VIKTOR ŠKLOVSKI, USKRSNUĆE RIJEČI
Riječ — slika i njezino okamenjenje. Epitet kao sredstvo obnove riječi. Povijest epiteta — povijest je poetskoga stila. Sudbina djela starih umjetnika riječi ista je kao i sudbina same riječi: ona prevale put od poezije do proze. Smrt stvari. Zadatak je futurizma da uskrsne stvari — da povrati čovjeku doivljaj doivljaj svijeta. !eza postupaka futurističke poezije s op"im postup#ima jezičnog mi$ljenja. Polurazumljivi jezik stare poezije. %ezik futurista.
Najstarije čovjekovo poetsko stvaranje bilo je stvaranje riječi. Sada su riječi mrtve, i jezik je nalik na groblje, a tek rođena riječ bila je živa, slikovita. Svaka je riječ u biti trop. Na primjer, mjesec: prvobitno značenje te riječi jest — »mjeritelj! tuga i žalost — to je j e ono "to žeže i pali! riječ »en#ant $isto tako kao i starorusko starorusko »otrok% »otrok% u doslovno doslovnom m prijevodu prijevodu znači »onaj koji ne govori. &akvi' se primjera može navesti — koliko i riječi u jeziku. ( često, kadaa si nad kad nadoma omakk sada sada ve) ve) izgubl izgubljen jene, e, izliza izlizane ne slike, slike, polož položene ene nek nekad ad u osnov osnovuu riječi, riječi, zapanjuje te njezina ljepota — ljepota koja je postojala i koje vi"e nema. *ok su u upotrebi na"ega mi"ljenja umjesto op)i' pojmova, kada one, takore)i služe kao algebarski znakovi i moraju biti neslikovite i kad se upotrebljavaju u svakida"njem govoru, kad se ne izriču i ne čuju do kraja — takve su riječi postale uobičajene i nji'ova un unut utar arnj njaa $sli $sliko kovi vita ta%% i vanj vanjsk skaa $zvu $zvuko kovn vna% a% #orm #ormaa pres presta tale le su se do doži živl vlja java vati ti.. +i ne doživljujemo ono "to je uobičajeno, mi to ne vidimo ve) prepoznajemo. prepoznajemo. +i ne vidimo zidove na"i' soba, nama je tako te"ko zapaziti korektorsku gre"ku, osobito ako je napisana na dobro nam poznatu jeziku, jer sebe ne možemo prisiliti da ugledamo, da pročitamo, a da ne »prepoznamo »prepoznamo uobičajenu riječ. aželimo li de#inirati »poetski i uop)e »umjetnički dojam, nesumnjivo )emo se namjeriti na de#iniciju: »umjetnički dojam — to je dojam pri kojem se doživljuje #orma $možda i ne samo #orma, ali #orma bezuvjetno%. (spravnost te »radne de#inicije lako je dokazati na slučajevima kad kakav poetski izraz postaje prozan. Na primjer, razumljivo je da izrazi — »podnožje brda ili »glava knjige pri prijelazu iz poezije u prozu nisu promijenili smisao, nego su samo izgubili #ormu $unutarnju, u ovom slučaju%. -ksperiment "to ga je predložio . /orn#eljd u članku &uke riječi: premjestiti riječi u pjesmi Stih kak monetu' čekan(' Strogo' otčetlivo' čestno. Pravilu sleduj uporno: uporno: )tob* slovam b*lo tesno' &*sljam — prostorno' — 0
da bi se uvjerili, kako se s gubitkom #orme $vanjske — u ovom slučaju% ova pjesma pretvara u »osrednji didaktički a#orizam — potvrđuje tačnost predložene de#inicije. 1rema tome, gube)i »#ormu, riječ prevaljuje obavezan put od poezije do proze slovesnosti,. $1otebnja, +z lek#ii po teorii slovesnosti,. &akvo &akvo je gub gublje ljenje nje #orme #orme riječi riječi velik velikoo olak"a olak"anje nje mi"ljen mi"ljenju, ju, i možda možda je prijek prijekoo potreban uvjet postojanja znanosti, ali se umjetnost nije mogla zadovoljiti tom is'lapjelom riječju. &e"ko se može re)i da je poezija nadoknadila gubitak "to ga je podnijela gube)i slikovitos slikovitostt riječi time "to ju je zamijenila zamijenila vi"im stvarala"tv stvarala"tvom om — na primjer, pri mjer, stvarala"tv stvarala"tvom om tipova — zato "to se ona tada ne bi držala tako očajnički za slikovitu riječ, čak i na tako viso2 viso 2 kom stupnju razvitka kao u epo'i ciklizacije epova. 0
Sti' kao novac, kuj, 3 Strogo, jasno, po"teno, 3 1ravila drži se dosljedno: 3 *a bi riječima bilo tijesno, 3 +islima — "iroko, —
4 umjetnosti građa mora biti živa, skupocjena. ( eto, pojavio se epitet koji u riječ ne unosi ni"ta novo, nego samo obnavlja njezinu umrlu slikovitost! na primjer: sjajno sunce, bijela svjetlost, živo blato, sitna ki"a ... Sama riječ »ki"a sadrži pojam sitnosti, ali je slika umrla, i žeđ za konkretno")u, od koje je du"a umjetnosti $5arlvle%, za'tijevala je da ona bude obnovljena. 6iječ oživljena epitetom postaje ponovo poetska. 1rolazilo je vrijeme — i epitet se prestao doživljavati opet zbog svoje uobičajenosti. ( epitetom se stado"e služiti po navici, zbog "kolske tradicije, a ne zbog živog poetskog osje)anja. 1ri tom se epitet počeo tako malo doživljavati da njegova primjena često ide u raskorak s op)om situacijom i koloritom slike! na primjer: -* gori' gori svečka sal(naja' Svečka sal(naja vosku jarago 7 8 $Narod. pjesma%
ili »bijele ruke u rapina $srpski ep%, »moja vjerna ljuba u staroengleskim baladama, koja se tamo primjenjuje — bez obzira na to je li riječ o vjernoj ili nevjernoj ljubavi, ili pak Nestor, koji u po bijela dana diže ruke k zvjezdanom nebu itd. Stalni se epiteti otrca"e, ne izazivaju vi"e slikovita dojma i ne odgovaraju njegovim za'tjevima. 4 nji'ovim granicama stvaraju se novi, epiteti se gomilaju, de#inicije postaju raznolikije u opisima posuđenim iz sage ili legende $leksandar 9eselovski, +z istorii epiteta,. 4 poznije vrijeme ovamo pripadaju i složeni epiteti. »1ovijest epiteta — povijest je poetskog stila u skra)enom izdanju $. 9eselovski, Sobr. soč.' tom (, str. ;%. /ončarov nije bez razloga sumnjičavo uspoređivao doživljavanje klasika pri čitanju grčke drame s doživljavanjima /ogoljeva 1etru"ke. 4živjeti se u staru umjetnost često je gotovo nemogu)e. 1ogledajte knjige glasoviti' poznavalaca klasicizma — kakve otrcane vinjete, slike kakvi' dekadentni' #igura stavljaju oni na omote knjige. ?opiraju)i godinama grčku skulpturu 6odin je morao pribje)i mjerenju da bi napokon prenio nji'ove #orme! pokazalo se da i' je čitavo vrijeme modelirao suvi"e vitkima. &ako genij naprosto nije mogao ponavljati #orme daleke pro"losti. ( samo lakomisleno")u i malim za'tjevima prema svojim uživljavanjima u starinu — obja"njava se muzejsko odu"evljavanje laika. (luzija da se stara umjetnost doživljuje podržava se time "to su u njoj elementi koji su umjetnosti tuđi. &akvi' je elemenata najvi"e upravo u književnosti, pa zato sada književnosti i pripada 'egemonija i najve)i broj po"tovalaca. a umjetnički dojam tipična je na"a 8
&i gori, gori svje)ice lojana, 3 Svje)ice lojana od voska žutoga . .
materijalna nezainteresiranost za nju. 4s'i)enje obranom advokata na sudu — nije umjetnički doživljaj, i ako mi doživljavamo plemenite, čovječne misli na"i' pjesnika, naj'umaniji' na svijetu, onda ta doživljavanja s umjetno")u nemaju ni"ta zajedničko.
u'o, da bi i' vidjeli, a ne prepoznali. Na primjer, mi mu"karcu govorimo — »budala da bi ga riječ ogrebla! ili u narodu /an#elarija &urgenjeva% upotrebljava se ženski rod umjesto mu"koga za izražavanje nježnosti.
J
6irev*e vedomost*' svojedobno popularne večernje no2le — 1rim. prev. 7tundisti' njem. — Stunde — luteranska sekta. — 1rim. prev. 6udetljan — ruski naziv za #uturistu 1rim. prev. L
