ivot ti nudi.
26
19
O, Vrijeme, sre`i lavu pand`e grube, Daj tlu da pro`dre porod kojim vrvi, Izbij iz ralja divljem tigru zube, Feniksa spali u `ivoj mu krvi, Godi{nja doba mijenjaj u svom létu, ^ ìni {to ho}e{, Vrijeme b¥zÇ, `êdnÇ, I prolaznoj ljepoti i svem svijetu, Al zlòdjelo zabranjujem ti jèdno: – O nè brazdaj mom milom ~elo jasno, Nè {araj perom o{trim ga, nek bude, Dopùsti, ovÇ obli~je mu krasno Uzorak lijepi za budu}e ljude. Najve}e zlo u~ ìni: al i tF d U stihu mom on bit }e vje~no mlad.
27
20
Naslikala je narav lik ti `ènZ, O gospodaru–gospo mojih muka, I nje`no srce `ensko, al bez njene Prevrtljivosti, dF de ta ti ruka, Sjajnije oko, s puno manje la`i, [to pogledom pozla}uje sve s rêda, Mu{ku pºt koja sadr`i sve dra`i, Tako da mù{ko ì `ensko te gleda: Trebalo je da `enom bude{ cio, – Dok priroda ti, té`e} da te slije I stvori, onaj nije dala dio Jedan, {to za me od koristi nije. Kako za `ène stvoren ti si, jasno, Meni daj ljubav, a njih ljubi strasno.
28
Color profile: Generic CMYK printer profile Composite Default screen
21
Nisam ja onaj pjesnik kojem treba La`na ljepota da mu te~e stih, Koji za ukras sve urese neba Uzima, ù njem da ò pjeva njih, I koji drske usporedbe prav m S mjesecom,suncem, zemljom,morskim dnom, Travanjskim cvije}em i svim {to svod plâvi Dragòcjeno u pla{tu krije svom. Iskreno, ko {to ljubim, pi{em ja, Stog dragi moj je, znajte, lika krasnog Kao i mn}g m, iako ne sjâ Nalik na zlatne svije}e s neba jasnog: Drug o svom stihu mogu la` dodavat; Ja n è hvalim, jer ne mislim prodavat.
29
E:\usluge\mhd\shakespeare_soneti\shakespeare_soneti.vp 2009. lipanj 30 09:03:27
22
Zrcalom ne}u uvjeriti se dati Dastarsam,dokjemladostvr{njakstobom, Al kad ti vidim bóre tad }u znati Da smrt }e vijek moj kraju privest grobom; Jer sva ljepota tvoja pla{t tek to je Doli~an mome srcu {to ga krije Tvoja grud, kao i grud moja tvoje, – Zar nismo iste dobi, tko re}’ smije? O, zato, dragi, sebe dobro pazi, Kao {to ì ja ~uvat }u se, s tebe, Nose} ti srce {to ga moje mazi Dadilji nalik kad nad ~edom zébe: Kad stane mi, ne tra`i svoje zatim; Dao si mi ga, ne stog da ga vratim.
30
23
Ko nesiguran glumac {to sred scene Zaboravlja svoj tekst jer strah ga zgràb o, Il `estok ~ovjek kojem zanos vêne Pûnî i grud mu preobiljem slF b o, Tako iskazat zaboravljam ì ja Do savr{enstva svu ljubav, zbog treme, I mrem od snage ljubavi jer svija Njene me mo}i vlastito mi breme; Iz knjiga stog nek rje~itost mi zbori, Nek nijem sam tuma~ rjè~itZ mi grûdi, [to se za ljubav i za pla}u bori Vi{e neg jezik {to se glasom trudi: Znaj ~itat tô {to tiha ljubav pi{e; Ljubav zna slu{at okom, i jo{ vi{e.
31
24
Slikara moje igrahu se zjene Staviv{i lik ti nà mog srca platno; Tijelo mi rub je da mu okvir djene, A perspektiva umije}e je zlâtno – Jer kròz slikara vidi{ na~in kojim Slikana vjerno ta je slika {to je Jo{ tu u rádnji u grudima mojim, Kôj okna zjene òstakli{e tvoje; O~ima, gle, poslu`ile su o~i: – Moje tvoj lik naslikahu, a zjene Tvoje su okna grúd o mi gdje to~i Sunce se, da te promatra kroz m Xne: Vid vje{t je, al naslikat mu je znáno Tek {to to vidi, srce mu je stráno.
32
25
Nek hvastaju se oni kojim sklone Zvijezde su, svojim titulama, ~a{}u, Dok ja, {to nisam takve sre}e, ònZ DrºgZ ba{ cijenim i volim svom stra{}u. Ljubimci vrlih prin~eva cvat svje`i [ire ko neven dok ih sunce grije, A pokopan u nj mma ponos le`i, Jer sva im slava na mrk pogled mrije. Odva`ni ratnik ovjen~ane glávZ, S tisu}u bitki, poraz kad do`ív o Izbrisan zF vijek ìz knjige je slF vZ, I sav trud skrije zaborav mu sivi: Stog sretnik, ja, jer ljubljen sam i ljubim, Nit ~âsti mogu pru`at, nit ih gubim.
33
26
Ljubavi mòjZ gospodaru, kojem Vazal sam vjeran, prepun po{továnja, Pi{em ti da ti ù tom stihu svojem Vjernosti dokaz pru`im, a nX znánja – Vjernosti koju moje slabe snage Izrazit golim rije~ima tek znaju, Al ja se nadam da }e duh tvoj náge Dobrim ih mnijenjem odjenut na krF ju, Dok zvijezda moga puta zrF ku skrene Milosno ná me, pogled barem jedan, I pla{t na moju gòl¡ ljubav djene, I poka`e da ~ást o sam ti vrijedan: Tad}usmjetotkritljubavpremat Xbi,– Dotle }u krit se, da me kº{Ç ne bi.
34
27
Od umora u krevet `urim sad, Da odmorim od puta svoja úda; U glavi po~ne moga uma rad I pût, dok tijelo po~iva od trúda: Jer miso tad mi iz dalèka krene Na h}do~a{}e k tebi, `arko ide, I búdnim dr`i sanjive mi zjene, Vide} u mraku ko {to slijepci vide: Vid moje du{e tada ma{tom plamnom Tvoj lik pred slijepim o~ima mi grâdi Ko dragulj koji sja u mraku tamnom, Da staru no} uljèp{a i pomlád o. Danju, gle, tijelo, no}u du{a sva, Zbog nas dva, mira nema mi, ni sna.
35
28
KF ko ko u sretno stanje }u se vratit Bez po~inka {to blagodat mi zna~i, Kad no} te`inu dâna ne zna skratit, Nego no} tla~i dan a dan no} tla~i, I skºpa, premda du{mani su stâri, Sklapaju savez zato da me mu~e, Dan râdom, no} pak mi{lju {to san kvari, Da òd tebe sve dalje pût me vu~e. Govorim danu da si sjaj {to daje Sjaj mu kad nebo oblaci mu sviju, A nò}i, koja tamnòputa sva je, Da tî je krasi{ kad se zvijezde skriju: Aldanpodânmeduljomtugommori, A no} mi svaku no} bol ja~om tvori.
36
29
Kad od Fortûne prezren i od ljúdî, Tuzi izgnanstva posve sâm se predam, I krikom gluhi svod mi mº~e grudi, I kunem sudbu i sam sebe gledam – Kao taj `ele} bogat bit, pun nádZ, Lijep kao onaj, s krugom prijatéljH , Da vje{t sam i da znam {to drugi znáde, Bez svega {to je radost mi i `elja, Ipak se tebe, preziru}i `í}e, Sjetim, i tad mi zanos {to me hvata, Ko {eva koja s mrkog tla dok svi}e Di`e se, himnom slF v o rajska vrata: Jer tvoja ljubav takvo mi je zlato, Da s kraljem ne bih mijenjao se zato.
37
30
Kada u dru`bu mísl o tihih blagih Prizòvem stare uspomene nijeme, @alim zbog stvár o {to ih `udjeh, dragih, S n}va me pe~e slatkÇ pro{lÇ vrijeme: Nenàviklim ja okom pla~em tad Za drâgima {to no} ih smrti krije, Ljubavi dávno pro{lZ }ute} jad, Jecam zbog mno{tva prizora od pr mje; Tugujem tad zbog biv{ih patnjH svojih, svojih, I zbrajam bol po bôl do mjere pune Proùzdisanih uzdaha zbog kojih, Ko da ve} nisam, pla}am jo{ ra~une. Al ako tad mi miso ná te dô|Z, Sav se gubitak vrât o a bol prô|Z.
38
31
U grudima ti srca svih su kòjZ Izgubiv{i ih smatrah mÿtvim prije, I tu je ljubav, sva, i dio mojZ, I m ml o svi {to, dr`ah, grob ih krije. Kol ìke svête, samilosne suze Zbog ljubavi sam, odan, znao liti Za mrtvima {to, ~inilo se, ºze Smrt ih, a svi su ù tebi, gle, skriti! Grob si gdje ljubav pokopana traje, Spomen na sve mi prijatelje tamo, Od kojih svaki moj ti dio daje, – Sve njihovo je sada tvoje samo. U tebi drâge sjene gledam ja; A ti, sav òd njih, sav me ima{ svF .
39
32
Ako pre`ívi{ onaj dan kad mene I kosti mi Smrt kruta pospe prahom, I slu~ajno jo{ jednom baci{ zjene Na stihove te grube, tebi mâhom Pisane, boljZ usporédi s njima Vrijeme, i premda ljep{ih tad }e biti, Zbog ljubavi ih ~uvaj, ne zbog rima Koje u b}ljih pjesnika }e{ {t mti. Udostoj tad se mîsli òvZ bar: »Da Muzi sad je pjesnik moj na slu`bi, Tâ ljubav ljep{i dala bi mu dar, Bio u boljoj pjesni~koj bi dru`bi: Otkad je mrtav, drºgZ iznad svèga Zbog stila ~itam, zbog ljubavi njega.«
40
33
^esto promátrah jutra sjaj i slavu Dok gordim okom vrh planínH vreba, I ljubi zlatnim licem svje`u travu, I zlát o rijeke alkémijom neba, – I odmah pûst o oblaku da krene Nanjsmre`omru`nom,liksvojskritidáde, I s napu{tenog svijeta, skrît u sjXne, Na zapad od sramote se iskráde; Tako i mòje sunce p}~e sjat U punom sjaju jednog jutra ná me, Al, jao, moje bje tek jedan sat – Skrio ga meni sad je oblak tame. Ne prezirem ga: sm mje sunce zemno Skritse,kadinebèskokritsesprémno.
41
34
[t} si obe}o dan mi pun vedr ìnZ Pa da bez pla{ta po|em nà put taj, Zar zato da me oblak putem { mnZ, U ku`nu maglu sakriv{i svoj sjaj? Malo je {to si zasjao, da mXni Kròz oblak sjaj tvoj ki{u s lica stre, Ni jèdan ~ovjek takav lijek ne cijeni [to lije~i ranu a o`iljak nX: Ne mo`e{ sramom moj izlije~it jad; Premda se kaje{, ja jo{ trpim {tetu: Kajanje slaba naknada je kad UvredZ tàkvZ nosi{ kri` po svijetu. Ah, al taj pla~ tvoj, biseri su to, I krupni su, i otkup za sve zlo.
42
35
Nemoj tugòvat vi{e zbog svog ~ina: Ru`e su trnja pune, blata vrútak, Mjesec i sunce skrije pomr~ ìna, U najljep{em je cvijetu crvu kutak; Svi ljudi grije{e, pa i jâ u t}me, Poredbom prijestup pravdaju}i tebi, Kvare} se tra`e} lijek tom grijehu tvome, Pra{taju} svim, {to trebalo i nè bi: ^ulnitvojgrijehsamumompravdatsklon– Tvoj tu`ilac tvoj odvjetnik je sada – Zakonski sad optu`uje me on: Izme|u mr`nje i ljubavi vlâdH Tolik mi rat, da lupe`u tom milom, [to plja~ka me, sukrívac bivam silom.
43
36
Premda nam ljubav jedno je, sad dva Moramo postat, ja to dobro znam: Tako }e ljaga sa mnom ostat sva, Bez tebe, sebi krivac bit }u sâm. Ljubavi nF {e ve`e ~uvstvo isto, Premda `ivòte razdvaja nam zloba [to nè mijenja nam osje}anje ~isto, Al sate sre}e krade òd nas oba. Poznanstvo na{e moram odsad kriti, Da grijeh moj ne bi {kodio ti ~ime; Pozdravit javno nè smije{ me n ì ti, Da ~ast ti moje ne uprlja ime: Stog to ne ~ ìni: ljubav ve`e nâs Pa moj, jer moj si, tvoj je dobri glas.
44
37
Kao {to stari otac se vesèl o Motre} sve {to mu ~edo mâlo ~ini, Ja hrom, jer Kob da takav jesam `eli, Utjehu primam u tvojoj vrl ìni; K ljepoti, ròdu, mò}i, umu k tome, Bilo ~em òd tog, svemu, ili vi{e, [to je u liku okrunjeno tvome, Neka se sada moja ljubav pi{e: Tad nisam jadan, prezren, niti hrom, Kad lik tvoj pru`a vrijednosti mi prâve Pa bogat sam i u bogàtstvu tom @ivim od dijela ukupne ti slave: Sve najbolje nek tebi bude dáto; @elim to – deset puta sretan zato!
45
38
[to da mi Muza predmet sebi tra`i Kad tvoj mi duh u svaki moj stih lije Sadr`aj slatki, prXdobar, pun dra`i, Dostojan da ga svaki papir pije? O, meni nX, ve} sebi, ako i{ta Moje tvom oku vrijedi, hvalu daj; Tko je nijem tako da napisat ni{ta Ne zna kad tvoj nadàhnjuje ga sjaj? Deseta Muza budi, deset puta Bolja od devet drevnih kojim divi Pjesnik se; daj da vrijeme tom {to skúta Njena se hvata, vje~ni stih nad`ív o. Bude li svidjet Muza mi se znala Vremenu,trudnekmojje,tvojahvála.
46
39
Oh, kako pjevat ò tebi }u znati Kad tî sav dio nâjbolji si moj? [to hvale} tebe sebi mogu dati, I {to sam zbilja ja u hváli toj? I zbòg toga nam treba se razdrú`it, Da ljubav na{a nXrazdvojnZ ime Izgubi, tako da ti mogu pru`it Hvalu {to sâm je zaslu`uje{ svíme. O, odsutnosti, mu~enje bi bila Da nema gorke osame {to stvara Vremenu radost, jer mi ljubav mila ^e`njom i vrijeme i sve misli vara, I u~i me da, hvale} jednog, dvije Osobe stvaram òd njeg {to bliz nije!
47
40
Sve ljubavi mi, dragi, uzmi, svX: Al {to }e{ imat vi{e nego prije? Ni jèdnu vjernu ljubav, dragi, nX – Zar ve} sve moje tvoje bilo nije! Ako mi ljubav, jer me ljubi{, krade{, Ne krivim ja te {to je sa mnom dijeli{, Al kriv si ako zàvesti se dáde{ @udnjom za onim {to ni sâm ne `eli{. Pra{tam ti, ljupki tate, kra|u ja, Premda mi krade{ moju bijedu svu: Da lak{e je podnòsit, ljubav zna, Ljubavnu ranu nego mr`nju zlu. Bludni~e, ù kom zlo se lijepim kiti, Ubij me, al mi du{man nemoj biti.
48
41
Raskala{enost tâ i njeni grijesi Katkad, kad lik moj ù srcu ti blijèd o, Pristaju tebi {to lijep i mlad jesi, Jer isku{enje svud te stalno slijedi: Osvajaju te zato jer si fin, Sàlije}u zato jer si krasan zbilja; Kad `ena snûbi koji maj~in sin Pobje}’ }e dok ne dòkopH se cilja? Mogao nju po{tedjet bi mi, vaj, Prekorit ~ar i blud svoj {to te nà put Razvrata gone, jer }e{ morat, znaj, Zadani zavjet prekr{iti dvaput. – Njen, jer }e{ lijep je zavest mi je lako, Svoj, jer si lijep a neiskren si tako.
49
42
[to tî je ima{, nije sve zlo moje, Premda je vrlo voljeh, mogu re}i; [to ona ima tebe bol mi to je, Gubitak {to }e nâjdublje me pe}i. Prekr{itelji, pravdam prijestup vama: – Voli{ je jer zna{ da je volim ì ja, I zbòg mene te ona tjera sáma Da snubi{ je, to zbòg mene joj prija. Izgubim li te, sva je ljubav njena, Izgubim nju li, s njom }e{ ì nju ste}i: Ja sâm sam, skºpa vi, i tog mi trena, Zbog mene, kri` taj stavljate na plX}i. Ali gle: jedno nâs smo dva, to znamo. – Ah! ona dakle ljubi mene samo!
50
43
[to vi{e `mirim, bolje vide o~i, Bezna~ajno je sve {to motre danju; Al ù snu pogled ná te im se to~i, Kroz mrak su, jasne, jâsno zret u stánju: Kako bi tî kom sjena sjXne tvori Svjetlijim, sjenom znao zasjat jako Na danu sjajem koji ja~e gori, Kad snenom oku sjena sja ti tako! Kako bi bile bla`ene mi zjene Motre}i tebe usred dana bijela, Kad mi u gluhu no} kroz o~i snene Prodire tvoja lijepa sjena, cijela! Dok nè spazim te svi su dani no}, A no}i dan, kad ù snu }e{ mi do}.
51
44
Da misao je tê{ka tvar mog tijela, Daljina kruta smetala mi nè bi, Jer tad unáto~ prostoru bi, smjèla, Iz nâjdaljih krajévH do{la k tebi: Svejedno tad kol ìko bih ti ja Dalèko bio, u nH jdF ljem kutu, Jer b¥za miso môre i tlo zna Presko~iti ~im smisli cilj svom putu. Al miso me da nisam miso mòr o, Da svX tê milje nè mogu presko~it, Ve} da, stog {to me prah i voda tvori, Suzama moram pûsto vrijeme mò~it; Elèmenta tâ dva, taj okov krut, Sûza mi izvor tek su – znak im ljut!
52
45
DrºgH dva – làk o zrak i ~ ìst o plamen – Oba su s tobom bilo gdje ja bio; Prvi je miso, drugi `udnje znamen, Sad tu sad tamo doprijet bi htio; Kad u poslánstvo nje`no k tebi tamo Krenu tî br`i elementi, tada Moj `ivot, slît od ~etiri, s dva samo Do nà smrt pati od sjete i jF da: Dok `ivot moj ne usklade mi sav Glàsnici ovi brzi kad se vrate I potvrde mi smjesta da si zdrav Govore}i mi ò tom cijele sate; Vesèlim tom se, al za kràtko sretan [aljem ih opet natrag, té`ak, sjetan.
53
46
Srce mi s okom vodi smrtni boj Kako da tebe podijele ko plijen; Zjena mu ne da u lik gledat tvoj, Srce pak nije~e takav zahtjev njen: Srce mi tvrdi da u njXmu le`i Tvoj lik – u izbi gdje vid pristup nema, Al optu`eni pore}i to té` o Tvrde} da ù njem le`i{ ti posvèma. Da spor se rije{i sazvana bje ~asna Porota mísl o {to im srce stan je, I presudom {to bje{e posve jasna I oku tad i srcu dio dan je, Oko mi lik tvoj jâvni d}bi stoga, A srce tajnu ljubav srca tvoga.
54
47
Sklopilo srce savez mi je s okom, Pa usluge sad ~ine jedno drugom: Kad oko gla|u `udi te dubòkom, Il uzdasi mi srce gu{e tugom, Tad lik tvoj oku sve~anost je `îva, Stoga na gozbu srce moje zove; Drugi put oko srcu gostom biva Dijele} s njim ~uvstva ljubavi mu ove. Po liku stog, il ljubavi, ne mF nje, Odsutan premda, sa mnom si podòbom: Ne mo`e{ dalje neg mi mogu sanje, S njima sam ja a one uvijek s tobom; Ako spû, lik tvoj mz oka mi prene Srce, vesèle} i srce i zjene.
55
48
Kako sam bio oprezan, tad kada Odlazih nà put, {to sitn ìcu svaku, Da sa~uvam je tako da ne strâda Od ruke tâta, u {krinju skrih jaku! Al tî, zbog kog mi blâgo vrijedno nije, Utjeho lijepa, nâjve}i sad jade, Najdra`e moje, brigo {to me bije, Pu{ten si da te lupe` prost ukráde. Tebe u {krinju ne zakljù~ah, osim Tu gdje te nema, premda jesi, znam – U nje`ni zatvor grúd o gdje te nosim, Gdje uvijek mo`e{ u}’ i izi}’ sâm; ^ak }e i òtud ukrast te za trXn, Jer i ~âst postat tât }e zà taj plijen.
56
49
Od dánH , ako ikad budu do{li, Kad mr{tit se na moje po~ne{ máne, Kad tvoja ljubav, òd njih {to su pro{li, Závr{ni to~ni ra~un tra`it stane, Od dánH kad }e{ kao stranac pro}i I pogledat me jedva suncem zjXnZ, Kad ohla|ena ljubav lako mo}i Na}i }e va`an razlog s kojeg vene: Od njih se branim, ogradu sam ni`em I svije{}u je o kobi svojoj zidam, U korist tebi ruku svoju di`em Da razlozima tvojim va`nost pridam. Ostavlja{ s právom ti me, jer ni jèdan Razlogzaljubavneznamnavest,bijedan.
57
50
Kako mi vrlo te`ak put je cijeli, Kad to {to tra`im (trudnog puta kraj), U predahu i odmoru mi veli: »Tako od dragog sve si dalje, znaj.« Konj {to me nosi, umoran i spor Od jada mog, moj teret vu~e cio, Kao da zna po nagonu taj stvor Da jaha~ mu od tXbe ne bi htio: Ostrugom nije podbosti ga lako, Koja mu katkad ko`u gnjevno sije~e, Na {to on bolno sav zastenje tako Da vi{e mene neg njega to pe~e, Jer taj mi jecaj pomisao prene: Bol le`i ispred, radost iza mXne.
58
51
Ovako moja ljubav sporost môme Opra{ta konju dok od tXbe jurim: Za{to da otud gdjè si bÆzH m, bome? Do povratka zbog ~ega da se `urim? Kakvu }e konj mi ispriku dat kada I nâjve}a mu hitrost bude spòra? I da sâm vjetar ostrugama tada Podbadam, sporost bila bi jo{ gora: @udnju ni jèdan konj mi presti}’ ne}e; @udnja }e, sva od ljubavi, stog tu se Nanji{tat – a nX troma pºt {to lije}Z: Ljubav ovako opravdat }e kljuse: Jer hotimice konj taj spor bje prije Ja }u sad `urit, njemu nu`no nije.
59
52
Kao bogata{ ja sam koji blago Svoje otklju~at mo`e kretnjom glatkom, Al stalno u nj mu gledat nije drago, Da ne otúpi vrh u`itku slatkom. Stog sve~anZ te gozbe nisu ~éste, Jer se u nizu dánH rijetko zbiju, Kao dragulji krupni koje smjeste Urijetko da o vrátu ljep{e siju. Vrijeme mi zá te kao {krinja slu`i, Il kao ormar gdje se ruho krije, U sve~ani da dan u`itak pru`i Otkri}em tog {to skrito tu bje prije. Sretansijermivrijednosttvojasprema Radost, kad tu si; nádu, kad te nema.
60
53
Od kakve tvari bît je tvoja zdána, Da te mil ìjun tu|ih sjena prati? Jer svim je, svakom, sjen tek jedna dána, A ti, sâm, svima svaku mo`e{ dati: Adonisa opí{i, ta }e slika Patvòrit tebe, la`nog bit }e k}va, Slò`i sve ~ari HXlenina lika, I naslikan }e{ biti, gr~ki, s n}va. O prólje}u i `etvi kazuj nama; Proljet se tvojom lijepom slikom smíje, @etva, to tvoja rasko{nost je sâma; Tvoj lik u svemu poznatom se krije: Vanjski je ~ar tek dio tebe, smjeran, Al srcem nitko ko tî nije vjeran.
61
54
O kako je ljepota ljep{a zjeni Zbog ukrasa {to vjernost joj ga daje! Lijepa je ru`a, al se vi{e cijeni Zbog mirisa od kojeg slatka sva je. Divlja je ru`a bójZ posve iste Kao i vrtna ru`a {to mir ì{Z, Na istom trnju, kad joj ljeto ~ístZ Pupoljke {iri, nesta{no se nji{e: Al jer joj izgled sve je {to nam pru`a Nepò`eljena `ív o, sáma mrije – Bez po{továnja. NX i vrtnH ru`a: Slatka joj smrt nH jslF |i miris lije. Tako i tXbi, mladi}u od svîh Najljep{i, vjernost kaplje kroz moj stih.
62
55
Nit mramor niti spomenik {to zlati Kralju se, ne}e nad`ivjet taj stih; Ljep{e od plo~a grobnih ti }e{ sjati U njem’ kad vrijeme grûbo na~ne njih. Kad kipove sverázorni rF t svali, I pala~e kad sravne se u bòju, Ni Marsov ne}e ma~, ni plam {to pali Sve redom, spalit uspomenu tvoju. Ni zaborav te ne}e, ni smrt kleta Porazit: hvála na}i }e ti stan U o~ima potómstva sve dok svijeta Ovoga bude, do u sudnji dan. Umom}e{stihu,svedosudnjetrube, Prebivat, i u sv mma {to se ljube.
63
56
Ljubavi, mo} obnòvi, da se ne bi Reklo da br`e otupi{ neg glad [to danas hranom `ûd uta`i sebi, A sutra jo{ je lju}a neg do tad: Ljubavi, takva bºdi; premda sljubit Sitost ti danas mo`e zjene gladne, Prògledaj sutra opet, nemoj ubit Ljubavi duh zbog tuposti te hladne. Nek je taj tu`ni predah kao môre [to dijeli `al gdje svakog dana svrati Zaljubljen par, da sretnijim se stvore Vidici im kad ljubav tu se vrati; Nek ~ini nam, ko zima mrazom pro{lim, Prolje}e dra`im, ljep{im, dòbro–d}{l om.
64
57
Budu}i da sam rob ti, {to da ~inim Nego da ~ekam tek na tvoje `elje? Ne tro{im skûpÇ vrijeme, niti inim Slu`im, ve} nalog tvoj mi je vesélje; Ne smijem korit vje~nost òn¡, vrijeme Dok,vladarumoj,bdimpreduromstrogom, Nit mislit na odsùstva sate nijeme Kad slugi svom po`elio si zbogom; Ne smijem pitat, ljubomoran tako, Gdje mogao bi biti, il {to radi{, Ve} kao tu`an rob tek mislim kako Sretni su oni kojim dru`bu sladi{. Ljubav je takva lºda da sve to [to ~ini{ tî, ne izgleda joj zl}.
65
58
Ne dao Bog, po kòjem rob sam tvoj, Da ni u mísli u`icima tvojim Ra~une tra`im, to~an njihov zbroj, Jer vazal tvoj sam, na volju ti stojim! Nek patim, slu`e} svakom tvojem migu, U tamnici tvog òdsustva, pun mira Podnose} smjeran strpljiv svoju brigu, Ne krive}i te n m zbog kojeg hira! Bºdi gdje ho}e{, narav tvoja jâkH Daje ti právo da po v}lji trati{ Vrijeme, da sebi zatim srca làka Opra{ta{ grijehe kojim sebe blati{. Moram te slu`it, premda to je pàkÇ, Ne krive} te {to bludi{, bilo kako.
66
59
Nema li ni~eg novog, osim {to je Ve} bilo, kako um na{ tad se vara Kad, trude} se da zàmislî {to svoje, R ò|enÇ dijete pò drugi put stvara! Da sje}anjem bar’ mogu natrag za}i Petsto krugóvH kojim sunce kru`i I sliku ti u staroj knjizi na}i, Prvoj od kàda um se pismom slu`i, Da vidim kF ko stari svijet u stih Uklopiti je znao lik tvoj ~ ìst o, Jesu li bolji òni, il od njih Bolji mi jesmo, il je obrat isti. O znam da stari pjesnici su znali Natjecat i zbog gorih se u hváli.
67
60
Kao {to k `alu val po vâl se lije, Tako nam kraju svom trenuci `ure, Mijenjaju} svoje mjesto s onim prije Jedan za drugim neprestano jure. Dijete, u môru svjetla {to se rodi, K zrelosti puzi, okrunjeno slavno, S tminama kobnim za sjaj bitku vodi, A Vrijeme uzme dar mu dât ve} davno. Vrijeme progríze mladosti lijep cvijet, I dúbe brazde ljepoti u ~elo, Pro`dre svu rijetkost {to je krije svijet, Kosa mu k}s o ba{ sve {to je zrelo. Budu}nost ipak ~ºti stih }e moj, I hválu ti, unáto~ kosi zloj.
68
61
Da l tvojom voljom lik tvoj moje zjene Búdnima dr`i º no} tê{ku, dùg¡? Da l tvojom `eljom tebi sli~ne sjene Kvare mi sne, izla`u} vid moj rúgu? Da li to duh svoj, {to od dòma svoga Dalèko sad je, {alje{ da na djela Vreba mi, srâmnH il dòkonH , stoga [to ljºbomora dokaz bi ti htjela? O ne, tol ìka ljubav tvoja nije; Moja mi ljubav usnut ne da lako – To moja vjerna ljubav svuno} bdije, Stra`ára radi tXbe glume} tako: Zbog tebe bdim, dok ì ti bdi{ u dugim No}ima, dalek meni, prebliz drugim.
69
62
Grijeh samoljublja opsjeda posvèma O~i mi, du{u, udo moje svako, I nikakva za grijeh taj lijeka nema, U srcu on ukorijenjen je tako. Ljupkijeg lica, mislim, òd mog nije, Lika ni savr{enstva takve cijene, I pò mom sudu kazati se smije Da nitko nije vrjedniji od mXne. Al kad se vidim u zrcalu strògu, Zaista, skr{en, naboran i star, U samoljublju svom pro~itat mogu: TàkÇ se ljubit opaka je stvar; Ti si taj ja {to hvalim ga, u bóju LjepòtZ tvòjZ bójZ} starost svoju.
70
63
Zbog dánH kad }e Vrijeme, kao mene, I dragog moga krutim dlanom skr{it, Kad nabrat }e mu ~elo i sve vêne Ispiti, kad mu zora mlada svr{it Na strmom putu stara~ke }e tame, Kad ~ari, {to im kralj bje, i ljepòte, Nestaju, il su nestale ve}, same, S prolje}em kojem Vrijeme rasko{ ote; U~vr{}ujem se sad zbog doba toga, I protiv no`a kojim starost k}s o, [to ne}e isje}’ iz sje}anja moga Ljepotudragogmog,premsmrtmunosi: U slovima tim crnim on i tF d, Skûpa }e s njima, `ivjet lijep i mlad.
71
64
Kad vidim kako VrXmena pest kruta Iznakazila sjaj je pro{log doba, Kad vidim tórnje strte pokraj puta, I uni{tenu vje~nu broncu groba, Kad vidim gladni ocean gdje `deru} Kraljevstvo `ála sve ga vi{e dubi, I tlo {to, k moru sve se vi{e steru}, Gube}i stje~e a stje~u}i gubi; Kad gledam sve te mijene raznih stánjH , I stanje svijeta, roba smrti nijeme, Dovodi ta me slika do saznanja: I moju ljubav uzet }e mi Vrijeme. Tasvijest,kosmrtmi,plà~em}emeubit Jer imam ono {to me strah izgubit.
72
65
Kad nè mog¡ mjed, kamen, tlo ni môre, Svladati smrt {to sklanja ih sa svijeta, Kako da s njom ljepòte sad se bòrZ, Kad snaga nije ja~a im od cvijeta? O, kF ko ljetni slatki dah da svlada Opsadu, juri{ dánH koji biju, Kada i gorda stijena krhko pada A ~eli~ne se dveri º prah sviju? O, stra{ne misli! gdjX }e Vrijeme, vaj, Najljep{i dragulj svoj i sXbi skriti? Kòjî dlan sprije~it nalet }e mu taj? Il tko ljepoti za{tita }e biti? Nitko, tek ~udo – da mi ljubav sva Kroz crnilo tih slova vje~no sja.
73
66
Umoran vapim ja za smr}u trajno, Kad vidim prâvû Zaslugu u bijedi, I jadnÇ Ni{ta odjevèno sjajno, I ~istu Vjernost ~ija rije~ ne vrijedi, I zlatnu ^ast na krîvo dátu mjesto, I djevi~ànsku ^ednost kao drolju, I Savr{enstvo ukaljano ~esto, I Mo} {to Slabost uzima joj volju, I Znanje {to mu Vlasti ve`u usta, I Ludost koja nadzirat Um zna, I Iskrenost {to tek je Glupost pûsta, I Dòbro {to je rob u slu`bi ZlF : Umoran rado ù smrt bih i tamu, Kad ljubav ne bih tim pustio samu.
74
67
Ah, za{to `ivi on u doba bluda I poroku prisùstvom svojim slu`i, Tako da grijeh tim uspjeva bez trúda I blista stoga {to se s njime dru`i? Za{to lik njegov opona{a {minka Bojama {to ga mÿtve `ívog slave? Za{to ljepoti sirotnoj da krinka La`ne su ru`e, dok su ù njeg prâve? Za{to sad `ív o, Priroda posvèma Pod ste~ajem je – sva je krv joj svela, Zaliha drugih osim njega nema I crpe tek iz njegovoga vrXla. Oh, ~uva ga da ka`e kàkvo zlato Nekad joj prije, nX sad, bje{e dato.
75
68
Lice mu slika pro{lih je vreménH Kad je ljepota cvala il bi svela Ko danas cvijet, kad {minka, niti njena Varka, na `ivo lice nije smjela: Prije neg zlatni uvojci su plavi, Taj posjed groba, {i{ani da `ívZ Po drugi put na drugoj nekoj glavi, Da tu|em m¥tvom rûnu svi se dive. Obli~je mu je, poput davnih, svéto, Bez ukrasa, ljepota stvarna, ~ista [to nè pravi od tu|eg li{}a ljeto, Ne krade staro da novo zabl ìsta; Stog Narav ~uva lijepu tu mu glavu, Da poka`e Ljepoti la`noj, prâvu.
76
69
Tom svemu {to na tXbi drugi vide Ne mora srce dodat ni{ta ba{; Svi jezici (glas dú{H ), kako ide, Hvâle te, ~ak i du{mani, sH m zna{: Vanj{t ìni vanjska hvála ti je kruna; Al istim tîm {to hvâle te visòko Usta su rijè~ o pogrdnijih puna Kad vide ono {to ne vidi oko: Uma je tvoga ~ar im gledat drago, Te djelima ga tvojim sude tad, Kude}’ te, premda oko bje im blágo, Tvom cvijetu ku`nog dra~a daju smrad. Uzrok{toliksvojsmradomtakvimku`i{ OvÇ je:sdru`bompropalomsedru`i{.
77
70
Ne}e tvôj grijeh bit’ ako tko te blati, Jer je ljepota kleveti cilj làkom: Súmnja ljepotu kao ukras prati, Vràna je {to nH j~ m{}im leti zrâkom. Ako {to vrijedi{, vrijednost jo{ ti vi{e Klevetom raste, iz sata u sat, Jer pupoljke nH jslF |e porok si{e, A ti nH j~ m{}i proljetni si cvat. Prebrodio si zâmke mladih ljeta, NàpadH n, ili pobjednik pun sre}e; Hvâle te, ali hvalom zavist svijeta Ne mo`e{ svladat, `drijelo sve joj ve}e: KadsúmnjZ tragnalîktvojnebipado, Sâm kraljevstvima srca tad bi vlado.
78
71
Kad umrem nemoj dulje `alit zF mnom Od zvona kad ga ~uje{ s vije{}u prvom Da s lo{eg svijeta po|oh da u tamnom Svom grobu `ivim s jo{ lo{ijim crvom. Bude{ li stih taj ~itao, nek bri{e Iz sje}anja se tvoga dlan {to sad Pi{e ga, jer te volim pa bih vi{e Zaborav htio, neg ti zadat jad. Oh, ali ako pogleda{ ná nj, vèlîm, Kad pomije{an ve} budem s hrpom gline, Ni ime nemoj spomenut mi, `elim Da sa mnom tad i tvòja ljubav mînZ; Nek nè gleda ti svijet u plF ~ne zjene, Rugaju} ti se, tad kad nema mene.
79
72
Oh, da te svijet ne ùpita zbog kojih Zasluga ti si volio me tako, Mrtvog me bri{i iz sje}anja svojih, Jer vrijednost mi dokazat ne}e{ lako, Osim da smisli{ lF `i {to bi znale Dati mi vi{e nego vrijedim ja, [to splele bi mi mÿtvom vi{e hválZ Neg istina mi ho}e da je dâ; Da ljubav tvoja ne bi bila time La` koju, jer me ljubi{, {iri{ sâm, Nek s tijelom mi pokòpaju i ime, Da n ì tebe ni mXne nije sram: Jer ovoga {to stvaram sram je mene, Srámi se ì ti ljube} stvar bez cijene.
80
73
U meni mo`e{ gledat ònÇ vrijeme Kad rijetko `uto li{}e visi n mcZ S grana {to drhte od hladno}e, nijeme Ko prazni kôr gdje pjevale su ptice; U meni vidi{ dan {to mora pro}i Idu} na zapad u svoj blijedi pokoj, Jer ga polàko vu~e tama no}i, Ta druga smrt, {to svemu nosi spokoj; U meni vidi{ takvog ognja plam [to nà pepelu mladih dánH gòr o Kao na odru gdje }e zgasnut sâm, Jer to {to hrana bje mu sad ga mòr o: To gleda{ stog da mo`e{ ja~e ljubit OnÇ {to mora{ ubrzo izgubit.
81
74
Nè `ali kad me smrt u izbu t ìh¡, Gdje nè prima se otkup, uzme sob}m, Dio `ivota mog je u tom stihu [to }e za spomen ná me ostat s tobom. Kad ga pro~ ìta{ znat }e{ u taj tren Da svaki djeli} mene tvoj je bio; Prahu prah ide, to je njegov plijen, Tvoj je moj duh, taj nâjbolji moj dio; Dakle, `ivota mog tek gubi{ talog, Crvima hranu, moje tijelo bijedno, Jadan plijen kletog no`a, smisla malog Da sje}anja bi tvog to bilo vrijedno: Vrijednost je tek u sadr`ini tijela, Ovoj tu, {to }e s tobom ostat cijèla.
82
75
Mislima si mi {to i hrana tijelu, Il {to je zemlji ljetna ki{a draga, Zbog toga spokójstva vodim bitku cijelu Kakvu i {krtac vodi zbog svog blaga, – ^as pobjednik sam ponosni, ~as patim, Da blago ne ukrade dob mi, tat, ^as samo s tobom `elim bit, a zatim Htio bih da za tô svijet mo`e znat; Ponekad gozba pogled mi je ná te, A katkad gladan lika ja sam tvoga; Ja nemam i ne `elim druge plate, Tek to {to da{ mi, il {to uzmem stoga: Gladujem tako svakodnevno s bolom, Ili za punim, il za praznim stolom.
83
76
ZF {to moj stih je sav bez sjaja novog, Bez }bratH i brzih mijenH slîka? [to ne primim, u duhu doba ovog, SklopovH ~udnih sad se i oblíkH ? Za{to tek jedno pi{em sad i time Odijevam ma{tu svu u iste halje; Svaka rije~ skoro otkriva mi ime, I izvor svoj i onog kôm se {alje. Ljubavi, zá te pi{em sva ta slova, Sadr`aj mi je ljubav, i ti, m mlÇ; Znam tek odijevat stare rije~i s n}va, Tro{e} {to ve} je potro{eno bilo: Ko stâro sunce {to se s n }va `ári, I moja ljubav pri~a stare stvari.
84
77
U zrcalu }e{ vidjet kako vene{, U satu kako vrijeme ti se krât o, Kad prazne strane ispunjavat krene{, Iz te }e{ knjige to pro~itat znati: Bóre ti, {to se ù zrcalu vide, Podsjetit }e na grobove te nijeme, Ta sp}rH sjena koja satom ide Pokazat }e ti kako klizi vrijeme; Sve {to god ne}e{ zapamtiti prèdaj Toj knjizi praznih stránH , na}i svu Djecu svog uma opet tu }e{, gledaj, Sve stâre mîsli srest }e{ opet tu. [to ~X{}e bude{ ~itao je, ì ti I òna na dobitku }ete biti.
85
78
Zazivah ~esto ja te mjesto Muze I dòbih pomo} zà tZ rime svoje, Pa mnogi pjesnik postupak moj ºze, Pjesme pod tvojom za{titom sad pòjZ. Ti, {to si nijemog nau~iti znao Da pjeva, glupog u vis ìne plave Digao, krílu u~enom si dao Jo{ pérH , slF vi dvostruko jo{ slF vZ, Ponòsi ipak tim se {to jâ stvorih; Stih je moj tobom nadahnut, tvog s}ja: Stil popravlja{ u drûgih, mnogo g}r oh, Pjesmi im ljupkost daje ljupkost tvoja. Ti zá me sva si umjetnost, u stánju U~enost dati grubom mom neznanju.
86
79
Dok samo jâ sam º pomo} te zvao, Tek ù mom stihu bila dra` ti sva je, Sad mi stih nije to {to bit’ je znao, Bolna mi Muza tu|oj mjesto daje. Ljubavi, znam da ljupki lik tvoj cio Tra`i da ja~e pero pi{e ò tÇm; Sve {to tvoj pjesnik smislio je bio, Ukrao tebi bje, da dâ ti pòtÇm: Krepost ti bje pripisao, taj pojam U vladanju tvom na{av’, ~ar tvoj prâvi V mdje na licu tvome: tek je dojam [to ostavlja{ ga ono ~im te slF vî. Stog ne zahvàljuj zà tZ rije~i njemu, Jer tî sâm pla}a{ taj mu dûg u svemu.
87
80
O, dok o tXbi pi{em svijest mi slF b o, Jer znam da bolji duh za t}bom se`e, I stog svu snagu slave}i te râb o Da hvale}i te jezik meni sve`e! Al vrijednost ti, {iròka poput môra, I ponosnH i skrômnH nosi jedra, Mala mi la|a, od njegove g}rH , Pu~inom stog ti drsko plovi vèdra. Uz tvoju pomo} pl ìtkÇm znat }u vodom Brodit, dok on dubíne tvoje r mjZ, Nasukam li se, bijednim bit }u brodom, A on i gôrd i blistav kao prije: Uspije on li, a ja stradam tada, Najgore to je: – ljubav smrt mi zF da.
88
81
Ili ep ìtaf ja }u tebi pisat, Il tî }e{ biti `iv a ja }u gnjeti, Spomen ti odsad ne mo`e smrt zbrisat, Iako meni zaborav sav prijeti: Ime ti odsad besmrtno }e biti, Premda, kad umrem, ne}e biti mene; Zemlja tek ù grob prõst me mo`e skriti, Dok tebi grob }e ljudske biti zjene; Pjesma }e moja spomenik ti tvorit, I ~itat }e jo{ nèro|en o nju, Jezici novi ò tebi }e zborit Kad svi sad `îv o istrunu u tlu: @ivjet }e{ – pero mo}no mi je – bºdi Siguran, di{u} u ustima ljúd o.
89
82
Ti nisi bio vjen~an s Muzom mojom, Bez primjedbi stog smije{ ~itat prazne Posvete, rije~i pune hválZ kojom Pisci se slu`e pi{u} knjige razne; Stvorenje ti i umno si i krâsno, I zna{ da hvalim preslabo te ja, Stog prisiljen si drugog na}i, jasno, Da nov ti lik za novo doba dâ: Ná|i ga, dragi, al kad on sav zvêk Ispraznih rije~i potro{i zbog toga, Pravog }e{ sebe vjerno vidjet tXk U skromnom stihu prijatelja svoga; Lickanje pròstÇ njegovo na bljX|H Pristaje lica – tebe samo vrije|a.
90
83
Nè vidjeh da ti treba {minka kakva, Ljepoti stog ti ne dodavah bóje, Smatram – il smatrah – da ljepota takva Nad ìlazi sve prazne hvale kòjZ Nudi ti pjesnik; nè slavih te v m{Z Stoga da `iv pokazat mo`e{ svima Da novo pero {to o tXbi pi{e Podbacuje kad ~ar tvoj slavit ima. Moj mûk si ù zlo uzeo mi, màda NF ~ast mi bit }e {to sam bio t mh, Nè {kodim ja ljepoti {ute} sada, Dok ù drugih je slavi m¥tv o stih. O~i su tvoje `ivlje nego hvala [to oba su im pjesnika je dala.
91
84
Tko je taj {to te ve}om hvalom znáde Pohvalit nego tôm da tî si tî, U ~ijem vrtu cvijet se na}i dáde U kom ti rávna mogu vidjet svi? Jadno je pero koje ne zna dati Bar’ malo hválZ onom koga slF v m, Al tko o tXbi pi{e, ako shvati Da tî si tî, taj zna {to stih je prâvi: Nek preslikH tek {to u tXbi pi{e, Ne kvare} to {to narav jasnim stv}ri, Um }e svoj time proslavit jo{ vi{e, ^ine} da svud o stilu mu se zbori. Prokletstvo tvoju divnu vrijednost prati Jer ljubi{ hvalu, {to ti slavu blati.
92
85
Mojoj se Muzi nijemo jezik ve`e Dok drugi hvalu obilno ti liju Iz zlatnog pera gdje zalihe lè`Z IzrazH {to su dar im Muza sviju. Ja lijepo mislim, lijepo pi{u ini, I kao neuk klerik stalno »Amen« Himnama kli~em koje duh im fini SpjXvH da budu spretnosti im znamen. Slu{aju} gdje te hvâle velim: »Zbilja, Tako je«, i jo{ vi{e dodam ~esto, U mislima tek, ~ija ljubav cîljH Zaùzet, ispred rijè~ o, prednjZ mjXsto. Stog drºgZ cijèni radi rije~ o harnih, Mene zbog mísl o nijemih, ali stvarnih.
93
86
Da l gordim jXdrom stiha mi je svoga, [to k tebi gna po nagradu ga kob, Zatro sve misli u glavi, od lôga Gdje niknule su prave}i im grob? Da li to duh mu, kojem dusi mo} Nadljudsku daju, zada{e mi smrt? Ne, ni zbog njêg, ni dru`be {to svu nô} Poma`e njemu, stih moj nije strt; Ne mo`e n ì on, ni duh taj mu blag [to snabdjeva ga no}u znanjem svojim, Hvalit se da mi {utnji tu je trag, – Ne trpjeh zato bol {to tog se bojim: Ali kada sliku tvoju stih mu zgrF bi, ZF stade tada moj; zbog t}gH slF b o.
94
87
Zbogom – preskûp si a da moj bi bio, I dobro svjestan vlastite si cijene: Vrjednosn o list tvoj sad je spas ti cio, ObvezH vi{e nema{ glede mXne. Kako da bèz tvog pristanka te imam? Zaslugu kàkvu to mi blâgo plâ}H ? Právo ja nemam da taj dar jo{ primam Pa povlastica stog se natrag vra}a. Ne znaju} svoju vrijednost tî se dF de, Il mene, kom se dF de, krivo shvF ti, Stog dar taj, {to mi gre{kom ù vlast pF de, Na prosudbu ti treba da se vrati. Imah te kao ù snu koji vara – Kralj ù njem bjeh, al zòrÇm nXsta ~ara.
95
88
Kad odlu~i{ o mXni lo{e zborit, I prezre{ moje zasluge, tad `ivo Na tvojoj strani protiv sXbe borit Ja }u se, premda zaklinje{ se krivo. Kako su moje slabosti mi znáne, U tvoju korist svima mogu re}i Sve {to me kalja, sve mi skrite máne, Da gube} mene stekne{ ugled ve}i. Tim ì ja postat dobitnik }u k tome. [alju} sve slatke misli k tebi nà put, Zlo {to ga ~inim cijelom bi}u svome, Koriste} tebi, koristi mi dváput. Tako te ljubim, tako tvoj sam ja, Da podnijet }u zà tebe sva zla.
96
89
Reci mi da zbog mánH si me sit I jâ }u òd njih dváput ve}e stvorit, Reci da {epam, smjesta hrom }u bit, Ne}u se protiv tvojih tvrdnji borit; Ne mo`e{, dragi, ni u pôl me tako Ocÿnit, tra`e} povod zà svoj plan, Kao ja sebe, jer to `udi{ jako; Zatòmit }u poznanstvo, bit }u stran, S tvog }u se puta sklonit, tvoje ime Na jeziku mi utihnut }e glatko, Da zlo ti, gre{an, ne nanèsem time, Spominju} stârÇ prijateljstvo slàtkÇ: Zbog tebe protiv sXbe boj }u biti; Ne smijem ljubit kog nè ljubi{ ì ti.
97
90
Pa mÿzi me kad ho}e{ – ì to sF d – SF d, kad bi svijet da sva mi djela zbri{e, S Kobi zlom zdru`en moj priprémi pad, Nè budi zadnja kap {to kraj mi pi{e; Ah, nemoj, kad mi bol ve} prô|e, do}i Ko poja~anje svladanom ve} vaju, Nemoj dan k m{an davat burnoj no}i, Daprodu`i{timvijekmomnu`nomkraju. Ako me `eli{ ostavit, ne rádi To zadnji, kad me sitne boli smrve, Nego na jºri{ ùdri: da me jF di Nâjgore kobi uni{te isp¥ve: – Sve druge bôli, nàizgled sad sná`ne, Izgubim li te, ~init }e se la`ne.
98
91
Netko se hvali znanjem, netko r}dom, Netko bogàtstvom, snagom koju ima, Netko odijelom – nH jnòvijom modom, – Netko pak konj’ma, sokolima, psima: Svaki stvor ima dodatno vesélje U rF dosti da òd drugih je ve}i, Al nije to po mjXri moje `eljZ: Nadmà{ujem ja svih u svojoj sre}i. Zna~ajnija je tvoja ljubav meni Nego plemènit rod, bogàtstvo svF kÇ, Sokòli, konji, odje}a na cijeni; Imaju} tebe ponosim se lako. Zlo ù tomje{tomo`e{znakomjednim Uzet sve tô i mXne stvorit bijednim.
99
92
Najgoru stvar u~ ìni, sebe, daj, Ukrádi mi, al moj sav vijek }e{ biti; ^im umre ljubav `í}u bit }e kraj, Jer ga za tvòju ljubav ve`u nîti: Ne moram bojat nâjgorih se zálH , Kad `i}u kraj mi nàjmanje zlo nudi, Kob mi, gle, bolju ulogu je dala Nego o tvojoj da ovisim }udi; Nestalnost tvoja bol mi zadat ne}e Jer ona ba{ `ivotu mome prijeti. Oh, otkrio sam izvor svoje sre}e – Ljubio sam te, mogu dakle mrijêti! Tk} tako ~ist je da ne pòznH blato? Mo`da si himben, al ja ne znam zà to.
100
93
@ivjet }u poput prevarenog mu`a Vjeruju} da si vjeran; ljubav skrije Promjenu premda isti privid pru`a – Zjene su tvoje sa mnom, srce nije; Kako ti mr`nja ìz oka ne vÆcH , Ne mogu stog prepòznat tvoje mijene: U zjeni mnogih ljudi himba srca Pisana jest, i bijes, i mrke sjene, Al tebi ve} s ro|énjem nebo dF de Da nà tvom licu ljubav vje~no sja – Bez obzira {to um i srce râdZ Tvoj pogled samo slast kazívat zna. Evinoj nalik jabuci si kad Vrl ìna ti i lîk ne tvore sklad.
101
94
On o {to mòg¡ a ne `èlZ rF nit, [to zl} ne ~ine premda sli~Z njemu, [to gF n¡ drûgZ a sámi ko granit Hládni su, ~vÿsti, otporni u svemu – Nasljednici su zbilja bo`jeg dara, I prirodnog bogâtstva su ~uvari, Vlasnici, gospodari svog su ~ara, Drºg o tek tog su sjaja me{etári. Ljetni cvijet ljetu drag je iznad svèga, Premda sâm zá se cvjètH on i mrije, Al zahvati li ku`na bolest njega, Najku`niji mu korov ponos skrije: Ljepotu ru`nom ~ ìn o gre{an ~in; Gore neg korov smrdi gnjio krin.
102
95
Kako svoj razvrat ljupkim ~ini{ spretno, [to kao crv u m ìrisavoj ru`i Kvari to ime krasno ti i cvjetno! Kakvim ti lijepim pla{tom grijeh se slu`i! Jezik {to prî~H zgode tvojih dánH , Porok ti ogovaraju} i blud, Zapravo hválom kºd o te zbog mánH , Lo{ ti glas slF v o spominju} te svud. O, kakav dvorac razvrat d}bi tû Kada te zà svoj izabrao dom! – Ljepota vêlom skriva ljagu svu I oku tu ba{ sve je lijepo s njom. Pripazi, dragi: kad ga zlo se râb o, I nâjboljemu no`u brid tad slF b o.
103
96
Neki ti da si mlad i bludan, ka`u, Neki da mladost dar ti pun je ~ara; S jednim i drºgim svi se ipak sla`u – Tvoj ~ar i grijehe ~ak vrl ìnom stvara. Ko {to na p Éstu kraljicZ pod krunom I bezvrijedan }e dragulj cijenjen biti, I gre{ke tvoje sve u broju punom U krepost }e promijenit se i sliti. Kol ìku janjad vuk u klopku navest Mogao bi, da izgleda ko janje, Kol ìke zjene ti bi mogo zavest, Da sav svoj ~ar upotrijebi{ i znánje! Stog to ne ~ ìni: ljubav ve`e nâs Pa moj, jer moj si, tvoj je dobri glas.
104
97
Kako bje zími nalik dok kad jF dno Bèz tebe bjeh, ti ~âri hitrih ljêtH ! Kakav mrak gledah, kako bje mi hladno, Kako pûst bje to prosinac pun sjêtH ! Premda to vrijeme bje{e ljetno vrijeme, Blâga je jesen {to bogàtstvo pru`a Nosila teret, prolje}a svog sjeme, Ko trûdnZ `ène nakon smrti mu`a: Al bje mi plod te ljetine bogàtZ Nalik siròti koja oca nema, Jer ljeto ~eka s radostima ná te I bèz tebe je svaka ptica nijema, Il ako poje, izgled tu`an ima Pa li{}e `út o strepe} da }e zima.
105
98
Bez tvog prisú}a u proljet sam bio, Kad {aren Travanj, s ukrasima svim, Mladosti duh u svF ku stvar je lio, Pa i tr}m Saturn skakao je s njim. Ipak ni ptîcH pjev, ni bóje jedrZ CvjetovH raznih, miris, rasko{ mila, Ne nàgna{e me ni na pri~e vedrZ, Ni da ih trgam iz njihova kríla; Ne dívih ja se ni bjel ìni krina, Nit slavih rú`Z tamnu `arku boju: To bje tek odraz u`itka, tek fina Slast {to za uzor ima sliku tvoju. Bez tebe ipak sve bje kao zima, Igrah se kao s tvojom sjenom s njima.
106
99
Ljubicu rân¡ korih ja ovàko: »Otkud ti miris, kradljivice, dò li Od dâha dragog mog? To jâk Ç Plavètnilo {to odraz blag ti p}li Iz vZnH si mu zàgrabila sáma.« Optu`ih krin zbog bijelZ tvojZ rúkZ, Ma`ùranu zbog svakog tvoga prama; Ru`e na trnju drhtahu od muke – BijelH od gri`nje, cÿvenH od srama; Tre}a ih, niti bijèla, ni crvèna, Pokrala bje{e, dodav{i tvoj dah Toj kra|i, al osvètljiv zbòg tog plijena, Rascvalu, crv je pojeo u prah. Cvjetove mnoge spazih, ali bóje I mirise svi pokrali su tvoje.
107
100
Gdje si, o Muzo, da ve} dugo ~asa Nè pjeva{ ònÇ {to svu mô} ti daje? Tro{i{ li `ar na pjesmu slàba glasa, I snagu svu na sjaj {to malo traje? Vrati se, Muzo, i u istom trenu Iskúpi stihom izgubljeno vrijeme, Pjevaj tom uhu koje zna ti cijenu I pèru spretnost daje ti i téme. Digni se, lice dragog mog promòtri, Da l Vrijeme u nj mu usjeklo je bóre, – Ako jest svojim podsmijehom ih òtri, Da s prezirom o Vremenu svi zb}rZ; Slàvi mi ljubav br`e, dok jo{ `ív o, Vremenu sprijé~i kosu i no` krîvi.
108
101
Muzo, ~im pravdat nemar ti se smije Prema vrl ìni pro`etoj ljepotom? O dragom mojem ovise njih dvije, A tî, i slava ovisite ò tÇm. Odvráti, Muzo! O zar ne}e{ re}i: »Ne treba sjaj vrlini jer sja svima, Ljepoti pero da joj ~ar je ve}i, Zar boljega od nâjboljega ima?« [uti{ li stog {to svatko mu se divi? Isprike zà tÇ nema, jer tî mo}i Ima{ da zlatni grob svoj on pre`ív o Slavljen u vrijeme koje tek }e do}i. Na poso, Muzo (u~it }u te kF ko): – Vje~nijim lik u~init }e{ mu tako.
109
102
Ljubav mi jà~H , nàizgled je blje|H , Ne ljubim manje, tobo`e je tako: Ljubav je r}ba koju vlasnik vrije|a Kad svud je hvali, da je proda lako. Svjè`a ko proljet ljubav nam je bila Kadpozdravljahjepjesmomnasvestrane, Kao {to pjeva FilomXla mila Po~etkom ljeta, a u jXsen stane; Nije da ljeto sad je slàtko manje Nego tad kad je sjetnom pjesmom no} Sti{avala, sad pjev svud svija granje, A {to je svima slatko, gubi mo}. Stoga za{útim katkad nalik njoj, Da ne bude ti dosadan moj poj.
110
103
Ah, kako Muza slaba{no mi pi{e, A sav svoj sjaj pokazat tu bi znala, Sadr`aj goli vrijedi mnogo vi{e Nego kad doda moja mu se hvala! Na kòri me {to ne znam pisat stoga! U zrcalo se pogledaj, ti sâm Nadma{uje{ sav napor uma moga, Dosadnim stih mi ~ine}, da me sram. Popravljati, zar nije gre{no zbilja, I kvariti ve} davno dòbru stvar? Jer stih moj nema druk~ijega cilja Nego da sjaj tvoj iska`e i ~ar; Vi{e }e{ tî u staklu vidjet tom Motre} se, vi{e neg u stihu mom.
111
104
Moj prijatelju, zá me star i sijed Ne}e{ bit nikad, jer za oko moje Lijep si ko uvijek: triju zima led [umama skide triju ljeta bóje, Tri prolje}a ve} postado{e svXlH Jesen, od prvog susreta do sF d, Tri slàtkH Travnja u tri Lipnja vrXlH Izgorje{e, a jednako si mlad. Ljepota, ah, ko kazaljka se krade Satom, iàko ne vidi{ joj kroka, Tako i ~ar tvoj prolazi, a stF de Naizgled, il je varka to mog oka, – Stog ~uj me strepe}, nero|eno doba: Dok rodi{ se ~ar bit }e na dnu groba.
112
105
Ljubav mi idolàtrijom ne zòvi, Nit dragog mog idólom, jer to nije, Premda sve pjesme i hvala mi slovi O jednom, i za jednog, sad i prije. Dragi mi danas, i sutra je mio, Postojan uvijek u svojoj vrlini, Stog stih moj, i moj postojan pjev cio, O tom tek poje, drugo i ne ~ini. ’Lijep, drag, i vjeran’, to mi sav je poj – ’Lijep,drag,ivjeran’,mijenjamrije~isamo, Na to tek tro{im ~itav zanos svoj – Teme su tri, sve tri u jednoj tamo. Lijep,dragivjeranrijetkokadsespoje, Dosad je tek u tebi sve to troje.
113
106
Kada pro~ ìtam iz kronika drevnih Opise ljúdi divnijih od svih, Gospa ve} mrtvih, vitezova revnih ^iju ljepotu slavi stari stih, Vidim u slici ~ara slatkog tako – Tîh nog¡, usn o, zjenH , ~èla, dlF na – Da stari pisci izrazi{e lako ^ak i ljepotu {to je tebi dána; Sve hvále proro~ànske bjehu njima O na{em dobu i o tebi, mili, Al izre}’, jer sve sluti{e u snima, Vrlinu ti u stanju nisu bili; A mi {to na{e promatramo dâne Imamo o~i, ali rije~ nam stane.
114
107
Ni proro~ki duh svijeta koji sniva O tome {to }e biti, ni strah moj, Ne mogu znati dokad ljubav `îva Moja }e trajat, kraj ve} slute} njoj. Smrtni je mjesec svlado pomr~ ìnu, I proroci svom proro{tvu se smiju, Na tron se neizvjésnost s krunom vînu, I vje~nog mira masline se viju. Ljubav je moja svje`a sad u dôba Te blage rose, Smrt se meni klanja, U svom }u stihu `ivjet preko groba Dok ona tûpÇ, nîjemÇ mno{tvo sklanja; I tXbi on }e spomenik bit slavni Kad silnike i grob im vrijeme sravni.
115
108
[t} ima um da napi{e se perom A da ti duh moj to ve} nije dao? [t} n}vÇ re}i a da ve}om mjerom Ljubav i hvalu izre}’ bih ti znao? Ni{ta, moj dragi; svaki dan u tôj @udnji ko divnu molitvu, {to time Nè stari, velim: – Ti si moj, ja tvoj – Kao kad prvi put ti {apnuh ime. Tako ta vje~na ljubav, nikad stàra, Ne zna {to zub je vremena, nit tû`i Zbog nu`nih bórH {to ih vrijeme stvara, Ve} starost tjera da joj revno slu`i, Nalaze} prvi cvat svoj tu gdje svX, I dob i izgled, tvrdi da ve} mre.
116
109
Ne rèci da mi srce la`no bije, Premda bez tXbe manje strasnim biva! Od tebe samo rastat }u se prije Neg òd svog srca {to ga grud ti skriva; Tu ljubavi mi dom je: kud god po|em, Navrijeme opet, kao putnik {to je Neizmijenjen od púta, natrag do|em, I time sperem sam sve mrlje svoje. Ne vjeruj, i kad svladala bi cio Duh mi sva ljudska slabost koju znam, Da tako glup i gre{an ja bih bio Da ni za {to sve tvoje blâgo dam, – Jer svijet bez tebe, ru`o moja, to je Ni{tavan svijet: ti ù njem’ sve si moje.
117
110
Istina, svuda lutao sam, jao, Od sebe lºdu pravio, u {áre OdjévÇ ~uvstva, n m za {to sve dao, Vrije|aju} novim ljubavima stâre; Istina, prF vo º o~i sve manje Istinu tu sam gledao: al to je Srcu mi dalo novu mladost, znanje Da nema bolje od ljubavi tvoje. Sad kraj je, primi to {to nema kraja: Ku{njama novim ne}u brusit strasti, Da prijatelj mi stâri stog ne zdvâja – Ljubavi bog {to dr`i me u vlasti. Dobròdo{licu, kakvu raj mi nudi, Nek stog mi pru`e ~iste tvoje grudi.
118
111
O, zbog mene Fortûnu moju kòri Koja za sva mi zlâ je djela kríva, Nije mi mogla pru`it `ivot gori Od javnoga {to sav u grijehu pliva. Na imenu to `ig mi sraman stvara, I gotovo mi narav kalja ovo [to radim, kao dlan bojadisára. @F li me stog i zdravlje `èli novo; Kao bolesnik strpljiv ja }u piti I ocat, da se bolesti zle rije{im – Ni{ta mi gôrkÇ ne}e górko biti, Kaolijekdvostrukzazloskojeggrije{im; @F li me, dragi, jer i tvoja prosta Su}ut }e, da me òzdrav o, bit dosta.
119
112
Ljubav i su}ut tvoja `ig mi bri{u Utisnut ljudskom zlo}om usred ~ela; Ne marim da l me dobrim il zlim pi{u, Kad ti mi skriva{ zlâ, i dobrH djela. Ti cijeli svijet si moj, od tXbe `elim I grdnje ~ut, i hvále, samo to – Nitko `iv, n ì ja, promijenit mi, velim, Ne mo`e }ud, na dòbro ili zl}. Bacih u ponor {to se dubok ru{i Mi{ljenje drugih pa za grdnje tako I lF sku gluh sam kao zmiji u{i. Gle ~ime taj svoj nehaj pravdam lako: Tako sam tobom pro`et u nutr ìni, Da sav mi svijet se stoga mrtvim ~ini.
120
113
Otkad tu nisi, oko mi u cijèlom U duhu je pa oko {to me vodi Ne vr{i du`nost, slijepo mi je dijelom – Naizgled v mdi, poput slijepca h}di; Ne dostavlja mi umu slike svje`e, Pticu, il cvijet, il lik kog hvata zjenom, Ne prima um stog slike te {to bje`e, A oko mi ih gubi tren za trenom; Gleda li prizor ru`an ili krasan, Stvar {to ljepota il rugòba sva je, Planinu, môre, no}, il osvit jasan, Goluba, vrF nu, tvoj im oblik daje; Moj vjerni duh, {to pun te je dubòko, Varljivim stoga ~ini moje oko.
121
114
Il pije duh moj, kojem ti si kruna, Laskanje, kugu {to vladare mu~i, Il zjenu mi, {to istine je puna, Alkémiji ta ljubav tvoja u~i, Od nakazH i bi}H bez oblíka Da kerubíne tebi sli~ne kroji I º slast stvara svako zlo, ~im sl mka U slutnji ù njoj potpuno se spoji? O prvom rije~ je! – lF skom vid moj la`e Mo}ni mi duh {to kraljevski je pije, Vid mi zna {to je duhu mom nH jdrä`e Pa mu u pehar {to mu prija lije. I da je otrov, grijeh to ne bi bio, Vidu je drag, i prvi ga je pio.
122
115
La` bje stih svaki {to ga pisah prije, To jest da ljubit nè mogu te ja~e, Tada moj um ni slutio jo{ nije Da plam tek pòtÇm buknut }e, dapà~e. Znaju} da Vrijeme mijenja u `ivotu Odluke králjH , ~vrste veze kosi, Namjere slabi, skrnavi ljepotu, Umove jake s tijekom stvari nosi, Zar nisam, boje} Vremena se, smio Tad re}i: »Sada volim te nH jv m{e«, Kad sam da sve se mijenja svjestan bio, Da sad je sF d, da drºgÇ sumnja bri{e. Ljubav je dijete: to re}’ mogoh tada, Da raslo bi {to raste jo{ i sada.
123
116
Neka brak srodnih du{a i stvorénjH Zapreka nema: ljubav ljubav nije Akose,~imsesmijenomsrXtnZ, mijenja, Il skrene vjerom kad se vjernost skrije. O, ne! to svjetiònik jest {to ljûtH OlujnH mora motri, stamen, jak, Zvijezda je svakoj barci koja luta Ne znaju} mo} joj, premda joj je znak. Vremenu Ljubav nije lºda bijedna, Prem rujne usne, obraz, srp mu ~eka, Ne mijenja svakog sata se, ni tjedna, Ve} traje sve dok svijeta je i vijeka. Ako sam dokaz da se varam stoga, Nit pisah {to, nit ljublja{e tko koga.
124
117
Optú`i me da {krt sam bio s hvalom Kojom bih platit zasluge ti mogo, Daljubavtvojuslavihspomnjommalom, Iz dana º dan zà nju vezan strogo, Da ~esto dru`ih s ljudima se praznim Trate}i sve {to du`an sam ti bio, Da jedro pru`ah vjetrovima raznim, Kako {to dalje tebi bih se skrio; Zbròji mi sve samòvolje i gre{ke I svaku sumnju koja dokaz nudi, Nek budem méta zlovolje ti te{ke, Al ne strijeljaj me mr`njom {to se bûdi; Pravdamsetim{tohtjedoh ù tom~ínu Isku{at tvoje ljubavi dub ìnu.
125
118
Kao {to, da bi’ jeli s boljim têkom, Stavljamo jâke za~ine u jelo, Kao {to strepe} pred bole{}u nekom Razbolimo se, ~iste} svoje tijelo, Tako i jâ slatkò}Z tvojZ sit, U hranu stavljah za~ine sve ja~e, I, bolestan od tôg, lijek po~eh pit, [to bèz potrebe bole{}u me nF ~e. Ljubav je tako, trude} se da sprije~i Zlo {to ga nema, stvorila ga tim, I prisilila zdravlje da se lije~i, [to, s ìto, lijekom lije~ilo se zlim; Alstogasadznamdalijektektrujejako Tog {to od tebe ràzbol o se tako.
126
119
Kàkve napítke od sûzH Siréne Iz rètort o ko pako cÿnih pijah, Da strah se nadom, náda strahom prene, Gube}i ba{ kad pobjednik ve} bijah! Kakve je gre{ke srce ~init stalo Smatraju} da je na vrhúncu sre}e! Kako je oko zakolùtat znalo U napadu te groznice sve ve}e! O, korisnosti zlF ! sad jasno mi je Da dòbro zlim se jo{ i boljim stvara, Da zgasla ljubav ja~a je neg prije, Kad plane s n}va, ve}a, s vi{e ~ara: Takosesmjernovra}amtomkogljubih, Zl}m stje~u} triput vi{e neg izgubih.
127
120
[to jèdnÇm grub bje sa mnom to mi sada Poma`e, zbòg tog bola {to bje velik Savio bi me grijeh {to ná me pada, Da nemam `ivce kao mjed il ~elik; Ako si zlo}om mojom tako bio Pogo|en, ko ja tvojom, to bje pako, A tiran jâ odvagnut nisam htio Tada tvoj grijeh s kog neko} trpjeh jako! O, da no} na{e patnje sjetit znala Srce je kako prava bol ga kida, I da je, ko ti meni, odmah dala Blagi ti lijek {to ranjenu grud vîdH ! Ali taj grijeh tvoj sad je dar bez cijene: Moj }e iskupit tvoj, tvoj môrH mene.
128
121
Bolje je biti lo{ neg smatran takvim, Jer i kad nisi zbòg toga te kòrZ, A prâvo mnijenje, bez obzira kakvim Smatra{ u`itak svoj, tek drugi tvore. [to da u strasnoj krvi bludnih zjene Svoj grijeh mi vide, pozdravljaju} to? [to da, jer slab sam, slabiji od mXne U svemu zá me dòbrÇm, nju{e zl}? Ne, ja sam {tò sam, i sv m koji `ivo Ciljaju na moj grijeh, svoj ka`u tim, Mo`da ja imam prF vo, oni krîvo, Svoj ~in im ne dam mjerit duhom zlim – Jedino ako zaklju~ak im bude: Svi ljudi zl m su i tim zl}m sve sude.
129
122
U mom je mozgu spomenar, tvoj dar, I uspomene trajne njega krase Pa i kad rije~i izgube svoj ~ar @ivjet }e ondje do u vje~ne ~ase, Il barem um i srce dok postòjZ I prirodna ih ta sposóbnost kiti, Dok zaboravu ne predaju svoje Sje}anje ná te, pam}en ti }e{ biti. Spomenar taj premàlen mi je cio, I ròvH {, u nj da ti se ljubav pi{e, Spomenar stog sam drugim dati smio Vjeruju} mozgu svom {to dr`i vi{e. Da nà tebe mi podsjednik ve} treba, Zna~ilo bi da zaborav te vreba.
130
123
Ne,nè hvastajsedasemijenjam,Vrijème: Ni{ta mi n}vo, ni{ta ~ºdno nije U zdanjima tim {to ti uvis streme, – Sve je to ruho vi|eno ve} prije. @ivot je kratak i radije danas Staroj ti varki divimo se samo Dr`e} sve novim, sagra|enim zà nH s, Ne misle} da to sve od prije znamo. Opirem tebi i povijesti ja se, Sada{njost mi, ni pro{lost, nisu ~uda, Jer sve {to bje, i jest, sve la` je, zna se; Takvim ih tvori `urba tvoja lûda. Tako}e ì bit,stogsekunemsmjeran:– Usprkos kosi tvojoj bit }u vjeran.
131
124
Kad ljubav plod mi slu~aja bi bila, Pastor~e kobi mogla bi se zvati, [to ljûb o je, il mÿz o, Dobi s mla, Korovuzkorov,cvijet{toscvijetomcv àt o. Ne, sagra|ena nà slu~aju nije, Nit kvari sjaj je nasmije{en, nit {kodi Udar joj koji prigu{en bijes krije, Ka kojem vrijeme meni sli~ne vodi, Stoga je nije sebi~nosti strah, Krivòvjerja {to sve na kràtko vâgH , Ve} mudro stoji po strani, nit dah Sun~ev je goji, nit joj {kodi vlaga. Nek dokaz tom su lºde doba svog [to mru za dòbro, zbog `ivota zlog.
132
125
[to da baldàhin nosim ti vrh glávZ, Vanjsku ti po~ast javno daju} ja, Ili da gradim temelj vje~ne slave [to kra}e od ma ~ega trajat zna? Nije li mnogi laskavac, da sjao U milosti bi javnoj, skûpi dànak, Iskrenu sre}u za ispraznu dao – Jadnik {to tro{i na u`itak tanak? Ne, srcu tvom mi ropski slu`it daj, I `rtvu primi, skromnu mi, al smjêrnu, [to ~ ìsta je, bez primjesH i, znaj, Za vjernu ljubav trâ` o ljubav vjernu. Bje`, `biru! [to se dû{u vi{e nada{ Ocÿnitmi,timmanjenàdnjomvlada{.
133
126
Mladi}u lijepi, kojem dF de vrijeme Pje{~anu uru, o{tre sate nijeme, [to si, dok tvoji prijatelji ven¡, Sve ljep{i venu} u istome trenu, Ako te Narav, {to nad smr}u vlâda, Dok stari{ ù tom usporava, tada To ~ini da bi Vrijeme mogla lako Zbunit i râd mu za tren sprije~it tako. Al, miljeni~e njezin, bôj se nje! Ona zna ~uvat, al sa~uvat nX: Svojdûg}e,premdaodgo|enjoj,platit, Podmirit }e ga tobom, mora{ shvatit.
134
127
Nekada cÿno nije lijèpo bilo, Il ako jest, tad nè bje znak ljepote, Sad c¥nÇ njen je nasljednik i ~ilo Zove je la`nom, svu joj prednost ote; Jer otkad svatko prirodni dar kvari, Ru`no}i {minkom daju} la`no lice, Ljepota nema mmena, u stvári Oskvrnuta je, poga`ena nice. Stoga su cÿne o~i gospZ mojZ, I lice, kao da za onim `ale [to ro|ene su cÿne, al su svoje Prirodne ~ari la`nim kvarit stale; Pristaje ta im bol, pa ka`e svF ’ko: Ljepota mora izgledat ba{ tako.
135
128
O, ~esto, glazbo moja, dok mi svira{ Na glazbalu tom sretnom koje bûdi Pod prstima ti, dok ga nje`no dira{, Tîh `ica sklad {to uhu mom se nudi, Zavidim onim tipkama {to hrle Poljubit brzo blage prste tvoje, Dok usnice mi jadne, `eljne v ÉlZ Tê `etvZ, `udno plamte} ùz njih stoje! Zbog milovanja tog bi rado htjele Mijenjati s tom se napravom gdje gipki Prsti ti ple{u ~ine} usne vrele Manje mi sretnim òd tih hladnih tipki. Kad su ve} sretne ù tome, procijèni, Prste daj njima, usnice daj meni.
136
129
Tro{enje snáge u kalju`i srama To je strast, i dok traje strast je tâ Krvava, pòdla, gre{na je, sve slâmH , Nepòuzdana, divljH , krúta, zlF , Prezrena brzo zbog u`itka kratkog, Tra}i se lûdo, ali ~im se nâ|Z Lûdo se mrzi, poput mamca slatkog Ba~enog da ga lûd progùta sla|e, – Lúda kad goni i kad {~epa, ista, D ìvljH kad `udi, bje, jest, bit }e med Dok ku{a se, a onda patnja ~ ìstH , ^XkH nH sre}a, potom privid blijed. Sve to svijet zna, al nitko ne zna kako Izbje} taj raj {to vodi ga u pako.
137
130
Góspi mi sunce mz oka ne rúdî, Crvèniji od usni koralj njoj je, Ako bijel snijeg je, njoj su síve grudi, Ako je kòsa ` mca, cÿna toj je; Cÿvenîh ja i bijèlîh vidjeh ru`a, Al takva rú`a s lica njoj ne vírî, Ve}i u`itak mnogi miris pru`a, Nego dah {to od gospe mi se {iri; Slu{ati volim glas njen, al znam, jH ~F Slast je u glF zbi koja skladom mazi; Nè vidjeh kF ko bo`ica korà~H – Kad moja gospa ide, zemljom gazi. Neba mi, ipak ljep{a je od sviju [to s njom se la`no usporédit sm mju.
138
131
Samòvoljna si, takva kakva jesi, Kao sve zbog ljepòtZ gôrdZ `ène, Jer zna{ da ludom srcu mi nad svX si Nâjljep{i dragulj kojem nema cijene. Vide} te, mnogi ipak kazat rije{e Da nè bûdi ti lice strâsti plam; Ne ùsudîm se re}i im da grije{e, Al tad se ù tÇ kunem sebi sâm. Kao znak da se nisam kleo krivo Uzdasi strasni, kad mi mîso skrene Na lice ti, dokazuju mi `îvo Da cÿna ba{ nH jljXp{a si za mXne. Crna si samo zbog vladanja svoga I kleve}u te, mislim, tek zbog t}ga.
139
132
Volim ti o~i {to su, jer me `F lZ, – Znaju} da prezir tvog me srca mu~i – Cÿne, i milo tugòvat su stale, Sjetne zbog patnje {to se ná me srû~i. Zbilja ni sunce {to u zõru sja, Sivomu licu ìstoka tol ìko Ne pristaje, nit zvijezda no}na zna Ni ºpÇl zapad ukrasit, kol ìko Licu ti ukras tu`ne tZ su zjene. Nek nalog daju i tvom srcu cijelom, Jer tuga tvoj je ~ar, da `F lî mene, E da bi lijepa bila svakim dijèlom. Tad }u se klet: Ljepota mora nu`no Bit’ tako cÿna, sve je drugo rú`no.
140
133
Prokleto srce s kog mi srce vXnZ, Jer prijatelj mi, ranjen, sa mnom cvili! Zar dovoljno mu nije mu~it mene, Ve} ì njega robòvat ropski s ml o? Meni me kruto }duze ti zjena, A prijatelja mog jo{ ja~e spºta: Bez njega, sebe, i tebe, tog trena Ostah, na trostruk raspet kri`, tri puta. Zatvòri me u izbu svojih grudi, Al nek mi tad u s Écu srce moga Prijatelja je, da mu zaklon nudi: Tu ne}e{ mo}i njemu biti stròga. Al ipak ho}e{, jer ja, rob ti zjeni, Silomsamtvoj,sasvîm{tojestumeni.
141
134
Sada kad priznah ti da on je tvoj, A ì sH m volji tvojoj moram slu`it, Zalog }u bit, a ti mi vrati moj Drugi jâ {to }e utjehu mi pru`it. Al ne}e{, niti on slobodu ne}e, Jer pohlepna si, a on blag je tako; Jamstvo je, da bi zá me u jo{ ve}e Obveze pao, sklon potpisat lako. U zajam daje{ drâ`i lijêpZ `ènZ, Lihvarko, ali s kamatama tXk, I tu`i{ tog {to jam~i ti za mXne, Pa ga izgùbih na taj na~in prijek. Izgubih ga; tvoj on je, tvoj sam ì sH m: On pla}a sve, al slobodan ja nisam.
142
135
[to svaka `ena `eli `eli{ ì ti, Ima{ svog Willa i jo{ jednog Willa; Odve} }u ja ti, {to te ljutim, biti, @elji ti svoju dodaju}i, mila. Zar tî s tom `eljom prostranom ti tako U svoju `elju moju skriti ne}e{? Ho}e li `elja drugih smjeti lako Tamo gdje `elju moju mrsko sre}e{? Môre, {to voda sve je, ipak prima Obilato u svoju sprXmu k m{e; Ti {to si puna `éljH primi k njima I `elju Willa svog, da ima{ vi{e. Molitelje ne ùbij tim »Ne«, krûtim; Svi jedno su, a ì ja sam me|ù tim.
143
136
Ako te du{a kòrî {to ti lako Prilazim, reci njoj da tvoj sam Will , Jer on, zna du{a, smije ~init tako; Nek ljubav tvoja usli{i moj cvil. Ispunit Will }e riznicu ti cijelu, Kao i sv m, a ì sH m bit }e vrijedan. U mno{tvu r}bZ lako je na djXlu Dokazat da je jedan ko ni jèdan, Stog neva`an nek broj sam ù toj svoti, Al jèdan moram biti, imat traga, Dr`’ me za n m{ta, mo`da mo`e tô ti, Iako n m{ta, nX{to zna~it, draga. Vòli mi barem ime pa }e{ time I mene voljet, jer mi Will je ime.
144
137
Ljubavi, lºdo slijepa, za{to sm}ta Vid mi, pa o~i nè vide {to vide? Znaju gdje le`i i {to je ljepota, Al ipak se nH jrº`nijeg ne stídZ. Ako su o~i pristrane mi pF le Sidrom u lúku u koju svi plove, Za{to mi òd njih zaslijepljenih mâle Udice pravi{ da mi srce love? Za{to da srce li~nim to imánjem Smatra, kad tamo svatko u}i smije? Za{to da vid to nije~e, s punim znanjem Da ru`na la` se pod ljepotom krije? Srce i vid pogrije{i{e mi, dra` Istinitu ne cijene} ljûbZ la`.
145
138
Kad draga se na na~in kune ~edan, Vjerujem ja joj, premda znam da la`e, Kad smatra da sam naivan stvor jedan, Neuk za igre {to u svijetu vá`Z. Oholo misle} da sam zà nju mlad, Premda zna ona da ve} pro|oh svoje, Jeziku la`nom vjerujem joj tad: Tako na obje strane lF `i stòjZ. [to nè ka`e mi da me stalno vara? [to nè ka`em joj da me starost bije? Vjernost je privid {to ga ljubav stvara, Zaljubljen starac starost svoju krije. Stoga ja s njom, a ona sa mnom la`e Pa laskave te lF `i grijeh na{ blâ`Z.
146
139
Ne trá`i da sam jâ taj koji brânî Zlo}u ti {to je bol mom srcu blagom! Nemoj me okom, jezikom me rF ni, Ne ubijaj me spretno{}u, ve} snagom; R èci da ljubi{ drºgZ, ali zjene PrXdamnomnemojdrugdjebacat,draga– [to da lukavstvom ranjava{ ti mene Kad sav moj otpor svladava ti snaga? Brânim te ipak: »Draga moja zna Da p}glZdi joj du{man su mi zao, Stoga mi s lica okre}e njih dva, Da svaki drugdje udarac bi dao.« Ne ~ ìni to; ve} mÿtvog me na p}la Pogledom ubij, i spasi me bola.
147
140
Kao {to zlF si bºdi múdra: nemoj Prezirom dra`it strpljiv jezik moj, Kako rije~ ne bih dao tuzi nijemoj, Da izraz pru`i patnji mojoj zloj. Dat }u ti jedan savjet, to je bolje, Ne voli{ ti me, znam, al »volim« ká`i: Bolesnik {to je nà smrti, zlê voljZ, Od lije~nika o zdravlju vijest tek trâ`î. Ako u }~aj padnem, mogu tako Poludjeti da zl} o tXbi zborim. Svijet postao je zlo~est, slu{a làko Klevete lûdZ u{ima jo{ gorim; Da te ne korim, da mi um ne lúdî, O~ima gledaj ú me, srcem blúdi.
148
141
Ne volim tebe o~ima, jer zjene Tisu}u gre{ki nalaze ti jasno, Al srce voli ono {to ne cijênZ, I lik unáto~ tom ti ljubi strasno; Glas je tvoj uhu mome odve} prost, Dodir moj nije sklon te dirat nisko, Ukus ni miris ne bi htjeli gost Na ~ulnoj gozbi biti s tobom, blisko. Al sav moj um i svih pet ~ula redom Ne sprije~i{e mi srce da ti slu`i, Bèz njega postah samo slikom blijedom; Ko rob i vazal srca tvog sad tû` o: U patnji toj dobitkom ja se tje{im [to ka`njava me tâ zbog koje grije{im.
149
142
Ljubav je grijeh moj a tvoja vrl ìna Mÿzi ga, gre{no ljube}i i òna: O, usporedi ta dva na{a ~îna Pa korit tad ih ne}e{ biti sklona, Bude{ li, nemoj usnama tim kojim, Skrnave}i im rumen, la`no znala Pe~atit strast si, kao ì ja mojim, Dok drugima si plijen iz lôga krala. Dopùsti mi da volim te ko ì ti OnZ {to okom goni{ ih da pate; U srce posij su}ut {to }e biti, Kad nikne, razlog su}uti i zá te. Tra`i{ li zá se {to dat’ nisi rF da, Neka ti molba odbije se tada!
150
143
Kao {to skrbna doma}ica, jure} Za pernatim joj stvorom koji bje`i, Ostavi dijete iz sve snage `ure} Za piletom jer uhvatit ga té`î, Dok zà njom tr~i ostavljeno dijete Htiju}i sti}i nju {to `udno ska~e, I slijedi krila koja prèd njom lete, Ne mare} {to joj jadno ~edo pla~e, I tî, gle, tako nadu {to ti leti Hvata{, a ja sam ~edo koje hrli Za tobom; kao majka me se sjXti, Ako je stigne{ – ljúbi me, i g Éli; Molit }u tad da domogne{ se cilja, Vrati{ li se i utje{i{ me zbilja.
151
144
Náda i o~aj ljubavi su dvije Moje, dva duha {to me mu~e, krúti: An|eo bolji, stvor je {to sav sije, Gori duh to je `ena tâmnZ pºti. Da primami me u svoj pako òna, ZlF , zavod o mog an|ela i ho}e Da taj moj svetac postane sotòna, Mame} ga, ~istog, likom punim zlo}e. Da li moj an|el postade ve} vrag, Slutim tek, ali ne mògu re}i tako; Al klònZ me se, jedan drugom drag, I kriju se u mX|usobn o pako; Ne}u to saznat, strepe} dan po dân, Dok zlî mi d}brÇg ne izbaci van.
152
145
Te usne {to ih Ljubav stv}ri Reko{e rije~ {to glasi: »Mrzim« Meni kog ~e`nja zbog nje mori, Al kad mi vidje bol tad brzim Na~inom su}ut grud joj pr}`e Kore} joj jezik, koji znáde Biti joj blag, {to mo`e stro`e, U~e}’ ga nov da pozdrav dáde; To »Mrzim« prXpravi tad ona Dodatkom koji ko dan bijeli Slijedi no} {to se ko sotòna U pakao s nebésH seli, Izre~e: »Mrzim«, a tad spas Pru`î mi {ap}u}: »al ne vâs«.
153
146
Jezgro mog gre{nog praha, du{o jadnH , [to sapinju te mo}i koje nî`e{, Za{to u sebi vene{, pati{ gládna, A vanjski zid ukra{ava{ i di`e{? Zbog ~ega tako mnogo, a za kràtko, Tro{i{ na kº}u {to ve} puca cijéla? Zar da ti crvi, nasljednici, slF tko Pojedu trud? Zar to je cilj tvog tijela? Stog, du{o, `ívi na ra~un tvog sluge, JXdi, a njemu nek uzmànjka hrane, Bezvrijedne dâne daj za vje~ne, dùgZ, Krupnjaj iznútra, gùbi s vanjske strane, Tako }e{ Smrt, {to ljude guta, strti, Progutati, a tad se nè boj smrti.
154
147
Ko groznica je ljubav mi i `udi Stalno za onim {to je ja~om tvori, Hrane} se svim {to daljnju bolest nudi, Da têk hiròvit bolesniku dvòr o. Moj razum, lije~nik ljubavi te, sâm, Ljut {to odbácih savjete mu sve, Napustio me, i sad bijedan znam Da `elja smrt je, da se zbog nje mre. Ja nemam lijeka, razum uma nema, Lu|ak sam {to ga nemir stalno mori; Misli i rije~i sulude posvèma Moj jezik brblja i bez smisla zbori; Da lijepa si i sjajna, kleh se lako, A ti si cÿna kao no} i pako.
155
148
Joj, kàkve mi je ljubav dala zjene [to ne vide u stvári zbílju prF vo! Il ako vide, za{to vara mene Sud me {to ne zna procijeniti zdrF vo? Kad varljivoj je zjeni ne{to lijêpo, [t} zna~i ako svijet druk~ije sudi? Ako pak nije, strasno oko slijepo Tad vi{e je od òka drugih ljudi; Kako }e, kako od suza i bdijenja Zaljubljen pogled tu`an bit’ i jedar? Ne ~udim stog se {to mi vid se mijenja: I sunce vidi tek kad svod je vedar. Ljubavi! o~i suzama mi bije{ Da pogledu im o{trom máne skrije{.
156
149
Mo`e{ li re}i da te jâ ne ljûbim, Kad sâm se protiv sXbe t}bom slu`im? Zar nè mislim na tXbe, i ne gubim Sebe, da dokaz, okrutnoj ti, pru`im? Zar prijatelj sam s kim {to tebe mrzi? Zar blizak tom sam na kog mr{ti{ zjene? Zar kad si gruba sa mnom uzdah brzi, Svéte} mi stog se, ne potrése mene? Zar cijenim ònZ svoje dobre strane [to im je tebi slu`it ìspod ~âsti, Kad svX nâjb}lje ù meni i máne Obo`ava ti, oku tvom u vlasti. Al, mÿzi me, jer v}l o duh tvoj lijep Tek tê {to vidZ, znam – a ja sam slijep.
157
150
O, kàkva sila dF de mo} ti sna`nu, Da vlada{ srcem mojim puna mánH , Da podme}em svom vidu sliku la`nu I kunem se da no} je ukras dâna? Otkud ti znanje da zlo lijepim stvara{, Da u nH jg}rim djelima ti ima I snage i vje{t ìne kojom vara{ Moj um da lò{Z za nH jb}lje prima? Tk} u~i te da jo{ te vi{e ljubim [to vi{e zlF o tXbi znam i slu{am? Premdamiljubavsvijetspreziromgrubim Gleda, o ne daj da i tvôj s njim ku{am! Kad máne su ti ljubav mi potàkle, Vrjedniji tim sam da me ljubi{ dakle.
158
151
Ljubav je mláda da zna savjest {to je, Al zna se da je savjest k}i joj mila! Stog, nevjernice, ne pòti~i moje Grijehe da zà njih kríva ne bi bila, Jer zàvode} me, ~ini{ mi da smjelo Svoj vi{i dio izdam ni`em dijelu; U ljubavni mi uspjeh du{a tijelo Uvjerava, a to je dosta tijelu: ^im ~uje ime tvoje, tebe nètom Kao plijen vidi; ponosno od strâsti Sretno je {to ti slabim bit }e kmetom, Spremnim uz tXbe stajat, ili pF sti. Nè brân o savjest zvat mi, ja se nadam, »Dragom«tuskojomdi`emseipadam.
159
152
Da nevjeran sam, jer te ljubim, zna{, Al ti si dvaput, jer se meni zF kle – Prekr{iv bra~ni zavjet, zatim na{ Pa drºgZ, nòvZ, i sad mrzi{ dakle. Za{to za dva nevjérstva da te grdim, Kad dvadeset ih imam, punu mjeru; Da obmanem te zakletvama tv¥dim Kunem se, gube} ú te prâvu vjeru. Jer ti u nje`nost kleo sam se lijepo, U iskrenost i vjernost, ljubav, dra`, O~i, da zasja{, gledahu mi slijepo, Prisi`u} da je sve {to vide la`; Ja kleh se krîvo da si lijepa – oko Jo{ vi{e, la`u} rú`no i dubòko!
160
153
Kºpido baklju pusti usnuv’ tada. Dijànina pak nimfa taj trenutak Ugrabi, vatru ljubavnu tu, mláda, Uroni svu u bistri hladni vrutak Koji od plama ljubavnog tog stX~e @îvu topl ìnu, koja vje~no traje, I p}sta kºpka gdje se ljudi lije~e Od nâjve}ih im boli, jer lijek dâje. U zjeni moje gospe plam taj ljupki Kupido opet zF pali, da mo`e U`gat mi grud, stog lijeka ù toj kupki Potra`ih zF bol {to me bijednog pr}`e; Al zalud: tek u onoj dragoj zjeni Gdje Kupido plam u`ga, lijek je meni.
161
154
Ljubavni mali bog je ù snu, jednom, Pustio baklju {to plam srca pâli, Tad mno{tvo nimfa {to `ivotu ~ednom Posveti{e se, pró|e tu, i mâli Dlan jedne òd njih uze taj mu plam [to vrelu strast u bezbroj srca prû` H , I tako tog vladara strâsti, sâm [to usnuo je, djeva razorù`H . Ugasi tad ga tû u zdencu hladnom Koji od `âra po~e vje~no vreti Postav{i kupka, lijek bolniku jadnom. Kad do|oh ja, {to gospi rob sam klêti, Shvatih da ljubav vodu plamom grije, Da voda ljubav ùgasla jo{ nije.
162
William Shakespeare; gravira u ~asopisu Vienac (Zagreb), 41/1876., uz tekst »Pouka. William Shakespeare«.
Tuma~enja
Broj u sredini odnosi se na broj soneta, a broj sa strane na broj stiha uz koji se donosi bilje{ka. 1.
2. ru`a – Pojedini interpretatori misle da ovaj pojam
izra`ava platonsku »ideju« Ljepote, drugi u njemu vide heraldi~ko zna~enje, dok }e najvjerojatnije biti da se radi o uobi~ajenom simbolu mladosti i ljepote. 5. {to ljubi{ sjajne svoje o~i – Misli se najvjerojatnije na Narcisa i njegovu samozaljubljenost u vlastiti lik. 13–14. smiluj se svijetu glâdnom... tobom – Osoba na koju se sonet odnosi sama svojim pona{anjem, jednako kao i smrt sa svoje strane, pridonijet }e da ne ispuni svoj »dug »d ug«, «, du du`n `nos ostt da se sebe be po ponnov ovii u sv svoj ojoj oj dj djec ecii, ba ba{{ti tini ni-cima svoje ljepote. 14. dug – – du`nost pru`anja `ivota `ivotu. Usp. Venera i Adonis: Ro|en si! – du`an dat’ `ivot `ivotu (VA,86,6, prev. D. An|elinovi}, u: W. Shakespeare, Soneti, Zora, Zagreb, 1958. 2.
1. ~etrdeset zima – Ne zna~i to~no taj broj. U engle-
skom Shakespeareova vremena 40 ima zna~enje neo165
dre|enog broja, smisao je dakle »mnogo zima«, tj. mnogo godina, odnosno, kada ostari{. 3.
4. neku `enu, vara{ – Neku `enu li{ava{ materinstva. 6. utrobu neù zoranu – U zna~enjuu: nevina djevojka,
djevica. 10. Travanj – Ovdje, vjerojatno, u op}em zna~enju: prolje}e. Valja me|utim napomenuti da je W. Shakespea-
re ro|en u travnju. 11. okna starih ljeta – Ostarjele o~i. 4.
1. rasipna dra`i – rasipna ljepoto. 3. ne daje dar nam... – Pjesnik Prirodu zami{lja kao
bo`icu koja samo posu|uje a ne poklanja ljepotu, zato je ~ovjeku du`nost da, ne diraju}i »glavnicu« (ne nagr|uju}i vlastitu ljepotu), `ivi od »kamata« (ljepote koju su ba{tinila vlastita mu djeca). Shakespeare se ~esto slu`i prispodobama iz imovinsko–pravnih odnosa. 13. ~ar – ljepota, kao i u mnogim sonetima u ovom prijevodu. 5.
9. zidove od stakla – staklenku za parfem koji nam jedi-
no ostaje kao esencija mirisnog ljeta, tj. mladosti, 166
koje je ovdje u kontrastu sa studeni, odnosno starosti. 13. iza`et cvijet – destiliran cvijet. Usp. San Ivanjske no}i, I, 1, 76–78. 6.
Sonet je po mi{ljenju i metaforici nastavak prethodnog. 3. zasladi neku zdjelu – Oplodi neku `enu. 5. izrabljen lihovom – C. Knox Pooler ( The Works of Shakespeare: Sonnets) smatra da je ovaj sonet nastao prije 1597. godine, pozivaju}i se na ~injenicu da je Elizabeta I., obnoviv{i statut Henryja VIII. 1597. godine, dopustila lihvu kao »vrlo potrebnu i korisnu«. Pooler svoje mi{ljenje pro{iruje i na 10. stih, aludiraju}i na 10% kamata dopu{tenih prema spomenutom statutu. 7.
5. strmi nebeski brijeg – Slika se zasniva na ptolomej-
skom shva}anju nebeskih sfera. 9. umornim kad kolima – Aluzija na gr~. boga sunca, Feba. 11–12. poslu{no dotad oko... niske mu staze – staze sunca. Usp. Timon Atenjanin, I, 2, 150.
167
8.
1. za{to... glazbu slu{a{ sjetan – usp. Mleta~ki trgovac, V,
1, 69. 5–6. struna ugo|enih sklad... brak im – Veza mu`a i `ene
nalik je na sklad ugo|enih struna. 13. trostruk pjev – otac, majka i dijete. 14. Sam si malo vrijedan – U Shakespeareovo se vrijeme smatralo da broj 1 matemati~ki nije broj pa je to pre{lo i u izreku: »Jedan nije broj«, sli~nu na{oj »Jedan ko ni jedan« (Usp. sonet br. 136, 8–9). Mi{ljenje se zasniva na Macrobiusu (Somnium Scipionis, II, 2): Sicut punctum corpus non est sed ex se facit corpora, ita monas numerus esse non dicitur sed origo numerorum. 10.
10. mi{ljenje mijenjaj – Promijeni svoju odluku da `eli{
ostati neo`enjen pa }u i ja promijeniti svoje mi{ljenje o tebi. 11.
8. ne bi bilo svijeta – ljudskog roda, u istom onom smi-
slu u kojem se u dalm. nar. pjesmi pjeva: »Da nije ljubavi, ne bi svita bilo.« 13.
13. tako ljepota, zajmljena – Aluzija je jednaka kao i u 4.
sonetu, stih 3. Vidi odgovaraju}u bilje{ku. 168
14.
5. su{a il kuga – Neki komentatori soneta smatraju da se
ovdje aludira na kugu koja je harala od 1592. do 1593. godine, te na su{u 1594.–1596. 7. il kad }e kojem princu – Aluzija se bez dvojbe odnosi na `ivot i situacije na dvoru kraljice Elizabete I. 15.
3. da scena ova – Usporedbu `ivota i svijeta sa scenom nalazimo u komediji Kako vam se svi|a (II, 7, 138–141) i u Mleta~kom trgovcu (I, 1, 77–78). Na kazali{tu Globe, pripomenimo, stajao je natpis: Totus mundus agit histrionem. 14. ja te s nova stvorim – U stihovima te u~inim ponovno
lijepim i mladim, dakle vje~no lijepim i mladim. 16.
5. zenitu sretnih sati – vrhuncu mladosti i ljepote. 6. djevoja~ki vrt, jo{ ~edan – Aluzija je jednaka kao i u 3.
sonetu, stih 6. 17.
Posljednji sonet u kojem Shakespeare Prijatelja nagovara na `enidbu.
169
18.
3. svibnju ranom – Svibanj je u Shakespeareovo vrijeme,
prema kalendaru, trajao sve do 13. lipnja i tako zapravo ve} zna~io ljeto. 19.
4. feniks – mitolo{ka ptica koja u ~asu smrti spaljuje
samu sebe i ponovno se zatim ra|a iz vlastitog pepela. 20.
2. o gospodaru–gospo – Jedan od mogu}ih dokaza hipo-
tezi da su soneti, na bilo koji na~in, upu}eni kraljici Elizabeti I. (vidi Pogovor). Mogu}e su i druge interpretacije (homoerotske) koje se oslanjaju na stihove 9–14. Ukoliko je dio soneta (na bilo koji na~in i iz bilo kojeg povoda) napisan kraljici, onda se spomenuti stihovi mogu tuma~iti stanovitim kralji~inim »smetnjama« (vidi Pogovor) i frustracijama koje obja{njavaju njezino poznato uporno »djevi~anstvo« i odbijanje da sebi odabere mu`a. Kraljica je, recimo, na stanovit na~in bila `enstveno–mu{kobanjasta ( a man in hue). Problem Sonetâ, pa dakle i ovog, dâ se objasniti i neoplatonisti~kom filozofijom. »Kod Platona nalazimo ~ovjeka opisanog kao sferi~no bi}e koje se okre}e poput kota~a: i on je u po~etku bio hermafrodit. ... Jednak je smisao izre~en i u Kabali gdje se govori o Bogu u liku kralja i kraljice« (vidi: J. 170
Chevalier i A. Gheerbrant, Rje~nik simbola, NZMH, Zagreb, 1983. – pojam »Adam«, 7). 21.
Prema: G. Wyndham, The Poems of Shakespeare with Introduction and Notes, London, Methuen, 1898, ovo je prvi Shakespeareov napad na pjesnika suparnika (G. Chapmana), ili bilo kojeg pjesnika, pisca sonetâ, kojih je u elizabetinsko doba bilo podosta. U svakom slu~aju, sonet je napad na izvje{ta~enost u poeziji, napad na prazne fraze i pretjerane poetske ukrase. 12. zlatne svije}e s neba jasnog – zvijezde. 14. ja ne hvalim – Trgovci naj~e{}e hvale svoju robu da bi je tako lak{e prodali. Vidi npr. stihove 3. i 4. u 102. sonetu. 22.
2. da star sam – Pjesnik je svakako jo{ mlad premda se,
pre{av{i recimo 40–tu, osje}a ve} starim ili pomalo »u godinama«, {to za renesansu i nije neuobi~ajeno. Sonet je spretan concetto da bi se iskazala misao kako su on i Prijatelj, zbog ljubavi {to ih vezuje, »iste dobi«, pa }e stoga prije biti da je pjesnik tezu o starosti u ovom stihu istaknuo samo zato da provede tu temeljnu zamisao soneta.
171
23.
1. ko nesiguran glumac – Shakespeare u sonetima, a i
drugim svojim djelima, ~esto spominje glumu i glumca te kazali{te i scenu. (Vidi npr. sonet br. 15. i popratnu bilje{ku). U elizabetinsko doba odlike svakog obrazovanog ~ovjeka, a nadasve glumca, bile su elocutio i pronunciatio, jasan i izra`ajan govor, dva temeljna principa retorike. Prisjetimo se Hamletovih uputa glumcu ( Hamlet, III, 2). 13. znaj ~itat – Shakespeare ukazuje na potrebu da se poezija ne smije ~itati (shva}ati) doslovno, ve} da joj zna~enje treba tra`iti u metafori~kim sklopovima, znati »slu{ati okom«. 24.
2. na mog srca platno – Shakespeare se ovdje slu`i slo`e-
nom usporedbom pa je tako njegovo oko kist, srce platno, a tijelo okvir za sliku Prijatelja, premda, kako se isti~e u zavr{nom stihu soneta, oko sl ìkH tek ono {to vidi a srce mu ostaje strano, nepoznato; srce se mo`e upoznati samo ljubavlju. 4. perspektiva – Vrhunac renesansne slikarske vje{tine. Shakespeare me|utim ovdje, ~ini se, misli na poseban postupak pri slikanju portreta, kada nas zjene naslikanog lica, zbog posebnog tretmana s obzirom na perspektivu,motresaslikebezobziraizkojegjekuta gledali. Perspektiva je u to doba bila i posebno opti~ki bru{eno staklo kroz koje se moralo gledati iz 172
pravilnog kuta da bi se dobila »prava slika«. U ovom slu~aju pjesnikove su o~i (njegov pogled) taj pravilni kutizkojegsedobiva»pravaslika«Prijatelja,anjegove su grudi »izlog« u kojemu je ona izlo`ena. 25.
Sonet bi se, kako misli Wyndham i D. Beeching (vidi: bilj. za sonet 21; H. C. Beeching, The Sonnets of Sha kespeare, with Introduction and Notes,GinnandCO., Boston, and London, Athenaeum Press Series, 1904), mogao odnositi na nemilost u koju je earl od Essexa pao nakon neuspjelog vojnog pohoda na Irsku 1599. godine, {to se uklapa u hipotezu iznesenu u Pogovoru, premda, naravno, sonet mo`e imati i {ire zna~enje, primjenjivo na mnoge sli~ne slu~ajeve »ljubimaca vrlih prin~eva« (kraljeva). 28.
11. koja tamn ò puta sva je – Mo`e se, kao aluzija, odnositi
na Shakespeareovu »Tamnu gospu« o kojoj pjeva u 127. sonetu, i nekim sljede}im. 30.
6. za drâgima {to no} ih smrti krije –Stihjemo`daaluzija
na smrt Shakespeareova sina Hamneta (1596.), ili oca (1601.), premda unutar postavljene hipoteze mo`e imati i posve razli~ita zna~enja vezana na Essexov `ivot i sl. 173
32.
5. stihove te grube – Shakespeare ovdje o~igledno misli
na svoje sonete. Izraz »grube« evidentno je poeti~ki hinjena skromnost. 33.
4. i zláti rijeke alkemijom neba – Cilj alkemije i alke-
mi~ara bio je prona}i »kamen mudrosti« s pomo}u kojega }e se svaki metal mo}i pretvoriti u zlato, to je bio vrhunac »velikog djela«. 36.
Zavr{ni stihovi ovog soneta (13–14) ponavljaju se i u sonetu 96. Mo`da je to slu~ajno, mo`da je ne~ija (recimo Thorpeova) naknadna emendacija, a mo`da je Shakespeare i namjerno tako u~inio. Ukoliko oba soneta imaju stvarni broj u ovom nizu onda razlika izme|u njih iznosti 60 pa bi se u tom broju moglo tra`iti skrivenu simboliku (u odnosu na kraljicu npr.), jednako kao i u brojevima 3 i 6 te 9 i 6. To pitanje svakako ostaje otvoreno. 37.
3. ja hrom – Neki komentatori uzimaju ovaj stih kao
dokaz tvrdnji da je Shakespeare bio hrom, premda se ~ini da ga u ovom sonetu, kao i u sonetu 89, stih 3, treba shvatiti u metafori~kom smislu. Usp. npr. Kralj Lear, IV, 4, 225 (Q tekst). 174
38.
9. deseta Muza budi – Anti~ki svijet je vjerovao da po-
stoji 9 muza, za{titnica umjetnosti (Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija, Melopomena, Terpsihora, Klija, Uranija i Polihimnija). Platon im je pridodao i desetu – pjesnikinju Sapho, a Shakespeareu deseta muza je – Prijatelj. 39.
13–14. dvije osobe stvaram – Rastanak od voljenog bi}a stva-
ra dva bi}a, jedno zbiljski odsutno i drugo prisutno u ~e`nji i ma{ti. Usp. npr. Antonije i Kleopatra, I, 3, 102–104. 41.
Zavr{ni se distih najvjerojatnije odnosti na »Tamnu gospu«. Aluzija na nju prisutna je mo`da i u prethodnom, 40. sonetu, a i u sonetu 42. (Vidi i bilje{ku uz sonet 28). 43.
5. sjena – lik Prijatelja u ma{ti. 44.
11. {to me prah i voda tvori – Prema Empedoklovu u~e-
nju,svesesastojiod~etirielementa:zemlje,vode,vatre i zraka. Zemlja i voda su te{ki, tromi elementi, a vatra i zrak laki. Zrak k tome predstavlja misao. Usp. 175
Henry V , III, 7, 22, i Antonije i Kleopatra, V, 2,
291–292. 45.
Ovaj sonet ~ini cjelinu s prethodnim. 1. druga dva – Misli se na druga dva elementa, zrak i vatru. Ostalo je jasno iz stihova koji slijede; vidi prethodnu bilje{ku. 46.
Sonet je zapravo prénje, prepirka oka i srca (koje ovdje zastupa »platonsko« pravo na »ideju« Prijatelja {to u njemu boravi). To je omiljena tema renesansnih pjesnika. 47.
Nastavlja se tema iz prethodnog soneta; oko i srce sklopili su savez. 48.
14. ~ast – po{tenje, personifikacija po{tenja. Sli~na je misao izra`ena i u Veneri i Adonisu, stih 724. Neki ko-
mentatori ovaj sonet svrstavaju me|u tzv. »putne« sonete. 49.
11. u korist tebi ruku svoju di`em – kao npr. svjedok na
sudu. 176
50.
Sonet govori o boli rastanka. 14. bol le`i ispred – bol, putovanje koje donosi rastanak, ispred je, a radost, Prijatelj, ostala je »iza«. 51.
10. troma pu+t – Vidi bilje{ku uz sonet 44. 53.
2. sjena – Ovaj pojam ovdje javlja se u slojevitim zna~e-
njima, kao sjena tijela, kao simbol ~ovjeka, njegove biti (slika »ideje«), kao odraz njegovih osobina. 5. Adonis – sin kralja Kinira i njegove k}eri Mirhe. U njegase,zbogljepote,zaljubilaisamaAfrodita,bo`ica ljubavi. Vidi Shakespeareov spjev Venera i Adonis. 7. Helena – k}i Zeusa i Lede. Zbog svoje ljepote bila je uzrok Trojanskom ratu. 54.
12. slatka joj smrt... miris lije –Destiliraseitakoseodnje
dobiva mirisno ru`ino ulje, {to se mo`e dobiti od divlje ru`e. Prispodoba s destilacijom prisutna je i u sonetima br. 5, stih 13. i br. 6, stih 2. 55.
Tema soneta sli~na je Ovidijevim Metamorfozama, XV, 870–876. 7. Mars – u rimskoj mitologiji bog rata. 177
56.
9–12. predah kao more... tu se vrati – Prema mi{ljenju T. G. Tuckera (The Sonnets of Shakespeare Edited from Quarto of 1609 Introduction and Commentary, Cam-
bridge University Press, London, 1924) aluzija se mo`da odnosi na Leandra i Heru (Heroju) koji se ~e`njivo motre preko Helesponta. O Leandru i Heri Marlowe je napisao pjesmu prije 1593. Pjesnik `eli da se sretniji vidici stvore za zjene ljubavi (koja je u ovom sonetu personificirana), a ne za ljubavnike na koje u ovoj pjesni~koj slici Shakespeare aludira. 59.
1. nema li ni~eg novog – Aluzija na Bibliju (Propovjednik, 1, 9–10) ~esto je isticana u vezi s ovim stihom.
Pitagorejci i stoici razvili su ideju da se zbivanja svijeta ponavljaju u precizno jednakim vremenskim ciklusima(Eudemusnpr.).Vidiotome:E.Zeller, The Stoics, Epicureans and Sceptics (tr. Reichel), London, 1892, i R. D. Hicks, Stoic and Epicurean, London, 1910. 6. petsto krugóva – Astronomski Velika godina jest period kada se pretpostavlja da se nebeska tijela ponovno na|u na svojim po~etnim polo`ajima. Taj period iznosi oko 540–600 godina (kod nekih autora i vi{e). Na taj se na~in, nakon tog perioda, svijet vra}a u polazni ciklus, tj. stanje. 178
11–12. jesu li bolji òni – Mla|i su se stoici u svojim gledanji-
ma pone{to razlikovali od starijih stoika u pogledu identi~nosti ponavljanja vremenskih ciklusa pa bi ovi stihovi mogli biti eventualna aluzija na to. 60.
1. kao{tok`aluval –Usp. Metamorfoze,XV,181–183. 5–6. dijete, u moru svjetla – Sli~nu misao iskazuje kasnije Wordsworth u svojoj Odi besmrtnosti,V.iVI.strofa. 63.
Pjesnikovo inzistiranje na vlastitoj starosti najvjerojatnije je samo poetska konvencija, kako bi se istaknula mladost Prijatelja. 64.
4. vje~nu broncu groba – nadgrobne plo~e. 66.
Neosporna je sli~nost ovog glasovitog soneta s Hamletovim monologom »Bit’ ili ne bit’«, Hamlet, III, 1, 70–77. Pa`nju treba skrenuti i na anaforu kao dominantni stilski postupak u ovom sonetu. Peter Brook, najavljeno je u tisku, na 60. Dubrova~kim ljetnim igrama sa svojom trupom izvest }e Shakespeareove sonete (glumci Natasha Parry i Bruce Myers) u predstavi pod naslovom Ljubav je grijeh. »’U svojoj ~udesnoj zbirci Soneti Shakespeare nam dopu{ta uvid u ono {to je tako dobro skrivao u svo179
jim dramama – njegov vlastiti tajni `ivot. Soneti su njegovi intimni dnevnici u kojima nema imena i datuma, ali u kojima mo`emo otkriti njegove strasti, ljubomore, ljutnje, krivnje i trenutke o~aja. – Tu, {to je najzna~ajnije, mo`emo zajedno s njim propitivati duboke osobne teme kao {to su vrijeme, starenje, smrt i snaga privla~nosti – bilo prema vlastitome ili suprotnom spolu, ili pak onoj neodoljivoj privla~nosti prema samome ~inu pisanja.’ – napisao je Brook povodom premijere koja se dogodila u travnju ove godine.« Cit. prema: »Gostovanje Petera Brooka na 60. Igrama«, Dubrova~ki vjesnik, br. 3042, Dubrovnik, 23. V. 2009., str. 57. Shakespeareovi soneti bili su i prije scenski izvo|eni: na pozornici Drezdenskog dr`avnog kazali{ta 1985. i zatim u Bavarskom dr`avnom kazali{tu u Münchenu 1987. (redatelj Wofgang Engel). Redatelj »nije za cilj imao napraviti dobro skrojenu predstavu, ve} je napravio postmodernisti~ku produkciju upotrijebiv{i 29 soneta kako bi istra`io vi{ezna~nost spola sadr`ane u njima, nestabilnost lika i zapleta, te probleme jezika i pjesnikove umjetnosti. (...) Pod takvim okriljem sonet broj 66, dakako, mora zauzimati sredi{nju poziciju.« (Manfred Pfeister, »Umjetnost od vlasti zauzdana. Politi~ka povijest Shakespeareova soneta broj 66 u Njema~koj i drugdje«. – Kolo, X/2000, 2, str. 250–259). 180
Sonet 66 uglazbili su mnogi, me|u njima Hans Eisler, D. [ostakovi~, Wolf Bierman i Pero Gotovac, za zagreba~ku izvedbu Macbetha u Dramskom kazali{tu Gavella 1973. (pjevao Ibrica Jusi}); vidi: Giga Gra~an, »Manfred Pfeister, ^etiri predavanja«, te: M. Pfeister, ibid. – Kolo, X/2000, 2, str. 201, 250, 258–259. 8. la`ne ru`e – aluzija na upotrebu lí~il H za lice, vlasuljH , sli~nih kozmeti~kih preparata, kojima se kvari prirodna ljepota. Na to se pjesnik obara i u sljede}em sonetu. 68.
5–6. prije neg zlatni uvojci... posjed groba – Istu misao iskazuje Shakespeare u Mleta~kom trgovcu, III, 2, 92–96.
Potrebno je ovdje ukazati na sli~nost sa sljede}im mjestom iz Gunduli}eva spjeva Suze sina razmetnoga: Ah, mâ svijesti zapanjena, sve ovo scijenjah i savi{e: a ona stara i skorjena priobrazila sliku bi{e, ~im oblipi i namasti blijede ko`e suhor tmasti. A ostri`e s mrca vlase i crvima ize iz usti, te ih iz groba stavi ná se i u rude{e zlatne spusti, 181
plijen od smrti da je svâ dika i vez slatki ljubovnika. Pepeo lica pogre{pana, suha, `uta i pjegava, bî na~init toli znana hitrom silom od naprava da za crno bijelo ukaza na obrazu bez obraza. A ma`u}i raskrvavi usti oprhle, pomodrene, na sramotu od naravi da ih koralji zarumene; a ogoli primalitje, da svû zimu skrije u cvitje. Pristavljenih vrhu kosi trepte od cvitja perivoji; na u{iju cvijetje nosi, na prsijeh cvijetje stoji, cvijetje u rukah, cvijetje svuda, i ona u cvijetju zmija huda. (Pla~ prvi: »Sagrje{enje«, XXVII–XXXI) 70.
4. vrana je {to naj~i{}im leti zrakom – Vrana se smatrala |avolovom pticom (Usp. Silovanje Lukrecije, stih
1009) koja voli letjeti naj~istijim zrakom da bi ga zagadila. 182
72.
Posljednjim stihom ovog soneta Shakespeare mo`da `eli izraziti »sram« {to ne pi{e bolje pjesme, tj. sonete. Vjerojatno je ipak rije~ o hinjenoj »pjesni~koj« skromnosti. 73.
4. ko prazni kor – Misli se na povi{eno mjesto u crkvi
gdje se nalazi zbor pjeva~a. Shakespeare s njim uspore|uje jesenja ogoljena stabla bez ptica pjevica. 74.
7. prahu prah ide – Usp. Propovjednik, 12, 7. 11. kletnog no`a – Misli se na no` (ili kosu) {to ga dr`i
Vrijeme, simbol smrti. 13. u sadr`ini tijela – u duhu, koji je sadr`aj tijela, prisutnom u pjesnikovim stihovima. 76.
Ovaj je sonet po osnovnim mislima sli~an 32. sonetu i odnosi se na ishitrenost Shakespeareu suvremene poezije, kao i na njegovu sklonost da od starih pisaca preuzme temu, ili pak koju poetsku sliku. 77.
Govori se vjerojatno o darovima, zrcalu, satu i bilje`nici, tablici, nekoj vrsti podsjetnika u koji su se bilje`ile zna~ajne vlastite ili tu|e misli. Takvu tablicu, 183
pripomenimo, nosi i Hamlet (»Gdje su mi tablice? Dobrojetozapisat:«,prev.J.Torbarina, Hamlet,I,5). 78.
Sonet je Shakespeareov napad na pjesnika suparnika, najvjerojatnije na Georgea Chapmana, premda komentatori soneta navode i nekoliko drugih imena. 79.
7. tvoj pjesnik – pjesnik suparnik. 80.
2. bolji duh – pjesnik suparnik. 82.
Stihovi 5, 6. i 7. odnose se vjerojatno na ~injenicu da je Shakespeare u sonetima opjevao ljepotu Prijatelja, dok je pjesnik (pjesnici) suparnik isticao, recimo, njegovu u~enost, premda, ~ini se, sonet prvenstveno aludira na ishitrenost i izvje{ta~enost stila drugih pjesnika, o ~emu svjedo~e stihovi 9–14. 83.
I ovaj se sonet odnosi na pjesnika suparnika, kao i sljede}i, 84. 14. oba pjesnika... – i Shakespeare i pjesnik suparnik.
184
84.
14. jer ljubi{ hvalu – Shakespeareov je Prijatelj bio ~asto-
hlepan (ova osobina savr{eno odgovara Essexu), {to mu pjesnik ovdje zamjera. 85.
U ovom su sonetu, ~ini se, najjasnije izra`eni Shakespeareovi pogledi na pjesni~ki stil, i op}i i vlastiti. 86.
Sonet se svakako odnosi na pjesnika suparnika, najvjerojatnije na Chapmana i njegovo sudjelovanje u tzv. »{koli no}i« (vidi Pogovor). Mogu}a je i daleka aluzija na Fausta iz Marloweove tragedije Faust. 11–12. zlo {to ga ~inim... koristi mi dvaput – Budu}i da je pjesnik s Prijateljem jedno, osje}a duboko zadovoljstvo, prvo u samozataji radi njega, a drugo jer od toga ima izravne koristi. (Stihovi imaju smisla i unutar postavljene hipteze u Pogovoru – u tom slu~aju odnos pjesnik–Prijatelj postaje odnos Essex–Kraljica, i sl.). 89.
[epavost (hromost) o kojoj Shakespeare ovdje govori treba, kao i u 39. sonetu, shvatiti metafori~ki. 90.
7. nemoj dan ki{an davat burnoj no}i – Ne ubla`avaj
oluju moje patnje. 185
93.
13. Evinoj nalik jabuci – Aluzija na Bibliju (Postanje, III,
6), odnosno na Prijateljevu zavodljivu ljepotu. 94.
14. gore neg korov smrdi gnjio krin –Stihjejednakstihuu Edwardu III , (III, 1, 451), tragediji u kojoj se pojedi-
ne scene pripisuju Shakespeareu. 96.
Posljednja dva stiha jednaka su zavr{nim stihovima 36. soneta. Vidi bilje{ku uz taj sonet. 97.
O~igledno je da je jedino konkretno godi{nje doba koje se ovdje spominje – jesen, dok su ostala dva simboli~na; zima – rastanak, ljeto – ljubav, {to potkrepljuje stih 11. 98.
4. trom Saturn – Astrolozi su smatrali da je planet Sa-
turn hladan, trom i sumoran, a takav je i njegov utjecaj na ljude. 99.
Ovaj sonet ima 15 stihova i jedini je takve vrste me|u Shakespeareovim sonetima. 8–10. ru`e na trnju... bijela, ni crvena – Skrivena aluzija na englesku heraldiku i povijest. Crvena ru`a bila je 186
znak ku}e Lancaster, a bijela ku}e York. Ni bijela ni crvena zna~i York i Lancaster a povijesno i heraldi~ki odgovara ku}i Tudor. U vezi s ovim vidi op{irnu An|elinovi}evu bilje{ku u: Shakespeare, Poezija, Zora, Zagreb, 1958, str. 264–265. Prispodoba s ru`ama funkcionira i na razini pjesni~ke slike kojom pjesnik uspore|uje Prijateljevu ljepotu, bljedilo i rumen njegova lica (onaj trator i ru`ica u hrvatskih renesansnih pjesnika). 100.
Komentatori Shakespeareovih soneta smatraju da je ovaj, kao i sljede}i soneti (sve do 125.) nastao nakon stanovitog pjesnikovog prekida pisanja soneta. 102.
7. Filomela – slavuj. 104.
3. triju zima led – Neki komentatori na temelju ovog
soneta izvode zaklju~ak da su morale pro}i tri godine od nastanka ovog soneta i Shakespeareova poznanstva s Prijateljem. 14. ~ar – ljepota. 107.
5. smrtni je mjesec svlado pomr~inu – Mnogi u ovom sti-
hu nalaze razli~ite aluzije na Shakespeareu bliske politi~ke i dru{tvene doga|aje: poraz {panjolske Ne187
pobjedive armade 1588.; izlazak kraljice iz njezina »velikog klimakterija«, njezine 63. godine `ivota (vidi napomenu uz 36. sonet i mogu}nost razli~itog shva}anja odnosa brojeva 3 i 6 i 9 i 6), 6. rujna 1596. godi go dine ne – sv svak akaa se sedm dmaa go godi dina na u lju juddsk skom om `i `ivo votu tu sm smaatrala se kriti~nom. Nadalje, aluzije na kralji~inu bolest 1599.–1600., Essexovu pobunu 1601., kralji~inu smrt 1603., pomr~inu mjeseca 1595., »pomr~inu« kralji~ine milosti. Bez obzira o kakvom se doga|aju radilo,svakakosuseuvezisnjimjavljaliidobronamjerni i zli »proroci«, o ~emu aludira 6. stih. Stih 8. mo`da se odnosi na dolazak Jamesa I. na prijestolje, pa bi se 5. stih onda odnosio na kralji~inu smrt a stihovi od 9. do 14. na Southamptona, odnosno na njegov izlazak iz tamnice. 111.
10. i ocat – Smatralo se da ocat {titi od kuge i drugih za-
raznihbolesti,premdajeo~iglednodajepitiocatbilo neugodno. Usp. Hamlet, V, 1, 296–198. 112.
11. lasku – laskanje; gluh sam kao zmiji u{i – Usp. Psalam
58, stih 4. 114.
13–14. i da je otrov... prvi ga je pio – Aluzija na ku{a~a kralje-
vog jela i pi}a, slu`benika koji je postojao kako bi se izbjegla opasnost da kralj (kraljica) bude otrovan. 188
115.
13. ljubav je dijete – Bog ljubavi, Amor, prikazivan je kao
dje~ak s krilima. 14. {to raste jo{ i sada – ljubav. 116.
Jedan od najglasovitijih Shakespeareovih soneta. 119.
1. napitke od suza- Sirene – suzH zavodnih `ena, koje
vode u propast. 122.
10. rova{ – – zabilje{ka. 11. spomenar – Vidi bilje{ku uz 77. sonet. 124.
13–14. N Neek dokaz tom su l ude. u+de... .. zl zlog og –Smatrasedasuovisti-
hovi aluzija na pogubljenje Roberta Devereuxa, earla od Essexa, 1601. godine. 126.
Ovaj (uvjetno re~eno) sonet ima samo 12 stihova i rime aa bb. Smatra se zaklju~nim, ili uvodnim sonetom u skupinu soneta Prijatelju. Dr`e ga i nedovr{eni {e nim, m, pr prem emda da pj pjes esma ma tv tvor orii sa savr vr{e {enu nu mi misa saon onuu cj cjel elin inuu te stoga nije potrebno stavljati dva para zagrada umjesto nepostoje}eg (i nepotrebnog) 13. i 14. stiha. 189
Pjesma je po smislu sli~na 1. sonetu, pogotovo zavr{na dva stiha. 127.
Ovim sonetom po~inje skupina napisana »Tamnoj gospi« (vidi Pogovor). Ista se gospa krije i u liku Rosaline u Izgubljenom ljubavnom trudu, gdje Shakespeare na sva usta hvali crnu ljepotu, {to je svakako bilo u neskladu s ukusom vremena. (Vidi navedeno djelo, IV, 3, 244–262). Crne su i Rosalina iz Romea i Giuliette, Katarina iz Ukro}ene goropadi, Beatrica iz Mnogo vike ni za {to i Kleopatra iz Antonija i Kleopatre. Napomenimo da je sli~nu pjesmu u pohvalu crne gospe spjevao i na{ Ivan Buni} Vu~i} u zbirci Plando vanja. Neka druzi hvale i slave svê gospoje bijelo lice, ja }u dike tvê gizdave, spijevat, lijepa crni~ice. Crngarasta, ali mila, vesela su tvoja lica, ali prid njim rusa bila gubi ljepos i ru`ica. ———————— O vesele moje tmine, u kijeh du{a mâ u`iva, 190
o razbludne mê mrkline s kijeh mi bio danak siva! Veoma ti su va{e sjeni môj mladosti omilile, veoma ti ste `eljnu meni srce i du{u osvojile. Vi ste ugljen obljubljeni u kom ljubav plam razgori, kojijeh srce `eljnu meni bez pristanka sve|er mori. ———————— Druzi `ele da im bude prije bijela zora do}i, drugo misli mê ne `ude negli tebe, mrkla no}i. Neka sunce utopi se u zapadu bez isto~i, i{tom da zrak va{ vidi se, meni crne vedre o~i! Mâ pjesance, mu~i ve}e, odve}e si govorila, bje`i zrake danje svije}e, u crnilu sve| pribiva’! Vidi npr.: L. Paljetak, »Lijepa Crni~ica Buni}eva ’Pla ’P land ndov ovan anja’ ja’ kao Ta Tamn mnaa go gosp spaa Sh Shake akesp spear eareo eovi vihh 191
’Soneta’«; u: L. Paljetak, Hrvatske teme, Matica hrvatska Dubrovnik, Dubrovnik, 1999., str. 103–115. 128.
Ovaj sonet po svojoj gracioznosti neodoljivo podsje}a na Ronsardove sonete; ne{to je nje`niji od drugih Shakespeareovih soneta. U elizabetinsko doba bila je vrlo razvijena vje{tina nje`nog ljubavnog dodirivanja ruku i prstiju, pogotovo kod nekih vrsta plesova, poput galliarde i sarabande. 129.
I ovo je jedan od hvaljenih Shakespeareovih soneta. Savr{ena i »okrutna« (G. B. Shaw) anatomija strasti i njenog u~inka. 130.
Sonet je i pohvala »Tamnoj gospi« i satira poezije Shakespeareova doba. 131.
Usporedi ovaj sonet sa 127. i vidi popratnu bilje{ku. O~igledno je da pojam crno u 13. stihu treba shvatiti u prenesenom zna~enju. 133.
7–8. bez njega, sebe i tebe... na trostruk raspet kri` – Pjesnik
ostaje bez Prijatelja jer mu ga je preotela ona koju i sam voli, ostaje bez sebe jer je u nju zaljubljen, i bez 192
njejerseonazaljubilauPrijateljamu.Takojetriputa »razapet« na »trostruk kri`«. U Izgubljenom ljubavnom trudu (IV, 3, 53–54) u sli~nom se kontekstu spominju »ljubavne trojne galge« (vidi navedeno djelo, prev. L. Paljetak, MH, Zagreb, 1977., bilj. 2 str. 131). 134.
Sav odnos izme|u gospe, pjesnika i Prijatelja ovdje je izra`en bankovnom terminologijom. 135.
Sonet je sazdan na dvosmislenom, vi{esmislenom, zna~enju rije~i Will, {to mo`e zna~iti skra}eni oblik Shakespeareova imena ali istodobno i: volju, `udnju, bludnu po`udu, pohotu, `enski spolni organ i sl. U izvorniku pojam Will spominje se 7 puta. Sli~no je i u sljede}em, 136. sonetu koji je pisan jo{ izravnijim i za doba renesanse sasvim uobi~ajeno neprikrivenim jezikom. Neki komentatori smatraju da se tu radi o tri Willa, pjesniku, zatim mu`u »Tamne gospe« i nekom tre}em, njenom udvara~u, koji se tako|er zvao Will. 138.
Ovo je jedan od dva soneta {to su izi{la u zbirci The Passionate Pilgrim (Zaljubljeni poklonik) koju je 1599.izdaoWilliamJaggard.Sonetsetupone{torazlikuje od istog objavljenog u Thorpeovu izdanju. 193
Donosimo ovdje tu verziju, kako bi se vidjele razlike (kurziv): Kad draga se na na~in kune ~edan, Vjerujem ja joj, premda znam da la`e, Kad smatra da sam naivan stvor jedan, Nevje{t za varke {to u svijetu va`e. Oholo misle} da sam za nju mlad, Premda zna ona da ve} pro|oh svoje, Uz smijeh toj la`i vjerujem joj tad, Ne mare} joj za máne bilo koje. [to ne ka`e mi draga da je mlada?
[to ne ka`em joj da me starost bije? O, laskav jezik, ljubavi to spada,
Zaljubljen starac starost svoju krije. Stog la`em s dragom, ona sa mnom la`e, I tako te nam la`i grijehe bla`e.
(Preveo L. P.) 141.
9. al sav moj um i svih pet ~ula redom – Kao {to postoji
pet osjetila (vid, sluh, okus, opip i miris), tako se smatralo da ima i pet vrsta uma: obi~an razum, imaginacija, fantazija, prosu|ivanje i pam}enje. Tako ih navodi Stephen Hawes u pjesmi »The Passetyme of Pleasure, or History of Graunde Amoure and la Bel Pucel« 1509. godine. 194
144.
Ovo je 2. sonet iz zbirke Zaljubljeni poklonik. (Vidi bilje{ku uz sonet 138. koji je u spomenutoj zbirci na prvom mjestu). Razlike su neznatne pa ga nije potrebno posebno prevoditi ni navoditi. 2. dva duha – vrag i an|eo ~uvar koji bdi nad svakim ~ovjekom.Vragjeuovomslu~aju»`enatamneputi«. 145.
Ovaj je sonet u originalu napisan u osmercima (u prijevodu deveterac, odnosno katalekti~ki osmerac jampske intonacije). Neki komentatori smatraju da sonet nije Shakespeareov. 146.
U drugom stihu ovog soneta u Quarto–izdanju ponavlja se zavr{etak prvog stiha (my sinful earth), {to me|utim kvari ritam tog stiha pa je pouzdano da se radi o oma{ki. Komentatori ovog soneta ponudili su cio niz rje{enja u zamjenu za tu pogre{ku (vi{e od 100). Ja sam se opredijelio za foil’d by, rje{enje koje prihva}aju Ingram i Redpath (vidi Napomenu prevoditelja). 148.
12. i sunce vidi – tj. onda kad ga ne zaklanjaju oblaci.
195
149.
14. a ja sam slijep – slijep u prenesenom zna~enju, slijep
od ljubavi, zatravljenosti. 151.
Sonet je u osnovnom tonu lascivan, pogotovo u posljednjem stihu gdje se izravno aludira na spolni akt – ni{ta neuobi~ajeno za renesansu. 153.
Ovaj i sljede}i sonet svakako su varijante iste zamisli koja svoj poticaj ima u epigramu Marianusa Scholasticusa iz 5. stolje}a, uvr{tenog u Palatinsku antologiju (IX, 627), objavljenu prvi put u Firenci 1494. godine. 1. Kupido – gr~ki bog ljubavi, sin Afroditin. 2. Dijana – rimska bo`ica lova, djevica – isto {to i gr~ka Artemida. 154.
1. ljubavni mali bog – Kupido, Amor.
Mnogi komentatori smatraju da posljednja dva soneta ne pripadaju ostalima, premda Miss Porter u djelu Sonnets and Minor Poems by Shakespeare (New York, 1912) smatra da posljednja dva stiha 154. soneta izvanredno zaokru`uju ovu zbirku, i zaklju~uje: »Vatra ljubavi genijalno ugrijava hladni poljski zdenac platonske ljubavi, ali nema tako hladne vode da izlije~i 196
oganj groznice tjelesne ljubavi.« Shakespeare, vjerojatno, u tom stihu aludira i na poznato mjesto iz Pje sme nad pjesmama:»Mnogevodenemoguugasitiljubav niti je rijeke potopiti« (8, 7).
*
Uz Shakespearove portrete na str. 5 i 201 vidi: Ivana Rimac, »6 Shakespeareovih lica«, Jutarnji list, Zagreb, 6. III. 2006., str. 38–39.
197
Shakespeareovi soneti
Postoji samo trinaest primjeraka tzv. Quarto izdanja Shakespeareovih soneta {to ih je 1609. godine, sasvim nedvojbeno bez autorova znanja i privole, izdao londonski izdava~ Thomas Thorpe. U Stationer’s Register1 upisanojedamuje20.svibnja 1609. izdano dopu{tenje tiskati knjigu pod naslovom Shakespeares Sonnettes. Spomenuti je registar pripadao Stationers’ Company, udru`enju knji`ara i {tampara koji su pridr`avali ekskluzivna prava na pojedina izdanja, dok autori tih djela takva prava nisu imali, kao npr. danas. ^etiri primjerka imaju naslov: SHAKE–SPEARES / SONNETS. / Neuer before Imprinted. / AT LONDON / By g. Eld for T. T. and are / to be soldeby William Aspley./1609.2,asedamihumjesto 1
Stationers’ Register – spisak Stationers’ Company (Naklad-
2
ni~kog dru{tva) koje je osnovano kraljevskom poveljom 1557. godine. U nj je morao biti upisan naslov svakog djela koje je neki izdava~ kanio tiskati. Vidi str. 7.
199
Color profile: Generic CMYK printer profile Composite Default screen
imena knji`ara Williama Aspleyja, nose ime Johna Wrighta (to be solde by Iohn Wright, dwelling / at Christ Church gate. / 1609.). Preostala dva primjerka nemaju naslovnih stranica. Spomenuto izdanje ima posvetu Thomasa Thorpea, zagonetnu i po inicijalima W. H., i po sintaksi, budu}i da svaki njen redak i rije~, kao na starim kamenim natpisima, zavr{ava to~kom. Posveta u originalu glasi: TO. THE. ONLIE. BEGGETER. OF. / THESE. INSVING. SONNETS. / Mr. W. H. ALL. HAPPINESSE. / AND. THAT. ETERNITIE. / PROMISED. / BY. / OVR. EVER–LIVING. POET WISHETH. / THE. WELL–WISHING. / ADVENTVRER. IN. / SETTING. / FORTH. / T. T.3 Ona je ve} u 18. sto-
lje}u otvorila pitanje tko se krije iza zagonetnih slova W. H., pa samim tim i niz drugih, vezanih uz ova 154 Shakespeareova soneta. Pitanja i problemi mogu se sa`eti u nekoliko skupina: a) komu su soneti namijenjeni, b) tko je Shakespeareu bio »suparnik pjesnik«, c) tko je zagonetni W. H., »the onlie begetter of these insving sonnets«, d) tko je tajanstvena »dark lady«, 3
Vidi str. 8.
200
200 E:\usluge\mhd\shakespeare_soneti\shakespeare_soneti.vp 2009. lipanj 29 13:40:10
William Shakespeare na tzv. Sanders portretu iz 1603. Shakespeare na slici ima 39 godina.
c) je li redoslijed Soneta izvorno Shakespeareov, f ) kad asu napisani?
Op}e je uvjerenje {ekspirologa da je 126 soneta Shakespeare posvetio Prijatelju (Friend) za kojeg ga ve`u vrlo istan~ana, suptilna ~uvstva nedvojbeneljubavikojunekiodnjihtuma~eihomoerotskim Shakespeareovim sklonostima. Tako se vrlo ~esto tuma~i 20. sonet, posebice stihovi 9–12.4 Iza zagonetnih inicijala W. H., tra`e}i ime mogu}eg Prijatelja, prou~avaoci Soneta i Shakespeareovog `ivota, {to i njih i nas zbog univerzalnosti njegova kozmi~ki zna~ajnog djela univerzalno zanima, predlo`ili su, i jo{ predla`u, ~itav niz mogu}ih imena koja bi se tu mogla kriti. Tako se u tim trajnim i nikad dovr{ivim naga|anjima vrte sljede}e osobe: Henry Wriothesley, 5 earl of Sout4 5
Vidi tuma~enje toga soneta u ovoj knjizi. Henry Wriothesley, earl od Southamptona (1573.–1624.), o`enio se Essexovom ro|akinjom Elizabeth Vernon, koja je tako|er jedna od kandidatkinja za »Tamnu gospu«. Sudjelovao je u Essexsovoj pobuni i bio osu|en na smrt a zatim pomilovan i osu|en na do`ivotnu tamnicu iz koje je izi{ao nakon smrti kraljice Elizabete I., tj. kada je na englesko prijestolje do{ao James I. 1603. godine.
202
hampton koji je svakako bio Shakespeareov patron jer mu je Shakespeare posvetio svoja prva pjesni~ka djela Venera i Adonis i Silovanje Lukrecije (objavljena 1593. i 1594.). Southtampton (ro|en 1573.) bio je 9 godina mla|i od Williama. TusuzatimWilliamHerbert,6 earlofPembroke (ro|en 1580.) pa William Harvey, tre}i mu` Southamptonove majke, ali Pembroke je u vrijemekadsusonetinastali–po~elinastajati(ave}ina smatra da su nastali izme|u 1593.–1599.) bio premlad te ne mo`e odgovarati mladi}u o kojemu se u njima govori. Napokon tu je i stanoviti William Hughes,7 dje~ak u Shakespeareovu kazali{tu, za kojeg nema pouzdanih podataka. Kao mogu} spominje se, pripomenimo i to, i William Harte. 6
William Herbert, earl od Pembrokea (1580.–1630.), s obzirom na ~injenicu da je 1601. dospio u tamnicu zbog toga {to je s njim zatrudnjela dvorska dama Mary Fitton (vidi bilj. 21) u kojoj neki vide tajanstvenu »Tamnu gospu« Shakespeareovu, ipak ulazi u te igre naga|anja. 7 Neki komentatori smatraju da se 20. sonet odnosi na Williama Huesa. Temelje to na 7. stihu koji u orig. glasi: A man in hue all hues in his controlling . Vidi npr.: Oscar Wilde, The Portrait of Mr. W. H.
203
Svakom od ovih imena mogu se staviti prigovori (neki su ve} navedeni) na mogu}u »kandidaturu« da budu Friend iz sonetH . S obzirom na ~injenicu da je Shakespeare prva dva svoja spjeva posvetio Southamptonu, moglo bi se prihvatiti mi{ljenje da se njegovo ime krije iza onih W. H., me|utim kako (to je ve} davno uo~eno) objasniti za{to, ako je to to~no, redoslijedslovanijeobrnut,tj.za{toneglasiH.W.,dabi to~no odgovarao Southamptonovu imenu i prezimenu. Tu je napokon i ona titula Mr. ispred navedenih inicijala, {to se nikako ne sla`e s nazivom earl . Pembroke je, bez obzira na ~injenicu da su mu izdava~i posvetili prvo Folio izdanje Shakespeareovih drama (1623.), ponovimo, bio premlad; u London je, spomenimo i to, do{ao tek 1598. godine. O~igledno je da tu treba u~initi dvoje: a) razdvojiti osobu Prijatelja od inicijala W. H., b) osobu Prijatelja tra`iti me|u drugim mogu}im osobama u ~ijem se dru{tvu Shakespeare mogao kretati, tj. s kojim se nakon svog dolaska u London i brzog, blistavog pjesni~kog uspjeha mogao, i 204
smio, susretati. Poku{at }emo ovdje, na temelju ~injenica i nezaobilazne nu`de za domi{ljajem, koji je u egzaktnim, jednako kao i neegzaktnim stvarima, na vrlo sli~an na~in neophodno potreban (ba{ kao i u`ivljaj), iznijeti jo{ jednu (mogu}u!) hipotezu. Ona se zasniva na mahom poznatim ~injenicama. Shakespeare je, naime, iz rodnog Stratford–on–Avona u London do{ao 1585. ili 1586., dakleuvrijemekadsumubile21,odnosno22godine. Ve} se bio o`enio (1582. godine) Annom Hathaway, osam godina starijom od njega i s njom imao djecu, k}i Suzanu i blizance Judithu i Hamneta.8 [to god da je taj budu}i sceno–tresac u Londonu po dolasku radio, ~injenica je da je ve} 1589. godine, u svojoj 25, postao dioni~ar u Blackfriars Theatreu. To neprijeporno zna~i da se 8
S Anne Hathaway iz Shotteryja imao je k}er Susannu (kr{tena 26. V. 1583. – umrla 1623.) i zatim blizance Hamneta i Judithu (ro|eni 2. II. 1585.). Hamnet je umro u kolovozu 1596., a Susanna se u lipnju 1607. udala za lije~nika Johna Halla; s njim je imala k}er Elizabeth; Susanna je umrla u velja~i 1608. Judith se udala 1616. za Thomasa Quineyja. Elizabeth Hall, posljednji izdanak Shakespeareove obitelji, umrla je 1670.
205
u me|uvremenu pro~uo kao ~ovjek od kazali{ta i pera, {to mu je svakako moglo otvoriti vrata najuglednijih odli~nika Londona onoga vremena. Mi naime danas ponekad zaboravljamo da je renesansa bila vrijeme kada su ljudi, u duhu novog vremena koje je zapljusnulo Europu, brzo sazrijevali, stjecali obrazovanje i osamostaljivali se. U to vrijemenadvoruop}eomiljenbiojeRobertDevereux,grof.Essex,kasnijiearl,trigodinemla|iodsamog Shakespearea (ro|en 1567.). Taj je mladi} u ~etrnaestoj godini zavr{io Trinity College u Cambridgeu i 1581. godine postao magistar (Master of Arts). Jedna mu je prabaka (Eleanor de Bohun) bila sestra `ene Henryja IV., a druga prabaka (Anne Knollys) bila je sestra Anne Boleyn, tako da su Essex i kraljica Elizabeta I. potjecali zapravo od dvije sestre i bili u rodu. Taj sjajni mladi ~ovjek, koji je dobro vladao latinskim i izuzetno elegantno engleskim, bio je ljupka izgleda i visoka stasa, kestenjastoplave kovr~ave kose i, prema rije~ima kroni~ara, na turnirima je »u svima pobudio veliku nadu da je izvrstan na oru`ju«, {to se poslije i pokazalo. 206
Engleska kraljica Elizabeta I. (1558.–1603.)
Essex je 1587. postao miljenik i ljubavnik 9 Elizabete I., ~udne `ene i jo{ ~udnije kraljice, nepredvidljive i zaljubljive – kojoj John Lyly u svojim komedijama laska slave}i jednom njen `enski {arm, drugi put njenu djevi~ansku krepost, a tre}i put njenu dostojanstvenost kraljice – `ene koja u`iva u dru{tvu, pa valjda i u milovanjima lijepih mu{karaca kakvi su bili grof Leicester, zatim zgodni Hatton, ljupki plesa~ galliarde, lijepi Heneage, mu`evni De Vere, mladi Blount, kraljic Z koja govori vi{e jezika i izvrsno se slu`i svojim jezikom, vje{to svira i pi{e stihove. Navedimo za primjer jednu, za njen zna~aj i narav, karakteristi~nu njezinu pjesmu: »Kad lijepa bjeh i mláda, i kòj¡ milost {titi, Pitahu mnogi mene da l }u im drâga biti, 9
»Kraljica i grof Essex nisu se vi{e rastajali. Njoj su bile pedeset i tri godine, a njemu ni dvadeset: opasan splet godina. (...)Kartalisuseno}pono}–ilisekartaliiigralikakvudrugu igru, tako da nam pripovijeda suvremena brbljarija: ’lord senevra}ausvojstan,svedokozorinezapjevajuptice.’(...) Znala je osim materinskog jezika jo{ {est jezika, poznavala je gr{tinu, bila divna kaligrafkinja, izvrsna muzi~arka. Znala je slikarstvo i pjesni{tvo.« Lytton Strachey, Elizabeta i Essex, Minerva, Zagreb, 1939., str. 8, 16.
208
Al ja ih prezreh redom i odgovorih str òga: Ná|ite negdje drugdje koga, Ne snubite me stoga! Kolike o~i nagnah da pla~u pune jada, I srca da me `ude, ne znam ni rX}i sada; Ponosnija tim postah i odgovarah stroga: Na|ite negdje drugdje koga, Ne snubite me stoga! Venerin sin tad dó|e, taj dje~ak gord, bez straha, I re~e: ’Gospo, budu}’ da ste tol ìko plaha, Zbost }u vas tako da ve} ne}ete zborit stroga: Na|ite negdje drugdje koga, Ne snubite me stoga!’ ^im on to re~ , meni pr}mijeni sva se grud Pa n m no} n m dan nemam spokoja uz sav trud. Tad, jao! pokajah se {to prije zborih stroga: Na|ite negdje drugdje koga, Ne snubite me stoga! e
(Preveo L. Paljetak) Elizabeti I. tada je bilo 53, a Essexu tek 19 godina. Nije ni{ta prirodnije no pomisliti da je mladi i nadobudni Shakespeare ubrzo po svom dolasku 209
uLondonneminovnodo{aoudodirsnjim,premda to nije nigdje potvr|eno. S njim je i po temperamentu i po sklonostima morao imati mnogo toga zajedni~kog. Shakespeare je, s obzirom na naobrazbu ste~enu u Stratfordu, ve} tada zasigurno morao vladati vrlo razvijenim pjesni~kim umije}em. Engleskom, Elizabetinom, protestantskom prijestolju prijetila je tada nasljednica, katolkinja Mary Stuart, te je pitanje kralji~ine udaje i nasljednika krune bilo vitalno pitanje Engleske onoga vremena, a op}i zaklju~ak da se kraljica mora udati. Taj pritisak na nju trajao je vi{e od dvadeset godina, od trenutka kada je 1558., u dobi od 25, do{la na prijestolje, sve dok je (duboke) godine nisu oslobodile toga tereta. Kraljica je energi~no odbijala svaku pomisao na brak, kako se to npr. vidi iz njezina govora10 u Parlamentu 1576. godi10 Taj govor pod naslovom »The Maid that Milks« vidi u: Eli zabethan and Jacobean Prose 1550–1620 , ur. Kenneth Muir,
Penguin Books, 1956., str. 5–6. Godine 2003., u povodu 400–godi{njice smrti Elizabete I. (1533.–1603.), u engleskom »Maritime muzeju« bila su izlo`ena i njena brojna lju-
210
ne, {to ga je, iz vlastoru~nog joj koncepta, u svojim memoarima Nugae Antiquae zapisao Sir John Harington, kojem je Elizabeta I. bila kuma. Shakespeare je, dakle, mogao, dubokim prijateljskim i sna`nim emocionalnim vezama vezav{i se za Essexa, kao ~ovjek vi~an knji`evnom stihu ({to Essex svakako nije bio), po njegovoj narud`bi pisati sonete u kojima Essex, Shakespeareovim perom, nagovara kraljicu na brak i na potrebu da dobije nasljednika. Takav na~in u doba renesanse nije ni{ta ~udno. U kriti~kom izdanju Tassove lirike Angela Solertija11 isti~e se npr. da ima pjesamakojejeTasso spjevao na molbu drugih,izadruge. Poznato je da je na molbu svog mladog prijatelja G. Mostija spjevao ve}i broj pjesama upu}enih Cvijeti Zuzori},12 budu}i da sam Mosti nije bavna pisma; tema izlo`be bila je : Privatni `ivot kraljice Elizabete I. 11 T. Tasso, Rime, a cura di Angelo Solerti, Bologna, 1898.–1902. 12 Vidi npr.: Josip Torbarina, »Torquato Tasso i Cvijeta Zuzori}«. – Dubrovnik, I/1929, 8, str. 274–277; odnosno: J. Torbarina, »Tassovi soneti i madrigali u ~ast Cvijete Zuzori} Dubrovkinje. Uz nove prijevode Vladimira Nazora«. –
211
Henry Wriothesley, earl od Southamptona (1576.–1624.); njemu je Shakespeare posvetio poeme Venera i Adon (1593.) i Silovanje Lukrecije (1594.)
imao pjesni~kog dara da joj iska`e osje}aje svoje ljubavi i divljenja. Ukoliko bi, s obzirom na kralji~inu dob, premda se »s pribli`avanjem starosti nisu umanjile njene osje}ajne uzbune«, i premda je »mnogo godina ostala lijepa `ena,13 otpala ta mogu}nost, i dalje ostaje druga uvjerljiva mogu}nost da ih je Shakespeare pisao za Essexa, s jednakom namjerom – nagovoriti Essexa na brak. Essex se u 23. godini zaista o`enio udovicom Sir Philipha Sidneya i dalje svejedno ostav{i kralji~in miljenik–ljubavnik, sve do svoje smrti. Neke je od soneta, nadalje, Essex Shakespeareu mogao naru~iti, da bi ih, kao svoje, mogao davati kraljici u razli~itim drugim zgodama i povodima, prema oscilabilnoj, temperamentnoj krivulji njihovih me|usobnih odnosa, sukoba i pomirenja, strastvenosti i mr`nji, tvrdoglavosti i bole}ivosti, pogotovo nakon svoje `enidbe, u vrijeme kad je shvatio da Elizabeta zapravo mrzi i samu pomi Hrvatsko kolo, XXI/1940, str. 69–96; isto u: J. Torbarina, Kroatisti~ke rasprave, Matica hrvatska, Zagreb, 1997., str.
216–235. 13 L. Strachey, op. cit., str. 22.
213
saonabrak,jerje,premajednojizjaviBenaJonsona, »ona imala membranu radi koje nije bila za mu{karca, premda je za nasladu isku{ala mnoge«,14 i jer je, prema mi{ljenju {to ga je {panjolski poslanik Feria iznio njenom nesu|enom suprugu, kralju Filipu II., bila `ena »que no terna hijos«. Ako je to tako, a za{to ne bi bilo, onda se u svjetlu postavljene hipoteze sasvim druk~ije mo`e shvatiti 20. sonet, tj. stihovi 9–12 koji su do sada u nekih komentatora i biografa Shakespeareovih uzimani kao ~vrst dokaz njegove homoseksualne ljubavi i veze s Prijateljem. U tom svjetlu, istina pone{to cini~no–podrugljivo, jasniji je i smisao zavr{nog distiha navedenog soneta. O~igledno je, nadalje, ako ovako gledamo na nastanak Shakespeareovih soneta, da su neki od njih neminovno morali biti napisani izravno Essexu (npr. 16), ali, zacijelo, i Southamptonu kojem je, kako je ve} kazano, Shakespeare posvetio svoja prva dva spjeva i koji je svakako bio Shakespeareov patron. Southampton je bio {est godina mla|i od Essexa, »ljepu{kast, plemenit, ~astohlepan, 14 L. Strachey, ibid., str. 20.
214
stalan posjetilac kazali{ta, odan maskaradama i sve~anostima«.15 U~itelj mu je bio John Florio (o kojem }e rije~ biti ne{to kasnije), Talijan, prevodilac Montaignea na engleski. Southampton se vrlo rano svidio Elizabeti i Essexu s kojim je ostao prijatelj sve do Essexove smrti 15. II. 1601. godine. Bio je ~ak i osu|en u Essexovoj uroti, a zatim, zbog svoje mladosti, pomilovan. Essex je, to je poznato, bio patron Georgeu Chapmanu, pjesniku i dramati~aru (1559.– –1634.), prevodiocu Ilijade i Odiseje. Essexu ih je i posvetio. Chapmana svi prou~avaoci Shakespeareovih soneta dr`e za njegova »pjesnika rivala« na kojeg aludira u sonetima 86–89. Stoga je najprirodnije, ~ini se, pomisliti da je i te sonete Shakespeare uputio Essexu. ^ini se, naime, da je Chapmanova odu`a pjesma »Sjena no}i« (Shadow of Night) s mnogim aluzijama na astronomiju, objavljena 1594. godine, ozbiljno bila ugrozila slavu Shakespeareovih navedenih poema, pa je to jo{ jedan od ~vrstih razloga da Chapman Shakespeareu 15 Ivor Brown, Shakespeare. Time Incorporated, New York,
1949; vidi posebno poglavlja: »My lovely boy«, »Woman colour’d ill«, »Lass unparallel’d«.
215
bude »the Rival Poet« i da se pjesnik na to u sonetima potu`i svom prijatelju a Chapmanovu patronu, Essexu. To je Shakespeareu, k tome, bio i povod da se okomi na tzv. »{kolu no}i«, koju su tvorili Walter Raleigh, izravni i trajni Essexov suparnik na dvoru, zatim dramati~ar Christopher Marlowe, matemati~ar i astronom Thomas Hariot, Durby, Earl of Northumberland (koji je 1594. godine uzeo za `enu Dorothy Devereux, Essexovu sestru), Walter Warner i Thomas Hughes, tako|er matemati~ari, bliski prijatelji Raleighu (kao i spomenuti Hariot), te John Eliot, u~itelj francuskog, pjesnik Gabriel Harvey i ve} spomenuti John Florio. Na stihove iz »Sjene no}i« »Ni jedno pero ne}e {to vje~no stvorit mo}i, Ako li umo~eno nije u vlagu no}i.« neosporno repliciraju sljede}i stihovi ih Shakespeareova Izgubljenog ljubavnog truda:16 16 Vidi: L. Paljetak, »Izgubljeni ljubavni trud«; u: W. Shakespeare, Izgubljeni ljubavni trud, prev. L. Paljetak, Nakladni
zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1977., str. 13–14.
216
»Pjesnik jo{ nikad nije uzeo svoje pero Dok ljubav crnilo mu ne pro`me uzdahom.« (IV, 3, 343–344) * Tko se krije iza zagonetnih inicijala W. H.? O tome je ve} bilo prethodno govora, ali ~ini se da ni jedno od imena ne zadovoljava potpunoma. Razlogjetome,izgleda,to{toprou~avateljinikakone `ele razdvojiti pitanja: tko je »Prijatelj«? od pitanja: tko se krije iza spomenutih inicijala? Ta dva pojma izjedna~avaju i naravno (osim rijetkih iznimki) dolaze do sli~nih ili jednakih rezultata. Ve} smo ranije iznijeli svoje uvjerenje da ta dva pojma nisu isto i da ih treba razdvojiti. S obzirom na ~injenicu da je klju~na rije~ u Thorpeovoj posveti begetter, treba se prvo pozabaviti njom. Prva zna~enja mogu biti: a) inspirer i b) procurer (priskrbljiva~), premda to mo`e zna~iti i to get, to aquire (posti}i, ste}i ne{to za sebe, ali i za drugog). Me|utim, za imenicu begetter Oxford English Dictionary navodi dva zna~enja: a) a procreator (za~etnik, roditelj, tvorac – bez teolo{kog zna~enja) i b) onaj koji prouzro~uje, o`ivotvoruje, proizvodi ili je ne~emu povod. U 217
svjetlu ovih zna~enja ~ini se da su mogu}a dva tuma~enja ove zagonetne posvete. Prema jednom novijem tuma~enju17 iza inicijala W. H. krilo bi se zna~enje William Himself, tj. sâm William, William osobno, li~no. Misli se naravno na Shakespearea. Prijevod posvete u tom bi slu~aju glasio: JEDINOM TVORCU za~etniku / SLJEDE]IH SONETA / samom Gospodinu Williamu SVU SRE]U / I ONU VJE^NOST KOJU JE OBE]AO / NA[ NEUMRLI PJESNIK / @ELI / DOBRO–HOTNI / PODUZETNIK / IZDAVA^ / NJIHOV / T. T. Ukoliko nije tako, onda ime priskrbljiva~a ovih soneta treba tra`iti u krugu ljudi ~ije ime pokrivaju inicijali W. H. a nisu plemenita roda, jer se jedino tako mo`e opravdati ono Mr. 18 pred inicijalima. Iza inicijala W. H. mo`da se krije i Henry Willoby (?1574. – ?1596.), autor poeme Willobie his 17 Vidi: Shakespeare’s Sonnets, ed. W. G. Ingram and Theodore
Redpath, Hodder and Stuoghton, London, 1978., str. 4–5. 18 Kratica Mr. mo`e zna~iti i Master of the Rolls , {to zna~i i Lord Chancelor pa bi u tom slu~aju priskrbljiva~a (Begetter) Soneta ipak trebalo tra`iti u osobama bliskim onda{njem engleskom kraljevskom dvoru.
218
Avisa. U njoj se govori o Avisi, `eni seoskog go-
stioni~ara kojoj se neuspje{no udvara neki plemi} prije njene udaje, i jo{ ~etiri udvara~a poslije toga. Jednome od njih bliski prijatelj je W. S. Smatra se da je to William Shakespeare kojeg Willoby u uvodnim stihovima svoga djela spominje kao autora poeme The Rape od Lucrece i kao ~ovjeka kojem je pri~ao »o svojoj neuzvra}enoj ljubavi«, starog glumca koji se »upravo oporavio od sli~ne strasti«. Misli se da je Avisa – Anne Bird (lat. avis – engl. bird), prva `ena Johna D’Avenanta, vinskog trgovca i gostioni~ara u Oxfordu, majka pjesnika Williama D’Avenanta, kojem je Shakespeare bio kum na kr{tenju, a neki smatraju i da mu je otac.19 19 Vidi: Borivoje Nedi}, »[ekspirovi soneti«; u: [ekspir, Soneti, Prosveta, Beograd, 1966., str. 226–227; vidi i: The Oxford Companion to English Literature. Fifth Edition, ed. Marga-
ret Drabble, Oxford University Press, Oxford, 1985 (natuknice: Willobie his Avisa i D’Avenant, Sir William). Ta dva slova mogla bi (za{to ne!?) kriti i ime lije~nika i znanstvenika Williama Harveyja (1578.–1657.) koji je, kre}u}i se u znanstvenim i knji`evnim krugovima Londona (Hallovu i Baconovu npr.), nakon povratka iz Italije (1607.) mogao prikupiti Shakespeareove sonete koji su bez dvojbe
219
Posveta bi u tom slu~aju u prijevodu glasila ovako: JEDINOM PRISKRBLJIVA^U / SLJEDE]IH SONETA / Gospodinu H. W. Henryju Willobyju SVU SRE]U / I ONU VJE^NOST / KOJU JE OBE]AO / NA[ NEUMRLI PJESNIK / @ELI / DOBRO–HOTNI / PODUZETNIK / IZDAVA^ / NJIHOV / T. T. Me|utim, tu je i dalje problem izokrenutog redoslijeda inicijala. Pitanje svakako ostaje otvoreno...! »Mi pitamo i pitamo – ti se smije{ i {uti{« (Mathew Arnold).
Soneti, ako su navedene hipoteze to~ne (a i bez toga), nastajali su pokrenuti razli~itim motivima i stoga nisu, i ne mogu, predstavljati sustavno zami{ljen niz, kakav su npr. nizovi soneta He katompathia (Watson, 1582), Pandora (Soowthern 1584), Astrophel and Stella20 (Sir Philip Sidney 1959), Delia (Samuel Daniel 1592), Partenop hil and Partenophe (Barnes 1593), Licia (G. Gletcher, stariji 1593), Tears of Fancie (Watson 1593), Phillis (Th. Lodge 1593), Zepheria (Anon. 1594), ~itav niz godina kolali u prijepisima, te ih, u dogovoru s T. Thorpeom, tiskati. 20 Taj niz soneta ostavio je traga i u Shakespeareovim sonetima.
220
Coelia (Percy 1594), Ideas Mirrour (Drayton 1594), Amoretti (Spenser 1595), Cynthia (Barnfield 1595), Emaricdulfe (E. C. 1595), Fidessa (Griffin 1596), Diella (Linche 1596), Chloris (Smith 1596), Laura (Tofte 1597), Aurora (Ale-
xander 1604), itd. Shakespeare, dakle, s obzirom na na~in na koji su soneti nastajali, i nije mogao imati namjeru objaviti ih kao sustavno i koherentno zami{ljen ciklus pa iz toga, svakako, i proistje~e proizvoljan redoslijed soneta, {to im ga je vjerojatno dao sam Th. Thorpe, jednako kao i mnoge pogre{ke i emendacije oko kojih se lome koplja tuma~a. Privatnom naravi tih soneta dade se objasniti i ~injenica {to su, svakako bez Shakespeareova dopu{tenja, izi{li 1609. godine, dakle nakon Essexove i Elizabetine smrti, otprilike u vrijeme kada je Shakespeare definitivno napustio London, kada je pisao Cymbelina i smi{ljao Zim sku pri~u i Oluju, kao svoj »poetski testament«. Stanovit broj soneta Shakespeare je posvetio tajanstvenoj »Tamnoj gospi« (The Dark Lady) koja je npr. G. B. Shawa inspirirala za dramu The Dark Lady of the Sonnets. Shakespeare je spominje i u Izgubljenom ljubavnom trudu (IV, 3, 244–272) 221
i u Romeu i Giulietti (GdjejojjeimeRosalina,kao i u Izgubljenom ljubavnom trudu). Prema komentatorima Shakespeareovih soneta, to je bila ili dvorska dama Mary Fitton, ili Anne Whatelewy, ili prostitutka Lucy Negro, a mo`da i Lady Rich, Essexova sestra.21 Koja god da je to bila, ~injenica jedajeShakespearevoliotunekuprevrtljivuilijepu, tamnokosu (udatu) `enu, maslinaste puti (talijanske?) i lagane naravi, na {to upu}uje vrlo izravan ton i ~esto posve nedvojbeno lascivan smisao pojedinih stihova i soneta iz ove skupine. ^ini se da je prirodno i tu `enu tra`iti na dvoru, u krugu dvorskih dama i gospoja koje su tvorile ono obvezatno {arenilo dvorskog `ivota, raskala{enog i prostog, a istodobno visoko estetski i graciozno ugla|enog. ^injenica je da je i sama kraljica cijeni21 Kandidatkinja ima jo{; to su npr.: Luce Morgan, slu{kinja
kralji~ine sobarice; Anne Vavasour, slu{kinja kraljice Elizabete I.; Elizabeth Vernon Wriothesley, `ena Henryja Wriothesleyja, earla od Southamptona. Mary Fitton, napomenimo, na portretima koji postoje, ima plavu kosu i sive o~i. Vidi npr.: Howard Felperin, »The Dark Lady Identified, or What Deconstruction Can Do for Shakespeare’s Sonnets«; u: Shakespeare and Deconstruction, ed. G. Douglas Atkins and David M. Bergeron, New York, Peter Lang, 1988.
222
la tamnu, mahagonijevsku put, kakvu je npr. imao pjesnik Gabriel Harvey, zbog ~ega ga je nazivala Talijanom. Najvjerojatnije je da je dio soneta (u ovoj podjeli samo dva, ali mo`da i vi{e) Shakespeare mogao uputiti i samoj kraljici, budu}i da je kao najblistaviji dramati~ar njezina vremena imao dosta prigoda dolaziti s njom u doticaj. Dvije velike li~nosti svakako imaju {to re}i jedna drugoj kada se na|u na istoj povijesnoj ravni, a i ina~e – kroz stolje}a. U jednom dijelu soneta taj kozmi~ki »avonski labud«, jednako kao i u dramama, izrazio je mnoga svoja razmi{ljanja, skepse, nade i dileme, razmatranja koja se gotovo sva bave ljubavlju, i prijateljstvomkaonjenimodrazom,{tojesvesamoreakcija na neminovni hod vremena, poku{aj da se poetskom intuicijom i imaginacijom zahvate trajne duhovne vrijednosti, budu}i da su i ljubav i prijateljstvo,iinadobra,plodovivremenapasustoga neumitno i podlo`ni njegovu uni{tenju – nad`ivljuje ih samo poezija, snaga ljudskog duha, svjesnog i nesvjesnog znanja ugra|enog u stih, u liriku kao jedinu obranu protiv tro{nosti i vreme{no223
sti tijela, pºti, vremenske ome|enosti ljudske naravi. Stoga u mnogim njegovim sonetima vrijeme nije vrijeme nego Vrijeme. S obzirom na iznesenu hipotezu (hipoteze), Shakespeareovi bi se soneti, po na{em naho|enju, dali podijeliti u {est grupa: a) soneti {to su po Essexovoj `elji napisani za kraljicu, a tema im je nagovaranje na brak i time na potomstvo. To bi bili soneti 1–14, 17 i 19. Zatim: b) soneti {to ih Shakespeare, po Essexovoj `elji, u njegovo ime, pi{e za kraljicu u razli~itim njihovim intimnim situacijama. To bi (uvjetno) mogli biti soneti 20, 24, 26–31, 33–35, 39, 40, 43–54, 56–58, 61, 64, 70–72, 74, 75, 77, 80, 81, 84, 90–94, 97–99, 102–107, 109–115, 118–123, 128. Slijede: c) soneti {to ih je Shakespeare pisao samo Essexu, ili samo Southamptonu, ili mogu}e, i jednom i drugom. To bi bili soneti 15, 16, 18, 21–23, 32, 36, 37, 41, 42, 55, 59, 60, 62, 73, 76, 78, 79, 82. Zatim: d) soneti napisani Essexu kao obrana protiv »suparnika pjesnika« (Chapmana). To bi bili soneti 86–89. Posebnu skupinu tvore e) soneti napisani »Tamnoj gospi«. To su, po na{em mi{ljenju, soneti 127, 130–137, 139, 140–143, 147, 149, 150–152; te: f) 224
soneti upu}eni kraljici Elizabeti I. To bi (recimo) bila samo dva: 38, 125. Veliku skupinu ~ine: g) soneti koji su Shakespeareove vlastite meditacije. To bi bili soneti 25, 63, 65–68, 83, 85, 95, 96, 100, 101, 108, 116, 117, 124, 126, 129, 138, 144–146, 148, 153 i 154. Hipoteza je, dakle, iznesena i stoji sada uz bok mnogim postoje}im koje su jednako i nedokazane i nedokazive, i obarane i oborive, ba{ kao i ova, da bi ustupile mjesto drugim, jednako takvim, koje }e do}i privu~ene ~arom vje~ne tajnovitosti koja trajno ovija Shakespeareov `ivot, poput sumaglice, i kroni~ne vrtoglavice svakoga tko se udubi u djelo ovog ~ovjeka »s tisu}u du{a«, pisca koji je snagom svoga pera i duha napu~io prostor svoga, i na{eg, svemira sve dok svi »glumci« na ovoj na{oj jedinoj »sceni« ne postanu zbilja samo »dusi«. Hipoteza je postavljena, ali ona, budimo iskreni, nikako nije najva`nija. Zaboravimo nju – pamtimo samo ljepotu (ove) poezije! Luko Paljetak
225
NAPOMENA PREVODITELJA
Shakespeareove sam sonete prevodio slu`e}i se sljede}im izdanjem: W. B. Ingram and Theodore Redpath, Shakespeare’s Sonnets, Holder and Stoughton, London, Sydney, Auckland, Toronto, 19783. Oslanjao sam se mahom na njihove komentare i tuma~enja mnogobrojnih te{kih i nejasnih mjesta u sonetima, premda sam koristio i druga, dostupna mi izdanja, me|u njima i An|elinovi}ev prijevod Soneta s komentarima (W. Shakespeare, Soneti, Zora, Zagreb, 1958). Slu`io sam se i sljede}im djelom: Helen Vendler, The Art of Shakespeare’s Sonnets, The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, 1999. Za ovo izdanje temeljito sam doradio svoj prijevod iz 1984. (W. Shakespeare, Soneti, Znanje, Zagreb, 1984.), te revidirao tuma~enja i pogovor. L. P. Dubrovnik, svibanj, 2009. 227
Kazalo
Soneti Tuma~enja Pogovor (Shakespeareovi soneti)
229
9 165 199
NAKLADNIK
MATICA HRVATSKA – OGRANAK DUBROVNIK Izme|u pola~a 28, Dubrovnik ZA NAKLADNIKA
Ivana Bur|elez KO RE KT OR
Anamarija Paljetak
GRAFI^KA PRIPREMA I TISAK
Durieux d.o.o.
Naklada 300 primjeraka Tiskanje dovr{eno u lipnju 2009.