Sprechen Sie Deutsch? Oblast 1 – Uvod – Uvod u njemački jezik
Online kurs www.ssd.rs.ba –
[email protected]
Udruženje mladih „ Joomla“ Sarajevo
Njemački jezik Njemački jezik pripada grupi zapadnogermanskih jezika, spada među svjetske jezike. Njime govori 90 miliona ljudi u 38 država svijeta. Historija njemačkog jezika se najčešće dijeli na četiri jezične stepena: •
750 -
1050: stari gornjonjemački
•
1050 -
1350: srednji gornjonjemački
•
1350 -
1650: rani novi gornjonjemački
•
od 1650: novi gornjonjemački
Johann Christoph Adelung je 1781. objavio prvi veliki rječnik. Jacob i Wilhelm Grimm su 1852. počeli s izdavanjem Njemačkog rječnika koji je dovršen 1961., ali je od tada prerađen. Države u kojima je njemački glavni službeni jezik su: •
Njemačka
•
Lihtenštajn
•
Austrija
Lihtenštajn je jedina država u kojoj je njemački jedini službeni i govorni jezik. Njemačka i Austrija imaju i priznate manjinske jezike. Dr žave u kojima je njemački službeni jezik uz druge jezike su:
•
Belgija (uz francuski i nizozemski)
•
Luksemburg (uz luksemburški i francuski)
•
Švicarska (63%njemački) (na državnoj razini uz francuski , talijanski i retoromanski; u 17 od 26 kantona je njem ački jedini službeni jezik, a u još 4 je službeni uz druge) •
Italija: samo regionalno u Južnom Tirolu (uz talijanski i ladinski ; u drugim regijama:
Aosta:francuski , Friula: slovenski , uvijek i uz talijanski)
•
Danska: u područjima gdje živi njemačka ma njiha uz danski
Namibija (od lipnja 1984 uz afrikaans i engleski, a od stjecanja nezavisnosti Namibije • 1990 više nije službeni jezik)
•
Rusija: priznat je kao jezik komunikacije stanovništva njemačkog porijekla u oba zapadnosibirska Nacionalna okruga Aso vo (područje Omska) i Halbstadt (Regija Altaj) .
Njemački kao strani jezik Njemački (gornjonjemački) se kao strani jezik uči u čitavom nizu zemalja; u Europi je poslije engleskog najrašireniji. Posebno često se gornjonjemački kao strani jezik odabire za učenje u Nizozemskoj, Skandinaviji , na Baltiku , u Sloveniji , Hrvatskoj , Poljskoj , Japanu , Bosni i Hercegovini , u dijelovima Švicarske u kojima se govore romanski jezici, Srbiji , Mađarskoj , Crnoj Gori , Makedoniji i Bugarskoj.
Dijelom se u tim zemljama njemački u školama uči kao prvi strani jezik, pa time stoji još ispred engleskog, i u Bjelorusiji se često u školama uči njemački. U drugim zemljama, kao na primjer u Francuskoj i u SAD nje mački gubi na značenju u korist
španjolskog. U Istočnoj Aziji (Japan) se u 19. i 20. stoljeću njemački koristio kao jezik medicine (umjesto latinskog).
Poslije engleskog, njemački se jezik najčešće koristi na internetu , a slijede ga francuski , japanski, španjolski i kineski . Više od osam posto stranica na internetu su na njemačkom jeziku.
Njemačka abeceda
Njemačka abeceda (das Alphabet ) sadrži 26 slova, a to su:
a
a
j
jot
s
es
b
be
k
ka
t
te
c
ce
l
el
u
u
d
de
m
em
v
fau
e
e
n
en
w
ve
f
ef
o
o
x
iks
g
ge
p
pe
y
üpsilon
h
ha
q
ku
z
cet
i
i
r
er
Osim toga, postoje još i preglašeni samoglasnici : ä, ö i ü, te ch /ce-ha/, ß /escet/, sch /es-ce-ha/, tsch /te-es-ce-ha/. Njemačke imenice se uvijek pišu velikim slovom!
Samoglasnici (Vokale) U njemačkom jeziku postoji osam samoglasnika (a, e, i, o, u, ä, ö, ü). R azlikuje se 15 glasova, jer postoje dva načina izgovaranja: dugi i kratki.
Dugi izgovor samoglasnika dogodit će se jedino u sljedećim uvjetima:
dvostruki samoglasnik (npr. Beet, Saat)
h koje slijedi iza samoglasnika (npr. Bahn, Huhn)
ß slijedi iza samoglasnika, a iza njega ponovno slijedi samoglasnik (npr. Füße, Maße)
ie (dugo i)
Kratki izgovor samoglasnika pojavljuje između ostalog i u sljedećim uvjetima:
dvostruki suglasnik, ck, ch ili ng, koji slijede iza samoglasnika (npr. Affe, Zweck, Rang)
iza samoglasnika slijedi ss i samoglasnik (npr. wissen, Masse)
K ratko ä i kratko e izgovaraju se jednako, pa zbog toga postoji 15 glasova, a ne 16 . Samoglasnik e čita se kao
ə kada se pojavljuje na kraju riječi u skupovima -en, -el, -er, -em, -e (npr. halte /halte), dok se er izgovara kao ɐ kada se nalazi na kraju riječi (npr. aber /aber)
Preglašeni samoglasnici ä se izgovara e ö se izgovara tako da usne namjestite na izgovor glasa o, a pokušate izgovoriti glas e ü se izgovara tako da usne namjestite na izgovor glasa u, a pokušate izgovoriti glas i ei se UVIJEK izgovara kao a j ie se izgovara kao dugo i eu se izgovara kao oj (tj. ɔ ʏ ) y se izgovara kao ü (tj. y)
Suglasnici (Konsonanten)
b se izgovara kao p kada se nalazi na kraju sloga (npr. lie b /lip/), a inače se izgovara kao b (npr. Bach /bah/)
ch se izgovara kao mekano h (
ç za meko, a h za tvrdo), jezik je potrebno više približiti
nepcu, ali samo kada se ispred njega nalaze svi samoglasnici, osim a, u i au (npr.
lächeln /lɛ çɛ ln/, auch /aʊ h/)
ck se izgovara kao k (npr. back en /bakən/)
d se izgovara kao t kada se nalazi na kraju sloga (npr. Lied /lit/), a inače se izgovara kao glas d (npr. Dach /dah/)
dsch se izgovara kao dž (dʒ ) (npr. Dschungel /dʒ ʊ
ŋəl/) - ovo je jedan od suglasnika koji dolazi iz stranog jezika (nije nastao u njemačkom)
g se izgovara kao k kada se nalazi na kra ju sloga (npr. Zug /tsuk/), a inače kao glas g (npr. gut /gut/);
nalazi na kraju riječi sa samoglasnikom i, izgovara se kao ih (iç)(npr. zwanzig /tsvantsɪ ç/) g se ponekada, i to u stranim riječima, izgovara kao ž (ʒ ) (npr. Genie /ʒ ɛ ni/) - ovo je jedan od suglasnika koji dolazi iz stranog jezika (nije nastao u njemačkom) - Kada se g
h se izgovara kao h
(tvrdo) kada se nalazi na početku riječi (npr. Hund /xʊ nt/), a inače
se glas h ne izgovara, nego je zbog toga samoglasnik ispred njega dug (npr.k ahl /kal/)
ng (IPA: ŋ) se izgovara kao glas n
u riječima banka, anka (npr. Hunger /xʊ ŋɐ /)
ph se izgovara kao f (npr. Photo /f ɔ tɔ /) qu se izgovara kao kv (npr. Quaker /kvakə/)
r se NE IZGOVARA kao standardno r , u nekim slučajevima da, ali ipak, postoje tri
načina izgovora:
kao francusko r
kao francusko r (s treperenjem pri izgovoru {kao što mi rrrrrrrr})
kao talijansko
s se izgovara kao z kada se nalazi na početku riječi ili sloga, a iza njega slijedi
ç/) ili kada se nalazi između dva samoglasnika (npr. Rose/rosə/), a inače se izgovara kao s (npr. Landeskunde /landɛ sk ʊ ndə/) samoglasnik (npr. Sech /zɛ
ß se izgovara kao s (npr. weiß /vaɪ s/)
sch se izgovara kao š (ʃ )(npr. schwebend /ʃ
sp se izgovara kao šp (npr. Sport /ʃ pɔ rt/)
vebənt/)
st se izgovara kao št (npr. Stallmut /ʃ talmʊ t/)
th se izgovara kao t (npr. Thronfolger /tronf ɔ
lgə/)
-tien se izgovara kao cien (npr. Kroatien /kr ɔ
atsiən/)
-tion se izgovara kao cion (npr. verauk tionieren /f ɛ ɐ aʊ ktsɪ ɔ
tsch se izgovara kao č (tʃ )(npr. Tschardasch /tʃ ardaʃ /)
tz se izgovara kao c (npr. jetzt /jetst/)
v se ponekada izgovara kao f, a ponekada kao v (npr. Vater /fatɐ r/
w se izgovara kao v (npr. Wagengeleise /vagəng ɛ laɪ
x se izgovara kao ks (npr. Xylophon /ks ʏ lɔ f ɔ n/)
z se izgovara kao c (ts) (npr. Zeit /tsaɪ t/)
Udvostručeni suglasnici se izgovaraju kao jedan glas, a mogući su: ll, rr, mm, nn, pp, tt, ff, ss.
nirən/)
zə/)
