Najlepša reč Od tol`ko lepih, najlepših reči Da se ispriča sto jedna bajka, Nijedna nije toliko lepa,
Toliko neţna, kao reč majka. Njene me ruke najlepše grle I briţno nada mnom uvek strepe; Zovnem li samo, meni hrle Mamine ruke meke i lepe... Mamine ruke kosu mi spliću, Njena me ljubav na put sprema,
Kada porastem, ko mama biću, Niko kao ona lepe ruke nema.
Mamine oči uvek me prate, Te oči dobre nada mnom bdiju, Kad odu, jedva čekam da se vrate, One za mene uvek osmeh kriju. Kao u bajci koja se voli Smeh se detinjstva lako zasrebri... Kad mene boli, i nju zaboli,I zato hvala, majko, tebi!
Zato od tol`ko najlepših reči, Da se ispriča sto jedna bajka, Jedna je od svih za mene lepša, Jedna je od njih samo reč majka.
Majka Da li je tebi mama, nek o na svetu draţi,
od tvoga čeda milog, kaţi mi mama, kaţi. Da li i tvoje srce, uvek za mene bije?
Da li je tvoje čedo na svetu najmilije?
8 mart
Sinoć sam pred spavanje Pogoditi htela
Šta bi moja majka Za poklon ţelela. Moţda cveće Moţda parfem Moţda, ali ko to zna? Al’ pogodi Moja majka
Na šta mislim ja Osmehne se Sa puno toplina
I prošapta uz poljubac Ţelim tvoj Osmeh mila
Mama i ja I kad sunce sjaji i kad pada tama, za mene se brine moja draga mama. Za mene je ona sve, radost moja sva i niko je ne voli tako kao ja. Cujte sada i vi svi sto ceo svet zna,
da jedno smo srce mama i ja.
Mojoj MAMI (za 8. mart) Ja da niti da Za tvoj kazem za svaku koji Svu nježnost želim Jednoga moći ću Besane Cjeniću Znaću da nema već biti MAMA.
Mamino oko
Najtoplije oko Sunce ima žuto oko visoko, visoko. More ima plavo okoduboko, duboko. Zemlja ima smeđe okoširoko, široko. Svako ima svoje okoširoko, duboko... Sa njim gleda,
nisam darujem sam poklonim
više ti sasvim ti dan
ti
mila veliko osmjeh meni snagu ti kada
riječ, si tvoju, da dana sve noći, tad ništa
i i
da zubiće i teže
i
mala cvijet, stasala svijet. MAMA HVALA, dodir dala. ljubav vratim. odrastem shvatim. prve... sama. ljepše
s njim se smije. Al´od svih je NAJTOPLIJE : Oko što ko vatra grije, oko što se meni smije, oko što se brine za me... To je OKO MOJE MAME!
KAKO SE MOŽE ŠTEDJETI MAMA Kad igraš se, igraš, pa sam igračke spremiš, ti svoju mamu, zapravo, štediš. Kad se sam počešljaš, sam umiješ lice, ti štediš mamine jutarnje živce. I kad za školu sam spremaš stvari, ti svoju mamu štediš ustvari. Kad cipele i hlače čuvaš od blata, ti mami uštediš dva dobra sata. Kad knjige i torbu držiš u redu, ti mami uštediš plaću jednu. Jedino za mamu ljubav ne štedi, jer ljubav davati Jedino vredi DRAGE RUKE Drage ruke moje mame
cijeli dan sve rade za me. Da pomognem, jos sam mala, zato mami kazem: "Hvala!" ************************ MILA MOJA MAMICE Mila moja mamice, uzmi me u krilo zagrli me i poljubi sunce moje milo. Reci mi jel`istina ili samo sala da si i ti nekada bila ko ja mala.
Mama
Mama pere, mama kuva,
mama svoju decu čuva.
Mama mesi, mama hrani, mama svoju decu brani.
Mama priča, mama teši, mama svaki problem reši. Mama čeka, mama brine, i sa neba zvezdu skine. Mama sija, mama greje,
u ţivotu mama sve je!
Miloš Stefanović
Hvala vam mame DJEVOJČICA: Vama koje ste nam arovale život. DJEČAK: Koje ste nam svoju sredu ale, DJEVOJČICA: Koje ste nam ispričale mnoge priče, DJEČAK: Koje ste s nama i plakati znale... SVI: Htjeli bismo anas svi mi jeca velika i mala,uz buket proljetnog cvijeda,redi vam o srca - HVALA DJEVOJČICA: Al prazne su,slabe i najljepše riječi ko žednoj zemlji kapljica kiše.
DJEČAK: Za vašu ljubav ukore i šibe mi smo vam užni aleko više. SVI: Al šta a vam amo za mnoge srebrene niti u kosi,za jecaje tihe iz besanih nodi,za suze skrivene u proljetnoj rosi ?
DJEVOJČICA: Svu našu mlaost i skrivene nae DJEČAK: Svu našu raost uše nam mlae, DJEVOJČICA: Svu našu sredu iz sunčanih ana;
DJEČAK: Sve smo to primili iz vašega lana. DJEVOJČICA: I mnogo još toga mi ne bismo znali: DJEČAK: Da nema srede bez kaplje gorčine, DJEVOJČICA: raosti čiste bez skrivene tuge, DJEČAK: ni očaja bez tračka verine. SVI: I niko na ovome svijetu nije pometnuo sigurnije rame po teret naših svakonevnih
briga,nego što mogu naše voljene mame.Zato bismo htjeli anas -svi mi djeca velika i mala,uz buket proljetnog cvijeda,redi vam o srca HVALA!
Majčin dan Igrokaz za učenike od 5. do 8. razreda.
LICA: Ana, majka, Maja, Karlo, Ivan.
REKVIZITI: tri klupe, šest stolaca. (Razred. Veliki odmor. Nekoliko je djece ostalo u razredu.) Maja: Kako ćete iznenaditi mamu za Majĉin dan? Karlo: Nemam pojma. Potpuno sam zaboravio na to. Kada je uopće? Ivan: Sutra. Na svu sreću, subota je. Mogu pospremiti stan, a onda otići kupiti i ruţu. Znaš, stari,
ţene uvijek padaju na ruţe. Ana: Ha, s obzirom na tvoj poklon, mojoj je mami svaki dan Majĉin dan. Maja: Nećeš nam valjda tvrditi da svaki dan pospremaš stan?! Ana: Nego što!? Tako me izdresirala odmalena. Ivan: Misliš reći - istrenirala! Ana: Svejedno! Karlo: Ti, Ana, kao da nisi baš sretna zbog Majĉina dana?! Ana (nezainteresirano): Sasvim obiĉan dan, kao i svaki drugi. Uostalom, moja mama neće
ionako ništa primijetiti što god ja uĉinila. Maja: Ma, hajde, Ana, znaš da to nije tako. Svim je majkama drago dobiti poklon ili tek ĉuti ĉestitku od vlastita djeteta.
Ana (svadljivo): E, pa mojoj nije! Karlo (ruga se): Da sam na njezinu mjestu, uz tako svadljivu kćer, ni meni ne bi bilo. (Dečki izlaze iz razreda. Ana i Maja ostaju same.) Ana (ironično): Majĉin dan! Majĉin dan! Kad se samo sjetim koliko se svaĊam sa svojom
mamom. Uopće me ne razumije. Evo, na primjer juĉer... (Maja ostaje po strani zamišljajući scenu u Aninoj kući.) (Na pozornici su Ana i njezina majka.) Majka: Ana, kako je bilo u školi? Ana: Uh, uvijek me pitaš jedno te isto. Kao da nemam i drugih briga! Kao da je škola središte svijeta! Majka: A kojih to briga imaš? Rado ću te saslušati. Ana: Onaj bezveznjak Karlo zatreskao se u neku iz 6. razreda. Glupa je i ruţna. Majka: Hej, hej, znaš da ne volim ĉuti takve rijeĉi, pogotovo o osobi koju i ne poznaješ. Ana:
Ma, što ti znaš. Majka: Ana, ljude treba poštivati. Ĉak i oni koji nam se ne sviĊaju imaju svojih kvaliteta. Ana (arogantno): Mo'š mislit! Ta, sigurno, nema, vjeruj mi! Majka: A zašto onda Karlo voli biti s njom? Ana: Eto, znala sam! Ti si na njezinoj strani! Nikada nisi na mojoj! Ti mene uopće ne razumiješ. Majka: Mislim da ti ne ţeliš ĉuti moje mišljenje. Kada bismo samo malo više... (Ana odlazi svoju sobu.)... razgovarale... (Vidi se da majka nije sretna ishodom situacije.) Oh, Boţe, zar je već na pragu ludih godina?! (Na pozornici su opet Ana i Maja.) Ana: Eto, nije me htjela niti saslušati! Maja: Pa, mislim da nisi baš u pravu... Ana (kao da je uopće ne sluša, nastavlja dalje): A slušaj što je bilo neki dan. (Na sceni su ponovno Ana i majka.) Majka: Ana, moţemo napraviti ruĉak zajedno. Nauĉit ću te nekim trikovima. Ana (uobraženo): Kao da ih već ne znam! Majka: Hajde, hajde, tvrdice moja. Pokušajmo smisliti neki novi recept. Molim te, nasjeckaj
mrkvu, luk, celer i peršin, a ja ću umijesiti tijesto. Ana (svadljivo): Nije mi jasno kako uvijek mene upregneš ko magare, a onoga malog lijenĉinu puštaš da radi što ţeli. Prema njemu nemaš nikakvih zahtjeva. (Sve priča u jednom dahu.) Njega se u ovoj kući samo štedi, pazi i mazi, kao daje Hasanaga. A ja! Ne ţivim samo prema deset Boţjih zapovijedi! Ti si mi u ţivot dodala još deset, tata još pet, pa sad raĉunaj koliko je to. A zbog vašega malog princa na zrnu graška ispaštati opet moram JA! Majka (ljutito): Ana, hoćeš li već jednom ĉuti i moje mišljenje? Ana: Uopće me ne zanima. Ja sam strano tijelo u ovoj kući. Corpus allienus! Sa mnom nitko ne zna razgovarati. Majka: Kada ne bi bila toliko svadljiva i kad bi znala slušati i druge ljude, a ne samo sebe, bilo
bi nam svima mnogo lakše razgovarati. Ana: Znala sam! Ti mene uopće ne razumiješ! Neka ti derište pomogne oko ruĉka! (Odlazi.) (Na pozornici su Ana i Maja.) Ana: Zamisli samo kako me uvrijedila. Ja da ne znam slušati druge i razgovar ati! Maja: Iskreno, Ana, ne znaš. Koliko sam shvatila iz tvoje priĉe, ti izazivaš svaĊu, a onda se
povlaĉiš jer, jednostavno, ne ţeliš priznati da si pogriješila. Svaki put kad te tvoja mama treba ili ţeli razgovarati s tobom kao prijatelj, ti napraviš scenu i odeš.
Ana (povrijeđeno): Doista misliš tako?! Pa mislila sam da si mi prijateljica, a ... Maja: Naravno da jesam, i to najbolja. (Pokušava razveseliti Anu.) Zar me se ne sjećaš? To sam ja, ona tvoja stara Maja... (Zagrli Anu prijateljski.) Ĉuj, Ivanova ideja nije loša. Mogu ti pomoći
u kuhinji. Vidjet ćeš kako će tvojoj majci biti drago. Ana: Ali, to neće riješiti problem. Maja: Daj, Ana, zakopaj ratnu sjekiru. Ja te dobro poznajem. Nisi ti nikakva buntovnica, samo
odrastaš pa sama u svojem svijetu nemaš dovoljno mjesta. Tvoja mama silno ţeli razgovarati s tobom. Ţeli podijeliti s tobom neku tajnu, ţeli te savjetovati. Ana: Što - savjetovati? Ĉovjek uĉi na vlastitim pogreškama! Maja: Evo ti prigode da ti nauĉiš na svojoj. I ti i ja smo sretnice što imamo majku. Misliš li da Tina ne bi ţeljela... Ana (brzo je prekida): Imaš pravo. Katkad je tako teško s mojom mamom, no ne mogu zamisliti da sam bez nje. Kako da se iskupim? Kako da promijenim tu svoju svadljivu narav? (Ulaze dečki.) Karlo: I, jeste li što smislile? Prodajte mi neku ideju! Ana: Neka ti je proda ona... (Naglo zašuti; Maja je prijekorno gleda; lupne je po glavi.) Ivan: Ja spremam stan i kupujem ruţu. Maja: Ja ću beby-sitati svoju malu sestru da mama konaĉno moţe otići s tatom u kino ili kazalište. Karlo: Dobra ideja. Ja ću baby-sitati samoga sebe, što znaĉi da ću svojim roditeljima dati
slobodan dan. Ionako me neće pustiti van zbog jedinice iz povijesti. Ivan: Eh, baš si dosjetljiv. Mi, muški, moramo biti diplomati i taktiĉari. Znaš da ţene, (Zamišljeno.) pa i majke, valjda, padaju na to. Zato ti je najbolje pospremiti ĉitav stan. Karlo: Dobro, diplomac, moţda ipak imaš pravo. Ivan (upitno, sam za sebe): Diplomac? Maja: A ti, Ana, kako ćeš ti razveseliti svoju mamu? (Zvoni za početak sata. Učenici sjedaju u klupe okrenuti leđima publici.) Ana: Neka to ostane moja mala tajna. (Za sebe, okrenuta publici.) Stvarno se ţelim pomiriti s
mamom. Tko će me ikada u ţivotu štititi i razumjeti kao ona? Tko bi uostalom mogao trpjeti moju svadljivu narav ako ne mama?
Sutra ću poslati tatu s malim derištem u šetnju tako da mama i ja moţemo biti same. A onda ćemo u miru razgovarati uz veliku ĉokoladu od lješnjaka... Baš kao nekad... (Okreće leđa publici, jer nastava već traje.)
Moja majka
JA VOLIM SVOJU MAMU
I ONA TO DOBRO ZNA.
OĈIMA ZELENIM NJENIM UVIJEK JOJ OSMJEH SJA.
KAO DA SAM BIĆE MALO, KOJE ĆE SE RASTOPITI OD LJUBAVI NJENE. VOLI ME ONA JAKO,JAKO I UZ NJU MI IDE
SVE LAKO,BAŠ LAKO.
Čarolija latice Jednom, kad je jablan Grlio dugu, Mati je moja Odagnala tugu I ubrala cvijet S latica pet... Prvu je laticu Vratila suncuDrugu laticu Poklonila vjetru-
Treću dala zemlji, A ĉetvrtu pustila Da po vodi brodi... Posljednja latica Pripala je meni-
Od njezine njeţnosti i boje Nastale su pjesme moje...! ______________
Majčine ruke Pala je nod. Na prozoru sjedi mjesec. Iz torbe vire mu bajke. Netko me pokriva.
Je li to mjesečina Ili ruke moje majke?
Majka Ko čelik je čvrsta ka se za nas bori, A sitna ko zrno kad se o njoj zbori.
Ko ašak je nježna ka rukom nas glai, A kamen kremenac kad cio dan radi.
Ko krušac je meka ka voli i prašta, A živi je vrutak ka priče nam mašta. Ko melem je blaga kad rane nam vida,
Ko sunčana zraka ka brige nam skia. Ko breza treperi kad gleda nas sjetne,
A klikče ko ševa ka nas vii sretne. Ko sjena je tiha kad trpi i pati-
Trpjeti i šutjeti tko može neg mati ! ______________________ Zlata Kolarić -Kišur
Mami za dar Htjela bih biti ivančica što dugo u vazi traje, da me djetešce ubere, mami za poklon daje. Htjela bih biti ivančica što se u polju bijeli,
pa da me bere, ubere, dječice „čopor“ cijeli.
Htjela bih biti ivančica, makar miris ne daje; u vazi stojeć' lijepa je i dugo, dugo traje. Htjela bih biti ivančica, visoko, tanko rasti; svima na stolu biti, svima u vrtu cvasti. Htjela bih biti ivančica, što dugo u vazi traje, da me djetešce ubere, mami za poklon daje…
Majka Noću često kad već zaspim i kad soba već opusti, ko laticu ruže, mama na moj obraz poljubac spusti. Ona moje male tuge zagrljajem toplim tješi, a svakoj se mojoj sreći ko najljepšem daru smiješi. Njeni prsti kao lahor pređu preko moje kose, a njene me priče lako u daleka carstva nose. Njena ljubav mene grije, njeno srce za me bije, znam: nada mnom uvijek bdije majka - biće najmilije.
Moja mama
Od svih dobrih mama koje postoje vjerujem da nema bolje do moje.
Sviđa mi se kako se osmjehuje kaa me na vratima očekuje, kaa mi s prozora na pozrav maše, skupa ka pjevamo pjesmice naše. Ona uvijek sjedi na krevetu mom
ok nodu blješte munje i puca grom. Volim kada me ljubi i miluje, a u bolesti predano njeguje.
Sve što za mene čini-dobro je, znam, zato joj ljubav ljubavlju uzvradam. Iznova me zadivljuje spoznaja
a smo se sretno našle mama i ja.
Ponosna majka
Prve su riječi Potekle od majke,
Zvučale su meni Ko´najljepše bajke.
Nježne i meke Njezine su ruke,
Njima čini čua Bez imalo muke.
Tihi su i laki Koraci njeni, Lice mi se ozari
Ka se smiješi meni.
A ka u školu Pošalje svog đaka, Ponosna i radosna Majka je svaka.
______________ Aleksandra Kulari
Šetnja
Ka šetam sa svojom mamom, Nebo je čisto i jasno I sunce posebno grije,
I trave se jače zelene, I cvijede bujnije cvijeta, I vodke mirišu slasno.
I ja poželim a s mamom Krenem i na kraj svijeta.
Kad grlim svoju mamu,
Čini mi se a rastem I a se ižem visoko. Preskačem planine i mora I letim s bjelom pticom Koja se ljubav zove I sjaj u maminu oku.
Katica Pšak
Najljepša mama na svijetu
U zadaćama su majke kao iz bajke: blage i mile poput svile,
njeţne i fine kao balerine. Zagrle tatu,
Smiješe se bratu, Nemaju ţute minute I nikad se ne ljute. No moja mama Nije fina dama. Ne ide na skijanje
Jer štedi za grijanje I juri na sve strane
Da nam uljepša dane. Glasno se smije
I ništa joj teško nije (jedino je jadna Kad je subota radna) Ne zanima ju moda, Malo nespretno hoda
I trebala bi na dijetuAli meni je ipak
Najljepša mama na svijetu.
Kako se može štedjeti mama
Kad igraš se, igraš, pa sam igraĉke spremiš, ti svoju mamu, zapravo, štediš. Kad se sam poĉešljaš, sam umiješ lice, ti štediš mamine jutarnje ţivce. I kad za školu sam spremaš stvari, ti svoju mamu štediš ustvari. Kad cipele i hlaĉe ĉuvaš od blata, ti mami uštediš dva dobra sata. Kad knjige i torbu
drţiš u redu, ti mami uštediš plaću jednu. Jedino za mamu
ljubav ne štedi, jer ljubav davati jedino vrijedi.
Majka- biće najmilije
Majka je dobrota, majka je ljubav, majka je ljepota.
Majka je sve što imaš, majka je sve što znaš. Majka svoje dijete
voli najviše na svijetu. Ja svoju majku sanjam svaki dan
i to mi je najljepši san. Ona je toplija od sunca
i ljepša od ruţe, a njeni otkucaji srca
oko mene kruţe.