Veleučilište Veleuči lište u Rijeci
Vildana Alibabić • Ibrahim Mujić
PRAVILNA PREHRANA I ZDRAVLJE
Rijeka 2016.
Veleučilište Veleučiliš te u Rijeci
Vildana Alibabić • Ibrahim Mujić
PRAVILNA PREHRANA I ZDRAVLJE
Izdavač:
Veleučilište u Rijeci
Vildana Alibabić, Ibrahim Mujić Pravilna prehrana i zdravlje Autori:
Prof.dr.sc. Vildana Alibabić Prof.dr.sc. Prof.dr.sc. Prof.dr .sc. Ibrahim Mujić
Lektura:
dr.. Sanja Grakalić dr Grakal ić
Recenzenti:
prof. dr.sc. dr.sc. Alan Šustić prof. dr.sc. dr.sc. Mithad Jašić
Tisak: Oblikovanje:
NDM Agency Bihać
Naklada:
Udžbenik će biti objavljen u elektroničkom izdanju na internetskim stranicama Veleučilišta u Rijeci.
Mjesto i godina izdanja: Rijeka 2016.
Nijedan dio ovih predavanja i vjebi ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji drugi način reproducirati ili upotrebljavati, uključujući web-distribuciju i sustave za pretraivanje te skladitenje podataka bez pisanog doputenja nakladnika. ISBN: 978-953-6911-89-9 Veleučilite u Rijeci uvrstilo je ovaj udbenik Veleučilite u dbenik u veleučiline udbenike (KLASA: 60209/16-01/02, UR. BROJ: 2170-57-02-16-14).
Sadržaj
1.
UVOD
1
2.
UVODNA RAZMA RAZMATRANJA TRANJA O HRANI, PREHRANI I ZDRA ZDRAVLJU VLJU 3 2.1. Spoznaje o hrani i prehrani kroz povijest 5 2.2. Najznačajniji nutricionisti i njihov doprinos spoznajama o hrani i prehrani 8 2.3. Općenito o prehrani, principima i faktorima utjecaja 13 2.3.1. Principi pravilne prehrane 14 2.3.2. Faktori koji utječu na izbor hrane i prehrane 15 2.3.2.1. Kulturoloki faktori 19 2.3.2.2. Stil ivota kao faktor utjecaja na prehranu 21 2.3.2.3. Tjelesna aktivnost i prehrana 22
3.
OPĆENITO O HRANI 3.1. Nutricionističke spoznaje o hrani 3.1.1. Makronutrijenti u hrani i njihova uloga u zdravlju 3.1.2. Mikronutrijenti u hrani i njihova uloga u zdravlju 3.2. Skupine namirnica kao izvori nutrijenata 3.2.1. Žito, itarice i prerađevine od ita 3.2.2. Voće i povrće 3.2.3. Mlijeko i mliječni proizvodi 3.2.4. Meso, ribe i prerađevine 3.2.5. Jaja 3.2.6. Masti i slatkii 3.3. Senzorske karakteristike hrane 3.4. Promjene u hrani koje se događaju procesuiranjem, čuvanjem ili pripremom 3.4.1. Specifičnosti kod čuvanja i pripreme pojedinih skupina namirnica 3.5. Fizikalno –kemijske opasnosti u hrani
24 24 25 35 49 50 52 56 58 60 61 62 67 72 76
4.
ZAŠTO JEDEMO I PIJEMO? 4.1. Potrebe za vodom 4.2. Potrebe za energijom 4.3. Glad, eđ i apetit 4.4. Enzimi, digestija, apsorpcija i metabolički putovi 4.5. Gastrointestinalni trakt (GIT) 4.6. Probava ugljikohidrata, masti i bjelančevina
83 83 85 88 90 98 102
5.
PREHRANA I ZDRA ZDRAVLJE VLJE - KRONIČNE NEZARAZNE BOLESTI 5.1. Pretilost i pothranjenost 5.2. Nutricionističke preporuke i kardiovaskularna oboljenja 5.3. Bioaktivne komponente za prevenciju i borbu protiv karcinoma
105 106 114 121 III
6.
IV
5.4.
Prehrana dijabetičara 5.4.2. Glikemijski indeks hrane 5.5. Alergije na hranu i intolerancije 5.5.1. Alergije na hranu 5.5.2. Intolerancije na hranu 5.5.2.1. Intolerancije na laktozu 5.5.2.2. Celijakija – nepodnoljivost glutena 5.6. Osteoporoza i bolesti kotanog sustava 5.7. Jačanje imunolokog sustava 5.8. Hrana i mentalne sposobnosti 5.9. Preporuke u odravanju zdravlja očiju 5.10. Preporuke u odravanju zdravlja koe, kose i noktiju
134 142 143 143 146 147 149 153 155 158 161 162
FITOKEMIKALIJE I ZDRAVLJE 6.1. Karotenoidi 6.1.1. Likopen i i ljudsko zdravlje 6.2. Fenoli 6.2.1. Flavonoidi 6.2.2. Fitokemikalije iz bobičastog voća 6.2.3. Izoflavoni soje u obrani zdravlja 6.3. Ostali fenoli i fitokemikalije u hrani 6.3.1. Resveratrol iz vina 6.3.2. Fitokemikalije iz uljarica 6.4. Pregled zdravstvenih učinaka fitokemikalija 6.5. Antioksidansi u hrani 6.5.1. Otećenja koja u ljudskom organizmu izazivaju slobodni radikali 6.5.2. Podjela antioksidanasa 6.5.3. Antioksidativni kapacitet hrane i najvaniji izvori antioksidanasa u hrani 6.5.4. Promjene koje slobodni radikali uzrokuju u hrani 6.6. Primjena fitokemikalija u liječenju 6.6.1. Fitoterapija 6.6.2. Metode sakupljanja, pripreme razdvajanja i izolacije aktivnih tvari 6.6.3. Oblici prirodnih lijekova i standardi kvalitete 6.6.4. Izvori aktivnih komponenata u biljkama 6.6.5. Najvanije mediteranske ljekovite biljke i njihova primjena u fitoterapiji 6.6.5.1. Lavanda i njena primjena u fitoterapiji 6.6.5.2. Dalmatinski buhač, rumarin, kadulja i smilje 6.6.6. Biljne droge u liječenju i bolesti 6.6.7. Aromaterapija 6.6.7.1. Eterična ulja 6.6.7.2. Sastojci eteričnih ulja
165 167 168 169 170 172 174 176 178 180 181 185 188 189 191 198 198 200 204 212 214 221 222 223 226 227 228 230
6.6.7.3. Tipovi eteričnih ulja 6.6.7.4. Primjena i djelovanje eteričnih ulja 6.6.8. Otrovno bilje i moguće opasnosti primjene fitokemikalija
232 233 234
7.
NUTRITIVNE PREPORUKE 7.1. Mediteranska prehrana 7.2. Vegetarijanstvo
236 239 240
8.
LITERATURA
245
9.
POPIS SKRAĆENICA I SIMBOLA
261
10.
POPIS TABLICA I SLIKA
263
11.
O AUTORIMA
267
V
Izvodi iz recenzija
Veleučilišni udžbenik “Pravilna prehrana i zdravlje” pro.dr.sc. Vildane Alibabić i pro. dr. sc. Ibrahima Mujića predsavlja djelo koje na jednosavan način daje pregled akualnih ema iz nuricionizma i opisuje kronične nezarazne bolesi koje su posljedica nepravilne prehrane na inovaivan način. Auori kroz pregled znansvene lieraure predsavljaju jedan od najvažnijih javnozdravsvenih problema čovječansva kroz prizmu posljedica nepravilnog sila živoa koji uključuje i nepravilnu prehranu. Pored iznošenja uzroka i posljedica, za svaku od kroničnih nezaraznih bolesi auori opisuju hranu ili način prehrane kojim se akve bolesi mogu prevenirai ili hranu koja ih evenualno može liječii, uz koncenraciju na biološki akivne komponene u hrani. Budući da su biološki akivne komponene vari svrsane u nekoliko važnih grupa, popu anioksidansa, auori se značajno u knjizi posvećuju upravo njima i hrani koja ih sadrži. Zao je ovaj maerijal korisan ne samo sudenima za koje je napisan, već odlično može poslužii široj javnosi kao maerijal za edukaciju. Veleučilišni udžbenik “Pravilna prehrana i zdravlje” originalno je i vrijedno djelo koje je, odlikujući se jednosavnim prisupom u opisima,porebnalieraurauobrazovanjusudenaa. Pro.dr.sc. Alan Šusić U svakom od poglavlja nalaze se brojne vrijedne znansvene činjenice koje su emeljio obrađene i ovaj rukopis sigurno predsavlja značajan doprinos sručnoj i udžbeničkoj lierauri u oblasi koju pokriva i koja je obrađena na specifičan način. njiga zadovoljava i visoke suvremene didakičko-meodičke zahjeve, daje vrlo sisemaizirano pregled posojećih znanja u oblasi znanosi o prehrani i znanosi o hrani, s jednosavnim i prakičnim objašnjenjima, šo mu daje dodanuvrijednos. njiga može poslužii sudenima svih usmjerenja koja obuhvaćaju proučavanje hrane i prehrane u njihovom prakičnom radu, a korisan je maerijal za sručnjake u praksi koji su se odlučili za preradu biljnih sirovina u prehrambene proizvode i ljekoviog, aromaičnog i začinskog bilja u pripravke za pomoć zdravlju, proesionalno, ali i u svojim domaćinsvima s namjeromdaproizveduspecifičanikvalieanproizvod. Pro.dr.sc. Mihad Jašić
VII
1. UVOD
”Sve što hranom unosimo u organizam gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život .” ”Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana.”
Hipokrat
Ovim svojim riječima Hipokra je još u davna vremena, 430. god. prije nove ere, posavio emelje značaju pravilne prehrane u živou čovjeka. Pravilna (zdrava, razboria) prehrana podrazumijeva zdravo unošenje svih neophodnih hranjivih vari (ugljikohidrai, masi, proeini, viamini, minerali i voda), umjereno količinski, raznoliko, primjereno živonoj dobi, fizičkoj i menalnoj konsiuciji, radnim i inelekualnim naporima, klimi i radnoj okolini u kojoj živimo, zasupljenih i iskorišenih u odgovarajućoj ravnoeži da se održi opimalno zdravlje. Pravilno se hranii znači uživai u raznolikosi namirnica koje organizam čine zdravima, raznolikošću osigurai unos ispravne kombinacije hranjivih vari, umjerenošću njihovu dovoljnu količinu, a razum uporijebii za ono za šo ga i imamo. Upoznai emeljne principe pravilne prehrane znači razumijevai preporuke i/ili razlikovai izvore inormacija o nuricionisičkim preporukama, imai barem najvažnije inormacije o hrani, načinu proizvodnje, sasavu, pravilnom rukovanju i čuvanju hrane; porebno je provjeravai inormacije koje se nalaze na proizvodima i prilagođavai sve prikupljene inormacije svom načinu i prilikama živoa. reba znai da nerazumno, nedovoljno uzimanje ili popun izosanak određenih nurijenaa u prehrani, kao i preobilno uzimanje hrane ili uzimanje hrane koja je jednolična, ima svoje posljedice. akva prehrana rezulira će poremećajima u organizmu i, sasvim je jasno, i poremećaji mogu uzrokovai vrlo eška oboljenja pa čak i u popunosi unišii organizam. Dobro je znai i o ulozi države, o susavu sigurnosi hrane i načinu na koji on unkcionira, no o je pianje već važnije za proizvođače, proesionalce i sve one koji su uključeni u proizvodni lanac. Sve ovo i više opisano je u maerijalu koji se nalazi u vašim rukama. Danas, u vremenu sve bržeg i drugačijeg živoa sve lakše prihvaćamo izbor goove hrane, kupljene nabrzinu, ili biramo za obrok nešo ukusno u velikim i poznaim lancima koji nude sve i svaša... Sve manje imamo vremena posveii se pripremi, obroku, obielji i čavrljanju za solom. Uvijek negdje žurimo i vrlo je malo vremena koje posvećujemo baš sebi, a pogoovo se o odnosi na žene, koje su danas u sasvim drugačijoj ulozi nego šo su Pravilna prehrana i zdravlje
1
bile naše bake nekada. Hrana koju ako biramo bogaa je energijom, oslabljena osalim nuijenima i može, ako prejeramo, izazvai probleme. Uz o, ako zaboravimo značaj jelesne vježbe i fizičke akivnosi, problem će bii i veći. Živimo u vremenu sveprisunijeg indusrijskog i promenog zagađenja okoliša, poljoprivrede koja korisi različia sredsva za uzgoj biljnih ili živoinjskih namirnica i reba vodii računa i provjeravai podrijelo namirnice ili sirovine od koje je proizvedena. Znanos povrđuje da su nepravilna prehrana, opasnosi koje dolaze iz hrane, a u velikoj mjeri način živoa, rizični akori kroničnih nezaraznih oboljenja koja su uzroci preko 65% smrnosi u svijeu i koja su posala zabrinjavajući javno zdravsveni problem. Ipak, uz malo napora i dovoljno inormacija svaki čovjek može ujecai na svoj način živoa, pa ako o učini velike su šanse prevencije nasanka mnogih bolesi. e šanse prije svega porebno je poražii u onome na ša možemo ujecai, a prije svega je u pravilna prehrana i jelesna akivnos. Općenio, unosii šo više voća i povrća i inegralnih žiarica, konzumirai više ribu i perad od crvenog mesa, a za one koji žive u koninenalnim djelovima poražii malo više maslinovog ulja. Smanjii unos masnoća, pogoovo zasićenih, smanjii unos rafiniranih namirnica, ugljikohidranih prije svih, solii hranu samo dovoljno, izbjeći nikom drage navike pušenja ili pijenja velikih količina alkohola. Porudii se izići minimalno u šenju na pola saa dnevno. Ovo su osnovne preporuke kojima ćemo smanjii rizik od nasanka niza bolesi kardiovaskularnog susava, a čini se da prema preporukama znanosi ovakvom prehranom može se smanjii rizik od nasanka nekih karcinoma. Način prehrane i živoa definiivno je povezan s nasankom dijabeesa, oseoporoze, bolesima susava za probavu, imunološkog susava, živčanog susava i generalno za zdravljem cijelog organizma, pa se i u ovim slučajevima bolesi mogu prevenirai. Danas znanos, sve više razokriva uzročnike različiih sanja bolesi organizma, a isovremeno pronalazi i pomoć za a sanja u biljkama ili hrani bogaoj biološki akivnim komponenama. ako, posoje čvrsi dokazi i israženi su mehanizmi da češnjak šii od raka debelog crijeva, a ima i druge poziivne učinke na organizam. Dobar je u borbi proiv bakerija, virusa, gljivica i inekcijskih upala crijevnog susava, pomaže dijabeičarima, poiče meabolizam i rad jere i želuca, spominje se kao moguća pomoć u liječenju Alzheimerove bolesi, sresa i oseoporoze, sve zahvaljujući biološki akivnim spojevima koje sadrži. Ova namirnica i mnoge druge predsavljene su u ovoj knjizi kroz opis njihovih spojeva koje imaju biološku akivnos i zovu se jednim imenom fiokemikalije. One imaju unkcionalnu vrijednos za ljudski organizam, u smislu prevenivnog ili zašinog djelovanja, a akivnos koju imaju, gdje se mogu naći u hrani i kojem ljekoviom bilju e njihova primjena kroz fioerapiju i aromaerapiju akođer su opisana u ovoj knjizi.
2
Pravilna prehrana i zdravlje
2. UVODNA RAZMATRANJA O HRANI, PREHRANI I ZDRAVLJU
Hrana je var koja se u organizam unosi kako bismo zadovoljili glad i prehrambene porebe (energeske, gradivne i regulacijsko-zašine). Hrana je i var koja apsorpcijom u organizam pridonosi očuvanju homeosaze (održavanje nekog biološkog susava i njegove unuarnje sredine u okviru fizioloških uvjea) i kao akva značajno uječe na fizičko, menalno, emocionalno i duhovno sanje ljudi. S hranom je u izravnoj vezi prehrana koja se definira kao proces ili skupina meaboličkih procesa koji se odvijaju u organizmu od renuka uzimanja hrane (jedenja) do njenog iskorišavanja u organizmu. vari koje se unose u organizam, a priom se iskorišavaju ako da daju organizmu porebnu energiju (ugljikohidrai, lipidi, proeini/bjelančevine), obavljaju gradivnu (proeini/bjelančevine) i regulacijsko-zašinu ulogu (minerali i viamini) zovu se nurijenima. Nurijen je i voda. Znanos koja proučava hranu je znanos o hrani (engl. Food science), dok prehranu proučava znanos o prehrani (engl. Nuriionism); obje su mulidisciplinarne, vrlo su slične i česo se poisovjećuju. azlika između pojmova hrana (engl. ood) i prehrana (ishrana) (engl. nuriion ) je emelj razlikovanja znanosi o hrani i znanosi o prehrani. Obje, u principu, razmaraju hranu, međuim, znanos o prehrani više proučava odnos između čovjeka i hrane. Znanos o hrani bavi se različiim aspekima hrane: kemijom i biokemijom hrane, mikrobiologijom, fizikom i biofizikom, senzorikom, nuriivnim aspekima hrane, ehnologijom, psihologijom, medicinom, legislaivom, sandardima kakvoće (ColićBarić, 2007), dok se znanos o prehrani susavno bavi ljudskom prehranom držeći se priom emeljne posavke da su sve neophodne hranjive vari (ugljikohidrai, masi, proeini, viamini, minerali i voda) zasupljene u prehrani i iskorišene u odgovarajućoj ravnoeži da se održi opimalno zdravlje. Hrana i prehrana proučavaju se okad je čovjeka. Puno je odgovorenih pianja, emeljne posavke su poznae, no još je veći broj neodgovorenih pianja. Pogledi na hranu i prehranu danas poprimaju novu dimenziju pa je danas posebno ineresanna nova hrana na ržišu, označena kao, primjerice, unkcionalna hrana ili organska i ekološka hrana. Svi rendovi kreću se u smjeru okrivanja veze između sasojaka hrane i njihove uloge u organizmu, odnosno njihovu ujecaju na zdravlje ili boles, e u smjeru uvrđivanja opimalnog načina prehrane, ali s obzirom na sve druge uvjee živoa i akore koji općenio uječu na način prehrane. Naravno, ovdje se uključuje i zdravlje, kao reći pojam koji je u najizravnijoj vezi s hranom i prehranom. ri su odnosa koja se promaraju kada su u pianju hrana, prehrana i zdravlje. Pravilna prehrana i zdravlje
3
Odnos između hrane i čovjek a – govori o porebi čovjeka za hranom radi održavanja normalnih živonih unkcija (disanje, probava, krvook), radi akivnosi (kreanje, rad, razmišljanje), radi rasa i razvoja organizma, a kasnije radi njegovog održanja. Hranii se znači jelom, pićem ili na neki drugi način u organizam unosii vari određenih prehrambenih, energeskih i organolepičkih svojsava, sadržanih u hrani. Odnos svakog pojedinog čovjeka prema hrani i prehrani srogo je specifičan, individualan i promjenjiv (Dunne, 1996). Jednako kao šo ne posoje dva popuno isa čovjeka, ako se ne može naći nii dvoje ljudi s ideničnim prehrambenim navikama. Porebe organizma su kvaniaivno precizne (ne smije bii manjka ni viška), a definiraju se iskusvom i subjekivnim osjećajem dobroga i lošega sanja organizma. Odnos između hrane i prehrane – govori o hrani kao najbinijem akoru ljudskog posojanja, zbog čega su sva događanja u vezi s ljudskom egzisencijom povezana s hranom; u jednoj krajnosi povezana s gladovanjem ljudi i suprono ome s punim zadovoljsvom drušva kada mu je osigurana mogućnos pribavljanja kvaliene hrane i u drugoj krajnosi s neumjerenosi u uzimanju hrane. U živou suvremenog čovjeka hrana i prehrana su obilježja socijalnog i drušvenog sausa, njegova individualnog i kolekivnog ponašanja, zdravlja i načina živoa. Uporebljava li se umjereno, raznoliko i razumno, hrana je najbolje jamsvo opornosi organizma prema bolesima, deormacijama i nepovoljnim ujecajima okoline. Iso ako, uporebljava li se manje razumno, preobilno, jednolično ili nedovoljno, posaje izvorom preoperećenosi organizma, uzrokom raznih bolesi ili neopornosi organizma prema bolesima. Odnos prehrane i zdravlja – govori o odnosu između jela i zdravlja ljudskog organizma. Dobro zdravlje osigurava se pravilnom prehranom, a pravilna prehrana porebna je radi normalnog razvoja organizma i njegovog djelovanja, normalne reprodukcije, rasa i razmnožavanja, opimalne razine akivnosi i radne učinkoviosi, opornosi organizma prema inekciji i bolesi, sposobnosi oporavka nakon jelesnih ošećenja i povreda i, konačno, duhovnog zadovoljsva i sreće čovjeka.
Od ukupno šes skupina hranjivih vari nii jedna pojedinačno ne može održai dobro zdravlje. o može osigurai samo uravnoežen i odgovarajući dnevni unos svih porebnih hranjivih vari ijekom cijelog živoa.
4
Pravilna prehrana i zdravlje
2.1.
SPOZNAJE O HRANI I PREHRANI KROZ POVIJEST
Zbog boljeg razumijevanja znanosi o prehrani porebno se vraii kroz vrijeme i saznai načine prehrane naših predaka, kao i pu razvoja nuricionizma.
Slika 1. Crtei ivotinja u pećini Wonderwerk, u blizini pustinje Kalahari, Juna Afrika (www.wonderwerkcave.com)
Smara se da je čovjek u počeku živoa na zemlji hranu skupljao i da već više od dva milijuna godina ima “određene” prehrambene navike. Priprema obroka, preposavlja se, počinju negdje prije 500.000 godina, no prvi dokazi – na papirusu opisana hrana i jela, kao i njihovo djelovanje na zdravlje poječu iz 3.200 god. pr. n. e., a opisali su ih sari Egipćani. Znamo da se smara da su pčele i med koji se proizvodi od nekara cvijeća sariji od čovjeka na Zemlji, anropološki nalazi govore da je moguće da se med u prehrani počeo korisii prije oko 30.000 godina i o u plemenskim zajednicama na području današnje Ukrajine. “Čvrsi” dokazi, sari oko 20.000 godina pr. n. e., slikovni su zapisi na kojima su prizori skupljanja meda sačuvani na crežima okrivenima na sijenama pećine Cueva de la Arna koja se nalazi u blizini Valencije u Španjolskoj. Nuricionisi sušinski dijele povijes razvoja hrane i prehrane na ri velika razdoblja: ◆ predagrikulurno doba, ◆ doba agrikulure (od oko 10.000 godine pr. n. e.) i ◆ agroindusrijsko doba (počinje prije oko 160 godina). Ako preposavimo da je period svih riju razdoblja jedna godina i da se čovjek pojavio 1. siječnja, agrikulurno doba počelo bi u drugoj polovici prosinca, a agroindusrijsko doba 31. prosinca, uvečer. Predagrikulurno doba – oprije oko 3 milijuna godina, čovjek skuplja hranu, lovi i počinje izradu alaa za lov i ribolov. Prvo je jeo sirovu hranu, a kad je okrivena vara - ermički obrađenu. Evolucijski ovo doba označava za
Civilizacijski napredak Homo sapiensa tekao je vrlo sporo i pomalo duhovito. Pretpostavlja se da su prvi ljudi skupljali plodove, ubijali ivotinje i konzumirali ih odmah. Tek kasnije su se dosjetili da bi ulovljenu ivotinju mogli vezati i tako imati ivotinju uz sebe, pogotovo zimi. Tako započinje stočarska proizvodnja. Iskustvo da iz slučajno rasutih sjemenki često izniknu nove biljke, a one imaju jo vie sjemenki, označava zapravo početak ratarstva. Ovaj proces trajao je stoljećima, bez skokovitog napretka.
Pravilna prehrana i zdravlje
5
Sumerani su jo oko 9.000 godina pr. n. e. proizvodili oko 9 vrsta piva od ječma, osam od penice i tri vrste mijeanog piva. Pivom su radnici plaćani, a potronjom piva mjerio se drutveni status: radnici su dnevno troili oko jednu litru, nii činovnici dvije, vii tri, a plemstvo i do 5 litara piva.
čovječansvo počeak socijalizacije, okupljanja oko vare, a hrana je sasavni dio og napreka. Oruđe koje se korisi su školjke, oklopi kornjača, kora drva, kasnije i glinene posude.
Doba agrikulure – negdje oko 7.000 godina pr. n. e., događa se nešo nevjerojano; čovjek napreduje u kulurnom i ehničkom smislu, a napredak prai i duhovni razvoj. ijekom 4.000 godina nasaju prve velike civilizacije, najčešće u dolinama rijeka, gdje je lo pogodno za uzgoj biljaka. Egipa, Mezopoamija, Palesina, Sirija, područja su gdje se počinju sijai žiarice i nasaju egipaska i sumerska, a poom babilonska, egejska i kreska civilizacija. Vremenom Prije 6.000 godina Imhotep opisuje primjenu hrane u ljekovite svrhe. prelaze u grčku i rimsku kuluru, a isovremeno, na Ukapavanjem u oči soka od pečene Dalekom isoku, uzgojem riže rase kinesko carsvo. janjeće jetre liječeno je noćno slijepilo. Grčki filozof i liječnik Hipokrat pisao je Inke, Aseci i Maje u Americi razvijaju svoju kuluru djela u kojima navodi da su tadanji uzgajajući kukuruz. liječnici, kao Galen, Maimonoides i Paracelsus (5. st. pr. n. e.) liječili hranom.
Prva veza između prehrane i zdravlja posavljena je upravo u sarom Egipu. Isovremeno, u saroj kineskoj civilizaciji car Huang ija i indijska ajurvedska radicija spoznaju akođer da načini prehrane imaju ulogu u prevenciji i liječenju bolesi (Cannon, 2005) (zna se, primjerice, da su prije 36 soljeća liječili gušavos pepelom morske spužve koja sadrži jod). Uz doba agrikulure veže se uzgoj biljaka, kao i udomaćenje živoinja. U Europi počinje uzgoj pšenice, zobi, graška, leće, lana, a od živoinja uz čovjeka osaju pas, svinja, koza, ovca i govedo. Okrićem Novog svijea i razvojem rgovine počinje prenošenje raznih kulura iz jednog dijela svijea u drugi. ako u Europu dolaze kukuruz, krumpir, rajčica, grah, paprika, suncokre, duhan i drugo. U 16. soljeću počinje razvoj kapializma, razvija se “nova agrikulura” s ciljem povećanja proizvodnje žiarica i hrane općenio. Agroindusrijsko doba – doba je razvoja kemije, biologije, mikrobiologije, mehanike i kasnije i drugih znanosi, šo naravno ima ujecaj na općenii razvoj i uječe i na razvoj agronomije, indusrije, gradnje pa i prehrambene indusrije. Uzgoj hrane posaje agroindusrijski, a izumima popu serilizacije (Nicolas Apper, 1804) omogućava se rajnos hrane. Nove ehnologije i njihov razvoj u 20. soljeću uvode nas u doba brze hrane (engl. as ood), polugoovih i goovih proizvoda koji smanjuju akivnosi pripreme hrane u kućansvu, a civilizacijski napredak ulazi u aomsko doba, osvajanje svemira, nevjerojaan inormaički progres, geneski inženjering id. 6
Pravilna prehrana i zdravlje
Slika 2. Uzgoj hrane na papirusu (www.mitchellteachers.org)
Od oprilike 200 milijuna ljudi koji su živjeli u risovo doba čovječansvu je za prvu milijardu sanovnika Zemlje rebalo skoro 1.800 godina, za drugu oko 130, no danas se sanovnišvo poveća za milijardu u periodu od 15 do 20 godina, pa se i broj sanovnika Zemlje popeo na preko preko 7 milijardi. Neki gradovi su se u broju sanovnika popeli čak na preko 20 milijuna, a preposavlja se da će ih bii sve više. Svaranjem velikih porošačkih cenara (u velikim gradovima), produženjem duljine živonog vijeka ljudi i smanjenjem sope smrnosi u svijeu posaje velik problem osiguranje dovoljnih količina hrane za sve veći broj sanovnika. Gdje smo danas s obzirom na hranu, proizvodnju hrane i prehranu? Mnogi danas govore o paradoksu; proizvodi se više hrane nego ikada, a nikada nije bilo više gladnih na svijeu. S jedne srane popuni nedosaak i nedovoljno hrane (čini da je preko dvije milijarde gladnih), a s druge srane gojaznos kao civilizacijska boles, koja predsavlja javnozdravsveni problem u velikom broju razvijenih zemalja, pa se broj gojaznih bliži jednoj milijardi. Svjeska zdravsvena organizacija - SZO (engl. World Healh Organizaion - WHO) zbog brige oko problema gladi i za dobrobi čovječansva proglasila je Svjeski dan hrane – 16. rujna.
Pravilna prehrana i zdravlje
7
2.2.
NAJZNAČAJNIJI NUTRICIONISTI I NJIHOV DOPRINOS SPOZNAJAMA O HRANI I PREHRANI
Znanos o prehrani (nuricionizam) kao znanos započela je krajem 18. soljeća modernom kemijom čiji je osnivač Anoine Lavoisier (slika 3), a vorcima moderne znanosi o prehrani smaraju se Jusus Liebig (Europa) i Wilbur Olin Awaer (SAD).
Antoine Lavoisier Justus Liebig Francuz Nijemac (1743. – 1794.) (1803. – 1873.)
Wilbur Olin Atwater (SAD) (1844. – 1907.)
Slika 3. Tvorci moderne kemije i znanosti o prehrani: Lavoisier, Liebig i Atwater (Šajina, 2013)
No, prije njih kao nuricionisi prepoznai su Hipokra (460. – 377. pr. n. e.), koji je smarao da iso jelo i piće ne mogu odgovarai bolesnom i zdravom čovjeku, zaim Cornelius Celsus, koji u 1. soljeću smara da je liječenje bolesnika dijeom najljepši i naježi dio medicine. Galenova saznanja (131. -201.) godinama su u Europi korišena za liječenje mnogih bolesi gladovanjem. Animus (511. – 534.) opisuje 100 namirnica u knjizi “ Episula de observaione ciborum”. Slijedi izdanje jedne od prvih knjiga o dijeeici “ Dijeeika za sarce”, piše je Sigmund Albich - češki liječnik. Sancorius (1561. – 1636.), alijanski fiziolog, ridese godina važe hranu koju jede i mjeri jelesne karakerisike, o čemu piše raspravu. Da je mišićni rad ovisan o izgaranju nekih kemijskih spojeva zaključuje u svom israživanju John Mayon, a 1746. James Lind, engleski liječnik, ispiuje mogućnos liječenja skorbua limunom i narančom, posavlja pokus i dokazuje da su mornari nakon šes dana bili goovo izliječeni. Pregled značajnih okrića i najznačajnijih nuricionisa prikazan je u nasavku, a uz korišenje lieraure preuzee iz Šajina (2013) i Šaalić (2008).
8
Pravilna prehrana i zdravlje
Kemijsko-analitička era - moderni nutricionizam
Razdoblje/ Otkriće godina Lavoisier dokazuje da se respiracija kod biljaka i ivotinja odvija uz pomoć kisika iz atmosfere sporim izgaranjem organske tvari, a s Laplaceom utvrđuju povezanost između topline i CO 2 koji nastaju kod 1777. ivotinja. Također, mjeri potronju kisika i otputanja CO2 kod čovjeka i utvrđuje da su nakon obroka ili fizičke aktivnosti vii. Tri godine kasnije u Francuskoj identificirana je “animalna tvar” kao tvar koja sadri duik. William Prout, engleski kemičar i liječnik, izolira HCl iz eluca čovjeka 1823. – i zaključuje da su tri osnovna sastojka hrane bjelančevine, masti i 1827. ugljikohidrati te da se svaki dan moraju uzimati. 1838. Berzelius, vedski kemičar (1779. – 1848.) otkriva bjelančevine. Justus Liebig, proučava miiće i zaključuje da energija za kontrakciju 1842. miića dolazi od razgradnje proteina, da proteini sudjeluju u izgradnji tkiva i daju energiju za tijelo. Claude Bernard proučava sekrecije pankreasa i uči i povezuje ih s 1850. probavom i apsorpcijom masti. 1850. Bryson dokazuje da citratna kiselina nema antiskorbutsko djelovanje. Englez Edward Frankland eksperimentom direktno mjeri energiju sagorijevanja hrane i uree i utvrđuje da 1 g proteina daje 4,37 kcal. 1866. Rui Liebigovu hipotezu, jer dokazuje da energija za miićni rad dolazi iz masti i/ili ugljikohidrata. Dolazi do otkrića mikroorganizama te higijena i sanitacija postaju značajne. U to vrijeme vlada miljenje da su mikroorganizmi uzročnici raznih bolesti nepravilne prehrane, no u sljedećih 60 godina otkrivaju 1880. – se drugi faktori hrane, kao vitamini, i ta teorija rui se novom, tj. 1900. utvrđuje se veza između vitamina i bolesti prehrane. Naročito se istrauju bolesti: anemija, beri-beri (polineuritis), rahitis, noćno slijepilo, guavost i druge. Iz tog perioda najznačajnija otkrića donose Atwater i Rubner. Wilbur Olin Atwater daje prvi standard za unos proteina - 125 g/ dan. Daljnjim istraivanjem Atwater zaključuje da je to previe i preporučuje postavljanje eksperimenata kako bi se dobile precizne količine. On prvi utvrđuje da amerikanci unose pretjerane količine masnoća i slatkia, te da nemaju dovoljno tjelesne aktivnosti. 1887.
Par godina kasnije (1896.) s Rosom izrađuje prve kalorijske tablice, a tri godine kasnije precizni respiracijski kalorimetar za proučavanje metabolizma čovjeka. Ova istraivanja zajedno s onim Benedicta (1905.) i Carpentera (1910.) koriste se i danas u proučavanju prehrane i fizičke aktivnosti (vjebanja). Atwater potvrđuje da zakon o očuvanju energije vrijedi za ljudski organizam.
Pravilna prehrana i zdravlje
9
1894.
Max Rubner (1854. – 1932.), njemački fiziolog i higijeničar, prvi utvrđuje kalorijsku vrijednost bjelančevina, masti i ugljikohidrata.
Biološka era - od početka 20. stoljeća
Proučavaju se makronurijeni i mikronurijeni (viamini i minerali) i njihova uloga. U prvoj polovici 20. soljeća okrivaju se aminokiseline i esencijalne masne kiseline, u drugoj uloga esencijalnih nurijenaa i načini na koji viamini i minerali djeluju na enzime i hormone. Isražuju se 60-ih i 70-ih godina dijabees, konsipacija i aeroskleroza (civilizacijske bolesi). Razdoblje/ Otkriće godina 1902. Emil Fisher (1852. – 1919.), Nijemac, utvrđuje koji su aktivni sastojci čaja, kave i kakaa, strukturu 16 stereoizomera aldoheksoza, među kojima su glukoza, fruktoza i manoza, otkriva purine (adenin, ksantin, mokraćnu kiselinu, guanin), istrauje proteine, izolaciju aminokiselina, sintetizira peptide, polipeptide i proteine, te otkriva peptidnu vezu. Jedan je od najvanijih kemičara 20. stoljeća, a za razjanjenje sinteze proteina i ugljikohidrata 1902. godine dobio je Nobelovu nagradu. 1861. Englez Frederick Hopkins prvi je izolirao triptofan i glutation, 1929. –1947. godine dobio je Nobelovu nagradu za istraivanje avitaminoza. 1904. Russell Chittenden (1856. – 1943.) istrauje proteine i postavlja nove standarde za unos proteina, za pola manje od prethodnih. 1912. Otkriven je vitamin B1 - tiamin. Eijkman otkriva da je uzrok bolesti beri-beri nedostatak nepoznate tvari koja se mora nalaziti u kori rie. Nakon mnogobrojnih istraivanja znanstvenika iz cijelog svijeta Kazimir Funk (1884. – 1967.) otkrio je konačno tvar koja uzrokuje nutricijski polineuritis, te prvi uvodi termin “vitamin” i zasluan je i za otkriće B2, C i D vitamina, kao i za tvrdnju da male količine vitamina koje su prirodno prisutni u raznoj hrani mogu spriječiti slab rast i neke bolesti. 1912. Holst i Frohlich, Norveani, otkrivaju vitamin C, godinu kasnije McCollum i Davis otkrivaju vitamin A (tablica 1).
10
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 1. Povijesni pregled značajnih otkrića za vitamine (Šatalić, 2008) Vitamin
Otkriće
Izolacija
A
1909. 1918. 1922. 1929. 1897. 1920. 1936. 1931.
kiselina
B6 Folat B12 C
D E K B1 B2 Nijacin Biotin Pantotenska
1919.
1922.
1923.
1929. 1935. 1950.
1963.
Sinteza
1931. 1932. 1936. 1939. 1926. 1933. 1935. 1935.
Definirana ke mi js ka struktura 1931. 1936. 1938. 1939. 1936. 1935. 1937. 1942.
1931.
1938.
1940.
1940.
1934. 1941. 1926. 1912.
1938. 1941. 1948. 1928.
1938. 1946. 1956. 1933.
1939. 1946. 1972. 1933.
1947. 1959. 1938. 1939. 1936. 1935. 1867. 1943.
Benedikt i Harris objavljuju “metaboličke standarde” – tablice za izračunavanje unosa energije na temelju spola, dobi, visine i teine kod zdravih ljudi i bolesnika. Banting (1891. – 1941.) kanadski liječnik, nobelovac, Best (1899. – 1978.) i McLeoda otkrivaju hormon pankreasa, inzulin, Mellanby otkiva vitamin D, Amerikanci Evans i Bishop otkivaju vitamin E. Uvodi se fortificiranje kuhinjske soli s jodom za prevenciju guavosti (Švicarska), a Amerikanci obogaćuju mlijeko vitaminom D za prevencije rahitisa. – Otkrivene su, pored nekih vitamina, i esencijalne masne kiseline, a 1941. objavljeno je prvo izdanje američkih preporučenih prehrambenih potreba (engl. Recommended Dietary Allowances - RDA). Rarazvija se higijena i tehnologija hrane, ambalaa, definiraju se načini označavanja hrane, kvantificiraju se nutritivne potrebe po dobnim i spolnim skupinama, proučavaju se bolesti koje su uzrokovane prehranom, a poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo doivljavaju intenzivnu fazu. FAO i WHO osnivaju komisiju Codex Alimentarius koja se bavi razvojem standarda hrane i čuvanjem zdravlja potroača te postavljanjem internacionalnih regulativa za analitičke metode, označavanje hrane, toksikoloke aspekte hrane itd.
Pravilna prehrana i zdravlje
11
1988.
1992.
Počinje upotreba Queteletovog indeksa ili indeksa tjelesne mase (ITM) za definiranje i dijagnozu pothranjenosti prema belgijskom matematičaru Adolpheu Queteletu (1796. – 1874.). Američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) slubeno objavljuje prvu piramidu hrane (engl. Food Guide Pyramid) (slika 4).
Slika 4. Prva piramida prehrane (USDA, 1992)
ijekom 20. soljeća, znanos o prehrani razvijala se u dva ključna pravca: ◆ ◆
definiranje nuriivnih poreba, israživanje bolesi koje su posljedica nekog nuriivnog manjka.
rajem 20. i počekom 21. soljeća israživanja i znanos ulaze u reći smjer – nurigenomiju.
Nutrigenomija
Nurigenomija je znanos koja se bavi molekularnim djelovanjem nurijenaa na gene (Bašić i sur., 2011). emeljem ove definicije može se zaključii da će se u budućnosi nuricionizam bavii ujecajem hrane na ljudske gene, šo je logični nasavak bioehnologije, molekularne medicine i armakogenomije, odnosno da dolazi “geneička era” prehrane. Geneička israživanja u nuricionizmu mogu dai odgovore na koji način povećai nuriivnu vrijednos hrane, smanjii rizik pojedinaca za određenu boles, zašo isa hrana i isi način prehrane imaju različi ujecaj kod ljudi id (Aman i Muller, 2006). Do sada je uvrđeno da neki sasojci iz hrane dolaze u inerakciju s određenim genima, e ih 12
Pravilna prehrana i zdravlje
mogu “uključii” ili “isključii”. Mehanizmi kojima nurijeni iz hrane proizvode povoljne učinke na zdravlje čovjeka još nisu razjašnjeni. Uveden je i pojam biomarkera - vari koji karakeriziraju određenu boles, ako da će se bolesi moći korigirai prehranom u vrlo ranom sadiju ili do njih uopće neće doći. Smara se da će se uskoro u laboraoriju za svakog pojedinca moći uvrdii gene koji dovode do specifične bolesi. Pomoću ovih esova moći će se odredii lisa poželjne i nepoželjne hrane, koja će prevenivno djelovai na nasanak ili pomoći u izlječenju bolesi. Dakle, budućnos je u rukama nuricionisa geneičara. Pored nurigenomije, ovara se i niz novih israživačkih pianja. Pri ovom nezaobilazno je pianje fionurijenaa, odnosno komponenaa hrane prisunih u vrlo malim količinama i njihove uloge za zdravlje ljudi. Oni dolaze iz biljnog svijea i, za neke iz poznaih, ali za većinu još uvijek iz nepoznaih razloga, vrdi se da imaju poziivan ili negaivan ujecaj na zdravlje čovjeka. Ove komponene ranije se nisu mogle analizirai, prvensveno zbog njihovog malog udjela u hrani, ali i zbog granica koje su imali uređaji za deekciju i mjerenje. Danas se ehnologija razvila, a o je povećalo osjeljivos aparaa u analiici i mjere se i male molekule meabolia u biološkim uzorcima, u zv. meabolomu, pa se iz ovog razvija nova znanos nazvana meabolomika. U analizi ona primjenjuje vrlo osjeljive ehnike i uređaje kao, primjerice, maseni spekromear, razne susave za kromaografije, nuklearnu magnesku rezonanciju, a u o se uključuje i primjena sve boljih kompjuorskih mogućnosi, pa se različiim programima brojni podaci obrađuju u svega nekoliko minua u svrhu karakerizacije, klasifikacije i drugih opisa uzoraka. Pored novih smjerova, osao je od ranije niz neodgovorenih pianja u znanosi o prehrani, ako znanos o prehrani, hrani i zdravlju čovjeka, s obzirom na još nepoznae odgovore, čeka ineresanna budućnos.
2.3.
OPĆENITO O PREHRANI, PRINCIPIMA I FAKTORIMA UTJECAJA
Znanos o prehrani bavi se prvensveno israživanjem ujecaja hrane i nurijenaa u hrani na ljudski organizam i zdravlje, uključujući nenuriivne komponene hrane. ako ovakva israživanja zadiru u mnoga medicinska, sociološka, kulurološka, ekonomska i druga pianja, može se reći da je nuricionizam mulidisciplinarna znanos. Mnogi odgovori o prehrani kriju se u načinu živoa, nasljednim svojsvima, navikama, prirodnom okruženju, drušvenim obilježjima, socioekonomskim ujecajima i, s obzirom na o koliki je spekar ujecaja, vrlo ih je eško sandardizirai. akva će bii prehrana sanovnišva neke zemlje, u pravilu je ovisno o proizvodnji živonih namirnica u oj zemlji, mogućnosi uvoza namirnica (dosupnosi), osiguranju namirnica od kvarenja i sveobuhvana kakvoća hrane, cijeni namirnica, odnosno kupovne moći Pravilna prehrana i zdravlje
13
sanovnišva, poznavanju principa pravilne prehrane i higijene, odnosno supnju obrazovanja i mnogobrojnih drugih akora koji uječu na način prehrane. Nažalos, različie zemlje različio se bore s ovim pianjima, mnoga israživanja povrđuju da je razina znanja o vialnim područjima svakodnevnog živoa, kao šo su zdravlje, osobna higijena, pravilna prehrana - vrlo niska. Pored nedovoljnog obrazovanja, razne preporuke, zablude, kreaivne reklamne kampanje, a osobio mediji, nameću svoja razmišljanja. od čovjeka se priom suzuju iskonska znanja o živou, prirodi ili pravilnoj prehrani. 2.3.1. Principi pravilne prehrane
Kontrolirati energetski unos Energetski unos prilagoditi s obzirom na spol, dob, visinu i svakodnevnu tjelesnu aktivnost
Adekvatnost prehrane Podmiriti potrebe organizma za nutrijentima i energijom
Raznolikost
Uzimati raznolike namirnice iz
Adekvatnost prehrane 5 i više porcija voća i povrća, 3 porcije mlijeka i
Nutritivna gustoća
Unositi namirnica visoke gustoće,
tj. one koje sadrže puno mikronutrijenata (vitamina i minerala) i malo kalorija
mliječnih proizvoda.
Principi pravilne prehrane
Uravnoteženost
Unos energije prilagoditi njezinoj potrošnji
različitih skupina
namirnica
Umjerenost
Unos namirnica koje mogu imati negativne učinke na zdravlje trebaograničiti
Sol:ne više od 5 do 6 g na dan, Alkohol: jedno piće za ženu, dva za muškarca, Zasićene masne kiseline: do 10% od ukupnih dnevnih kalorija Transmasne kiseline:do 1% od ukupnih dnevnih kalorija Kolesterol: maks. 300 mg/dan) Šećer: maks. 10% od ukupnih dnevnih kalorija
Koristiti alat za individualne prehrambene preporuke – piramidu prehrane
Slika 5. Principi i smjernice pravilne prehrane (autori)
U većini lieraure ri su ključna principa pravilne prehrane, i o uravnoeženos, raznolikos i umjerenos. No, kada se principi razmore s malo šireg aspeka i uključe u njih smjernice USDA-a, dolazi se do nekoliko vrlo binih elemenaa pravilne prehrane. Prvi je da se nurijeni porebni organizmu rebaju uzimai hranom. Osali najvažniji prikazani su slikom 5. 14
Pravilna prehrana i zdravlje
2.3.2. Faktori koji utječu na izbor hrane i prehrane
Fakori koji uječu na prehranu pojedinca mogu bii individualni, a ovisni su o živonoj dobi, spolu, visini, ežini, svakodnevnim akivnosima (obavljanju poslova, spora, šenji) i o klimaskim uvjeima u kojima osoba živi. O porebama organizma za nurijenima govori poglavlje 3. No, kada se općenio govori o akorima ujecaja na izbor hrane i o načinu prehrane skupine ljudi, krenuvši od različiih sklonosi naroda prema različiim namirnicama ili odbojnosi ukorijenjenih u radiciji ili kuluri nekih naroda preko geograskih, klimaskih, ekonomskih, socijalnih, psiholoških i niza drugih, zaključak je jasan – mnogobrojni su. Dva su najvažnija akora dosupnos hrane i kupovna moć sanovnišva. upovna moć sanovnišva najčešće je ključni akor prehrambenih navika i s obzirom na nju može se napravii podjela na one kojima su mogućnosi odabira ograničene i one koji mogu kupii kvalieniju i zdraviju hranu. U akvom krugu ljudi porošači imaju i drugačije zahjeve e česo raže “finije” proizvode. U ovom koneksu ovoren je danas niz pianja o odnosu porošač - proizvođač, pa porošači prehrambenih proizvoda zahijevaju kakvoću proizvoda, jedinsvenu po svojim obilježjima. Prednosi ih proizvoda mogu se ogledai kroz njihova fizikalna, senzorska i eseska svojsva kao šo su, primjerice, sirovine od kojih su proizvedeni, primjena specifične ehnologije proizvodnje, prezenacija proizvoda i pakiranje, idenifikacija proizvoda s njegovim geograskim podrijelom (šo uječe na imidž proizvoda) ili izborom prodajnih kanala. Osnovna karakerisika porošača je njihova auonomnos pri kupovini, promjenljivos u vremenu i prosoru i razlika kod ljudi, šo je rezula općeg drušveno-ekonomskog okruženja. U akvim uvjeima proizvođači koji žele osigurai uspješnu prodaju moraju se borii za svoje kupce i bolji asoriman e markeingom, nižim cijenama i drugim akivnosima uvjerii porošače da će svoje porebe najbolje zadovoljii ako kupe upravo njihov proizvod (olušić i Deže, 2001; Brčić-Sipčević i enko, 2007). Ipak, pri izboru posoje ograničavajući aori koji se u nekoj lierauri grupiraju kao psihološki, sigurnosni i socio – ekonomski (Sraughan, 1995). Dosupnos hrane u rukama je države i međunarodnih organizacija i korporacija i predsavlja složeni koncep poliika u koje su uključene poljoprivreda, prerada, održivi razvoj. U zv. zapadnim zemljama uglavnom nije ograničena. S okolinskog sanoviša, međuim, sve se češće raspravlja o pianju dosupnosi vode. Ipak, na odabir hrane i način prehrane ujeca će, pored navedenih, i niz drugih akora koji su prema nekim auorima svrsani u biološke akore. o su (Colić-Barić 2007) kulurološki, senzorski i kogniivni akori, zdravsveni saus i geneika (naslijeđe), a prikazani su slikom 6. U nasavku su objašnjeni ujecaji pojedinih akora, no s obzirom na o da neki od ovih akora, popu sila živoa ili ujecaja kulure i radicije na prehranu imaju značajniji ujecaj, oni će bii objašnjeni u posebnim popoglavljima. Pravilna prehrana i zdravlje
15
Ekonomija Okoliš Kulturološki Stil života Kultura i tradicija Senzorski
Senzorska osjetila Navike Socijalni faktori
Faktori koji utječu na odabir hrane
Kognitivni Vjerovanja Reklamiranje Ograničenja kroz bolesti Zdravstveni status
Ograničenja senzorskih osjetila Strost i spol
Genetika
Fiziološki poremećaji
Slika 6. Bioloki faktori prehrane (autori)
Ekonomski akor ; uječe kroz sandard živoa i različi je u različiim dijelovima svijea, pa se svije i dijeli prema ovom ujecaju na svije preuhranjenih i svije gladnih. Dosupnos hrane, cijena hrane, izbor hrane na ržišu, sanje u porodici, kupovna moć, supanj znanja i drugi akori ekonomske prirode uječu na odabir hrane i način prehrane. Okolišni ujecaji na prehranu; jedan od najznačajnijih globalnih problema sadašnjice; pianje zagađenja i ujecaja zagađivača koji emisijom iz poljoprivrede, indusrije i ljudskih akivnosi općenio dospijevaju u okoliš, a iz njega puem vode, hrane i zraka u čovjeka. Pesicidi, eški meali, dioksini i doslovno nepozna broj kemikalija iz okoliša mogu dospjei u ljudski organizam i izazvai kancerogene, muagene i eraogene poremećaje i bolesi na susavima ili organima ijela i u njihovoj unkciji. Pored kemijskih, u su brojni mikrobiološki i fizikalni ujecaji na hranu, prehranu i u konačnici na zdravlje čovjeka koji dolaze iz okoliša. Čovječansvo se u borbi proiv ovih pojava opredijelilo za kreiranje poliika zašie i čovjeka i okoliša, a u proizvodnji hrane, osim razvoja održive, ekološke ili organske poljoprivrede, uvje je sadašnjice održivi razvoj.
Senzorski akori; među važnijima su kada se govori o kakvoći, ujecaju na odabir hrane i uživanju u hrani. Pomoću osjeila čovjek dobije inormacije o svom ijelu i okolini u kojoj se ono nalazi. ako u mozak prisižu mnogobrojni biovi senzornih inormacija, 16
Pravilna prehrana i zdravlje
a on ih organizira, inegrira i ormira percepciju i ponašanje. Formiranje započinje u majčinoj urobi, kada eus osjei pokree majke. ada se govori o hrani mozak pomoću osjeila vida, okusa, mirisa, sluha i dodira percipira senzorska svojsva hrane. o je subjekivni proces i kod svakoga je različi. Za hranu su emeljna senzorska svojsva okus, miris, eksura i boja. od okusa se, pored čeiri glavna (slako, gorko, kiselo i slano), mogu javii i okus “umami” ili “mealni”. Prve preerencije, ali i averzije javljaju se u urobi majke, primjerice preerencija slakog ili averzija na kiselo ili gorko, dok se, primjerice, preerencija slanog javlja u drugom romjesečju živoa novorođenčea. ada se svaraju preerencije za masno, eksuru ili mirise nije uvrđeno, ali se osjeljivos na mirise vezuje uz majčino mlijeko. Osjeljivos je ovisna o geneskim, fiziološkim i meaboličkim specifičnosima, a preerencije okusa razvijaju se od rođenja kroz vrijeme, a kasnije ih oblikuje i niz drugih akora, popu ujecaja vršnjaka ili dosupnosi hrane. Kogniivni akori; u kogniivne akore ulaze navike, ujecaj ugodnih/neugodnih siuacija, žudnja za hranom, ujecaj medija, pianje odnosa prema vlasiom ijelu, samopošovanje, vjerovanja i cijeli spekar socioloških ujecaja. Navike; dvoje će gojaznih rodielja imai vrlo vjerojano djecu sklonu gojaznosi. Ako se izdvoje geneski akori, prenošenje navika (o odabiru hrane ili načinu pripremanja) ulazi u kogniivne akore i prenose se u obielji, kao i sve osale sklonosi. Ugodne/neugodne siuacije ; učesalo izlaganje novoj hrani u poziivnom i poicajnom okruženju može pridonijei svaranju sklonosi prema nekoj hrani kasnije, ali i obrnuo, ako se djeci pod priiskom daje određena namirnica o može pokazai smanjenu sklonos za e namirnice kasnije. Osim oga, određena hrana kod ljudi smiruje, ublažava sres, omogućava čovjeku da se dobro osjeća.
Žudnja za hranom; ima psihološki i fiziološki karaker. Česo samo pomisao na hranu koju volie može imai smirujući učinak za čovjeka. Uzroci mogu bii različii, primjerice, ako se dijee nagrađuje hranom, kasnije će razvii osjećaj žudnje za om hranom kroz cijeli živo. Neki auori žudnju za hranom objašnjavaju kao emocionalno jedenje i dijele ga u pe skupina: prejedanje, konzumiranje hrane zbog lošeg raspoloženja, zbog samopošovanja, zbog sresa ili, pak, nekonrolirano konzumiranje hrane. Čokolada je u ovoj skupini hrane kraljica. Hrana za kojom se “žudi” su, mliječni proizvodi, orašasi plodovi i grickalice, ekućine (alkohol), masna hrana, ljua ili jako začinjena hranom, kruh, hrana sa škrobom, keksima, kolači i pie, slakiši, voće, povrće i salae (Virue, 2013). Oglašavanje i promoviranje: ema u koju se uključuju i ekonomske znanosi, a sušinski, ako je reklamiranje emeljeno na znansvenim spoznajama, ono na čovjeka ima poziivan učinak (Duta-Bergman, 2006). Osobni izgled: vrlo je česo slučaj da pojedinci vode računa o osobnom izgledu kroz poseban odabir namirnica i način prehrane. Mišljenje o vlasiom ijelu povezano je s jelesnim i emocionalnim iskusvima zadovoljsva ili nezadovoljsva i razvija se vrlo rano. Već u šesoj godini živoa kod djece se može uočii nezadovoljsvo Pravilna prehrana i zdravlje
17
vlasiim ijelom i zabrinuos u pogledu jelesne ežine, a kroz vrijeme, naročio u doba puberea i izraženije kod ženskog spola, ova se nezadovoljsva mogu i pojačai. Mogu rezulirai ozbiljnim poremećajima u prehrani, od primjene različiih dijea do razvijanja eksremnih posljedica kao šo su anoreksija ili bulimija. U psihološkim israživanjima dovode se u vezu sa samopošovanjem, perekcionizmom i drugim emocijama. Sociološki akori: uključuju činjenicu da djeca o hrani i prehrani prvensveno uče iz svog porodičnog okruženja. Obielj je emeljno okruženje za socijalizaciju, pa je logično da ima i najznačajniju ulogu u svaranju odnosa prema drušvenim vrijednosima. asnije djeca mijenjaju aj odnos ujecajem vršnjaka i okruženja, a u mnogim israživanjima povrđuje se razlika u ponašanju s obzirom na spol. ako je, primjerice, zaključeno da u israživanju ujecaja provođenje dijea vezanih uz osobni izgled mediji imaju značajno veći ujecaj na djevojke, dok rodielji imaju značajno veći ujecaj na mladiće. Odrasli su akođer pod ujecajem medija, poslovnog ambijena, religije. Ako se sociološki akori vezuju uz ekonomske, onda se u neposrednom okruženju mogu naći nesigurna voda za piće, loši saniarni uvjei, zagađenje, nedosana higijena hrane, siromašvo u obielji i neodgovarajuće odlaganje opada. Socijološko-ekonomski uvjei uječu na ras i razvoj pojedinca, a loša prehrana zbog nedosaka novca i loših higijenskih uvjea najvažniji su među njima. Prehrana s obzirom na vjerovanje: čovjek može vjerovai velikom broju inormacija koje nas okružuju ili kreirai vlasio vjerovanje. Primjerice, osobe koje za sebe misle da su osjeljivije, više vode računa i o inormacijama koje će preuzei, pa i o prehrani. Vjerovanje se povezuje i s filozofijama živoa koje mogu bii i dio kompleksnog susava sila živoa. Fiziološki akor : velik je broj fizioloških akora koji mogu ujecai na prehranu, među najvažnijim je zdravsveni saus organizma koji je povezan uz dob i spol, a ima veze i s nasljednim akorom. Gubiak zuba, demineralizacija kosiju, problemi s guanjem, meabolički poremećaji i menalni poremećaji direkno uječu na odabir hrane, a njihov se ujecaj povećava sarošću ljudi. od ovih razmaranja vrlo je ineresanno predsavii spoznaje vezane uz doživljavanje duboke sarosi ili ežnju čovječansva k dugovječnosi. ako se uz dugovječne ljude povezuje nekoliko činjenica, među kojima je jedna od važnijih da oni doživljavaju vrlo malo promjena kroz živo i sresnih siuacija. S obzirom na način živoa, način prehrane, okruženje, živo u prirodi i prirodnu hranu čini se da se dugovječnos može doživjei u prirodnom i mirnom okruženju.
18
Pravilna prehrana i zdravlje
2.3.2.1.
Kulturološki faktori
ulura predsavlja skup znanja, vjerovanja, umjenosi, zakona, morala, običaja, navika i drugih specifičnih karakerisika naroda, kao jedan je od najvažnijih ujecaja na način živoa ljudi, pa ako i na način prehrane. Uzevši u obzir da je u svijeu u enološkom alasu zabilježeno posojanje preko 1.260 kulura, a osobio migracije naroda koje su akualne posljednjih 50 godina i miješanje kulura povezano s njima, pianje je koliko se uopće ovaj ujecaj može realno sagledai i gdje se mogu povlačii granice. Prehrambene navike duboko su ukorijenjene u kuluri, različie su za različie narode, za jedne je neka hrana dobra, a za druge loša, iz prošlosi do danas navike se prenose radicijom, a ogroman značaj u prehrani ima religijska pripadnos. ako bi se među dva-ri najvažnija kulurološka akora mogla svrsai upravo vjerovanja, radicija i religija. Ovo područje do danas je osalo ineresanno za nuricionise. U sušini, vjerovanje, radicija i religija generalno su akori koji najviše uječu na opći način živoa ljudi. Primjer za ovu vrdnji može bii ina, kao značajno različia od zapadnih civilizacija. Ima skoro 1,4 milijarde ljudi, od kojih je najviše budisa, značajan udio aoisa i drugih religija, pa se upravo na njihovom prožimanju svorila kineska filozofija živoa.
Yin hrana (hladi) uzima se ljeti, bademi, jabuke, šparoge, banane, pivo, brokula, kupus, celer, kukuruz, rakovi, krastavci, riba, grože, med, sladoled, limun, gljive, naranče, ananas, sol, špinat, jagode, soja, bijeli šećer, rajčice, voda.
Yang hrana (grije) uzima se zimi, govedina, papar, smei šećer, maslac, sir, čili, čokolada, kava, jaja, dimljena riba, češnjak, žitarice, sezamovo ulje,mandarine, ocat, zelene paprike, grah, ječam, lisnato zeleno povrće, luk, krumpir, puretina, miso, tamari, orasi, vino.
Neutralna hrana: kruh, mrkva, cvjetača, trešnje, datulje, mlijeko, breskve, grašak, šljive, grožice, integralna riža, bijela riža kuhana na pari.
Slika 7. Yin i yang hrana, podijeljena s obzirom na vjerovanje naroda Kine Pravilna prehrana i zdravlje
19
Prehranu, primjerice, aoisa (Yin i Yang prehrana, slika 7) karakerizira vjerovanje da se harmonija u ijelu posiže pravilnim omjerima hrane. Ova se filozofija razvila na njizi promjena, koja objašnjava da meafizičko unkcioniranje cijeloga Svemira počiva na principu eorije o pe elemenaa (drvo, meal, voda, vara, zemlja). Bi yin i yang filozofije je da univerzumom vlada jedinsveni princip, ao, a on je podijeljen u dva suprona principa - yin i yang. Sve se namirnice mogu podijelii u ri kaegorije: yin, yang i neuralnu hranu. Yang hrana savjeuje se rodiljama, kronično neispavanim e anemičnim ljudima, a yin hrana nervoznim ljudima i onima koji, primjerice, pae od grlobolje. Religija kao akor ujecaja na prehranu: hrana i prehrana sasavni su dijelovi religijskih pravila, simbola, običaja i svakodnevnog živoa u većine ljudi koji žive po principima religije. Islam, kršćansvo, judaizam, budizam, hinduizam imaju očno određena prehrambena pravila i sva su različia. Primjerice, judaizam preporučuje uzimanje “košer” hrane, a islam “halal” hrane. Kršćansvo: nasalo kao reakcija eliizma i neodmjerenosi imperijalnog ima, posavljen na moralnim normama siromašva, posavlja se poziivno prema čovjeku, zdravlju i prehrani. Pravila se odnose na povremeni pos, jer se u Bibliji navodi da povremeni pos i nemrs čisi organizam (prije Uskrsa i pekom), definirano je šo se smije a šo ne smije jesi, a dugorajni posovi “krijepe duh”. Neumjerenos u jelu i piću je grijeh, jer je šeno za zdravlje. Islam: ima najveći broj prehrambenih ograničenja, a najvažniji su alkohol i svinjeina. Halal hrana je ona kod koje se prije ubijanja živoinje korisi obred klanja i pušanja krvi, u proivnom su zabranjene za jelo. Halal hrana, ako je ako označena, podrazumijeva cijeli posupak prerade pod određenim religijskim uvjeima. Muslimani jednom godišnje imaju mjesec posa – ramazan, kada se čovjek suzdržava od hrane cijeli dan. Budizam: osnovao ga je Budha 560 god. pr. n. e. kao vrlo srogu kodificiranu religiju s vjerom u reinkarnaciju i filozosko-religijski pogled na svije oprečan suvremenoj znanosi i zapadu. U principu su vegearijanci, šo je proizišlo iz prakičnosi živoa (npr. krava je svea živoinja zao šo su ljudi nekada zaklali kravu i čuvali meso više dana, jeli ga i rovali se, soga je bilo lakše zabranii jesi krave, nego dopusii umiranje rovanjem). Judaizam: košer hrana, inzisira se na ome da hrana bude maksimalno čisa i meso mora bii od živoinje kojoj je prije obrade ispušena krv; voće se ne smije jesi s drvea mlađeg od 4 godine id. Danas je uveden cerifika koji garanira da se radi o košer hrani. Hinduizam: većina je na vegearijansvu i ne konzumiraj meso. Đain: u Indiji, zabranjeno je sve šo je od živoinja (mlijeko, jaja), sve šo rase u mraku (krumpir, luk, češnjak).
radicija kao akor ujecaja na prehranu: pojam radicija definira se kao proces prenošenja, predavanja i održavanja načina usmeno ili pisano s generacije na generaciju i kao višeznačna kaegorija ima brojna određenja kao šo su sociološko, kulurološko, 20
Pravilna prehrana i zdravlje
esesko i drugo. radicija je prije svega usmena predaja znanja, vješina, načina ponašanja i običaja unuar jedne kulure ili skupine ljudi. Pojam radicijske prehrane može se definirai kao način pripreme jela i prehrane u seoskim obieljima u prošlosi, odnosno o je oblik prehrane koji je odraz kulinarske bašine, a daira do sredine 20. soljeća (užić i Dropulić, 2009). Ovo je jedan od vrlo važnih akora koji će ujecai na način prehrane određene skupine ljudi, a ima veliko značenje, primjerice za urizam, jer su česo radicijska jela najbolji i karakerisičan dio urisičke gasronomske ponude (slika 8). Ovo se posebice iče Hrvaske. radicijsku prehranu Isre, kako je opisuje ocković (2005), karakerizira jednosavnos i emelji se najviše na proizvodima iz vlasioga uzgoja (samo se mali dio namirnica nekada kupovao ili nabavljao razmjenom).
Slika 8. Tradicijska kuća Istre i istarska manetra (www.istra.com)
Osnovne značajke isarske kuhinje su proširenos kuhanih jela, dosa ribe i samonikla bilja. Česa je uporeba začina (soli, papra, vinskoga oca, maslinova ulja), kao i vina kao sasojka pri kuhanju. Mnoga radicijska jela osala su u kuhinjama raznih naroda i prenose se s koljena na koljeno e značajnu uječu na prehranu danas. 2.3.2.2.
Stil života kao faktor utjecaja na prehranu
Sil živoa akođer je kogniivni akori prehrane. Proesionalci koji se bave promidžbom pravilne prehrane i fizičke akivnosi, glavnih promjenjivih akora u borbi proiv preilosi, dijabeesa i drugih kroničnih bolesi, imaju mnoge zapreke. anije su se ponašanja promarala na razini pojedinca u smislu njihova obrazovanja, percepcija i vješina, a danas se uključuje i akor okoliša s brojnim unuarnjim elemenima i njihovim međudjelovanjem (Fizgerald i Spaccaroella, 2009). Sil živoa mogao bi se definirai kao zbroj mnogih različii načina živoa ljudi, a način živoa je maniesacija specifičnih ponašanja čovjeka u raznim uvjeima živoa (Šaalić, 2000). U bii se radi o ljudskim odnosima, ponašanju, sanju svijesi, odnosima prema maerijalnom okruženju i percepciji i prihvaćanju/neprihvaćanju čovjeka i svega oko njega šo može ujecai i na način prehrane. Čak i sam način prehrane može se okarakerizirai kao sil živoa. Primjer za o su vegearijanci, koji imaju svoj sil živoa. Današnji način živoa u razvijenim zemljama je brz i vrlo brzo promjenjiv, a o uvjeuje Pravilna prehrana i zdravlje
21
da je sve manje vremena za odabir, pripremu i uzimanje namirnica (za obrok). Porošači raže hranu koju je lako i brzo pripremii, a za pripremu česo korise mikrovalnu pećnicu i druge aparae. akva hrana naziva se prakična hrana, ona šedi vrijeme, a na ržišu se nudi prakički sve, od goovih juha do goovih jela i desera. Čovjek je danas sklon, a naročio se o odnosi na mlade ljude, jesi zv. brzu hranu ili as ood, a pod im erminom uglavnom se percipiraju jela popu burgera, pizza, čevapa, pomria, bureka, kebaba, a vrlo je popularna i “hrana s nogu”. Finger ood je hrana koja se uzima prsima, bez pribora za jelo (sedviči, rolade). Svi ovi suvremeni načini živoa i jelovnici čine da vrijeme i pogodnosi budu akor načina prehrane sanovnišva. U koneksu sila živoa svije se ope može podijelii na nerazvijene i razvijene, a problemi u njima skoro popuno su različii. Zemlje u razvoju još se uvijek bore s kroničnim zaraznim bolesima, glađu i malnuricijom, dok su ih razvijene zemlje uspjele savladai, no bore se s nezaraznim oboljenjima i ošećenjima s dužim laennim ijekom nasanka, koje kasnije uzrokuju kliničke bolesi, nesposobnos, invalidie. Neke od njih su pušenje i pijenje alkohola, nedosaak jelesne akivnosi (Musajbegović, 2000), preobilna prehrana, sres i izloženos sanovnišva različiim kemijskim (pesicidi, kozmeički preparai), fizikalnim (radijacija, razna zračenja) i biološkim (virusi, bakerije) agensima okoliša. Naravno, na sil živoa uječe ne samo vrijeme, već i novac, ako da se s og aspeka u kogniivne akore može uvrsii i ekonomski akor. 2.3.2.3.
Tjelesna aktivnost i prehrana
Fizička akivnos je svaki oblik kreanja pomoću jelesnih mišića. Podaci govore da je supanj jelesne akivnosi kod ljudi urbanizacijom i indusrijalizacijom opao. ehnologija je ruke čovjeka zamijenila srojevima, a u kući mu je ponudila V i kompjuor. Sil živoa u suvremenim rendovima je “rekreacija”, isključujući sporaše ili proesionalce u sporu. Ono šo je mnogim sudijama povrđeno jes da dnevna jelesna akivnos unapređuje zdravlje, može usporii ili spriječii niz rizičnih oboljenja i smanjuje sopu smrnosi. Pogoovo poziivan ujecaj ima na razvoj bolesi srca i kardiovaskularnog susava, jer ima poziivnu korelaciju s dobrim koleserolom, dok je u negaivnoj korelaciji s rigliceridima. Vježbanje smanjuje rizik od hiperenzije, dobro uječe na plućne bolesi, dijabees, oseoporozu, jelesno akivne osobe imaju za 12 % manju mogućnos prijeloma kosiju, smanjuje eeke sresa, a dobro uječe na samopouzdanje i dobro raspoloženje. Israživanjem je uvrđena veza između jelesne akivnosi i prehrane; osobe koje više vježbaju unose manje masnu hranu i unose više mikronurijena. U nekim sudijama uvrđeno je de će jelesna akivnos poziivno ujecai pri sprječavanju nasanka pojedinih zloćudnih umora. Uvrđeno je da jelesna akivnos vjerojano šii od 22
Pravilna prehrana i zdravlje
nasanka raka dojke u dobi posmenopauze, dok je za razdoblje predmenopauze broj dokaza još uvijek ograničen. Ipak, sudije govore o smanjenju rizika od nasanka umora dojke kod jelesno akivnih žena za 20 do 30 %, a kod oba spola rizik smanjuje se rizik od nasanka raka debelog crijeva za 12 do 29 %. Preporučuje se minimalnih 60 - 90 minua fizičke akivnosi dnevno, koju reba prilagođavai dobi, sanju zdravlja organizma id. Naročio je važno bii jelesno akivan u provođenju redukcije hranjenja ili opće prihvaćenog ermina u javnosi - dijea. od jelesno akivnih osoba znojenjem se gubi ekućine 0,29 - 2,6 L/h, šo zahijeva njeno dodano unošenje, a roši se i dodana energija, šo se nadoknađuje dodanim hranjenjem, a o znači dodani proeini, ugljikohidari i drugi nurijeni. Slijedi poglavlje koje govori općenio o hrani. Važno je naglasii da je o hrani na našim prosorima objavljeno dosa vrijedne lieraure i da svako od objavljenih djela ima svoj specifični prisup i manje ili više posvećuje se obradi specifičnih ema iz znanosi o hrani ili znanosi o prehrani. Većina od ih djela korišena su za pisanje slijedećeg poglavlja, a među najvažnijima su Maasović (1992), Živković (1996, 2002), aić-ak i AnonićDegač (1990), Dunne (1996), Ćaović i suradnici (2000), Moskaljov i Benić (2003), Belak i suradnici (2005), Mandić (2007), aalinić (2007), Alebić (2008), Bender i rsev (2008), rznarić (2008), einer (2008), Šaalić (2008), rešić (2012), Jašić (2015) e posebno zanimljivo izdanje Hrvaskoga drušva prehrambenih ehnologa, bioehnologa i nuricionisa ''100 (i pokoja više) crica iz znanosi o prehrani'' u auorsvu Šaalića i suradnika (2015).
Pravilna prehrana i zdravlje
23
3. OPĆENITO O HRANI
Prema Zakonu o hrani hrana je svaka var ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je konzumaciji ili se može opravdano očekivai da će ga ljudi konzumirai. Pojam hrane uključuje i piće, žvakaću gumu i bilo koju drugu var, uključujući vodu, koja se namjerno ugrađuje u hranu ijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade, pa i vodu za piće ili pakiranu vodu kao šo je solna voda, mineralna voda i izvorska voda. Spoznaje o hrani kreću se od nuricionisičkih koji je promaraju s aspeka sadržaja nurijenaa, ali i nenuriivnih komponenaa i njihovoj ulozi u organizmu, preko njene kakvoće i senzorskih svojsava, do spoznaja o promjenama koje se događaju ijekom uzgoja, prerade, čuvanja, pa i pripreme hrane. Označavanje hrane i susav sigurnosi i zdravsvene ispravnosi važno su poglavlje za zdravlje čovjeka, a nimalo beznačajan nije ni ekonomski aspek hrane jer proizvodnja i porošnja hrane pridonose općem boljem sandardu. 3.1.
NUTRICIONISTIČKE SPOZNAJE O HRANI
Hranom ljudski organizam svakodnevno dobiva prehrambene (hranjive) vari: ugljikohidrae, masi, bjelančevine, minerale, viamine i vodu (ablica 2), zasupljene u hrani u različiim udjelima (Ćaović i sur., 2000; Mandić, 2007). Hranjive vari u hrani mogu bii esencijalne i neesencijalne; prve se u organizam moraju unijei hranom jer se ne mogu u organizmu sineizirai, druge organizam može sam sineizirai. Tablica 2. Makronutrijenti i mikronutrijenti u hrani (Bender i Krstev, 2008) Dnevna potrebna količina 45 - 65 %* 20 - 35 %*
Makronutrijenti
Mikronutrijenti
Ugljikohidrati
Vitamini
Masti i masne kiseline
10 - 35 %*
Bjelančevine i aminokiseline
300 mg
Kolesterol
19 – 38 g
Prehrambena vlakna
Minerali
Dnevna potrebna količina Ukupno 200 mg Makroelementi 0,2 - 2 g/Ca, P, Fe, Mg, S, K, Na, Cl Mikroelementi do 15 mg/ Cu, Co, J Ultramikroelementi (u tragovima)/ Cr, Mo, Zn, Se
*% od ukupno potrebne dnevne energije organizma osigurava pojedini makronutrijent 24
Pravilna prehrana i zdravlje
3.1.1. Makronutrijenti u hrani i njihova uloga u zdravlju
Zdravlje je prema Svjeskoj zdravsvenoj organizaciji (engl. World Healh Organizaion, WHO) “sanje popunog menalnog i socijalnog dobra, a ne samo odsunos bolesi i fizičke slabosi”. Posjedovanje najvećeg mogućeg zdravsvenog sandarda jedno je od osnovnih prava svakog ljudskog bića, bez obzira na rasu, vjeru, poliičko uvjerenje, socijalni položaj. Da bi se zdravlje održalo u organizam se mora svakodnevno unosii oko 40 esencijalnih vari, među kojima većinu osiguravaju makronurijeni. ◆ Ugljikohidrai Ugljikohidrai su glavni izvor energije za sve jelesne unkcije i mišićni rad (aalinić, 2007). Dajući ijelu ugljik koji se odmah povezuje s kisikom iz krvi svaraju oplinu odgovornu za održavanje jelesne opline. Sadrže C, H i O, OH, keo i aldehidne skupine u srukuri, složeni su polimeri. Tablica 3. Monosaharidi u hrani (autori) Pregledno: monosaharidi Arabinoza je u slobodnom obliku sastavni dio voća ili gomolja (ljiva, vinja, luk). Ksilaza se u malim količinama nalazi u voću (marelica). Nijednu od njih ljudski organizam ne moe sintetizirati. Riboza je sastavni dio RNK i nekih koenzima Glukoza: najvaniji monosaharid za metabolizam. U prirodi se nalazi kao grođani ećer u voću i raznim plodovima, ima ga u medu. To je i krvni ećer, a kao rezerva pohranjena je u jetri i miićima u obliku likogena. Koncentracija u tijelu mora biti od 3,5 do 5,5 mmol/L, kod nepravilne prehrane viak koncentracije glukoze je bolesno stanje – diabetes mellitus ili ećerna bolest. Fruktoza ili voćni ećer: sadran u voću, povrću, medu. U spoju je u oligosaharidima u velikom broju (saharoza, inulin, rafinoza). Slatka je i lako topljiva u vodi. Slađa je od saharoze za 1,3 do 1,7 puta. Iz tankog se crijeva bre resorbira od glukoze; resorpcija i transport do stanice ne ovise o inzulinu te se moe koristiti u proizvodnji hrane za dijabetičare. e z Uzimanjem većih količina pojavljuje se bolest, fruktozurija – kod djece i o s k jetrenih bolesnika. e H Galaktoza: mliječni ećer, ima je u biljnim polisaharidima, algama, lanu i najrairenija je poslije glukoze. Galaktozemija – manjak enzima koji je u jetri pretvara u glukozu. Galaktoza i fruktoza mogu se pretvoriti u glukozu: fruktoza u svim stanicama, galaktoza samo u jetri, i to preko glukoza – 6 fosfata. Manoza: slobodna ili kao sloeni ećer, ima je u ivotinjskim glikoproteinima, topljiva je u vodi. Njen D oblik pomae pri urinarnim infekcijama eerihijom. Ramnoza – u biljkama je u slobodnom stanju. Sorboza – rijedak prirodni ećer, nađe se u bobicama divlje oskorue i pektinu biljke pasiflore. e z o t n e P
i d i r a h a s o n o M
Pravilna prehrana i zdravlje
25
Nasaju oosinezom u biljnim kivima iz ugljičnog dioksida, vode i sunčeve svjelosi. U ljudskom organizmu je obrnuo, nasaju oksidacijom kisikom oslobađajući energiju. U biljnom kivu čine 80 - 90 % suhe vari, a u živoinjskom oko 2 %. Oni su srukurni elemeni, pomažu u probavi masi (masima su porebni ugljikohidrai za njihovu razgradnju unuar jezgre) i bjelančevina, e asimilaciji drugih hranjivih vari. Oni su recepora raznih kemijskih i elekričnih signala (glikoproeini i glikolipidi). Oni su rezervni energeni, kao škrob u biljnom i kao glikogen u živoinjskom svijeu. Dijele se na: monosaharide, disaharide oligosaharide i polisaharide. U probavnom susavu, međuim, apsorbiraju se jedino monosaharidi, ako se polisaharidi moraju prvo razgradii do njih. Većina ugljikohidraa koji se nalaze u hrani su saharoza (glukoza i rukoza), lakoza (glukoza i galakoza) e polisaharidi škroba (polimeri glukoze), šo upućuje na zaključak da se većina njih (70 - 85 %) apsorbira kao glukoza. Osaak su uglavnom mješavina rukoze i galakoze. Za ljudsku prehranu važniji ugljikohidrai prikazani su u ablicama 3, 4 i 5. Tablica 4. Disaharidi u hrani (autori) Pregledno: disaharidi Nalazi se najvie u ećernoj trsci i repi, ali i u mnogim drugim sirovinama. a Čista industrijska saharoza proizvodi se kao “ećer”, a njena primjena z o r vrlo je iroka. Hidroliziraju je glukozidaza i fruktozidaza (invertin) u 1 a h molekulu glukoze i 1 molekulu fruktoze. Jo uvijek je najvanije sladilo a S u ljudskoj prehrani s visokom energetskom vrijednoću (1650 J/100 g), a uz masti je jedan od najjeftinijih izvora energije i dobar konzervans. i d i r a h a s i D
a z o t l a M a z o t k a L
26
Sladni ećer, ima ga u naklijalom ječmu ili sladu te u krobnim sirupima. Topljiv je u vodi, netopljiv u alkoholu. Maltaza ga u tankom crijevu razgrađuje u dvije molekule glukoze. Najvaniji je u prehrani dojenčadi. Mliječni ećer: izvor su joj majčino mlijeko, mlijeko ivotinja preivača i vrlo masno mlijeko kitova. Laktaza je hidrolizira u tankom crijevu na glukozu i galaktozu. Nedostatak enzima laktaze uzrokuje izvlačenje vode u lumen crijevnog kanala, tako dolazi nerazgrađena u debelo crijevo gdje je bakterije razgrade do mliječne kiseline i vodika, to izaziva grčeve i proljev. Celebioza - nebitna za organizam
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 5. Polisaharidi u hrani (autori) Pregledno: polisaharidi b o r k Š i d i r a h a s i l o P
Najraireniji prirodni ugljikohidrat u biljnim sirovinama (zrno penice 54 %, ria 55 %, grah 47 %, krumpir 18 %). Građen je od krobnih zrnaca različitih veličina, ovisno o biljkama. Sastoji se od amilaze (lanci relativne molekulske mase veličine 105) i od amilopektina (lanci reda veličine 107). U dnevnoj prehrani oko 80 % svih ugljikohidrata osigurava se krobom. Dekstrini: međuproizvodi razgradnje kroba na sobnoj temperaturi.
n e g o k i l G
Glikogen: “Skladite” glukoze u jetri i miićima. Ima ga u ljudskom i ivotinjskom organizmu. Građen je kao krob od niza molekula glukoze. Djelovanjem adrenalina i glukagona brzo se pretvara u glukozu. Celuloza: najzastupljeniji ugljikohidrat u prirodi, isključivo u biljkama gradi celularni “kostur“. Vana za tehnologiju. Ulazi u kategoriju prehrambenih vlakana.
Prehrambena vlakna
Škrob i celuloza pripadaju i skupini prehrambenih vlakana. o su prehrambene vari biljnog podrijela koje u prehrani nemaju neku posebnu prehrambenu ili energesku vrijednos. Zdrav organizam ih ne probavlja, kemijski su prakično inerne. Zao povoljno djeluju na rad crijeva, popomažu ras i razviak crijevne mikroflore i reguliraju probavu. Prve eorije o važnosi prehrambenih vlakana posavio je još Hipokri, međuim ek polovicom prošlog soljeća počinje se značajnije raspravljai o njima. Prvi veći eksperimen napravio je Burkit krajem 70‘ godina proučavajući učinke prehrane na aričkom sanovnišvu, a uključio je prehrambena vlakna kao akor ujecaja na zdravlje. Zaključio je da aričko sanovnišvo nema neke bolesi koje ima zapadna civilizacija. Slična israživanja isih godina proveo je i Walker, akođer na aričkom sanovnišvu i zaključio je da sanovnišvo prehranom nerafiniranim kukuruznim brašnom s visokim udjelom prehrambenih vlakana manje oboljeva od aeroskleroze, hemoroida, raka debelog crijeva. asnije, znansvena zajednica zaključuje da su prehrambena vlakna važna za zdravlje. Prehrambena vlakna različio su definirana, kao osaci biljnih saničnih sjenki koje se ne mogu hidrolizirai probavnim enzimima čovjeka, kao oligosaharidi, polisaharidi i njihovi (hidrofilni) derivai koje ljudski probavni enzimi ne mogu razgradii do apsorpcijskih komponenaa u gornjem probavnom raku, a o uključuje i lignin, ili kao jesivi dijelovi biljaka i analognih ugljikohidraa koji su oporni na probavu i apsorpciju u ankom crijevu čovjeka, s popunom ili djelomičnom ermenacijom u debelom crijevu. Prema rešiću prehrambena vlakna su biljne vari koje su neprobavljive za enzime probavnog susava, uključujući vari saničnih sjenki biljaka (celuloza, hemiceluloza, pekin i lignin), kao i međusanične polisaharide kao šo su gume i sluzi (rešić, 2012). Pravilna prehrana i zdravlje
27
Podijeljena su prema opljivosi u probavnom susavu na neopljiva, j. ona koja prolaze kroz probavni susav nepromijenjena, samo se manjim udjelom ermeniraju bakerijama u debelom cijevu (Mandić i Nosić, 2009; Gaćina, 2014). orisna su za zdravlje jer daju osjećaj siosi zbog svojsva da na sebe vežu vodu i bubre na čak do 15 pua veću ežinu, daju ecesu volumen, sprječavaju opsipaciju i poiču perisaliku crijeva (Leovac, 2014). Druga skupina su opljiva prehrambena vlakna i karakerizira ih svojsvo svaranja viskozne mase slične gelu u probavnom susavu. Fermeniraju u debelom crijevu u krakolančane masne kiseline koje organizam iskorisi kao energiju, a poziivni učinak na zdravlje imaju kroz smanjenje udjela koleserola, riglicerida i glukoze u krvi. Zbog ovog svojsva smaraju se zašinicima kardiovaskularnog susava i sprječavaju dijabees. Njihovi izvori u hrani su preežno žiarice, voće i povrće, ima ih dobar udjel u gljivama (Jeličić i Lisak, 2012) a pojedinačno u neopljiva vlakna ulaze celuloza, hemiceluloza, lignin, dok u opljiva ulaze pekini, bea-glukani, gume i sluzi (slika 9). Celuloza a n k a l v a n e b m a r h e r p a v i j l p o t e N
•Građena je kao linearni polimer s 10.000 jedinica glukoze, čiji su lanci vrlo blizu jedan drugom pa se međusobno vezuju i to ih čini netopljivima. Ljudski organizam je ne iskorištava jer nema enzim celulazu, dok svi biljožderi imaju taj enzim. Pamuk, juta i konoplja uglavnom su čista celuloza, slama ima 30 % celuloze, a drvo 40 - 50 % Hemiceluloza • Građena je od razgranatih kraćih lanaca jedinica heksoza, pentoza i uronskih kiselina (20 - 200 jedinica), ima je u značajnom udjelu u mekinjama, integralnim žitaricama i riži, orasima, mahunarkama, povrću (kupus, blitva, mrkva). Lignin •Nalazi se u drvenastom dijelu biljke kao nepolisaharidno vlakno. Sluzi •Sluzi su polimeri ugljikohidrata. Važan sastojak im je galakturonska kiselina. Koriste se kao ugušćivači i stabilizatori u prehrambenoj industrij,i pa se u tu svrhu proizvode iz alga i morskih trava.
a n k a l v a n e b m a r h e r p a v i j l p o T
Pektini i gume •To su polimerizirani ugljikohidrati. Imaju slična svojstva kao i sluzi i također služe kao stabilizatori, bojila i sredstva za želiranje. Ima ih u jabukama, kruškama, kori naranče, limunu, mahunarkama i orasima. Na zdravlje djeluju smanjenjem kolesterola u krvi. Gume imaju slična svojstva. Polisaharidi algi: alginati, karagenan i agar. •Važni za prehrambenu industriju kao stabilizatori, sredstva za zgušnjavanje. Agar može djelovati laksativno u organizmu. Karagenan i agar mogu smetati pri apsorpciji nekih mineralnih tvari u organizmu, a za karagenan postoji nekoliko studija koje ukazuju na mogućnost da pri visokim temperaturama može proizvesti ulceracije (nastanak čira) u GIT i čak kancerogene učinke.
Slika 9. Prehrambena vlakna, podjela i izvori u hrani (Krešić, 2012) 28
Pravilna prehrana i zdravlje
Žiarice, riža, jesenina, voće i povrće bogai su neopljivim vlaknima. Zob, grahorice i leguminoze dobar su izvor opljivih vlakana, a ima ih i u voću i u povrću. Prosječan porebni unos vlakana za zdravu odraslu osobu prema preporukama Američkog dijeeičkog drušva iznosi 20 - 35 g/dan, ali ovisi i o jelesnoj masi (Slavino, 1987). Vlakna su porebna i djeci, a ne samo odraslima. Djeca sarija od dvije godine rebala bi započei s unosom vlakana i o 5 g/dan, a za adolescene se preporučuje 10 - 13 g/dan. Pored navedenih ugljikohidraa posoje još složeni saharidi koji osim ugljikohidraa sadrže i aminošećere, uronske kiseline id. Npr. hijaluronska kiselina u očnoj saklovini, koži i kosima, a uloga joj je da podmazuje jelesne ekućine. Dnevne potrebe za ugljikohidratima
Naročio su porebni kod prehrane djece, ne samo kao izvori energije, već se korise u cilju razrjeđivanja bjelančevine kravljeg mlijeka kako bi bilo približno slično sasavu majčinog mlijeka. U u svrhu najčešće se korise lako probavljiva saharoza, glukoza, lakoza i deksrinmaloza.
Nacionalni savjet za istraivanje SAD (NRC - National Research Council) nije uveo u popis specifičnu potrebu ugljikohidrata u hrani. Kako 1g UH sagorijevanjem daje 4 kcal ili 16.8 kJ, okvirno se uzima da u dnevnom obroku treba minimalna količina UH/24 sata takva da 50-60% energije bude ona koja dolazi iz ugljikohidrata. Pri tekom fizičkom radu potrebna je veća količina.
Mozak odraslog čovjeka reba oko 140 g glukoze/ dan, crvene krvne sanice oko 40 g glukoze/ dan. ada se u organizam ne unosi dovoljno ugljikohidraa, on može sam sineizirai oko 130 g glukoze/dan iz mliječne kiseline, nekih aminokiselina i glicerola puem glukoneogeneze. Usvari, porebe ugljikohidraa izračunavaju se iz razlike između esencijalnih poreba za glukozom i glukoze koja se sineizira glukoneogenezom (cca 50 g/dan). Ako se ne unese aj minimum, organizam počne proizvodii keonska ijela oksidacijom masnih kiselina. Mozak se ada prilagođava uporebom keona kao izvora energije. o je boles koja se naziva keoza, a maniesira se kao smanjena sposobnos odlučivanja i orijenacije. ◆ Masi Prirodne masi i ulja su vari opljive u organskim oapalima, neopljive u vodi. Prema kemijskoj srukuri su eseri alkohola glicerola i masnih kiselina zbog čega su nazvane rigliceridi ili riacilgliceroli (McMurry, 2008). Lipidi su širi pojam i u srukuru uključuju male primjese osaida, seroida i drugih vari. •
•
•
Pored ugljikohidraa najvažniji su energeski izvor za čovjeka. Masi oksidacijom daju dva pua više energije od ugljikohidraa i nosači su viamina opljivih u masima: A, D, E i . Djeluju zašino za organizam, jer su u srukuri membrane sanice i ako šie sanicu od inekcija od virusa, bakerija ili od alergija prema sranim ijelima. Dio su srukure membrane jezgre i saničnih organela, gdje akođer imaju zašinu ulogu. Masi sudjeluju u skoro svim važnijim procesima izmjene vari, uječu na inenzie Pravilna prehrana i zdravlje
29
•
•
•
•
fizioloških reakcija u sinezi bjelančevina, ugljikohidraa, viamina D, hormona. Zadužene su za regulaciju iskorišavanja kisika ili ranspor elekrona u ijelu. Sudjeluje u prijenosu živčanih impulsa, a sfingomijelin izolira živčana vlakna. Sloj masi oko unuarnjih organa šie ih od mehaničkog šoka i drže na mjesu (bubrezi, srce i jera). Sloj masi ispod kože šii ijelo od vanjskih emperaura i čuva jelesnu oplinu, a čini ijelo ljepšim, jer ga zaobljava.
od podjele masi može se uzimai više krierija, pa se prema podrijelu dijele na biljne i živoinjske. Glavna razlika između njih je u agreganom sanju na sobnoj emperauri i u udjelu zasićenih i nezasićenih masnih kiselina. U pravilu, biljne masi imaju više nezasićenih, pa su o onda ulja, a živoinjske više zasićenih masnih kiselina i na sobnoj su emperauri čvrse. azlika između zasićenih i nezasićenih masnih kiselina je u jednoj ili više dvosrukih veza između C aoma u lancu masne kiseline. Jednosruko nezasićene imaju jedan dvosruki vez, dok se one s dva ili više dvosrukih veza zovu polinezasićene ili višesruko nezasićene. Mogu se prema ulozi u organizmu dijelii na spremiša energije, srukurne (osolipidi, voskovi, seroidi) i regulacijske lipide (spolni hormoni i hormoni koreksa nadbubrežnih žlijezda). ada se nalaze u ijelu čovjeka podijeljene su na spremišnu (pokožno masno kivo (50 %), mas oko bubrega, očiju, u rbušnoj šupljini) i kivnu (sasavni dio membrana). Masi se akođer dijele na vidljive (maslac, slanina, biljna ulja) i sudjeluju u ukupnoj porošnji masi s 40 % i nevidljive (meso, jaja, orasi). Prema srukuri dijele se na jednosavne, složene i derivae (ili izvedene masi) (slika 10). Masti
Jednostavne
Složene
Derivati
Triacilgliceroli masnih kiselina
Fosfolipidi, glikolipidi, aminolipidi, sulfolipidi
Steroli
Slika 10. Podjela masti s obzirom na strukturu (autori)
Jednostavne masti
Čine ih ri masne kiseline i alkohol glicerol. U prirodi ih ima više od 150, sasavljene su od C, H, O i skupina COOH, OH, poredanih u lance (aliaska srukura). Iznimno su 30
Pravilna prehrana i zdravlje
razgranae. Organizam ih mora dobii hranom, ne može ih sineizirai. Već je rečeno da se masne kiseline u njima s obzirom na zasićenos dijele na: Zasićene
palmitinska, stearinska, miristinska govedina, ovčetina s lojem, crveno meso, perad ribe i riblji specijaliteti umanjak mliječna mast
Animalne
e c i n r i m a N
Nezasićene oleinska, linolenska, arahidonska kikiriki soja sjemenke pamuka kukuruz afranika maslina Biljne
Najvažnija jednosruko nezasićena kiselina je oleinska. Najviše je ima u prirodnom maslinovom ulju e u geneskom repičinom ulju canola. Izvorno repičino ulje ima visok udjel eruka oksične kiseline, zbog čega je svorena canola vrsa u kojoj je aj udjel smanjen s 26 na 2 % i zbog čega se česo u proizvodnji miješa s drugim uljima da se smanji udio eruka kiseline. Najvažnije višesruko nezasićene masne kiseline su omega-3 i omega-6. Omega-3 je sadržana u mesu, ulju riba, naročio hladnih sjevernih mora, pasrvama e u ulju soje i canola. Esencijalna je. Omega-6 kiselinu organizam sineizira iz linolne. Dobri izvori omega-6 masne kiseline su soja, suncokre, kukuruz, pamuk. Ovim kiselinama pripisuje se odličan učinak na zdravlje, posebice u zašii kardiovaskularnog susava (aalenić, 2007). Zabilježeno je da eskimi i japanski mornari rijeko obolijevaju od koronarnih bolesi srca i da imaju nisku razinu koleserola, međuim, pri uzimanju reba bii oprezan, jer se mogu pojavii nuspojave. Porebno je spomenui još da svaka živoinjska vrsa ima specifičnu mas koja se razlikuje, primjerice, po različioj očki ališa. Šo je veći broj zasićenih masnih kiselina u nekoj masi, o je njeno ališe više, a one masi koje su nezasićene imaju vrlo nisko ališe. O ališu masi i ulja ovisi njihova probavljivos. eško aljive masi eško su probavljive. Lako aljive masi i ulja lakše su probavljiva i jedu se bez prehodnog zagrijavanja. Primjerice, očka ališa nekih masi i ulja (ºC) je svinjska mas (42 – 51), goveđi loj (41 – 52), maslac (35), sojino ulje (-16), suncokreovo ulje (-17). O vrsi i udjelu masnih kiselina, o udjelu zasićenih/nezasićenih masnih kiselina ovisi će i druga fizikalno-kemijska svojsva masi, a kakav će udio i vrsa bii, ovisi i o prehrani živoinje. Slanina je mekana ako je prehrana živoinje bila preežno biljkama i plodovima s puno nezasićenih masnih kiselina, a vrda ako je prehrana bila bogaa zasićenim masnim kiselinama (prehrana kukuruzom). Važno je spomenui da masne kiseline koje imaju lance veće od 10 ugljikovih aoma i dvosruke veze ljudsko ijelo ne može razgradii jer nema akav enzim. One se moraju unijei u organizam, zovu se esencijalne i u u skupinu ulaze linolenska, linolna i arahidonska. Pravilna prehrana i zdravlje
31
Složene masti – fosfatidi ili fosfolipidi
Sadrže masne kiseline i alkohole, ali i osornu kiselinu. Prisuni su u svim saničnim membranama i u subsaničnim srukurama (miohondriji). Posoje ri vrse osolipida: •
•
•
Leciin - sasoji se od 2 molekule masnih kiselina, najčešće je prva zasićena (searinska), a druga nezasićena (oleinska), jedne molekule osorne kiseline, jednog diglicerida i jedne molekule dušikove baze – kolina. olin je važan za biokemijske sineze. Kealin - sličan leciinu, samo umjeso kolina ima bazu kolamin. Sfingomijelin - sličan leciinu, ali umjeso glicerola ima aminoalkohol – sfingozin. Sadrži više masnih kiselina, osornu kiselinu i kolin.
Fosaidi se nalaze u biljnim i živoinjskim sanicama, naročio u mozgu (sfingomijelini), u žumanjku (leciin), u jeri i u srcu. Imaju vrlo važnu unkciju u organizmu. Pomažu akivni prijenos masnih kiselina kroz crijevnu sluznicu (leciin i kealin su opljivi u vodi, “nosači” kroz sanične membrane), daju osaidne radikale amo gdje su organizmu porebni, glavni su sasojak srukurnih elemenaa sanice, svaraju složene komplekse s proeinima (lipoproeini). ealini su sasavni dio romboplasina (akor zgrušavanja); sfingomijelini su izolaori živčanih vlakana. Izvedene masti ili derivati
Seroli (seroidi, seridi, serini): (grč. sereos - čvrs, vrd) - ciklični organski spojevi sa searinskim “kosurom” s jednom OH, zao imaju karakerisike alkohola. Seroli biljnog podrijela nazivaju se ergoseroli, a živoinjskog koleseroli. oleserol (grč. hole - žuč) je okriven u žuči i žučnim kamencima, ali ga ima u svim sanicama. Najviše u mozgu, žumanjku i nadbubrežnim žlijezdama. U prirodi dolazi slobodan (žuč, krv, mozak, jer je opljiv u masima), ali i kao eser s višim masnim kiselinama (70 % koleserola iz krvi je u obliku esera koleserola). Danas ga smaraju glavnim krivcem za aerosklerozu i inarke miokarda i mozga, kao i rombozu krvnih žila. oleserol se unosi hranom, o je vanjski ili egzogeni koleserol, ali ga jera može sineizirai, pa se ada radi o unuarnjem, endogenom. Bian je sasojak saničnih membrana. olna kiselina je osnova žučnih kiselina šo ih jera svara i luči u žuč. Funkcije u organizmu su složene, primjerice, koleserol je izvor za sinezu kolne kiseline i njenih soli, hormoni nadbubrežne žlijezde nasaju iz koleserola - korikoseroidi, ženski i muški spolni hormoni nasaju iz koleserolske osnove, koleserol se aloži u rožnaim slojevima kože i šii je od kemijskih ujecaja e sprječava hlapljenje vode kroz kožu i, najvažnije, reguliranja propusljivos saničnih membrana. oleserol i osolipidi eško se obnavljaju. Zbog unkcije ranspora kroz membrane koleserol se veže na proeine svarajući lipoproeine. Njih čini koleserol, osolipidi i rigliceridi s bjelančevinama. Funkcija lipoproeina u organizmu je ranspor lipida. Dijele se prema sasavu ovih čeiriju komponenaa u različiim omjerima 32
Pravilna prehrana i zdravlje
1. hilomikroni: o su kapljice masi u proeinskoj ovojnici 2. VLDL (engl. Very low densiy lipoproeins ) – vrlo male gusoće (nasaju u jeri i odale odlaze u krvook) 3. LDL (engl. Low densiy lipoproeins) – male gusoće – ranspor koleserola do sanica perierije, oni su šeni za zdravlje 4. HDL (engl. High densiy lipoproeins ) – velike gusoće – ranspor koleserola od sanica u jeri pa sa žuči do solice i izvan organizma. Osali masni spojevi značajni za organizam su glikolipidi ili cerebrozidi (u moždanom kivu), ceridi ili voskovi (biljni svije, pčelinji vosak), karoinoidi (biljni svije, česi u hrani). Zovu se i lipokromi jer sadrže prirodne boje opljive u masima i oapalima. Mas organizam dobije hranom, ali ih i sam sineizira kao energesku rezervu. S obzirom na porebe, dnevna količina masi za organizam reba bii akva da zadovoljava porebe za energijom (15 - 20 %) i za esencijalnim nurijenima / esencijalnim masnim kiselinama i viaminima opljivim u masima. Mijenjaju se sa živonom dobi i fiziološkim sanjem, ako da su porebe djece različie od poreba odraslih. ◆ dnevne porebe n-3 masnih kiselina u lipidima plazme i erirocia su: linolenska kiselina: 1 g/dan; ikosapenaenska i dokosaheksaenska 300 - 400 mg/dan za djecu i odrasle. Znansveni komie za hranu Europske zajednice 1993. godine objavio je preporuke za unos n-6 polinezasićenih masnih kiselina, da iznosi 2 % od ukupne dnevne energije, a za n-3 polinezasićene masne kiseline 0,5 %. Dugolančane masne kiseline su koncenrirani izvor energije (palmiinska, searinska, oleinska), 1 g daje 9,3 kcal, dok one srednje dužine lanca daju 8,3 kcal. od gasroinesinalnih bolesi dugolančane kiseline moraju se izbjegavai zbog složenosi probave. Zdravsveni problemi koji se dovode u vezu s prevelikim unosom masi vežu se uz koronarne bolesi srca, dijabees i neke oblike karcinoma, no najveći problem je preilos. ◆ Bjelančevine Bjelančevine ili proeini su prvensveno gradivni maerijal, imaju fiziološku ulogu, a po porebi su i izvor energije. o su organske velike molekule, sadrže C, H, O, N, česo sadrže S i rijeko P, J, Fe, Cu i Zn. Ljudski organizam ne može ih sineizirai (biljni može) iz H2O i CO2 i anorganskih N-spojeva (arlson, 1988). Zao se biljke unose u organizam. Srukurno ih čine aminokiseline povezane pepidnom vezom. Bjelančevine čine ¾ suhe vari organizma ili 16 - 19 % ukupne mase ijela i služe za: ◆ ◆ ◆ ◆
građu sanice (srukurna bjelančevina), grade mišiće, krv, kožu, kosu, noke, srce, mozak i sve unuarnje organe, grade enzime i aniijela, sinezu enzima, hormona, gena, za ranspor kisika, meala i lijekova, za konrakcije mišića, Pravilna prehrana i zdravlje
33
◆ ◆
pomažu u regulaciji ravnoeže vode u ijelu, kao i regulaciji pH, fiziološki, neophodni su za ras, spolni razviak i meabolizam.
Albumini su odgovorni za održavanje koloidno-osmoskog laka plazme, globulini za imunie, fibrinogen sprječava krvarenja id. U ablici 6 prikazana je njihova podjela s obzirom na različiu ulogu. Tablica 6. Podjela bjelančevina (autori) Prema funkciji Strukturne proteine, odgovorne za građu stanica i tkiva, Proteine plazme i biolokih tekućina (krv, mlijeko), Proteine s biolokim aktivnostima (enzimi, hormoni, prenositelji), Alimentarne proteine, koje čini ljudska i ivotinjska hrana.
S obzirom na izgled Fibrilarne: netopljivi u vodi, u prostoru poredani oko osi vlakna, nalaze se u krutim česticama biolokog materijala; Globularne: topljivi u vodi, kuglastog oblika, velike teine od 10.000 do nekoliko milijuna, nose biokemijske funkcije u stanicama.
S nutritivnog stajališta
S nutritivnog stajališta s obzirom na količinu esencijalnih aminokiselina
Biljne: mahunarke, itarice, najbogatija soja Životinjske: meso, riba, jaja.
Kompletne i nekompletne
omplene bjelančevine sadrže sve esencijalne i uglavnom su živoinjskog podrijela, a izvori su mlijeko, sir, jaja, meso (Mandić, 2007). Nekomplene su preežno biljne. Nedosaje im jedna ili više esencijalnih aminokiselina. emijski se dijele na jednosavne (haloproeini) i konjugirane (složene). Nuriivna vrijednos određuje se sasavom aminokiselina i posokom dušika. Aminokiseline: u prirodi ih ima oko 150. ijelo raži oko 22 aminokiseline
prema specifičnom modelu za svaranje ljudskih proeina. Osam aminokiselina ne može bii proizvedeno u ijelu odrasle osobe. Ovih osam nazvano je “esencijalnim aminokiselinama” i moraju se pribavii hranom. Proein koji sadrži ove kiseline nazvan je “punovrijedni proein”. Ljudska prehrana i opskrba proeinima s dovoljnom količinom esencijalnih aminokiselina poseban je problem zemalja u razvoju. Mnogi ljudi u Aziji i Arici žive na proeinskom minimumu. Za čovjeka je dnevno porebno oko 1,0 g na kilogram jelesne mase, ali se priom preposavlja da je proein visokovrijedan, j. da je dobro probavljiv i da sadrži u dovoljnoj mjeri esencijalne aminokiseline. Za osobe pod emperaurom ili nakon ozljede ili operacije količina se reba povećai na 1,0 - 1,5 g/kg jelesne mase. Na dnevnoj bazi pojedinih aminokiselina porebno je od 0,25 g do 1,10 g. 34
Pravilna prehrana i zdravlje
akvoća bjelančevina izražava se kroz njihovu biološku vrijednos (BV). BV predsavlja mjeru iskorisivosi bjelančevina, j. sposobnos unesene bjelančevine da se nakon šo se probavi, u popunosi prevede u kivne bjelančevine. BV ovisi o sadržaju esencijalnih aminokiselina. Šo su bjelančevine po sasavu aminokiselina sličnije bjelančevinama ljudskog organizma, biološka vrijednos im je veća. BV 100 % - znači da se akve bjelančevine nakon probave goovo u popunosi iskorišavaju u organizmu. Maksimalni BV, blizu 100 % BV oko 80 %
proteini sirutke, majčina mlijeka i jaja proteini govedine i kazeinat
BV oko 70 % BV oko 50 % Ispod 50 %
sojin protein protein peničnog brana biljnih bjelančevina
Dnevne potrebe za bjelančevinama
Bjelančevine se u organizam unose svakodnevno, ovisno o dobi, uzrasu i, šo je najvažnije, ovisno o veličini akivne mišićne mase. Važne su za dobivanje energije u periodu gladovanja organizma. Oko 60 % unesenih bjelančevina može se korisii za dobivanje glukoze i oksidirai za dobivanje energije glukoneogenezom, ali iz glukogenih aminokiselina (alanin, glicin, cisin, serin, gluaminska i asparaginska kiselina). Inače se preporučuje da sudjeluju u ukupnoj količini porebne energije s oko 20 %. od unosa u organizam preporučuje se unos 50 % biljnih i 50 % animalnih bjelančevina. Manjak bjelančevina u organizmu može nasai zbog nedosaka u hrani, prevelikog gubika krvne plazme, prevelikog gubika urinom i prekomjernom dezaminacijom i oksidacijom (emperaura, slabos, rak). U organizmu može nasai i višak proeina, a uzrokuju ga izvlačenje Ca urinom, karcinom kolona i dojke, aeroskleroza, oseoporoza id. 3.1.2. Mikronutrijenti u hrani i njihova uloga u zdravlju
Viamini i mineralne vari porebni su u prehrani čovjeka u vrlo malim količinama. No bez obzira na male količine, njihov značaj za organizam ogroman je. Uloga mikronurijenaa generalno se prema Bender i rsev (2008) može podijelii u nekoliko skupina (prema ablici 7). Porebe ljudskog organizma za mikronurijenima ovisne su o spolu, dobi, sanju zdravlja ili bolesi organizma, načinu živoa, okolišu pa i geneskom akoru. Ove porebe su uglavnom poznae, iako ne do kraja precizno definirane, a određuju se kao najmanja količina porebna za normalno unkcioniranje organizma.
Pravilna prehrana i zdravlje
35
Tablica 7. Uloga mikronutrijenata u organizmu (Bender i Krstev, 2008) Uloga Mikronutrijenti kao kofaktori u metabolizmu Mikronutrijenti kao koenzimi u metabolizmu Mikronutrijenti kao kontrolna funkcija Mikronutrijenti kao sastavni dio strukture Mikronutrijenti kao antioksidansi
Neki minerali u tragovima neophodni su za moduliranje enzimske aktivnosti jer su sastavni dio enzimskih prostetskih skupina. Primjerice, selen je potreban kao selenocistein u enzimu glutation peroksidaza. Neki vitamini ili njihovi metaboliti imaju aktivnu ulogu u nekim biokemijskim reakcijama. Tako je, primjerice, folna kiselina dio reakcije koja prenosi metilne skupine. Ovom ulogom mikronutrijenti su potrebni za iskoritavanje glavnih nutrijenata. Na primjer cink ima ulogu kontrole transkripcije koja regulira gensku ekspresiju. Neki elementi čine strukturu bjelančevina. U tijelu se događaju reakcije oksidativnog metabolizma čiji produkt su spojevi koji mogu uzrokovati dalje oksidacijske reakcije, na primjer u staničnoj membrani. Antioksidansi su spojevi koji mogu spriječiti takve oksidacijske reakcije u organizmu. Poznati prirodni antioksidansi su vitamin E ili A.
Vitamini
Viamini su kaalizaori, j. biološki regulaori kemijskih reakcija izmjene vari u organizmu; uječu na razvoj i ras organizma. Djeluju u sinezi enzima i saničnih kiva, podražavaju zašina svojsva organizma prema bolesima, inekcijama i dr. Viamini djeluju s enzimima u brojnim reakcijama unuar organizma. Enzimi se u principu sasoje od dva dijela: jedan je molekula bjelančevine, a drugi je koenzim. aj koenzim česo je viamin ili molekula proizvedena iz viamina. Vrlo su jednosavni organski spojevi koji djeluju u malim količinama. Lako se idenificiraju i sineiziraju e se na široko proizvode u prehrambenoj i armaceuskoj indusriji (Dunne, 1996; Mandić, 2007). Ljudski organizam ne sineizira viamine nego se unose u organizam pravilnim izborom hrane. U principu se razlikuju po ome jesu li opljivi u masima ili u vodi. Oni opljivi u vodi zovu se još bioflavonoidi i obično se mjere u miligramima, dok se oni opljivi u masima mjere u jedinicama akivnosi, poznae kao “inernacionalne jedinice” (IU) ili jedinice Farmakopeje Sjedinjenih država (USP), no akav se način sve više napuša i daju se vrijednosi zakoniih mjernih jedinica. Viamini se s obzirom na opljivos nalaze slobodni u jelesnim ekućinama kada su opljivi u vodi, a oni opljivi u masima akumuliraju u jeri i masnim kivima. ako može doći do njihove prevelike akumulacije pa pri unosu reba bii oprezan. Nedosaak viamina ili više njih može akođer uzrokovai boles. Bolesi uzrokovane nedosakom 36
Pravilna prehrana i zdravlje
viamina nazivaju se aviaminoze, nedovoljnom količinom hipoviaminoze, a prevelikom količinom viamina zovu se hiperviaminoze. Za sada je poznao 13 viamina, a ovisno o opljivosi dijele se na: ◆ opljive u vodi: C, P i B-kompleks ◆ opljive u masima: A, D, E, ◆ vari slične viaminima: F, U. Ineresanno je spomenui da je ržiše viamina kao dodaaka prehrani, jedno od najviše rasućih posljednjih godina i armaceuska indusrija koja ih proizvodi, kao i osale koje ih proizvode ili korise (prehrambena, kozmeička) najavljuju da će i dalje rasi. Uglavnom ih najviše korise sarije osobe zbog dokazanog poziivnog učinka na zdravlje, a među najraženijima su viamin , viamini B kompleksa, viamini A i E, kao i muliviaminski kompleksi. Procjenjuje se da je vrijednos ovih proizvoda na godišnjoj razini od oko 9 milijardi dolara. Najveći porošači su ina, anada, SAD, usija, u Europi Francuska, Njemačka, Ialija, Ujedinjeno raljevsvo, Španjolska i druge. Uglavnom se radi o zemljama s visokim sandardom živoa i osobama s boljim obrazovanjem. Vitamin C
Viamin C ili askorbinska kiselina; opljiv je u vodi, ima važnu ulogu u oksidacijskoredukcijskim procesima u organizmu, uječe na izmjenu ugljikohidraa, proeina i koleserola. Primarna je unkcija viamina C održavanje kolagena, proeina neophodnog za izgradnju vezivnog kiva u koži, ligamenima i kosima. Pomaže u zacjeljivanju rana i opeklina jer olakšava oblikovanje vezivnog kiva u ožiljku. Osim oga, viamin C se bori s bakerijskim inekcijama i smanjuje učinke na ijelo nekih vari koje proizvode alergiju. Prirodni je anioksidans. azina viamina C u krvi doseže maksimum 2 - 3 saa nakon uzimanja umjerene količine i onda se smanjuje jer se izlučuje mokraćom i znojenjem. Normalno ljudsko ijelo, kad je popuno zasićeno, sadrži oko 5000 mg viamina C. Namirnice bogae viaminom C (mg/100 g): paprika (128), prokulice (113), jagode (59), špina (51), kupus i kelj (47), limun, grejp, naranča (38). Vitamini B-kompleksa B1 B2 B3 B5 B6 B12
tiamin riboflavin nikotinska kiselina pantotenska kiselina piridoksin folna kiselina cijanokobalamin
Mnogi u B-kompleks dodaju biotin, holin, PABU (paraminobenzojevu kiselinu) premda oni nisu esencijalni, osim biotina za dojenčad. Topljivi su u vodi, njihova se apsorpcija odvija na drukčiji način od skupine ADEK vitamina. Svaki za sebe je jedinstven i sa specifičnom funkcijom u organizmu. Ima ih u itaricama koje se svakodnevno konzumiraju vie puta, zbog čega ne bi trebalo doći do deficita. Obavezno su prisutni u multivitaminskim preparatima.
Pravilna prehrana i zdravlje
37
Tiamin (vitamin B-1)
Pomoću iamina se u sanici proizvodi emeljni energen adenozin-riosa (AP), šo znači da bez iamina nema probave ugljikohidraa, masi i proeina. Važan je za živčani susav i poicanje apeia, pospješuje poziivan “duševni sav”. Pozna je kao “moralni viamin”. Povećava kapacie učenja, ras kod djece. Sabilizira apei poboljšavajući probavu i asimilaciju hrane s puno šećera, škroba i alkohola. orisan je sporašima, kod vrdokornog somaiisa, kod nerazjašnjenih upala mišića (fibromialgija), kod manjih ozljeda i drugih sanja nakon prejeranog naprezanja. Defici iamina može bii izazvan dugorajnim proljevom, alkoholizmom, rudnoćom i hiperireioizmom. Defici je čes kod alkoholičara. Namirnice bogae iaminom: pšenične klice, cjelovio zrno pšenice, grašak, grah, kikiriki i meso, žiarice za doručak, kruh i pecivo na bazi cjeloviog zrna e osali žini proizvodi (krupica, brašno). Nije oksičan u većim količinama. Riboflavin (vitamin B-2)
Žui odsjaj mlijeka kad se prelijeva iz posude u posudu je boja riboflavina. Lakoflavin (jaka žua boja) se u prehrambenoj ehnologiji korisi za bojenje. Defici je vrlo rijeka pojava, osim u onim krajevima gdje je osnovna žiarica riža. iboflavin je sasavni dio flavoproeina - koenzima za respiraorni susav enzima. Ima ključnu unkciju u konverziji aminokiselina i masi u AP e u akiviranju viamina B-6 i olne kiseline. Dobar je u prevenciji migrena, ulceroznog somaiisa djece, kaarake i za očuvanje fizičke kondicije vrhunskih sporaša. Namirnice bogae riboflavinom: animalni proizvodi mlijeko, jaja i meso, zbog čega vegearijanci mogu imai defici. Ima ga u zelenom lisnaom povrću i cjeloviom žinom zrnu. Nikotinska kiselina (vitamin B-3 ili niacin)
Nikoinska kiselina pomaže kod povišenog koleserola, kod bolne mensruacije, akni, oosenziivnosi i nekih drugih sanja. Jedini je iz B kompleksa koji se javlja u dvije orme: kao nikoinska kiselina (niacin) i kao njezina sol, j. nikoinamid. Obje su orme akivne, ali na drugi način. Deficiom nikoinske kiseline dolazi do bolesi pelagre koja je dosa rijeka na Zapadu. Javlja se povremeno u krajevima gdje je kukuruz dominanan u prehrani. Sudjeluje u procesu opušanja energije iz ugljikohidraa i prevaranja ugljikohidraa u masi. egulira prome koleserola. Nikoinamid nema akvu ulogu. U prevelikim dozama preko 1.000 mg dnevno može izazvai glavobolju, bolove u želucu i druge smenje (jera). Namirnice bogae niacinom: pivski kvasac, kikiriki, riba i meso. 38
Pravilna prehrana i zdravlje
Pantotenska kiselina (vitamin B-5)
Direkno je uključen u ciklus energije (rebsov ciklus), soga njegov nedosaak uzrokuje probleme kod velikih porošača energije (akivni sporaši). Sudjeluje u proizvodnji, ransporu i oslobađanju energije iz masi. Druga važna unkcija ovog viamina jes sudjelovanje u ormiranju prijenosnika impulsa (neuroransmiera) aceilkolina, šo znači da se njegov nedosaak može očiovai čak u promjenama raspoloženja. Sudjeluje u sinezi koleserola. Posoje dva oblika ovog viamina - čisa panoenska kiselina i njezina sol - kalcijev panoena. Među njima jedino posoji razlika u akivieu. Namirnice bogae panoenskom kiselinom: kvasac, jera, riba (losos), povrće, jaja, žiarice. Piridoksin (vitamin B-6)
Ovaj viamin konrolira izgradnju aminokiselina, ime svih proeinskih srukura (sanica i kiva) organizma. U om koneksu su i hormoni, krv je akođer proeinska srukura, soga je važan i za vorbu krvi. Sudjeluje u izgradnji nekoliko neuroransmiera čiji se nedosaak očiuje na različie načine. orisi se kod liječenja auizma, celijakije, depresije, visokog koleserola, visokog homociseina, bubrežnih kamenaca, asme, aeroskleroze, PMS-a, a preporučuje se kod akivnih sporaša i drugih sanja. Defici je rijedak a maniesira se kroz pad imuniea, ošećenja kože i konuzije. U velikim dozama je oksičan. Namirnice bogae piridoksinom: krumpir, banane, grožđice, žiarice, jera, pureina i unjevina. Folna kiselina
U rudnica se mogu, ako se na vrijeme reagira, olnom kiselinom prevenirai eške malormacije u djece (nedosaak dijela mozga, nezavoreni sup kralježnice, hernia mozga). Bina je za sinezu DN-a, dakle izgradnju svih novih sanica, pa prema ome i sanica ploda (eusa). ako u om procesu može zakazai bilo koja komponena i ako nasai ošećenja, bina je u ranom periodu rudnoće redovia opskrba dovoljnim količinama olne kiseline. Folna kiselina uključena je i u izgradnju vari S-adenozil-L-meionina (SAMe) koji u velikoj mjeri uječe na raspoloženje. Može pomoći kod celijakije, Crohnove bolesi, oboljenja zubnog mesa (gingiviisa), ulceroznog koliisa. Defici je moguć kod alkoholičara i kod žena koje dulje vrijeme korise anibaby pilule. Namirnice bogae olnom kiselinom: grah, zeleno lisnao povrće, cirusno voće i pšenične klice. aznovrsna prehrana rebala bi osigurai dovoljne količine. Pravilna prehrana i zdravlje
39
Cijanokobalamin (vitamin B-12)
Uvrđeno je da 2,5 - 5 mg cijanokobalamina svaka 2 do 3 dana može bino popravii sanje kroničnog umora. Djelovanje viamina B-12 direkno je vezano uz akivnos živčanih sanica, replikaciju DN-a i vorbu posebne vari koja uječe na raspoloženje (SAMe). Osim oga, djeluje na razinu homociseina u krvi, a ova var uječe na nasanak bolesi srca i krvnih žila s mogućim posljedicama srčanog i moždanog udara. Nedosaak izaziva pernicioznu anemiju, kao i kronični umor, a sanje se bino popravlja nakon suplemenacije viamina ili njegove injekcije. Namirnice bogae cijanokobalaminom: meso, mlijeko, riba, jaja. Od biljne hrane, vrlo male količine mogu se naći u spirulini i empehu, pa su vegearijanci vegani ugrožena skupina. Biotin (vitamin H)
Esencijalan je, premda se pod ujecajem crijevne mikroflore sineizira u crijevima. U meabolizmu sudjeluje u svojsvu koenzima kod prevaranja proeina, masi i ugljikohidraa. Bian je akor rasa sanica i njihove replikacije. osa i noki zahijevaju bioin za svoj razvoj i ras. od jednosrane prehrane sa sirovim bjelanjkom jajea javi se defici. Ova namirnica ima sposobnos blokirai apsorpciju bioina, šo je dovoljno za maniesaciju deficia. uhana jaja ovakav zanimljivi defici ne izazivaju. ako se bioin sineizira u crijevima, dugorajnom primjenom anibioika može se u sinezu popuno blokirai. U om slučaju javlja se dermaiis, depresija, gubiak kose, anemija i koninuirani nagon za povraćanjem. Defici je rijedak, a opadanje kose i crvenilo oko nokiju prvi su simpomi. Namirnice bogae bioinom: kvasac, iznurice, žumance jajea, gljive, banane i kikiriki, naročio prženi kikiriki (39 µg/100 g). Holin (fosfatidil holin - lecitin)
Holin je esencijalan za očuvanje inegriea saničnih membrana i deponiranje masnoća unuar i izvan sanice. Čini srukuru mozga. Gradi srukuru prijenosnika impulsa (neuroransmiera) aceilkolina, dakle, neophodan je za normalno unkcioniranje mozga, naročio kod dojenčadi. orisi se za pomoć kod niza živčanih poremećaja, kod napada žučnih kamenaca i visoke razine homociseina e hepaiisa. Namirnice bogae holinom: žumanjak jajea, soja, jera, zobeno brašno i leciin. Vitamin A – retinol
U prirodi se javlja u dva oblika, kao viamin A i proviamin A ili karoen. Najbogaiji izvor viamina A je ulje riblje jere koje je klasificirano kao dodaak jelu. Nalazi se u mrkvi, odakle dolazi i njegovo ime. Pomaže u rasu i oporavku jelesnih kiva, održava kožu mekom i glakom, zašićuje sluznice usa, nosa, grla i pluća, suprosavlja se učincima 40
Pravilna prehrana i zdravlje
različiih zagađivača zraka, učvršćuje kosi i zube, djeluje na unkciju vida, regulira ras i razviak organizma. Gornji dio crijevnog raka je područje apsorpcije viamina A. Prevorba karoena u hranjivu var simulirana je iroksinom, hormonom iroidne žlijezde. Apsorbira se 6 - 7 sai nakon uzimanja, a onaj iz riblje jere 3 - 5 sai. Apsorpcija je različia kod različiog izvora, a iznosi od 1/3 do 1/5. Nešo se apsorbira u obliku karoena, a osaak izlučuje u ekalijama. Namirnice bogae viaminom A: glavni izvor su morske ribe, j. riblje ulje od riba sjevernih polarnih oblasi. U umjerenom klimaskom pojasu izvor su namirnice koje sadrže crvene i žue proviamine A, najznačajniji je bea-karoen, čija jedna molekula daje dvije molekule viamina A. U zelenom povrću karoeni su vezani s klorofilom pa ih ima najviše u najzelenijem lišću. VITAMIN D – kalciferol
Unosi se u organizam izlaganjem sunčevim zrakama (“sunčani viamin“), jer se djelovanjem ulraljubičase svjelosi sunca akivira oblik koleserola koji se prevara u viamin D. egulira okošavanje kiva (ao, 1999) i odnos Ca-P u organizmu, razvoj kosiju i zuba, posebno kod mladog organizma. Od drugih izvora, u su biljke niže vrse, kao gljive i kvasac, koje sadrže proviamin D – ergoserol, j. kalcierol. Živoinjski organizam može izvršii sinezu koleserola u proviamin D. Namirnice bogae viaminom D: riblje ulje, jaja, maslac i mlijeko. VITAMIN E – tokoferol
U prirodi posoji u 7 oblika; ala je najmoćniji. Viamin E jak je oksidans, znači suprosavlja se oksidaciji vari u ijelu, sprječava razgradnju zasićenih masnih kiselina i viamina A u ijelu. Fakor je plodnosi i činilac meabolizma, propusnosi saničnih membrana. Ima zašino djelovanje na masi (pozna kao anioksidans). Sprječava svaranje velikih ožiljaka na ijelu i pomaže cijeljenju opeklina. Dovoljno je unijei ga hranom. Namirnice bogae viaminom E: koncenriran u hladno isisnuim biljnim uljima, svim sirovim sjemenkama, orasima i soji. VITAMIN K – filokinon
Činilac zgrušavanja krvi. U nedosaku viamina krv se ne gruša i nasaju pokožna krvarenja. Sineiziraju ga crijevne bakerije. Namirnice bogae viaminom K: morska rava, zelene biljke i lisnao zeleno povrće, kravlje mlijeko, jogur, žumanjak, ulje šaranike, jereno i polunezasićena ulja Pravilna prehrana i zdravlje
41
Mineralne tvari
Organizam ih ne proizvodi, unose se hranom u organizam. edovio ih ima u svim namirnicama. Oprilike je 17 minerala porebno organizmu iako je samo 4 - 5 % ljudskog ijela mineralna var. Imaju višesruke unkcije u organizmu: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
kaalizaori su u izmjeni vari, reguliraju pH i osmoski lak fizioloških oopina odgovorni su za osjeljivos organizma prema bolesima sudjeluju u regulaciji, izlučivanju, resorpciji vari nezamjenjivi su kod izgradnje zuba i košanog kiva e organskih vari: Fe u hemoglobinu, Mg u klorofilu, Co u viaminu B12 id. kao mikroelemeni i ulramikroelemeni nezamjenjivi su u enzimskim i hormonskim susavima.
U ljudskom organizmu su zasupljeni u malim količinama: Ca (1,6 %), P (0,9 %), (0,4 %), Na (0,3 %), Cl (0,3 %), S (0,2 %), Mg (0,05 %). Nužne dnevne količine porebne organizmu za ras i akivnos, prikazane su u ablici 2. Kalcij (Ca)
Glavna je unkcija kalcija da djeluje u suradnji s osorom u izgradnji i održavanju kosi i zuba. Neophodan je za zdravu krv, ublažava nesanicu i pomaže u reguliranju okucaja srca. Pomaže u procesu zgrušavanja krvi i sprječava nakupljanje kiseline ili lužine u krvi. Ima ulogu u rasu mišića, mišićnoj konrakciji i živčanom prijenosu. Uječe na ras i razvoj mladog organizma. Jača opornos prema orovima, inekcijama, alergijama. Ublažava nesanicu. Od ukupne količine kalcija u organizmu, u kosima, zubima i ligamenima nalazi se 99,5 %, a preosalih 0,5 % u krvi, limfi i mekanim kivima. Omjer Ca i P u kosima je 2,5 : 1, a za pravilno unkcioniranje mora bii praćen s Mg, P, viaminima A, C, D i E. Apsorpcija kalcija vrlo je nedjelovorna i obično je samo 20 30 % unesenog kalcija apsorbirano. oliko će unesenog kalcija bii apsorbirano ovisi o vrsi namirnice, prisunosi viamina D, zasićenosi organizma kalcijem i hormonskom susavu. Osala količina kalcija filrira se kroz krv i izlučuje u mokraći ili solicom. Vrijednos jedne namirnice ocjenjuje se ne samo prema sadržaju Ca, već i prema odnosu Ca i P. Mlijeko i mliječni proizvodi su najbolji izvor Ca, a i odnos je oko 1 – 5, dok su u leguminozama velike količine Ca, ali je odnos Ca i P loš, oko 0 - 3. alcij se korisi u liječenju oseoporoze, kardiovaskularnih poremećaja, sunčanih opeklina, raka kože uzrokovanog suncem id. Za pravilno unkcioniranje kalcij mora bii praćen magnezijem, osorom i viaminima A, C, D i, vrlo je vjerojano, viaminom E. Odnos Ca – P, ako se radi o ishrani dojenčea, bio bi 2 : 1, kod djece 1 : 1, a kod odraslih 1 : 2 (gCa : gP). Jaka jelesna akivnos uzrokuje izlučivanje kalcija iz organizma urinom. Skupine mladih ljudi koje se inenzivno bave sporom pripadaju ugroženoj skupini. Osobio 42
Pravilna prehrana i zdravlje
rizična skupina su djevojke kod kojih se javlja izosanak mensruacije, pa se njihovo ijelo ponaša kao u žena u menopauzi. Zao oseoporoza nije rijeka pojava u djevojaka koje se proesionalno bave sporom. Namirnice bogae kalcijem: najbolji su izvor mlijeko i mliječni proizvodi. Fosfor (P)
Drugi mineral koji se nalazi u svakoj sanici. U mekom kivu odnos Ca i P veći je u koris P, a aj odnos je poreban za ove minerale kako bi se djelovorno iskorisili u ijelu. Fosor određuje građu i svojsva, j. konsiuivni je, ali je i esencijalni, onaj bez kojeg se ne može. Važan je za sasav kosiju, cenralni živčani susav i meabolizam bjelančevina i masi. Za razliku od Ca, P se dobro apsorbira u krvook s oko 70 %. Od apsorbiranog osora 88 % ugrađuje se u kosi i zube, a njegova apsorpcija ovisi o prisunosi viamina D i Ca. Namirnice bogae osorom: osora ima najviše u prirodi u obliku spojeva osorne kiseline koja ulazi u sasav nekih masi (osaidi), bjelančevina (nukleoproeini) i šećera (heksozaosorna kiselina). Žiarice i leguminoze su najbolji izvori osora. Magnezij (Mg)
Esencijalni elemen koji čini 0,05 % ukupne ežine ijela; od oga se 70 % nalazi u kosima, a 30 % u mekim kivima i jelesnim ekućinama. Uključen je u meaboličke procese. Velik dio magnezija nalazi se unuar sanica gdje djeluje kao akivni cenar enzima važnih za meabolizam aminokiselina i ugljikohidraa. Odgovarajuća količina magnezija u krvi šii ijelo od bolesi srca i krvnih žila, srčane arimije. Pomaže apsorpciju drugih minerala (Ca, P, Na, ), iskorišenje viamina C i E. Važan je i za brojne druge procese u organizmu: očuvanje acido-bazne ravnoeže, konrakciju mišića, očuvanje jelesne opline i drugo. Djeluje na živčani susav, mišićnu akivnos, rad srca i širenje krvnih žila. Od ukupnog dnevnog unosa 50 % se apsorbira u ankom crijevu, a na supanj apsorpcije uječe parairoidni hormon, supanj apsorpcije vode, e količine Ca, P i lakoze. ijekom rudnoće i dojenja preporučuje se povećai dnevni unos magnezija hranom. Pravilan odnos magnezija i kalcija iznimno važan. Namirnice bogae magnezijem: svježe voće i povrće (sasavni je dio klorofila). Ima ga u pšeničnim klicama, soji, mlijeku, “punom” zrnu žiarica, morskim plodovima, smokvama, kukuruzu, jabukama, sjemenkama koje su bogae uljem i jezgričasim plodovima. afinirane namirnice česo su osiromašene magnezijem. Željezo (Fe)
Glavna mu je unkcija svaranje hemoglobina, vari koja daje boju crvenim krvnim sanicama. Hemoglobin prenosi kisik iz pluća u kiva e služi za održavanje osnovnih živonih unkcija. Željezo je akođer porebno za svaranje mišićne boje mioglobina koji prenosi kisik, on osigurava kisik mišićnim sanicama za korišenje u kemijskim Pravilna prehrana i zdravlje
43
reakcijama koje dovode do konrakcije mišića. Željezo je posebno važno u djevojaka radi povećanja volumena krvi, a u mladića radi povećanja mišićnog kiva. Nedosaak željeza ima za posljedicu anemiju, iako anemija može bii posljedica nedosaka viamina B12. Oko 90 % unesenog željeza nikad ne dospije do krvi i osaje neapsorbirano. Željezo se obično apsorbira unuar 4 saa nakon uzimanja. Apsorpcija željeza u organizmu povećava se u vrijeme nedosaka, pa se iskorišenje željeza iz hrane u ne-hem obliku, a uz prisunos organske kiseline (npr. askorbinske), poveća za 60 %. Namirnice bogae željezom: jera, bubrezi, zobene pahuljice, raženi kruh, jabuke i jagode. U špinau i lisnaom povrću malo. Kalij (K)
Mineral koji se nalazi u biljnom i živoinjskom svijeu. Jedan je od najvažnijih minerala svih sanica. Važan je za rad srca, živčanog kiva i drugih organa. egulira izmjenu i sanje vode u organizmu, izlučivanje ekućina. Velik gubiak kalija dovodi do poremećaja rada srca, osalih mišića, živaca i crijeva – sanje slično paralizi. U akvim slučajevima kalij se mora hino nadoknadii inravenozno. od zaajivanja bubrega (renalne insuficijencije) kalij se zadržava u organizmu i može dovesi do srčanog zasoja i smrnog ishoda. Namirnice bogae kalijem: rajčica, špina, krumpir, kelj, grašak, riža, govedina, slanina, mlijeko, sardine, pšenično brašno, marelice, jabuke, banane, insan kava. Natrij (Na)
Funkcija narija slična je kao unkcija kalija. egulira osmoski priisak u kivima, ali i pH ravnoežu. Ima važnu ulogu u razdražljivosi mišića, šo uključuje i srce. Prisuan je u slanim namirnicama. Slani okus namirnica povezuje se uz disocijaciju NaCl u vodenim oopinama. Slanos se osjeća ako je maseni udio NaCl u oopinama 0, 1 %. Vrlo ga je važno unosii u u odgovarajućim količinama, jer ako se unosi manje od 3 g (šo je dnevna doza kroz sol), nasaje rajni manjak, j. poremećaji osmoskog priiska živonih sokova i odnosa mineralnih vari i vode, pada krvni priisak i o može bii opasno za organizam. Pri unošenju viška dolazi do povišenja priiska i bolesi krvooka. 30 g dnevno je kronična opasnos za meabolizam. Smrna doza je 300 g NaCl dnevno. Namirnice bogae narijem: obična sol, mlijeko, plodovi mora. Klor (Cl)
Esencijalni je elemen i u ijelu se javlja uglavnom u spoju s narijem ili kalijem. Pomaže pri regulaciji osmoskog priiska, odnosno konrolira prook ekućina u krvnim žilama i kivima. Pomaže u svaranju HCl u želučanim sokovima, čime regulira kiselos enzimskog soka u želucu porebnog za razgradnju bjelančevina i vlaknasih vari. akođer sudjeluje u prijenosu ugljičnog dioksida do pluća, kroz krv. Nedosaak klora uzrokuje gubiak kalija urinom, slabos i nizak krvni priisak. 44
Pravilna prehrana i zdravlje
Namirnice bogae klorom: unosi se u organizam najviše iz obične soli (NaCl), ali ga ima u raženom brašnu, maslinama, morskom zelenilu i većini namirnica. Sumpor (S)
Sasavni je dio nekih aminokiselina, viamina, hormona, boja, mirisa, aroma, anibioika i drugih organo-sumpornih spojeva. Dolazi i kao anorganski sumpor, odnosno kao sula- i sulfi- ioni u jelesnim ekućinama. orisi se kao konzervans za voćne poluprerađevine ili sumporenje vina. U ijelu se nalazi u u kosi, nokima i koži. Nije esencijalan za organizam, ali je esencijalan za druge nurijene, a sudjeluje u sinezi kolagena, neophodnog za kožu i druga kiva. Organizmu je korisan za deoksifikaciju i čišćenje krvi, a pomaže u održanju imunološkog susava. Namirnice bogae sumporom: dovoljnim unosom proeina unose se dovoljne količine sumpora. Bakar (Cu)
Omogućava iskorišavanje i ulazak u krv željeza i drugih elekrično nabijenih česica, e na aj način uz osale minerale i viamine sudjeluje u sazrijevanju crvenih krvnih zrnaca. Prisuan je u svim jelesnim kivima. Važan je za nasajanje hemoglobina i crvenih krvnih sanica, jer sudjeluje u apsorpciji željeza. Sasavni je dio brojnih mealoenzima koji sudjeluju u razgradnji i izgradnji jelesnih kiva. Oko 30 % bakra unesenog hranom se iskorisi. Već 15 minua nakon ingesije bakar ulazi u cirkulaciju. Neki dokazi upućuju na o da bakar sprječava bolesi srca i krvnih žila kao šo su visok krvni priisak i srčana arimija e da može pomoći u liječenju arriisa i skolioze. Velik dio unesenog bakra izlučuje se puem ecesa i žuči, mali dio preko urina. Bakar se u organizmu skladiši u kivima, najveće koncenracije su nađene u jeri, bubrezima, srcu i mozgu. Iako kosi i mišići imaju male koncenracije bakra, budući da ijelo ima puno mišića i kosiju, oko 50 % bakra u ijelu skladišeno je u njima. Smara se da osoba prosječno hranom unese oko 2 - 5 mg/dan e da je mala opasnos od definicije bakra, međuim, suviše velike količine bakra mogu uzrokovai ozbiljne psihičke i fizičke smenje i bolesi. Namirnice bogae bakrom: jera, “puno” zrno žiarica, zeleno lisnao povrće i suhe leguminoze, morski proizvodi. oličina u namirnicama varira ovisno o podrijelu namirnice i količini ovog minerala u lu u kojem je namirnica rasla. Posebno dobar izvor je svinjska jera, šo je posljedica dodavanja većih količina bakra živoinjskoj hrani. Manje količine bakra mogu se naći i u vodi za piće. Kobalt (Co)
Najvažniji je za unkciju viamina B12, jer je sasavni dio njegove srukure. Za sada nije poznaa druga unkcija kobala. Budući da ulazi u red oksičnih elemenaa, porebno je bii oprezan da ne bi došlo do viška unosa, jer uzrokuje policiemiju (povećan broj Pravilna prehrana i zdravlje
45
crvenih krvnih zrnaca), hiperplaziju košane srži, zaajenje gušerače, kongesivno zaajenje srca; omea apsorpciju željeza. Namirnice bogae kobalom: goveđa jera, riba, repa, mlijeko, kikiriki. Jod (J)
Odgovoran je za razviak i pravilan rad šinjače jer sudjeluje u sinezi hormona iroksina i rijodironina. Manjak izaziva endemsku gušavos, a u ežim slučajevima kreenizam. Vrlo je bian za pravilan razvoj organizma, a naročio važan za duševno sanje. Apsorbira se u ankom crijevu, u krvi se poom veže s bjelančevinama, odakle odlazi u šinu žlijezdu. amo ga roše iroidne sanice, oko 1/3, a osaak se obično izluči iz organizma. Namirnice bogae jodom: zakonom je predviđeno dodavanje joda (NaJ ili J) u kuhinjsku sol u količini od 15 - 20 mg na 1 kg soli. Ima ga u morskoj vodi, ribama i morskim algama. Selen (Se)
Esencijalni mineral, djeluje smanjujući sagorijevanje vari i jača imunološki susav. Zajedno s viaminom E sudjeluje u brojnim meaboličkim procesima. Važan je za normalan ras i razvoj. Poreban je za sinezu prosaglandina, smanjuje oksično djelovanje elemenaa kao šo su živa, kadmij, olovo i arsen. Prirodni je anioksidans, smara se da je važan za očuvanje elasičnosi kiva jer sprječava neželjene procese oksidacije. Iako je njegova prava erapijska vrijednos još nepoznaa, odgovarajuće količine selena mogu pomoći u borbi proiv arriisa, sprječavanju srčanih bolesi i raka. Selen se u namirnicama nalazi u organskom obliku, a u prehrambenim suplemenima u anorganskom i organskom. Dok se organski vezani selen goovo u popunosi apsorbira (85 - 95 %), apsorpcija anorganskog znano je slabija (40 - 70 %). od vegearijanaca je uočena niža koncenracija selena u krvi. Namirnice bogae selenom: pekarski kvasac, meso, riba i školjke, inegralno brašno, žumanjak jaja i mliječni proizvodi. oličina selena u hrani može se povećai uporebom umjenih gnojiva i sočne hrane obogaćene selenom. Fluor (F)
Odgovoran je za oblikovanje kosiju i zdravlje zuba, ima ga i u krvi. Šii zube od kiselina, pa u odnosu na o sprječava karijes, a djeluje i bakericidno. Namirnice bogae fluorom: unosi se vodom za piće ili kao dodaak pasama za zube. Drugi bogai izvori uključuju meso, sir i čaj. Prisuan je u biljkama, ovisno o prisunosi u lu. Ostale tvari u hrani
U namirnicama se osim hranjivih vari mogu naći voda, organske kiseline, aninske vari, smole i voskovi, enzimi, hormoni, vari okusa i mirisa, simulansi, alkaloidi i poboljšivači, prirodne oksične vari, nenamjerna onečišćenja iz okoline i dr. Odnos 46
Pravilna prehrana i zdravlje
svih ovih vari u namirnici ovisi o uzgoju, čuvanju i promeu. U najširem smislu dijele se na anorganske (kisik, voda i mineralne vari) i organske (sve osale skupine). Kisik: u molekularnom sanju ne ulazi u sasav namirnica, nii određuje unkciju i sasav vari, no oksidacija organskih vari u procesu disanja najvažnija je reakcija u izmjeni vari čovjeka i kralježnjaka. Disanje je fiziološki proces apsorbiranja kisika iz zraka i izlučivanja ugljičnog dioksida uz oslobađanje energije porebne za živone unkcije organizma. isik iz zraka česo je negaivan akor u održivosi, odnosno kvarenju namirnica. Ugljični dioksid: produk je meabolizma i sasojak hrane. ao anorganska var nema neku posebnu unkciju; s vodom reagira dajući ugljičnu kiselinu (H 2CO3). Ugodna je okusa i osvježavajućeg svojsva. orisi se kod proizvodnje soda-voda, bezalkoholnih napiaka, mineralne vode, piva, pjenušaca i sl. Eanol i organske kiseline: alkoholno vrenje saharida do ugljičnog dioksida i eanola jedan je od osnovnih ermenaivnih procesa u prirodi, prehrambenoj indusriji, pivarsvu, vinarsvu i drugim bioehnološkim procesima. Vrenjem se osim eanola dobiju i manje količine meanola, viših alkohola i kiselina, a one mogu poziivno ili negaivno djelovai na kvalieu namirnica.
a) Eanol: sasojak mnogih namirnica u malim količinama, nosilac skupine proizvoda – alkoholnih pića. U manjim količinama djeluje simulaivno, ima visoku energesku vrijednos i nije šean, no ako se konzumira u većim količinama svara naviku – alkoholizam. b) Ocena kiselina: nasaje aerobnom ermenacijom, vrenjem uz prisunos zraka i oceno kiselih bakerija ( Bacerium acei) kad eanol oksidira u ocenu kiselinu. U prehrambene svrhe se korisi za proizvodnju oca, razrijeđene ocene kiseline, vina (vinski oca), razrijeđenog alkohola (alkoholni oca), prevrelih voćnih sokova (voćni, jabučni oca). U indusriji i domaćinsvu korisi se za zakiseljavanje i kao konzervans. c) Mliječna kiselina: korisi se za konzerviranje i oplemenjivanje namirnica. Zamjena je za limunsku i vinsku kiselinu u proizvodnji osvježavajućih napiaka, kiselih bombona, medicinskih i kozmeičkih preparaa, zuboehnici, eksilnoj i u indusriji kožarsva id. ehnika biološkog konzerviranja (kiseljenje povrća, nasajanje kiselog mlijeka, jogura, vrhnja, sireva) posljedica su mliječno-kiselog vrenja ugljikohidraa do mliječne kiseline. U organizmu nasaje u mišićima razgradnjom glikogena i izaziva – umor. Njen sadržaj u mišićima je mjerilo za operećenos i zamor organizma. d) Jabučna kiselina: sasojak je jabučasog voća, ima ugodan kiselkas okus i punoću organolepičkih svojsava. e) Limunska kiselina: bijeli krisalni prah, opiv u vodi i biološkim oopinama. U prirodi je normalan produk meabolizma (ciklus limunske kiseline), a nalazi se u voću, cirusima. U indusriji se korisi u proizvodnji osvježavajućih pića, džemova, marmelada, kompoa id. Pravilna prehrana i zdravlje
47
) Vinska kiselina: dolazi slobodna ili u obliku soli u voću. Alkoholnim vrenjem, sajanjem i odležavanjem aloži se vinski kamen (kalijev – hidrogearara). Uporebljava se kao limunska kiselina. g) Mravlja kiselina: ima bakericidna svojsva, uporebljava se kao konzervans u proizvodnji sirupa i voćnih prerađevina. Enzimi i hormoni: enzimi su proeinski kaalizaori reakcija u biološkim susavima. Specifični su po ome da jedan enzim kaalizira samo jednu reakciju, a rijeko više. Ima ih jako mnogo. Ime dobiju prema supsrau ili reakciji dodavanjem nasavka – aza - (oksidaza, hidrolaza, pepidaza). Nekonrolirane enzimske reakcije su klijanje žia; enzimske ermenacije mogu izazvai šee u čuvanju hrane i biološko kvarenje – enzimsko amnjenje. Hormoni su produki rada žlijezda s unuarnjim lučenjem (hipofiza, jera, spolne žlijezde). Prema načinu djelovanja slični su enzimima. Djeluju u malim količinama i redukcijama se ne roše. U suvremenoj veerini izoliraju se za simulans rasa živoinja. Voda: obrađena je u poglavlju 4.1.
48
Pravilna prehrana i zdravlje
3.2.
SKUPINE NAMIRNICA KAO IZVORI NUTRIJENATA
Pravilnom prehranom ljudski organizam svakodnevno reba dobii hranjive vari: masi, ugljikohidrae, bjelančevine, minerale, viamine i vodu, u skladnom omjeru. Sve one nalaze se u hrani. Iako je u lierauri dosupno mnogo inormacija o hrani, “ponavljanje je majka znanja”, pa će u nasavku ove knjige bii primijenjena vrlo poznaa lainska izreka. Ponovi ćemo ključne inormacije o skupinama namirnica koje su izvor nurijenaa, ali i nenuriivnih komponenaa hrane. ada se o hrani govori, ona se najčešće dijeli prema podrijelu na hranu biljnog i životinjskog podrijela, pored kojih se izdvajaju soli koje spadaju u posebnu skupinu hrane. Posoji velik broj podjela hrane ili namirnica, ovisno o ome s kojeg aspeka se proučava. Podjela prema sajališu znanosi o prehrani prikazana je na slici 11 (ColićBarić 2007). 1. Prema podrijetlu: a) namirnice biljnog podrijetla - žitarice, žito i prerađevine - tjestenina i srodni proizvodi - keksi i srodni proizvodi - škrob, dekstrini i njihovi proizvodi - šećeri - bomboni i krem-proizvodi - voće i proizvodi od voća - povrće i proizvodi od povrća - kava, čajevi, začini, - alkohol, - bezalkoholna pića b) namirnice animalnog podrijetla
- meso i proizvodi od mesa - ribe i proizvodi - mlijeko i proizvodi - jaja - životinjske i biljne masti
2. Prema kemijskom sastavu: - mješovite namirnice - namirnice bogate ugljikohidratima - namirnice bogate proteinima - vidljive masti - namirnice bogate celulozom 3. Prema funkciji u organizmu: - energetske namirnice: ugljikohidrati, masti, koncentrati šećera, proteini - gradivne namirnice: proteini, mineralne tveri - zaštitne i katalitičke tvari: vitamini i oligoelementi 4. Prema biološkoj vrijednosti: - žitarice i proizvodi od žitarica - mlijeko i proizvodi od mlijeka - meso, riba, jaja - masti - povrće - voće
Slika 11. Shema podijele namirnica s nutricionističkog aspekta (autori)
Pri sasavljanju obroka i svakodnevnoj prehrani jednosavnije je planirai ako su namirnice podijeljene u skupine prema svojoj biološkoj vrijednosi. ada se može Pravilna prehrana i zdravlje
49
kombinirai namirnice iz ise skupine. Ovdje se govori o nekoliko skupina namirnica: žio, žiarice i prerađevine od žia, voće i povrće i njihove prerađevine, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, ribe i njihove prerađevine, jaja, masi i slakiši. 3.2.1. Žito, itarice i prerađevine od ita
Žiarice (pšenica, riža, kukuruz, zob, raž, ječam, proso, heljda, kvinoja ) predsavljaju nekoliko vrsa kulura iz porodica rava koje se gaje radi njihova sjemena (zrna-žia), koja osiguravaju osnovnu hranu za ljude i domaće živoinje (Alebić, 2008). Njihovi proizvodi (kruh, jesenina, pahuljice za doručak) su proizvodi od žiarica. Ugljikohidrai su najvažniji sasojak žia. Čine preko 70 % jesivog dijela žia. Najviše ima škroba i celuloze. Baš zbog visokog sadržaja škroba, žia su zasina i jefina namirnica. Od ukupnih oranica oko 70 % zasijano je žiaricama, od čega oko 30 % zauzima pšenica, najrasprosranjenija žiarica. Žia se mogu korisii u prehrani: ◆ ◆
u neprerađenom sanju (cijelo zrno), kao oljušeno zrno (rafinirano), najčešće kao mlinske prerađevine (brašno, griz) i njihovi proizvodi, kao kruh, pecivo i ijeso.
S nuriivnog aspeka ove dvije skupine se razlikuju. Zrno se sasoji od ljuske (perikarp i aleuronski sloj), endosperma, klice i skueluma. od rafiniranih žiarica ljuska i klica se uklanjaju i osaje samo endosperm u proizvodima. U ljusci se nalazi znana količina prehrambenih vlakana, biološki vrijedne bjelančevine e viamini B kompleksa (nikoinska kiselina i iamin), a cjelovie žiarice bogaije su njima. Endosperm je najvažniji u prehrani, čini 85 % zrna; sadrži škrob i bjelančevine e željezo i viamine (nikoinsku kiselinu). od složene meljave endosperm se izdvaja od perikarpa, aleuronskog sloja i klice, pa je ako dobiveno brašno bijelo s niskim sadržajem masi (jer je uklonjena klica), pa se ne kvari. Šo je supanj eksrakcije manji, o je brašno finije i svjelije boje, a supanj iskorisivosi veći. S nuricionisičkog glediša razlikuje se bijelo i crno brašno. Bijelo brašno ima manje pepela (minerala), pa je s proizvođačkog aspeka vrjednije od brašna s više pepela (onog s ljuskom). Sadrži manje bjelančevina, viamina i minerala. Biološka vrijednos brašna općenio ovisi o supnju eksrakcije, pa je veća biološka vrijednos crnog brašna. (Mandić, 2007). Crno brašno ima više pepela od bijelog, biološka bi mu vrijednos eoreski gledano rebala bii veća, ali isovremeno sadrži i više celuloze i fiinske kiseline koja omea resorpciju kalcija, pa se kao najpovoljnija opcija preporučuje polubijelo brašno i kruh. Ukupna razlika u sasavu između rafiniranih i cjeloviih proizvoda od žia prikazana je na slici 12. U prosjeku, žiarice sadrže najviše ugljikohidraa (60 - 70 %), od oga najviše škroba, šo ih svrsava u najbogaiji izvor energije. 50
Pravilna prehrana i zdravlje
100 90 80 70
59
60
48
50
38
40 30 13
20 10
16
19
20
22
24
26
27
30
7
0
Nutrijenti u rafiniranom brašnu (%)
Nutrijenti dodani u obogaćeno brašno (%)
Slika 12. Gubitak nutrijenata pri preradi itarica (Alebić, 2008)
Proeina u žiaricama ima 6 - 12 % proeina i oni nisu kompleni, nedosaje im lizin i kod kukuruza nema ripoana. Zbog ovoga ih je poželjno kombinirai s ribom, mesom mlijekom, odnosno izvorom punovrijednih proeina. U obzir dolaze i mahunarke, jer su bogae lizinom. Sadržaj masi u brašnu ovisi o supnju izmeljivanja jer masi ima najviše u klici. Šo je više masi, brašno se lakše kvari, j. brže dolazi do lipoliičkih procesa, pa su brašna užegnua i neuporebljiva. Zasupljene su s 2 - 4 %, a izuzeak je zob koja ima 7 % masi. Od masnih kiselina većinu čine nezasićene, od kojih su važnije linolna i oleinska. Zasićenih je ispod 25 %, a najzasupljenija je palmiinska. arakerisična je prisunos serola (biljnih masi) u žiaricama, šo je s nuriivnog aspeka poželjno jer poziivno djeluju na snižavanje koleserola. Od minerala najviše ima osora. Ako je vezan u fiinskoj kiselini, ne resorbira se ako prehodno ne dođe do njihove razgradnje. Važan su izvor bakra, selena, cinka, željeza i magnezija. Najviše sadrže viamina E (najviše u klici) e B skupinu (iamin, riboflavin i niacin). Brašno nas vrlo redovio i jefino opskrbljuje viaminima B skupine, dok zbog rasprosranjenosi E viamina u drugim namirnicama brašno nije njegov bian izvor. Pravilna prehrana i zdravlje
51
Nuricionisi daju preporuke da se konzumiraju cjelovie žiarice, jer pored navedenog sadrže niz poželjnih komponenaa hrane s akivnim varima (prehrambena vlakna, esencijalne masne kiseline, anioksidanse, lignane i enolne komponene) koje poziivno uječu na probavni susav, smanjuju rizik od dijabeesa i nekih karcinoma e, šo je posebno važno, poziivno djeluju na zdravlje krvožilnog susava. 3.2.2. Voće i povrće
o su skupine namirnica siromašne energijom (osim u pojedinim skupinama) ali zao vrlo cijenjene zbog visokog sadržaja viamina i minerala, vlakana, e niza fiokemikalija (biološki akivne, nenuriivne komponene) za koje je u velikom broju israživanja povrđeno da imaju izuzeno povoljan ujecaj na zdravlje čovjeka i kojima je u većem dijelu posvećena ova knjiga. Među fiokemikalijma voća i povrća najznačajniji su: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
karoenoidi (žui i narančasi plodovi, amnozeleno lisnao povrće) glukozinolai/indoli (brokula, kupus, cvjeača, prokulice) kumarini (povrće i cirusno voće) flavonoidi (većina voća i povrća) enoli (većina voća i povrća, zeleni čaj, vino) izoflavoni (soja) spojevi alijuma (češnjak, luk).
Obje skupine dobar su izvor ekućine za organizam jer voće sadrži 80 - 95 % vode. Povoljno je djelovanje vode u želucu na sekreciju solne kiseline i pepsina e na sekreciju crijevnih sokova. Povrće ima slične karakerisike s obzirom na vodu. Neke sudije ukazuju na slabiju opornos dišnog susava kod djece u slučaju smanjenog unosa voća, povrća i ribe (Anova i sur., 2003). Voće
Voće je bogao “voćnim” kiselinama (limunska, vinska, jabučne). iselina ima oko 3 % i daju voću osvježavajući okus (Mandić, 2007). Voda uječe na kvalieu i održivos voća od vremena berbe e zahijeva posebne uvjee ranspora, čuvanja i prodaje, dok je rok valjanosi česo ograničen. Visok sadržaj vode i osjeljivo kivo pogoduju mikrobiološkom kvarenju. Sadržaj vode u nekom voću i povrću prikazan je u ablici 8, u ablici 8 kemijski sasav šljive, a 10 jabuke, kruške i dunje.
52
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 8. Sadraj vode u nekom voću i povrću (Bastin, 1997) Voće Lubenica, jagode Grejp Dinja
(%) 92 91 90
Brusnica, malina, ananas
87
Marelica Borovnica, ljiva Kruka, jabuka, limun Trenja, grođe, naranča Banana Lupinasto voće
86 85 84 81 74 4-5
Povrće Krastavac, zelena salata Radić, tikvica Zeleni kupus, prajčica Crveni kupus, cvjetača, patlidan, pinat, paprike Brokule, luk, mahuna Gljive, grah Mrkva Graak, krumpir Slatki kukuruz Soja
(%) 96 95 93 92 91 90 87 79 74 67,5
Tablica 9. Sadržaj tvari u šljivi (na 100 g) (Mujić, 2010) kcal
47 - 48
kJ
vode
197 - 206 84 - 86 g
BJ
M
UH
biljnih vlakana
0,6g
0,2 g
10 g
2,1 g niacin i B6 provit. A
K
Ca
Mg
P
vit. C
vit. E
221 mg
14 mg
10 mg
16 mg
5 mg
0,7 mg
1,2 mg
220 µg
BJ - bjelančevine; M - masti; UH - ugljikohidrati
Navedena svojsva ne vrijede za orašase plodove koji su energeski gusi i bogai masima i proeinima. Voće bogao masima su sjemenke oraha, lješnjaka, badema. Ova skupina ima malo vode, 5 - 10 %, ali oko 50 % masi, dosa bjelančevina (14 - 21 %) i skoro iso ugljikohidraa (15 - 19 %). Naravno, ovakav sasav daje visoku kaloričnos ovoj skupini voća (preko 600 kcal/100 g. Ugljikohidrai u voću su jednosavni i složeni, u razmjerno velikim količinama (do 20 %). Dominiraju jednosavni u zrelom voću (glukoza, rukoza i saharoza), a omjer i sadržaj različii su od voća do voća. Škrob u nezrelom voću zrenjem prelazi u odgovarajuće šećere karakerisične za pojedine ipove voća. Vlakna u voću su celuloza, lignani e pekin koji mu daje željenu srukuru (kuhanjem vore gelove i želee). Pridonose s oko 10 % unosa ukupnih vlakna u prehrani, i o opljivih u vodi, koji su najeekivniji u sniženju serumskog koleserola.
Pravilna prehrana i zdravlje
53
Tablica 10. Sastojci jezgričavog voća (mesnati dio voća) (Mujić, 2010)
Voda
(g/100 g)
Jabuka 78 - 93
Ukupni ećer
(g/100 g)
3 - 15
6 - 14
6 - 10
Saharoza
(g/100 g)
1-6
1-3
0,6
Duični spojevi
(g/100 g)
0,1 - 0,4
0,4 - 0,6
0,3 - 0,6
Masti
(g/100 g)
0,2 - 0,5
0,1 - 0,5
0,2 - 0,9
Pepeo
(g/100 g)
0,2 - 0,5
0,1 - 0,4
0,3 - 0,6
Pektin (preračunato na kalcij pektat)
(g/100 g)
0,1 - 1.6
0,1 - 0,9
0,6
Fenolni spojevi
(g/100 g)
0,07 - 0,16
0,03
–
(mg/100 g)
0,5 - 40
0,5 - 23
12 - 15
3,3
3,9
–
Vitamin C pH
Kruka 78 - 88
Dunja 82 - 85
U nasavku je opisan kemijski sasav borovnice i šumske jagode, radi primjera kemijskog sasava. Borovnica (Vaccinium myrillus ) voćka je koja ima modre bobe, a modra boja poječe od flavonoida anocijana. Prirodan je izvor viamina C (13 mg/100 g), anina, jabučne i limunske kiseline. Sadržaj šećera u plodovima borovnice prosječno je oko 5 %, ali ima i onih s više od 14 % šećera, no ako se osuše, sadržaj šećera se povećava na 20 do 30 %. Sadrži 85 % vode, oko 0,7 % proeina, do 0,4 % masi i 2,7 % vlakana. Od minerala ima najviše kalija (89 mg/100g), dosa osora, magnezija i kalcija (do 10 mg/100 g). Šumska jagoda (Fragaria vesca) je anasično samoniklo šumsko voće koje se izdvaja od svih po svom mirisu, boji i okusu. Vrlo je omiljena u svježem sanju, a od nje se dobiju različii proizvodi odlične kvaliee. Obiluje viaminom C (60 mg/100 g), viaminima B skupine (B1, B2, B6) e sadrži malo olne kiseline i viamina E. Od minerala najviše ima Ca, a, Fe, Mg, Pi Mn. Piome jagode osim viamina C imaju i mnogo kalija i mangana. Minerali u voću i povrću: 0,25 do 2 %, kalij, kalcij, osor, narij, magnezij, željezo, e oligoelemeni cink, bakar, mangan, kobal, selen, krom e sumpor, klor i jod. Biljke crpe minerale iz la, sadržaj varira ovisno o sadržaju u lu. Visok sadržaj i Na u voću razlog je da su i proizvodi najčešće alkalnog karakera, e u prehrani čine ravnoežu s kiselinama koje nasaju meabolizmom mesa, mlijeka, ribe, brašna, kruha i drugih namirnica.
54
Pravilna prehrana i zdravlje
Povrće
Povrće je dio povrlarskog bilja koje se uporebljava za ljudsku prehranu. U prome može doći u neprerađenom i prerađenom sanju ili svježe, sušeno, konzervirano i smrznuo (Mandić, 2007). Prema načinu pripremanja razlikujemo: ◆ ◆ ◆ ◆
sirovo povrće (najčešće se korisi za pripremanje salae); kuhano (za variva: kelj, kupus, mahune); pečeno, prženo i pirjano (krumpir, paprika) e nadjeveno (paprike).
Prema biološkoj vrijednosi, sličnosi i uporijebljenim dijelovima povrće dijelimo na lisnao i zeljaso, plodovio i korjenaso, gomoljaso i mahunarke. Energeski je slab izvor (osim mahunarki) jer bjelančevina, masi i ugljikohidraa je neznaan udio. Baš zao je povrće odličan prilog u redukcijskim dijeama. Dobar je izvor celuloze, koja u organizmu povećava voluminoznos sadržaja crijeva. Djelovanjem crijevnih MO celuloza se djelomično razgrađuje, e nasaju plinovi koji pojačavaju gibanje (perisaliku) crijeva, šo ubrzava prolaz hrane kroz crijeva, poboljšava probavu i smanjuje mogućnos nasanka raka crijeva. Vrijedi mišljenje da je u naroda čija je prehrana bogaa celulozom rjeđi rak crijeva, dok se isovremeno, zbog kraćeg zadržavanja hrane u crijevu, smanjuje apsorpcija masi, koleserola i šećera, pa celuloza ima zašinu ulogu u nasanku debljine i šećerne bolesi. Lisnao i zeljaso povrće: salaa, špina, kupus, kelj, cvjeača i dr. Energeski slabe namirnice (25 - 54 kcal/100 g), uz veliki sadržaj vode (iznad 90 %), sadrže 3 - 8 % škroba, malo saharoze (oko 1 %) i pekinskih vari. Sadržaj masi je nizak, 0,4 - 0,7 %, bjelančevina 0 - 4 %. Biološka vrijednos aminokiselina nije povoljna. Sadrži Ca i P (30 - 60 mg/100 g) čiji odnos pogoduje dobrom iskorišenju. Ima dosa Mg i , a od oligoelemenaa Cu i Fe. Bogao je karoenom i askorbinskom kiselinom.
Specifičan i aromaičan okus ima zbog sadržaja znane količine aromaičnih i lako hlapljivih vari, kao i organskih kiselina (jabučna, limunska i vinska). Plodovio i korjenaso povrće: rajčica, palidžan, paprika, mrkva, koraba i dr. Lako se i duže čuva. Energeski nije značajno (20 - 40 kcal/100 g jesivog dijela), sadržaj vode oko 90 %, ugljikohidraa 4 - 9 %, masi do 0,3 %, a bjelančevina 0,9 - 1,3 %. Ima dosa mineralnih vari i značajan sadržaj proviamina A, primjerice, mrkva se korisi kao prirodni koncenra viamina A. Paprika je značajna po velikoj količini viamina C. Gomoljaso povrće: krumpir s oko 78 % vode daje više energije (90 kcal/100 g jesivog dijela) jer sadrži celulozu 0,4 %, škrob 20 %, malo bjelančevina (2 %) koje imaju visoku biološku vrijednos zbog sasava esencijalnih aminokiselina. Ima nizak udio i P i odnos im nije povoljan, a malo je i Mg i Na. Na 100 g veće količina (410 mg) karakerisika su krumpira. Sadrži puno fluora. Od viamina zasupljen je viamin C (6 - 20 mg) koji se sajanjem gubi, a najviše ga je u mladom krumpiru. U ljusci Pravilna prehrana i zdravlje
55
nezrelog krumpira, kao i proklijalog, nalazi se orovni glikozid solanin (0,01 %). U zrelom krumpiru nije prisuan. Povrće reba kuhai: celuloza se kuhanjem omekšava, olakša se probavljivos i iskorisivos. Mahunarke (leguminoze): grah, grašak, soja i dr. Imaju malo vode, a dosa škroba i bjelančevina (soja ima i velik udio masi) zbog čega imaju visoku energesku vrijednos i zasine su. Biološka vrijednos aminokiselina je nešo malo manja od mesa, ali imaju visok udio aminokiseline lizina. ombinacijom soje i brašna pšenice može se peći kruh radi povećanja unosa lizina. Sojini proeini dodaju se u prerađevine od mesa jer su dobra zamjena mesnim bjelančevinama.
3.2.3. Mlijeko i mliječni proizvodi
Mlijeko krave dobiveno mužnjom najkasnije 15 dana prije i najmanje 8 dana nakon eljenja proizvod je mliječnih žlijezda; osala mlijeka su s oznakom ovčje mlijeko, kozje mlijeko i dr. Smara se da je mlijeko najpopunija namirnica, pa dojenče samo uz prehranu mlijekom može normalno rasi i razvijai se (Mandić, 2007). Usprkos velikom sadržaju vode mlijeko je energeski bogaa namirnica (ranik, 1998). emijski sasav različiih vrsa mlijeka prikazan je ablicom 11. ao isključiva hrana za odrasle mlijeko se ne može preporučii, ali je nezamjenjivo zbog visoke kvaliee bjelančevina. U maloj količini nadopunjuju biološki manje vrijedne bjelančevine namirnica biljnog podrijela. Tablica 11. Kemijski sastav različitih vrsta mlijeka (Vishveswar i Krishnaiah, 2005) Sastav (%) Voda Ugljikohidrati Mliječna mast Bjelančevine Pepeo
Ljudsko Kravlje 87,2 87,5 7,0 4,8 4,0 4,2 1,5 3,5 0,3 0,7
Ovčje 82,7 6,3 5,3 4,6 0,9
Kozje Konjsko Bivolje 86,6 90,1 82,8 3,9 5,9 5,5 3,7 1,5 3,6 4,2 2,1 3,6 0,8 0,4 -
Sobovo 66,9 2,8 16,9 16,9 1,2
Mlijeko se s oko 300 nurijenaa u svom sasavu, s vrlo povoljnim odnosom prehrambenih i zašinih vari e visokim udjelom vode (87 %), smara prirodno savršenom hranom (Fox i McSweeney, 1998). Osim oga, povoljan aminokiselinski sasav proeina mlijeka s visokim supnjem njihovog iskorišenja u organizmu (95 %), kao i visoko iskorišenje (97 %) mliječnih masi bogaih viaminima opljivih u masima e dobro iskorišenje mliječnog šećera lakoze (90 %), savlja mlijeko u red biološki najvrjednijih namirnica, poželjnih naročio za djecu i adolescene zbog činjenice da dovoljno uzimanje mlijeka i mliječnih proizvoda u mladoj adolescennoj dobi poziivno uječe na čvrsoću i promjer kosiju u odrasloj dobi (Ćurin i Ceinić, 2007). U mlijeku je, pored Ca, sadržan cijeli niz minerala (Na, , Mg, P, S) u značajnim količinama. 56
Pravilna prehrana i zdravlje
U mlijeku ima više kalcija nego u bilo kojoj namirnici, s im da je rećina oopljena, a 2/3 koloidno dispergirano. ombiniran je s kazeinaom u kalcijev kazeina, e s osorom i ciraom u kalcij osa i kalcij cira. Odnos kalcija i osora odličan je i pridonosi dobrom iskorišenju. Defici kalcija je kod većine sanovnišva u svijeu problem, upravo zbog manje konzumacije mlijeka. Smara se da su ljudi u zemljama gdje je mala porošnja mlijeka manji rasom. Željezo je u mlijeku slabo zasupljeno, ali za djecu o ne predsavlja problem, jer dijee se rađa sa zalihom željeza. Porošnja rezerve željeza poklapa se s periodom prelaska na mješoviu prehranu. U manjim količinama u mlijeku se nalaze i cink, željezo, bakar, jod i kobal. Mlijeko ima skoro sve viamine, ali viamini A i B2 prisuni su u većoj količini. Viamin A dolazi ili u obliku viamina ili svog proviamina, karoena. opljiv je u mliječnoj masi pa kad se mlijeko obere, nema ga. Udio karoena u mlijeku ovisi o prehrani krava, a žuća boja mlijeka ukazuje na više karoena. Odnos je viamina A i karoena u mlijeku različi kod različiih vrsa krava, pa se po boji mlijeka i maslaca ne može zaključii prava vrijednos ih namirnica u odnosu na viamin A. Ovisno o načinu držanja krava, viamina D ima ili nema. rave koje više vremena provode vani na ovorenom imaju više D viamina, jer se pod djelovanjem UV-zraka 7-dehidrokoleserol prevodi u viamin D3. ako je sadržaj D viamina ljei 3 pua veći nego zimi. U mlijeku ima dosa B2 viamina, ali izloženo svjelu mlijeko nije više dobar izvor riboflavina. Mliječnu mas u mlijeku uglavnom čine riaciglicerol raznih masnih kiselina s parnim brojem C aoma (paran broj C aoma povezan je s fiziološkom razgradnjom koja se uvijek odvija na b-C aomu). U kravljem mlijeku su o maslačna, kapronska i kaprilna koje u slobodnom sanju inenzivno mirišu. e kiseline uzrokuju miris pokvarenog maslaca. Zbog visokog sadržaja nezasićenih masnih kiselina mliječna mas ima nisku očku aljenja (25 - 30 °C), pa je lipoliički enzimi u probavnom raku uspješno razgrađuju. U mlijeku se još nalaze i masima srodne vari, osaidi (leciin i kealin) i seroli (koleserol, ergoserol). Lakoza je najvažniji disaharid mlijeka. U kravljem mlijeku je sadržana u udjelu od oko 5 %. Mlijeko žene ima ga nešo više, oko 7 %. od prehrane dojenčadi, dobro je spomenui da se kravlje mlijeko razvodnjava zbog velike količine bjelančevina, a u om slučaju dodaje se malo šećera zbog gubika energije razvodnjavanjem, za šo je bolja lakoza od saharoze (Mandić, 2007). ako lakozu čine po jedna molekula glukoze i galakoze o se isovremeno dobije i galakoza, neophodna pri svaranju moždanog kiva. Osim oga, ona ne iriira želudac, a povoljno djeluje na svaranje kosiju, jer se razgrađuje na mliječnu kiselinu. pH u dvanesniku je niži, šo pogoduje resorpciji kalcija. o poziivno djelovanje lakoze može objasnii zašo ima manje rahiične djece među dojenima, nego među umjeno hranjenom djecom. Pravilna prehrana i zdravlje
57
Sadržaj nurijenaa u mlijeku i mliječnim proizvodima uvjeovan je prvensveno kemijskim sasavom sirovog mlijeka koji određuje i dalje posupke u mljekarskoj indusriji. U indusriji se proizvodi niz proizvoda čija nuriivne vrijednos ovisi o vrsi proizvoda, uporebljenoj ehnologiji id. Danas, se zbog ehnoloških rendova i zahjeva porošača za proizvodima obogaćenim raznim nurijenima, kemijski sasav mijenja, ako se prosječni posoak masi, u primjerice nizozemskom mlijeku, popeo s 3.8 % iz 1960. na 4.4 % u 2005. godini (Heck i sur., 2009). Sasav sirovog mlijeka varijabilan je i ovisan o velikom broju akora (Đorđević i sur., 2007), a među svim najvažniji su sadij lakacije, ishrana krava, zdravsveni saus i genoip krava. 3.2.4. Meso, ribe i prerađevine
Hranjiva vrijednos mesa ovisi o prehrani živoinje, vrsi, sarosi i spolu živoinje (Mandić, 2007). Zasićujuća moć i iskorisljivos ovise o sadržaju masi i bjelančevina e načinu pripreme. Više bjelančevina i manje masi = bolja probava i iskorišenje Više masi = duže zadržavanje u želucu Vrsta mesa Kuhano meso mladih, nemasnih ivotinja Pečeno, soljeno, dimljeno
Zadravanje u elucu 3 sata 5 sati Osjećaj sitosti
Probava kuhanog mesa je kraća, ali ipak i meso koje se krako i dugo zadržava u želucu, razgradi se pod djelovanjem probavnih sokova na jednosavnije spojeve koji se u ankom crijevu apsorbiraju i posaju izvor energije, gradivnih i zašinih vari. Voda: 50 do preko 70 % vode = energeska vrijednos vrlo različia. Sadržaj masi: podjednako promjenjiv kao i sadržaj vode, od 2 do 33 %, (ovisi o vrsi živoinja, dijelu ijela i prehrani). Uglavnom su o riacilgliceroli (zasićene palmiinske, C16 i searinske, C18, e nezasićene oleinske, C16:1). Mas se uglavnom nalazi na vanjskoj površini mišića i u međumišićnom vezivnom kivu. Bjelančevine: u odnosu na količinu vode i masi je konsannija 15 - 22 %. Šo je manje masi, sadržaj bjelančevina je veći. Meso je najvažniji izvor bjelančevina živoinjskog podrijela. Najveći dio čine bjelančevine neopljive u vodi: miozin (70 % neopljivih bjelančevina), globulin, mioglobin i ciokrom. Najmanji dio bjelančevina čini biološki najvrjednija, mioalbumin. Pri kuhanju mioalbumin se u vodi oapa, pod djelovanjem opline se koagulira i kao pjena skuplja na površini vode u kojoj se meso kuha. Ako se prilikom kuhanja juhe skida pjena, ili ako se ona cijedi prije serviranja u želji da se dobije bisra juha, bacaju se najvrjednije bjelančevine, odnosno esencijalne aminokiseline. Limiirajuća aminokiselina mesa je meionin, pa se kemijski skor mesa računa: 58
Pravilna prehrana i zdravlje
kemijski skor= mg metionina u 1 g mesa/mg metionina u 1 g referentne namirnice x 100
olagen se nalazi u vezivnom i gradivnom kivu; neprobavljiva je bjelančevina, kuhanjem prelazi u ukalo, pa se na oj pojavi emelji priprema hladeina (sulca). Ljepljivos nožica, naročio elećih ovisi o sadržaju kolagena. Glikogen: udio malen (0,2 - 1 %), nema energesko značenje, međuim uječe na kvalie mesa. Minerali: dosa Ca i P, ali je odnos nepovoljan, kalija je puno više nego narija i pepeo je zbog oga odnosa, a i zbog velikog sadržaja bjelančevina i u njima S i P (pa meaboliziranjem nasaju sulai i osai) kiseo. U mesu ima puno Fe, a u iznuricama Ci u Zn. Viamini: u mesu nebini, ali iznurice imaju B viamine (jera ima 10 pua više iamina nego mišići), reinol (nasaje iz karoena, pa sadržaj ovisi o prehrani). Ribe
Prema podrijelu: slakovodne i slanovodne. Hranjiva vrijednos ovisna je o vrsi, sarosi i načinu prehrane ribe (Šoša, 1989). Prema sadržaju masi dijele se na (Mandić, 2007): ◆ posnu: manje od 0,5 % masi ◆ polumasnu: manje od 10 % masi i ◆ masnu: više od 10 % masi. Energeska vrijednos (80 - 250 kcal/100 g) ovisi o sadržaju vode/masi. Sadržaj vode: 75 - 80 %, šo je više nego kod oplokrvnih živoinja, dok je sadržaj masi 0,5 – 20 %, šo ovisi o podrijelu s obzirom na prirodne uvjee ili umjeni uzgoj (Cvrila i ozačinski, 2006). Grabljivice (šuka) imaju manje masi od osalih. iblja jera i ikra sadrže puno masi. U ribljem mesu velik je udio viših, nezasićenih masnih kiselina, pa imaju relaivno nisku ačku opljenja (ouda i naziv riblje ulje)/ ali zbog udjela nezasićenih masnih kiselina podložne su i kvarenju. azgradnja masi riba u probavnom susavu lakša je i brža od razgradnje masi oplokrvnih živoinja, koje sadrže više zasićenih masnih kiselina. Sadržaj osaida: 0,5 - 1 % jednako kao kod oplokrvnih živoinja. Sadržaj bjelančevina: kao kod oplokrvnih živoinja: više bjelančevina = manje masi = bolja probava i iskorišenje Sadržaj esencijalnih aminokiselina: nema bine razlika. Najbinija razlika je šo ribe nemaju miglobina, pa soga nemaju crvenu boju. Sadržaj kolagena akoder je niži nego kod oplokrvnih živoinja. Pravilna prehrana i zdravlje
59
3.2.5. Jaja
Jaje u svom sasavu ima sve sasojke za razvoj novog organizma, soga je njegova hranjiva vrijednos ogromna. Općenio, cijelo jaje sadrži najviše vode 73,5 % (bjelanjak oko 87 %, a žumanjak 50 %). Sasav je različi u bjelanjku i žuanjku, a prosječno jaje sadrži 12 - 14 % masi i bjelančevina15 - 22 % (više od 50 % na ukupnu suhu var) (Seuss-Baum, 2005). Masi jaja su preežno više mase kiseline (oleinska-50 %, palmiinska, searinska i linolna. Oko 10 % masi je leciin. Nutrijenti Masti
Bjelanjak Nema
Mineralne tvari
Vie K, Na, Cl, S
Vitamini
Riboflavin
Žutanjak 32 % masti Sadri sve minerale neophodne za stvaranje i rast kostiju i mekih tkiva. Ca u umanjku 10 puta veći nego u bjelanjku (140 mg/100g), Fe ima značajno vie (8 mg/100g) nego u bjelanjku. DiA
Pod pojmom jaje podrazumjeva se kokošije jaje, osala moraju imai posebnu oznaku (pačije, guščije i dr.). lasificirana su prema ežini od naježih S (iznad 65 g ), A, B, C, D i do E (ispod 45 g). Prosječno jaje eško je oko 50 g, od čega je ljuske 11 % bjelanjka 58 % i žumanjka 31 %. Energeska vrijednos je dosa visoka, 160 kcal/100 g. Bjelančevine jajea: od svih namirnica bjelančevina jajea imaju najvišu biološku vrijednos (Mandić, 2007). Zbog ovoga se bjelančevine jajea uzimaju kao reerenna bjelančevina. Njihova je biološka vrijednos 100, jer se sve resorbirane bjelančevine zadržavaju i iskorišavaju u ijelu. Kako je sastav aminokiselina bjelančevina jajeta najsličniji sastavu kod čovjeka, prema bjelančevinama jajeta određuje se bioloka vrijednost bjelančevina ostalih namirnica, npr. kod izračunavanja kemijskog skora.
Od bjelančevina, u bjelanjku je najviše sadržan ovoalbumin (70 %), zaim ovoglobulin, ovomucin, a u žumanjku su o ovovielin i leviin. Najbinije su aminokiseline cisin, ripoan i lizin, bini za razvoj embrija.
Međuim zbog visokog udjela koleserola (520 mg/100g) reba bii oprezan s konzumiranjem jaja, a i u proizvodnji su u ovom smislu poduzee mjere drugačije prehrane koka nosilica pa je udjel koleserola smanjen na 215 mg/100g. Česo ljudi konzumiraju sirova jaja, kao dodaak voćnom miksu za doručak primjerice, i ovdje akođer reba bii oprezan jer se u sirovom bjelanjku nalazi aniviamin avidin, koji roši bioin dajući pri om nekorisan spoj, ali poroši bioin pa može doći do njegova manjka u prehrani. uhanjem se avidin razara.
60
Pravilna prehrana i zdravlje
3.2.6. Masti i slatkii
Sve namirnice s puno masi (masi i ulja, maslaci, margarin, majoneze, masno meso i druge ‚‘masne namirnice‘‘), kao i razni slakiši, domaći ili indusrijski i zv “grickalice” u prehrani se rebaju izbjegavai šo je moguće više. Prvensveno zbog prekomjernog unosa masi i ugljikohidraa ili energije u koju se prevaraju, ali i zbog svih praećih komponenaa u akvoj hrani kao primjerice, zasićene masnoće i rans masi, visok unos soli i jednosavni ugljikohidrai, odnosno rafinirani ugljikohidrai. Ovakva prehrana globalno su okosnica “nepravilne” prehrane u razvijenim zemljama i odgovorene su za rasući javnozdravsveni problem, oboljenja kardiovaskularnog susava. Ove bolesi su renuno glavni uzrok smrnosi u svijeu. WHO procjenjuje da se radi o učešću s oko 30 % od ukupne smrnosi, a preposavka je da će udjel i dalje rasi (WHO, 2013). Međuim, kardiovaskularna oboljenja kao posljedica loše prehrane s puno masnoća i slakiša nije jedini problem. adi se o brojnim posljedicama, među kojima je i preilos, šećerna boles, hiperenzije, hiperlipidemije, karcinomi, sporo kreanje i niz drugih. Ša korisii kao ulje u prehrani? Pianje je za koje je odgovor poslednjih godina prilično jednosavan. Maslinovo ulje, između osalog. Dobro poznao, israženo, povrđeno u znanosi, maslinovo ulje sa odličnim učinkom na zdravlje srca i krvnih sudova. Ovakav učinak ima zbog profila masnih kiselina, naročio zbog udjela primjerice oleinske. Ima je 55 do 83 % od svih masnih kiselina u maslinovom ulju. Ona je jednosruko nezasićena masna kiselina i kao akva uz osale nezasićene (i sa više dvosrukih veza) smanjuje razinu LDL koleserola, a podiže razinu HDL koleserola. Pored oleinske kiseline, maslinovo ulje sadrži anioksidanse koji zajedno s oleinskom kiselinom sprječavaju oksidaciju LDL koleserola, odnosno čuvaju ga (Farràs, 2013), a ime čuvaju organizam od aeroskleroze. U snižavanju razine koleserola, u maslinovom ulju sudjeluje više saveznika oleinskoj kiselini, primjerice biljni serol, bea-sioserol, okoeroli, viamin E, enolni spojevi i drugi. Najznačajnije esencijalne masne kiseline su linolna (3,5 do 21 %) i linolenska kiselina (do 0,9 %) (Žaneić i Gugić, 2006). Njihov omjer u maslinovom ulju isi je kao i njihov omjer u majčinom mlijeku. Osim šo daje energiju, maslinovo ulje kao masnoća poziivno uječe na ras i razvoj djeea i dobro je kao dodaak prehrani djece. Za sarije osobe, važan je učinak usporavanja cerebralnog sarenja, općenio smara se da svakodnevno konzumiranje maslinovog ulja produžuje živoni vijek čovjeka. Pravilna prehrana i zdravlje
61
Poiče apsorpciju Ca i općenio povoljno djeluje na ukupnu probavu, poboljšava probavljivos i apsorpciju hranjivih vari, sprječava upale jednjaka želučane sluznice e čira želuca i dvanaesnika, pojavu žgaravice, snižava krvni lak i ima blagi laksaivni učinak. Može smanjii količinu glukoze u krvi, a šii od nasajanja nekih umora, naročio dojke, prosae, debelog crijeva i maernice. O maslini i maslinovom ulju i više je nego dovoljno!!! reba ga svakodnevno konzumirai.
3.3.
SENZORSKE KARAKTERISTIKE HRANE
Pored nuriivnih, higijensko-oksikoloških, ehnoloških, ržišno-porošačkih svojsva hrane, najvažnija svojsva hrane su organolepička koja opredjeljuju čovjeka da odabere hranu i da kroz vrijeme “nauči” ša voli, a ša ne voli jesi. U a svojsva ulaze karakerisike mirisa, ukusa, izgleda, boje, oblika, agreganog sanja, eksure i druga. od ljudi, preerencija okusa javljaju se in uero, a neke nakon rođenja (Venura i Worobey, 2013). Procjena ili mjerenje ovih svojsava zove se senzorska analiza, a prema definiciji o je znansvena disciplina koja poiče, mjeri, analizira i inerpreira reakcije onih karakerisika hrane i vari koje se zapažaju osjeilima vida, mirisa, okusa, dodira i sluha. Ona su ključna u odabiru i kupovini namirnica i za uživanje u hrani. Ova svojsva procjenjuju se ili “mjere” kada su u pianju rangiranja proizvoda po kvaliei, primjerice na akmičenjima ili sajmovima ili šo je vrlo značajno za prehrambenu indusriju kod razvoja novih proizvoda, senzorske analize su odlučujuće. Novi proizvod reba se napravii ako da zadovolji očekivanja porošača kojima su za odluku o kupovini vrlo važna organolepička svojsva. ade se i kod unapređenja kvaliea proizvoda. Ispiivanje ove skupine svojsava predsavlja obaveznu i značajnu akivnos u upravljanju i osiguranju kvaliea prehrambenih proizvoda. Obavezno korišenje senzorske analize je posljedica činjenice da prehrambeni proizvodi predsavljaju složene organske komplekse s raznovrsnim svojsvima, koja se ne mogu isovremeno mjerii, analizirai i vrijednovai raspoloživim insrumenalno-analiičkim ehnikama. Senzorska analiza omogućava da se čulima isovremeno primi više inormacija i da se ormira kompleksan, ali jedinsven uisak, u slučaju organolepičara (analiičara) okom organolepičkog ocjenjivanja, a kod porošača, prilikom konzumiranja namirnica. Za mjerenja senzorskog kvaliea namirnica čovjekova su osjeila mjerni insrumen. Usvari, mjeri se senzorska reakcija na kemijski i fizički podražaj ili na kombinaciju kemijskih i fizičkih podražaja. azlike se uvrđuju uspoređivanjem dva ili više uzoraka za esiranje ili uspoređivanjem ispiivanog i reerennog uzorka. Meode u procjeni senzorske kvaliee, su deskripivne (one koji opisuju proizvod), diskriminacijske (one koje isključuju proizvod) i meode preerencije (prihvaljivos i dopadljivos). 62
Pravilna prehrana i zdravlje
Porebno je razlikovai pojam senzorski koji se odnosi na korišenje osjeila (čula) i pojam organolepički koji se odnosi na obilježja proizvoda opažena osjeilima. Senzorske analize rade ocjenjivači, s im da oni mogu bii neiskusni ili upućeni, ili kušači - sručnjaci koji procjenjuju organolepičke karakerisike. Više ocjenjivača ili kušača čine panel. Ocjenjivanje proizvoda naročio je važno u indusrijama proizvodnje vina, alkoholnih pića, ulja, posebice maslinovog, sireva, delikaesa raznih vrsa, ali i svih drugih prehrambenih proizvoda i hrane. Pri ocjenjivanju, nisu uvijek sva osjeila u unkciji, akiviraju se kod različiih proizvoda različia osjeila. Primjerice, u kušanju vina akiviraju se osjeila v ida, mirisa i ukusa koja reagiraju na neke simulanse iz vina. Vina sadrže nekoliko soina različiih kemijskih spojeva, a skoro svaki od njih može simulirai osjeila, ulogu ima i njihova inerakcija, a svi sudjeluju u ukupnoj kvaliei vina. Nekada će se reakcija javii pri vrlo niskom supnju nadražaja pa olakorni recepori reagiraju na svega ri ili čeiri molekule mirisa ili je dovoljno samo par molekula da se akivira osjeilo ukusa u usima. ad vino sklizne niz grlo osjeila presaju reagirai, a osjećaju se reakcije u grlu i somaku. ako, zbog ovog vino se čak ne mora ni pii da bi se ocijenilo. od vina se ocjenjuje boja, bisroća, miris i okus, a kod pjenušavih vina ocjenjuje se i pjenušanje. Ocjena kvaliea vina je obavezni dio procjene ukupne kvaliee, naročio u zemljama koje imaju razvijenu ovu proizvodnju i radiciju, popu Francuske. Najčešće ih ocjenjuju proesionalci, a uvje je da ocjenjivači moraju bii osobe koje su zdrave, imaju dobro razvijena osjeila i obučeni su za ehnike ocjenjivanja (Savić, 2012). Znanos je vrlo zaineresirana za ovo područje pa su u israživanja uključene mnoge ineresanne eme. ako se došlo do raznih zaključaka, popu onog da žene, primjerice imaju geneski bolje predispozicije da budu ocjenjivači vina, a među narodima bolje predispozicije imaju Azijakinje, Arikanke i Južnoamerikanke. Ocjenjivačke vješine mogu se seći i vježbanjem, međuim sarenjem organizma vješine se gube u oba slučaja. azličia organolepička svojsva procjenjuju se pomoću pe ljudskih osjeila (vida, mirisa, okusa, dodira i sluha), međuim svaka percepcija nekog svojsva hrane je vrlo subjekivna, pod ujecajem je na soine kemijskih spojeva koji su sadržani u hrani i specifična je, doslovno za svaki pojedini prehrambeni proizvod. Primjerice, samo okom možemo zapažai izgled, a izgled podrazumjeva vizualnu procjena ili zapažanje bisroće, veličine, oblika, površine (npr. sjaj, hrapavos ili glakoću), eksure (npr. vrdoća, mekoća) i boje. Glavna osjeila, način zapažanja i svojsva koja se zapažaju prikazani su na shemi na slici 13. Boja hrane: značajan je akor kvaliea i senzorske ocjene. Na emelju nijansi boje može se uspješno odredii supanj zrelosi ili prezrelosi, primjerice plodova voća i povrća. Osnovno mjerilo za senzorsku ocjenu boje je komparacija s prirodnom bojom sirovine. valie boje zavisi od sirovine, a gubiak ili promjena najčešće je rezula neadekvanog ehnološkog procesa proizvodnje. Boja ovisi o vrsi sirovine. Boja je jedna od svojsava Pravilna prehrana i zdravlje
63
izgleda, među koje se još ubrajaju veličina, oblik, srukura, prozirnos, munos, murnos, sjajnos, supanj cjeloviosi ili ošećenosi. Miris hrane: određuje se kada hlapljive komponene hrane ulaze u nos i osjećaju se olakornim susavom. Mirisne komponene nošene su nekim plinom ili vodenom parom, a inenzie mirisa proporcionalan je količini oga plina koji se opaža olakornim receporima. Opaža se na dva načina, prije nego šo se hrana unese u usa i kao miris koji dolazi iz usa dok se hrana žvače. Smara se da osjeilo mirisa pridonosi ukupnom doživljaju arome hrane kad se uzima obrok u udjelu od 80 %. Vizualni opaaj (oči)
Sjaj, hrapavost, glatkoća, tekstura (tvrdoća, mekoća) i boja, pjenjenje, veličina, stupanj cjelovitosti ili otećenosti.
Kemijski opaaj (mirisni epitel u bazi nosa)
Na sir, na ribu, oporo, trulo za neugodan miris, aromatično, mirisni, cvjetno, miris na kruh itd.
Kemijski opaaj (papile u ustima)
Slatko, slano, gorko, kiselo i umami i svi okusi nastali njihovim kombinacijama
Dodir
Mehanički opaaj i opaaj temperature (jezik, nepce, zubi, zglobovi, miići)
Tekstura, čvrstoća (tekućina, viskoznost, prhkost) osjećaj u ustima, temperatura (toplo, hladno)
Zvuk
Audio opaaj (ui)
Hrskavo, cvrčanje, pucketanje
Izgled
Miris
Aroma
Okus
Slika 13. Glavna osjetila, opaanja i svojstva koja se opaaju kod hrane (FSB, 2015)
Okus hrane: vrsa je osjea koji obuhvaća emeljne okuse slako, slano, gorko, kiselo i umami okus pomoću okusnih pupoljaka u usima. Osjeljivos je promjenjiva ovisno o sadržaju oopljenih vari, mjesu koje se podražuje i o emperauri. ombinacijom ova čeiri okusa čovjek može osjeii na soine različiih okusa. Naravno, u hrani su sadržane vari koje daju osjećaj određenog okusa, kao na primjer: ◆ ◆ ◆ ◆ 64
Slako: šećeri, alkoholi, keoni, (saharin, slako pa gorko), Slano: ionizirane soli, više kaioni, Gorko: alkaloidi – koein, kinin, nikoin, srihinin (saharin), iselo: kiseline ovisno o pH vrijednsi, jača kiselina-jači osje. Pravilna prehrana i zdravlje
Slika 14. Raspored osjeta okusa na jeziku (Valentinčić, 2007)
Umami okus okriven je naknadno, a okrio ga je dr ikunae Ikeda, 1908. godine proesor Carskog Sveučiliša u Japanu isražujući okuse radicijskoog japanskog jela Dashi od morske rave. Bio je siguran da se radi o okusu u kojem su sadržani i drugi okusi, da se radi o njihovom zajedničkom djelovanju. asnije je okriveno da dolazi od aminokiseline gluama. akve umami okuse imaju rajčica i meso, delikaese od mesa, kukuruz. Ukus hrane: usvari je kombinacija mirisa i okusa. ombinacijom mirisa prije nego šo se hrana unese u usa, procjene ukusnosi hrane u usima i procjenom naknadnog okusa (osjećaj koji se javlja nakon šo je hrana proguana) procjenjuje se ukus hrane.
Ukusnos hrane čini (Valeninčić, 2007): ◆ ◆ ◆
Aromaičnos: (olakorni podražaj izazvan hlapljivim varima iz hrane koji je u usima) Okusi: (gusaorni podražaji: slano, slako, kiselo, gorko, uzrokovani opljivim varima u usima) emijski podražaji (podražaji koji simuliraju nervene završeke mekih membrana usne i nosne šupljine, oporos, hladno, ljuo, mealni okus, umami okus)
Aroma hrane: senzorski opažaj hrane koji se prepozna osjeljivošću recepora okusa i mirisa, s im da je glavni akor prepoznavanja arome miris hrane. Aroma se prema ovome razlikuje od mirisa, i po mjesu percepcije i po izvoru podražaja, a u sušini, izvori u hrani su im isi – o su aromaične vari.
Aromaične vari su složene kemijske komponene koje se pri žvakanju hrane oslobađaju, a ogroman im je broj. Najvažnije su smjese različiih erpena, aklohola, aldehida, keona, esera, enola, karboksilnih kiselina, smola, voskova i drugih. eksura hrane: skupina je fizikalno-kemijskih svojsava koja se mogu opipai prsima ili osjeii usima dok se hrana konzumira (jezikom, nepcem, zubima). Može se osjeii Pravilna prehrana i zdravlje
65
i kao zvuk, pa dolazi ukombinaciji osjeila sluha, ali i vida. Može bii hrskava, mekana, gumena ili zrnaa. Uisci eksure mogu bii: ◆ ◆ ◆ ◆
akilni, osjee se puem dodira, kineseski, osjee se okom pokrea, emperaurni, osjeilima za oplinu i hemiseski, specifičan hemijsko- fiziološki nadražaj.
Primjer ocjene senzorskih svojsva maslinovog ulja: radi se mirisno, okusno, reronozalno opažanje i konačnim bodovanjem ocjenjuje se ulje. Senzorski se kombinirano ocjenjuje okus (gorko, slako, kiselo), miris, kemijski osje (pikannos, gorčina) i osje dodira (viskozie, masnoća) (Šambuk, 2011). Poželjna okusno mirisna svojsva masline su voćni, gorki i pikanni. Voćni znači da miris i okus podsjećaju na zrelu ili zelenu maslinu. Izraženo je kad se ulje dobije od neošećenih plodova i dugo se zadržava. Gorko znači da ulje ima gorčinu koja se najčešće povezuje s plodovima koji su bili zeleni ili djelomično zeleni, a pikanni je peckajući osje u usima i ždrijelu. Osala poželjna svojsva procijenjuju se kao skladnos (sve prednosi ulja koje se slažu i izjednačavaju), slakoća (suprono od gorkog, pikannog ili skupljajućeg osjećaja; osjei se u uljima po osalom voću), svježina (ugodna aroma, voćno, ne oksidirano ulje), zeleno (mlado, svježe, voćno ulje, mješavina s gorkim, pikanno gorki doživljaj na sražnjem dijelu ždrijela) i zeleno lišće (osjećaj dobiven kada se preše doda malo zelenog lišća). Nepoželjna okusno mirisna svojsva bila bi kod maslinovog ulja, upaljeno (kao posljedica ermenacije okom skladišenja), pljesnivo (nasaje čuvanjem maslina), užeglo (saro ulje koje je bilo izloženu zraku i svjelosi pa je oksidiralo), mealno (nasane u dodiru s mealnim posudama koje su ošećene). Pored navedenih posoji cijeli niz poželjnih i nepoželjnih svojsava maslinovog ulja. ada su u pianju senzorska svojsva hrane bino je naglasii da svaka pojedina skupina hrane, pa skoro i svaka namirnica pojedinačno ima specifična organolepička svojsva. Na njih će ujecai ogroman broj akora, od kvalie sirovine, šo je vrlo značajno, preko mogućih ujecaja okom skladišenja, procesuiranja, meode koja je odabrana za konzerviranje, pa do načina i uvjea čuvanja hrane, ujecaja svjelosi, emperaure, vlage rukovanja, izlaganja i u konačnici priprema hrane. akođer, zapažanja osjeilima srogo su ovisna o o fiziološkoj osnovi svakog osjeila, jer o ome ovisi kako će ona bii korišena u senzorskoj analizi i posavljaju se pianja gdje su fiziološke granice individualne varijabilnosi kod ocjenjivača. akođer, nezaobilazan je psihološki ujecaj na senzorske analize. Način kako se fiziološki podražaji prevaraju, mijenjaju i pohranjuju u ljudskom mozgu ovisan je o nizu ujecaja, kao šo su kulurološki ili očekivanja i drugih, a na najjednosavniji način prikazana su shemom na slici 15.
66
Pravilna prehrana i zdravlje
Varijabilnost sastava hrane
Hrana
Procesi prerade, skladištenje, priprema
Utjecaj Trenutna kuture fiziološka potreba
Psiho – socijalni utjecaji PONAŠANJE
Senzorska svojstva hrane Izgled, okus, miris, tekstura, aroma itd.
Potrošnja Centralna obrada u mozgu
Prihvaćanje
(zadovoljstvo/ nezadovol stvo
Direktna procjena
Fiziološka potreba žeđ/glad
Psihofiziološki odgovor
Izbor ili kupovina
Trenutna situaci a
Očekivanja
Pakiranje, informacije na proizvodu, stereotip, itd.
Spoznaje Memorija
Posljedice reagiranja
Slika 15. Shema modela reagiranja na hranu kod senzorskog ocjenjivanja (BursaćKovačević, 2007)
3.4.
PROMJENE U HRANI KOJE SE DOGAĐAJU PROCESUIRANJEM, ČUVANJEM ILI PRIPREMOM
emija hrane disciplina je koja se pored proučavanja sasava hrane i njenih svojsava bavi i proučavanjem biokemijskih i kemijskih reakcija koje mogu uzrokovai promjenu kvaliea hrane okom rukovanja hranom od njenog uzgoja (berba, klanje), prerade do konzumiranja. o prije svega podrazumjeva procese prerade hrane, njenog skladišenja i čuvanja, pa i pripreme hrane. Ovaj aspek proučavanja hrane podrazumjeva proučavanje higijene hrane. Promjena kvaliea hrane može bii uzrokovana spekrom reakcija različiog karakera, pa se s obzirom na vrsu reakcija e promjene dijele kako je prikazano na shemi (slika 16). Među njima reakcije mikrobiološkog karakera zauzimaju najvažnije mjeso. S obzirom na podložnos kvarenju, hrana se dijeli u nepokvarljive (rajne), polupokvarljive (polurajne) i pokvarljive (krakorajne) namirnice. U prvu kaegoriju ulaze šećer, brašno i općenio dehidrirani proizvodi i prakično su nepokvarljivi, osim kada se nepravilno skladiše. ecimo u vlažnim uvjeima na žiaricama ili brašnu će se pojavii ungalna i bakerijska populacija. Vrlo slično se ponašaju i polulurajne namirnice (krumpir, neko voće) koje se mogu čuvai duže vrijeme kada se pravilno uskladiše. Pravilna prehrana i zdravlje
67
Reakcije fizičkog
karaktera • gubitak vlage, • promjena teksture, • evaporacija niskomolekularni h mirisnih komponenti, • oštećenja uzrokovana smrzavanjem/ topljenjem
Reakcije kemijskog karaktera
Reakcije enzimskog karaktera
Reakcije mikrobiološkog karaktera
• oksidativna rancimacija, • gubitak boje, neenzimatsko posmeđivanje – Millard browning
• enzimska rancimacija, • proteoliza, • enzimsko
• kvarenja hrane • otrovanje hrane
posmeđivanje
Slika 16. Prikaz mogućih reakcija gubitka kvaliteta hrane (autori)
Međuim krakorajne namirnice, sve vrse mesa, riba, jaja, voće i povrće, mlijeko i mliječni proizvodi podložni su brzim mikrobiološkim promjenama, i ako se žele sačuvai duže vrijeme moraju se preradii različiim ehnikama konzerviranja. okom rukovanja s hranom mikroorganizmi se mogu pojavii na svim mjesima, dolaze iz zraka, vode, la, opreme, s čovjeka prilikom rukovanja, a kako i koliko će se brzo razvijai ovisi o emperauri prosora u kojem se hrana nalazi, vlazi i koncenraciji kisika, pa se manipuliranjem s ova ri paramera hrana može i čuvai. ako dugo ovisiće i o unurašnjim akorima, odnosno sadržaju vode u hrani, njenim općim svojsvima (sasavu, pH i dr). Neke ehnike (procesi) koje se korise u prehrambenoj ehnologiji su prikazane ablicom 12. Ako ipak mikroorganizmi uspiju iz bilo kog razloga dospijei u hranu, oni izazivaju kvarenje i rovanje hrane, šo su dva različia pojma. Kvarenje hrane definirano je kao proces promjene u hrani koja ada posaje nepoželjna
ili opasna za konzumiranje. as mikroorganizama je samo jedan od procesa koji mogu uzrokovai kvarenje hrane (Mujić i Alibabić, 2005). Mikroorganizmi mogu pri procesu kvarenja smanjii sadržaj nuriivnih vari, izazvai promjenu okusa, mirisa, boje i kvaliee, a u krajnjem slučaju paogeni mikroorganizmi mogu izazvai boles koja može imai koban rezula.
68
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 12. Tehnike konzerviranja hrane i faktori utjecaja na rast ili preivljavanje mikroorganizama (Mujić i Alibabić, 2005) Proces Hlađenje, čuvanje u umjerenim uvjetima Smrzavanje, distribucija i skladitenje smrznute hrane Suenje, obrada i konzerviranje Vakuum pakovanje ili u atmosferi siromanoj kisikom Pakovanje u modificiranoj atmosferi Dodatak kiselina Mliječno - kisela i aceto fermentacija Alkoholna fermentacija Emulzifikacija Dodatak zatitnih sredstava Pasterizacija i sterilizacija RRR (radicidacija, radurizacija, radapertizacija) Aseptički procesi Dekontaminacija
Faktor utjecaja na mikroorganizama
rast
ili
preivljavanje
Snienje temperature u funkciji usporavanja rasta Snienje temperature i redukcija aktiviteta vode u funkciji sprječavanja rasta Redukcija aktiviteta vode u funkciji odgode ili sprječavanja rasta Atmosfera bez kisika inhibira aerobe i odgađa rast anaeroba CO2 kombiniran s drugim plinovima u funkciji inhibicije rasta Redukcija pH, a ponekad dopunska inhibicija posebnim kiselinama Redukcija pH in situ mikrobnom aktivnoću, a ponekad naknadna inhibicija mliječno kiselim i aceto formama, kao i drugim produktima Povećava koncentraciju metanola Podjela emulzije voda u ulju u hrani Inhibiranje specifičnih skupina mikroorganizama Visokom temperaturom do inaktivacije ciljanih mikroorganizama eljenog obima Ionizirajućim zračenjem do inaktivacije ciljanih mikroorganizama eljenog obima Pakovanje sterilizirane hrane bez rekontaminacije Tretman ambalae i sastojaka hrane toplinom, zračenjem ili kemijskim agentima do redukcije mikrobioloke kontaminacije
Kvasci i plijesni
vasci i plijesni su glavni uzroci kvarenja hrane, naročio u mediju s niskim akivieom vode: đemovi, sirupi, sušena hrana, sušeno obrađeno meso i riba, s niskim pH (voće) ili u proizvodima kojima je snižen pH upravo zbog sprječavanja rasa mikroorganizama (krasavci ili marinirani proizvodi). Mnogi kvasci su psihrorofi i rasu na umjerenim uvjeima skladišenja, a neki kao Zigosacharomyces baillii su oleranni prema slabo kiselim dodacima kao šo su benzoai ili sorbai. vasci vrse Candida lypoliica su za zdravog čovjeka bezopasni, ali za nekog ko je česo primoran uzimai anibioike, mogu bii opasni. Dok kvasci mogu rasi uz kisik ili u odsusvu kisika, plijesni ne mogu rasi u amoseri osiromašenoj kisikom. o je velika skupina mikroorganizama građenih od guso Pravilna prehrana i zdravlje
69
nabijenih cjevasih sanica bez klorofila, obično bezbojnih. Općenio se šire u velikom broju i oporne su pri uvjeima kojima se unišavaju vegeaivne sanice. Npr. Byssochlamys spp., koje su relaivno ermički oporne, rasu pri niskim pH i izazivaju kvarenje ipa omekšavanja paseriziranog voća ili krasavaca pakovanih u konzerve ili saklenu ambalažu. Trovanje hrane uzrokuju paogeni mikroorganizmi i mikroorganizmi koji proizvode oksine. Uzročnici mogu bii bakerije, virusi, parazii, gljive (kvasci i plijesni) i prioni. Unošenjem hrane koja sadrži oksine i paogene mikroorganizme čovjek obolijeva od različiih bolesi probavnog raka koje se zajedničkim imenom nazivaju rovanje hranom ili alimenarne oksikoinekcije (alimenarne inekcije i inoksikacije).
Akivnos mikroorganizama može se prepoznai po očiglednim znakovima kvarenja kao šo su vorba plinova ili neugodnog mirisa, ali ima slučajeva u kojima nema očiih znakova kvarenja. Simpomi ovih bolesi javljaju se vrlo brzo nakon konzumiranja hrane i očiuju se kao povraćanje, proljevi i različii poremećaji probavnog raka. Najčešće su rovanja hranom posljedica nepravilnog rukovanja s namirnicom, neprikladno čuvanje u domaćinsvima ili u prodavaonicama hrane. u su i objeki za kolekivnu prehranu gdje je česo smanjena higijena, povećanje proizvodnje i porošnje namirnica, nemogućnos česih konrola uvjea proizvodnje id. Npr. boulizam je boles koju uzrokuje bakerija Closridium boulinum koja producira i u okolinu izlučuje najjači poznai bakerijski oksin – boulin. rovanje nasaje konzumiranjem mesa i mesnih prerađevina ili povrća, zaraženog ovom bakerijom, najčešće nedovoljno seriliziranim konzervama. rovanje kod čovjeka mogu izazvai bakerije i njihovi oksini, orovne biljke i živoinje, kemijske vari, virusi, parazii i mikooksini. Najpoznaijia “čevorka” koja uzrokuje najviše rovanja hranom su Saphylococcus aureus , Closridium perfigens , Salmonella i Closridium boulinum , u preko 90 % slučajeva. Česa je pojava Campylobacer spp., Escherichia coli , Lyseria monocyogenes i drugih. Kemijske promjene
Inerakcijom pojedinih sasojaka hrane, dodaaka za poboljšanje boje, okusa, mirisa i drugih komponenaa hrane i njihovih reakcija sa zrakom, ambalažom, vodom i drugim varima događaće se u hrani kemijske promjene. One mijenjaju organolepička svojsva i smanjuju nuriivnu vrijednos namirnica, a mogu nasai nepoželjni ili oksični sasojci u proizvodu. Svaki nurijen specifično reagira. Proeini: emperaura će djelovai na proeine na način da se ili smanjuje njihov udio ili ponekad popuno nesaju, iso ako oksidacijom, u reakcijama s osalim organskim varima ili kad su izloženi alkalnim sredinama. Zagrijavanjem u prisunosi kiselina i u odsusvu kisika događa se denauracija i svaraju izopepidne veze, a ako se zagrijavanje vrši nekoliko pua dolazi do razgradnje aminokiselina. 70
Pravilna prehrana i zdravlje
◆
Zagrijavanje u prisunosi karbonil-radikala izazvaće Maillard-ovu reakciju (posmeđivanje). Pri ovom mogu nasai i oksične supsance. Lipidi: duljim sajanjem na zraku i svjelosi, naročio pri povišenim emperaurama, oksidiraju, poprimajući neugodan miris i okus na užeglos i rankeljivos. Najbrže se kvare one masi s većim brojem nezasićenih masnih kiselina i rafinirana ulja. Inhibiori kod ove oksidacije su meali prisuni u masima, ali i različie enolne vari i viamini. Ovo se može desii i u procesima prerade pri korišenju ermičkih remana. Zagrijavanjem lipida oksidacija može uzrokovai nekoliko kemijskih promjena koje smanjuju nuriivnu vrijednos namirnice i najvjerojanije proizvode oksične vari, kao šo su: ◆ ◆ ◆
nasajanje hidroperoksida koji je oksičan (kancerogen); parcijalna konjugacija dvosrukih veza u lipidima; djelomična konverzija cis masnih kiselina u rans ormu.
Ugljikohidrai: najosjeljiviji su u hrani okom prerade. Sadrže akivnu karboksilnu skupinu koja sudjeluje u Maillard-ovoj reakciji i Srecker-ovoj degradaciji proeina. Maillard-ova reakcija je usvari posmeđivanje plodova. Mehanizam reakcije se sasoji od više aza i dosa je kompliciran, reakcija se događa između karboksilne skupine u glavnom ugljikohidranom lancu i amino skupine iz razgrananog dijela lanca lizina iz proeina. Najpoznaije reakcije su: karmelizacija šećera i raspadanje ugljikohidraa u vodenoj sredini (nasaje urural i hidroksimeilurural).
Ošećenja i kemijske promjene nasaju uglavnom zbog pogrešnog rukovanja s namirnicama. eakcije hidrolize su karakerisične za pekinske vari, koje se ovisno o pH hidroliziraju na jednosavnije ugljikohidrae: ransormacijom proopekina u opljivi pekin, dolazi do omekšavanja plodova. Hidroliza se događa i u škrobu, ali u manjoj mjeri nego kod proopekina zbog veće vrijednosi pH u proizvodima kao šo je krumpir ili leguminoze. od škroba je karakerisičnija reakcija želiranja škroba. Ona nasaje kad se škrob pomiješa s vodom, rase viskozie e oopine i ako je koncenracija škroba dovoljno velika proizvod poprima srukuru želea. od ermičke obrade povrća dolazi do izdvajanje hlapljivih kiselina, pri čemu može doći do promjene organolepičkih svojsava. Enzimatsko kvarenje hrane
Enzimi su u organizmima proeinski kaalizaori i specifični su po ome šo kaaliziraju samo jednu reakciju. S obzirom na o da se u organizmu događa velik broj reakcija, o posoji i veliki broj enzima. U uvjeima koji enzimima odgovaraju oni će kaalizirai reakcije koje nisu poželjene kao šo su: klijanje žia i krumpira, vrenje marinada, enzimske ermenacije sokova i dr., čime mogu izazvai šee i uzrokovai biološko kvarenje hrane. Najčešća pojava je zv. enzimsko amnjenje hrane ili posmeđivanje. Enzimasko posmeđivanje je rezula djelovanja polienoloksidaze ako je npr. voće izloženo kisiku. lijanje žia će se dogodii u uvjeima lošeg skladišenja kad enzimi razgrađuju složene spojeve u jednosavne (bjelančevine u aminokiseline, škrob u deksrin i malozu id). Pravilna prehrana i zdravlje
71
Proklijavanje krumpira vezano je sa svaranjem nukleinskih kiselina u merisemskom kivu. ad je koncenracija nukleinskih kiselina dovoljno visoka započinje dijeljenje merisemskih sanica i nasaje novo kivo – krumpir klija. S enzimskim reakcijama povezan je zv. proces disanja (respiracija) u biljkama. Disanje je složen proces biokemijskih promjena koje nasaju uz učešće kisika iz zraka (aerobno disanje) ili uz kisik koji je u samim proizvodima (anaerobno disanje), a proces kaaliziraju enzimi. U nepovoljnim uvjeima skladišenja, naročiio zrnasih proizvoda, peroksidaza, kaalaza i perhidraza, uz prisunos kisika, preko niza kemijskih reakcija prevaraju složene spojeve u jednosavnije, uz oslobađanje energije. Ove reakcije uz određene uvjee mogu posai burne, šo dovodi do kvarenja kiva. Uz prisunos kisika nasaje ugljični dioksid koji se isparava, ali nasala oplina u reakciji zagrijava masu proizvoda i okolni zrak. od anaerobnog disanja u proizvodu uz CO 2 i oplinu nasaje i alkohol – odnosno započinje proces alkoholnog vrenja. Alkoholnim vrenjem nasaje mliječna kiselina, odnosno mliječno-kiselo vrenje. U anaerobnim uvjeima, nasali eilni alkohol će spriječii razvijanje klice. isik iz zraka je česo negaivan akor u održivosi i valjanosi sirovine i namirnice, izaziva oksidaciju masi, užeglos i rankeljivos, amnjenje i oksidaivnu razgradnju duljim sajanjem. 3.4.1. Specifičnosti kod čuvanja i pripreme pojedinih skupina namirnica
Skladišenjem ili čuvanjem hrane promjene su za svaku pojedinu namirnicu speciične ili najmanje su slične unuar ise skupine (Moskaljov i Benić, 2003; Lovrić i Piližoa, 2005). ako vezano za žiarice prvorazrednu važnos kod skladišenja ima brzo čišćenje od primjesa i brzo sušenje zrna, odnosno smanjenje vlažnosi do akve granice da je živona akivnos zrna svedena na minimum, a disanje je prakično neprimjeno. od visoke vlažnosi zrna i emperaure skladišenja između 10 - 15 °C može se dogodii burni razvoj bakerija i pljesni koji upijaju kisik, a oslobađa se ugljični dioksid i oplina. Plijesan ako prodre u endosperm nanosi veliku šeu kvaliei zrna: razlaže bjelančevine, masi i ugljikohidrae. Zrno dobije neprijaan usajali miris na gljive i pljesni. ad se vlaga smanji ispod 14 % pri bilo kojoj emperauri čuvanja, promjene su neznane. Preradom, primjerice u brašno pa u pekarski proizvod – kruh, iako se kruh peče na dosa visokoj emperauri (250 - 270 °C), sredina kruha se zagrijava na nižu emperauru (oko 90 °C) mala je vjerojanos pojave razvoja bakerija koje naknadno dospiju na površinu kruha. Međuim, ako se ne osiguraju higijenski uvjei pečenja, čuvanja, ranspora mogu se na kruhu naći skupine Salmonella , Shigella i Srepococcus aecalis (Mandić, 2007). Važan uvje je zdravlje osoblja koje rukuje s hranom, naravno ovo se iće svih skupina hrane. Smrzavanjem će se promijenii senzorski kvalie mesa (Sučić i sur., 2010). 72
Pravilna prehrana i zdravlje
od voća mogućnosi kvarenja su značajno veće, a i opasnos za zdravlje je veća. Zbog ovog je voće neophodno prai. Na voću se može naći Salmonella (dinja i lubenica). Dužim čuvanjem voća gubi se viamin C i hranjiva vrijednos. od povrća (iso vrijedi i za voće) najbolje ga je pripremii i konzumirai odmah. Sajanjem dolazi do kvarenja, razgradnje hranjivih vari, enzimaskog i mikrobiološkog. Serilizacijom se gube viamini, a kemijskim konzerviranjem smanjuje kvalie. Smrzavanjem se može sačuvai sva hranjiva vrijednos. ermička obrada uječe na senzorska svojsva, više šo je reman duži, a promjene ovise i o sasavu vode, emperauri i pH. Dugim kuhanjem u alkalnoj vodi povrće se omekšava jer se razara hemiceluloza, celuloza omekšava, a pekini se oapaju. U nehigijenskim uvjeima rukovanja mogu se razvii paogeni mikroorganizami, kao salmonela i šigela i jaja crijevnih parazia, npr. svinjske i goveđe rakavice. Meso se konzervira na razne načine upravo da se zausavi razmnožavanje mikroorganizama i zausavi rad enzima, ali se u svakom načinu konzerviranja nasoji sačuvai prehrambena vrijednos mesa. ako, ako se smrzava pravilno, naglo, uz nasajanje sinih krisalića leda, a odmrzavanje izvrši posupno, smrznuo meso imaće isu vrijednos kao i svježe meso. U om slučaju sini krisali leda okom odmrzavanja ne ošećuju sanične membrane, pa sok ne isječe, ako nema gubika hranjivih vari.
Meso i općenio živoinjske namirnice značajno su opasnije s aspeka razvoja mikroorganizama ili bilo kojeg kvarenja. Meso je hranjiva sredina i za saprofine i paogene mikroorganizme, plijesni, larve insekaa i razne parazie. Posebno se za meso vežu parazii ipa rakavice, svinjska (aenia solium ) i goveđa (aenia saginaa) i rihinela (richinella spiralis) (Mandić, 2007). Za meso je važno spomenui auolizu, kao proces razgradnje masi i bjelančevina enzimima. azgradnja bjelančevina ide do aminokiselina, nasaju i amini, npr. hisamin koji dovodi do rovanja, a oporan je na povišenu emperauru, pa se ne razara okom kulinarske obrade ribe. Auoliza dovodi do mrvačke ukočenosi koja može rajai i nekoliko dana i okom koje se ne razmnožavaju mikroorganizmi. Prije auolize meso prolazi kroz azu rigor morisa (ili mrvačke ukočenosi). U oj azi glikogen (iako ga je jako malo u mesu) glikolizom prelazi u glukozu, iz koje okom aze zrenja nasaje mliječna kiselina. Djelovanjem mliječne kiseline mišićna vlakna posaju propusna, pa privlače vodu iz okolnog soka. okom og procesa mišićno kivo bubri, pa se skrai i koči (aza mrvačke ukočenosi). okom ove aze meso je žilavo, vrdo i neukusno. U slijedećem procesu, zrenje mesa, smanjuje se sposobnos bubrenja, kivo omekša, opuša vodu, dolazi do djelomične razgradnje bjelančevina i dio kolagena pređe u želainu. Nakon zrenja meso je ukusnije, lakše se kuha i probavlja. Riba je posebno osjeljiva namirnica. Mišići ribe sadrže i nebjelančevinasi dušik, i o rimeilamin i rimeilaminoksid. edukcijskim djelovanjem enzima mikroorganizama rimeilaminoksid prelazi u rimeilamin, N(CH3)3 , koji daje morskoj ribi karakerisičan Pravilna prehrana i zdravlje
73
miris na ribu (Huss, 1995). U škrgama ribe i kad je svježa mogu se mogu naći saprofini i paogeni mikroorganizmi (salmonele, šigele). Zbog srukure mišića, dosa vode i malo masi, riblje je meso hranjiva podloga za razvoj aerobnih i anaerobnih mikroorganizama. od svježe ribe škrge moraju bii jasno crvene boje (ako je riba dugo mrva, škrge su blijede), oči moraju bii jasne i bisre (pokvarene ribe imaju mune i upale oči), svježa riba one u vodi (pokvarena pliva, jer sadrži plin), svježa riba se lakše ljuši i površina joj je glaka i sjajna, udubine od priiska kod svježe ribe brzo nesaju (kod pokvarenih riba udubljenje osaje dugo). Mlijeko se pri izlazu kroz kanale vimena inficira se bakerijama iz sajske amosere ili nehigijenskim uvjeima mužnje. Svježe pomuženo mlijeko odmah se hladi, da se spriječi razmnožavanje bakerija. Od uvjenih paogena mogu se u mlijeku naći Proeus vulgaris , Escherichia coli , Srepococcus aecalis , a od paogena Salmonella parayphi, Salmonella yphi murium, Shigella i dr.
Zao se mlijeko ermički obrađuje. Pored ovog u mlijeku se može desii niz kemijskih reakcija s masima, kao oksidacija leciina kada dolazi do promjene na dvosrukoj vezi nezasićenih masnih kiselina (užeglos) ili do oksidacije na kolinu, pa nasaje rimeilamin, j. N(CH3)3 , kao kod ribe. Jaje kad se obrađuje kuhanjem ne gubi niša od svoje prehrambene vrijednosi, pečenjem gubi oko 9 % bjelančevina. Sajanjem se događaju kemijske promjene, enzimaska razgradnja bjelančevina šo razvodnjava bjelanjak, gubi se CO2 , šo povećava pH, a o pogoduje razmnožavanju mikroorganizama. Gubi se i voda i povećava zračna komora. Jaja su idealna za razmnožavanje mikroorganizama, bakerija, virusa i gljivica. Ljuska jajea se ne smije prai, jer pranjem kroz pore ljuske mogu prodrijei mikroorganizmi. Česi su pseudomonasi i proeusi. Meko kuhano je opasnije za zdravlje, jer neki mikroorganizmi pri kuhanju mogu preživjei.
Gubici viamina u hrani sajanjem, kuhanjem ili drugim načinima obrade su različii (ablica 13). Sadržaj C viamina u namirnicama ovisi od vremena koje je proeklo od odvajanje biljke od la, o dužini čuvanja namirnice i pripremi jela. ako se sadržaj viamina C u svježem krumpiru kreće oko 21 mg/100g, a u maru mjesecu oko 9 mg/100g. Sadržaj ovisi i o načinu pripreme ili obrade hrane. Npr. viamine razaraju enzim oksidaza, velika oploa koja dugo raje, ioni eških meala i alkalije. Ovisno o načinu ermičke obrade i o vrsi namirnice gubi se viamina C od 25 % do 60 %. Da se sačuva najveća količina C viamina u namirnici reba: uporebljavai svježu namirnicu, čuvai je na hladnom i suhom mjesu, lomljenje i gnječenje plodova svesi na najmanju mjeru, kuhai namirnice u šo manjoj količini vode, krako u zavorenim posudama, pri kuhanju dodavai alkalije, za čuvanje korisii saklo ili jednomealne limenke. 74
Pravilna prehrana i zdravlje
Slično vrijedi i za druge viamine, ali na primjer viamin A ne gubi se kuhanjem. D, E, se akođer ne gube kuhanjem, ali su osjeljivi na svijelos i zrak, kao i A. Tablica 13. Gubici vitamina različitim tretmanima ili stajanjem (Kulier, 2007) % gubitka vitamina Kod mesa Kod voća Kod povrća
Stajanje
Kuhanje Konzerviranje Smrzavanje Odmrzavanje
15 - 45 15 - 25
35 - 55 38 - 65 35 - 55
55 - 72 53 - 65 58 - 72
15 - 23 18 - 38
63 - 80 -
Najveći gubici nurijenaa su u indusriji prerade žia. U zrnu pšenice se u indusrijskoj preradi uklanja ovojnica zrna (ljuska) koja je građena od perikarpa i aleuronskog sloja. Perikarp uz celulozu, sadrži fiinsku kiselinu koja je poznaa kao aninuriivni akor hrane. On nije značajan pa ga je i dobro uklonii, međuim uklanjanjem aleuronskog sloja koji sadrži biološki vrijedne bjelančevine e viamine B kompleksa (nikoinsku kiselinu i iamin), ono šo preosane (endosperm zrna) i samelje se u “bijelo brašno” koje je uglavnom škrob i bjelančevine e željezo i neke viamine (nikoinsku kiselinu). Ovako se izgubi preko 70 % viamina iz zrna. od naprimjer odvajanja kukuruzne klice iz zrna gube se uz viamine i vrlo vrijedne aminokiseline lizin i ripoan. Gubiak hranjivih vari, kuhanjem se može spriječii ako se voda uporijebi u varivu ili juhi, reba ga kuhai u zavorenoj posudi (šo manji konak sa zrakom, manja mogućnos djelovanja enzima), šo kraće, bez dodaka masnoće i u šo manje vode. Na kraju da se spriječi rovanje hranom ili kvarenje hrane važno je osigurai higijenske uvjee u indusriji (i u domaćinsvu). od oga, mnošvo je preporuka za one koji rukuju hranom bilo u domaćinsvu, bilo u objekima kolekivne prehrane ili gdje god je ima. ljučne preporuke su za ermički reman, odnosno kuhanje da se vodi računa da emperaura kuhanja bude dovoljno visoka i u sredini (dubini) proizvoda. ada je skuhana, hanu reba odmah konzumirai, a ako se čuva reba je čuvai u rashladnim uređajima na emperauri najvišoj do 10 supnjeva. Izvan rashladnog uređaja ne reba je čuvai duže od 4 saa. Hranu namjenjenu djeci ne reba nikako čuvai za kasnije. Pri čuvanju hrane reba odvajai svježu (sirovu) hranu od pripremljene. Ne reba naglašavai da je higijena prosora u kojem se hrana čuva od presudne važnosi, i ne samo prosora već svog pribora, opreme, aparaa i na kraju samog čovjeka koji s hranom rukuje. Veliki značaj ima sigurna voda.
Pravilna prehrana i zdravlje
75
3.5.
FIZIKALNO –KEMIJSKE OPASNOSTI U HRANI
Nevjerojano je koliko se šenih vari danas može pronaći u hrani. oliko je različiih izvora i načina kako dospijevaju u hranu, da je realno bii zabrinu. Generalno ovo pianje jedno je od najvažnijih u pogledu susava sigurnosi hrane koji i jese osmišljen da se osigura da hrana do porošača dođe sigurna. Susav sigurnosi objašnjen je u slijedećem poglavlju, a ovdje će se ukrako osvrnui na moguće opasnosi iz hrane, uz napomenu da one dospijevaju u hranu iz prirodnih izvora, kao onečišćivači iz okoliša, iz prerađivačkih akivnosi ili kao srana ijela u hrani kako su ih podijelili u odličnom izdanju Hrvaske agencije za hranu (HAH) iz 2010. godine pod nazivom emijske i fizikalne opasnosi u hrani (shema na slici 17) (Šarkanj i sur., 2010). Prirodni tokisini
Onečišćivači iz okoliša
Tvari u hrani nastale tokom obrade ili čuvanja
Tvari koje u hranu dospiju iz materijala ili opreme
Biljni
Industrijske tvari
Iz gljiva
Radioaktivni elementi
Metali i slatine
Ostali elementi
Plastika
Pesticidi
Nanočestice
Animalni Mikrobni toksini
Prehrambeni aditivi
Fizikalne opasnosti
Nitritii nitrati
Slika 17. Podijela opasnosti u hrani s obzirom na podrijetlo (autori)
U prirodne oksine ulaze usvari kemijske vari koje su prirodno prisune u biljkama ili živoinjama koje one same proizvode (za obranu ili napad!!). o su raznolike kemijske srukure koje u čovjeku mogu izazivai razne oksičke eeke slučajnim unosom, ubodom i ugrizom. Primjerice, vari biljnog podrijela popu goirogenih spojeva kojih ima u kupusu, cvjeači, kelju, šparogama mogu kod čovjeka uzrokovai gušavos koja je posljedica zajedničkog djelovanja goirogenih vari i nedosaka joda. Međuim, ključna svar je u kolikoj količini se unose u organizam i kod razmaranja svih vari s mogućim šenim posljedicama za čovjeka, bez obzira na njihovo podrijelo ili vrsu važno je znai koje su zapravo količine šene, odnosno dozu koja će izazvai oksični učinak. Ovim israživanjima bavi se znanos nazvana oksikologija, a ona je podijeljena na svoje poddiscipline. Ona koja proučava učinke šenih vari iz hrane naziva 76
Pravilna prehrana i zdravlje
se oksikologija hrane ili ona koja proučava šene učinke vari iz okoliša je ekooksikologija id. Biljni oksikani, pored goirogenih vari su: ◆ ◆ ◆ ◆
◆ ◆ ◆
cijanogeni glikozidi koji mogu blokirai sanično disanje (grah-lima, gorki badem), oksične aminokiseline izazivaju probleme neurološke prirode, lekini, vežu se za sanice epiela crijeva uzrokujući nekrozu ih sanica (grah, grašak, soja, leća), ksaninski alkaloidi, koein, eobromin i eofilin u kavi, zelenom čaju, coli, kakau, pri konzumiranju većih količina rezuliraju nervozom, iriabilnošću i srčanim arimijama, a pokusima na živoinjama uvrđeno je muageno i eraogeno djelovanje koeina, Inhibiori enzima, u mahunarkama su prisuni npr. inhibiori proeaza (inhibiori ripsina, izazivaju hiperrofiju i rak gušerače), fioesrogeni, spojevi koji imaju esrogensku akivnos, vazoakivni amini: dopamin, iramin, adrenalin, seroonin i drugi se nalaze u bananama, avokadu, ananasu, u ermeniranim namirnicama, s mogućim hiperenzivnim reakcijama.
u su još i pirimidini iz boba ( Vicia aba) koji izazivaju oksidacije lipida sanične membrane, pirolizidinski alkaloidi koji su hepaooksični, muageni, karcinogeni, a neki i eraogeni, ksanini iz kave koji povećavaju kapacie akivnosi čovjeka, ali mogu izazvai ahikardiju i mnogi drugi. oksini iz gljiva posebna su skupina, a među njima najozloglašenije gljive su iz roda Amania. Npr. zelena pupavka ( Amania phalloides) poslije duže inkubacije izaziva degeneraivne promjene u parenhimnim organima. Preko 90 % od svih rovanja gljivama u Europi izaziva ona. U 50 % slučajeva izaziva smr. Animalni toksini , najpoznaiji su oni iz riba ili morskih plodova popu ribe ugu iz japanskih voda čija konzimacija je arkacija za urise u Japanu. Plaiš da riskiraš, jer orov u ugu ribi je jedan od najmoćnijih, smara se da je za više od 1.000 pua jači od cijanidina. Od kemijskih komponenaa među animalnim oksinima najznačajniji su hisamin koji nasane razgradnjom bjelančevina, avidin iz jajea i prioni. Prioni su zapravo bjelančevine abnormalne srukure podrijelom obićno iz oboljelih živoinja. Lakoza kod ljudi koji je ne mogu probavii može uzrokovai problem, a reinol u velikim količinama može posai oksičan, smanjuje gusoću kosiju ili izaziva ošećenja jere.
Alergeni u hrani ulaze u ovu skupinu, a mogu bii biljnog i živoinjskog podrijela i o njima će više riječi bii u poglavlju 5. onačno u ovoj skupini su mikrobni oksini o kojima je već bilo riječi u poglavlju knjige 3.4. Ovdje se mogu još spomenui mikooksini, jer FAO procjenjuje da je 25 % danas proizvedene hrane u svijeu konaminirano mikooksinima. azličie kemijske Pravilna prehrana i zdravlje
77
srukure, bez boje, okusa i mirisa česo su u hrani. azliči oksični poencijal različiih mikooksina, općenio može dovesi do akunih ili kroničnih rovanja poznaim pod zajedničkim nazivom mikooksikoze. Još uvijek su problem u nerazvijenim zemljama, dok su razvijene zemlje s unapređenjem agroehničkih mjera i konrolom ržiša spriječile akve pojave. Izazivaju karcinogene, muagene, imunooksične, hepaooksične, nerooksične i razne druge eeke na zdravlje čovjeka. Onečišćivači iz okoliša
Slijedeća skupina opsnosi u hrani posljedica su ljudskih akivnosi i onečišćenja okoliša i vrlo je eško objasnii njihovu šenos za zdravlje na nekoliko sranica. adi se o isućama različiih kemijskih srukura, koje su vrlo opasne za okoliš i čovjeka kao njegove sasavnice. Među njima indusrijski onečišćivači najprisuniji u hrani su dioksini, urani ili poliklorirani bienili iz skupine kloriranih ugljikovodika (Valić, 2001). Na primjer dioksini, posljedica su paljenja komunalnog i kliničkog opada, rada posrojenja za preradu ruda ili mealne indusrije i samo navedeni emiiraju oko 62 % dioksina od ukupnih u okoliš. Dioksini nasaju i u šumskim požarima, vulkanskim erupcijama pa im je izvor i priroda. Iso vrijedi i za urane. ancerogeni su, a mogu izazvai probleme u reprodukciji, razvoju, imunološkom susavu.Veliki problem s njima je šo se vrlo polagano razgrađuju u ijelu, a imaju i sposobnos akumulacije u ijelu. Naročio su opasni kod kroničnog izlaganja. Akumuliraju se u masima, pa su prisuniji u živoinjskim namirnicama. Policiklički aromaski ugljikovodici ili zv. PAH spojevi, akođer su opasni. Nasaju nepopunim izgaranjem organske vari (vulkani, šumski požari, indusrija, spaljivanje smeća, izgaranje goriva, pušenje). Ima ih akumuliranih u hrani i biljkama, gdje dolaze manje apsorpcijom iz la nego aloženjem iz zraka. Najčešći su u morskim organizmima (dagnje, kamenice, jasozi), i šo je važno spomenui nasaju ermičkom obradom hrane (pečenje, rošiljanje, sušenje, prženje, dimljenje). eški meali, a među njima najopsniji Hg, Pb i Cd jer su isključivo oksični, nisu biogeni. Naravno i drugi popu As, Co, Zn, Cu, Mn i drugi mogu se naći u hrani, akođer prirodnim puem ako su prisuni u lu pa se prenesu u biljku, ili su posljedica ljudskih akivnosi. Živa je oksična u svojim organskim oblicima meil ili enil žive koji se mogu akumulirai u masima. ako se konzumiranjem ribe, primjerice s većim količinama ovih spojeva mogu razvii porećaji na živčanom susavu, ili može ujecai na mozak eusa ili djece u azi razvoja. od odraslih dovodi se u vezu s Perkinsonovom i Alzheimerovom bolešću, reumaoidnim arriisom, djeluje na imunološki susav i može izazvai alergije. Olovo, za njega se smara da je najrasprosranjeniji u okolišu zbog njegove primjene u olovnom gorivu, u indusriji boja, lakova i drugih indusrija u prošlom soljeću. Zbog spoznaje o oksičnosi, danas mu je uporeba smanjena. Olovo je šeno za cenralni živčani susav, krvožilni i imunološki susav e bubrege. 78
Pravilna prehrana i zdravlje
admij je šean za jeru i bubrege, probavni rak, a ako je unos kalcija u organizam smanjen, a povećan unos kadmija ugrađuje se u kosi i može izazvai zv. iai-iai, odnosno boles bolnih kosiju. Svaki drugi meal u dozi koja je oksična specifično može djelovai na čovjeka, međuim veliki je broj akora koji će ujecai na razvoj bolesi. Među im akorima je općenio zdravlje organizma koji je izložen, koliko je česo čovjek izložen i o kojim se količinama radi, različia je apsorpcija svakog pojedinog meala, važan je i oblik i srukura oksikana, način primjene, njegovo agregano sanje id. U skupinu onečišćivača okoliša ulaze i radioakivni elemeni (radioakivni izoopi elemenaa ili radionuklidi koji su sposobni emiirai radioakivno zračenje prilikom prijelaza u sabilni oblik aomske jezgre). Oni su 14C, 131I, 134Cs, 137Cs, 222n, 228a, 235U, 239 Pu i drugi i pronalaze se u vodi i u zraku. Izvor su im nuklearke, rudnici, znansvene i medicinske usanove, nuklearno oružje. Podsjećamo na Černobil ili najnoviju kaasrou u Japanu, Fukushima iz 2012. godine. Zbog izloženosi ovom zračenju u organizmu se svaraju slobodni radikali i oksidaivni sres koji rezulira kancerogenim, muagenim i eraogenim eekima. Slijedeći su nirii i nirai koji su najčešće posljedica primjene umjenih đubriva u poljoprivredi ili dolaze iz sočarsva, iz indusrije, a nirii se primjenjuju u proizvodnji mesnih prerađevina kao adiivi. U organizmu se mogu prevorii u N-nirozo spojeve za koje je dokazana kancerogenos. Ako ih je u vodi za piće više nego šo je dopušeno, kod djece mogu izazvai mehemoglobinemiju, odnosno sindrom plave bebe, šo za djee može bii smronosno. Pesicidi, iz skupine okolišnih onečišćivača su posebna priča. Smara se da je indusrija proizvodnje pesicida jedna od najrazvijenijih kemijskih indusrija u svijeu. Iako je od 60ih i 70ih godina od kad je okrivena njihova oksičnos zabranjena proizvodnja velikog broja pesicida, naročio onih koji su se proizvodili na bazi klora, uvedene su sraegije smanjenja rizika, napravlje su lise nedozvoljenih pesicida (oterdamska i Sockholmska konvencija), čovječansvo se i danas s njima bori. Ako se razmišlja na način da će mala doza sredsva unišii inseka ili miša kao šeočine, pianje je kolika će doza unišii čovjeka. Zbog ovog se danas nasoje proizvesi sredsva za zašiu bilja ekološki prihvaljiva, u većini slučajeva poznae su oksične doze i definirana je njihova klasifikacija prema orovnosi u nacionalnim propisima. Uvedena je i obaveza njihove konrole u hrani u susavu sigurnosi hrane. Ovisno iz koje skupine su (ungicidi, herbicidi, insekicidi i dr.) i ovisno o kemijskoj srukuri (organoklorni, organoosorni, karbamai i dr.), ovisno o načinu primjene, sanju i drugim akorima pesicidi kod čovjeka mogu izazvai akune učinke (iriaciju kože ili očiju, somačne probleme), međuim znano su opasniji kod više ponovljenih izlaganja (kronični učinak) kada djeluju na živčani susav, neki su kancerogeni, neki djeluju na kardiovaskularni susav id. o se odnosi i na unos puem hrane i vode. Zbog Pravilna prehrana i zdravlje
79
zašie svih ljudi koji su u lancu proizvodnje u poljoprivredi, kao i porošača uveden je obavezni monioring primjene i konrole pesicida u hrani i ovo je vrlo dealjno razrađena legislaivana razini Europske unije. Toksikanti u hrani i vodi nastali tokom procesuiranja i čuvanja
Prakično, o ovom je dosa već napisano u poglavlju 3.4. Ovdje će se spomenui oksini iz geneski modificirane hrane i još neki. u se radi o hrani u kojoj su namjerno izmjenjeni nasljedni geni s ciljem poboljšanja određenog svojsva kod hrane, i iako je se vodi velika rasprava o akvoj hrani do danas nema ‚‘čvrsih‘‘ dokaza o šenosi na zdravlje čovjeka. ađen je velik broj israživanja na ovu emu. Najveći srah posoji u slučajevima kada se u biljnim sirovinama ubacuje DN biljni virus koji osigurava ekspresiju gena nakon implemenacije u DN sanicu domaćina. Neki vjeruju da bi moglo doći do reakivacije osaka DN virusa, međuim u oragnizam se svakodnevno unose akivni biljni virusi s biljkama koje su inficirane i do sada nisu uočene šene posljedice. akođer, uvrđeno je da organizam ‚‘ne razlikuje‘‘ DN iz GM hrane od one koja nije GM. Ipak, zbog velikih sumnji EFSA (Europska agencija za sigurnos hrane) napravila je vrlo sroge sandarde vezane uz konrolu GM hrane, a obaveznim označavanje hrane koja sadrži GM sasojke porošačima se daje mogućnos izbora, da li je žele konzumirai ili ne. Posoji uredba o razini geneski modificiranih organizama u proizvodima u kojoj se navodi da svi proizvodi koji sadrže ispod 0,9 % GMO ne rebaju se označavai kao proizvod koji sadrži GMO. U hrani se mogu naći spojevi kao šo je akrilamid koji je proizvod ermičkog remana ugljikohidraa na višim emperaurama (iznad 120 supnjeva) i proizvod je Maillardove reakcije. Ovaj spoj lako se apsorbira u ankom crijevu i dokazano je da izaziva kancerogene i neurooksične eeke. Sličnim reakcijama iz šećera, u hrani može nasai i uran za kojeg je uvrđeno da se nakuplja u jeri i poencijalno je genooksičan. Proizvodi oksidacije masi i ulja, nasanu prženjem u ulju, kao rezula auooksidacije masnih kiselina. U oj reakciji nasanu reakivni hidroperoksidi koji se dalje prevode u aldehide, keone i alkohole. Neki od njih su genooksični, muageni i kancerogeni, a povezuju se s kardiovaskularnim bolesima, Parkinsonovom i Alzheimerovom bolesi. rans masne kiseline nasaju bakerijskom bioransormacijom, hidrogenacijom ili ermičkom obradom ulja, a dovode se u vezu s povišenim LDL koleserolom i vrlo slabu vezu s nekim karcinomima. U ovoj skupini su još alkoholi, kloropropanoli, eilkarbama ili urean, PAH spojevi, iramin i drugi vazoakivni amini, nirozamini, aminokiselinski dervai i HAA spojevi (heerociklički aromaski amini). Još je važno isaknui da ovoj skupini pripadaju i osaci od reiranja živoinja (anibioici, lijekovi, hormonski promoori). Onečišćivači iz predmeta i materijala koji su u dodiru s hranom
Ovdje su u okusu ambalažni maerijali i oprema, odnosno meali i sliine (legure) koje dolaze u dodir s hranom okom proizvodnje (oprema), pripreme (pribor) i čuvanja (mealna ambalaža: limenke, spremnici, aluminijska olija). 80
Pravilna prehrana i zdravlje
u je i plasična različia ambalaža koja se proizvodi dodavanjem različiih dodaaka koji mogu migrirai u hranu i predsavljaju poencijalnu opasnos na aj način. PVC je na primjer, najčešće korišen polimerni maerijal za izradu ambalaže koji je u neposrednom dodiru s hranom. U njega se kao sredsvo za omekšavanje dodaje DEHP (eng. diehylhexyl phhalae), a nekoliko sudija na pokusnim živoinjama pokalazalo je njegov šean učinak na smanjenje srčane rekvencije i krvnoga laka, na ubularnu arofiju i degeneraciju i dr. Polisiren (PS) je poencijalno oksičan, ako njegov monomer siren migrira u hranu on pokazuje akunu oksičnos i pojavu Iriacije kože i mukozne membrane, a sam po sebi ima narkoična svojsva. Poliamidi (PA) mogu izazvai organolepičke promjene hrane i njen gorak okus, a mogu nasai i poencijalno oksične vari pod određenim uvjeima u proizvodnji. U ovu skupinu oksikanaa ulaze još i polikarbona, lakovi i premazi na bazi bisenola A , poli (eilen-erefala) ili PE, polieilen (PE) i polipropilen (PP). Nanočestice
“Nanohrana” ili hrana uzgojena, proizvedena, procesirana ili pakirana pomoću nanoehnologije ili u koju su dodane nanočesice (s dimenzijama manjim od 100 nm). Nanočesice se dodaju u hranu zbog neke uloge u hrani, na primjer kao nanokapsulirani bioakivni (unkcionalni) spojevi ili se dodaju u ambalažu. Jako se uspješno apsorbiraju u organizam, a kako su jako male mogu se “sakrii” u kivima organizma, zbog čega posoje srepnje za njihovu evenualnu oksičnos. Do sada nema sudija koja dokazuju oksičnos. Prehrambeni aditivi
Adiivi su nenuriivne vari koje se dodaju namirnicama namjerno i u malim količinama kako bi se popravio njihov izgled, aroma, eksura i održljivos, bojenje, konzerviranje, sprječavanje oksidacije, emulgiranje, sabiliziranje, zgušnjavanje, želiranje, reguliranje kiselosi, zasladivanje, održavanje svježine, učvršćivanje, proiv zgrudnjavanja id. Mogu bii prirodnog i sineskog podrijela. Dodaju se okom različiih aza ukupne proizvodnje. S obzirom na o da u svijeu vlada uvjerenje da su svi adiivi šeni, za svaki se prije odobrenja uporebe ispiuje oksičnos i određuje zv. prihvaljivi dnevni unos (engl. accepable daily inake, ADI). o je ona količina koja se kao sasavni dio namirnice može svakodnevno konzumirai čiav živoni vijek, bez ikakvoga rizika za zdravlje. o znači da prehrambena indusrija smije, ali uz pošivanje legislaive koja je izuzeno dobro razrađena korisii dozvoljene adiive (posoji lisa nedozvoljenih adiiva), ali u dozvoljenim koncenracijama. Na primjer, benzojeva kiselina u obliku narij benzoaa korisi se konzerviranje bezalkoholnih pića, sirupa, voćnih salaa, pekmeza, mljevenog mesa, mariniranom povrću, i dr. Uvrđeno je u koncenraciji od 0,05 - 0,1 % male akune oksičnosi za šakore. esom kronične oksičnosi na šakorima (do 1 % u hrani) nisu uočene promjene rasa, reprodukcije ili lakacije, morološke abnormalnosi. Pravilna prehrana i zdravlje
81
Fizikalni ostaci u hrani
adi se o primjesama u hrani koje su nenamjerno, ponekad i namjerno od srane zaposlenika dospjele u hranu. Najčešće su o komadići sakla, ili meala (sačma usrijeljenih živoinja ili vijci od opreme), plasike, gume, kosi, drvea, kamen, kukci ili male živoinje id.
82
Pravilna prehrana i zdravlje
4. ZAŠTO JEDEMO I PIJEMO?
Neophodne hranjive vari nalaze se u hrani koju jedemo i odgovorne su za opskrbu ijela oplinom i energijom, osiguravaju maerijal za ras i oporavak jelesnog kiva i sudjeluju u regulaciji jelesnih procesa. Zašo je voda oliko važna, možda je nabolje odgovorii česo korišenom vrdnjom u mnogim nuricionisičkim izdanjima, da bez hrane možemo izdržai nekoliko jedana, a bez vode samo nekoliko dana. Hrana nas i voda čine zdravima ili bolesnima. Šo se o u organizmu događa nakon uzimanja hrane i vode koliko je hrane ili vode dovoljno, previše ili premalo, pokuša ćemo odgovorii u ovom dijelu knjige.
4.1.
POTREBE ZA VODOM
ijelo eusa sadrži 90 % vode, novorođenčea oko 80 % vode, djeea od 6 mjeseci 75 %, djeea do godine dana 65 %, djece 59 % i odraslih između 45 i 65 % vode. Prosječan udio vode u odraslog muškarca je 60 %, u žene 55 %. rv ima 83 % vode, bubrezi 82 %, mišići 75 %, mozak 74 %, jera 69 % i kosi 22 %. Ovo pokazuje da je voda uvjerljivo najzasupljeniji spoj u organizmu čovjeka. Procesom sarenja količina opada, ali i kod sarijih osoba više je od pola vode. Sarenjem se smanje i osjećaj žeđi. Voda je bina za održanje živoa, jer se svi biokemijski procesi odvijaju u vodenoj oopini. Bina je u procesima probave, apsorpcije, ransporni je medij za nuriivne sasojke, regulaor je jelesne opline. jelesne ekućine su sanične i izvansanične, a razdvojene su saničnom membranom (2/3 je sanična voda ili 40 %; 20 % je izvansanična voda). Osalih 40 % nalazi se u plazmi (krvi), u ekućinama izvan krvnih žila, komorama mozga i očiju, kralježničnom kanalu, zglobovima i kao probavni enzimi u probavnom susavu. Voda ima visoku dielekričku konsanu, šo omogućuje disocijaciju elekrolia i visok oploni kapacie, a on omogućava odvijanje egzoermnih procesa i razlaganje hranljivih vari između organa i ranspora do periernih dijelova ijela. ako se regulira jelesna emperaura i oslobađanje viška opline u vanjski dio ijela. Voda zbog svoje dipolarnosi ima svojsvo međusobnog privlačenja pri čemu joj je različia prosorna orijenacija. U principu, ako je viša vanjska emperaura voda hladi organizam znojenjem, a ako je niža, voda je izolaor. Dalje, voda je medij za opljive organske i anorganske komponene pa ona u sebi oapa i nosi (ransporira) hranjive vari i održava homeosazu u organizmu i održava ravnoežu osmoskog priiska. Pravilna prehrana i zdravlje
83
U organizam se unosi kao piće ili kroz uzimanje ekućih namirnica, ali i kroz hranu. ako u jednoj normalnoj prehrani, umjereno slanoj, čovjek reba 1 mL vode na svaku kcal, šo čini 2000 - 2500 mL vode. Dio e vode dobije ekućinom (1200 - 1500 mL), čvrsom hranom (800 – 1000 mL), a oko 300 mL oksidacijom energeskih vari. Sagorijevanjem 100 g masi oslobađa se u organizmu 107 g vode, 100 g ugljikohidraa 55 g vode, a oksidacijom 100 g proeina 41 g vode. Ovako nasala voda zove se endogena voda. Za regulaciju uzimanja vode bina je žeđ, e hormon hipofize koji uječe na lučenje vode puem bubrega (Sarčević, 2001). oliko se zapravo vode reba uzimai dnevno, ovisi o dnevnoj akivnosi čovjeka, zdravlju organizma, pogoovo području u kojem čovjek živi. Umjereno akivna osoba reba pii oko 2 L ili 8 čaša zimi, ljei više. Vrijede i preporuke da žene rebaju unodii 2 L, a muškarci 2,5 L dnevno. ada se konzumira jako začinjena hrane, porebno je više vode. Ako je prehrana bogaa voćem i povrćem, manje. Uvijek je bolje pii vodu prije obroka i uvijek je bolje pii vodu. Voda koja se unese u organizam apsorbira se u poralni krvook, a organizam koninuirano luči vodu iz organizma (Belak i sur., 2005), i o preko bubrega 1 - 1,5 L, ekalijama 100 - 200 mL, kožom 500 - 600 mL i disanjem preko pluća 500 mL. onrola i ravnoeža vode u organizmu od velike je važnosi za zdravlje. Ako organizam dehidrira, nasa će fizički i psihički poremećaji, a o količini izgubljene vode ovisi kakvi. oko 3 % smanjeno stvaranje pljuvačke i urina
oko 5 % ubrzani rad srca, pojačani puls, poviena tjelesna temperatura
oko 10 % pojačana smetenost
oko 20 % prestanak ivotnih funkcija
Organizam je uvijek u većine osoba u blagom sanju dehidraacije, a razlozi zbog kojih se dehidracija može pojavii su, osim neuzimanja dovoljnih količina vode, i povećano izlučivanje urina, gubiak vode disanjem, povećanim znojenjem. Djeca su naročio sklona dehidraciji, jer je kod njih prome vode brži i veći. Bolesi s gubikom ekućine su češće u djece (povišena emperaura, proljev, povraćanje), djeca se ne mogu samosalno napii nii znaju zaražii vodu ako su žedna, pa reba bii oprezan. Za svaki supanj povišene emperaure iznad 37 °C reba povećai unos za 12 %, za svaku proljevnu solicu dodai 50 - 100 mL ekućine, kod znojenja zbog emperaure na kg jelesne mase dodai dodai 30 mL ekućine. Voda i zdravlje organizma
Nekoliko je najvažnijih poremećaja ako ravnoeža vode u organizmu nije ispravna. Pregled je prikazan u ablici 14. 84
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 14. Pregled uloga vode u zdravlju i bolesti (autori)
Hipotenzija ili nizak krvni tlak, nedostatak tekućine u krvi Hipertenzija ili porast krvnog tlaka, nedostatak tekućine u krvi Poremećaj rada bubrega, smanjenje izlučivanja toksičnih tvari Nastajanje kamenaca u bubregu Bubreni bolesnici na dijalizi
Šećerna bolest
Preporuka je čeće piti vode bogate mineralima, pogotovo Na koji zadrava tekućinu u organizmu i podie krvni tlak. Preporuka je NE piti vodu bogatu Na. Piti vodu iz slavine bogatu Ca, Mg i bikarbonatima koje pomau izlučivanje tekućine iz organizma, a ono smanjuje krvni tlak. Oko 200 L dnevni je promet vode kroz bubrege, to povezuje bubrege i vodu i njihovu regulaciju količine vode i elektrolita (primarno Na, Ca, Mg, K i P), izlučivanje produkata metabolizma bjelančevina i regulaciju pH. Nedovoljno tekućine smanjuje ovu ravnoteu. Unos mineralne vodu s puno Ca i Mg prevenira kalcijoksalatne kamence. Izbjegavati mineralnu vodu koja sadri puno K. Dijabetičari imaju smanjen osjećaj eđi, a premalo vode u tijelu povećava krvni ećer. Dijabetičari imaju probleme s opstipacijom, pa im za rad crijeva treba vie vode. Voda nema kalorija, a smanjuje potrebu za hranom. Kada ećer padne, preporuka je napiti se vode.
Dovoljna količina vode u organizmu prevenira migrene, inekciju urinarnog raka, koronarne bolesi srca, romboembolije vena, moždani udar, nedosaak vode u ijelu u nekim israživanjima povezuje se s karcinomom dojke i debelog crijeva. od manjka vode organizam se brže umara. Voda je bina u većim količinama za sporaše, ovisno o vrsi reninga. reba je nosii sa sobom na puovanja, a neupina je njena uloga u ljepoi ijela, odnosno kože. Voda se u koži veže za vlakna kolagena i čini da koža bude elasična, a daje joj onus i vlažnos. Voda poiče obnavljanje površinskog epiela, pa je koža lijepa, glaka, mekana, svježa i ima manje bora. U nedosaku vode koža je suha, nekad se pojavljuje i osip, koža se ljuši. Najbolje je pii provjerenu i kvalienu vodu iz slavine, no u njenu nedosaku posoji flaširana voda, dosupna na ržišu, koja je iso dobra, ali reba pazii na unos minerala i ugljikohidraa, ako su dodani vodi ili sokovima.
4.2.
POTREBE ZA ENERGIJOM
Energija nije var i ona se nii svara nii razara, samo se koninuirano prevara iz jednog oblika u drugi. ako se u organizmu pojavljuje kao kemijska, elekrična, mehanička i Pravilna prehrana i zdravlje
85
oplinska, a meabolizmom se prevara u onu koja je organizmu porebna. emijska energija prevara se u elekričnu ili za sinezu novih spojeva. Elekrična služi za rad mozga i živaca. Mehanička je porebna za konrakciju mišića, ermička za održavanje jelesne emperaure. Svaki organizam reba očno određenu količinu energije koja dolazi hranom, a puno akora ima ujecaj na u količinu. Energeske se porebe organizma izražavaju u kalorijama (cal) ili džulima (J), s im da se mjere za organizam izražavaju u kilokalorijama (kcal) ili kilodžulima (kJ). Fakor njihove prevorbe je 1 kJ = 0,239 kcal (1 kcal = 4,184 kJ). Primarno energija dolazi od ugljikohidraa njihovim sagorijevanjem (1 g daje 4 kcal). Dolazi i od masi (1 g daje 9 kcal) i od proeina (1 g daje 4 kcal). Organizmu energija prvensveno reba za održavanje opline, a poom za sve osale procese. U sušini, odgovarajući unos energije u organizam osigurava sinezu odgovarajućih količina AP-a (adenozin riosaa), a o je osnova svih daljih procesa. Porebe organizma ovise o energiji porebnoj za bazalni meabolizam (EBM), specifično dinamičko djelovanje hrane (engl. Specific dynamic acion - SDA), jelesnoj akivnosi (A), dobi i klimi. U akore se mora uvrsii i geneski akor, kao i akor veličine i vrse jelesne mase, hormonski saus i način prehrane (Šaalić, 2008). Bolesno sanje organizma, sarenje, nedovoljna fizička akivnos i provođenje redukcijskih dijea smanji će EBM, a poveća će se povećanjem mišićne mase ili smanjenjem masne mase ijela. od rudnica se porebe EBM-om računaju ako da se doda 140 kcal/dan u prva 3 mjeseca i 350 kcal/dan u osalih 6 mjeseci rudnoće. U posljednjem romjesečju EBM se povećava za 20 %. EBM - suma kemijskih aktivnosti u tijelu u stanju mirovanja, ali budnom. EBM troi od 1/2 do 2/3 ukupno potrebne dnevne energije, jer je troe vitalni organi tijela: mozak, jetra, srce i bubrezi, koji čine samo 5 % tjelesne mase, ali troe 60 % ukupnih osnovnih metaboličkih aktivnosti. Ovisan je o tjelesnoj teini, dobi i spolu. Izračunava se na jednostavan način (Brokinom formulom): tjelesna teina (kg) x 20 kcal Na primjer: 70 kg x 20 kcal = 1400 kcal (1400 kcal je minimalno potrebno osobi tekoj 70 kg/dan. Preciznija je Harris-Benedictova formula: Za M: EBM = 66,4 + (13,7 x tm) + (6 xv) - (6,8 xd) Za Ž: EBM = 65,5 + (9,6 xtm) + (1,8 xv) - (4,7 xd) gdje je: tm = tjelesna masa; v = tjelesna visina; d = dob;
EBM se mjeri 14 sai nakon uzimanja posljednjeg jela, 5 minua nakon buđenja, u opušenom sanju (Mandić, 2007). SDA je energija potrebna za probavu i apsorpciju hrane te njeno pohranjivanje u tijelu. Proteini trebaju najvie energije za SDA, za njih se povećava potronja energije za 30 %, za ugljikohidrate 6 %, odnosno 4 % za masti. Izračunava se vrlo jednostavno: Dodaje se 10% na količinu EBM-a.
86
Pravilna prehrana i zdravlje
ada se izračuna EBM i SDA, na njih se dodaje energija porebna za dnevne akivnosi (rad, hodanje, učenje, šivanje id.). Urošena energija varira od 1,5 kcal - 20 kcal po kg u 1 sau. Prema ovim porebama dnevne akivnosi se za 8 sai dodaju (i dijele) prema pokazaeljima u ablici 15 i 16. Tablica 15. Procjena dodatnog utroka energije (koju treba dodati na EBM) za različite aktivnosti za 8 sati (Živković, 1994) Vrsta rada Lagani sjedeći rad Činovnički posao Umjereni rad, hodanje Teki rad, kopanje, rudarski posao
kcal
400 - 800 800 - 1200 1200 - 1800 1800 - 4500
kJ 1680 - 3360 3360 - 5040 5040 - 7560 7560 - 18900
Tablica 16. Energetska potronja pri nekim aktivnostima Aktivnost Spavanje Šivanje Rad u uredu Pranje suđa Metenje Kuhanje Hodanje Pranje rublja naruke
kcal/h 55 60 65 82 93 98 158 174
Aktivnost Ribanje podova Plijevljenje korova Teak rad Vrenje ita Igranje nogometa Cijepanje drva Okopavanje ili kopanje Hodanje uzbrdo s teretom
kcal/h 174 273 294 305 327 332 354 480
Dob uječe na energeske porebe na način kako o pokazuje ablica 17. Normalno dojenče od 0 - 3 mjeseca posiše 850 mL mlijeka, od 3 - 6 mjeseci unos mlijeka je niži, a poslije 6 mjeseci sarosi mlijeko više nema dovoljno porebne energije. Na ovim se odnosima uvrđuju porebe dojenčea. asnije se porebe za energijom s godinama povećavaju. Poslije 10. godine živoa počinje razlikovanje i po spolu i ono raje do 19. godine. Između 40 – 59 godine porebe se smanjuju za 5 % po dekadi, a poslije se za svaku dekadu umanjuju porebe za energijom za još 10 %. lima kao akor ujecaja na energeske porebe: uobičajeno je da se procjenjuju na prosječnoj godišnjoj emperauri od 10 ºC. Za svakih 10 ºC ispod godišnjeg prosjeka porebe se povećavaju za 5 %, a za svakih 10 ºC iznad, porebe se smanjuju za 5 %. Osali akori: dijea ili način prehrane ujeca će ovisno o dijei koja se provodi, kao veće ili manje porebe od svarnih, a u vezi je s padom ili rasom poreba za EBMom. Geneski akor može bii razlogom da porebe osoba ise sarosi i spola, jelesne mase i adipoznog kiva variraju u za oko 10 %. Hormonski saus, odnosno povećana ili smanjena akivnos endokrinih žlijezda uječe na smanjenje ili povećanje poreba Pravilna prehrana i zdravlje
87
za energijom. Lakacija i rudnoća imaju ujecaj na EBM. u su još i fiziološki saus, armakološki agensi, sanje bolesi id. Tablica 17. Energetske potrebe djece, mladih i odraslih (Mandić, 2007) Energija / kg / dan kJ kcal 112 470 100 424 90 382 78 326
Energija / osobi / dan MJ kcal 820 3,4 1360 5,7 1830 7,6 2190 9,2
Dob (god.)
Teina (kg)
<1 1–3 4–6 7–9
7,3 13,4 20,2 28,1
10 – 12 13 – 15 16 – 19 odrasli
36,9 51,3 62,9 65,0
70 57 50 45
297 238 205 192
2600 2900 3070 3000
10,9 12,1 12,8 12,6
10 – 12 13 – 15 16 – 19 odrasli
38,0 49,9 54,4 55,0
62 50 43 40
259 209 179 167
2350 2490 2310 2200
9,8 10,4 9,7 9,2
M
Ž
4.3.
GLAD, ŽEĐ I APETIT
Ljudski organizam kompleksan je i savršen susav. Svaka var ima svoju unkciju, porebnu u očno određenoj količini, spaja se i razlaže prema porebama ijela i nekako sve unkcionira odlično, sve dok mi organizam opskrbljujemo sa svime šo mu je porebno. Poreba za hranom i vodom jedna je od osnovnih, a regulirana je unuar organizma osjećajima gladi, žeđi i siosi (Gaćina, 2015). ek nedavno znanos je počela okrivai ove mehanizme, pa je, primjerice, sredinom 50-ih okriveno da nije želudac aj koji regulira osjećaj gladi/siosi, već je o mozak. ada je okriveno da simuliranje jednog dijela hipoalamusa izaziva proždrljivos (halapljivos), a simuliranje drugog dijela odbija hranu. Laeralne jezgre djeluju kao cenar za hranjenje, pa njihovo podražavanje uzrokuje apei – odnosno želju za hranom, dok venromedijalne jezgre djeluju kao cenar za sios. Iz ovog bi se moglo zaključii da bi poremećaji u radu hipoalamusa mogli bii uzročnici preilosi. 88
Pravilna prehrana i zdravlje
Danas je poznao da je unos hrane reguliran kompleksno, a u regulaciji sudjeluju mozak i neuroransmieri, želudac, crijeva, jera, masno kivo i endokrini hormoni. Na primjer, hipoalamičke žlijezde (šinjača, nadbubrežna ili gušerača) uječu na lučenje hormona koji sudjeluju u održavanju energeske ravnoeže i meabolizma. Uključeni su i probavni hormoni i hormoni koje izlučuje masno kivo. Oni šalju signale u hipoalamus, a signale šalje i moždana kora koja je pobuđena gledanjem hrane ili mirisom i okusom hrane. Signali sižu i iz probavnog susava i ‹›inormiraju›› hipoalamus o količini hrane u želucu, dolaze do hipoalamusa i kemijski signali iz krvi (glukoza, aminokiseline, masne kiseline) koji svaraju osjećaj siosi. U hipoalamusu su cenri za hranjenje koji imaju recepore za neuroransmiere i za hormone koji reguliraju hranjenje. Oni se dijele na one koji simuliraju hranjenje i one koji koče hranjenje, pa ako posoji niz vari koje će simulirai ili kočii hranjenje. Hranjenje simuliraju: neuropepid Y, endorfini, aminokiseline, korizol i dr. Hranjenje koče: hormon koji simulira melanocie, lepin, seroonin, noradrenalin, inzulin, kolecisokinin, prijepis reguliran kokainom i ameaminom i dr. U ijelu posoje akori koji reguliraju količinu unesene hrane (slika 18); dvije su skupine, krakoročni i srednjoročni i dugoročni. rakoročni: uzimanje hrane simulira probavni hormon grelin, dok je inhibiraju ispunjenos probavnog susava, kolecisokinin, pepid YY. Dugoročni su jelesna emperaura, razina glukoze, aminokiselina i lipida u hormoni iz masnog kiva.
Leptin signalizira da je organizam sit kad je njegova razina u krvi visoka, a kad mu razina opada on signalizira mozgu da je organizam gladan i stimulira apetit. Leptin proizvodi adipozna mast.
Hormon PYY luče stanice probavnog sustava nakon obroka, mozgu alje signal da organizam nije gladan i koči apetit.
Grelin ili hormon gladi Izlučuju endokrine stanice eluca kod osjećaja gladi. Kod osoba koje gube teinu razina grelina raste, to moe biti uzrok tekog podnoenja dijeta.
Nakon uzimanja obroka razina ećera u krvi raste, to stimulira pankreas na lučenje inzulina. Inzulin, pored ostalih funkcija, koči apetiti.
Slika 18. Tvari koje reguliraju apetit u tijelu i njihovi izvori lučenja (Klock i sur., 2007) Pravilna prehrana i zdravlje
89
Po ovome prakično ispada da u procesu hranjenja sudjeluje nekoliko susava: oralnomoorički (usa i mišići), gasroinesinalni, neurološki i bihevioralni susav i da se, kad u organizmu nesane energije ili ona padne na nisku razinu, cenri za hranjenje u hipoalamusu i drugi dijelovi mozga akiviraju, šo u čovjeka izaziva osjećaj gladi. ad je rbuh pun, nema osjećaja gladi, već je čovjek si. U konroli apeia sudjeluju živčani cenri, amigdala i preronalni koreks, a simulaori apeia su hormon gladi ili grelin i obesanin i ek su nedavno okriveni. Grelin izlučuju endokrine žlijezde želuca i njegova razina rase do maksimuma prije obroka, a kad čovjek jede razina mu pada. On djeluje krakoročno na cenre za glad u hipoalamusu. Israživanja su pokazala da ima nisku razinu u gojaznih osoba i mogao bi posai lijekom proiv gojaznosi. Posoji i lepin koji dugoročno modulira apei (lock i sur., 2007). Obesanin je pepidni hormon i djeluje na sličnom principu kao grelin.Naravno, senzorske karakerisike hrane akđer imaju ujecaj na apei (Sørensen i sur., 2003). Mehanizam žeđi akivira se odmah čim se razina vode u organizmu smanji za 1 - 2 %. Organ koji regulira žeđ je bubreg, jer je odgovoran za ravnoežu vode i elekrolia u organizmu. U mozgu su drugi mehanizmi koji akođer sudjeluju u ovoj regulaciji. Hipofiza izlučuje anidiureski hormon koji podražava cenar za žeđ i želju za uzimanjem soli. Cenar za žeđ smješen je u središnjem živčanom susavu. akođer su i u ovaj mehanizam uključeni razni drugi fizikalni, kemijski i hormonski mehanizmi. Na primjer, rasezanje želuca smanjuju žeđ, kao i povišen krvni lak, povišen volumen krvi. S druge srane, suhoća u usima, smanjen volumen krvi i sniženi krvni lak povećavaju žeđ.
4.4.
ENZIMI, DIGESTIJA, APSORPCIJA I METABOLIČKI PUTOVI
Enzimi imaju u probavi nezaobilaznu ulogu u kemijskoj razgradnji hrane. Enzimi su po definiciji biološki kaalizaori, odnosno vari koje jako ubrzavaju biokemijske procese u živim organizmima. emijski pripadaju skupini bjelančevina. Specifični su po ome šo kaaliziraju samo jednu reakciju, ponekad (rijeko) više (ablica 18). S obzirom na vrsu reakcije koju kaaliziraju grupirani su u šes skupina (oksidoredukaze, ranseraze, hidrolaze, izomeraze, liaze i ligaze). U svakoj ovoj skupini ri su podrazine enzima. Ime dobiju obično po vari koju kaaliziraju, na primjer za lipide o je lipaza, za lakozu lakaza id.; dodavanjem nasavka -aza na osnovu imena vari koju kaaliziraju. Enzim je, usvari kompleks velikog i složenog globularnog proeina s jednim ili više lanaca polipepida. Dio enzima koji je odgovoran za njegovo djelovanje je njegov akivni cenar koji je kao ključ za bravu srogo kodiran prema vari koju kaalizira. var koju 90
Pravilna prehrana i zdravlje
enzim kaalizira ulazi u akivni cenar, veže se za njega i nasaje kompleks enzim-var (supsra). var se razgradi, a enzim osaje nepromijenjen (Miloš, 2009). Tablica 18. Probavni enzimi i njihova funkcija (Valckx, 2015) Tip enzima Ugljikohidratni specifični enzimi
Enzimi za razgradnju disaharida
Povrće/vlakna specifični enzimi
Ezimi proteina i peptida
Enzimi masti
Specifični enzimi
Enzim
Funkcija Razgrađuje krob iz korjenastog povrća i Amilaza, alfa itarica do maltoze, maltotrioze, dekstrina amilaza i oligosaharda. Razgrađuje maltozu, maltotriozu, i Glukozaamilaza oligosaharde do glukoze. Razgrađuje maltozu (mliječni ećer) u Laktaza glukozu i galaktozu. Digestira maltozu iz slada, itarica i Maltaza prerađene hrane u glukozu. Invertaza Pretvara saharozu u glukozu i fruktozu. Cijepa amilopektine iz kroba koji su Pululanaza nerazgradivi i mogu biti “uhvaćeni” u mikrovilima i izazivati upale. Celulaza Oslobađa nutrijente voća i povrća i čini ih hemicelulaza vie dostupnim. Cijepa teko probavljive ugljikohidrate iz Alfa galaktozidaza leguminoza i glavičastog povrća. Hidrolizira pektin i reducira povećanje Pektinaza volumena nekih prehrambenih vlakana. Fitaza Cijepa fitate iz itarica i mahunarki. Beta-glukonaza Cijepa glukane iz itarica. Razara hemicelulozu, celulozu i stanične Galaktomanaza stijenke s manozom. Kisele i alkalne Cijepaju biljne i mesne proteine. proteaze Peptidaza i Cijepa kazein (mlijeko) i gluten (penica, dipeptilpeptidaza ria) i i njihove egzorfin peptide. IV (DPP-IV) Hidrolizira masti iz mlijeka i mliječnih lipaza proizvoda, ulja, sjemenki i trigliceride. Lizozim (izdvojen Razara polisaharide iz stijenki stanica iz bjelanjka) bakterija, kvasaca i nekih patogena. Cijepa peptide kazeina, fibrin i titi GIT Serapeptidaza tkiva od iritacije i upala.
Enzime za probavu luče žlijezde slinovnice (enzim pijalin ili amilaza), želudac (enzim pepsin) i gušerača. Ona luči više enzima koji razgrađuju složene molekule do sanja Pravilna prehrana i zdravlje
91
jednosavnih da se mogu upii (apsorbirai) u krv. U nasavku su u ablici 15 prikazani najvažniji probavni enzimi i njihova ključna unkcija. Uobičajena podjela probavnih enzima je na: ◆ ◆ ◆
Proeoliičke - probavljaju bjelančevine ili proeine na pepone, polipepide i pepide i aminokiseline Amiloliičke - probavljaju ugljikohidrae, škrob cijepaju na malozu, disaharide na jednosavne šećere glukozu, rukozu i galakozu Lipoliičke - cijepaju masi
Od renuka kad se hrana unese u organizam, koliko god bila složena, mora se razgradii do svojih najjednosavnijih dijelova da bi posala dosupan energeski izvor ili gradivni maerijal. Procesi koje ona prolazi su digesija, apsorpcija i meaboliči procesi (puevi) (shema na slici 19).
DIGESTIJA
APSORPCIJA
METABOLIZAM
Katabolizam + Anabolizam
Slika 19. Procesi koje hrana prolazi da bi bila iskoritena u organizmu (autori)
Digestija
Digesija je niz reakcija fizikalnog i kemijskog karakera koje pripremaju hranu do sanja u kojem se može apsorbirai iz inesinalnog raka u krv. Odvija se uz pomoć probavnih enzima koje luče pljuvačne žlijezde, želudac, pankreas i sjenke ankog crijeva. Započinje u usima gdje se hrana žvakanjem usinjava, a vlaže je sekrei žlijezda slinovnica u kojima je i amilaza. Sažvakana i navlažena hrana pod ujecajem volje sklizne kroz ždrijelo u jednjak, odakle perisalikom ide u želudac. Želučani sokovi, HCl i enzimi kemijskom digesijom razgrađuju proeine i djelomično masi, a hrana se prevara u kašaso sanje. akva odlazi u anko crijevo, dok isovremeno gušerača luči svoje sokove koji se miješaju s provarenom hranom. akođer, ako su u hrani prisune masi luči se žuč koja razbija masi na male kapljice. Iz ankog crijeva nerazgrađeni osaci poiskuju se perisalikom u debelo crijevo. 92
Pravilna prehrana i zdravlje
Apsorpcija
Digesijom su složene vari u hrani razgrađene do glukoze, aminokiselina, masnih kiselina i glicerola. Dio ugljikohidraa bude razgrađen do rukoze i galakoze. Ove jednosavne molekule apsorbiraju se kroz sjenke ankog crijeva u krv, krv ih cirkulacijom raznosi po ijelu, s im da masi i u njima opljivi viamini idu direkno u sanicu, a svi osali idu poralnom venom u jeru gdje prema porebama organizma i uz enzime jere budu prevoreni u nove oblike. Metabolički putevi
ada su vari apsorbirane u krv pa sve dok ne posanu dio ijela ili posluže za dobivanje energije, one prolaze različie prevorbe, a sve reakcije koje se odvijaju u oj azi nazvane su izmjena vari ili meabolizam. Meabolizam prolazeći svoje ‹›meaboličke pueve›› u kojima se složene vari sineiziraju (anabolizam) ili razgrađuju (kaabolizam), usvari je skup kemijskih reakcija kojima je glavni cilj svaranje adenozin-riosaa (AP). Katabolizam Razgradnja sloenih molekula do jednostavnijih, oslobađanje energije
Anabolizam Izgradnja sloenih molekula od jednostavnijih, potronja energije
AP popularno nazvan “energeska valua” je reducirani nikoinamid-adenindinukleoid (NADH) i preeča je sineze makromolekula u organizmu. Metaboliti Molekule koje sudjeluju u metaboličkim procesima
Metaboli Svi metaboliti neke stanice
Metabolomika Disciplina koja proučava metaboličke procese
Svaka reakcija u nizu reakcija u meaboliičkim puevima kaalizirana je i regulirana specifičnim enzimom. Cijeli proces odvija se u ri supnja (slika 20). Prvo se događaju kaaboličke reakcije koje započinju već u usima i nasavljaju se u probavnom susavu. azgrađuju se polimerne makromolekule lipidi, ugljikohidrai i bjelančevine na njihove monomerne jedinice masne kiseline i glicerol, monosaharide i aminokiseline. Monomerne jedinice, u drugom supnju prelaze u aceil-koenzim A (aceil-CoA) u anaerobnim uvjeima (bez kisika), s im da se se glukoza razgrađuje u procesu glikolize, glicerol se ragrađuje kao glukoza, masne kiseline se razgrađuju na dva načina, a aminokiseline prolaze više reakcija kod kojih ne sudjeluju svi aomi ugljika. U ovoj se azi svara i pohranjuje dio raspoložive energije kao AP i u obliku reduciranih koenzima NADH (nikoin-adenin-dinukleoid), FADH2 (flavin-adenin-dinukleoid). Pravilna prehrana i zdravlje
93
Slika 20. Izmjena tvari u organizmu (Milo, 2009)
U rećem supnju, u ciranom ciklusu (ili ciklusu limunske kiseline) oksidacijom i oksidaivnom osorilacijom iskorišava se najveća količina energije. eakcija se odvija u nekoliko koraka. Prvo se čeiri ugljikova aoma iz aceil-CoA pridružuju oksaloaceau svarajući cira sa šes ugljikovih aoma. Oksidacijom se nasali cira razlaže u čeiri aze: prvo se dva C aoma oslobađaju, pri čemu nasaje CO 2 i on se izdvaja, preosala čeiri aoma svaraju ponovo oksaloacea koji osaje za sljedeći krug reakcija. U im reakcijama koenzimi (organski koakori, neproeinski pomagaći enzimima, na primjer viamini) NAD+ i FAD su oksidansi i reduciraju se u NADH i FADH2. Na kraju, oksidaivnom osorilacijom kisikom iz zraka se NADH i FADH2 oksidiraju, a u oj reakciji adenozin-diosa (ADP) osorilira u AP. Isovremeno s reakcijama razgradnje makromolekula, događaju se i reakcije biosineze makromolekula (anabolizam), s im da se u reakcijama njihovog nasajanja u organizmu roši više energije nego šo se oslobađa pri razgradnji (Miloš, 2009). Anabolizam i kaabolizam u ijelu moraju bii u ravnoeži, pa se nedosajuća energija pribavlja iz hrane. U slučaju poremećaja ove ravnoeže, ako prevlada anabolizam 94
Pravilna prehrana i zdravlje
povećava se jelesna ežina, obrnuo, ako prevlada kaabolizam, smanjuje se jelesna ežina. Primjerice u mladom organizmu koji se razvija ili kod rudnica ravnoeža je na srani anabolizma, dok je recimo kod nekih bolesi na srani kaabolizma. Poremećaji se mogu dogodii i prekomjernim uzimanjem ili nedovoljnim unošenjem hrane. Prekomjernim uzimanjem hrane ne roši se sva nasala energija već se pohranjuje i organizam se deblja; obrnuo u nedosaku hrane ijelo se iscrpljuje. Fizički rad povećava meabolizam i šo je eži fizički rad roši se više energije. Zao se kod proračuna porebne energije za organizam uzima u obzir ežina svakodnevnog rada čovjeka. Anabolički i kaabolički procesi u mirovanju organizma jes već objašnjeni bazalni meabolizam. Još je porebno spomenui da u meaboličkim puevima organizam ne uspije iskorisii svu hranu koja se u organizam unese, o šo osane neiskorišeno je i kao meabolički opad izbacuje se iz organizma. Primjer je višak dušika koji izlazi kao sasavni dio uree. Meabolički puevi u organizmu su dosa kompleksni, odvijaju se kroz biokemijske procese i reakcije koje proučava biokemija kao disciplina. Biokemija je kemija živoa, povezuje biologiju i kemiju, a njenim vorcem smara se njemački znansvenik Friedrich Wöhler (1800. – 1882.) koji je dokazao da se organski spoj biološkog podrijela urea može sineički proizvesi u laboraoriju iz anorganske vari, amonijeva cijanaa. Najvažniji biokemijski ciklusi pored glikolize, ciranog ciklusa i oksidacije osorilacijom su još i procesi razgradnje masnih kiselina i aminokiselina e razgradnje ugljikovih okosnica. Metabolički put ugljikohidrata
Bez obzira u kojem su supnju složenosi srukure (disaharidi, oligosaharidi i polisaharidi) probavljivi ugljikohidrai u ijelu iz hrane sasoje se uglavnom od saharoze (glukoze i rukoze), lakoze (glukoze i galakoze) e polisaharida škroba (polimera glukoze). Svi oni moraju se razgradii do monosaharida, jer je moguća samo njihova apsorpcija. Između 75 i 80 % u prehrani dosupnih ugljikohidraa apsorbira se kao glukoza, osalo su najčešće mješavina rukoze i galakoze. Meabolički puevi razgradnje i sineze ugljikohidraa u ijelu čovjeka su: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
glikoliza ili razgradnja glukoze, glukoneogeneza ili biosineza glukoze iz neugljikohidranih izvora, pu penoza osaa ili sineza penoza iz glukoze, glikogeneza ili sineza glikogena i glikogenoliza ili razgradnja glikogena.
Ovi meabolički puevi zajedničkim međuprodukima međusobno su povezani, odvijaju se ovisno o porebama. U krvi se uglavnom (95 %) nalaze u obliku glukoze koja je konačni produk svih meabiličkih pueva. Pravilna prehrana i zdravlje
95
Glikoliza je energeska razgradnja glukoze do dvije molekule pirogrožđane kiseline.
Odvija se kroz 10 reakcija, svaka sa svojim specifičnim enzimom, a konačni rezula je AP. AP se nalazi u svim sanicama u cioplazmi, jezgrama i glavni je nosielj energije. ako se oksidacijom hranjivih vari oslobađa energija za dobivanje AP, na aj način je organizam uvijek snabdjeven energijom, a proces je najvažniji za energiju ijela. Drugi način razgradnje glukoze je kroz Mayeho – Embdenov ciklus koji se odvija anaerobno u mišićnom kivu i ermenacijom pomoću mikroba. Važniji kemijski derivai glukoze su glukozamini u majčinom mlijeku i glukoronska kiselina. Glukoronska kiselina, primjerice, ima ulogu u deoksikaciji organizma, jer se veže za vari prisune u ijelu popu lijekova, oksikanaa, hormina s kojima se veže i čini glukoronide (ima ih u krvi i u urinu živoinja i čovjeka). Glukoneogeneza je proces svaranja glukoze iz aminokiselina i glicerola
(neugljikohidranih izvora). Na ovaj način se oko 60 % aminokiselina može prevorii u glukozu, različiim meaboličkim puevima. Alanin, na primjer prelazi u pirogrožđanu kiselinu, dezaminacijom, a ova obrnuim kemijskim puem u glukozu. Ova reakcija događa se u paološkim slučajevima, kad organizam osane bez ugljikohidraa. ada razgrađuju vlasie bjelančevine dezaminacijom aminokiselina, nakon čega se osaak oksidira do keo – kiseline, a ova se oksidacijom razgradi do CO 2 i H2O. arbohidrani osaak glukogene kiseline se prevara u glukozu. od bolesi i povreda se glukoza unosi inuzijom baš zbog oga da se ne razgrađuju vlasie bjelančevine. Do glukoze organizam može doći i preko glicerola iz masi. U ovom slučaju je koncenracija glukoze u krvi i sanicama inicijaor procesa. Glikogeneza proces je svaranja glikogena j. višak glukoze se puem složenog procesa
skladiši kao glikogen. U glikogen se prevara i višak dezaminiranih aminokiselina, mliječna i pirogrožđana kiselina, pa i glicerol, koje se dalje u suvišku prevaraju u mas. Glikogenoliza - obrnuo od glikogeneze, proces je razgradnje glikogena do glukoze.
Događa se osolizom uz enzim osorilazu, odcjepljuje se jedna po jedna molekula glukoze. Metabolički put masti
Masi u hrani najčešće su riacilgliceroli koji se u prvom supnju izmjene vari (slika 20) razgrađuju na monomerne jedinice, glicerol i masne kiseline. Glicerol ima meabolički pu isi kao glukoza (prevara se u D-gliceraldehid-3-osa koji odlazi u glikolizu i dalje se razgrađuje do piruvaa), a masne kiseline bez obzira poječu li iz hrane ili iz depozinog masnog kiva razgrađuju se hidrolizom uz pomoć enzima lipaze. One se akiviraju pomoću AP-a i CoA-a, a njihov akivni oblik je zapravo acil-CoA. Acil-CoA se u ciosolu prevara u acil-karniin koji ransporira masnu kiselinu kroz miohondrijsku membranu u mariks miohondrija. ada odradi ulogu karniin se vraća u ciosol. Masne kiseline se razgrađuju u mariksu miohondrija kroz čeiri reakcije koje se ponavljaju, i nakon svakog ponavljanja masna kiselina bude skraćena za dva C aoma. 96
Pravilna prehrana i zdravlje
U oksidacijskim procesima razgradnje masnih kiselina vezanih za FAD i NAD + nasanu reducirane molekule FADH2 i NADH koje se poom u procesu oksidacijske osorilacije regeneriraju, a aceil-CoA koji je nasao u ioliičkom cijepanju ulazi u ciklus limunske kiseline i kondenzacijom s oksaloaceaom razgrađuje se na CO2 i H2O (Miloš, 2009). Ovako se razgradi više od polovice svih masnih kiselina. Drugi meabolički pu masnih kiselina je njihovo spajanje s albuminom u jeri, pri čemu nasaje lipoproein koji krvlju odlazi do sanica u svim dijelovima ijela i amo služi za dobivanje energije. Svaranje masi u organizmu sljedeći je meabolički pu vezan za masi. Sineza masi u organizmu odvija se u jeri. Sineiziraju se masne kiseline, osolipidi, koleserol i lipoproeini. oleserol se sineizira iz akivnog aceaa (aceil-CoA), a eserifikacijom koleserola svaraju se žučne kiseline uz acil-koleserol-acil-ranserazu (ACA) enzim. Metabolički put bjelančevina
Slično kao kod ugljikohidraa i masi, sve složene bjelančevine razgrađuju se do aminokiselina u želucu i dijelom u ankom crijevu gdje se apsorbiraju u krv poralne vene. rvi ih raznosi po ijelu do sanica gdje se u ciosolu ugrađuju u jelesne proeine ili se prevaraju u druge molekule organizma. U principu, aminokiseline iz hrane vrlo brzo se ugrađuju u jelesne kivne bjelančevine, koje se poslije ponovo razgrađuju u aminokiseline i ponovo resineiziraju u kivne bjelančevine. Brzina ove izmjene razlikuje se od organa do organa, brža je u jeri, gušerači, bubrezima i plazmi, a sporija u mišićima i mozgu, dok je još sporija u kolagenu. ako se izmjena bjelančevina u različiim dijelovima ijela odvija različiom brzinom, na primjer u plazmi i jeri za 10 dana, bjelančevine hemoglobina za 120 dana, a mišića za 140 dana. Bjelančevine inzulina izmjene se za 6 - 9 minua. Prosječno za ukupni organizam izmjena raje 80 dana. Izmjenu bjelančevina ubrzava ozljeda ijela, ili boles, izmjena je brža u azi rasa ijela. azgradnja aminokiselina odvija se dezaminacijom, odnosno uklanja se iz njih njihova amino skupina. Pri oj razgradnji koenzim aminoranserazama koje kaaliziraju (prenose amino spoj od jedne molekule drugoj) reakcije je viamin B6. Odvojene amino skupine odlaze u α-keogluara koji daje gluama, a on oksidacijski dezaminira. U reakciji nasaje amonijev ion, α-keogluara se regenerira (Miloš, 2009). Nasali amonijev ion ide u ciklus uree gdje se prevara u ureu, a ona se preko bubrega i mokraćevine izlučuje iz organizma. Preosali ugljikovi aomi u obliku odgovarajuće keokiseline prevode se aceil-CoA i piruva ili u neke međuproduke ciranog ciklusa. Metabolički put prehrambenih vlakana
Odvija se u debelom crijevu gdje prehrambena vlakna dođu neprobavljena. Ulaze u Embden-Meyerhoffov ciklus gdje se uz pomoć auohone mikroflore razgrađuju do piruvaa, a ovaj se prevodi u krakolančane masne kiseline (aceae, buirae i propionae) i plinove (vodik, ugljikov (IV) dioksid, mean). Ovako se preradi više od pola vlakana, a osaak se izluči ecesom. Pravilna prehrana i zdravlje
97
Probavni procesi odvijaju se u probavnom raku (gasroinesinalni rak ili GI) soga se u nasavku opisuju osnovne inormacije o probavnom raku, njegovim organima i ulozi u organizmu e kemijskim i mehaničkim procesima probave koji se odvijaju u probavnom raku.
4.5.
GASTROINTESTINALNI TRAKT (GIT)
Ljudsko ijelo i njegove unkcije oliko su kompleksno područje da je vrlo eško da jedan čovjek posane sručnjak za ljudsko ijelo. Bii dobar poznavaelj ljudskog ijela moguće je posai, ali važno je upravo zbog kompleksnosi da liječnici specijaliziraju određeni susav ljudskog ijela. Jedan od susava organa je gasroinesinalni rak (GI) ili susav za probavu ( Jurčić i sur., 2007). Njegova uloga je priprema hrane za saničnu uporebu. U probavnom susavu (slika 21) se velike molekule hrane razgrađuju do jednosavnijih i manjih sasavnih dijelova srukure koje se apsorbiraju kroz sijenku crijeva u krvook. rvook ih prenosi do svake sanice ijela. Dakle, probavni susav opskrbljuje organizam vodom, mineralima, viaminima, energijom i gradivnim varima (ugljikohidraima, masima i bjelančevinama). Proučavanjem ljudskog ijela bavi se humana anaomija, a anaomija kao znanos grana je biologije i proučava srukuru i organizaciju živih organizama. Biologija probavu opisuje kao proces prevaranja određene kemijske vari u hranjivu, kombinacijom mehaničke manipulacije i kemijske akcije. Probava se odvija na višesaničnoj, jednosaničnoj i podsaničnoj razini, i odvija se u više organa GI-a. GI je popu cijevi smješene u medijalnoj liniji, duge oko 8 meara, koja počinje od usa, a završava anusom. azvija se u drugoj polovici drugog mjeseca razvoja embrija kada zauzima mjeso, a kasnije se širi u prosor. Sasoji se iz nekoliko dijelova prikazanih slikom 21. Mehanički procesi probave su žvakanje, guanje, krenje (moilie) želuca i crijeva i deekacija, a kemijskih akcija je jako puno (Guyon i Hall, 2003; Markić i Bulović, 2004). Usna šupljina: Dio GI-a u kojem su smješeni zubi, jezik i salivarne žlijezde (žlijezde slinovnice). Funkcija im je drobljenje, miješanje i usinjavanje hrane u mekani bolus. Salivarne žlijezde luče pljuvačku (dnevno 1 – 1,5 L) u kojoj je mukozni sekre za podmazivanje i lakši prolaz hrane kroz ždrijelo i jednjak, e simuliranje okusnih pupoljaka. Sadrži serozni sekre s enzimom amilazom za probavu škroba, uz uv je da je pH pljuvačke 6 - 7. Ždrijelo: ima ulogu guanja hrane. o je mehanički proces između usne šupljine, ždrijela, jednjaka i želuca, reguliran rima azama: voljna, ždrijelna i ezoagusna. Voljna aza pod konrolom je volje i raje sve dok hrana ne dođe do kraja usne šupljine (guanje). U 98
Pravilna prehrana i zdravlje
ždrijelnoj azi poiskuje se zalogaj prema sražnjem dijelu usne šupljine gdje se podraže recepori za guanje koji šalju signal u mozak i izazivaju niz auomaskih konrakcija ždrijelnih mišića. Isovremeno se auomaski zavore svi osali ovori: epiglois (ždrijelni poklopac), podiže se meko nepce (sražnji dio krova usne šupljine) čime se zavara komunikacija između nosa i usne šupljine. Zausavlja se disanje na 1 do 2 sekunde i hrana se poiskuje u jednjak, on se ovori i ada počinje ezoagusna aza. o je perisalički val koji se nasavlja u jednjak i pomiče bolus prema želucu za 5 - 10 sekundi. Pri uspravnom položaju, zbog sile graviacije za 4 - 8 s. Usta (Cavum oris) mehaničko (vakanje), kemijsko (amilaze) probavljanje hrane Ždrijelo (Pharynx) gutanje
Jetra (Hepar ) Razara i sintetizira bioloke molekule, rezerva vitamina i Fe, detoksikacija Žučni mjehur (Vesica fellea) Luči uč Tanko crijevo ( Intestinum tenue) probavljanje B, UH i M, apsorpcija nutrijenata i vode, zatita sluznice Anus Izlazni otvor (kloaka) za feces
Salivarne lijezde ( Glandulae salivariae) luče pljuvački i ptijalin za razgradnju kroba, podmazuju zalogaj Jednjak (Oesophagus) transport hrane u eludac Želudac (Gaster ) pepsin razgrađuje P, HCl aktivira enzime, mukozne stanice luče zatitnu sluz, mala apsorpcija Guterača (Pankreas) Luči inzulin, bikarbonate za neutralizaciju kiselog medija, luči tripsin, kemotripsin, amilazu i lipazu Debelo crijevo ( Intestinum crassum) Mala apsorpcija vode i elektrolita, formira feces Ravno crijevo (Rektum) Skladiti i potiskuje feces
Slika 21. Probavni sustav čovjeka (gastrointestinalni trakt) (humananatomybody.info)
Jednjak: je uska mišićna cijev, koja povezuje ždrijelo i želudac, prolazi iza raheje i srca kroz ovor u dijaragmi, nasavlja se u kardijalni dio želuca. o je najuži dio probavnog susava i ravan je. Služi za ranspor hrane. Želudac: je organ za probavu koji se anaomski dijeli na undus, ijelo i pilorus. Sijenka želuca su ri jaka mišićna sloja. Lumen je prekriven naboranom sluznicom ako da se može disendirai pri dolasku hrane i ekućine. Pokrov ili sijenka želuca sadrži brojne žlijezde koje izlučuju sluznicu, a u sluznici su ri ipa sanica: Pravilna prehrana i zdravlje
99
◆ ◆ ◆
glavne ili zimogene: koje luče pepsinogen obložene ili pareijalne: luče solnu kiselinu mukozne: luče zašinu sluz.
U želucu se luči želučani sok. o je 97 - 99 % voda, sadrži enzime, minerale, inrincis akor i sluz. Probavu obavljaju kiselina i sluz. HCl unišava bakerije evenualno unesene hranom ili pićem. Acidie želučanog soka je visok, pH 0,9 - 1,5, pa je sluz važna zašia od razornog djelovanja kiseline i pepsina (pepsin je kiselinom akivirani enzim pepsinogen). Želučane sanice proizvode u malim količinama lipazu ili buirazu za razgradnju masi. U anralnom dijelu želučane sluznice svara se hormon gasrin koji simulira svaranje HCl i pepsina. Želučane sanice proizvode i zv. inricins akor (krvovorni akor bez kojeg se B12 ne može apsorbirai). U želučanom soku nalaze se još i Na, , Mg. rvne i limne žile dolaze do želuca i opskrbljuju ga krvlju i limom, a živci iz glave i pleksusa reguliraju rad. Bolus u želucu: simulaori lučenja želučanog soka (mogu bii izgled, miris, okus, pa čak i pogled na hranu) poiču lučenje probavnih sokova prije nego hrana signe do želuca. ad je hrana u želucu počinju konrakcije mišića koji pripreme bolus (mehanički i kemijski) za prolaz u anko crijevo. U undusu je skladiše. U ijelu želuca se 3 pua u minui hrana snažno miješa s enzimima svarajući himus (gusa mliječna pasa). ada se himus dovoljno probavi, anralni dio želuca, snažnim perisaličkim valom proisne himus kroz pilorički sfinker u duodenum.
Probava hrane u želucu ovisi o vrsi, količini hrane i kiselosi. Meso se zadržava najduže. 1 čaa mlijeka ½ L mlijeka kruh, voće, većina povrća, teletina svinjetina, umanjak vrhnje
1,5 sata 2-3 sata 2-3 sata 4,5 sata 5 sati
Poslije uzimanja obroka 3 - 5 sai počinju u jednjaku i želucu jake konrakcije u cca 90 minunim inervalima i idu do ankog crijeva. Zovu se inerdigesivni mioelekrični kompleks, a zadaak im je “izgurai” neprobavljenu hranu, dijelove himusa, uz regulaciju živčanog i hormonskog susava. anko crijevo: u njemu se obavlja digesija i apsorpcija. Miješa se himus sa žuči, usinjava do apsorpcije, a odsranjuje se neapsorbirani dio himusa u debelo crijevo. Crijevni sok izlučuje se u 24 saa/2 – 3 L, sadrži vodu, bikarbonae, enzime enerokinazu (akivira ripsinogen) i disaharidaze e lipazu i erepsin. onus (konzisencija hrane) akivira lučenje vode. Na primjer, manjak lakaze, bez koje se ne može apsorbirai lakoza, izaziva proljev. 100
Pravilna prehrana i zdravlje
Hrana se kroz crijevo kreće pomoću mišićnih konrakcija. ružni mišići proizvode male prsenase konrakcije po 16/min; u ileumu 11/min s krakim periodima relaksacije između. Himus se miješa sa sokovima i dolazi u konak s crijevnim resicama. Himus puuje 1 cm/min, a vrijeme je porebno radi digesije i apsorpcije. Uzdužni mišići uz ovo okreću hranu spiralno u smjeru obrnuom od kazaljke na sau. onrakcije po ipu njihala: konrakcijski valovi koji prelee nekoliko cm po crijevu u jednom, pa odmah u drugom smjeru zbog miješanja. U crijevima se koninuirano odvija perisalika valovima, o je mišićna akivnos (rimične konrakcije mišića) koja poiskuje sadržaj prema kolonu (1 - 2 cm/s). Puuje nekoliko cm pa nesane. Može se pojavii u svakom mjesu u crijevu. anko crijevo je cijev duga 5 - 7 m s i sasoji se iz ri djela: duodenuma ili dvanaesnika (20 cm), jejenuma i ileuma. Duodenum je kraki dio u obliku slova C. U njega se izlučuju sokovi za probavu iz jere i gušerače. Jejenum i ileum su dugi i zavijeni. Jejenum je deblji i kraći. Duodenum je s unuarnje srane prekriven 6 - 8 mm visokim erckringovim naborima koji sudjeluju u poiskivanju hrane. Sluznica ankog crijeva ima milijune resica (vile). U svakoj resici nalaze se limne žila i mreža sinih krvnih žila koje osiguravaju prehranu sluznice. esice su prekrivene epielnim kivom koje služi za apsorpciju hranjivih vari. Svaka resica unuar sebe ima velik broj sinih resica (mikrovili) koji, usvari, povećavaju površinu ankog crijeva, odnosno površinu apsorpcije. Debelo crijevo: ima ulogu pražnjenje crijeva – deekacija. Dugo je i do 1,5 m. Sasoji se od cekuma, kolona i rekuma, a na debelo crijevo veže se slijepo crijevo, na kojem je crvuljak (appendix). Građeno je od sluznice, submukoze, mišićnog sloja i seroze. Sluznica nema resice, ali ima puno vrčasih sanica koje luče sluz. U debelom crijevu nema probavnih enzima i događa se samo apsorpcija vode i nekih elekrolia. Njegova unkcija je da preuzme korisni ekući dio hrane. ijelo se oslobađa čvrsog neporebnog osaka kroz ovor koji se nalazi na kraju debelog crijeva.
Deekacija se posiže pomoću kružnih i uzdužnih konrakcija kao kod ankog crijeva. Perisalički val ormira se refleksno, j. onog časa kad hrana signe u želudac izaziva gasrokolični refleks. Može se izazvai i na druge načine, emocijom, iriacijom, a ovaj refleks izgura u debelom crijevu svoreni eces – neprobavljeni dio himusa (koji apsorbira vodu) u rekum. azlikuje se voljna i nevoljna aza deekacije. Deekacija se može voljno zausavii, no voljno zausavljanje deekacije može unišii refleks i podražaj i nasaju problemi. Feces: opad, neprobavljivi osaci hrane, sluz, neiskorišeni sekrei GI-a, voda i mikroorganizmi. U prosjeku 75 % vode, bakerije, neprobavljena mas, anorganske vari, biljna vlakna, odbačene mrve sanice sluznice, crijeva. Pravilna prehrana i zdravlje
101
Jera: ima ulogu regulacije meabolizma, sineze, spremišnu i ulogu deoksikacije. U jeri se, uz skelene mišice, odlaže glikogen, višak ugljikohidraa koji se razgrađuje ako padne razina glukoze u krvi (glikogenoliza). ako jera pomaže u održavanju razine glukoze. U jeri se odvija i glukoneogeneza, prevorba aminokiselina, lipida i jednosavnih ugljikohidraa u glukozu.
Jera je bina i za meabolizam lipida, jer, primjerice, jerene sanice (hepaocii) svaraju i luče lipoproeine VLDL, koji se zaim prevaraju u lipoproeine LDL i HDL. Oni su glavni izvor koleserola i riglicerida za kiva u ijelu. Jerene su sanice mjeso izlučivanja koleserola, pa ga ako regulira. Jera sineizira sve neesencijalne aminokiseline, zaim se u jeri amonijak, nasao dezaminacijom aminokiselina, prevara u ureu. Jera sineizira i većinu bjelančevina plazme (osim g-globulina). Jera je skladiše za A, D i B12 viamin, e mikroelemen Fe. U jeri se inakiviraju i izlučuju (deoksikacija) neki lijekovi, koleserol, i odvija dezaminacija (uklanjanje amonijaka). Najvažnija je jerena unkcija u probavi lučenje žuči. Žuč sadrži žučne kiseline, koleserol, leciin i žučne boje, a svaraju je hepaocii. Žuč se luči u žučne kanaliće, koji se objedinjuju u žučovod. Epielne sanice žučnih kanala luče oopinu bikarbonaa. Između obroka žuč se pohranjuje i koncenrira u žučnom mjehuru. Nakon uzimanja obroka koncenrirana se žuč konrakcijom izluči u dvanaesnik, naročio u prisunosi masi. Dnevno su luči između 0,25 - 1,5 L. Gušerača: luči enzime.o je probavna žlijezda s unuarnjim i vanjskim lučenjem. Sok joj je lužna i neuralizira kiselinu nasalu u želucu. Enzimi gušerače sudjeluju u kemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upii u krv. Nalazi se ispod želuca i pored prvog dijela ankog crijeva, duodenuma. od čovjeka dugačka je od 15 do 25 cm. Nije dio probavne cijevi već njezini enzimi ulaze u probavnu cijev sa srane, kroz ovor papilu vaeri zajedno s probavljenom hranom iz želuca.
4.6.
PROBAVA UGLJIKOHIDRATA, MASTI I BJELANČEVINA
Probava hranjivih vari počinje u usnoj šupljini, nasavlja se u želucu i ankom crijevu i odvija se do jednosavnih molekula koje se u ankom crijevu apsorbiraju u krvne ili limne žile. Za različie hranjive vari odvija se različiom brzinom i u različiim organima probavnog susava, a za neke hranjive vari i isim organima. Probava ugljikohidrata
Počinje u usnoj šupljini ako šo enzim pljuvačke amilaza cijepa dio škroba na malozu i na druge glukozne polimere. Pljuvačka, osim šo sadrži amilazu, pere i čisi usnu 102
Pravilna prehrana i zdravlje
šupljinu od osaaka hrane, gdje se lako razvijaju mikroorganizmi zbog čega je inače važna higijena usa. akođer je važno spomenui da kod nekih bolesi nema dovoljno pljuvačke, šo nije dobro, jer je količina sluznice odgovorna i za ravnoežu jelesnih ekućina. Suhoća u usima je ili signal za osje žeđi ili znak bolesi (dijabees). Osim oga kroz usnu šupljinu izlučuje se iz krvi preko sluznice Pb, S, J, a u eških neropaa (bubrežni bolesnici) urea. U želucu se ne luče probavni enzimi za ugljikohidrae, već se nasavlja razgradnja hrane sve dok ima amilaze u bolusu. Akivnos amilaze koči i visoka kiselos u želucu. Dalje se probava nasavlja u gornjem dijelu ankog crijeva djelovanjem pankreasne (gušeračine) amilaze koja nasavlja razgrađivai škrob do maloze. Crijevna sekrecija sadrži ri saharidaze (saharaza, lakaza i malaza) koje razgrađuju disaharide na njihove monosaharide, i o ijekom apsorpcije kroz crijevnu sluznicu. ezula razgradnje su glukoza, rukoza i galakoza. ako je glukoza ključna za svaranje AP-a, odnosno sanične energije, važno je da doručak sadrži dosa ugljikohidraa, jer daje najviše energije porebne za cjelodnevne akivnosi. Apsorpcija monosaharida ide preko crijevnih resica u sanice pa u krv poralne vene. U debelom crijevu nema probave ugljikohidraa, osim šo bakerije mogu razgradii malu količinu celuloze na jednosavnije spojeve. Probava masti
Najzasupljenije masi u hrani su neuralne (riacilgliceroli ili rigliceridi), ali hrana sadrži i nešo osolipida i koleserola. Njihova probava započinje u želucu, ali se rigliceridi probavljaju, većina u ankom crijevu uz pomoć lipaze, enzima gušerače. azgradnja ide do glicerola i masnih kiselina. Veliku ulogu u probavljanju masi ima žuč koja ne izlučuje enzime već žučne soli (mješavina Na i žučnih kiselina) i leciin koji raspršuju kapljice masi. ako raspršene masi dosupnije su lipazi. akođer, žučne soli s masnim kiselinama i glicerolom svaraju micele, a micele su opljivi kompleksi koji se u akvom sanju prenose do crijevnih resica i apsorbiraju. Crijevna sluznica izlučuje crijevnu lipazu. Njihov je karboksilni dio hidrofilan, a serolni dio liposolubilan, šo omogućuje da se liposolubilni masni spojevi razgrađuju u hidrosolubilnoj sredini. U želucu se uz djelovanje želučane lipaze razgrađuju krakolančane masi (maslac). Apsorbirai se mogu monogliceridi i masne kiseline, a samo mala količina di- i riglicerida. Molekula masne kiseline oopi se u membrani u mikrovilima, a endoplazmin reikulum u sanici ponovno sineizira mas iz glicerola i masne kiseline. Oko 80 - 90 % masi se resorbira ovako, dok se osaak apsorbira izravno u krvook poralne vene. Masi se mogu apsorbirai i u limu kada su u sanju dispergiranih kapljica, veličine ½ mikrona (hilomikron). Dok se enzim krvi lipoproeinlipaza izluči u vensku krv on hidrolizira hilomikrone na masne kiseline i glicerol. Glicerol ima isi meabolični pu kao glukoza, Pravilna prehrana i zdravlje
103
a M se spajaju s albuminima i idu u sanice. Sanica ih uporebi odmah za energiju ili ih sineizira u mas za rezervu, i o u ekućem sanju u masnim sanicama, lipociima koji su fibroplasi modificirani za u ulogu. Pri dugoj hladnoći organizam duge lance prevara u krake, zasićene u nezasićene, pri čemu se smanjuje očka ališa pa mas i dalje osaje ekućina u lipociima. ekuće sanje je važno zbog mogućnosi ranspora i u najudaljenije dijelove organizma. Središnju ulogu u meabolizmu masi ima jera. Ona razgrađuje masi za energeske porebe ili, ako ih nema, sineizira ih iz bjelančevina i ugljikohidraa. Jera sineizira i koleserol i osolipide, svara lipoproeine, iz zasićenih masnih kiselina svara nezasićene id. ad jera ne može iskorisii ‹›prevelike›› količine masnih kiselina, ona ih razgradi do aceil-CoA po dva, oblikujući aceo ocenu kiselinu koja se raznosi ijelom, diundira u sanice i ponovo nasanu dvije molekule aceil-CoA. od osoba koje jedu masnu hranu, gladuju, dijabeičara, pojačano se razgrađuje mas. Svaraju se velike količine aceo ocene kiseline koja se razgrađuje u ß-oksi-maslačnu kiselinu i aceon, šo je uzrok pojave bolesi acidaze. Probava bjelančevina
Probava bjelančevina započinje u želucu na pH 2 - 5. isela sredina porebna je da se pepsinogen akivira u pepsin, a akivira ga kiselos želučanog soka u koji parijealne sanice luče HCl, pri pH 0,8. Čim se sadržaji u želucu pomiješaju, pH se penje na porebni 2 - 3. Pepsin probavlja sve bjelančevine, uključujući i kolagen (vezivno kivo živoinja). Cijepa ih do proeoze, pepona i velikih polipepida, j. cijepa veze između velikih aminokiselinskih skupina. Dalje se probava nasavlja u ankom crijevu gdje gušeračni enzimi (najvažniji su ripsin, kimoripsin i karboksipolipepidaza) razgrađuju djelomično razgrađene bjelančevine na još manje spojeve. Probava se završava njihovom daljom razgradnjom u crijevnim sijenkama ijekom apsorpcije, na aminokiseline i na di- ili ri- pepide koji se mogu apsorbirai u krvook. ripsinogen akivira crijevni enzim enerokinazu, a pored njega luče se i kimoripsin i prokarboksipepidaza. U probavi bjelančevina specifični enzim je himozin (labermen, renin) koji prevara opljivi kazeinogen mlijeka u neopljivi kazein koji pepsin poom lakše probavlja. enin se luči u djece, a važan je za probavu mlijeka, jer djeluje na kazein i svara gruš. Svaranjem gruša sprječava se prebrz prolaz mlijeka kroz želudac. U odraslih se renin goovo ne luči. Ako je hrana dobro sažvakana i nije u velikoj količini, 95 % bjelančevina se razgradi do aminokiselina i apsorbira u krvook poralne vene, odakle odlaze u jeru. Iz jere se aminokiseline deponiraju u sanicu u obliku bjelančevina. Sanični enzimi ‹›kaepsini›› ih po porebi razgrađuju i ransporiraju u krvook. Najviše bjelančevina se deponira u jeri, bubrezima i sluznici crijeva. Probavu regulira auonomni živčani susav. Probavu poiče parasimpaikus, a koči je simpaikus i probavni hormoni. 104
Pravilna prehrana i zdravlje
5. PREHRANA I ZDRAVLJE - KRONIČNE NEZARAZNE BOLESTI
ronične bolesi ili bolesi živonog sila posale su danas jedan od najvećih javnozdravsvenih problema u razvijenim, ali i u nerazvijenim zemljama. Ovo su bolesi dugog rajanja, sporo napreduju i završavaju brzom smrću, neinekivne su i neprenosive. U ove bolesi ubrajaju se kardiovaskularne bolesi, dijabees, karcinomi, oseoporoza, moždani udar, Alzheimerova boles, kronične respiraorne bolesi i druge. Moderni brzi način živoa, urbanizacija, sres, izloženos onečišćivačima okoliša i, vrlo značajno, loše živone navike rizični su akori za ove bolesi. ronične nezarazne bolesi ovise o dobi, spolu, geneici, općenio zdravsvenom sausu i smara se da ih je moguće spriječii, jer se radi o rizičnim akorima na koje čovjek može ujecai. reba samo promijenii način živoa. Podjela rizičnih akora za kronične nezarazne bolesi s obzirom na mogućnos prevencije prikazana u ablici 19. U isoj ablici podjela je i s obzirom na vrsu ujecaja. Tablica 19. Rizični faktori za kronične nezarazne bolesti (autori) Ne mogu se prevenirati
Mogu se prevenirati
Skupine utjecaja
Rizici/bolesti
Okolini faktori Dob Spol Starost Genetski faktor Srčani udar
Nepravilna prehrana Puenje Visoki ećer u krvi Visoki krvni tlak Tjelesna neaktivnost Stres Previe alkohola Pretilost
Faktori ponaanja Metabolički faktori (bioloki) Kronične bolesti
Urbanizacija, globalizacija, kupovna moć, slaba edukacija, stres Puenje, loa prehrana, alkohol, tjelesna neaktivnost Visoki ećer u krvi, visoki krvni tlak, pretilost, visok kolesterol i trigliceridi Karcinomi, srčane bolesti
jelesna neakivnos jedan je od vodećih rizičnih akora, o čemu dokaze pružaju brojna israživanja. Nepravilna prehrana akođer je jedan od vodećih uzroka. Mnogobrojne su nepravilne navike u prehrani, kao šo je, primjerice, prejerano soljenje hrane, u razvijenim zemljama čese. Prema SZO-u hrana se soli čak 2 - 3 pua više nego šo bi rebalo, a dnevna količina soli ne bi smjela bii veća od 5 g. Pravilna prehrana i zdravlje
105
Prejerana količina soli, između osalih, rizik je za nasajanje visokog krvnog laka (Đurić i sur., 2011). Svjeska zdravsvena organizacija izvješava da su kronične nezarazne bolesi (NB) u 2012. godini bile uzrokom smri za 38 milijuna ljudi u svijeu (68 % o ukupnih), od čega je 17,5 milijuna umrlo od kardiovaskularnih, 8,2 milijuna od karcinoma, 4 milijuna od respiraornih bolesi, 1,5 milijun od dijabeesa (ralj i sur., 2015). Ove bolesi najzasupljenije su u zemljama u razvoju ( Jakovljević i Milovanović, 2015), odnosno u onima s niskim i srednje visokim dohokom. Iz ovih zemalja dolazi 78 % svih slučajeva smri. Zemlje s visokim sandardom imaju manje ovih bolesi. akođer, važan je podaak da je 82 % od ovih smri bilo u kaegoriji ispod 70 godina sarosi, šo znači da je o prijevremena smr. Na europskoj razini ove bolesi uzrok su smrnosi u još višem udjelu, 86 %.
5.1.
PRETILOST I POTHRANJENOST
Preilos je jedan od najvećih globalnih javnozdravsvenih problema (Medanić i Pucarin-Cveković, 2012) i već se smara epidemijom Prema podacima SZO-a broj ljudi s povećanim supnjem uhranjenosi popeo se s 1,7 milijardi u 2010. godini na 2 milijarde u 2014. godini, a procjenjuje se da će ih do 2025. godine bii preko 2,6 milijardi. Prema indeksu jelesne mase (engl. Body mass index - BMI) preko 2/3 je u kaegoriji III. supnja preilosi. u milijunima
Ostatak svijeta
84,3
Amerika 200
Velika Britanija
67,2
Njemačka
2,9 4,6 4,9 6,1 10,4
Meksiko
Španjolska
4
Australija Kanada 14,3
26,8 92
Japan
Slika 22. Pretilost u brojkama u svijetu u 2013. godini (u milijunima) (www.worldobesity.org)
106
Pravilna prehrana i zdravlje
Podaci koji se obrađuju u SZO-u procjenjuju sanje po zemljama i vrlo je zanimljivo spomenui da su zemlje s preko 30 % populacije s povećanim BMI-jem aar (43 %), uvaj (38 %), Ujedinjeni Arapski Emirai (39,2 %), SAD (32 %). Procjene za Hrvasku kreću se oko 22 %, za Sloveniju 24 %, Srbiju 18,5 %, za BiH oko 17 %. Preilos (slika 22) je ogroman problem za organizam; organizam je preoperećen viškom hrane, viškom energije i viškom kilograma. Hipokra je još davno napisao «orpulencija nije samo boles za sebe, već i prijenja za razvoj osalih bolesi». Nekako i sama definicija preilosi jednosavno na o ukazuje. SZO je preilos definirao kao boles u kojoj se višak masnog kiva nakuplja u olikoj mjeri da ugrožava zdravlje. Do preilosi dolazi zbog energeskog disbalansa, odnosno povećanog unosa visokokalorične hrane s puno masi i rafiniranih šećera, pri čemu se uz smanjenu jelesnu akivnos svara višak energije koji se poom u ijelu pohranjuje kao mas. Višak (i manjak) jelesne ežine u odnosu na idealnu supnjevan je kao šo je o prikazano u ablici 20. Idealna jelesna masa (IM) i indeks mase ijela (BMI) izračunavaju se prema ormulama: ITM = V - 100 -
BMI =
TV - 150 + (M)x4 ili (Ž)x2,5
TM TV
2
(kg/m )
D - 20 4 Gdje je: TV- tjelesna visina D - dob M-muškarci, Ž- žene TM - tjelesna masa
Tablica 20. Stupnjevi uhranjenosti s obzirom na BMI, prema SZO-u (autori) Stupanj uhranjenosti
BMI
Prekomjerna TT
25 - 30
Pretilost I. stupnja
30 - 35
Pretilost II. stupnja
35 - 39
Pretilost III. stupnja (morbidna pretilost)
Iznad 40
Idealni Stupanj BMI BMI uhranjenosti Potencijalno 18,5 - 20 pothranjeni Izrazito Ispod 18,5 pothranjeni Prema koeficijentu pothranjenosti (%) 18,5 – gubitak do 10 od ITM Laka 25 Umjerena gubitak 10 - 20 od ITM Teka gubitak 20 - 30 od ITM Vrlo teka
gubitak preko 30 od ITM
Pravilna prehrana i zdravlje
107
Za određivanje BMI-ja mjeri se još i opseg sruka, opseg bokova, omjer bokova i sruka i debljina kožnih nabora. Opseg sruka je u poziivnoj korelaciji s količinom masnog kiva u abdominalnoj šupljini i pokazuje rizik prejeranog nakupljanja visceralnog masnog kiva. Disribuciju masnog kiva pokazuje odnos između opsega sruka i opsega bokova, a kožni nabori debljinu masnog kiva ispod kože. Posljedice pretilosti
Preilos za posljedicu ima razvoj različiih paofizioloških sanja u više susava u ijelu, između osalog u kardiovaskularnom, lokomoornom, endokrinom, gasroinesinalnom susava i drugima (shema na slici 23). Posljedice pretilosti Za KVB sustav: - Povećana masa tijela dovodi do kroničnog opterećenja organizma,
što dovodi do dilatacije (rastezanja) lijeve pretklijetke, hipertrofije (povećanja) lijeve
Karcinomi: Oko 5% svih karcinoma može se povezati s pretilošću,
− kolorektalni, − karcinom
Dijabetes melitus tip 2: Pretilost je najvažniji faktor rizika za razvoj inzulinske rezistencije (odgovor na inzulin manji od normalnog)
endometrija, klijetke i kongestivnog Metabolički sindrom: karcinom dojke − zatajenja srca, metabolički poremećaj - Hipertenzije, povezans povećanom - Koronarna bolest srca prevalencijom debljine. (smanjen protok krvi Bolesti GIT-a kroz srčane arterije). Niz benignih i malignih poremećaja GIT-a: - masna jetra, Respiratorne bolesti: Bolesti lokomotornog nealkoholni - Kronična opstruktivna sustava: steatohepatitis, plućna bolest, Osteoartritis koljena gastroezofagalna - Sindrom apneje tijekom i kuka, degenerativne refluksna bolest, spavanja, promjene lumbalnog - bolesti žučnog - Hipoventilacijski dijelakralješnice. mjehura, sindrom - karcinomi Urogenitalni sustav Urinarna inkontinencija (nesposobnost zadržavanja mokraće).
Slika 23. Bolesti koje se razvijaju zbog pretilosti (autori)
Preporuka svima koji se pronalaze u bilo kojem od sanja uhranjenosi ijela s povećanom ili prevelikom jelesnom masom jes promijenii način živoa, educirai se, uključii u živo obaveznu jelesnu akivnos, a ne reba ni naglašavai koliko je bino smanjii unos 108
Pravilna prehrana i zdravlje
masi i rafiniranih šećera u prehrani. Naravno, ako se boles razvila, ona mora bii pod liječničkim nadzorom. Mnoge države razvijaju programe prevencije ovih bolesi (Heimer, 2012), uključuju djecu od najranije dobi, šo je vrlo važno iz više razloga. Jedan od razloga je šo se živone navike sječu već u najranijoj dobi, a drugi razlog je šo je sve više preile djece širom svijea. Posljedice pothranjenosti
Suprono preilosi, pohranjenos je disbalans u energiji, ali u smjeru nedovoljnog unošenja energije u organizam, naravno i neenergeskih nuirijenaa. Pohranjenos se, međuim, dovodi u vezu i s inekcijama (nehigijenskim uvjeima živoa), jer ospice, dijareja, malarija i bolesi dišnih organa iscrpljuju organizam i uzrokuju gubiak hranjivih vari. Pohranjenos je problem siromašnih zemalja, i iako Ujedinjeni narodi i mnoge druge organizacije ulažu ogromne napore da smanje broj pohranjenih osoba na svijeu, siuacija se odlično može objasnii izjavom anonimnog auora koje glasi: “Bio sam gladan, a vi se osnovali komisiju kako bise isražili uzroke moje gladi. Bio sam bez krova nad glavom, a vi se podnijeli izvješaj o mojim panjama. Bio sam bolesan, a vi se održali seminar o eškom položaju obespravljenih. Isražili se sve aspeke mog eškog sanja, a ja sam još uvijek gladan, bez krova nad glavom i bolesan”. Problem pohranjenosi javlja se zbog nedosupnosi hrane i najzasupljeniji je u Arici, Aziji, Južnoj Americi. SZO izvješava o 990 milijuna pohranjenih u svijeu, od čega je 220 u Arici, 512 u Aziji i 34 u Južnoj Americi. Nažalos, preko 160 milijuna je pohranjene djece, od oga pola u Arici. Znakovi bolesi su pohranjenos, odnosno gubiak jelesne mase, opadanje mišićne snage i dolazi do opće slabosi a posljedice su smanjenu opornos i povećanu podložnos inekcijama, slabo cijeljenje rana, veća učesalos dekubiusa i dr. (Vranešić-Bender i rznarić, 2008). Najkriičnije kaegorije su djeca do 5 godina i sariji iznad 50 god. Ako je gubiak jelesne mase u krakom periodu veći od 40 %, boles dovodi do popune iscrpljenosi, neopornosi i konačno smri. Promjene ovise o sanju prije gladovanja, vremenu gladovanja i sarosi osobe. Najprije se gubi jelesna masa, pa opada mišićna snaga i dolazi do opće slabosi. Nurijeni koji su u deficiu u prehrani i najčešće uzrokuju probleme u zdravlju u svijeu su Fe, viamin A i jod. Nedovoljan unos željeza u organizam
Podaci SZO-a govore da su u zemljama u razvoju svaka druga rudnica i oko 40 % djece predškolske dobi anemični. u se radi o manjku pigmena hemoglobina u crvenim krvnim sanicama koji veže kisik. Ako posoji manjak željeza, proizvodnja hemoglobina i njegova ugradnja u crvene krvne Pravilna prehrana i zdravlje
109
sanice u košanoj srži je smanjena (Herber, 1987). Posljedica je manjak hemoglobina koji se veže s kisikom u plućima i koji prenosi kisik u jelesna kiva. Zbog oga u kivima može nedosajai kisika. Uzroci anemije su: ◆
gubici željeza u većim količinama zbog salnog krvarenja (čir na želucu, gubiak krvi kao posljedica raka crijeva id.) smanjen unos željeza u prehrani (kod vegearijanaca, rudnica i adolescenaa kada njihova prehrana ne sadrži dovoljno željeza) ako su prisuni inhibiori apsorpcije željeza (osai, fiai, polienoli id.) ili ako posoji nedosaak želučane kiseline koja je porebna pri oslobađanju željeza za apsorpciju.
◆ ◆
Mora se, međuim, objasnii pojava koja se zove defici željeza, a najčešće prehodi anemiji. Simpomi deficia željeza su smanjenje praga bola, poremećaj konrole jelesne emperaure, ispadanje kose, slabljenje imunološkog susava. Simpomi anemije su umor i osjećaj klonulosi, blijeda koža, glavobolja, zadihanos pri blagom naprezanju, krhki noki, bolno pucanje kože u uglovima usana, gladak i užaren jezik. Ako se jave oblici anemije koji imaju kriični karaker, može doći i do smri djeea i majke. U ablici 21 ukrako je prikazano šo se događa s organizmom ako pai od deficia drugih nurijenaa (Carpener, 2001). Tablica 21. Znakovi deficita nutrijenata (autori) Nutrijent
Proteini
Vitamin A
110
Bolest Sindrom proteinskog deficita: nedovoljno unoenje bjelančevina javlja se kod djece u dobi od 1 - 4 godine, u siromanim krajevima, djeca su liena majčinog mlijeka i stavljena na ishranu odraslih koji imaju deficit bjelančevina. Znakovi su gubitak apetita, slaba probava, lo izgled, zastoj u razvoju, nema potkonog tkiva, poremećaji na koi, smanjenje enzima i hormona, nedostatak eritrocita i limfocita, a kod odraslih i leukocita. Kod odraslih javlja se rana senilnost, smanjenje plodnosti, pobačaji, rađanje mrtve djece. Preporučuje se liječenje obranim mlijekom u prahu. Učinak imaju i bjelančevine biljaka, naročito soje. Deficit uzrokuje promjene na očima, javlja se slabljenje vida u sumrak, pa se deficit i zove „noćno sljepilo“. Drugi simptomi su promjene na koi (gruba, suha ili naglo ostarjela, mrlje), gubitak osjeta njuha, apetita, lomljenje noktiju, pojava peruti, umor.
Pravilna prehrana i zdravlje
Vitamin D
Vitamin E
Vitamin K
Vitamin C
Tiamin B1
Vitamin B2
Rahitis: bolest djece siromanih i nehigijenskih uvjeta ivota, mali stanovi, uske ulice, neizlaganje suncu. Kod 37 % djece koja veći dio dana provode u jaslicama moe se pronaći rahitičnih promjena različitog stupnja (X- ili O- noge). Uz nedostatak vitamina D, nedostaje Ca i P, poremećen je njihov odnos i povećan je sadraj fitinske kiseline u krvi. Javlja se kod djece do 2 godine, u pubertetu, a kasni rahitis kod trudnica – osteomalacija (rađaju djecu s rahitisom). Simptomi: kosti se ne zatvaraju i otvaraju kako treba, raste osteoidno tkivo, nema čvrstoće i kosti se krive, miići su nerazvijeni. Liječi se prehranom bogatom vitaminima A, C, D, Ca, Mg, P, lecitinom, nezasićenim masnim kiselinama i folnom kiselinom. Nedostatak vitamina D moe pogorati dijabetes i javlja se malaksalost, pojačano znojenje i razdraljivost. Hemolitičke promjene, pucaju eritrociti, anemija, u djece promjene na koi i otoci (edemi), otećenje bubrega i jetre, smanjuje se apsorpcija Fe, djelovanja hipofize i nadbubrene lijezde, dolazi do degeneracije reproduktivnih organa i miićne distrofije. Hipoprotrombinemija, često krvarenje iz nosa, dijareja. Javlja se kod celijakičara, kod upala debelog crijeva. Prvi znakovi su nedostatak daha, slabija probava, krvarenje iz desni, sklonost nastajanju modrica, natečenost i bol u zglobovima, anemičnost. Skorbut: javlja se kod djece s dominantnom prehranom mlijekom, branom i ećerom, posebno u proljetnim mjesecima, jer biljke jo nemaju vitamina C u sastavu ili su ga dugotrajnim čuvanjem izgubile (kupus, krumpir). Liječi se prehranom bogatom bjelančevinama, Fe, Ca, vitaminom D i Mg. U dnevnim obrocima unosi se kruhom 40 - 50 % potrebnog tiamina. Na dalekom istoku gdje se glavna ishrana sastoji od oguljene rie bez tiamina javlja se bolest beri-beri, u slučajevima infekcija, trudnoće, laktacije i alkoholizma. Kod liječenja bolesti beri-beri treba unositi u organizam tvari s B kompleksom i C vitamin. Deficit B1 oteava probavu i uzrokuje stvaranje većih količina mliječne kiseline. To uzrokuje gubitak duevne budnosti, naporno disanje, ali i otećenje srca. Blagi nedostatak tiamina teko je dijagnosticirati i lako se pripisuje drugim bolestima. Prvi znaci uključuju (osim prethodno navedenog) lako umaranje, gubitak apetita, razdraljivost, oteano pamćenje, koordinaciju, nastajanje edema, herpes zostera. Ariboflavinoza kod prehrane preteno s itaricama i malo namirnica animalnog podrijetla. Simptomi: otok i crvenilo usni i očiju, praćeno upalom i bolom, stvara se bijeloućkasta naslaga gljivica. Kasnije atrofija sluzokoe usana, jezika. Smanjuje se sposobnost stvaranja antitijela. Umor očiju, osjetljivost očiju na svjetlost. Javlja se vrtoglavica, elučano-crijevni poremećaji, dermatitis i sporiji rast.
Pravilna prehrana i zdravlje
111
Niacin
PP faktor
Vitamin B5
Vitamin B6
Vitamin B12
Vitamin H
J
112
Pelagra: javlja u se zemljama s prehranom preteno kukuruzom (preko 60 % obroka). Sprječava je ishrana bogata bjelančevinama ivotinjskog podrijetla, sadrajem kompleksa vitamina B, folnom kiselinom, niacinom i triptofanom. Simptomi: na koi, crvenilo i otoci, bubuljice, promjene na jeziku, sluzokoi usta i desni, bolovi u elucu i crijevima, opći umor, gubitak apetita, problemi s probavom. Deficit rijedak, ima ga puno u hrani. Znakovi deficita mogu biti povraćanje, arenje stopala, grčenje miića, infekcije gornjih dinih puteva, uznemirenost. Ispruite ruke tako da su dlanovi okrenuti prema gore. Savijte prste prema dlanovima na obje ruke, ako ne moete - to je nedostatak. Kod male djece nedostatak moe uzrokovati grčeve, probavne smetnje, probleme s koom, razdraljivost. Javlja se osjetljivost na inzulin. Drugi znakovi su gubitak kose, smetnje vida, grčenje u miićima, perutanje koe, zadravanje vode u vrijeme trudnoće, artritis. Kobalamin je potreban za sintezu DNK-a i za reprodukciju stanica. Kod deficita javlja se megaloblastična (perniciozna) anemija, a nakon toga otećenja sluznice probavnog sustava i neuroloki poremećaji. Među prvim znakovima je crvenilo pa atrofija jezika, zatim osjetljivost i slabost, problemi u hodanju i grčenje, kosa postaje suha. Neugodan je zadah tijela. Problem je to se prvi znaci javljaju tek 5 - 6 godina nakon to je unos smanjen. Kod ljudi koji jedu puno sirovog bjelanjka jajeta, uzimaju dosta antibiotika (antibiotici unitavaju crijevnu floru). Kod deficita javlja se bol u miićima, slabi apetit, suha koa. Uzrokuje poremećaje u metabolizmu. Nedovoljan unos joda jedan je od najvećih zdravstvenih problema u svijetu. Nedostatak joda kod odraslih osoba dovodi do guavosti. Taj se problem danas rjeava jodiranjem kuhinjske soli, prvenstveno one koja nije dobivena iz mora. Pripremanjem hrane kuhanjem gubi se preko polovice joda sadranog u namirnicama. Osim guavosti, nedostatak joda izrazito je opasan kod novorođenčadi, male djece i mladei, jer moe biti uzrokom fizičke i mentalne zaostalosti te povećane osjetljivosti prema ionizirajućem zračenju (radioaktivnost, rendgen i UV-zračenje). Dugotrajno unoenje joda u većim količinama moe izazvati poremećaj koji se naziva jodizam (Rosenfeld, 2000). Simptomi su drhtavica, mravljenje, pospanost, naticanje vjeđa, akne, kaalj i jaki proljevi. Viak joda moe uzrokovati i suprotne efekte, kao to je smanjeno izlučivanje hormona titne lijezde, koja opet vodi u guavost.
Pravilna prehrana i zdravlje
Ca
P
Mg
S Na
K Cl
Se
Mn
Cu
Apsorpcija Ca odvija se u najvećem dijelu aktivnim transportom u dvanaesniku i jejunumu, a apsorpcija se regulira vitaminom D. Oko 4 % se apsorbira u debelom crijevu. Izlučivanje Ca odvija se stolicom, a dio urinom, a količine izlučenog kalcija ovisne su o dobi. U razdoblju rasta izlučivanje je manje, dok je u odrasloj dobi veće, naročito nakon menopauze kod ena. Velik unos bjelančevina, kofeina i kuhinjske soli, kao i rafiniranih i koncentriranih ugljikohidrata, od kojih nastaje inzulinska rezistencija, dovodi do pojačanog izlučivanje urinom. Visok unos P u hrani smanjuje izlučivanje. Prevelikim izlučivanjem, uz nedostatak vitamina D, razvija se osteomalacija (omekanje kostiju), no nedovoljnim unosom Ca i jo najmanje desetak drugih nutrijenata uz Ca, nepravilnom prehranom (premalo ili previe Mg i P), razvija se osteoporoza (gubitak mineralnog i nemineralnog matriksa kostiju). Viak Ca nije dobar. Nedostatak P uzrokuje slabost, povraćanje, osteomalaciju i rahitis. Rijedak je. Sve čeće se pojavljuje zbog toga to industrijska hrana sadri manje količine Mg. Nedostatak uzrokuje drhtanje miića, slabost, poremećaji gutanja, mučninu i grčeve, kroničnim nedostatkom javljaju se bolesti krvoilnog sustava, maligna oboljenja i osteoporoza. Previe Mg nije dobro. Nedostatak dovodi do manjka proteina. Nedostatak je rijedak, ali se moe pojaviti u slučaju proljeva, povraćanja, opeklina i tumora. Viak nije dobar, jer utječe na povećanje krvnog tlaka i otećuje bubrege. Nedostatak je rijedak, ali pretjeranom upotrebom diuretika, povećanim mokrenjem, moe se pojaviti i tada uzrokuje srčane smetnje, miićnu slabost, mučninu, psiholoko-neuroloke poremećaje i pospanost. Nedostatak se rijetko javlja, no uzrokuje ga gubitak Ca urinom kada se javlja slabost i nizak krvni tlak. Jedan je od najvanijih mikroelemenata. Utječe na imunitet. Nedostatak smanjuje broj leukocita i funkciju timusa. Nema ga u industrijskoj hrani i u područjima koji ga nemaju u tlu, zbog čega se mora uvoziti hrana sa selenskih područja. Nedostatkom se javljaju degenerativne promjene, pad imuniteta. Nije poznato to uzrokuje manjak Mn, povećana koncentracija Ca i P su znakovi njegova manjka. Menkesova bolest (retardiranost) javlja se zbog nedostatka Cu. To je poremećaj je na X-kromosomu kod muke djece. Javlja se jo i anemija, zaostatak u rastu, smanjena keratinizacija i pigmentacija kose, hipotermija, promjene u elastinu arterija i skeletu te mentalni poremećaji.
Pravilna prehrana i zdravlje
113
Zn
Cr Si
Nedostatak izaziva poremećaj u rastu, opadanje kose, pad imuniteta, probleme s koom, osjetima okusa i mirisa, proljev, psiholoke poremećaje, sporo zacjeljivanje rana, noćno sljepilo i niz drugih. Nedostatak se javlja konzumiranjem industrijske visokorafinirane hrane, a izaziva visok sadraj ećera u krvi, poremećaj stimulacije ivaca ekstremiteta i promjene modanog tkiva. Nedostatak uzrokuje probleme sa zubima, kostima i otvrdnjivanje arterija.
Poremećaj hranjenja
Ovdje je dobro objasnii još pojam poremećaja hranjenja ili problem hranjenja, jer pored svih navedenih akora rizika nasanka kroničnih nezaraznih oboljenja na njihov nasanak vrlo važan ujecaj ima problem hranjenja, koji kao posljedicu ima poremećaj hranjenja. Problem hranjenja nasaje onda kada se osoba prejeda ili ne jede, o se ponavlja, a ponavljanje uječe na kvalieu živoa i narušava fizičko zdravlje. Za osobu koja se, primjerice, povremeno prejede, ne može se reći da ima problem hranjenja, no eške smenje u prehrambenim navikama i ponašanju neke osobe definiraju se kao poremećaj hranjenja (Ambrosi-andić, 2004). Poremećaj je kronično izgladnjivanje ili prejedanje koje osoba provodi svojom voljom, a česo je razlog za o nezadovoljsvo vlasiim ijelom, depresija, sniženo samopošovanje (Ambrosi-andić, 2000). U poremećaje akvog ipa ulaze prejedanje i izgladnjivanje, eške dijee, zlouporeba laksaiva, diureika i dr. Dva poznaa poremećaja vezana uz ovu emu su anoreksija i bulimija (Colić, 2013). Anoreksija i bulimija
Anoreksija nervosa je vrlo eški psihijarijski poremećaj s najčešće aalnim ishodom. Ulazi u kaegoriju poremećaja hranjenja, odnosno izgladnjivanja uzrokovanog najčešće srahom od debljanja. Osoba gubi apei. Pojavljuje se u djevojaka od 17 godina, a praćena je depresijama i drugim psihičkim poremećajima (Peršić i Palčevski, 2008; Pokrajac-Bulian i sur., 2007). Bulimija se opisuje kao poremećaj hranjenja karakeriziran kao sindrom prežderavanja/pražnjenja, s epizodama velikog prežderavanja poslije kojih osoba samoinicijaivno povraća ili uporebljava laksaive. Osobe s bulimijom nisu uvijek izrazio mršave, ali i jedan i drugi poremećaj karakerizira izrazii srah od debljanja i gojaznosi i abnormalna briga o vlasioj jelesnoj ežini.
5.2.
NUTRICIONISTIČKE PREPORUKE I KARDIOVASKULARNA OBOLJENJA
ardiovaskularne bolesi (VB) vodeći su uzroci smrnosi u svijeu, a saisika je nemilosrdna i u Hrvaskoj i u zemljama regije. Ove bolesi u svijeu sudjeluju s 46 % 114
Pravilna prehrana i zdravlje
u kroničnim nezaraznim bolesima, kao uzrocima smrnosi i s oko 30 % među svim uzročnicima smrnosi. Iako se posljednjih godina bilježi rend pada i dalje su na pr vom mjesu (WHO, 2013). Fakori rizika za nasajanje kardiovaskularnih bolesi su prakično isi kao oni povezani s preilošću (ablica 19), uz o da sama preilos sudjeluje sa 6 % u eiologiji VB-a. Osali rizici su povećana jelesna ežina, povišene masnoće u krvi i krvni lak, dijabees, a i ovdje se fizička neakivnos naglašava kao redovii rizik. Smara se da je rizik od VB-a kod neakivnih osoba dva pua veći nego kod akivnih. Israživanja pokazuju da, primjerice, jedan sa rčanja jedno smanjuje rizik od bolesi srca za 42 % ili samo 30 minua dnevnog brzog hodanja smanjuje rizik za oko 18 % za bolesi srca. No za procjenu rizika od nasanka VB-a poreban je individualni prisup, a brojni akori koji uječu na njihov nasanak u vezi su s načinom živoa, područjem i klimom, geneskim predispozicijama, živonoj dobi, spolom id. od koronarne bolesi, primjerice, rizik je veći kod muškaraca sarijih od 40, a kod žena sarijih od 50 godina, ali da priom imaju uključena još barem dva druga akora rizika. Inače, VB se, prema kliničkoj maniesaciji, svrsavaju u ri velike skupine (shema 24). Koronarne ili ishemijske bolesti srca
Cerebrovaskularne bolesti
Bolesi srca i srčano-žilnog susava
Bolesi mozga i moždanog susava
Okulzivne bolesti perifernih arterija
Bolesi krvnih žila donjih udova
Slika 24. Shema KVB-a prema kliničkoj manifestaciji (autori)
Najzasupljenije su među njima koronarna boles srca, akuni inark miokarda i ishemijska boles srca. Sve ove ri najzasupljenije bolesi povezuje prehodna aeroskleroza (Prolić, 2011). Ateroskleroza
o je boles zadebljanja i ošećenja sijenke krvnih žila. Na sijenkama se svaraju različie promjene (čvorići, plakovi ili aerom), pri čemu se zbog rasa aeroma suzuju krvne žile i smanjuje prook krvi, a može doći do popunog začepljenja (okluzija) krvne žile (slika 25). Na mjesu gdje se aerom nakuplja žila je vrda i neelasična i može doći do puknuća. Za nasanak aeroskleroze odgovorni su pušenje, preilos, dislipidemija, arerijska hiperenzija, a način prehrane povezan je s unosom prehrane s visokim udjelom masi, odnosno unosa zasićenih masi. Nekada se smaralo da je koleserol glavni uzročnik aeroskleroze, međuim sve više znansvenih sudija povrđuje negaivan učinak zasićenih masi. Pravilna prehrana i zdravlje
115
Slika 25. Ateroskleroza (www.dijetaizdravlje.com)
Ova zamjena objašnjava se činjenicom da se koleserol koji se unosi hranom (egzogeni), a ima ga u jajima (žumanjak), iznuricama, mozgu, zapravo ne apsorbira u cijelosi. Veći dio koleserola sineizira se u jeri (endogeni), no i dalje kod unosa hrane bogae koleserolom reba bii oprezan jer on uzrokuje smanjenje sineze recepora za LDL-česice, pa je njihova koncenracija u krvi veća. oleserola reba u organizam unosii “dovoljno” zbog njegove uloge za unkcioniranje mozga i živčanoga susava, saničnih membrana, on sudjeluje u svaranju žučnih kiselina, spolnih i drugih hormona, viamina D. Previe kolesterola: ateroskleroza i srčanoilne bolesti
Premalo kolesterola: modani udar, rak, teka depresija
Normalna razina kolesterola u krvi: između 4,64 i 6,19 mmol/L
“Dobri” koleserol HDL (lipoproeini visoke gusoće) poželjniji je od ‚‘lošeg‘‘ koleserola LDL (lipoproeini niske gusoće), jer je HDL ‚‘čisač‘‘ LDL koleserola. HDL upija krisale LDL-a koji se nakupe u unuarnjim sijenkama arerija, vraća ih u jeru i iz njih svara žučne kiseline. ako se njegova koncenracija smanjuje. Namirnice s ''dobrim'' kolesterolom HDL koje smanjuju ''loši“ LDLkolesterol:
....antiokslidansi, zob, ječam, jabuka, banana, agrumi, cikla, orasi, bademi i orašasto voće, sjemenke suncokreta, lana, sezama, riba (plava, pastrva), čaj (Camelia sinensis), japanska gljiva šitake
116
Pravilna prehrana i zdravlje
Prehrana kod hiperkolesterolemije
Povećana koncenracija koleserola u krvi nazvana je hiperkoleserolemija. Poželjna prehrana u slučaju povećane koncenracije koleserola u krvi rebala bi se zasnivai na voću i povrću, cjeloviim žiaricama, a kada je meso u pianju reba jesi ribu i perad, s im da kod peradi reba uklonii kožicu (einer, 2008). akođer, važno je naglasii da općenio reba konzumirai šo manje crveno meso e da unuar vrsa crvenog mesa nema razlike s obzirom na ujecaj na koncenraciju koleserola u krvi. U javnosi se smara da je svinjsko meso šenije od, primjerice, juneine ili janjeine, no a vrdnja nema podlogu u znanosi. Na koncenraciju koleserola usvari ujecaj imaju masne kiseline, pa ga ako palmiinska i mirisinska kiselina povećavaju, a njih jako puno ima u maslacu, vrhnju, mlijeku i mliječnim prerađevinama s puno masi, dok je u svinjskom mesu (i drugim crvenim vrsama) zasupljenija searinska kiselina koja nema ujecaj kao prehodne dvije. Općenio reba ograničii unos zasićenih masnih kiselina, a njih jako puno ima u indusrijskim mesnim prerađevinama kao šo su pašee, mesne konzerve, slanina, čvarci, kobasice, salame. Zdravim ljudima soga se preporučuje umjereno unosii crveno meso, a onima koji imaju povećanu koncenraciju koleserola - šo je moguće manje. Veću pažnju valja obraii na smanjenje unosa hrane koja sadrži palmiinsku i mirisinsku kiselinu. akođer, reba orsirai kuhanu hranu, a kod pripreme izbjegavai korišenje masnoća i hranu koja je pržena, pohana i sl. Prehrana kod hipertrigliceridemije
Hiperrigliceridemija je sanje povećane koncenracije riglicerida u krvi. Ona nasaje prevelikim unosom ugljikohidraa, pogoovo rafiniranih, soga je kod nasojanja da se smanji previsoka koncenracija riglicerida u krvi porebno smanjii unos kruha, jesenine, svih vrsa slakiša i popuno izbjegavai konzumiranje alkohola. Vrlo je bino naglasii da je i kod povećanih riglicerida u krvi i koleserola najvažnije mijenjai ne samo prehrambene navike, već općenio, živone navike. Obavezno reba uključii jelesnu akivnos, presai ili smanjii pušenje, smanjii ežinu ijela, ograničii unos soli, zasićenih masnih kiselina i alkohola i pridržavai se preporuka u prehrani koje je najbolje provodii uz pomoć liječnika, kako ne bismo pogriješili. Europsko kardiološko drušvo kaegorizira promjenu načina živoa kao nearmakološku mjeru liječenja i obavezni je dio svake sraegije prevencije ili liječenja. Prehrambene preporuke za prevenciju (i liječenje) KVB-a
Općenio, šo više voća i povrća i inegralnih žiarica (Appel i sur., 1997; Anderson, 2003; Jensen i sur., 2004; Hung i sur., 2004; Maćešić i Špehar, 2014), jer su brojne epidemiološke sudije pokazale povezanos prehrane bogae voćem i povrćem i cjeloviim žiaricama sa smanjenjem rizika za nasanak VB-a. Pravilna prehrana i zdravlje
117
Dobar učinak voća i povrća pripisuje se prvensveno visokom udjelu nuriivnih komponenaa minerala, viamina i prehrambenih vlakana, ali još veću važnos daje se fiokemikalijama ili nenuriivnim biološki akivnim komponenama hrane (Mancia i sur., 2007; Šaalić i sur., 2015). O fiokemikalijama u knjizi je napisano posebno poglavlje, ovdje će se samo napomenui da je u sudijama najčvršća veza dokazana u vezi s djelovanjem anioksidanaa iz voća i povrća koji sprječavaju oksidacijske reakcije u ijelu. Prevenivne prehrambene preporuke za zdrave i preporuke za oboljele od VB-a razlikuju se. Za bolesne osobe se prema više sudija principijelno preporučuju dvije vrse dijea, zv. dijea DASH (engl. Te Dieary Approaches o Sop Hyperension) i medieranska prehrana (Delgado-Lisa i sur., 2012; Huzjak, 2013; Banjari i sur., 2013) (Slika 26). Zajedničko u obje ove dijee lako je prepoznai. Meso i masi valja jesi u šo manjim količinama, voće i povrće u šo većim. Uz maslinovo ulje i malo crvenog vina, koji su dobri je i za zdravog i bolesnog. DASH dijeta:
• • • • • •
podrazumjeva prehranu sa: niskim unosom zasićenih masti, niskim unosom natrija, visokim unosom voća, povrća unosom mliječnih prerađevina osiromaenih mastima. Ovakva prehrana ciljano se bori protiv visokog krvnog tlaka.
Mediteranska prehrana: temelji se na:
• • • • • • • • •
raznolikom sezonskom voću i povrću, visokom unosu masti, ali iz maslinovog ulja; niskoj konzumaciji crvenog mesa, vie je ribe u prehrani, visokom unosu nerefiniranih itarica, unosu leguminoza unosu oraastih plodova, od mliječnih proizvoda uglavnom se konzumira jogurt ili svjei sir, umjereno se konzumira crveno vinu uz obrok.
Slika 26. Osnovne karakteristike DASH dijete i mediteranske prehrane (Banjari i sur., 2013)
Namirnice u borbi protiv KVB-a
Jedna od namirnica za koju se već odavno zna da je korisna u sprečavanju rane aeroskleroze je češnjak. anih 50-ih godina prošlog soljeća provedeno je israživanje koje je dovelo do zaključka da se učesalos smrnosi od koronarne bolesi geograski podudara s konzumiranjem češnjaka u 7 zemalja u Europi koje su sudjelovale u israživanju. Aliin je bioakivna komponena češnjaka koja djelovanjem enzima alinaze u organizmu prelazi u spoj alicin. Aliin nosi i karakerisični miris češnjaka, a poziivno uječe na sljedeće unkcije kardio-vaskularnog susava organizma: ◆ ◆ 118
povećava fibrinoliičku akivnos (djeluje aniromboički), pridonosi smanjenju viskoznosi plazme, Pravilna prehrana i zdravlje
◆ ◆ ◆ ◆ ◆
snižava gornji (sisolički) i donji (dijasolički) krvni lak, nekoliko kliničkih sudija pokazalo je da češnjak smanjuje krvni lak u više od 80 % pacijenaa koji pae od visokog krvnog laka, snižava koncenraciju glukoze u krvi, ima aniarimijski učinak, usporava sarenje krvnih žila.
Češnjak ima i druge poziivne učinke na organizam, dobar je u borbi proiv bakerija, virusa, gljivica i inekcijskih upala crijevnog susava, preporučuje se i u borbi proiv karcinoma i pomaže dijabeičarima. Poiče meabolizam i rad jere i želuca. Nakon konzumiranja češnjaka kožom i dišnim puevima izlučuje se iz organizma alilsulfid vrlo neugodnog mirisa. U nekoliko radova spominje se kao moguća pomoć u liječenju Alzheimerove bolesi, sresa i oseoporoze (Bongiorno i sur., 2008). Svojsvo ljekoviosi poječe od visokog udjela eeričnih ulja, minerala (Na, , Mg, Ca, P, Fe, S, Se, Zn, Ni), silicilne kiseline, aminokiselina, enzima i viamina (B1, B2 i C) (olovra, 2006). Anioksidacijsko svojsvo (atelman, 2005) pripisuje mu se zbog visokog udjela enolnih komponenaa i viamina C. Češnjak u borbi protiv karcinoma:
Američki nacionalni institut za karcinome inicirao je program koji je trebao utvrditi koja hrana ima vanu ulogu u prevenciji raka. Zaključili su da bi čenjak mogao biti najsnanija preventivna hrana. On ima niz antitumornih učinaka, uključujući inhibiciju rasta tumorskih stanica i kemoprevencijski učinak (Thomson i Ali, 2003). Kroz vie studija utvrđena je inhibicija razvoja kemijski induciranog tumora u jetri, kolonu, prostati, mjehuru, mliječnim lijezdama, jednjaku, plućima, koi i elucu. Dialil trisulfid (DATS) je organski spoj izoliran iz čenjaka, koji in vitro i in vivo ispitivanjima pokazuje protutumorsko djelovanje. Utvrđeni su i spojevi S-alilcistein i S-alilmerkapto-L-cisteine s velikim antioksidativnim kapacitetom, a izolirani su u starijem čenjaku (koji je due stajao) (Parađiković i sur., 2012). No dva najčeće istraivana spoja su alilsulfid i dialilsulfid. Mogući mehanizmi su inhibicija rasta kancerogenih stanica; inhibira se stvaranje prekancegenih arita blokiranjem rada enzima koji su uključeni u aktivaciju ili detoksikaciju kancerogenih tvari. Smanjuje tumorsku masu i broj mitotičkih stanica unutar tumora i titi DNK od kancerogena blokirajući stvaranje kovalentne veze. Pomae i to to čenjak poboljava izlučivanje toksina iz organizma. Kao dnevna doza s pozitivnim učincima na zdravlje u literaturi se navode dva čenja ili 4 g. Čenjak se smatra jednim od najdue konzumiranih začina, jer je već vie od 5000 godina prisutan u prehrani. Potječe iz centralne Azije odakle se preko Egipta proirio do Europe, a danas se ugaja u svim krajevima svijeta i nezaobilazan je u svim kuhinjama. Drugi je najčeći dodatak u prehrani, poslije soli. Čenjak ne treba smrzavati, jer se gubi svjeina i okus. Najbolje ga konzumirati svjeeg.
Pravilna prehrana i zdravlje
119
Masti
Glavne preporuke u prevenciji i liječenju VB-a s obzirom na masi su šo manje zasićenih masnih kiselina. Zasićene MK:
Nezasićene MK:
Omega-3 MK:
Nepovoljno djeluju na organizam. Ima ih u mesu, maslacu, mliječnim proizvodima sa vie masti, ulju palme i kokosa. Aterogeni učinak imaju laurinska, miristinska i palmitinska MK.
Jednostruko i viestruko nezasićene povoljno djeluju na KVB jer sniavaju razinu LDL-a. Ima ih u maslinovom ulju kikirikija.
Viestruko nezasićene masne kiseline iz riba. Dvije glavne su eikozapentaenska (EPA) i dokozaheksaenska (DHA). Sadri ih losos, srdela, tuna, haringa i skua.
Ulja palme i kokosa nepoželjna su zbog sadržaja zasićenih masnih kiselina, a sve se više korise u indusrijskoj proizvodnji hrane. Priča o omega-3 kiselinama
Započinje s israživanjem prehrane Eskima koji ne obolijevaju od srčanog udara. Dokazano je da ih šie omega-3 masne kiseline koje su najviše sadržane u masnoćama riba hladnih mora (haringa, losos) ili plavoj ribi (skuša, una, srdela). Čeiri su emeljna načina kako one smanjuju rizik od VB-a: ◆ ◆ ◆ ◆
smanjuju rizik arimije srca koja dovodi do nagle smri, smanjuju razinu riglicerida u krvi, smanjuju ras i brzinu nasanka krvnog ugruška u arerijama, snižavaju krvni lak.
Zbog ovih dokazanih učinaka Američko drušvo za srce i krvožilni susav ( American Hear Associaion) 1996. godine objavilo je preporuke o konzumiranju (engl. Fish Consumpion, Fish Oil, Lipids and Coronary Disease ). Poziivni učinak ima doza od 2 do 4 g/dan, ona snizi rigliceride u krvi za 25 - 35 %, a priom se koleserol ne mijenja. Problem je šo ih nema u hrani, a riba hladnih mora česo nije dosupna, pa se unose kroz suplemene kao šo su kapsule ili riblje ulje. Pri kupovini reba pazii na cijenu, jer se kod jefinih proizvoda može zbog sajanja dogodii peroksidacija masnih kiselina pa će bii više šee nego korisi. Esencijalne su i organizam ih ne proizvodi sam, soga reba naći načina da se konzumiraju. One se redovio dodaju u umjenoj dječjoj hrani. Jedna od omega-3 kiselina je ala-linolna koje ima u sjemenkama lana, u uljima soje, kukuruza, suncokrea i akođer ima poziivne učinke na arerijski lak e djeluje prourombogeno. od korišenja ovih ulja reba pripazii na višesruku uporebu, jer se svaraju ransmasne kiseline koje nisu dobre za zdravlje. Nedosaak omega-3 masnih kiselina može uzrokovai probleme ipa alergija, kožnih promjena, upala i dr. 120
Pravilna prehrana i zdravlje
Maslinovo ulje: poželjno je u prehrani jer ima vrlo dobar udio nezasićenih masnih kiselina (najzasupljenija je oleinska), a sadrži značajnu količinu anioksidanaa i drugih vari (biljni serol, bea-sioserol) koje pridonose snižavanju razine LDL koleserola, čuvaju LDL i ako sprječavaju aerosklerozu. Rajčica i likopen:
Orašasti plodovi:
Zeleni čaj i flavonoidi:
aciklički oblik beta-karoten s jačim antioksidacijskim učinkom od alfa i beta, sniava LDL i smanjuje njihovu oksidaciju te tako povećava HDL kolesterol; djeluje i protuupalno.
Konzumacija oraha, badema i sl. snizit će ukupni kolesterol u krvi za 9 - 15 %, a LDL za 12 - 16 %. Sadre oleinsku, linolnu i α-linolnu kiselinu, prehrambena vlakna pa svi sinergistički pomau protv KVB-a.
Djeluju antioksidativno, protutrombogeno, smanjuju apsorpciju lipida u crijevu, pa tako i njihovu koncentraciju, sniava ju arterijski tlak. Dobar je i crni čaj i kakao.
Biljni seroli, bea-glukan iz zobi, psilijum iz sjemena biljke Planago, guar iz sjemena mahunarki, fioesrogeni iz soje, biljna vlakna i druge vari konzumiranjem snižavaju ukupni i LDL-koleserol u krvi (npr. 15 g pekina/dan u ri doze snizi ukupni koleserol za oko 10 %). Prevelik unos soli šteti organizmu
uhinjska sol (NaCl) akor je rizika za arerijsku hiperenziju. Porebe ljudskog organizma su svega 5 g soli/dan, a porebna je radi održavanja krvnog laka i pravilnog rada živčanog susava. No pored one soli koja se korisi za soljenje hrane, a neki hranu poprilično vole zasolii, čovjek unosi u organizam i zv. “skrivenu sol” koja se u prilično velikim količinama dodaje indusrijskim proizvodima, naročio mesnim. u su i sirevi, sjemenke, grickalice, pekarski proizvodi. Ako unos soli premašuje porebe, ona će uzrokovai povećani arerijski lak e uzrokovai i bolesi kao cerebrovaskularni inzul i ishemične bolesi srca. U israživanju bolesnika koji su smanjili unos soli za prosječno 3 g/dan nakon 15 godina uvrđen je manji rizik od VB-a za 25 % i manji rizik od ukupne smrnosi za 20 %. Smara se da bi se, kada bi se smanjio unos soli sa sadašnjih prosječnih 10 - 12 g/dan u svijeu, spriječila smr oko 2,5 milijuna ljudi godišnje.
5.3.
BIOAKTIVNE KOMPONENTE ZA PREVENCIJU I BORBU PROTIV KARCINOMA
Oboljenje nazvano rak (neoplazma, novovorina, karcinom) možda je boles koja danas kod čovjeka uzrokuje najveći srah, ali ne samo srah od bolesi, već i od liječenja, jer problem liječenja je neizvjesnos i česo nosi vrlo eške posljedice za organizam. ak se objašnjava sljedećom definicijom: u organizmu čovjeka sanice se konrolirano dijele i obnavljaju cijeloga živoa. ad se neka sanica abnormalno izmijeni i počne se nekonrolirano umnožavai, počinje rak. umor je nakupina ih nekonroliranih sanica, Pravilna prehrana i zdravlje
121
s im da većina oblika raka svara umor, ali nisu svi umori kancerogeni. Podijeljeni su na dobroćudne (benigne) ili nekancerogene vorevine (pjegica, madež), koji ne rasu i ne šire se na druge dijelove ijela, ne svaraju nove umore, i zloćudne (maligne) ili kancerogene vorevine koje se šire i na druge dijelove ijela (measaza) ako da isisnu zdrave sanice, omeaju jelesne unkcije i crpe hranjive vari iz jelesnih kiva. Pod pojmom rak podrazumijeva se oko 100 bolesi, a njihove čeiri glavne vrse su karcinomi, sarkomi, limomi i leukemija. Ove bolesi okrivaju se i inenzivno proučavaju u drugoj polovici 20. soljeća i, iako je odgovoreno na mnoga pianja, do danas nema konačnog odgovora medicine za ovu boles/bolesi. Mnoge se uspješnim zahvaima i erapijama u velikom broju slučajeva uspijevaju konrolirai. Čini se da je ključno u borbi s rakom okrii ga na vrijeme. Mnogobrojna israživanja, sudije, eksperimeni uvrdili su veze između nekoliko akora i nasanka raka u čovjekovom ijelu, podijeljene na unuarnje i vanjske. Unutarnji:
Vanjski:
Nasljedne mutacije embrija Oksidativni stres Upale Izloenost estrogenu
Puenje Zarazni agensi Izloenost radioaktivnom zračenju Industrijske kemikalije Lijekovi Kancerogene tvari u hrani
njiga se neće bavii svim ovim akorima, već samo onima koji se iču prehrane čovjeka, uz napomenu da čovjek svojim ponašanjem i promjenom živonih navika može ujecai na smanjenje rizika. Na shemi 27 prikazan je pregled na kojim sve razinama u sanici i koje vari mogu djelovai kao pro-kancer (simulaori raka) ili ani-kancer (inhibiori raka).
122
Pravilna prehrana i zdravlje
Normalna stanica
Klica mutacije Stanica sklona raku Dostupnost nutrijenata Rast fetusa Majčin stres, infekcije Nedostatak proteina
Fetalna izloženost
Pretilost Dostignut rast Metabolički sindrom
Sastav tijela
N-6-PUFA Inzulin Inzulinu sličan faktor rasta
Leptin, Estrogen, Pretilost
Stanična proliferacija
Energetska restrikcija
Organosumporni spojevi, energetska restrikcija, flavonoidi, retinoidi, Se, n-3PUFA, indol-3-karbinol Zn, kurkumin, likopen, A, E, C vit., organo S spojevi, n-3PUFA, energetska restrikcija, Se, flavonoidi, retinol, indol-3karbinol, enzimska faza II
Radikali, aflazoksini, N-nitrozo spojevi, heterociklični amini, PCB, upale, enzimska faza I
Karcinogeni iz okoliša
Izostanak popravka DNA
Oštećena stanica
Popravak DNA
Izostaje apoptoza
Apoptoza
Nedostatak folata pothranjenost
Inzulinu sličan faktor rasta
Vrijeme PRO-KANCER
UČINAK
Diferencijacija
Stanica sa oštećenom DNA, potencijalno karcinomna
Se, folati, A vit., koenzim Q10 Genistein, retinol, n-3-PUFA, polifenoli, vaniloid, indol-3karbinol
Epigenetika Folati
ANTI-KANCER
UČINAK
Slika 27. Pro-kancer i anti-kancer faktori i tvari (AICR, 2007)
Na shemi se vidi koji su akori rizika i koje su vari koje djeluju simulaivno za nasanak poencijalno kancerogene sanice i obrnuo, koje su o vari koje o sprječavaju. Pravilna prehrana i zdravlje
123
Energeska resrikcija (smanjenje unosa kalorija) : pokazala se kao najučinkoviija inervencija za prevenciju raka kod pokusnih živoinja. Dovodi do smanjenja prolieracije (umnožavanja) sanica, o izravno inhibira ras umora, a posredno smanjuju razvoj raka smanjivanjem ukupne prolieracije. ako se smanjuju šanse za neočnu replikaciju DN-a, ili sprečava ošećenu DN da se replicira. Smanjeni meabolizam uječe na smanjenje oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala, akođer reducira cirkulaciju IGF-a (inzulinu sličan akor rasa) i inzulina koji su akori rasa za mnoge sanice, pa ako i sanice raka dojke. Smanjuje i udio ciklina i CD-a (kinaza ovisna o ciklinima) koji ope smanjuju b osorilaciju i inhhibiraju ras sanica. Omogućuje i svaranje proapopičkog okoliša koji smanjuje gusoću krvi i ima niz drugih poziivnih učinaka.
U nasavku će se prikazai hrana, pojedinačno ili kao skupina koja se dovodi u vezu s nasankom raka ili s poziivnim učinkom na prevenciju, s im da je neophodno isaknui da se u svijeu provodi jako puno israživanja, da su rezulai ih israživanjima vrlo različii i da je vrlo eško nabrojii sve hranjive vari, a pogoovo hranu, i čvrso definirai vrdnju da nešo ima čvrs poziivan ili negaivan ujecaj, jer uz hranu i svi drugi akori moraju bii uključeni u akve vrdnje. Ako se, primjerice, u razmaranje uzmu žiarice kao skupina namirnica, prvo zaključujemo da žiarica ima mnogo (pšenica, riža, kukuruz, zob, raž id.) e da svaka ima drugačiji kemijski sasav i svojsva. Drugo, žiarice se prerađuju u niz indusrijskih proizvoda ili se miješaju u njih. Pianje je kako su prerada, skladišenje i uopće posupci rukovanja ujecali na sasav i količinu vari u sirovini ili preradi. reće je pianje konzumiranja id. Ono šo se zna jes da one sadrže dosa prehrambenih vlakana i da se prehrambena vlakna smaraju dobrima u prevenivnom djelovanju proiv raka. No u sudiji koju je proveo Američki insiu za israživanje raka (2007.) u kojoj je sudjelovao velik broj sručnjaka, pokušalo se sumirai israživanja akora rizika na karcinome i obrnuo, sve šo uječe na prevenciju (shema 27): Z rak debelog crijeva, primjerice, navode sljedeće: ◆ ◆ ◆
provedeno je 16 zajedničkih israživanja (engl. cohor sudies) 91 sudija slučaja provedeno je 13 sudija na Harvardu
Iz svih ovih sudija (120 sudija) uvrđeno je sljedeće: ◆ ◆ ◆ ◆
124
Dese sudija pokazalo je smanjen rizik od raka debelog crijeva kod sanovnišva s visokim dohokom, u odnosu na one s niskim (u jednoj je razlika bila saisički značajna). Dvije sudije pokazale su povećan rizik, bez saisičke značajnosi. Jedna pokazuje da ujecaj nije značajan, a još jedna da uopće ne posoji veza između konzumiranja prehrambenih vlakana i raka debelog crijeva. Jedna sudija pokazuje povećan rizik kod muškaraca, a smanjen kod žena, dok druga sudija pokazuje obrnuo, povećan kod žena, a smanjen kod muškaraca, obje bez saisičke značajnosi. Pravilna prehrana i zdravlje
◆ ◆
8 sudija israživalo je dozu koja uječe; sumarno, doza se kreala oko 10 g vlakana na dan. Harvardske sudije koje su rajale od 6 - 12 godina pokazale su čvršće rezulae s obzirom na saros osobe, uključeno je bilo preko 720.000 osoba, od kojih preko 8.000 s rakom debelog crijeva; iz svega je zaključeno da visok unos vlakana ne uječe na smanjenje rizika od raka debelog crijeva.
Ono šo jesu povrdili u harvardskim sudijama je da vlakna razrjeđuju ekalni sadržaj, smanjuju ranzini pu e povećavaju ežinu solice. Fermenacijom se proizvode krakolančane masne kiseline uz pomoć bakerijske flore, a među njima je buira koja može inducirai apopozu i sanični ciklus e promicai dierencijaciju. Zaključeno je i da je unos vlakana akođer usko je povezan s unosom olaa. onačni zaključak panela israživača u sudiji vezan uz prehrambena vlakna i ujecaj na smanjenje rizika od raka debelog crijeva bio je: “Jasan je odnos doza - odgovor i uvjerljivi su mehanizmi djelovanja prehrambenih vlakana, međuim, ne mogu se isključii osali ujecaji, ako konačno - hrana koja sadrži dijealna vlakna vjerojano šii od karcinoma debelog crijeva”. Na ovom primjeru hjelo se pokazai da nema konačnog odgovora, dokazi o ujecajima uvjerljivi su ili manje uvjerljivi ili ih nema. U skladu s ovim savovima u nasavku će se prikazai neke biološki akivne komponene ili hrana koja ima ujecaj na povećanje ili smanjenje rizika od nasanka raka. U ablicama 22 i 23 prikazuje se hrana ili komponena hrane za koje je posojao dovoljan broj israživanja da se zaključuje da neka hrana ima ili nema ujecaj na nasanak raka ili ga sprječava. Uglavnom se za svaku hranu u ablici (ili komponenu hrane) radi o minimalno 100-injak israživanja, sudija, radova.
Pravilna prehrana i zdravlje
125
Tablica 22. Rezultati pregleda studija o utjecaju biljne hrane i komponenata te hrane na povećanje ili smanjenje rizika od nastanka nekih karcinoma (AICR, 2007) Hrana Rak Prehrambena Jednjak vlakna
Dokazi Postoje ograničeni dokazi da hrana koja sadri dijetalna vlakna titi od raka jednjaka Dokazi da su aflatoksini genotoksični, uzrokuju otećenje DNK-a vrlo su uvjerljivi i čvrsti. Glutation-SAflatoksini Jetra transferaza (GST) moe pomoći da se otećenje smanji. Sinergističko djelovanje virusa hepatitisa i aflatoksina je negativno i dokazi su čvrsti. Postoje uvjerljivi dokazi i mehanizmi da povrće koje ne sadri krob ima pozitivan učinak na smanjenje Usta, raka usta, drijela, grkljana, jednjaka i eluca. U većini Povrće bez drijelo, studija koje su istraivale ovaj utjecaj zapaeno je da kroba* i grkljan, puenje i konzumiranje alkohola djeluje na povećanje voće jednjak, rizika od ovih karcinoma, te da je unos voća i povrća u eludac vezi s količinom cigareta. Ko unosi vie voća i povrća, manje pui. *Pod povrćem bez kroba podrazumijeva se svjee povrće, glavičasto, zeleno lisnato povrće, mrkva i rajčica. Pluća, Povrće bez jajnici, Ograničeni su dokazi da povrće bez kroba titi od raka kroba debelo pluća, jajnika i debelog crijeva, kao i endometrija. crijevo Debelo Postoje čvrsti dokazi i mehanizmi da čenjak titi od Čenjak crijevo raka debelog crijeva. Pankreas, jetra Ograničeni su dokazi da voće titi od raka pankreasa, Voće debelo debelog crijeva i jetre. crijevo Usta, Postoje uvjerljivi dokazi i mehanizmi da hrana s Hrana koja drijelo, karetenoidima titi od raka usta, drijela, grkljana, sadri grkljan, pluća, samo beta karoten titi od raka jednjaka, ali ne karotenoide jednjak titi od raka prostate. Ima dovoljno dokaza da likopen iz rajčice titi od raka Likopen Prostata prostate. Nema dokaza da beta karoten titi od raka koe ili Beta-karoten Koa nastajanja melanoma na koi. Pankreas, Hrana s jednjak, Ograničeni su dokazi da folati tite od raka pankreasa, folatima debelo jednjaka i debelog crijeva. crijevo
126
Pravilna prehrana i zdravlje
Hrana s piridoksinom (vitamin B6) Hrana s vitaminom C
Jednjak Jednjak
Hrana s vitaminom E
Jednjak, prostata
Hrana sa selenom
Pluća, prostata, eludac, debelo crijevo
Hrana s kvercetinom Mahunarke (najvie istraivanja je o soji) Sjemenke i oraasti plodovi Čili
Pluća
Ograničeni su dokazi da folati tite od raka jednjaka. Dovoljno je dokaza da hrana s vitaminom C titi od raka jednjaka. Vrlo malo studija pokazuje da vitamin E titi od raka jednjaka, a ograničeni su dokazi da titi od raka prostate. Studije o istraivanju utjecaja hrane sa selenom su rijetke, ali postoje ograničeni dokazi o tome da selen titi od raka pluća. Dokazi o sprječavanju raka prostate i debelog crijeva su ograničeni, ali postoji veći broj dokaza da titi od raka eluca. Se se mjeri u noktima, kosi i krvi i utvrđeno je da je kod veće koncentracije Se u krvi rizik za nastanak raka eluca manji. Kod koncentracije u noktima i kosi, isti je učinak, ali je koncentracija Se u noktima kod mukaraca bila značajno veća nego u ena, dok je u kosi kod mukaraca bila manja, a kod ena veća. Postoji ograničeni broj istraivanja koja dokazuju da hrana s kvercetinom titi od raka pluća.
Želudac, prostata
Postoji ograničeni broj dokaza da mahunarke, a najvie soja i sojini proizvodi tite od raka eluca i prostate.
-
Nema dovoljno veliki broj istraivanja da se zaključuje o utjecaju.
Želudac
Postoji ograničeni broj dokaza da čili utječe na povećanje rizika od raka eluca.
Pravilna prehrana i zdravlje
127
Tablica 23. Rezultati pregleda studija o utjecaju ivotinjske hrane i komponenata te hrane na povećanje ili smanjenje rizika od nastanka nekih karcinoma (AICR, 2007) Hrana
Rak
Debelo crijevo, jednjak, Crveno meso pluća, pankreas, eludac Svinjetina, jaja
Dokazi Postoje uvjerljivi dokazi da crveno meso uzrokuje rak debelog crijeva. Dokazi da mesne prerađevine uzrokuju rak debelog crijeva su jo čvrći. Dokazi da meso uzrokuje rak jednjaka, pluća, pankreasa i endometrija su ograničeni, kao i za prerađeno meso, s tim da je kod prerađenog mesa istraivanje rađeno i za rak eluca. Dokazi za eludac su ograničeni.
-
Nije provedeno dovoljno studija za bilo kakve tvrdnje.
Hrana s vitaminom D
Debelo crijevo Debelo crijevo
Hrana sa eljezom
Debelo crijevo
Postoji ograničeni broj istraivanja koja dokazuju da titi od raka debelog crijeva. Vrlo je mali broj studija koje pokazuju da vitamin D titi od raka debelog crijeva. Istraivanja su rijetka, ali nekoliko studija pokazuje da hrana sa eljezom uzrokuje rak debelog crijeva, naročito ako je Fe u mesnim prerađevinama.
Riba
Dimljena, pečena i hrana s rotilja
Želudac
Mlijeko i mliječne prerađevine
Debelo crijevo, prostata
Kalcij
Prostata
Masti
Pluća, dojka
Maslac Životinjske masti
Pluća Debelo crijevo
128
Ima studija koje dokazuju da konzumiranje pečene, dimljene i hrane s rotilja povećavaju rizik od raka eluca. Postoji velik broj dokaza da mlijeko titi od raka debelog crijeva, a podravaju ih istraivanja kalcija kao markera; postoji također nekoliko studija u kojima mlijeko titi i od raka mokraćnog mjehura, dok za prostatu postoji ograničen broj dokaza da bi mlijeko moglo biti uzročnik nastanka. Postoje čvrsti dokazi da nedostatak kalcija u prehrani (u mlijeku) povećava rizik od nastanka raka prostate. Ima dosta različitih miljenja, ali generalno je zaključeno da ipak masti utječu na nastanak raka pluća, uz napomenu da se svi slau u razmiljanju da je glavni uzročnik raka pluća puenje. Kad je u pitanju rak dojke, nema dokaza vezanih uz period prije menopauze, no ima nekoliko dokaza da su poslije menopauze masti uzročnici raka dojke. O rezultatima se jo uvijek pekulira. Ima nekoliko studija koje upućuju na mogući utjecaj. Ima nekoliko studija koje upućuju na mogući utjecaj.
Pravilna prehrana i zdravlje
Želudac Sol, ećer
Debelo crijevo
Voda, sokovi, Pluća vrući napitci
Kava
Alkohol
Postoji znatna količina dokaza za ukupnu upotrebu soli, soli koja se dodaje za stolom i za unos. Mehanizmi su čvrsti i sol jest uzročnik raka eluca, a ovo se odnosi i na “slanu” hranu. Kad je ećer u pitanju, nekoliko studija povezuje prevelik unos ećera s rakom debelog crijeva. Za vodu samu po sebi nema puno istraivanja, no ako voda sadri arsen dokazi o utjecaju na nastanak raka pluća su čvrsti, a mehanizmi poznati i uvjerljivi. Isto tako, čvrsto je da je arsen uzročnik raka koe, a ograničeni su dokazi da je uzročnik raka mokraćnog mjehura i bubrega. O sokovima nema dovoljno istraivanja.
Pankreas, Malo je vjerojatno da kava ima bilo koji značajan učinak na rizik od raka pankreasa i bubrega. bubrezi
Usta, drijelo, grkljan, jednjak, debelo crijevo, dojka, jetra, bubrezi
Postoji mnotvo dosljednih dokaza za mehanizme djelovanja alkohola kod ljudi, dokazi su vrlo čvrsti da uzrokuje rak usta, drijela i grkljana, zajedno s puenjem povećava se rizik. Isto vrijedi za jednjak, s tim da nije definirana doza. Kod doze od 10 g/dan etanola kod mukaraca čvrsti su dokazi za rak debelog crijeva, a vjerojatno je isto i kod ena. Također su čvrsti dokazi da uzrokuje rak dojke i prije i poslije menopauze. Također Tako đer,, alkohol je uzročnik ciroze, a ciroza se razvija u rak jetre, no zato se kod nekih ljudi ne razvija ciroza nije poznato. Malo je vjerojatno da alkohol povećava rizik od raka bubrega, pa čak nije isključen i zatitni učinak.
ao zaključak ovih dviju ablica podvlačimo: ono šo je sigurno jes da su aflaoksini, crveno meso, mesne prerađevine, masna hrana, alkohol, pušenje, previše soli u prehrani i konaminirana voda (arse (arsenom nom)) uzročnici nasanka nekih rakova. S druge srane, izgleda da češnjak, rajčica, generalno voće i povrće, riba, mlijeko bogao bogao kalcijem imaju svoje mjeso u borbi proiv p roiv nekih rakova. Napomena: podaci prikazani prikazani u tablicama 22 i 23 su iz 2007. godine i iz ranijih istraivanja, to znači da je u nekim tvrdnjama moda dolo do promjene.
Preporuke, iz ove i drugih israživanja (NAS, 1989; Seffen i sur., 2003; Liu, 2004; Chan i sur., 2007; Baumgarner Brugg i Zybach, 2007) kao zaključak su sljedeće: ◆ ◆ ◆ ◆
Mak akssim imal alno no se pr pravi viln lnoo hr hran ani ii.i. re rebal baloo bi se bavii bavii jele jelesno snom m akivnoš akivnošću ću bare barem m 30 minua minua svak svakii dan. Ogra Ogranič ničii ii sjedeće navike. Izbje Iz bjega gava vai i slak slakee napik napike. e. Ogran Ograniči ičiii poroš porošnju nju ener energij gijee guse guse hrane hrane.. Jes esi i više više vrsa vrsa povr povrća, ća, voća voća,, žiar žiarica ica i mahu mahunar narki ki kao kao š šoo je gra grah. h. Pravilna prehrana i zdravlje
129
◆
Ograniči Ogran ičiii konzu konzuma maciju ciju crve crvenog nog me mesa sa (gov (govedi edina, na, svinj svinjei eina na i janj janjei eina na)) i izbjegavai mesne prerađevine. Ako se konz konzumi umira ra alko alkohol hol,, ogran ograniči ičii i piće piće na na dva dva za mušk muškar arca ca i jed jedno no za že ženu. nu. Ogran Og raniči ičiii konzu konzumir miranj anjee slane slane hran hranee i hrane hrane obra obrađen đenee sa soli soli (na (narij rija) a).. Ne kor koris isi ii i do doda dak kee za za zaš zaši iu u od ra raka ka.. Za dojilj dojiljee je najb najbolj oljee doji dojiii isklju isključiv čivoo do 6 mje mjese seci, ci, a posli poslije je doda dodava vai i osal osalee ekućine i hranu. Nako akonn rem remana, ana, pre preživje živjelili od raka raka reb rebaju aju slij slijedi edii i prepo preporuke ruke za za prev prevenc enciju iju raka.
◆ ◆ ◆ ◆ ◆
U ablici 24 prikazane su komponene iz hrane koje imaju učinak smanjenja rizika od nasanka raka. Tablica Tabl ica 24. Komponente hrane s pozitivnim učinkom u prevenciji raka (autori) ( autori) Alfa-karoten Alfa-linolenska kiselina (ALA) Antocijani Anti An tiooks ksid idan ansi si Benzojeva kiselina Beta-karoten
Kofein
Karotenoidi Katehin Elag El agič ična na kis kisel elin inaa Elagitanin Enzimi Epikatehin Flavonoli Folat Folna ki kiselina Gam Ga maa-to tokkof ofer erool Glukozi zin nolati
130
Jedan iz skupine karotenoida iz obojenog voća i povrća koji tijelo moe pretvoriti u vitamin A. Viestruko nezasićena masna kiselina potrebna tijelu, a nalazi se u mnogim biljnim uljima. Flavonoid, pigment iz iz pl plavog, crvenog i ljubičastog bilja. Tvar arii koj ojee t tiite sta tani nicu cu od dj djel eloova vanj njaa sl slob obod odni nih h ra rad dik ikal ala. a. Karboksilna kiselina iz jagodičastog voća, moe se upotrebiti kao zatitna tvar tvar.. Jedan iz skupine crvenih, narančastih i utih pigmenata karotenoid. Tvar iz lista i ploda stabla kave, čaja, yerba mate, guarana bobica te u manjim količinama kakaa. Kofein povećava aktivnost mozga, budnost, panju i energiju. Također, povećava krvni tlak, broj otkucaja srca i gubitak vode iz tijela u mokraći. Antioksidansi i provitamin (daju vitamin A u tijelu), uti, narančasti i crveni pigment biljaka. Iz skupine fenola, antioksidans. Iz sk skup upin inee feno fenola la,, ima ima je je u jag jagod odič ičas asto tom m voć voću. u. Polifenol formiran od elagične kiseline i ećera. Proteini koji povećavaju stupanj kemijskih reakcija. Iz skupine fenola, strukturno sličan katehinu. Iz skupine fenola, ima ih u biljkama. Esencijalni B vitamin, u hrani u prirodnom obliku. Esencijalni B vi vitamin, če često se se do dodaje ka kao su suplement. Tvar sa svojs jstv tvim imaa sli ličn čniim vi vita tami minu nu E. Organske tv tvari sa su sumporom i du duikom iz iz gl glavičastog po povrća.
Pravilna prehrana i zdravlje
Hidroksicinamična kiselina
Jedna od polifenolnih kiselina, iz voća.
Indol
Tvar koja nastane iz glukozinolata, u glavičastom povrću. B vitamin potreban tijelu, ima je u itaricama i drugoj biljnoj Inozitol hrani. Izoflavoni Estrogenu slične tvari iz biljaka, naročito soje. Izotiocijanat Kemijska tv tvar sa sa su sumporom, im ima je je u ulju se senfa. Kempferol Iz skupine fenola, ima ih u biljkama. Lignan Iz skupine polifenola, sa slabim estrogenskim učinkom Lutein Karotenoid u lisnatom povrću i obojenom voću i povrću. Crveni pigment rajčice i drugog voća, antioksidans i odličan Likopen borac protiv raka. Ima ga u crvenom grejpu. Miricetin Flavonol iz grejpa, jagodičastog voća, povrća, bilja. Monoterpen iz vianja, lavande, kore naranče, zaustavlja rast Perilil alkohol (POH) stanica raka. Fitoestr troogen Biljna tv tvaar koja se očituje aktivnoću sličnom estr troogenu. Fito Fi toen en i ffit itof oflu luen en Oboj Ob ojen enii kar karot oten enoi oidi di,, pre preku kurs rsor orii lik likop open enu. u. Velika skupina bioloki aktivnih tvari iz hrane s dobrim Polifenoli učinkom na zdravlje, jako puno se istrauju. istr auju. Proa Pr oant ntoc ocij ijan anid idiin Dugo Du gola lanč nčan anii fl flaavon onooid iz voć oća. a. Spoj koji ometa sposobnost određenih enzima za sintezu Proteaza inhibitor proteina. Protein kinaza Tvar koja blokira fosforilaciju proteina, obavezni korak u inhibitor razvoju raka. Pteerostilben Pt Polifenol s an antioksidativnim i an antiupalnim sv svojstvima. Quercetin Flavonoid iz čaja, jabuka i drugih biljaka. Resveratrol Fenol iz kore grejpa, voća, bilja. Saponin Dugolančana komponenta soje i drugih biljaka. Sfingolipidi Sastavna tvar membrane stanice. Steroli Lipidna organska tvar iz biljaka. L-Teanin Aminokiselina iz zelenog čaja. Urso Ur soli ličn čnaa kis kisel elin inaa Poli Po life feno noll iz iz ko koic icee bru brusn snic ice. e. Karotenoid iz tamnozelenog lisnatog povrća i narančastog Zeaksantin voća i povrća. Brokule, tikvice.
Pravilna prehrana i zdravlje
131
onačno, prikaza onačno, pri kaza ćemo u nasavku hranu koju smaramo dobrim suradnikom u borbi b orbi proiv karcinoma. Jabuke: dobar izvor vlakana i vitamina C. Većinu antioksidativnih svojstava imaju zbog sadraja fitokemikalija, uključujući kvercetin, flavonoid koji pokazuje protuupalna i antioksidativna svojstva. Ostali flavonoidi su epikatehin i u crvenim jabukama antocijani te triterpenoidi u kori jabuke. Borovnice: odličan izvor vitamina C i K, Mn i dijetalnih vlakana. Borovnice su među voćem s najviim antioksidativnim kapacitetom zbog sadraja brojnih fitokemikalija: antocijana, katehina, kvercetina, kempferola i drugih flavonoida. Ostali su elagitanini i elaginska kiselina, pterostilben i resveratrol. Kupusarke (glavičasto povrće): gotovo svi su izvrsni ili dobri izvori vitamina C, a neki su dobri izvori Mn. Tamnozeleni su izvori vitamina K. Glukozinolati su spojevi koji se nalaze u svim kupusarkama. Vinje, trenje: slatke i kisele su dobar izvor vlakana, vitamina C i K. Kolači i sokovi su odličan izvor vitamina A. Sadre brojne fitokemikalije s antioksidativnim djelovanjem: Tamno crvena boja ploda dolazi od visokog sadraja antocijana. Sadri hidroksicinamičnu kiselinu i perilil alkohol sa antioksidativnom moći. Kava: B vitamin i brojne fitokemikalije:klorogenska kiselina iz grupe fenola, antiokslidans. Kininska kiselina daje d aje kavi kiselkast okus.Kafestol i kahveol su u nefiltriranoj i kuhanoj kavi. Kofein, stimulans koji djeluje na sredinji ivčani sustav. N-metilpirdin (NMB), nastane prenjem kave, pojačava djelovanje antioksidanata. Brusnice: dobar izvor vitamina C i dijetalnih vlakana. Vrlo su visokog antioksidativnog kapaciteta koji dolazi iz fitokemikalija: flavonoida, uključujući antocijane, proantocijanidina i flavanola, ursolične kiseline, benzojeve i hidroksicinamične kiseline.
132
Pravilna prehrana i zdravlje
Mahunarke: bogate vlaknima (20 % dnevne vrijednosti) i proteinima (10 % dnevne vrijednosti), izvor su folne kiseline, vitamina B. Sadre druge tvari koje mogu zatititi od raka: lignane i saponine, neprobavljivi krob i antiokslidanse triterpenoide, flavonoide, inozitol, inhibitore proteaze i sterole. Lan i ulje lana: izvrstan izvor Mg, Mn, tiamina i vlakana. Dobar izvor Se, proteina i Cu. Lignani: laneno je ulje posebno bogato ovim biljnim estrogenom, alfa-linolenskom kiselinom (ALA), to je omega-3 i gama-tokoferolom (oblik vitamina E). Grejp: polovica grejpa srednje veličine daje barem polovicu dnevnih potreba vitamina C. Grejp sadri ove fitokemikalije: naringeninom i druge flavonoide, limonin i druge limonoide, beta-karoten i likopen (ruičaste i crne sorte) Soja i proizvodi: dobar izvor proteina, vlakana, K, Mg, Cu, Mn, K. Značajan izvoj Fe, ali je nejasno koliko ga se apsorbira u tijelo. Dobar izvor polinezasićenih masnih kiselina i omega-6 (linolna kiselina) i omega-3 (alfa-linolenske) vrste. Soja sadri niz fitokemikalija i aktivnih spojeva. Izoflavoni: grupa fitoestrogena koji uključuju genistein, daidzein i glicitein.Saponini: ovi spojevi sniavaju kolesterol u krvi, tite od raka i utječu na razinu glukoze u krvi Fenolne kiseline: zaustavljaju irenje stanica raka. Fitinske kiseline: antiokslidansi. Enzimi koji reguliraju proteine: inhibitore proteaze i inhibitore protein kinaze. Sfingolipidi: reguliraju rasta stanica, samounitenje abnormalnih stanica i napredovanje tumora. Bundeve: izvori vitamina A, C, dijetalnih vlakana i K. Bogati karotenoidima, uključujući: beta-karoten i alfa-karoten: antioksidansi; tijelo ih moe pretvoriti u vitamin A, vani za imunoloki sustav. Lutein i zeaksantin: uti pigmenti karotenoidi pomau u zatiti zdravlja očiju, jer filtriraju energiju ultraljubičastih zraka koje mogu otetiti leću i mrenicu oka. Također Također su i antioksidansi.
Pravilna prehrana i zdravlje
133
Čaj: sadri kofein i srodne spojeve teofilin i teobromin, oni su stimulansi sredinjeg ivčanog sustava. Sadri katehine (polifenoli): Epigalokatehin galat (EGCG), dominira u zelenom čaju; Epikatehin epigalokatehin (EGC), epikatehin-3-galat (EKG) i druge. Flavonoli kvercetin, kempferol i miricetin. Tearubigin i teaflavin, polifenoli iz crnog čaja, L-teanin, aminokiselina jedinstvena u zelenom čaju. Sadri Mn i floride. Rajčica: izvrstan izvor vitamina C i A (proizvedene iz beta-karotena), jedno serviranje osigurava najmanje 10 % dnevnih potreba K. Osim beta-karotena, rajčica sadri i niz drugih karotenoida: likopen, antiokslidans koji daje rajčici crvenu boju. Crvena rajčica, umaci i drugi proizvodi od rajčice su na glavni izvor likopena. Fitoen i fitofluen, bezbojni karotenoidi koji su prekursori likopena. Orasi: izvrstan izvor polifenola i niza zatitnih komponenata: elagitanini, koji prelaze u elagičnu kiselinu i gama- tokoferol, oblike vitamina E. Sadre ALA, polifenole, uključujući flavonoide i fenolnu kiselinu, fitosterole, koji sniavaju kolesterol i imaju antioksidativni i antiupalni karakter, melatonin, hormon i antiokslidans. Žitarice: Cjelovite itarice su dobar izvor vlakana, Mg, nekih proteina. Neke vrste itarica sadre Mn, tiamin, niacin, vitamin B-6 i / ili Se, a u kombinaciji s fitokemikalijama imaju visok potencijal u borbi protiv raka, naročito s vlaknima. Sadre: neprobavljivi krob, polifenole (fenolna kiselina i flavonoidi, lignani), saponine. Alkilresorcinols je fenolni lipid kojeg ima samo u ovojnici zrna penice i rai. Sadre biljne kiseline, inhibitore proteaze i tokoferole.
I na kraju, još jednom, povrće iz roda Allium, među kojem dominira češnjak, s brojnim varima suborcima proiv raka: kvercein, alicin i velike skupine organskih spojeva koje uključuju alicin, alliin i alil sulfid.
5.4.
PREHRANA DIJABETIČARA
Diabees mellius ili šećerna boles, boles je koja nasaje kao posljedica nedosaka hormona inzulina koji proizvode ß-Langerhansove sanice smješene u gušerači, šo dovodi do poremećaja meabolizma glukoze u organizmu uz isovremeni poremećaj 134
Pravilna prehrana i zdravlje
prerade masi i proeina. o je meabolička, progresivna, kronična i doživona boles, koja danas poprima epidemijske razmjere. Opisana je u brojnoj lierauri i sušinski, uz pravilan način živoa i pravilnom prehranom, može se konrolirai. adi se o unkciji gušerače koja kod zdravog čovjeka, kada se u organizam unese hrana (glukoza), luči inzulin. Inzulin se prelijeva u krvook i omogućava prodor glukoze u sanice ijela, naročio mišićne gdje uz druge hormone određuje hoće li glukoza sagorjei u energiju ili će se pohranii kao rezerva energije. ad se sva hrana preradi presaje lučenje inzulina. od oboljelih gušerača proizvodi premalo inzulina, pa se sva glukoza ne može prevorii u energiju ili pohranii kao rezerva i ada se glukoza nakuplja u krvi. ezula je povećanje njene razine u krvi, a o dugoročno uzrokuje kronične komplikacije, poremećaje u unkciji očiju, živaca, bubrega, i na krvnim žilama. Uzroci nasanka su različii, a pripisuju se uglavnom prejeranom uzimanju hrane, naročio ugljikohidraa i načinu živoa. Pored glukoze, na izlučivanje inzulina uječu i drugi akori. Prikazani su u ablici 25. Tablica 25. Faktori koji utječu na izlučivanje inzulina (Guyton i Hall, 2004) Tvari koje potiču lučenje inzulina Poviena koncentracija slobodnih masnih kiselina u krvi Poviena koncentracija aminokiselina u krvi Gastrointestinalni hormoni (gastrin, sekretin, kolecistokinin) Glukagon, hormon rasta, kortizol Acetilkolin, β adrenergička stimulacija i lijekovi (derivati sulfonilureje)
Tvari koje smanjuju lučenje inzulina Gladovanje Somatostatin α-adrenergička aktivnost (adrenalin, noradrenalin) Leptin
Inzulin iz ijela uklanja jera, vrijeme njegova poluživoa u krvi je oko 6 minua, a o mu omogućava da salno “prai” koncenraciju glukoze u krvi. lasifikacija šećerne bolesi: američko dijabeičko drušvo ( Naional Diabees Daa Group - NDDG) 1979. godine donijelo je dokumen o nomenklauri i definiciji dijabeesa meliusa koji je prihvaio i SZO i koji klasificira dva ipa dijabeesa i njihove kliničke maniesacije (NDDG, 1979): inzulin-ovisni diabees mellius i inzulin-ovisni diabees mellius (insulin-dependen diabees mellius - IDDM i non-insulin-dependen diabees mellius NIDDM). Inzulin ovisni označen kao ip I, a inzulin neovisni kao ip II. ip I označen je kao juvinilni (mladalački) dijabees, zbog oga šo se obično razvija u dječjoj ili mladenačkoj dobi i neophodna je svakodnevna primjena inzulina, a najučesalija je u djevojčica u dobi od 10 do 12 godine i dječaka u dobi od 12 do 14 godina živoa. Može se razvii i kod odraslih osoba, a i u osoba s drugim oblicima šećerne bolesi. Uzrokuje ju vlasii imunološki susav, unišavajući sanice koje proizvode inzulin. Pravilna prehrana i zdravlje
135
ip II ili inzulin-neovisna šećerna boles ili adulni (sarački) dijabees razvija se zbog inzulinske rezisencije, povišenog krvnog laka, preilos i izosanka fizičke akivnosi (Hu i sur., 2001). Pojava smanjene osjeljivosi ciljnih kiva na meaboličke učinke inzulina označena je kao inzulinska rezisencija. o je usvari, nemogućnos pravilnog vezanja inzulina za recepor na sanicama mišića i masnog kiva. ako on ne poiče saničnu signalizaciju. Gušerača ada i dalje luči inzulin u krv, pa njegova koncenracija u krvi rase. (Pavlić, 2014). Mnogim osobama s dijabeesom ipa II nisu porebne injekcije inzulina. Za liječenje je ponekad dovoljno samo konrolirai prehranu. Od ukupnog broja oboljelih dijabeičara 95 % je oboljelo od ovog ipa (IDF, 2015), i o su uglavnom sarije osobe. Posoji još jedan oblik šećerne bolesi, zv. gesacijska šećerna boles. Ona je oblik koji se razvija za vrijeme rudnoće, naziva se još i rudnički dijabees. Javlja se privremeno kada hormoni lučeni za vrijeme rudnoće povisuju jelesnu opornos prema inzulinu, odnosno koncenracija hormona anagonisa rase, šo uzrokuje inzulinsku rezisenciju. Događa se u oprilike 2 - 5 % rudnih žena. Gesacijska šećerna boles obično se okriva u drugom i rećem romjesečju rudnoće, a nesaje nakon porođaja. Nažalos, u više od 40 % svih žena koje su iskusile gesacijsku šećernu boles, razvije se kasnije u živou šećerna boles ipa II. Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se posavlja najčešće na emelju mjerenja glukoze u krvi naaše i esa operećenja sa 75 g glukoze (OG). Vrijednosi glukoze (ablica 26) u krvi na emelju kojih se posavlja dijagnoza šećerne bolesi i osalih kaegorija hiperglikemije prema ADA (ADA, 1999) i WHO je u nasavku. Tablica 26. Vrijednosti glukoze na temelju kojih se postavlja dijagnoza ećerne bolesti (Tahirović,1999) Koncentracija glukoze (mmol/L) Šećerna bolest Puna krv Plazma venska kapilarna venska kapilarna Natate ≥ 6,1 ≥ 6,1 ≥ 7,0 ≥ 7,0 120 min OGTT ≥ 10,0 ≥ 11,1 ≥ 11,1 ≥ 12,2 Otećena tolerancija glukoze Natate ≥ 6,1 ≥ 6,1 ≥ 7,0 ≥ 7,0 120 min OGTT 6,7 - 10,0 7,8 - 11,1 7,8 - 11,1 8,9 - 12,2 Poremećena glikemija Natate 5,6- 6,1 5,6 - 6,1 6,1 - 7,0 6,1 - 7,0
rieriji prihvaljivi za povrđivanje (drugi es) dijagnoze su, prvo, povrđena vrijednos od 126 mg/dL u krvi. Drugi es povrde bolesi je koncenracija glukoze u krvi ≥ 200 136
Pravilna prehrana i zdravlje
mg/dL, i o ako je ova koncenracija uvrđena u bilo koje doba dana, bez obzira na vrijeme proeklo od unosa obroka. reći es povrđivanja dijagnosicirane bolesi je oralni es na glukozu kada se uzima 75 g glukoze i dva saa nakon uzimanja mjeri se koncenracija glukoze u krvi. Ako je koncenracija glukoze u krvi ≥ 200 mg/dL, boles je povrđena. Način liječenja šećerne bolesti
Prevenivni posupci reba konrolirai sadržaj glukoze u krvi, naročio poslije 45 godina sarosi, barem svake ri godine. Ako su osobe mlađe od 45 godina pripadaju skupini s visokim rizikom ako su gojazne ili u obielji imaju dijabeičare, ako su u rudnoći dobile rudnički dijabees ili novorođenče ima više od 4,5 kg mase, ako imaju povišen krvni lak (više od 140/90 mmHg) ili ako imaju povećanu količinu lipoproeina, (koleserola od 35 mg/dL i riglicerida 250 mg/dL). erapije Cilj svake erapije je održavanje vrijednosi šećera u krvi šo bliže normalnoj. Osnovni oblici liječenja su dijea, ablee, inzulin, jelesne akivnosi, samokonrola i edukacija. Samokonrola i edukacija: samokonrola je akivni sav bolesnika prema njegovoj bolesi (Savoca i sur., 2004), a podrazumijeva način živoa kojim se uječe na ijek bolesi. Ulogu u održavanju bolesi ima dosupnos i kvaliea priručnika o prehrani (ulkarani i sur., 1998), a edukacija se naročio odnosi na učenje principa pravilne prehrane, prirode bolesi, liječenja i konrole u kućnim uvjeima i naročio je važna u liječenju ove bolesi (Baričević, 2004). jelesna akivnos: jedan od najpoželjnijih silova živoa u liječenju i regulaciji šećerne bolesi. Akivniji rad mišića ubrzava ulazak šećera u mišićne sanice, pojačava razgradnju šećera u sanicama. ablee: primjenjuju se kad dijea nije dovoljna, oralno, a ablee simuliraju gušeraču da izlučuje inzulin, smanjuju kivnu opornos na inzulin i usporavaju apsorpciju ugljikohidraa. Inzulin: s višesrukim djelovanjem, primarno regulira meabolizam, ali i kao regulaor rasa. Uvodi se kad gušerača luči premalo inzulina ili nikako, pa dolazi do «gladi» sanice. ada se razgrađuje masno kivo i svaraju kiselinski osaci. onačno, dijea ili način prehrane dijabeičara, šo je u nasavku dealjnije objašnjeno. Vrste dijeta za dijabetičare
Dijea je zapravo režim prehrane, a kod šećerne bolesi mora uključii raznovrsnu hranu sa svim hranjivim varima koje se moraju unosii u pravilnim odnosima (šo vrijedi i za zdrave osobe) (Medić-obil i Medić, 2002). Preporuka Američkog udruženja dijabeičara je da se primjenjuje ADA dijea i ona je uglavnom prihvaćena u zemljama regije kao sandard. Pravilna prehrana i zdravlje
137
ADA dijeta (American Diabetes Association)
ADA dijea naglašava važnos individualnog nuricionisičkog liječenja u skladu s principom “kao šo isi inzulin nije dobar za svakog oboljelog, ako ni svaka dijea nije preporučljiva za svakog”. Dijea raži individualni prisup i edukaciju. Dijabeička dijea dijeli se u ri skupine: ◆ ◆ ◆
I. skupina – dijea od 5040 do 6300 kJ (1200-1500 kcal) II. skupina – dijea od 6720 do 8400 kJ (1600-2700 kcal) III. skupina – dijea od 8820 do 11340 kJ (2100-2700 kcal)
Prema ablicama ADA-a sve namirnice podijeljene su u šes skupina: kruh i zamjene za kruh, meso i zamjene za meso, mlijeko i zamjene za mlijeko, povrće, voće i mas i zamjene za mas. Da bi se lakše sasavljala dijea “jedna jedinica” definira se za svaku skupinu namirnica (ablica 27). Sasav i količine pojedinih namirnica unuar svake skupine izražene su u počenom dijelu svake skupine namirnica. Za svaku jedinicu pojedine skupine naznačena je energeska vrijednos izražena u kJ ili kcal i količina ugljikohidraa, proeina i masi u gramima. Ako, primjerice, u obroku ima jedna jedinica kruha ili zamjena, o se računa kao 25 g bijelog kruha (pola kriške) ili 60 g kuhane jesenine (2 velike žlice) ili 100 g kuhanog krumpira (dva manja krumpira). Unuar jedne skupine su različie živone namirnice u različiim količinama, ali ežinski omjer nurijenaa je isi i uvijek odgovara jednoj jedinici za u skupinu. ako pojedinac jednosavnije kombinira obroke u skladu s vlasiim ukusom, maerijalnim mogućnosima i drugim akorima (ržiše, navike). Tablica 27. Energetska vrijednost jedinica iz pojedinih skupina namirnica Tahirović (1999) Skupine namirnica Mlijeko Povrće Voće Kruh Meso Masti
5460 (kJ) 1 3 3 6 5 4
6300 (kJ) 2 3 3 7 5 4
7140 (kJ) 2 2 3 7 6 4
7980 (kJ) 2 3 5 8 7 5
8820 (kJ) 4 5 9 8 6 5
9660 (kJ) 2 4 5 11 8 7
10500 11340 (kJ) (kJ) 2 2 4 4 6 6 12 13 9 10 7 8
emelj dijee popunjava se prvo porebom za ugljikohidraima, zaim redom iz skupine kruha, pa mesa zbog proeina, a na kraju se obrok popunjava masima. ada se dijea započinje dobro je u kući imai vagu i mjerii namirnice, da se sekne osjećaj o “veličini” jedne jedinice hrane. akođer reba vodii računa da je preporučeni udio ugljikohidraa u ukupnom dnevnom energeskom unosu 55 - 60 %, i o preežno složenih ugljikohidraa. Energeska vrijednos 1 g ugljikohidraa je 16,8 kJ ili 4 kcal (Prašek i Jakir, 2009). 138
Pravilna prehrana i zdravlje
Preporučeni udio masi u ukupnoj dnevnoj energiji reba bii od 25 - 30 %, pri čemu udio namirnica bogaih zasićenim masnim kiselinama reba bii manji od 10 %, a osaak od 20 % iz namirnica bogaih nezasićenim masnim kiselinama. Preporučeni udio proeina u ukupnoj dnevnoj energiji reba bii od 15 do 20 %. Energeska vrijednos 1 g proeina je 16,8 kJ ili 4 kcal. Zamjenska sladila uporebljavaju se u prehrani osoba oboljelih od šećerne bolesi. Ona su podijeljena na ona s energeskom (saharin) vrijednošću i ona bez energeske vrijednosi (rukoza). U nasavku su ablice s vrijednosima jedne jedinice (ablice 28 – 33; izvor za sve abele je ahirović, 1999). Kruh i zamjene za kruh Tablica 28. Vrijednost jedne jedinice za namirnice iz grupe kruha i zamjene za kruh Kućna mjera
Količina (g)
Bijeli i polubijeli kruh
½ krike
25
Crni i raeni kruh
½ krike
30
Kuhana ria
½ alice
60
Penično brano tip 500 kuhano
2 velike lice
60
Kukuruzno branokuhano
3 velike lice
60
Tjestenina
2 velike lice
60
Palenta
1/3 alice
80
Keks
4 komada
25
5-6 komada
22
Kuhani grah
½ alice
90
Kuhani graak
½ alice
100
Namirnica (1 jedinica)
Keks za dijabetičare
Krumpir
Sve vrse kruha, proizvodi od žiarica, povrće koje sadrži veću količinu škroba. Jedna jedinica sadrži 15 g UH, 2 g P, neznane količine masi i ima energesku vrijednos 65 kcal ili 285 kJ.
100
Pravilna prehrana i zdravlje
139
Meso i zamjene za meso Tablica 29. Vrijednost jedne jedinice za namirnice iz grupe meso i zamjene za meso Namirnica (1 jedinica)
Kućna mjera
Meso i zamjene I Perad bez koe i kosti
30
Riblje meso
30
Svjei kravlji sir
60
Teletina (but, kotleti)
30
Junetina (lopatica, but)
30
Meso i zamjene I: jedna jedinica sadrži 0 g UH, 7 g P, 3 g M i ima energesku vrijednos 55 kcal ili 231 kJ. Meso i zamjene II: jedna jedinica sadrži 0 g UH, 7 g P, 5 g M i ima energesku vrijednos 73 kcal ili 307 kJ. Meso i zamjene III: jedna jedinica sadrži 0 g UH, 7 g P, 8 g M i ima energesku vrijednos 100 kcal ili 420 kJ.
Meso i zamjene II Junetina (rebra)
30
Perad s koom
30
Iznutrice
30
Meso i zamjene III Teletina prsa
30
Junetina prsa
30
Janjetina prsa
30
Mesni proizvodi
30
Masni sirevi
30
Sve vrse mesa i prerađevine od mesa i sirevi (proeini). S obzirom na energesku vrijednos ova se grupa dijeli na podgrupe:
Mlijeko i zamjene za mlijeko Tablica 30. Primjer namirnica iz grupe mlijeka i mliječnih proizvoda (mjera i količina 1 jedinice) Kućna mjera
Količina (g)
Mlijeko 2,8 m.m.
1 alica
200
Obrano mlijeko 1,6m.m.
1 alica
200
Jogurt
1 alica
200
Namirnica (1 jedinica)
Sve vrse mlijeka i mliječnih proizvoda, čiji posoak mliječne masi ne prelazi 2,8 %. Jedna jedinica sadrži 10 g UH, 7 g P, 6 g M i ima energesku vrijednos 122 kcal ili 512 kJ.
Povrće Tablica 31. Primjer namirnica iz grupe povrća (mjera i količina 1 jedinice) Namirnica (1 jedinica)
Količina (g)
Mrkva
100
Mahune
100
Patlidan
100
Paprika
100
Rajčica
100
Špinat
100
140
Pravilna prehrana i zdravlje
U ovoj grupi nalazi se sve povrće, izuzev onog koje sadrži škrob. Jedna jedinica sadrži 5 g UH, 2 g P, 0 g M i ima energesku vrijednos od 28 kcal.
Voće Tablica 32. Primjer namirnica iz grupe voća (mjera i količina 1 jedinice) Kućna mjera
Količina (g)
Banana
½ komada
60
Grođe
15 bobica
90
Jabuka
1 komad
100
Kruka
1 komad
100
Mandarine
1 komad
120
Naranče
1 komad
100
Svjee ljive
5 komada
100
Namirnica (1 jedinica)
Ovoj grupi pripadaju sve vrse svježeg voća, suhog voća, voćnih sokova bez dodaka i šećera i kompoi. Jedna jedinica sadrži 15 g UH, 0 g P, 0 g M i ima energesku jedinicu 60 kcal ili 252 kJ.
Masti i zamjene za masti Tablica 33. Primjer namirnica iz grupe masti (mjera i količina 1 jedinice)
Sve vrse masi u prehrani, ali u Namirnica (1 jedinica) Kućna mjera različiim količinama. Živoinjske Ulje (suncokretovo, sojino, masi sa zasićenim masnim 1 mala lica 5 maslinovo) kiselinama i koleserolom ne Margarin 1 mala lica 5 preporučuju se. Jedna jedinica Orasi 4 polovice 8 sadrži 0 g UH, 0 g P, 5 g masi i Ljenjak 5 komada 10 ima energesku vrijednos 45 kcal ili 189 kJ. Da bi se izračunala porebna energija, prvo je porebno odredii BMI (ormula na srani 107). BMI se pomnoži s 25 da bi se dobila porebna energija. od osoba koje imaju veći BMI, unos energije mora se smanjii, i obrnuo, kod mršavijih osoba reba ga povećai. Broj porebnih jedinica rasporedi se prema obrocima, s obzirom na porebnu energiju, a prema ablici 27. Obroka reba bii minimalno 5 i moraju bii zasupljeni u sljedećim udjelima: ◆ Doručak (20 %) ◆ Međuobrok I (10 %) ◆ učak (30 %) ◆ Međuobrok II (10 %) ◆ Večera (20 %) ◆ Obrok pred spavanje (10 %) Količina (g)
Preporuka je obroke uzimai u razmaku od 3 saa, u približno iso vrijeme. Ako se nepravilno raspoređuju obroci i ako se rade veliki vremenski rasponi među obrocima, ada dolazi do oscilacija šećera u krvi. Broj obroka, ovisno o načinu liječenja, reba bii: Liječenje dijetom Tabletama Tabletama i inzulinom
3 glavna obroka i 2 jedinice voća 3 glavna obroka i 3 jedinice voća 6 obroka, uina, voće i obrok pred spavanje Pravilna prehrana i zdravlje
141
Ugljikohidrai moraju bii sasavni dio svakog obroka. Ugljikohidrae je za ip I dijabeesa važno unosii pravilno raspoređene kako bi se izbjegla hipoglikemija, a ove osobe imaju minimalne porebe za ugljikohidraima. Pri izboru ugljikohidraa iz kliničke perspekive preporučeno je da se pažnja usmjeri na ukupnu količinu ugljikohidraa više nego na unos pojedinih vrsa. Dijealna vlakna: preporuke za unos ne razlikuju se od preporuka kod zdravih osoba (25 - 30 g dnevno) (Mononen i sur., 2003; Muraugh i sur., 2003). Prehrambeni šećeri sasavni su dio prehrane zdravih i oboljelih osoba. No visok unos jednosavnih šećera kod dijabeičara uzrokuje hiperglikemiju. Saharoza ima nizak glikemijski indeks pa se preporučuje osobama oboljelim od ipa I. Preporučuje se 25 g dnevno zao šo sadrži 50 % rukoze, a rukoza ne uječe na sadržaj glukoze u krvi. Preporučuje se ona rukoza iz voća i povrća. Proeini se smiju unosii u organizam u isim količinama kao i kod zdravih osoba, energeski zasupljeni u preporučenom odnosu. Velike količine proeina mogu uzrokovai pogoršanje posljednjeg sadija bubrežnih bolesi i dijabeičku neropaiju. Masi se akođer unose u isim količinama kao i kod zdravih osoba, ali zbog sklonosi dijabeičara oboljenju krvožilnog susava neophodan je oprez. Naročio je oprez važan za one oboljele od ipa II. od osoba koje su gojazne reba smanjii unos masi. Poželjno je konzumirai masline i maslinovo ulje zbog visokog udjela mononezasićenih masnih kiselina. 5.4.2. Glikemijski indeks hrane
U odabiru namirnica bogaih ugljikohidraima u planiranju prehrane važan je zv. glikemijski indeks ugljikohidraa. Glikemijski indeks (GI) je određeno povišenje glukoze u krvi nakon uzimanja određene vrse namirnica, u odnosu na povišenje glukoze u krvi koja nasaje nakon jednokranog uzimanja 50 g glukoze u čisom obliku. Namirnice koje imaju nizak GI ne uzrokuju nagle i dugorajne skokove glukoze u krvi, pa one poboljšavaju konrolu glukoze u krvi, znači, poželjne za dijabeičare. u se navode cjelovie žiarice i prehrambena vlakna kao poželjni (oh-Banarjee i imm, 2003). Njihov Gi je ispod 55, srednji Gi je između 56 - 69, a visoki iznad 70 (slika 28). GI ne pokazuje koliko neka hrana povećava glukozu u krvi (Foser-Powell i sur., 2002; Chlup i sur., 2004), već u kojoj mjeri ugljikohidrai iz hrane podižu razinu šećera u krvi.
142
Pravilna prehrana i zdravlje
Hrana visokog GI-ja
Hrana srednjeg GI ja
Hrana niskog GI-ja
voće i povrće voće i povrće
banana grožđice
repa škrobna hrana pecivo kruh integralni mrkva žitarice kukuruz zobena kaša obični grah tjestenina krumpir pereci rafinirani šećer
riža
marelica dinja
jabuka šparoga brokula, prokulica
grožđe
kupus, cvjetača
voće i povrće
grašak ananas lubenica škrobna hrana zobeno brašno sojina zrna slanutak lepinje crni raženi kruh bijele mahune slatki i mladi krumpir pasternak buća
trešnje krastavac mahune kivi zelena salata gljive luk naranča, grejp
breskva kruška, špinat jagode rajčica
škrobna hrana leća
Slika 28. Neke namirnice s niskim, srednjim i visokim GI-jem (Atkinson i sur., 2008)
5.5.
ALERGIJE NA HRANU I INTOLERANCIJE
Alergija na hranu ili preosjeljivos (senzibilnos) je imunološka reakcija organizma na neku hranu, dok je inolerancija nealergijska reakcija na hranu. Alergija i inolerancija su različie u maniesacijama u organizmu i u mehanizmima djelovanja. Inolerancija je šena reakcija sa simpomima u jednom ili više organa i susava, ali nije alergija na hranu i ne bi se rebala zamijenii s njom, a ključna razlika je šo prava alergija proizvodi imunoglobin E (IgE) i ešku reakciju aniijela proiv hrane, dok se kod inolerancije IgE ne proizvodi. Pored alergije na hranu posoje i druge alergije kod ljudi, na pelud, lijekove, orove iz živoinja, na sunce, dermaiis, riniis, asma i proesionalne alergije. 5.5.1. Alergije na hranu
Medicinski ermin označava imunološki posredovanu abnormalnu reakciju na hranu, dijele se na IgE ovisne i IgE neovisne reakcije (Šadić i Malić-Ćaić, 2013). IgE ovisne su one koje nasanu odmah nakon uzimanja hrane i češće su. Maniesiraju se kao susavne reakcije koje su opasne po živo (anafilakički šok) ili se maniesiraju na organima i susavima kao: Pravilna prehrana i zdravlje
143
◆ ◆ ◆ ◆
oralni alergijski sindrom (crvenilo, pečenje jezika i jednjaka i usa), kožne alergije (urikarija, angioedem, aopijski dermaiis), alergije dišnog susava (asma, alergijski riniis), alergije probavnog susava (mučnina, povraćanje, proljev).
IgE neovisne reakcije su imunokompleksni i kasni ip preosjeljivosi, samo kod odraslih (gasriis, inflamaorna oboljenja crijeva) i ciooksični ip reakcija koji je jako rijedak, a ipični predsavnik ove skupine je celijakija ili preosjeljivos na gluen iz žiarica ili lakoza iz mlijeka. Uzroci alergija mogu bii različii, a dovode se u vezu s nedosakom nurijenaa u prehrani, s okolišnim akorima koji su u inerakciji s geneskim. Geneika je važna, jer se alergijska preosjeljivos prenosi. Procjene su da će, ako su oba rodielja alergična, i djeca o bii u 80 % slučajeva. Jedan rodielje će u 25 % slučajeva prenijei preosjeljivos na djecu. vari koje uzrokuju imunološku abnormalnu reakciju zovu se alergeni (anigeni). Alergija se pojavljuje kada var koja je izaziva uđe u organizam, a organizam je iz nekog razloga ne uspije probavii. U normalnim uvjeima organizam šie brojni mehanizmi, želučani sok koji ima kiselu reakciju, enzimi za probavu, normalna bakerijska flora u crijevima, perisalika, sluz, sluzokoža i imunološki mehanizmi iz limnih kiva koji sadrže makroage, odnosno sanice koje mogu unišii anigen iz hrane i onemogućii njegov prodor u krv gdje izaziva alergiju. akođer, posoji i sekreorni imunoglobin A (Ig A) koji posoji u crijevnim sokovima i može eliminirai anigen. Ako var koja izaziva alergiju nije dobro probavljena ili kulinarski obrađena, ona prodire u krv. o se događa ako je, primjerice, kiselos želuca smanjena, ošećena sluzokoža, smanjeno lučenje enzima za probavu. akođer, bolesi pankreasa, želuca, crijeva mogu bii razlozi, a pušenje, alkohol i lijekovi povećavaju rizik. Alergijska reakcija nasaje susreom alergena sa specifičnim IgE aniijelom na površini sanica masocia. Alergeni su po prirodi bjelančevine i oni povećavaju propusnos sluznica izazivajući senzibilizaciju reakcije “anigen – aniijelo”. IgE prouijela vežu se normalno u organizmu na sanice bazofile u krvooku i masocie u kivima. ada IgE prouijela ako vezana na bazofile i masocie srenu anigen (alergen), sanice opušaju kemijske vari koje ošećuju okolna kiva. Alergen može bii bilo šo, česica prašine, pelud, lijekovi, hrana. Alergijska reakcija najčešće se odvija na sluznici dišnog i probavnog susava i koži, zao šo su ovi organi najčešće u konaku s alergenima, zrakom, hranom ili dodirom. Način liječenja alergija na hranu najčešći je zv. eliminacijskom dijeom, odnosno izbjegavanjem namirnica koje uzrokuju alergiju, s im da je priom neophodno da bolesnik poznaje namirnice u kojima posoje alergeni. akođer je važno napomenui da osobe s rizikom ponovljene alergijske reakcije moraju uz sebe imai auoinjekor adrenalina i brzodjelujući anihisaminik. Posoje i druge vrse liječenja, erapijske. Smara se da se alergijska reakcija na hranu javlja kod 3 - 4 % osoba u svijeu, s im da su djeca osjeljivija i njih je 5 % alergičnih, prema svjeskim pokazaeljima. Najveći broj preosjeljivih je iz skupine IgE ovisne alergije na hranu, a među namirnicama alergije su vrlo varijabilne po učesalosi. Na primjer, učesalos za mlijeko kreće se između 1,2 - 17 144
Pravilna prehrana i zdravlje
%, dok je za ribe i školjke učesalos 1 - 10 %. U 2013. objavljena je sudija koja povrđuje da geneski, geograski (geograska širina i količina UV zračenja) i kulurološki akori imaju ujecaj na razvoj alergijskih bolesi.akođer je važno spomenui da se alergenos pojedinih namirnica mijenja, s vremenom ili s načinom prehrane. ako će u djece alergije na mlijeko, jaja ili pšenicu iščeznui do pee godine, dok alergije na kikiriki, orašase plodove i školjke raju cijeli živo. Hrana koja uzrokuje imunološku abnormalnu reakciju (Barros i Cosme, 2013; Marinis, 2004) prikazana je u shemi na slici 29. Kravlje mlijeko - najčeća alergijska reakcija do druge godine ivota, javlja se u oko 2,5 % dojenčadi. Mlijeko sadri 20 proteinskih antigenskih komponenata, a svaka pojedinačno ili zajedno s drugima moe izazvati alergiju. Najčeće je izaziva alfa-laktoalbumin i rijetko kazein. Kod odraslih je to alfa-laktoglobulin. Bolesnici ne smiju konzumirati ni mlijeko ni mliječne prerađevine (sir, jogurt, sladoled), ali smiju, primjerice, maslac, jer lipoproteini iz mlijeka nemaju velika alergijska svojstva.
Meso – po redoslijedu aktiviteta izazivanja na prvom mjestu je govedina, potom svinjetina, janjetina, konjetina, piletina, zečevina, puretina. Pureće i pileće meso imaju kraća miićna vlakna i lake su probavljiva, stoga ne stvaraju problem. Povrće – mahunarke su čeći uzrok alergija od, primjerice, mrkve, rajčice ili krumpira. Razlog alergija su čeće plijesni koje se razmnoavaju na povrću, nego to su to tvari iz povrća. Soja sadri neke alergene.
Alergija na oraaste plodove i sjemenke – kikiriki, ljenjak, orah, badem, sjemenke suncokreta, maslina te njihova ulja; radi se o hrani s tvarima koje izazivaju alergiju. Kikiriki izaziva alergije u 0,5 - 1 % odraslih i 0,5 % djece. Preosjetljivost na kikiriki moe se razviti i prije rođenja, pa se u slučaju da su majka ili otac alergični, majkama preporučuje da ne konzumiraju kikiriki.
Jaja – bjelanjak iz jaja često uzrokuje alergije, najčeće kod djece. Proteini glikoproteini (ovalbumin, ovomukoid, ovotransferin i lizozim) iz jaja izazivaju alergijske reakcije. Ne smiju se konzumirati jaja niti bilo kakvi proizvodi s jajima.
Ribe – losos koji ima protein sastavljen od 113 aminokiselina, račići, tuna, srdela, pastrva, brancin i tuka izazivaju jake alergije. Manifestacija moe biti jaki astmatični napad, čak i ako se udahne miris ribe. Tropomozin iz miića ribe i protein parvalbumun su alergeni iz riba. Poznate su i jake dijareje i urtikarije pri konzumiranju jastoga. Sprječava se tako da se ne konzumira ribu, ali ni perad hranjenu ribljim branom. Voće – čeće kod agruma. Čak miris naranče izaziva urtikariju, edeme koe i sluznice. Često se pojavljuju alergije na jagode, vrlo rijetko na mandarine i breskve. Postoji i tzv. unakrsna alergija (mandarine i naranče / jabuke i maline). Osobe osjetljive na pelud imaju unakrsne reakcije s voćem i povrćem (jabuke, kruke, vinje, celer, mrkva, rajčica). Proteolitički enzimi iz tropskog voća uzrokuju alergijske reakcije. Genetički modificirana hrana –izaziva je rajčica s prenesenim genima soje.
Alergija na začine i aditive u hrani – javlja se kod 1 % djece i do 0,3 % odraslih.
Slika 29. Hrana koja može izazvati alergije (autori)
Pravilna prehrana i zdravlje
145
vari iz hrane koje izazivaju alergije i količine na koje ijelo reagira su: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
u mlijeku (kazein, b-lakoglobulin, a-lakalbumin), nekoliko miligrama, u jajima (ovomukoidnog, ovalbumin, konalbumin, lizozim), doza između mikrograma i miligrama, u ribi (parvalbumin) i školjkama (ropomiozin), 3 do 4 srednje velika škampa izazovu reakciju ili 1 g ribe, kikiriki (nepozna uzročnik), doza je 1 mg, orašasi plodovi (albumin i vicilin), nekoliko miligrama, soja (vicilin i legumin), nekoliko mg je doza koja izaziva reakciju, pšenice (gliadin i gluenin).
Pri pripremi hrane biljni alergeni su ermolabilni, a živoinjski ermosabilni. uhanje, serilizacija, smrzavanje ne smanjuju alergenos riba i jaja. Oralni alergijski sindrom (OAS) je vrsa alergije koja izaziva rane alergijske reakcije posredovane IgE prouijelima koji su ograničeni na sluznicu usne šupljine, a maniesiraju se kao svrbež, peckanje i edem usnica, jezika, nepca i ždrijela. Javlja se brzo nakon uzimanja svježeg voća i povrća u bolesnika s alergijom na peludi. Ova unakrsna reakivnos između peludi i hrane biljnog podrijela zove se još i sindrom alergije na pelud i hranu, a javlja se zbog sličnosi kemijskih srukura u nekom voću i povrću i peludi. Neki primjeri unakrsne reakivnosi između alergena peludi i voća i povrća prikazani su u ablici 33. Tablica 33. Unakrsna reaktivnost između alergena peludi i voća i povrća (IvkovićJureković, 2014) BREZA (Betula verrucosa) • jabuka, marelica, banana, trenja, kivi, naranča, kruka, breskva, ljiva, jagoda, ljenjak, kikiriki, orah, badem, avokado • mrkva, krumpir, soja, pinat, perin, celer LIJESKA (Corylus avellana) • jabuka, kruka, breskva, trenja, badem, ljenjak • celer, perin TRAVE (Dactylis glomerata, Phleum pratense) • jabuka, marelica, trenja, kivi, lubenica, naranča, breskva, ljiva, • mrkva, celer, kukuruz, rajčica, ra, penica
5.5.2. Intolerancije na hranu
Inolerancija na hranu nasaje zbog nedosaka određenih kemikalija ili enzima koji probavljaju hranu, ali i kao alergije, šo mogu bii rezula anomalija u radu organa ljudskog ijela. 146
Pravilna prehrana i zdravlje
vari u hrani koje uzrokuju najučesalije inolerancije na hranu su: ◆ ◆ ◆
lakoza iz mlijeka, gluen iz pšenice i žiarica hisamin: kemijski spoj koji nasaje enzimskom razgradnjom aminokiseline hisidina uz pomoć dekarboksilaze (plava riba), adiivi: bojila (arazin), konzervansi (benzoa i salicila), pojačivači okusa (mononarijev gluama i solanin iz krumpira e kava).
◆ 5.5.2.1.
Intolerancije na laktozu
Lakoza je mliječni šećer disaharid kojeg ima i u svim mliječnim prerađevinama. Probavlja je enzim lakaza u ankom crijevu. ada se smanji sineza lakaze ili kada se ona nikako ne sineizira, akva osoba ne može meabolizirai mlijeko i prerađevine od mlijeka i pai od inolerancije na lakozu. Neprerađena lakoza dolazi do debelog crijeva, gdje je meaboliziraju crijevne bakerije, a kao rezula u crijevu nasaju plinovi kao ugljični dioksid, mean, vodik. Njihovo svaranje uzrokuje naduos, proljev, mučninu, grčeve i flaulenciju (ispušanje vjerova). Ovi problemi javljaju se vrlo brzo nakon konzumiranja mlijeka, od 20 minua do 2 saa. akve osobe ne smiju konzumirai mlijeko, prerađevine od mlijeka nii hranu u kojoj ima mlijeka. Mogu konzumirai ermenirana mlijeka i ermenirane proizvode, jer je u njima smanjen udio lakoze za 20 - 30 % (udor i Havranek, 2009). Inolerancija na lakozu podijeljena je u ri ipa (Lomer i sur., 2007; Madry i sur., 2010). ◆ ◆ ◆
ongenialna inolerancija na lakozu (prirođena je, prenosi se geneski, ali samo kada oba rodielja imaju kongenialnu inoleranciju i rijeka je; dijee mora konzumirai zamjensku hranu). Sekundarna hipolakazija (javlja se češće kod odraslih u slučajevima kada iz bilo kojeg razloga (ozljeda, bolesi rovanja, prejerana uporeba lijekova) dođe do ošećenja čekase prevlake ankog crijeva). Primarna inolerancija na lakozu (posljedica je sarenja i najčešća je, a javlja se jednosavno zao šo čovjek šo je sariji konzumira manje mlijeka, za razliku od djeinjsva; u djeinjsvu se luče veće količine lakoze, kasnije sve manje).
Inolerancija na lakozu nije izlječiva, j. nema erapije kojom se liječi. Posoje ablee lakaze, no isključivanje mlijeka iz prehrane najbolji je način liječenja. Problem je šo mlijeko u prehrani donosi kalcij, a njegov defici može uzrokovai probleme rahiisa, oseoporoze i oseomalacije. Mlijeko (i proizvodi) izvor su i viamina D i drugih nurijenaa pa reba vodii računa da se uzmu iz drugih namirnica. Za liječenje inolerancije lakoze važno je poznavai odgovarajuću dijealnu prehranu (Živković, 1996). Za prehranu osoba s inolerancijom na lakozu predlažu se unkcionalni proizvodi na bazi mlijeka (Jozinović, 2011). Funkcionalni proizvodi po definiciji su hrana koja poziivno uječe na zdravlje, jer smanjuju rizik od razvoja Pravilna prehrana i zdravlje
147
određene bolesi, ili poboljšavaju opće sanje organizma. Funkcionalna hrana, u pravilu dijeli se na čeiri ključna ipa, prema ablici 34 i mora zadovoljii neke krierije, kao šo su o: ◆ ◆
mora se svakodnevno prirodno pojavljivai, moraju posojai znansveni dokazi o poziivnim učincima na ciljane unkcije organizma, moraju posojai znansveni dokazi o blagovornom djelovanju na zdravlje, bilo da smanjuju rizik od bolesi ili povećavaju kvalieu živoa (fizičke, psihičke i socijalne).
◆
Tablica 34. Tipovi FH (funkcionalne hrane) (Mandić, 2012) Obogaćeni proizvodi Hrana s Hrana dodanim novim obogaćena nutrijentima ili (fortificirana) Definicija komponentama dodatnom koje normalno količinom nisu prisutne u nutrijenata. namirnici. Tip FH
Primjer
Fortificirani proizvodi
Voćni sokovi obogaćeni C vitaminom
Margarin s biljnim esterima sterola, probiotici, prebiotici
Izmijenjeni proizvodi Hrana iz koje su tetne komponente uklonjene, reducirane ili zamijenjene drugom tvari. Vlakna
zamjenjuju mast u mesu ili sladoledu
Poboljani proizvodi Hrana u kojoj je jedna komponenta prirodno poboljana kroz specijalne vrste uzgoja, novi sastav prehrane, genetske manipulacije i dr. Jaja s povećanim udjelom omega-3 masnih kiselina koji se postie mijenjanjem hrane za piliće
Prehrambene preporuke za intoleranciju na laktozu Mlijeko bez laktoze i zamjene za mlijeko Radi se o proizvodima u koje je tijekom proizvodnje dodana laktaza koja u mlijeku razgradi laktozu na glukozu i galaktozu. Budući da su oba ova ećera slađa od laktoze, ti su proizvodi dosta slatki. Sojino mlijeko je dobra zamjena, jer ne sadri laktozu već oligosaharide stahioza i rafinoza.Riino mlijeko sadri lako probavljive sloene ugljikohidrate, inače je napitak s najmanje alergena, pa je dobro za sve osobe s alergijama ili intolerancijama. Fermentirani mliječni proizvodi Fermentirana mlijeka s dodatkom mlijeka u prahu, sirutke u prahu, voćnih dodataka, vlakana ili vitamina ne samo da su dobra u prehrani osoba s intolerancijom na laktozu, već su nutritivno obogaćena, pa su dobra i za zdrave osobe. Fermentirani mliječni proizvodi: obogaćeni također nutrijentima, udio laktoze u njima smanjen je za 20 - 30 %. Bolje je izabrati one s termofilnim kulturama, jer one tijekom fermentacije konvertiraju veći dio laktoze od mezofilnih, a nastala mliječna kiselina ima odličan učinak na rad crijeva. Podijeljeni su u tri skupine proizvoda: Probiotički napici
148
Pravilna prehrana i zdravlje
Simbiotici
Prebiotički napici
Ostali mliječni proizvodi i zamjena za mlijeko Sirevi: u kojima je laktoza potpuno hidrolizirana (mozzarela, mascarpone ili kozji sir bez laktoze), Proizvodi slični siru: iz sojinog mlijeka upotrebom mliječnih bakterija dobije se tofu (sojin sir).
Paziti na skrivenu laktozu u hrani
U nekoj vrsi hrane posoji skrivena lakoza, pa reba pripazii u prehrani: kruh i pekarski proizvodi, žiarice za doručak, insan krumpir, slakiši, mesne prerađevine, juhe, različii osvježavajući napici, smjesa za palačinke, keksi i kolačići. I u nekim lijekovima ima lakoze, pa obavezno reba čiai sadržaj na deklaraciji proizvoda. 5.5.2.2.
Celijakija – nepodnošljivost glutena
Celijakija je geneska, kronična boles upale crijeva koja je doživona, a uzrokuje je nepodnošljivos bjelančevine gluena. ao i u prehodnom slučaju inolerancije na lakozu, oboljele osobe mogu se hranii jedino bezgluenskom dijeom, odnosno konzumiranjem hrane koja ne sadrži gluen. Osim geneske predispozicije, na boles uječu okolišni akori, kao lijekovi, pušenje, neke bakerije i virusi (Barbarić, 2008). Prilikom uzimanja hrane koja sadrži gluen, kod osoba s neliječenom celijakijom sluznica ankog crijeva mijenja se na karakerisičan način. Unišavaju se prsolike resice (villi inesinales, slika 30). Pri om dolazi do jake upale ankog crijeva, ijekom koje se resice posupno zaravnaju, a kripe produžuju. ezula je oalna arofija ankog crijeva (Zovko-Dodig, 2007). Nesankom resica dolazi do znanog smanjenja sposobnosi apsorpcije hranjivih vari.
Slika 30. Izgled zdrave i unitene resice kod oboljelih od celijakije (perpetuum-lab.com.hr) Pravilna prehrana i zdravlje
149
Hranjive vari koje se kod celijakije smanjeno apsorbiraju u krv su bjelančevine, a njihov nedosaak upravo je jedan od glavnih razloga za zasoj razvoja kod nedijagnosicirane celijakije. Osim oga, njihov nedosaak može izazvai i poremećaje hormona. Nedosaak viamina A uvjeuje ošećenja vida, poremećaje u izmjeni vari u koži, gubiak ežine, kao i učesale upale grla i nosa. Nedosaak viamina D omea razvoj građe kosiju i uzrokuje lošu kvalieu zuba, kose i nokiju, a viamina E smanjuje imunološki odgovor organizma. Smanjuje se i apsorpcija viamina , B6, B12, olne kiseline, Ca, i Zn, šo uzrokuje niz poremećaja. Nedosaak Zn vrlo je bian, jer upravo je on zaslužan za regeneraciju sluznice crijeva, povećava mogućnos inekcije, uzrokuje usporeno zacjeljivanje rana, nedosaak apeia i poremećaj u radu hormona. Celijakija u dojenčadi uglavnom se maniesira nekoliko jedana ili mjeseci nakon šo s majčinog mlijeka pređu na drugu hranu koja sadrži gluen. U om se slučaju kod djeea, koje se doad razvijalo u skladu sa svojim uzrasom, pojavljuje cijeli niz različiih simpoma celijakije kao šo su: zasoj u razvoju i/ili gubiak ežine, nadu i mekan rbuh (slika 31), učesale solice koje su obilne, masne i neugodnog mirisa, opsipacija, bljedilo, povraćanje, promjene u ponašanju (razdražljivos, apaičnos), opadanje mišićne mase i nedosaak apeia (Barbarić, 2008).
Slika 31. Dječak, 13 mjeseci, neliječena celijakija; djevojčica, 16 mjeseci, neliječena celijakija (Zovko-Dodig, 2007)
Bezgluenskom dijeom u popunosi se može kod oboljelih obnovii sluznica ankog crijeva, znači da je bezgluenska prehrana živono važna. emeljno je načelo bezgluenske prehrane da se hrana koja ne sadrži gluen može jesi, a onu koja ga sadrži reba popuno isključii iz prehrane (Maleić, 2011). Slike i ablice koje slijede ukazuju na dopušene i nedopušene proizvode u okviru bezgluenske prehrane. 150
Pravilna prehrana i zdravlje
Dopuštene žitarice:
Amaran
Heljda
ukuruz
iža
Proso
Zob
Tablica 35. Hrana koja se ne smije konzumirati kod celijakije ili se mora paziti na unos (Lapid, 2007) Žita i itne prerađevine koje treba strogo izbjegavati • ječam i proizvodi od ječma • ječmeni slad • mekinje/posije • penica i proizvodi od penice • penične mekinje • penične klice • krob • ra i proizvodi od rai
Komponente s kojima treba oprezno • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •
umjetne boje i arome prirodne arome pivo kruh i peciva keks, tjestenina i razne grickalice (ako nisu deklarirani) sirup smeđe rie vafli začini ećer i slatkii penični i modificirani krob marinade maltoza maltodekstrin medikamenti gorčica zob i zobeni proizvodi začinjene salate umaci juhe nadjevi sojin umak zgunjivači vitamini, minerali i biljni dodaci ruevi, sjajila i balzami za usne ljepilo na omotima i omotnicama
Znak na proizvodima koji simbolizira bezgluensku hranu je prekriženi klas pšenice (slika 32), a oznake na sranim jezicima su: bez gluena (hrvaski/bosanski/srpski), gluenfee (engleski), gluenfei (njemački), sin gluen (španjolski), senza gluine (alijanski), sans gluen (rancuski), gluenvrij (nizozemski), gluenfi (danski), glueenion (finski). Pravilna prehrana i zdravlje
151
Slika 32. Primjeri oznake na proizvodima za bezglutensku hranu (autori)
Pravilna prehrana s obzirom na broj obroka, vrsu i količinu hrane, prikazana je piramidom prehrane za celijakičare na slici 33.
Kruh i tjestenina od bezglutenskog brašna, uključujući i kestenovo brašno
Soja, riža, krumpir, kukuruz i njihovo brašno
Slika 33. Piramida pravilne bezglutenske prehrane (Stojanac, 2008)
Proizvodi od žiarica bez gluena najvažniji su za pravilnu prehranu celijakičara i moraju bii sasavni dio svakog obroka Panjkoa-rbavčić, 2008). Unose se ri pua dnevno, a jedan obrok 80 - 100 g kruha bez gluena koji se proizvodi od različiih vrsa bezgluenskog brašna, uključujući i kesenovo, 200 g krumpira ili 100 g jesenine bez gluena. Pe pua dnevno voće i povrće, ri pua povrće i dva pua voće (1 obrok = min. 120 g = 1 puna ruka). Mlijeko i mliječni proizvodi 2 pua dnevno, u količini od približno 120 g, najbolje s manje masi. Meso, riba, jaja i mahunarke jednom na dan (100 - 120 g) ili kao alernaivu dva pua jedno mahunarke (60 g). Masi i ulja konzumirai umjereno. Dnevno ih je porebno korisii najviše u ri obroka, i o u količini po 10 g. 152
Pravilna prehrana i zdravlje
5.6.
OSTEOPOROZA I BOLESTI KOŠTANOG SUSTAVA
Oseoporoza je meaboličko oboljenje kosiju, karakerizirano gubikom košane mase koje se događa zbog mobilizacije kalcija iz košane mase (omić i Čargonja, 2011) (slika 34). Boles je progresivna i susavna, a zasupljenija je u žena (2/3) nego u muškaraca (1/3). Ulazi u bolesi visoke učesalosi (zahvaća 8 - 10 % populacije), obično se javlja poslije menopauze kod žena i smara se bolešću sarijih osoba. Prehodi joj oseopenija ili preklinička oseoporoza u kojoj se smanjuje košana masa, ali bez kliničkih simpoma. Najvažniji akori nasanka su sarenje i gubiak unkcije spolnih žlijezda (snižava se razina esrogena šo uzrokuje rošenje kalcija, kolagena i bjelančevina iz kosi, a o rošenje povećava poroznos kosi). Njeni prvi znakovi su deormacija kralježnice, pogrbljenos i gubiak visine, a kasnije su učesali prijelomi kosiju, naročio kuka ili eksremiea.
Slika 34. Osteoporoza (www.lumbalis.net)
Posoje akori na koje čovjek može ujecai ijekom živoa kako bi se smanjio rizik od nasanka oseoporoze, a oni se najviše odnose na prehranu, priom naglašavamo dugorajni niski unos kalcija, viamina D i bjelančevina, poom pijenje alkohola i pušenje, šo se smara najvažnijim za povećanje rizika. u su još i nedovoljna jelesna akivnos, pohranjenos, krhko zdravlje, nedovoljna izloženos suncu, konzumiranje lijekova (Mazzes i Howard, 1991). Ono na šo se ne može ujecai je geneska predispozicija, dob, spol i rasa. Za oseoporozu je važna prevencija (Šiglić-ogoznica, 2004), kao i kod mnogih bolesi, a ona se uglavnom posiže uzimanjem hrane bogae kalcijem, redoviom jelesnom akivnošću i vođenjem zdravog živoa uz šenje i boravak na suncu i svježem zraku. Naravno, ključni izvor za kalcij je mlijeko i mliječne prerađevine (Šaalić i sur., 2008). Uz kalcij reba uzimai osor, viamin D i bjelančevine. akođer je važno lučenje paraireoidnog hormona. Sve navedeno je međusobno povezano i zao je vrlo važno unosii pravilne količine kalcija, jer i višak kalcija može smanjii količinu paraireoidnog hormona i njegovu ugradnju u kosi, a kao rezula smanjii preuzimanje kalcija iz hrane. Pravilna prehrana i zdravlje
153
Preporuke su da se uzima 800 mg kalcija dnevno za osobe do 50 godina sarosi, a kod sarijih od 1200 do 1500 mg na dan. Ovdje reba napomenui da ne reba uzimai višak kalcija, jer dovodi do hiperkalciemije, pa se mogu pojavii kamenci u bubrezima, a višak kalcija može poremeii apsorpciju Fe, Zn, Mg. Jedna glavnih prehrambenih preporuka za djecu jest unositi dovoljno mlijeka i mliječnih prerađevina koji su odličan izvor Ca, P, vitamina D i bjelančevina tijekom odrastanja. Treba odravati dovoljan unos i tijekom ivota, te ih povećati nakon 50 godina starosti. Najvanija je preporuka u prevenciji, pa i u liječenju osteoporoze, uz redovito pridravanje principa pravilne prehrane.
Uz kalcij je poreban i osor, koji prema preporukama reba bii u omjeru 1 : 1 s kalcijem. Upravo je u mlijeku porebni omjer Ca/P, kao i u nekom povrću, voću i začinskim biljkama. Prihvaljiv je akođer omjer 1 : 2, pa sve do 1 : 10, a akav je u cjeloviim žiaricama, mahunarkama i ribi. Nepovoljan omjer Ca/P je do 1 : 50, a akav je u hrani bogaoj osaima (meso i mesni proizvodi, opljeni sirevi).
Porebe za viaminom D kreću se između 200 400 IU dnevno (5 - 10 µg). Ako je razina viamina D u krvi niža od porebne, rizik od oseoporoze je veći, ako podizanje njegove razine na 75 nmol/L smanjuje za rećinu vjerojanos nasanka oseoporoze. Ako se oseoporoza dijagnosicira, ona se liječi lijekovima. Za općenio dobro zdravlje kosiju unose se porebni nurijeni u opimalnim količinama, međuim, posoje i nurijeni o kojima reba vodii računa (ablica 36). Tablica 36. Dobri i tetni nutrijenti za zdravlje kostiju (Cashman, 2007) Dobri nutrijenti Ca, Zn, P, Mg, fluoridi Vitamini C, D, K, B vitamini Fitoestrogeni Bjelančevine n-3 masne kiseline bioaktivne komponente hrane
Potencijalno tetni nutrijenti suviak alkohola suviak kofeina suviak Na, P suviak fluorida suviak/nedostatak proteina suviak/nedostatak vitamina A
Reumatske bolesti
eumaske bolesi kosiju su najučesalije u oboljenjima košanog susava, smara se da su prisune u oko 40 % populacije u Europi. o su oseoarriisi (degeneraivne bolesi zglobova i kralježnice), a najčešće se maniesira reumaoidni arriis. Provedeno je nekoliko israživanja u kojima se navodi da prehrana s dosa kukuruza i pšenice izaziva simpome arriisa, a u dobrom udjelu (20 - 30 %) o čini i prehrana s dosa slanine, crvenog mesa, mlijeka, jaja, cirusnog voća, raži i zobi. Svakodnevna konzumacija crvenog mesa poveća će rizik za 50 % više nego kod ljudi koji ga jedu dva pua jedno. 154
Pravilna prehrana i zdravlje
Iz ovog se zaključuje da prehrana sa šo manje crvenog mesa smanjuje rizik od reumaoidnog arriisa, a najbliža joj je vegearijanska i medieranska prehrana. reba uzimai dosa voća i povrća zbog anioksidanaa, ribe hladnih mora zbog omega-3 masne kiseline i kreai se šo je moguće više.
5.7.
JAČANJE IMUNOLOŠKOG SUSTAVA
Imunološki susav čine organi i sanice zadužene za zašiu ijela od napada sranih mikroorganizama, odnosno da spriječe ulaz mikroba u ijelo i uniše srana ijela koja uđu u organizam. Ako u organizam uđe neki mikroorganizam, napadaju ga sanice prve borbene linije: makroagi, neurofili, monocii. One prepoznaju i unišavaju bakerije, viruse, parazie i gljivice koje prodiru u organizam i na aj ga način šie. Ako se čovjek pogrešno hrani, može oslabii svoj imunološki susav. Pogreške mogu bii nedovoljan ili prejeran unos bjelančevina, previše masi i šećera, nepravilan unos viamina i minerala. Previše bjelančevina
Premalo bjelančevina
Puno bjelančevina uzrokuje nedostatak vitamina B6 koji je potreban za stvaranje i djelovanje protutijela i limfocita T, pospjeuje osteoporozu i preveliku kiselost u tkivima. Previe bjelančevina ivotinjskog podrijetla dodatno moe opteretiti bubrege, jetru, pospjeiti KVB, rak debelog crijeva, dojke, i maternice.
Bjelančevine grade sastojke limfocita, makrofaga, protutijela, enzima, hormona; bez bjelančevina njihove su funkcije ugroene.
Previše masnoća Previe masnoća, naročito ivotinjskog podrijetla, moe uzrokovati začepljenje krvnih ila i limfnih puteva, to smanjuje prolaz limfocitima koji su zadueni da stalno cirkuliraju u ilama i unitavaju mikroorganizme.
Premalo vitamina Vitamini bitni za rad imunolokog sustava su C, E i A, beta-karoten, B-kompleks, osobito B6, folna kiselina i B12. Kada ih nema, nastaju poremećaji. Premalo minerala Minerali bitni za rad imunolokog sustava su Zn, Se, Fe i Mg.
Previše šećera Šećeri sprječavaju ulazak vitamina C u stanice imunolokog sustava, pospjeuju probavne smetnje, oteavaju cirkulaciji krvi, a oduzimaju Ca, Cr i vitamine C i B-kompleksa tijelu.
Poremećaji koji nasaju zbog oslabljenog imunološkog susava uglavnom se pojavljuju kao podložnos prehladama, gripi i raznim drugim inekcijama ili u obliku česih alergijskih reakcija. Zbog poremećaja unkcije bilo kojeg elemena imunološkog Pravilna prehrana i zdravlje
155
susava javljaju se auoimune bolesi i alergije, imunodeficijencije, inekcije, pa čak i maligne bolesi, soga je slabljene imunološkog susava s medicinskog aspeka puno kompleksnije pianje čijim se posljedicama ova knjiga neće bavii. Ovdje je cilj prikazai koja hrana može ojačai imunološki susav i o će u nasavku i bii objašnjeno (Parnham, 2011), uz napomenu da nije samo hrana akor slabljenja imunološkog susava, već je o cijeli niz akora, od geneske predispozicije, preko jelesne neakivnosi do sresa i kroničnog umora, a slabljenju pridonosi i zagađenje okoliša. Virusne i druge inekcije, prehlade, gripe najčešće su reakcije ijela na oslabljeni imunološki susav. Za jačanje reba jesi juhe, variva od povrća s puno mrkve, cikle, rajčice, svježim i kiselim kupusom, repom, mahunama. Šo više raznih svježih salaa i sve vrse voća, pogoovo jabuke, lubenice, kivi i sve agrume. Mogu se uzimai i suplemeni viamina (Winergers i sur., 2006). Od mesa je najbolje jesi ribu, ali ne prženu, a izbjegavai svako drugo meso, pogoovo prženo. akođer, reba izbjegavai mlijeko, jaja i sireve jer svaraju sluz koja čini krv gušćom pa limocii eže djeluju. Probioici su odličan izbor za jačanje imunološkog susava (WGO, 2015). o su žive kulure mikroorganizama, najčešće bakerije koje preživljavaju prolaz kroz gornji dio probavnog raka, posebice kiselu sredinu želudca. Zadržavaju se u crijevima i mijenjaju mikrobiološku ravnoežu u poziivnom pravcu. Probioici isiskuju poencijalno paogene bakerije i svaraju uvjee koji nisu povoljni za razmnožavanje paogenih bakerija. Simuliraju proizvodnju aniijela i limocia koji su ključni za imunološki odgovor. Najčešće vrse koje se korise u proizvodnji su bakerije mliječno-kiselog vrenja koje prevode mliječni šećer u mliječnu kiselinu, a u organizam se unose puem jogura i drugih ermeniranih mliječnih proizvoda. Od poznaih proizvoda, o su kefir i siruka. Mogu se nabavii u obliku ablea ili praha. Probioici mogu bii korisni u prevenciji upalnih bolesi crijeva, proljeva, alergijskih bolesi, gasroinesinalnih i drugih vrsa inekcija i nekih oblika karcinoma. Posoji niz ljekoviih biljaka koje imaju odličan poziivan učinak na imunološki susav, popu ehinaceje, ginsenga i drugih. Ehinaceja: sprječava i liječi bolesti dinog sustava, kao prehlade, gripe, angine grla, bronhitisa, a i herpesne bolesti. Ipak, većina stručnjaka ne preporučuju uzimanje ehinaceje dugoročno za sprječavanje prehlade (Woelkart i Bauer, 2007). Ima studija koje govore o potencijalno ozbiljnim nuspojavama. Osobe s alergijom na ambroziju vrlo će vjerojatno imati reakciju na ehinaceju, a bilo je slučajeva anafilaktičkog oka.
Ginseng: nije u potpunosti razjanjeno kako, ali mnoge studije potvrđuju da korijen azijskog ginsenga ima sposobnosti da stimulira imunoloki sustav. Pogotovo je dobar u borbi protiv plućnih infekcija, bronhitisa, ali i protiv prehlada, gripa i slično. Pripisuju mu se i svojstva poboljanja mentalnih sposobnosti, memorije, sniava razinu ećeru u krvi i prirodna je alternativa za liječenje erektilne disfunkcije.
156
Pravilna prehrana i zdravlje
Dinder ili đumbir: stimulira proizvodnju interferona i ima direktna protuupalna svojstva. Pomae u slučaju prehlade i olakava iskaljavanje. Naročito je dobar za preventivu kad se osjeti da dolazi prehlada, moe ga se inhalirati. Kinezi ga preko 2500 godina koriste svjeeg, kao sredstvo protiv prehlade, groznice, glavobolje, bolova u miićima. Suh ili u prahu odličan je za poboljanje cirkulacije, pomae enama u menopauzi i sl.
Shitaki gljive: snaan su stimulator imunolokog sustava. Sadre antiviralne tvari koje pojačavaju rad T limfocita i makrofaga u borbi protiv stranih mikroorganizama.
Propolis: mjeavina različitih količina voska i smole koju pčele prikupljaju s pupova lića ili kore drveća i grmlja. Najpoznatije i opseno testirano svojstvo propolisa je njegova antibakterijska aktivnost. Mnoga znanstvena istraivanja provedena su s različitim bakterijama, gljivicama, virusima i drugim mikroorganizmima. Bakteriostatska svojstva propolisa ovise o njegovoj koncetraciji u primijenjenom ekstraktu. Pored antibakterijskog, antiviralnog i antigljivičnog svojstva, propolis ima citotoksičnu aktivnost, aktivnost protiv protozoa i druge bioloke učinke između kojih su: regeneracija nosnog tkiva, kostiju, zubne pulpe, anestetičko svojstvo, hepatoprotektivno, imuno protektivno, poticanje detoksikacije jetre, antioksidativno svojstvo i inhibiranje dihidrofolatske reduktaze.
Čenjak: ima sposobnost u borbi protiv nekih infekcija, naročito protiv bakterija, virusa i gljivica. On se vie preporučuje kao preventiva.
Kopriva: biljka bogata antioksidansima i brojnim protuupalnim tvarima (klorofil, flavonoidi, kumarin, vitamin K i drugi vitamini, Ca, K, Mg) izuzetno dobro jača imunoloki sustav, a pomae u sprečavanju i liječenju reumatskih bolesti. Dobra je u svakom pripremljenom obliku (pirjana, kuhana na pari, kao pita).
Pored navedenih, velik je broj drugih biljaka ili hrane popu hrane s karoenoidima, anioksidansima, viaminima ili mineralima, koji jačaju imunološki susav, ali pored jačanja hranom, sve preporuke, nuricionisičke ili liječničke, naglašavaju i sil živoa e obaveznu jelesnu akivnos, spor, sunčanje, a neke ehnike mediacije koje ublažavaju sres akođer su dobrodošle. akođer reba (omeo i sur., 2010): ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
presai pušii, održavai jelesnu ežinu, konzumirai malo zasićenih masi, konrolirai svoj krvni lak, alkohol konzumirai u umjerenim količinama, dovoljno spavai, Pravilna prehrana i zdravlje
157
◆ ◆
poduzimai korake kako bi se izbjegle inekcije, kao šo je pranje ruku, emeljio kuhanje mesa, u sarijoj dobi redovno obavljai liječnički pregled.
Povezane s imunološkim susavom su alergije i inolerancije, ali one su objašnjene u prehodnim poglavljima.
5.8.
HRANA I MENTALNE SPOSOBNOSTI
Mozak radi ako da roši glukozu koja je njegova primarna energija, a roši je dva pua više nego druge sanice ijela (5 g/sa). Mozak roši glukozu i kad spavamo i salno je ovisan o krvooku i glukozi koja mu siže s krvlju. No, pored glukoze za pravilan rad mozga i ukupnog živčanog susava poreban je cijeli niz nurijenaa koji se, naravno, unose hranom. Ono šo je sigurno, jes da kvaliea prehrane ne samo da čini živčani susav zdravim već nas čini raspoloženima ili neraspoloženima, sposobnima ili nesposobnima za fizičke i inelekualne akivnosi. Naročio je važna prehrana kod djece u razvoju, jer kvaliena prehrana i prehrambene navike uječu na sposobnosi komuniciranja, učenja, razmišljanja, socijalizacije, prilagodbe novim siuacijama i kasnije uspješnosi i kvaliee živoa, općenio. Cijeli živčani susav, pored glavnog organa, mozga, sačinjen je od središnjeg (engl. CNS) i periernog živčanog susava (engl. PNS). o je jedna mreža specijaliziranih sanica koje šalju, prenose ili primaju inormacije iz okoline u ijelo i obrnuo. CNS čine živčana i kralježnična moždina i mozak, a PNS su senzorni neuroni i neuroni koji ga povezuju s CNS-om. Primanje inormacija i njihovo prenošenje do mozga e prijenos odgovora do organa unkcija je PNS-a. PNS je izgrađen od živaca i ganglija. Inegracija primljenih inormacija, obrada inormacija i ormiranje odgovora uloga je CNS-a. ad su podraženi, senzorni neuroni šalju signale CNS-u, on ih obrađuje i šalje povrane signale u mišiće i žlijezde. Neuroni prenose impulse elekrokemijskim signalima i neuroransmierima. aj prijenos je inerakcija u smjerovima prema ijelu i od ijela i između CNS-a i PNS-a. Živčani impuls jedna sanica predaje svojim aksonom u sinapsi (mjeso na kojem se impuls prenosi s jedne sanice na drugu). U sinapsi se nalaze neuroransmieri preko kojih se osvaruje prijenos podražaja. Neuroransmieri su kemijska var, a deve najpoznaijih je aceilkolin, gluama, GABA, glicin, seroonin, dopamin, noradrenalin, adrenalin i hisamin. Svi oni proizvode se u organizmu, a vari porebne za njihovu sinezu unose se hranom (Gusason, 2008). Slabom prehranom emocija i ponašanje koje neki neuroransmier podržava biće slabijeg inenziea. Za svaranje neuroransmiera odgovorni su enzimi (Vukoje, 2014). 158
Pravilna prehrana i zdravlje
Da bi se odvijao ovaj vrlo složeni proces, mozgu su porebne masi, naročio nezasićene masne kiseline (omega-3), bjelančevine, šećeri i anioksidaivni viamini i minerali. Uloga masi u mozgu: masi u mozgu imaju ulogu u izgradnji suhe vari moždane mase, a nju čine omega-6 i omega-3 masne kiseline. Prekursor omega–6 je linolna kiselina (LA), a omega–3 je ala-linolenska (ALA) masna kiselina. Omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina ključan je za dobru unkciju mozga (Gogus i Smih, 2010). Pravilan omjer ne bi rebao bii veći od 5 : 1 u koris omega-6. Upravo ovo je problem modernog načina živoa, jer omjer ovih masnih kiselina ponekad doseže i do 12 : 1.
Omega-3 konverira u organizmu u svoje dugolančane derivae: EPA (eikozapenaenoične) i DHA (dokosaheksaenoična), a DHA ima kriičnu ulogu u razvoju kogniivnih unkcija u djece, pa se zao majkama preporučuje povećan unos omega-3. Preporučena doza je 250 mg EPA + DHA, a količina bi se rebala zadovoljii unosom 1 % linolne kiseline od ukupne energije i 0,2 % α – linolenske kiseline dnevno. DHA je važan i za unkciju vida. U rudnoći i za vrijeme dojenja 200 mg DHA dnevno omogućava normalan razvoj mozga eusa i dojenčadi. Manjak može uzrokovai poremećaj kogniivnih unkcija, povezuje se i s Alzheimerovom bolešću, a višak poboljšava sposobnos učenja. Izvori omega kiselina prikazani su na sr. 121. Uloga ugljikohidraa za mozak: već je rečeno da mozak za svoj rad reba glukozu. No različii drugi ugljikohidrai različio uječu na mozak pa je važno koja se hrana unosi kao izvor ugljikohidraa. ako, na primjer, glukoza djeluje na regije mozga koje konroliraju apei ili moivaciju, a rukoza nema akvu ulogu. Za mozak i za druge organe poželjnija je hrana s nižim GI-jem, hrana bogaa vlaknima pospješuje bolju memoriju i pamćenje (Coimbra, 2013). Uloga bjelančevina za mozak: najvažnija je uloga izgradnja neuroransmiera (Vilić, 2013). Izvori u hrani za izgradnju neuroransmiera su:
Acetilkolin
Glutamat GABA ili gamaaminomaslačna kiselina
Sintetizira se iz kolina, a njega ima umanjak jajeta. Ključan je za memoriju i opću mentalnu sposobnost. Kod starijih ljudi njegova koncentracija je nia, a to uzrokuje slabu memoriju, zaboravljivost, manje kognitivne sposobnosti, umor i depresiju (McCann i sur; 2006). Sintetizira se iz alfa-ketoglutarata koji je proizvod ciklusa trikarbonske kiseline i glukoneogeneze i katalizira ga glutamat dehidrogenaza. Glutamat je uključen u procese pamćenja. Aminokiselina koja se sintetizira iz glutamata. Nedostatak se vezuje s neurolokim poremećajima i epilepsijom.
Pravilna prehrana i zdravlje
159
Sintetizira se iz aminokiseline triptofan. U sintezi sudjeluju B6, B12 i folna kiselina. Izvori triptofana su piletina, mliječni proizvodi, jaja i leguminoze.
Serotonin
Dopamin i noradrenalin
Ovdje je potrebno napomenuti da se unosom proteinske hrane smanjuje razina triptofana u mozgu, a to se događa jer se on s ostalim aminokiselinama natječe za prolaz kroz krvnomodanu barijeru, pri čemu je rezultat slaba koncentracija serotonina u mozgu. Kada se unose ugljikohidrati, tada se u krv otputa inzulin, a to omogućava da se većina aminokiselina apsorbira u krvotoku, osim triptofana koji onda ima direktan pristup mozgu. Serotonin poboljava osjećaj smirenosti, spavanje, povećava prag tolerancije boli i reducira udnju za hranom (Fernstrom, 2013). Sintetiziraju se iz aminokiseline tirozin, a za sintezu su neophodni folna kiselina, Mg i B12. Koncentracija tirozina raste unosom bjelančevinaste hrane. Njihova dobra koncentracija pospjeuje budnost i mentalnu energiju.
Viamini B kompleksa u unkciji mozga: svi zajedno poziivno djeluju na smanjenje sresa i poišenosi. Uključeni su u meaboličku razgradnju ugljikohidraa do glukoze porebne mozgu i u sinezi neuroransmiera. B12 ima koenzimsku ulogu u sinezi neuroransmiera dopamina i noradrenalina. Folna kiselina važna je za razvoj neuralne cijevi (osnova cijelog CNS-a) kod embrija. Posoje naznake da se dodavanjem olne kiseline ijekom rudnoće može prevenirai auizam kod djece e uz druge viamine kogniivno propadanje i pojave demencije. od hipoviaminoze B6 može doći do ošećenja živaca. Viamin C i mozak: ima ulogu anioksidansa koji je poreban za sinezu neuroransmiera noradrenalina, redukciju iona meala (Fe, Cu) u mozgu, i za regeneraciju viamina E (Harrison i sur., 2010). Defici uzrokuje oksidaciju lipida i proeina u mozgu. Viamini opljivi u masima i mozak: viamini E ključni je anioksidans koji sprječava peroksidaciju lipida i pomaže u održavanju inegriea sanične membrane. Zajedno s C viaminom uječe na smanjenje oksidaivnog sresa i anksioznosi. Uloga viamina A je slična, dok se viamin D dovodi u vezu s unkcijom mozga u sarijoj živonoj dobi, poboljšava pamćenje i sposobnos obrade inormacija i uječe na brzinu obrade. Nedosaak izaziva kogniivno propadanje, povezuje se s Alzheimerovom bolesi. Minerali i rad mozga: jedan od važnijih je jod, jer sudjeluje u sinezi hormona šinjače, koji su važni za mijelinizaciju. Njegov nedosaak veže se uz poremećaje ineleka, a najeksremniji poremećaj je nepovrana menalna reardacija. Željezo je porebno za razvoj oligodendrocia (moždane sanice koje proizvode mijelin) i za enzime koji sineiziraju neuroransmiere. Nedosaak uzrokuje poremećaj u učenju, pamćenju i u kogniivnim unkcijama, a uzrokuje menalnu i fizičku iscrpljenos. Bakar je važan za pravilnu unkciju mozga, a željezo osigurava njegovu homeosazu. Magnezij sudjeluje 160
Pravilna prehrana i zdravlje
u neuromuskulaornom prijenosu, šii živce, poboljšava prijenos živčanih signala, šo je dobro za memoriju i pamćenje (Slusky i sur., 2010; Weinreb i sur., 2013; rumpff i sur., 2013; ). Selen je neophodan za anioksidacijski enzim koji se nalazi u mozgu, gluaion peroksidazu (GPx) (Amara i sur., 2011). Njegovim nedosakom javlja se depresija, smanjena akivnos GPx u mozgu i anioksidaivni kapacie u mozgu. U većim količinama je oksičan, međuim, u kombinaciji s viaminom E, smanjuje neurooksičnos, j. šii mozak od oksina iz okoline. Za poziivno emocionalno sanje čovjeku je poreban mineral cink. Njegov defici uzrokuje poremećaje pažnje, u učenju i neuropsihološkom ponašanju (Nakashima i Dyck, 2009).
5.9.
PREPORUKE U ODRŽAVANJU ZDRAVLJA OČIJU
Hrana bogaa viaminima C i E, cinkom, lueinom, zeaksaninom i omega-3 masnim kiselinama, DHA i EPA je dobra za zdravlje očiju, kao i za opće zdravlje (AAO, 2015). Ovo pokazuju mnoge znansvene sudije. Ove hranjive vari su povezane s manjim rizikom za senilne makularne degeneracije, kaarake i suho oko kasnije u živou. Odabir zdravije hrane je dobra svar, bez obzira koliko rano ili kasno u živou se započne. Degeneracija makule boles je središnjeg dijela mrežnice (makule) ili gubiak vida u središu vidnog polja, a pojavljuje se u “suhoj” i “vlažnoj” ormi. Uzrokuje sljepoću kod ljudi sarijih od 50 godina, pa oni eže čiaju ili prepoznaju lica, ali mogu obavljai svakodnevne akivnosi. aaraka je pojava zamućenja prirodne očne leće, a događa se uglavnom zbog sarosi. Sindrom suhog oka akođer je posljedica sarenja, ali ga mogu uzrokovai hormonske promjene, neki lijekovi, nepovoljan okoliš i prejerani rad na računalu. o je usvari, poremećaj suznog filma. Nedosakom suza ošećuje se očna površina između vjeđa, a maniesira se kao “pijesak” u očima, pečenje, žarenje, “umor” očiju, zamagljen vid. Ljudi koji imaju dijabees ili degeneraciju makule ili su pod rizikom za ove bolesi akođer moraju praii GI hrane i unosii hranu s nižim GI-jem. od dijabeesa zbog promjena na krvnim žilama očne pozadine dolazi do gubika vida. Neke od zdravsvenih komplikacija osoba s prekomjernom jelesnom ežinom mogu ujecai na vid, a o uključuje okluzije krvnih žila mrežnice, dijabeičke probleme s očima i sanja oka vezana uz moždani udar. Veći rizik od promjena na očima imaju pušači, ljudi koji imaju ‹›neuredan›› živo, veću izloženos svjelosnim zrakama, a na oči djeluju i slobodni radikali. Zbog svega je u prehrani dobro i za oči najbolje unosii veliku količinu anioksidanaa kao npr.: ◆ ◆
bea-karoen koji šii reinu od oksidacijskih reakcija uzrokovanih svjelosnim zrakama, viamini C i E koji djeluju kao zašia proiv nasanka kaarake i dijabeičkog Pravilna prehrana i zdravlje
161
◆ ◆ ◆ ◆ ◆
◆
ošećenja krvnih žila, viamin C koji sprječava nasanak, ali i pomaže u liječenju kaarake, glaukoma i makularne degeneracije, viamin A koji je inače pozna po poboljšanju noćnog vida i viamin proiv inekcija, viamin B2 koji usporava nasajanje kaarake, luein i likopen koji smanjuju rizik od nasanka makularne degeneracije, a luein sam poboljšava vidnu unkciju kod suhe makularne degeneracije (Ma i Lin, 2010), luein i zeaksanin karoenoida koji su zasupljeni u žumanjku i amnozelenom lisnaom povrću imaju poencijalnu ulogu u prevenciji i liječenju nekih bolesi oka kao šo su makularna degeneracija, kaaraka i reiniis, jer su dobro koncenrirani u reini i objekivu, veći unos prehrambenih n-3 masnih kiselina povezan je sa smanjenjem učesalosi sindroma suhog oka u žena (Miljanović i sur., 2005).
akođer, posoje neke preporuke u liječenju glaukoma oka ili, još bolje, u prevenciji nasanka glaukoma. ako na glaukom uječe povećan očni lak, važno je vodii računa da se u prehrani ne uzima previše ekućine, jer će o ujecai na povećanje očnog laka. Već se odavno zna da prehrana emeljena na riži, voću i voćnim sokovima snižava lak, s im da se u prehranu moraju uključii preparai željeza i viamina. akva prehrana ima skoro isi poziivan učinak na oči kao i laserski reman. Prehrana s malo soli i masi povoljno djeluje u liječenju glaukoma. Cink je elemen koji pospješuje rad vidnih sanica, a u kombinaciji s anioksidansima djeluje još djelovornije. reba priom pazii da se ne unesu prevelike količine, jer o može uzrokovai druge probleme. Inače, anioksidansi sprječavaju oksidacijske reakcije pa će hrana bogaa viaminima C i E e bea-karoenom imai dobar učinak na promjene kod makularne degeneracije, kao i kaarake. Općenio gledano, prehrana bogaa voćem i povrćem, s puno celuloze i složenih ugljikohidraa, a malo soli i masi odlična je za zdravlje očiju.
5.10. PREPORUKE U ODRŽAVANJU ZDRAVLJA KOŽE, KOSE I NOKTIJU
oža je prirodna barijera između unuarnje i vanjske okoline i kao akva ima važnu ulogu u vialnim biološkim unkcijama kao šo su zašia od mehaničkog/kemijskog ujecaja, ošećenja ulraljubičasim zrakama, prodora mikroorganizama, zašiu od dehidracije. Ima ermoregulaornu, sekreornu, osjeilnu (hladnoća i oplina, bol, dodir) i vrlo važnu imunološku unkciju (Piccardi i Manissier, 2009). Prehrana ima ključan ujecaj na jačanje sposobnosi kože da se bori proiv ih višesrukih agresija. 162
Pravilna prehrana i zdravlje
o je najveći organ našeg ijela (površine 1,5 - 1,8 m 2 u muškaraca ili 1,1 m 2 u žena) i sudjeluje s 18 % u ukupnoj jelesnoj ežini čovjeka. Najdeblja je na abanima (4 mm), a po ijelu je različie debljine. Boja kože je različia i ovisi o prokrvljenosi i količini pigmena melanina. Voda je jedan od najvažnijih akora sanja kože, jer omogućava elasičnos, prozračnos (baršunas izgled) i normalno odvijanje biokemijskih procesa u koži. Voda se u koži skuplja i izlučuje iz nje, kao i druge vari oopljene u vodi, ali i masnoće. U koži se odigrava meabolizam vode, dušika, ugljičnog dioksida, minerala i viamina. ako se svakodnevno iz kože znojenjem izlučuju velike količine vode (Lipozenčić, 2004). Na unkciju kože uječu dob, spol, klima okruženja, njega i mnogo drugih akora. Nuriivni nedosaci su česo povezani sa zdravljem kože, a dijee mogu poziivno ili negaivno ujecai na sanje kože. Nedosaak viamina, bilo zbog pohranjenosi ili drugih akora (malapsorpcijom i geneska ošećenja), povezan je s raznim dermaološkim modifikacijama, kao šo su pelagra (defici niacina) ili hiperpigmenacija uzrokovana nedosakom B12. Preilos može ujecai na nasajanje raznih dermaoza. Debljinom na koži nasaju srije, kao posljedica širenja kože, limedem nasaje zbog nakupljanja proeinima bogaom limnom ekućinom, celuli se dovodi u vezu s debljinom id. U posljednjih nekoliko deseljeća znano je povećana incidencija zv. reakivne kože ili povećane osjeljivosi na fizičke (oplina, hladnoća, vjear) ili kemijske (lokalna primjena proizvoda) podražaje i povremene poremećene sposobnosi za unkciju obavljanja kožne barijere. oži su porebni i razni elemeni u ragovima. valiea kose i nokiju važna je i ženama i muškarcima, a opadanje kose je općepozna problem koji se javlja vrlo česo kod muškaraca i kod žena (pogađa do 80 % muškaraca i 50 % žena) u živonom ciklusu. Israživanja pokazuju da kod muškaraca i žena isovremeno unošenje anioksidansa s polinezasićenim masnim kiselinama, cinkom, aurinom i biljnim polienolima uravnoežuje gusoću i kvalieu kose. U svakom slučaju, nedosaak nurijenaa uzrokova će probleme s kožom, kosom i nokima, a pravilnim unošenjem hrane s porebnim nurijenima ovi problemi mogu se spriječii. Na shemi 39 prikazano je koji nurijeni, ako su deficiarni, izazivaju probleme. Uvrđena je veza između nasajanja akni i unosa zasićenih i mononezasićenih masnih kiselina. U zašii proiv njih preporučuje se visok unos povrća, mahunarki i maslinovog ulja. Aopijski dermaiis je kronična upalna boles (koža salno svrbi, suha je i iriirana). Israživanja u nekoliko posljednjih godina pokazuju da bi prehrana slična vegearijanskoj mogla poziivno ujecai na sprječavanja nasanka liječenjem. Sudije pokazuju da su učinci viamina, karoenoida i masnih kiselina poziivni za kvalieu kože. akođer je poziivan i ujecaj probioika, DHA. Na primjer, riblje ulje s omega-3 kiselinama pokazuje povoljan učinak na psorijaze i ekceme. Susavna primjena anioksidansa popu viamina C (2 mg/dan) i E (1000 IU /dan), kao i dijeesko riblje ulje (2 g/dan) bogao omega-3 slobodnim masnim kiselinama smanjuju mogućnos nasanka eriema. Pravilna prehrana i zdravlje
163
Koža
Kosa
Nokti
Suha i gruba koža Neobično krvarenje iz nosa Lako nastajanje modrica Akne kod menstruacije Dermatitis Crvene strije Gubitak kose Suha kosa Prhut Nokti oblika žlice Bijele mrlje Blijedi nokti Lomljivi nokti Lako skidanje kožice
Vitamini A i E Vitamin C Vitamin C Vitamin B6 Vitamini B2, B3, biotin Zn Vitamini B2, B5, D, biotin, Zn Vitamini A i E, omega-3, proteini, J, Se, biotin Se, omega-3, vitamin A Vitamini B12, Fe Ca, Zn Fe, biotin Ca, Mg, J Proteini
Slika 35. Nedostatak nekih nutrijenata s obzirom na zdravlje koe, kose i noktiju (autori)
Izlaganje suncu je, ako je prejerano, vrlo opasno za kožu. Pokazalo se da su β-karoen (15 - 180 mg/dan) i likopen (do 10 mg/dan) učinkovii u borbi proiv sunčevih opeklina. Učinak ribljeg ulja na upalu UV zrakama može se djelomično objasnii njegovom sposobnošću da smanji razinu prosaglandina E2 u koži. Polienoli pružaju odličan zašini eek, na primjer uzimanje flavanola kakaa (326 mg/ an) smanji će UV-inducirane erieme (crvene mrlje ispod kože). Sličan eek imaju probioici. Viši unos viamina C i linoleinske kiseline i niži unos masi i ugljikohidraa povezani su s boljim izgledom kože. ombinacija unosa likopena (6 mg), viamin C (60 mg) i sojinih izoflavona (50 mg) pokazala je da održavaju gusoću kože, poboljšavaju čvrsoću kože, mikrorelje, hidraaciju i on u menopauzi. B skupina u kombinaciji s bea-karoenom (proviaminom A biljnoga podrijela) podržava nesmeano obnavljanje kože. Zacjeljivanja rana je složeni enomen inerakcije između različiih sanica ipa ciokin i eksracelularnog mariksa, a nedosaci viamina A i C, cinka i glukozamina mogu smanjii vrijeme ozdravljenja i poboljšanje kvaliee rana. Pregledom lieraure, može se zaključii: ◆
dobri za kožu su: viamini A i E, C viamin i B skupina, anioksidansi, omega-3, mononezasićene masi, voda, ◆ loši za kožu su: hrana s visokim GI-jem, alkohol, slakiši i sol. U principu, unosom nurijenaa iz sheme 35 spriječi će se problemi s kožom, kosom i nokima, a uz o se, naravno, moraju pošovai i svi osali prehrambeni principi.
164
Pravilna prehrana i zdravlje
6. FITOKEMIKALIJE I ZDRAVLJE
Fiokemikalije (fionurijeni) su biološki akivne komponene biljaka koje imaju unkcionalnu vrijednos za ljudski organizam, u smislu prevenivnog ili zašinog djelovanja. One djeluju na različie načine, prema različiim bolesima i do sada ih je idenificirano preko 4 000, no israživanju biljaka ne nazire se kraj, soga se očekuje da ih je puno više. Smara se da ih je preko 900 u sasavu hrane koju čovjek konzumira, primjerice, samo povrće ima ih preko 100. Neke od njih, kao npr. alicin iz češnjaka, dobro su poznae, no dosa ih je još uvijek neisraženo, a danas su u okusu znansvenih israživanja iz područja bioehničkih, armaceuskih i medicinskih znanosi. Inenzivno se proučavaju njihova anioksidaivna, animuagena, anokarcinogena, anibakerijska, imunomodulaorna i druga svojsva s posebnim značajem za prevenivu i liječenje VB-a, karcinoma, bolesi kosiju, probavnog i endokrinog susava i drugih. Ono šo je važno spomenui je da fiokemikalije djeluju sinergisički, pomažući jedna drugoj. oji je njihov opimalni sasav nije još poznao (Blomhoff, 2008). Fiokemikalija u prijevodu znači biljna kemikalija (grč. phyo = biljka). Nalaze u hrani biljnog podrijela (voća, povrća, mahunarki, orašasih plodova, žiarica i sjemenki), spadaju u nekoliko klasa u skladu s njihovim kemijskim srukurama i fiziološkim unkcijama i uključuju polienole, flavonoide, izoflavonoide, enole, anocijane, dušikove spojeve (poliamine), derivae klorofila, bea karoen (proviamin A) i druge karoenoide, askorbinsku kiselinu (viamin C), olnu kiselinu i α-okoerol (viamin E) (yagi i sur., 2010). Slika 36 prikazuje klasifikaciju prehrambenih fiokemikalija koje su široko rasprosranjene u različiim srukurama kiva na saničnoj i sub-saničnoj razini. Najviše proučavani su enoli (najveća kaegorija fiokemikalija) i karoenoidi, a neke fiokemikalije se disribuiraju samo među ograničenim aksonomskim skupinama. Na primjer, glukozinolai se nalaze samo u glavičasom povrću, dok je pojava sulfida ograničena samo na ljiljane ( Liliaceae). Svaka od skupina voća i povrća ima različi profil fiokemikalija. Svako pojedino voće ili povrće ima svoj profil, ako ih je, primjerice, u brokulama oko 70, u crnom papru oko 30 id. Mnoge fiokemikalije, posebno pigmeni, česo su koncenrirani u vanjskim slojevima različiih biljnih kiva pa se prema ome skupine voća i povrća prezeniraju nekada i u bojama (ablica 37). Do sada je idenificirano oko 2 000 pigmenaa, od kojih su 600 karoenoidi (iwari i sur., 2013). Fiokemikalije u biljkama imaju ulogu da šie biljku od mikroba, od insekaa, od oksidaivnih procesa, neke sudjeluju u svaranju energije, neke su biljni hormoni. Blagovorni učinci fiokemikalija su posredovani nekolicinom mehanizama koji uključuju usporavanje sarenja sanice, simulaciju rada enzima ili omeanje kada se Pravilna prehrana i zdravlje
165
radi o šenim reakcijama, omeanje replikacije DN-a, u ulozi hormona preveniraju nasanak karcinoma, sprečavaju oksidaciju LDL česica i općenio moduliraju njihovu sinezu, šie od srčanog i moždanog udara, sprečavaju nepoželjne oksidacijske procese pa ako smanjuju rizik za nasanak umora i suzbijaju ras već posojećeg umora, deoksikaciju kancerogenih vari, imaju ani-bakerijski učinak, reduciraju rizik od aeroskleroze i smanjuju krvni lak, šie od šenih posljedica duhanskog dima i drugih oksina iz okoliša i od kroničnih plućnih bolesi (asma, bronhiis, emfizem). Klasifikacija fitokemikalija
Karotenoidi
Fenoli
Tvari s dušikom
Alkaloidi
Organosumporne tvari Izotiocijanati Indol Alil sumporne tvari
α-karoten
ß-karoten α-kriptoksantin
Lutein Zeaksantin Astaksantin Likopen
Fenolne kiseline
Flavodnoidi
Flavonoli
Flavoni
Kvercetin Kempferol Miricetin Galangin Fisetin
Apigenin Krisin Luteolin
Hidroksibezojeve kiseline: Galna Protokatehinska Vanilinska
Stilbeni
Flavanoli
Kumarini
Terpeni
Flavanoni
Antocijanidini
Eriodiktiol Hesperitin Naringenin
Cijanidin Pelargonidin Delfinidin Peonidin Malvidin
Katehin Epikatehin epigalokatehin Epikatehin galat Epigalokatehin galat
Izoflavoni
Ganistein Daidzein Glicitein Formononetin
Hidroksicimetne kiseline: p-kumarinska Kofeinska Ferulična
Slika 36. Shema klasifikacije fitokemikalija (Maharaj, 2015)
Promoviranje zdravsvene prednosi svježeg voća i povrća ili ehnologije uzgoja može dodano povećai vrijednosi proizvoda i svorii nove mogućnosi za voćare, vinogradare i prerađivače s obzirom na ržiše usmjereno proizvodima sa zdravsvenim učincima.
166
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 37. Izvori fitokemikalija u hrani prema bojama (autori) Izvori fitokemikalija prema bojama voća i povrća Boja Aktivna komponenta Izvor/hrana aktivne komponente Repa, kupus, kelj, pinat, zelena salata, Lutein, zeaksantin, Zeleno brokula, graak, medljika, kivi, cvjetača, indoli, vitamin K, K, endivija, prokulica Mrkva, slatki krumpir, bundeva, tikvice, dinja, Žuto/ β-karoten, vitamini A i svi citrusi, banane, nektarine, papaja, breskve, narančasto C, bioflavonoidi, K marelice, uta paprika, grejp, grođice Rajčica, crveni grejp, svo jagodičasto voće, Likopen, vitamin C, Crveno lubenica, crveni kupus i paprika, radič, luk, antocijanidini jabuke, grah Vitamin C, Jagodičasto voće, ljive (i suhe), grođice, Ljubičasto antocijanidini patlidan, crveni grejp Alium, alicin, flavonoidi (flavonoli), Bijelo Bijeli luk, crveni luk, poriluk vlakna, organosumporne tvari
U principu, čeiri su najvažnije skupine pigmenaa u hrani, svaka od njih ima drugačiju biološku unkciju i drugačije reagira na razne ujecaje kod pripreme hrane (ablica 37). Zeleni je klorofil, osjeljiv je a visokim emperaurama i dugim kuhanjem se unišava. Dužim skladišenjem se gubi. Žuo-narančaso-crveni su karoenoidi, opljivi u masima i sabilniji prilikom pripreme hrane. Sjeckanje, kuhanje i gnječenje u pire općenio poboljšava njihovu biodosupnos. Anocijanidini i anocijani su crveno-plaviljubičasi, uglavnom se nalaze na površini plodova i kuhanjem migriraju u vodu. Crveni i žui su beaini, oni su opljivi u vodi i osjeljivi na emperauru i svjelo. Svi su značajni, i vrlo ih je eško sve opisai, no u nasavku ćemo u kraćim crama prikazai sve skupine.
6.1.
KAROTENOIDI
Žuo-narančasi-crveni pigmeni koji su opljivi u masima. Glavna uloga u biljci im je da je šie od UV zračenja, sprječavajući ako nasanak slobodnih radikala. Imaju snažno anioksidaivna i anikancerogena svojsva i šie čovjeka od posljedica salne izloženosi UV sunčevim zracima i drugim kancerogenim varima. Biološka akivnos: ◆ ◆ ◆
Viamin A akivnos Anioksidaivna akivnos Filriranje svjelosi Pravilna prehrana i zdravlje
167
◆ ◆ ◆
Međusanična komunikacija Jačanje imunološkog susava Modulacija meabolizma kancerogena i sprječavanje njihove dierencijacije
U grubo se dijele u dvije klase: karoene (α-karoen, β-karoen, likopen) i ksanofili (β-kripoksanin, luein, zeaksanin). Šes navedenih su najviše proučavani zbog svoje zasupljenosi i široke primjene u hrani. β-kripoksanin, α-karoen, i β-karoen su proviamini A karoenoidi, a o znači da se u organizmu mogu prevesi u viamin A. Luein, likopen i zeaksanin nemaju viamin A akivnos. α - i β –karoten: tite kou i oči od UV zračenja, sprječavaju kancerogenezu, jačaju
obrambeni sustav, smanjuju rizik od ateroskleroze, srčanog i modanog udara. Osobe s problemima sa titnjačom imaju problem s pretvorbom provitamina u vitamin A pa im se preporučuje unos kroz suplemente. Poeljni su kod alkoholičara i oboljelih od AIDS-a jer čuvaju imunoloki sustav. Prednost β–karotena pred vitaminom A je u tome to nema tetnog djelovanja niti kada se uzima u većim količinama. Lutein i zeaksantin tite oči jer sprječavaju odumiranje makule (najčeći uzrok sljepoće osoba starijih od 65 godina), a ima ih u pinatu, kelju, repi, grahu, brokuli, a koncentracije u ovom povrću su im veće od koncentracije karotena. Velika količina im je u utanjku jajeta.Lutein je antioksidans koji djeluje putem inhibicije mutageneze i rasta tumora, stimulira imunoloki odgovor (Roy i sur., 2005). Obje komponente tite od senilne makularne degeneracije i katarakte, nekih karcinoma (dojke, pluća, debelog crijeva, prostate i dr.), bolesti srca i modanog udara.
6.1.1. Likopen i i ljudsko zdravlje
Likopen je crveni pigmen plodova voća i povrća, kao šo su rajčice, lubenica, marelice, dinja, mrkve, mango, naranče, papaja, bundeva, slaki krumpir, mandarine (ablica 38). Jedan je od najjačih anioksidansa i velik je broj sudija koje govore o njegovom ujecaju na smanjenje rizika od karcinoma prosae i VB-a. Djeluje zašino kod karcinoma cerviksa i smanjuje incidenciju karcinoma GI-a. Posoje naznake da ima učinak u prevenciji inarka miokarda (Sory i sur; 2010). Da bi se maksimalno apsorbirao, dobro ga je konzumirai s masnom komponenom (guse juhe napravljene s maslinovim uljem, kečapi, pizza). o ne podrazumijeva svježu rajčicu ili njezin sok. Onaj koji se nalazi u svježoj rajčici uklopljen je u kivo ploda i slabije se apsorbira u organizam, ali oplinska obrada rajčice omogućava da se on oslobodi i izomerizira u oblik koji ima višu bioraspoloživos. S masima se njegova apsorpcija povećava za 40 %. Israživanja su pokazala da se suplemenacijom od 6,5 mg dnevno smanjuje incidencija karcinoma prosae za 21 %, a konzumacija od 15 mg/dan/12 jedana jača obrambenu akivnos sanice za 28 %. Za zdravog čovjeka preporuke su između 6 i 10 mg/dan. Većina sudija naglašava da ga je bolje unosii kroz rajčice ili njezine proizvode, naročio u kombinaciji s masima. 168
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 38. Sadraj likopena u nekim namirnicama (Jaić, 2007) Namirnica Breskva svjea i (kompot) Ruičasti grejp Lubenica Papaja Rajčica (svjea) Rajčica (kuhana) Umak od rajčice
Sadraj likopena (mg/100g) 0,005 (0,065) 3,36 4,10 2 – 5,30 0,90 – 4,20 3,70 12,71
oliko je poznao, nije oksičan za organizam, osim u slučaju kada ne uspije svorii viamin A kada se nakuplja u jeri. Znanos nije u popunosi dala odgovor ima li likopen učinak na zdravlje sam ili u kombinaciji s drugim komponenama rajčice, ili se radi o kombinaciji s drugim komponenama hrane općenio, ali ono šo je dosad povrđeno je da zdravsveni učinak na smanjenje rizika od nekih karcinoma i prevenciju VB-a posoji.
6.2.
FENOLI
Fenoli (polienoli) su biološki akivne komponene hrane koje imaju nenuriivni karaker. Ne daju organizmu energiju, ali imaju vrlo poziivan zdravsveni učinak. Na slici 40 prikazana je njihova podjela na enolne kiseline, flavonoide (najbrojnija skupina), silbene, kumarine i erpene (Naczk i Shahidi, 2006). Ovdje je dobro napravii razliku između primarnih i sekundarnih meabolia u biljkama. Primarni su zasupljeni u svim biljkama i oni omogućavaju biljkama osnovne živone unkcije (šećeri, masne kiseline, aminokiseline i nukleinske kiseline). Sekundarni se sineiziraju u biljkama i sudjeluju u inerakciji biljke s okolinom. anije se smaralo da su nebini za živo biljke, no dokazi danas govore da su oni biljni meabolii esencijalni za ras i razvoj biljke, za njenu prilagodbu i preživljavanje u nepovoljnim uvjeima. Oni su i koji su odgovorni za zdravsvene učinke enola. Sekundarni metaboliti su:
Polifenoli, terpeni, alkaloidi i spojevi s duikom
Fenoli čine nuriivne i senzorske kvaliee voća, povrća i drugih biljnih vrsa u kojima su sadržani (Naczk i sur., 2003; . Njihov sadržaj varira u ovisnosi o sori, geograskim i klimaskim uvjeima uzgoja, primjeni agroehničkih mjera, supnju zrelosi, skladišenju, a ako se radi o proizvodima prehrambene i drugih indusrija onda i o procesuiranju. Pravilna prehrana i zdravlje
169
akođer, u plodovima može doći do djelovanja enzima polienol oksidaza (PPO) koji je iz skupine mealoproeina i sadrži bakar, a kaalizira oksidaciju polienola u kinone. Dolazi do posmeđivanja biljnog kiva i gubljenja kvaliee plodova. Vrlo su poznai, dosa dobro israženi i raženi zbog svoje izuzeno visoke anioksidaivne akivnosi. Preposavlja se da se u normalnoj prehrani (pravilnoj) unosi oko 1 000 mg/ dan. Španjolci unose prosječno više količine između 2 590 i 3 016 mg/dan (Saura-Calixo i sur., 2007). Unos je važan, jer enoli pored anioksidaivne imaju širok spekar učinaka na zdravlje, popu anialergijskog, prouupalnog, animikrobnog, anirombonskog, kardioproekivnog i vazodileacijskog (Manach i sur., 2005). Oni predsavljaju glavni izvor anioksidansa u prehrani, a u kumulaivnom i sinergisičkom djelovanju s viaminom C i E, erpenoidima, karoenoidima, Maillardovim komponenama i mineralima u ragovima, pojačavaju anioksidacijski učinak (ähkönen i sur., 2003). Od ukupne količine od oko 8 000 enolnih spojeva u prirodi više od polovice su flavonoidi. 6.2.1. Flavonoidi
Nekoliko je podklasa enola: anocijani, flavonoli, flavanoni, flavanoli, flavoni i izoflavoni (Heneman i Zidenberg-Cherr, 2008).. Sudjeluju s oko 2/3 u prehrani čovjeka, a od osalih, enolne kiseline su najzasupljenije. Za čovjeka je najvažnija njihova anioksidacijska akivnos. Idenificirano ih je više od 6000. Njihovu osnovnu kemijsku srukuru čini kosur od penaes ugljikovih aoma raspoređenih u dva aromaska prsena (A i B prsen), a povezani su s rećim (C) prsenom heerocikličnim piranskim (azazić, 2004). Brojne modifikacije ove srukure različiim reakcijama čine ih vrlo brojnim i raznovrsnim. Pojavljuju se kao glikozidi, aglikoni i meilirani derivai. Glikozidi su opljivi u vodi, alkoholima i polarnim oapalima, a aglikoni u masima i nepolarnim oapalima. Oko 90 % flavonoida u biljkama je u obliku glikozida. Biološka akivnos: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ 170
Izravno anioksidaivno djelovanje Meal chelaion eguliraju ras sanica, saničnu prolieraciju i saničnu smr (apopoza) Poiču akivnos enzima za deoksikaciju Čuvaju normalnu regulaciju saničnog ciklusa Inhibiraju prolieraciju sanica raka i induciraju apopozu Inhibiraju invaziju umora Smanjuju upale Smanjuju vaskularnu saničnu adheziju Povećavaju arerijsku relaksaciju Smanjuju agregaciju rombocia P-glikoproeinska akivnos Pravilna prehrana i zdravlje
Antibakterijsko i protuvirusno djelovanje flavonoida
Inekcija uzrokovana bakerijama, gljivicama i proozoima može se suzbii ubijanjem uzročnika ili sprječavanjem njihovog rasa. Flavonoidi imaju učinak unišavanja uzročnika inekcija. Ovo svojsvo pokazuju apigenin, galangin, flavonski i flavonolski glikozidi, izoflavoni, flavanoni i kalkon. Mehanizam je inhibicija ionskih kanala i mealo-enzima koji su zajednički i bakerijama i živoinjskim sanicama. akođer, mogu inakivirai mikrobne adhezine, enzime i ransporne proeine sanične membrane ako da svaraju kompleks s proeinima bakerija. Flavonoidi akođer uječu na replikacijski ciklus virusa, neki na inracelularnu replikaciju, a neki inhibiraju inekcijska svojsva virusa. ako na primjer, kombinacija flavona i flavonola (na primjer kemperol i lueolin) sinergisički djeluju proiv herpes simplex virusa. Antitumorsko djelovanje flavonoida
Flavonoidi djeluju na veći broj regulacijskih mehanizama u organizmu, kao regulacija rasa, dioba sanica, apopoza, ranskripcija, popravak gena, energija meabolizma, upale i odgovori na sres zbog čega je eško napravii jednosavnu podjelu učinaka i mehanizama. Nekako, čeiri su najvažnija mehanizma djelovanja. Prvi je anioksidacijski kapacie, poom regulacija proeina p53, inhibicija akivnosi proein kinaza i apopoza. Anioksidansi i njihovi mehanizmi zbog važnosi biće objašnjeni su u posebnom poglavlju. ada se govori o mehanizmu proeina p53, o je proein koji djeluje kao umor supresor zao šo regulira diobu sanica i sprječava ih da rasu i da se nekonrolirano dijele. U bii, kada se DN u sanici ošei iz bilo kog razloga, proein p53 “određuje” hoće li doći do popravka DN-a ili ne. Ako je popravak moguć, proein p53 akivira gene za popravak, a ako nije on sprječava saničnu diobu i šalje signal za apopozu. Inače, najčešća geneička abnormalnos kod ljudi kod umorskog razvoja umora je upravo muacija p53 proeina. Proein kinaze su najvažnije za regulaciju akivnosi skoro svih saničnih procesa, zao njihovom promjenom dolazi do razvoja bolesi. Izgleda da flavonoidi imaju sposobnos inhibirai razne proein kinaze i ako spriječii prijenos signala za saničnu prolieraciju, šo daje anikarcinogeni učinak. Apopoza i nekroza su procesi koji za rezula imaju saničnu smr. Flavonoidi sprječavaju razvoj ili progresiju karcinoma modulacijom signalnih puova i akiviranjem apopoze u predkarcinogenim i malignim sanicama, pa se one zao ne šire. Protuupalno djelovanje flavonioda
Flavonoidi značajno poboljšavaju rad imunološkog susava. Oni, u slučaju upalnih procesa, mogu inhibirai izoorme dušikovog-oksida, ciklooksigenaze, lipooksigenaze. Ovi su usvari proizvođači ciokina, kemokina ili adhezijskih molekula, a oni su medijaori upalnog procesa. Spojevi koji u mozak opušaju signale bola su eikosanoidi, Pravilna prehrana i zdravlje
171
a flavonoidi blokiraju sinezu eikosanoida i ako djeluju prouupalno. Flavonoidi akođer uječu na biosinezu proinflamaorni i aniinflamaorni ciokina. U svakom slučaju, djelovanje flavonoida na V susav ogleda se u djelovanju na sijenke krvnih žila, oni čine da su više elasične i daju osnovni onus kapilarama. Usporavaju proces razlaganja elasina i čuvaju viamin C u krvi. Zbog ovog su dobri u zašii krvnih žila. akođer imaju i diuresko djelovanje, a smanjuju i agregaciju rombocia, pa se korise kao lijekovi za rombozu (Garcia-Lauene i sur., 2009). Od flavonoida flavanoli su najrasprosranjenije u hrani. Najvažniji su kvercein i kemerol koji su sadržani u hrani u relaivno niskim koncenracijama (15 – 30 mg/kg). aehin, na primjer pomaže u održavanju normalne razine koleserola, odgađa nasanak aeroskleroze, sprječava ošećenje DN-a i smanjuju učesalos raka želuca i pluća. aehin se nalazi u zelenom čaju, grožđu i vinu, no rudnice, dojilje i osobe sa srčanom arimijom ne smiju konzumirai više od 2 šalice zelenog čaja dnevno, jer sadrži puno koeina. Flavona je manje u voću i povrću. Ima ih nešo malo u peršinu, celeru i žiaricama. Flavanona ima u rajčici i nekim aromaičnim biljkama (mevica), a ima ih i u cirusima. Najvažniji je naringenin iz grejpa, hisperidin iz naranče i eriodikiol iz limuna. Iz skupine flavonoida u prehrani se vrlo česo spominju zdravsveni učinci anocijana iz bobičasog voća i izoflavoni iz soje, a česo se spominju u lierauri zdravsveni učinci resverarola iz vina koji pripada enolnim komponenama iz skupine silbena, soga će u nasavku o njima bii više riječi. 6.2.2. Fitokemikalije iz bobičastog voća
Pojam anocijani označava glikozide, a anocijanidini su aglikonske komponene. Anocijanidini u biljnom kivu mogu bii obojeni, ali i neobojeni. Proanocijanidini (neobojeni) i anocijanidini šie krvne žile i kolagen, osobio meka kiva, eive, ligamene i kosi. Poboljšavaju cirkulaciju, pa ako sprječavaju razne bolesi. akođer mogu regulirai razinu glukoze u krvi, pa ublažavaju simpome dijabeesa. Poznao ih je 22, a samo 6 ih je u hrani. Najvažniji su pelargonidin, cijanidin, peonidin, delfinidin, malvidin i peunidin. ijeki su u biljkama, no u obliku glikozida odnosno anocijana mogu se naći u voću, povrću, cvijeću. Anocijani su flavonoidi ipične srukure. Njihov glavni dio je aglikon, odnosno flavilium kaion, koji sadrži konjugirane dvosruke veze odgovorne za absorpciju svijela (na valnoj duljini oko 500 nm), a o omogućava pigmenu da ga ljudsko oko vidi crveno. Anocijani se glikozilacijom vežu na mnoge monosaharide i neke disaharide i risaharide kada posaju sabilniji i opljiviji u vodi nego šo su o anocijanidini. Mogu se i acilirai pa nasaju kiseline. ad se organska kiselina veže na jedinicu anocijanin glikozila eserskom vezom, nasaju aromaske enolne kiseline (npr. derivai hidroksicinaminske kiseline: kumarinska, erulinska, kaeinska) ili aliaske dikarboksilne kiseline 172
Pravilna prehrana i zdravlje
(hidroksibenzojeve kiseline, npr. galna) ili njihova kombinacija. Anocijani su u hrani dosa nesabilni. Na njih uječe pH, oapalo, emperaura, koncenracija anocijana i srukura, kisik, svjelos, enzimi i drugi prisuni sasojci. Upravo zahvaljujući širokom rasponu olerancije prema kiselom mediju, anocijani u ovisnosi o pH mijenjaju boju, pa su nijanse brojne. Sabilniji su u kiselom mediju, no prema emperauri su manje oporni; šo je ona viša njihova degradacija je veća pa se mora pazii kod procesuiranja i skladišenja. Iso ako, u prisunosi kisika anocijani oksidiraju, a reagiraju i s radikalima kisika odnosno s peroksi radikalima. U akvim reakcijama anocijani su anioksidansi, čime poziivno djeluju na VB. Osjeljivi su i na svjelos, pomoću koje se sineiziraju, ali i degradiraju, zao je voće i povrće s anocijanima najbolje čuvai u mraku. Degradacija anocijana ubrzava se i prisunošću askorbinske kiseline koja ubrzava polimerizaciju pigmenaa i uzrokuje obezbojenje. Profil anocijana mijenja se ijekom zrenja ploda, najviše su akumulirani u crvenoj boji, manje u ružičasoj, a u zelenom voću ih nema. ijekom skladišenja može doći do promjene profila anocijana, najviše zbog primjene emperaure, dok kod flavonoida o nije slučaj, njihova koncenracija rase poslije branja i u ijeku skladišenja zahvaljujući meabolizmu plodova koji se dalje odvija nakon branja. Ineres za izoliranjem anocijana rase zbog oga šo se neoksični prirodni pigmeni rasvaraju u vodi i dobro mijenjaju sineičke boje, pa se mogu korisii u prehrambenoj indusriji. Dodaju se u hranu od davnina, radicionalno su ih korisili Indijanci, Europljani i inezi. Izolirali su ih iz lišća, voća, korijenja ili sjemena za liječenje hiperenzije, oboljenja jere, dizenerije, dijareje, inekcija urinarnog raka i kamena u bubregu. Zabilježen je njihov ujecaj na poboljšanje vida i cirkulacije (Choi i sur., 2008; Adams i sur., 2010; Vauzour i sur., 2010; ulipani i sur., 2011; imando i sur., 2014). Israživanja pokazuju jasnu povezanos anocijana sa smanjenjem rizika od srčanih bolesi, umora, kao i usporavanja procesa sarenja. Ovo se pripisuje anioksidaivnoj akivnosi anocijana. U sasavu jagodičasog ili bobičasog voća je udio anocijana dosa visok (Da Silva i sur., 2007; ulipani i sur., 2008), pa je i o razlog zašo ga valja konzumirai šo je moguće više (ablica 39). Tablica 39. Sadraj antocijana u nekom voću i povrću (autori) Voće i povrće Aronija Patlidan Crna kupina Divlja borovnica Kupina Borovnica
Antocijani (mg/100 g) 1480 750 589 558 365 317
Voće i povrće Grođe Akai
Crvena naranča Šljiva Crveni ribiz Vinja
Antocijani (mg/100 g) 326 320 200 277 80 - 420 122
Pravilna prehrana i zdravlje
173
6.2.3. Izoflavoni soje u obrani zdravlja
Izoflavoni su sadržani u sojinom zrnu i mahunarkama. ada se danas govori o soji kao namirnici, isičemo da za nju posoji velik ineres, ne samo zao šo može bii zamjena za meso ili mlijeko, a znano je jefinija, već i zao šo je boga izvor zašinih vari i biljnih vlakana, šo nedosaje u prehrani suvremenog čovjeka. orišenjem soje i proizvoda od soje obogaćuje se prehrana, a najnovijim okrićima soja je ušla na popis unkcionalne hrane, šo znači da je između namirnice i lijeka. S pravom je nazivaju i čudovorna mahunarka u suvremenom nuricionizmu jer je izuzeno bogaa hranjivim varima; između osalog sadrži od 35 do 50 % proeina, 17 % ulja, svih osam esencijalnih aminokiselina, leciin i obilje minerala i viamina. Danas posoji velik broj zagovornika koji soju savljaju čak i ispred kravljeg mlijeka, a argumeni im se emelje na vrdnjama da kravlje mlijeko sadrži eško probavljivi kazein, izaziva inoleranciju na lakozu, a mnogi uporebu mlijeka dovode u vezu s aero aerosklerozom sklerozom,, VB-om, povećanim rizikom od nekih vrsa v rsa karcinoma, alergijskim reakcijama, bakerijskim rovanjima i dr. radicionalnu sojinu hranu (sojino mlijeko, miso, empeh) Azijci konzumiraju soljećima, a posljednjih deseljeća i vegearijanci sa zapada e oni koji više pažnje posvećuju prehrani. O prednosima prehrane sojom sve je više podaaka. Primjerice, israživanja povrđuju da zbog anropomerijskih karakerisika ljudi s Isoka, Japanke imaju manje grudi nego žene iz drugih dijelova svijea, sv ijea, a muškarci imaju manje prosae. Broj karcinoma dojki i prosae u Japanu manji je nego u osalom dijelu svijea, no kada k ada Japanci Japa nci presele presele u drugi dio svijea, svijea, vrlo brzo imaju ise ise zdravsvene zdravsvene probleme kao i osali sanovnici, a kao uzrok bolesi eliminira se geneika i zagađenos okoliša jer je i Japan zagađen. Ovakvi podaci odnose se i na druge bolesi, kao šo su rak debelog crijeva, rak endomerija, visok vi sok koleserol koleserol u krvi kr vi (Sirori i sur sur.,., 1999), srčana oboljenja, oseoporoza, problemi u menopauzi id.˝Soja između osalog sadrži izoflavone, fiokemikalije kojima se pripisuje anikarcerogeno djelovanje. Izoflavoni su jako malo zasupljeni u prirodi, pa je hrana od soje prakično njihov jedini prirodni izvor. Zbog ovog ne iznenađuje podaak da je u krvi kr vi i urinu ur inu Azijaa i vegea vegearijanaca rijanaca iz zapadnih zemalja razina izoflavona 10 – 100 pua veća od razine u pojedinaca koji konzumiraju ipičnu zapadnjačku hranu (Mujić i sur., 2007). Neprerađena zrna soje sadrže između 2 - 4 mg izoflavona/g, dok proizvodi od soje sadrže oko 1 – 3 mg/g. Sojini izoflavoni su neseroidne neseroidne biljne komponene koje blokiraju razvoj o hormonima ovisnog oblika karcinoma ako da blokiraju ulaz esrogena u sanice. Povezuju se i s poziivnim učinkom smanjenja rizika rizi ka za oboljenja kardiovaskularnog kardiovaskularnog susava, bubrega, menopauze, oseoporoze i drugih oboljenja. Do danas ih je izolirano preko 700, no najviše proučavani su ganisein i dadzein. Još je 50-ih rađen eksperimen koji je dokazao da se kod mišica ubrizgavanj ubrizgavanjem em genisein geniseinaa pod kožu (800 μg) sprječava simulacija esrogena esrogena u maernici, ako da se može korisii 174
Pravilna prehrana i zdravlje
kao aniesrogen. Dokazano je da dugoročno izlaganje esrogenu ijekom živoa jedne žene povećava povećava rizik od raka dojke, pa soja kao hrana djeluje kao aniesrogen. aniesrogen. Genisein sprječava, barem u velikim koncenracijama (20 μM), akivnos 17β-oksiseroidne dehidraze (Spinozzi (Spinozzi i sur sur.,., 1994) enzima koji je odgovo odgovoran ran za prevaranje relaivno slabog oblika esrogena, esrona, u jači oblik esrog esrogena, ena, 17β-esradiol. Iso ako, aniesrogenski aniesrogenski učinci mogu bii prikazani geniseinom kroz inhibiciju kinaze proeina irozina jer bi esragon esrag on mogao pokazai dio svojih učinaka preko akiviranja ovih enzima. Hrana od soje/izoflavoni pokazuju anikancerogeno djelovanje ako šo usporavaju ras normalnih epielnih sanica kojima je dovoljna manja koncenracija geniseina. Ganisein najvjerojanije, kao rezula svojih anikarcinogenih karakerisika, djeluje pri sprječavanju rasa umora koji su neovisni o hormonima, kao i sanica umora koje su ovisne o hormonima, zbog zausavljanja jednog ili više enzima koji su uključeni u signalnu ransdukciju, uključujući kinazu proeina irozina, MAP kinaze i ribosoma S6 kinaze. i i enzimi su blisko povezani u konroli i regulaciji rasa sanica. Prema israživanjima, muškarci koji jednom ili više pua dnevno piju sojino mlijeko imaju za 70 % manji rizik od razvoja raka prosae u odnosu na muškarce koji ne piju sojino mlijeko. Slika 37. Relativni rizik razvoja raka prostate (SND, 2006) 1.0 0.8
1.0 0.9
0.8
0.6 0.4
0.3
0.2 0.0
Sojin napitak nikad ponekad 1/dan <1/dan
Na slici 37 prikazan je relaivni rizik od nasajanja raka prosae povezan s unosom sojinog napika. Najveći rizik imaju oni koji nikad ne konzumiraju napiak (1,0), dok oni koji konzumiraju sojino piće više od jedanpu dnevno imaju smanjen rizik na akor 0,3.
azmaranjem ujecaja izoflavona izoflavona na zdravlje kosiju bavio se velik broj sudija. Između osalih, u jednoj šesomjesečnoj sudiji dokazano je da kod žena u periodu poslije menopauze dnevno konzumiranje 40 g izoliranog proeina soje, koji sadrži 2,25 mg izoflavona/g, bino povećava gusoću minerala u kosi u lumbalnom dijelu kralježnice u odnosu na skupinu s konroliranom prehranom, gdje se dnevno konzumiralo 40 g kazeina/nemasnog kazeina/nemas nog mlijeka. Slični podaci su opaženi i za druga područja kralježnice. Na slici 38 prikazani su učinci konzumiranja dvaju različiih pića od soje koja sadrže 90 mg i 56 mg mg izoflavona e nemasnog suhog kravljeg mlijeka s kazeinom na gusoću kosiju kosi ju kralježnice. Vrlo Vrlo je upečaljiv učinak uč inak izoflavona na sadržaj minerala kosiju kralježnice i Pravilna prehrana i zdravlje
175
u radu je zaključeno da izoflav izoflavoni oni dugoročno prevenivno prevenivno djeluju na rakure, kao i da je uz izoflavone neophodno unosii i kalcij. a e l c 2.0 i a r n e ž e n j i l 0.5 m a r u k 1.0 j a a ž m r i d t 0.5 a s o s k u u 0.0 e ) n a e ć j - 0.5 o t m s o r u - 1.0 g P (
90mg izoflavona
24 tjedna 56mg izoflavona Nemasno mlijeko/kazein
Slika 38. Učinci unosa različitih količina izofavona na gustoću kostiju kralježnice (Potter, 1997)
Ono šo je vrijedno spomena jes da je soja bogaa kalcijem. Usprkos ome šo soja sadrži i fiae i oksilae, dva prehrambena sasojka koji sprječavaju apsorpciju kalcija, kalcij iz soje se vrlo dobro apsorbira, skoro u isoj mjeri kao i kalcij iz mlijeka. Mlijeko od soje je uglavnom pojačano kalcijem, kao i neke vrse oua gdje se kalcijeve soli korise kao sredsva za zgrušavanje, zgrušavanje, ako da je ova vrsa hrane izvanredan iz vanredan izvor kalcija.
6.3.
OSTALI FENOLI I FITOKEMI FITOKEMIKALIJE KALIJE U HRANI
Fenolne Feno lne kiseline kiseline
o su spojevi s najmanje jednom karboksilnom i jednom enolnom hidroksilnom skupinom. U praksi se najčešće isražuju derivai benzojeve kiseline (C6-C1) i derivai cimene kiseline (C6-C3) (Cabria i sur., sur., 2000). Prva Pr va je pronađena samo u nekim višim v išim biljkama, a cimene kiseline su više sadržane u voću i povrću. Na primjer, koeinska i kininska kiselina vore klorogensku koje ima u mnogim ipovima voća, a u većoj koncenraciji u kavi. Najviše ih je u kori plodova. Stilbeni
Silbeni se samo u malim količinama mogu pronaći u hrani. esverarol je iz ove skupine. Oni su biljci korisni kao obrana od gljivica, a i u organizmu 176
Pravilna prehrana i zdravlje
čovjeka pokazuju aniungalno djelovanje. Oni su i anioksidansi, pa se očiuju anikancerogenim učinkom. Kumarinii Kumarin
umarin je prvi pu izoliran 1820. god., a nalazi se u mnogim biljkama, sjemenkama, u gospinoj ravi, jagodama, marelicama, višnji, cimeu, u nekim eeričnim uljima (cime, lavanda, cikorija) (Molnar (Molnar i Čačić, 2011). Izolirano ih je preko 1 000. Ima ugodni miris na vaniliju, a neki ga karakeriziraju kao miris na svježe pokošeno sijeno. od biljke imaju zašinu ulogu od UV zračenja i smanjuju propusljivos sijenki biljaka. umarini pokazuju jako velik broj akivnosi, kao anikoagulacijsku, esrogenu, dermalno oosenziirajuću, animikrobnu, vazodilaacijsku i mnoge druge. dr uge. Značajna su njihova anioksidacijska svojsva, pa se očiuju aniumorskim učinkom, a neki n eki uzrokuju promjene u regulaciji imunološko imunološkogg odgovora. Neke biljke koje sadrže uranokumarine izazivaju pojavu alergijskih i reakcija preosjeljivosi ili oooksičnosi (upalni procesi na koži, osip, crvenilo, cr venilo, hiperpigmenacija). hiperpigmenacija). Terpeni
Pojam erpeni ili Pojam i li “smola “smola borova” je viskozni spoj, balzam, vrlo ugodnog mirisa. Ogromna skupina prirodnih spojeva od preko 36 000 spojeva je erpenske srukure. Iz glediša zdravsvenih učinaka slabo su israženi. Osale fiokemikalije, kao viamini A, C i E, minerali su anioksidansi, i kao akvi prevenivno djeluju na mnoga oboljenja uz razliku da su svi minerali anioksidansi, a viamini o nisu. ako viamin A unišava karcinogene i dokazano šii od mnogih karcinoma, viamin C je zašinik anioksidansa i sprječava nasajanje nirozamina koji uzrokuju karcinom, sprječava oksidaciju LDL koleserola, povećava imunološki odgovor organizma. Viamin E ima mnogobrojne uloge, šii saničnu membranu i lipide, sprječava mrenu, anikarcinogen je i šii VB. Odlično su opisani u lierauri, a o njihovim nuriivnim svojsvima u knjizi je već bilo riječi. Organosumporne komponente hrane
Spojevi koji sadrže sumpor, zovu se glukozinolai, a ima ih u glavičasom povrću. Mirozinaza, klasa enzima koji kaaliziraju hidrolizu glukozinolaa, dolaze u biljnim sanicama odvojeno pa se sjeckanjem povrća povećava bioakivnosi i bolje oslobađanje izoiocijanaa. Biološka akivnos organosumpornih komponenaa hrane ogleda se u: ◆ ◆
uključiva uključ ivanju nju u me meabo aboliz lizam am i elimi eliminac naciji iji razn raznih ih kemika kemikalij lijaa (lijek (lijekovi, ovi, oks oksini ini,, karcinogeni) očuv oč uvan anju ju no norm rmal alne ne re regu gula lacij cijee sa sani nično čnogg cikl ciklus usaa Pravilna prehrana i zdravlje
177
◆ ◆ ◆ ◆
inhibi inhi bici cijiji pr prol oliier erac acijijuu sa sani nica ca ra raka ka indu in duci cira ranj njuu apop apopo oze ze u nek nekol olik ikoo san sanič ičnih nih lin linijijaa raka raka prouupalnom djelovanju an nib ibak akeri rijs jskkom dje djelo lovvanj nju. u.
Tanini
anini su u vodi opljivi spojevi koji s eškim mealima, alkaloidima i proeinima grade eško opljive opljive komplekse. Oporog su okusa. Nasaju u biljnom kivu kiv u nakon inekcije biljke bi ljke s mikroorganizmima i na biljci “odrvene”, pa je kao akvi šie od insekaa. Ima ih u mladim voćnim voćn im plodo plodovima, vima, a zre zrenjem njem nes nesaju aju iz voća. od čovjek čovjekaa se očiu očiuju ju anim animikro ikrobnom bnom akivnošću, adsringenskim učinkom, djeluju na kapilare i pojačavaju osnovni onus, čine krvne žile čvršćima, korise se za zausavljanje krvarenja, za zašiu kože i sluznice od inekcija i upalna, kao anidoi kod rovanja eškim mealima mealima i alkaloidima. al kaloidima. 6.3.1. Resveratrol iz vina
esverarol pripada skupini enola pod nazivom silbeni. U biljkama dolazi u rans i cis esverarol obliku, ali se može vezai i za glukozu, kada je sasavni dio glukozida. o je fioaleksin s vrlo jakim anioksidaivnim učinkom, a biljke šii od UV zračenja, proiv gljivica i generalno je šii od ozljeda i bolesi. Budući da su gljivice karakerisične za hladnija područja, grejp iz hladnijih klimaskih zona ima viši sadržaj resverarola. Ima ga u sjemenkama grožđa, jagodičasom voću, naročio borovnici i grejpu, a nešo malo i u kikirikiju (ablica 40). Njegov najbogaiji prirodan izvor je azijska medicinska biljka japanski dvornik ( Polygo Polygonum num cuspidaum cuspidaum). esverarol sprječava svaranje krvnih ugrušaka i LDL-a, smanjuje rizik od srčane bolesi i moždanog moždanog udara. Njegovo Njegovo inenzivno israživanje israživanje počinje okrićem u lierauri lierauri česo spominjanog ‹›rancuskog paradoksa››. Francuzi unose u prehrani jako velike količine masi i koleserola, a imaju vrlo nisku ni sku sopu srčanih oboljenja, šo se objašnjava navikom pijenja crnog vina uz obrok. esverarol se dobro apsorbira, no zbog vrlo brzog meaboliziranja i izlučivanja esverarol i zlučivanja biološka raspoloživos je dosa mala, ek oko 1 %. raspoloživos esverarolu se u svakom slučaju pripisuju značajni učinci na zdravlje čovjeka. Među najvažnijim je učinak u sprečavanju razvoja VB-a (Wang i sur., 2002; Smoliga i sur., 2013). On smanjuje oksidaciju lipoproeina niske gusoće LDL-a ili lošeg koleserola, a neuralizira i slobodne radikale. Iso ako smanjuje zgrušavanje krvi, šo je velik problem za V susav. Uvrđeno je i da smanjuje akivnosi inflamaornih enzima, no koncenracija resverarola porebnog za proizvodnju ih učinaka je česo veća od one koja je mjerena u ljudskoj plazmi nakon oralne konzumacije resverarola. resverarola. Vrlo su uvjerljivi Vrlo uv jerljivi dokazi da inhibira prolieraciju raznih sanica koje svarju karcinome, uključujući i one iz karcinoma dojke, prosae, želuca, debelog crijeva, gušerače i 178
Pravilna prehrana i zdravlje
šinjače. esverarol može promijenii akivnos enzima ciokrom P450 (CYP), šo eoreski može mijenjai meabolizam drugih lijekova, kao i akivaciju i deoksikaciju kancerogenih vari. U ijeku su israživanja koja pokušavaju uvrdii anivirusno, neuroproekivno svojsvo (resverarol šii neurone pri vrlo malim koncenracijama, šo može prevenivno djelovai na nasajanje Alzheimerove ili Parkinsonove bolesi), kao i svojsvo da usporava sarenje i djeluje prouupalno, šo mu se dodano pripisuje. Pokazuje i esrogenu akivnos. Ima nekoliko sudija koje pokazuju da je povezan sa smanjenjem smanjenje m inekcije od Helicobacer pylori (Lee i sur., 2008). Velik dio lie Velik liera raure ure opisu opisuje je poziivne poziivne učink učinkee resve resverar rarola ola na ublaža ublažavanj vanjee simpo simpoma ma koje koje su posljedica dijabeesa. Direknim supresivnim djelovanje djelovanjem m resverarola na inzulin smanjuje se koncenracija inzulina u krvi bez ujecaja na glikemiju. Izvori navode ovaj učinak s dozom od 50 mg resverarola/kg jelesne mase, kod in vivo esiranja na šakorima. Crno vino sadrži velike količine resvera resverarola rola (i druga ga vina sadrže, ali manje manje). ). Njegova koncenracija u svježoj pokožici grožđa grožđa je između 50 - 100 mg/g, a u vinu v inu između 0,2 7,7 mg/L. Smara se da je jedan od razloga način proizvodnje crnog vina, vina , jer su ijekom cijelog procesa ermenacije moš, pokožica i sjemenke u konaku, dok kod bijelih vina o nije slučaj, kožica kožica se od grožđa grožđa uklanja. Naravno Naravno na njegov njegov sadržaj imaju ujecaj geograski i klimaski akori, sore grožđa i drugi. Tablica Tabl ica 40. Sadraj resveratrola u vinima i soku grejpa (Roy i sur., 2005) Pića i sokovi Bijelo vino (panjolsko)
Rosé vina (panjolska) Crveno vino (panjolsko) Crveno vino Sok od crvenog grejpa (panjolski) Crveni grejp
Sadraj resveratrola (mg/L) 0,05 - 1,80 0,43 - 3,52 1,92 - 12,59 1,98 - 7,13 1,14 - 8,69 -
Sadraj polifenola (mg/L ili mg/kg) 150 - 400 700 - 4000 5500
U israživanju Hoidrupa (1999) godine u kojem je sudjelovalo 32 000 pacijenaa uvrđeno ja da oni koji piju vino imaju manji rizik od prijeloma kosiju u odnosu na konzumene drugih alkoholnih pića. akođer akođer pokazuje i anibakerijski učinak veći od ise koncenracije eanola eanola na isom i som pH, šo se pripisuje uglavnom polienolima iz vina. Uvjerljivi su dokazi da pijenje 1 - 2 čaše crvenog vina dnevno može smanjii rizik od nasanka karcinoma prosae za pola. Međuim, o dozama i učincima uč incima doza resverarola resverarola na različie bolesi ili njihovu prevenciju još uvijek se vodi polemika. U obojenim vinima nalaze se i drugi dr ugi anioksidansi, anibakerijske vari (Marimon i sur., 1998) ili vari vari s proekivnim djelovanjem popu flavonoida, anocijana i dr. Pravilna prehrana i zdravlje
179
Anioksidansna akivnos u 1 čaši crvenog vina (150 mL) je ekvivalenna količini nađenoj u: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
12 čaša bijelog vina 2 šalice čaja 5 jabuka 100 g češnjaka 3,5 čaše soka crnog ribiza 500 mL piva 7 čaša soka naranče 20 čaša soka jabuke
Neki flavonoidi iz vina (krizin i apigenin) se selekivno vežu s benzodiazepinskim receporima, recepo rima, pa djeluju kao sredsva za smirenje. Vino se povezuje s boljom unkcijom unkcijom prepoznavanja, memorije, lakoćom govora, naravno u manjim količinama (240 g/ jedan). 6.3.2. Fitokemikalije iz uljarica
Fiokemikalije u uljaricama su fioseroli. Oni posoje u svim biljnim namirnicama i poznai su njihovi biološki učinci na zdravlje. o su ß –sioserol, kampeserol, sigmaserol i brasikaserol i drugi, popu Δ5- avenaserol, ucoserol. Poznao ih je oko 200 (rauwein i Demony, 2007). Glavni učinak im je snižavanje razine koleserola u serumu, a djeluju aniinflamaorno, anibakerijski, anioksidaivno, aniumorski i bore se proiv aeroskleroze. U hrani (proizvodima) čuvaju hranu od oksidacije i ermičkih učinaka, šo znači da produljuju rok rajanja biljnih ulja. U indusriji su korisni emulgaori emulgaori za kozmeičk kozmeičkee proizvođače i opskrbljuju većin ve ćinuu se sero roidn idnih ih me međup đupro roizv izvoda oda i pre preku kurso rsora ra za pro proizv izvodn odnju ju hor hormon monaa lije lijeko kova. va. Najbolji izvori su im biljna ulja i margarin, ali mogu se pronaći u žiaricama, sjemenkama, Najbolji orašasim plodovima, mahunarkama i drugom voću i povrću. Apsorpcija u organizam im je dosa niska, kreće se između 0,04 – 2 %. Israživanja pokazuju da se učinak smanjenja koleserola posiže unosom 50g/dan šo je prilično puno, puno, ali se objašnja objašnjava va njihovom njihovom krisalnom srukurom i slabom opljivošću opljivošću čisih fioserolnih pripravaka. Ipak, važno je u kojoj se hrani unose. ako, unos od 2 g/ dan (ekvivalenna doza izražena kao slobodni seroli uneseni kroz 3,3 g fioserl esera) snižava razinu LDL koleserola za oko 10 %. Na primjer, unos od 2 g/dan kroz mlijeko i jogur sa sniženim udjelom masi snižava kolese koleserol rol za 5 do 16 %. Mehanizam djelovanja 180
Pravilna prehrana i zdravlje
emelji se na činjenici da usporavaju apsorpciju koleserola u probavnom susavu. Usvari, imaju sličnu kemijsku srukuru pa se naječu za mjeso vezanja u micelama, a o smanjuje apsorpciju koleserola iz hrane i on se izbacuje solicom. akođer, biljni seroli uječu na svaranje LDL-recepora u hepaociima, pa ako uklanjaju cirkulirajuće česica LDL-a. No pri unosu reba bii oprezan jer isovremeno biljni seroli uječu i na apsorpciju viamina opivih opivih u masima. Dnevna doza doza o kojoj se za sada znansvena zajednica složila je doza od 2 - 3 grama, a a doza može posići učunak snižavanja koleserola koleserola i do 40 %. Ovdje je važno spomenui korisne učinke polikozanola pronađenih u vosku šećerne rske i riže, a radi se o dugolančanim n-alkoholima koji inhibiraju svaranje koleserola u jeri i povećavaju sposobnos vezanja LDL-a za recepore na jerenim sanicama o omogućava ulazak polikozanola u hepaocie e njegovu razgradnju. Učinak se emelji na dnevnom unosu od 10 mg/dan, dva mjeseca. Sprječava aerosklerozu, koronarne bolesi srca i dermaološki dermaološki bolesi. Fioseroli sprječavaju razvoj karcinoma debelog crijeva Fioseroli cr ijeva i benigne hiperplazije prosa prosae, e, a spominju se i poziivni učinci na karcinome dojke, pluća i želuca u israživanjima. Među fioserolima β-sioserol je najbolje isražen i pokazano je da ima prouupalno, prouumorsko djelovanje, djelovanje, djeluje kao anipireik, a ima i imunomodulirajuću akivnos. akođer, β-sioserol, kampeserol i sigmaserol djeluju anioksidaivno. Korisni učinci učinci skvalena skvalena
Skvalen se akođer smara jednim od spojeva odgovornih za blagovorne učinke proiv određenih vrsa karcinoma (Cheri, 2012), najviše zbog svoje anioksidaivne akivnosi. o je polinezasićeni ekući ugljikovodik kojeg ijelo samo svara. Ima ga u maslinovom ulju, ulju pšeničnih klica, amaran ulju id., a naziv je dobio po izvoru iz kojeg se najviše dobiva, ulju iz jere dubokomorskih pasa ( Squalus spp.). Vrlo je sličan srukuri ß-karoena, viaminu A i E. akođer snižava koleserol u krvi, ali je značajniji kao anioksidans jer sprječava oksidaivni sres i ošećenje sanica i kiva šo uzrokuje niz bolesi popu, auoimunih auoimunih bolesi, diabeesa, reumaizma, srčanog udara, dermaolo dermaoloških ških poremećaja, neurodegeneraivnih neurodegeneraivnih bolesi, karcinoma.
6.4.
PREGLED ZDRAVSTVENIH UČINAKA FITOKEMI FITOKEMIKALIJA KALIJA
Jasno je da je kemijskih spojeva u hrani jako velik broj i nemoguće ih je sve dealjno opisai, kao ni sva israživanja koja se bave njihovim učincima na zdravlje (Nijveld i sur., 2001; Johnson i Williamson, 2003; Manach i sur., 2004; yagi i sur., 2010). Zao je u nasavku u ablici 41 prikazan pregled fiokemikalija, njihovi glavni izvori u hrani i njihova akivnos odnosno biološka unkcija. Pravilna prehrana i zdravlje
181
Tablica 41. Sumarni pregled fitokemikalija i njihova aktivnost (Saxena i sur., 2013) Fitokemikalije Celuloza, guma, sluzi, pektin, lignini
Karotenoidi (likopen, ß-karoten)
Terpeni, alkaloidi, fenoli Polifenoli, flavonoidi, karotenoidi, tokoferoli, askorbinska kiselina
Polifenoli
Karotenoidi, polifenoli, kurkumin, flavonoidi Reduktivne kiseline, tokoferoli, fenoli,
Izvor u hrani
Biološka funkcija Upijanje vode, bubrenje, sporija Hrana bez kroba apsorpcija, veu toksine i učne kiseline. Neutralizacija slobodnih radikala Mrkva, rajčice i koji uzrokuju otećenja stanica, proizvodi, razne vrste tako sprječavaju rast karcinogenih voća i povrća stanica, poboljavaju imunoloki odgovor organizma. Antibakterijska i antigljivična aktivnost, inhibitori Voće i povrće mikroorganizama, smanjuju rizik gljivičnih infekcija. Antioksidativna aktivnost, sprječavaju nastajanja slobodnih radikala, inhibicija lipidne peroksidacije. Zeleni čaj, grođe, vino, bobičasto voće, Preveniraju nastajanje karcinoma agrumi, jabuke, kroz antioksidativnu aktivnost, cjelovite itarice i djeluju antiinflamatorno. kikiriki Žuto, narančasto, Antikarcinogeni, inhibitori tumora, crveno, ljubičasto antimetastatska aktivnost. voće i povrće
Detoksikacijska uloga, inhibitori indoli, aromatski Voće, povrće, itarice aktivacije prokarcinogena, induktori izotiocjanati, flavoni, i uljarice vezanja karcinogenih tvari, inhibitori kumarini, cijanidi, tumora. karotenoidi, retinoidi, fitosteroli Alkaloidi, terpeni, biogeni amini
Smola borova, kava, čaj, kakao, duhan, ljekovito i začinsko bilje
Izoflavoni (genistein i Soja, sojino mlijeko daidzein) i tofu
182
Pravilna prehrana i zdravlje
Neurofarmakoloka sredstva, antioksidansi, kemoprevencija karcinoma. Antikarcinogeni, sprječavaju osteoporozu, smanjuju rizik od KVB-a, smanjenje krvnog tlaka, poboljavaju kvalitetu krvih ila.
Flavonoidi
Antocijani
Jabuke, agrumi, luk, soja i proizvodi od soje, kava i čaj, voće i povrće Bobičastvo voće, kupine, maline, jagode, crno vino, borovnice, ribiz, aronija, akai
Proantocijanidini i flavan-3-oli
Crno vino, sok od grođa, grođe, ekstrakti, kakao
Sulfidi, Tioli
Čenjak, luk, poriluk, masline, mladi luk
Izotiocijanati (Sulforafan)
Indol i glukozinolati
Terpeni
Resveratrol
Kurkumin Klorofil
Mogu spriječiti upalu i rast tumora, mogu podići imunitet i pojačati proizvodnju detoksifikaciju enzima u tijelu. Poboljanje vida, inhibicija proizvodnje nitrata, oksida, indukcija apoptoze, smanjuju nakupljanje trombocita, neuroprotektivni efekti. Inhibicija LDL oksidacije, inhibicija staničnih oksigenaza i inhibicija proinflamatornih odgovora u arterijskoj stjenci Smanjenje LDL kolesterola, antikarcinogeni.
Neutralizacija slobodnih radikala Brokula i ostale koji uzrokuju otećenja stanica, glavičasto povrće, znači oni su antioksidansi, blokiraju hren rast tumorskih stanica i pomau detoksikaciju organizma. Detoksikacija kancerogenih tvari, Glavičasto povrće ograničavaju proizvodnju hormona (brokula, kupus, koji potiču stvaranje karcinogena, ratika, kelj, cvjetača blokiraju karcinogene i sprečavaju i prokulica) rast tumora. Štite stanice da ne postanu kancerogene, usporavaju njihov rast, jačaju imunoloku funkcija, Trenje, kora ograničavaju proizvodnju hormona agruma, rumarin koji potiču stvaranje karcinogena, bore se protiv virusa, rade kao antioksidansi Mogu pomoći u zatiti srca i Crno i crveno vino, sprječavaju aterosklerozu, mogu grejp i sokovi od pomoći u zatiti protiv nekih grejpa, kikiriki karcinoma. Antioksidativna i protuupalna Začin kurkuma svojstva. Moe imati ulogu u prevenciji nekih karcinoma. Špinat, perin, Pomae u detoksikaciji kancerogena, mahune moe ubrzati zacjeljivanje rana.
Pravilna prehrana i zdravlje
183
U sljedećoj ablici (42) prikazan je pregled svojsava skupina fiokemikalija ako da se vidi koje skupine fiokemikalija imaju, na primjer anioksidaivna svojsva ili aniinflamaorna id. Tablica 42. Pregled svojstava fitokemikalija po skupinama aktivnosti (autori) Zdravstveni učinak Antioksidativni
Antiinflamatorni Jačanje imuniteta
Antikarcinogeni
KVB
Protiv osteoporoze Antibakterijski, antivirusni, antifugalni Zatita od UV zračenja Štite oči Antidijabetes Zatita koe Zatita kostiju Pomoć u menopauzi Usporavaju starenje Detoksikacija organizma Ostalo
184
Fitokemikalije α- i ß-karoten, likopen, fenoli, antocijani, kapsaicin, katehin (flavonoli), flavonoidi, polifenolne kiseline, kao i drugi fenolni spojevi, d-limonen, izoflavoni soje, stilbeni, kumarini, vitamini A, E i C, resveratrol, fitosteroli, skvalen Alfa linolenska kiselina, ß- karoten, kurkumin, flavonoidi, antocijani, organosumporni spojevi, tanini, resveratrol, fitosteroli Alfa linolenska kiselina, α- i ß-karoten, katehin (flavonoli), flavonoidi, kumarini, vitamini i minerali, fitosteroli α- i ß-karoten, alil sulfidi, alfa linolenska kiselina, kapsaicin, kumarin, kurkumin, flavonoidi, polifenolne kiseline, kao i drugi fenolni spojevi, flavonidi, antocijani, ganistein (izoflavon), indoli, izoflavoni i saponini, sulforafan (tvar koja se oslobađa vakanjem glavičastog povrća), lignani, likopen, lutein, d-limonen, monoterpeni, organosumporni spojevi, poliacetilen, retinol, stilbeni, kumarini, vitamini A, E i C, organosumporni spojevi, resveratrol, fitosteroli, skvalen α- i ß-karoten, alil sulfidi, alfa linolenska kiselina, antocijanini, katehin, kurkumin, elagična kiselina, flavonoidi, polifenolne kiseline, flavonoidi, antocijani, kao i drugi fenolni spojevi, ganistein (izoflavon), izoflavoni i saponini, lignani, likopen, d-limonen, kumarini, vitamini A, E i C, organosumporni spojevi, tanini, resveratrol, biljni steroli Izoflavoni soje Flavonoidi, stilbeni, kumarini, organosumporni spojevi, tanini, resveratrol, biljni steroli α- i ß-karoten, lutein, kumarini α- i ß-karoten, lutein, antocijani Antocijani, resveratrol, skvalen α- i ß-karoten, kumarini, tanini, skvalen Izoflavoni soje Izoflavoni soje Antocijani, resveratrol Organosumporni spojevi, tanini, resveratrol ß-karoten (reducira rizik od katarakte), d-limonen (smanjuje menstrualne tegobe), izoflavoni soje (tite bubrege), antocijani (tite jetru), resveratrol i skvalen tite mentalno zdravlje
Pravilna prehrana i zdravlje
Koja se količina fitokemikalija preporučuje za dnevni unos?
Zbog nedosaka podaaka o sasavu hrane i isinskog razumijevanja apsorpcije i meabolizma fiokemikalija, Salni odbor o znansvenim procjenama DA ( Sanding Commitee on he Scienific Evaluaion o Dieary Reerence Inakes ) i njegov panel o dijeeskim anioksidansima i srodnim spojevima ( Food and Nuriion Board a he Insiue o Medicine) nije odlučio objavii DA (DI) (SC, 1998). Američka organizacija za karcinome i Udruga za srčane bolesi, kao i mnoge druge organizacije preporučuju unos velikih količina voća i povrća da se osigura odgovarajuća količina fiokemikalija (ACS, 2015; AHA, 2015). Nepoželjne fitokemikalije u hrani
Naravno, ima i onih fiokemikalija koje su nepoželjne za uzimanje ili minimalno vodi se debaa o njihovom šenom učinku na zdravlje. Među njima najznačajniji su: ◆ ◆
◆ ◆ ◆
oein: višak koeina uzrokuje nesanicu, može “odgodii” rudnoću ili povećai rizik za pobačaj, uječe na sadržaj LDL i HDL česica, posoje nepovrđeni dokazi da povećava rizik od karcinoma, oseoporoze i srčanih oboljenja. oein i alkohol: zajedno drže dugo budno sanje i nema se osjećaj ‹›pijansva››, koein ne ponišava učinak alkohola; FDA je zabranjuje proizvodnju pića koja sadrže i alkohol i koein, a u mnogim zemljama ograničena je količina koeina koja se dodaje energeskim napicima. Oksalna kiselina: oksin pronađen u špinau, kupusu, rabarbari i zelenom povrću, previše ovog povrća može uzrokovai želučane egobe i osjećaj “pijeska” u usima. Solanin iz krumpira: u malim količinama je neškodljiv, u većim se povezuje sa živčanim smenjama. Fiai: iz žiarica nisu oksični, ali vežu na sebe Fe, Zn i neke druge minerale pa smanjuju njihovu apsorpciju.
Od fiokemikalija najzanimljivija skupina su anioksidansi, biološki akivne komponene po svim pokazaeljima renuno u okusu israživanja, soga će oni bii dealjno objašnjeni.
6.5.
ANTIOKSIDANSI U HRANI
Anioksidansi su vari koje šie sanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala i na aj način sprječavaju izazivanje oksidaivnog sresa u organizmu. Već više od pola soljeća predmeom su izučavanja znansvene zajednice, a sve je započelo eorijom dr. Harmana sa sveučiliša Berkeley u aliorniji da se prerano sarenje sanice događa zbog rovanja organizma slobodnim radikalima. eoriju je nazvao slobodno-radikalska eorija sarenja. Pravilna prehrana i zdravlje
185
Šo su slobodni radikali i kako o anioksidansi sprječavaju njihovo djelovanje? Odgovor se pronalazi u činjenici da se u ljudskom organizmu može ‹›dogodii›› višak kisika. isik je ijelu neophodan za odvijanje meaboličkih procesa i roši se pri razgradnji vari u oksidacijskim reakcijama. U aerobnim uvjeima u miohondrijima u sanici, u nizu reakcija kemijskom razgradnjom ugljikohidraa, lipida i proeina svara se za živo porebna energija, pri čemu se kisik prevara u vodu. ako se meabolizira 95 % udahnuog kisika, a preosalih 5 % se prevara u slobodne radikale. Slobodni radikali su prema srukuri različii oblici aoma ili molekule, odnosno spojevi kisika u kojima aom kisika u svojoj vanjskoj elekronskoj ljusci ima jedan nespareni elekron. Svaki akav kisikov radikal vrlo je reakivan i nesabilan (raje svega jednu sekundu), nasoji neuralizirai svoj negaivni naboj i veže se na vari iz okoline, naročio na lipide, proeine i njihove srukure, a njegovom inakivacijom nasaje nova radikalna molekula čime započinje lančana reakcija i mulipliciranje novih slobodnih radikala. akva reakcija je burna i uzrokuje sanična ošećenja, ako sanica brže sari i degenerira se. Ove reakcije su neenzimaskog karakera, a osim kisikovih radikala u organizmu se mogu svorii dušikovi, sumporni i ugljikovi radikali (Wenworh i sur., 2001; Wenworh i sur., 2003). Tablica 43. Slobodni radikali i molekule potencijalno slobodni radikali (Živković, 2009) Slobodni radikali superoksidni anion O2* hidroperoksidni radikal HO2* peroksilni radikal RO2* hidroksilni radikal O*H lipoperoksidni radikal LOO* aloksilni radikal RO* duik monoksid NO* i dioksid NO 2* ugljikov radikal RC* tialni (sumporni) radikal RS*.
Potencijalni slobodni radikali vodikov peroksid H2O2 hipoklorna kiselina HOCl lipohidroperoksid LOOH ozon O3 jednostavni kisik 1O2 peroksidnitrit ONOO-.
Osim oga, posoje i molekule koje nisu direkno slobodni radikali, ali se pod određenim uvjeima u njih lako prevore i zajedno s prvom skupinom slobodnih radikala prikazani su u ablici 43 (McCord i Fridovich, 1998; McCord, 2000). akođer, važno je spomenui da slobodni radikali mogu nasai i enzimaskim reakcijama u kojima, primjerice sudjeluju enzimi ciokrom P 450 oksidaza, urai, oksidaza, monoamin oksidaza i ksanin dehidrogenaza. Na svaranje slobodnih radikala u organizmu ujeca će UV zračenje, ionizirajuće zračenje, prooksidaivni enzimi, nepravilna prehrana, lijekovi, onečišćivači iz okoliša. u je dosa bino spomenui reakcije kaalizirane eškim mealima, poznaim i vrlo česim 186
Pravilna prehrana i zdravlje
onečišćivačima okoliša koji dolaze u okoliš iz skoro svih ljudskih akivnosi (indusrija, opadne vode, opad). Jedna od poznaijih je Fenonova reakcija u kojoj u sanici pri reakciji superoksida i vodikovog peroksida nasaje hidroksilni radikal: O2* + H2O2
e
O2 + OH* + OH
Problem je šo hidroksilni radikal OH* desrukivnije djeluje na sanice od superoksidnog radikala. U vezu s Fenonovom reakcijom dovode se Parkinsonova i Wilsonova boles, pri čemu kod prve reakciju kaaliziraju Fe 2+ ioni prisuni u sanicama supsancije nigre velikog mozga, dok nasajanje hidroksilnih radikala u slučaju Wilsonove bolesi kaaliziraju velike količine slobodnih Cu+ iona. Na primjer, kod djelovanja UV zraka u sanicama se razgrađuju molekule vode, svaraju se kisikovi radikali, a o uzrokuje promjene na koži i očima. od sarijih osoba, dodano se javljaju degeneraivne promjene kože, očna mrena ili kaaraka i reinopaija (neupalno ošećenje mrežnice oka). Ipak, organizam je razvio mehanizam proiv slobodnih radikala i brojne vari u malim količinama i krakom vremenu neuraliziraju djelovanje slobodnih radikala, a akve vari su anioksidansi. Oni nisu oksični za organizam. Međuim, pod raznim uvjeima smanjuje se anioksidaivna obrana, povećava proizvodnja slobodnih radikala i kad organizam izgubi biku u održavanju ravnoeže između proizvodnje slobodnih radikala i vari koje ga brane (ravnoeža prooksidan/anioksidans) nasupa boles ili pojava koja se zove oksidaivni sres. ezulai velikog broja znansvenih sudija upućuju na pojačan razvoj oksidaivnog sresa kad je organizam pod jačim fizičkim ili psihičkim sresom. Anioksidansi se prema razini i načinu djelovanja u ljudskom organizmu klasificiraju na: Preventivne sprječavaju nastanak slobodnih radikala
Skevender posjeduju sposobnost da “hvataju” slobodne radikale
Reparacione (enzimske) djeluju obnavljajući ili uklanjajući otećene vitalne biomolekule koje nastaju u uvjetima oksidativnog stresa (fosfolipaze, proteaze, enzimi koji obnavljaju DNK, transferaze).
Prevenivni vežu Fe2+ i Cu+ ione, ako sprječavaju Fenonove reakcije i uglavnom su o specifični kivni proeini - eriin, ranserin, albumin, lakoerin i ceruloplazmin ili EDA, deeroksamin. Enzimski anioksidansi kaaliički razgrađuju slobodne radikale – o su anioksidaivni enzimi superoksid dizmuaza, kaalaza i gluaion peroksidaza. reća, najvažnija i najbrojnija skupina anioksidansa su “hvaači” slobodnih radikala i njihovih produkaa. U oj skupini su brojni biljni polienoli, viamini A, C i E, a među njima najučinkoviiji je reducirani gluaion-GSH. Pravilna prehrana i zdravlje
187
Osim onih koji se unose hranom ili prehrambenim dodacima (egzogeni), ijelo čovjeka ima svoje vlasie anioksidanse (endogeni), popu uraa (urična ili mokraćna kiselina) koji nasaju razgradnjom nukleinskih kiselina i najviše su koncenrirani u krvnoj plazmi. u je i hormon epifize melaonin, on razgrađuje hidroksilni radikal i za njega je karakerisično da je djelovoran proiv oksidansa opljivih u vodi i u masima. 6.5.1. Otećenja koja u ljudskom organizmu izazivaju slobodni radikali
Slobodni radikali ošećuju DN, N, polisaharide, lipide i proeine, ošećuju ih direkno i kada su samosalni ili kada su prisuni u organelama, a a ošećenja uzrokuju poremećaj fiziološke unkcije sanice. Ošećenjem DN-a na primjer, slobodni radikali mijenjaju razinu ekspresije gena, šo za posljedicu ima promjenu sineze proeina, a kao rezula javlja se ošećenje saničnog meabolizma i unkcije. U akvim uvjeima javlja se boles i brže sarenje organizma. Dnevno je o na razini 10.000 nukleida molekule DN-a u svakoj sanici organizma koji bude ošećen. Pri ovom se moraju razlikovai ošećenja na jezgrinoj DN i miohondrijskoj DN koja je nekoliko pua osjeljivija na razorno djelovanje slobodnih radikala. U miohondrijskoj DN smanjuje se akivnos enzima u lancu za prijenos elekrona, na aj način smanjuje se sineza AP-a, a rezula su brojne miopaije - miohondrijske bolesi ljudi. Već ranije je spomenuo da slobodni radikali djeluju i na razini makromolekula proeina i lipida, ako na proeinima dolazi do karbonilacije, odnosno križnog vezanja aminokiselina. akva reakcija ubrzava kaabolizam proeina, skraćuje se poluživo molekule u sanici, enzimska akivnos pada i mijenja se anigeničnos molekula. Na nukleinskim kiselinama o mijenja genski izražaj sanice. od lipida, slobodni radikali lipidnom peroksidacijom djeluju na peroraciju sanične membrane, pri čemu se povećava njena propusnos i sanica umire, a dolazi i do nakupljanja peroksidnih lipida koji su direkno odgovorni za sarenje sanice. Ovdje je bino spomenui da su lipidi koji imaju više dvosrukih veza (nezasićenih masnih kiselina) osjeljiviji na lipidnu peroksidaciju, jer su baš i dvosruki vezovi mjeso vezanja slobodnih radikala. U velikom broju israživanja do danas uvrđena je veza između djelovanja slobodnih radikala i više deseina bolesi, između osalih bolesi krvožilnog susava, neurodegeneraivne i maligne bolesi, diabees mellius, aeroskleroza, hiperenzija, kaaraka, reumaoidni arriis, vaskuliisi, moždani udar, raume, Parkinsonova i Alzheimerova boles, hepaiis, dermaiis i druge, a u konačnici, zajedničko djelovanje svih navedenih bolesi na ubrzano sarenje organizma. Višegodišnjim israživanjem uvrđeno je da se živoni vijek sisavaca ne može značajno produljii anioksidansima, ali se može povećai srednja vrijednos rajanja živoa (Harman, 2000). o povrđuje eoriju bržeg sarenja uzrokovanog djelovanjem slobodnih radikala e njihovu uključenos u eiologiju i razvoj kroničnih oboljenja 188
Pravilna prehrana i zdravlje
koja uzrokuju brže sarenje organizma (Beckman i Ames, 1998; Wei i Lee, 2002; Lee i sur., 2004). Pri ovim procesima od anioksidansa se očekuje da budu ključni u zašii sanice, da skupe (“uhvae”) slobodne radikale i ako smanje supanj razvoja bolesi, jednako kod odraslih i kod djece (Sewar i sur., 2002). U svakom slučaju, ravnoeža između svaranja slobodnih radikala i anioksidaivne borbe organizma određuje razinu oksidaivnog sresa. olika će bii sposobnos sanica u borbi proiv slobodnih radikala ovisi o koncenraciji slobodnih radikala, afinieu prema određenoj reakivnoj vari e sanju drugih anioksidansa s kojima su u međusobnom djelovanju. Naravno, važno je opće sanje zdravlja organizma, način živoa, prehrane, sanje okoliša id. Oči
Dijabetička retinopatija Preuranjena retinopatija Katarakta Starosna makularna degeneracija Lice
Sunčane pjege Staračke pjege Bore Utori Abdomen
Akutne želučane mukozne lezije Želučani ulkus Ishemični enteristis Ishemični kolitis Masna jetra
Cefalički dio
Parkinsonova bolest Alzheimerova bolest Traumatska epilepsija Amiotrofična lateralna skleroza Dušnik
Bronhijalna astma Respiratorni distres Sindrom odraslih Ozljede udisanja Prsa
Ishemična aritmija Srčani infarkt Visoki krvni pritisak Donji abdomen
Zatajenje bubrega Uremija Koža
TIJELO
Dijabetes Alergije Karcinomi Reumatske bolesti Ateroskleroza AIDS
Dermatitis i problemi s kožom
Slika 39. Bolesti uzrokovane slobodnim radikalima
6.5.2. Podjela antioksidanasa
Anioksidansi se mogu podijelii na nekoliko načina. U emeljnoj podijeli se u obzir uzimaju izvor anioksidansa i mehanizam djelovanja, pa je akva podjela prikazana u ablici 44. Već ranije je objašnjeno da su egzogeni oni koji se unose hranom ili dodacima prehrani ili lijekovima, a endogene organizam proizvodi sam u procesima meabolizma kisika, agocioze, kemoaksije, apopoze, koagulacije, asfiksije, hipoksije ili hiperoksije. Pravilna prehrana i zdravlje
189
Tablica 44. Podjela antioksidansa s obzirom na izvore i mehanizam djelovanja (Kesić i sur., 2015) Podjela antioksidanasa prema izvoru Egzogeni ili vanjski
Endogeni ili unutranji
β-karoten
Glutation peroksidaza (GP)
Vitamin E (Tokoferoli) Vitamin C (Askorbinska kiselina) Polifenoli spojevi
Katalaza Superoksid dizmutaza (SOD)
Podjela prema mehanizmu djelovanja Antioksidansi - donori H atoma Kelatori metalnih iona Enzimi Hvatači kisikovih radikala
U ovu skupinu se ubrajaju i oni koji nasaju nepoželjnim reakcijama pri velikom fizičkom ili psihičkom naporu, pod djelovanjem UV ili radioakivnih zraka, kod djece izložene pasivnom pušenju, kod nepravilne prehrane ili unošenja lijekova i oksina. Prema opljivosi dijele se na one opljive u vodi i opljive u masima. ako je membrana sanice uglavnom lipidna (osolipidna srukura), anioksidansi koji se mogu inegrirai u membranske susave su posebna skupina i u nju ulaze viamini A, E i β-karoen, a poznai su da preveniraju karcinome i kardiovaskularne bolesi (ablica 44). Neenzimski se anioksidansi akođer dijele prema opljivosi (ablica 46), pa su u vodi opljivi askorbinska kiselinu i urai, dok su u masima opljivi ubikvinon (CoQ10), reinoidi, karoenoidi i okoerol (viamin E). Tablica 45. Membranski antioksidansi (Živković, 2009) Membranski antioksidans Vitamin E β-karoten Koenzim Q
Djelovanje Antioksidativno djelovanje ostvaruje kidanjem lanaca Ima sposobnost uklanjanja singletnog kisika i slobodnih radikala Ima antioksidativno djelovanje u respiratornom lancu
Tablica 46. Niskomolekularni endogeni i hidrofilni antioksidansi (Živković, 2009) Antioksidans Glutation Vitamin C Polifenoli Bilirubin Urična kiselina Glukoza Selen 190
Djelovanje Uklanja radikale, sudjeluje u konjugaciji, regeneraciji askorbata i kao koenzim Uklanja slobodne radikale doniranjem elektrona, pri čemu nastaje slabo reaktivan askorbilni radikal Uklanjaju slobodne radikale i veu metalne ione Uklanja peroksidne radikale Uklanja radikale i vee metalne ione Uklanja hidroksi radikale Koenzim glutation peroksidaze
Pravilna prehrana i zdravlje
Enzimski anioksidansi ranije su definirani. o su superoksid dismuaza (SOD) koji kaalizira dismuaciju superoksida u kisik i vodikov peroksid uz pomoć bakra, cinka, mangana, i željeza. Ona je pronađena u goovo svim aerobnim sanicama i izvansaničnim ekućinama. aalaze (CA) djeluje prevaranjem vodikovog peroksida u vodu i kisik, pomoću željeza i mangana kao koakorom. Ona završava proces deoksikacije koju je započela SOD. Gluaion peroksidaza (GSHpx) i gluaion redukaza su selenski enzimi koji pomažu razbii vodikov peroksid i organske perokside u alkohol. Oni su najzasupljeniji u jeri. Anioksidansi mogu bii podijeljeni i s obzirom na veličinu molekule, na male (viamin C i E, gluaion, lipoična kiselina, karoenoidi i CoQ10) i velike kojima se pripisuje uloga “žrvenih proeina” jer apsorbiraju kisikove slobodne radikale i sprječavaju da oni napadnu esencijalne proeine. Jedan primjer ih žrvenih proeina je albumin. Dijeleći anioksidanse prema izvoru, na endo- i egzogene, dobro je spomenui da u biološkim ekućinama ima značajan broj endogenih anioksidansa: neki viamini, koenzim Q, različie iolne molekule (cisein, cisamin, meionin, gluaion), ubikvinon, glukoza, bilirubin, urai i kaabolički pepidi sanice (Živković, 2009). Dok je u odnosu na egzogene anioksidanse (anioksidansi u prehrani) dobro spomenui da posoje još i prirodni (dobiju se iz biljnih ili živoinjskih izvora) i sineički (dobiju se kemijskim puem). Sineički anioksidansi s obzirom na srukuru su aromaski spojevi enolnog karakera i najpoznaiji su BH-E321 (builhidroksi oluen), BHA-E320 (builhidroksi anizol), PG-E 310 (propil gala) e BHQ (ercijarni builhidrokvinon). Najbolji biljni izvori anioksidansa su najčešće eksraki voća, povrća, aromaskog i začinskog bilja, dok živoinjske namirnice nisu dobar izvor anioksidansa. 6.5.3. Antioksidativni kapacitet hrane i najvaniji izvori antioksidanasa u hrani
Anioksidaivni kapacie je mjera kojom se pokazuje sposobnos reduciranja i zausavljanja šenih oksidaivnih reakcija u hrani i organizmu. od laboraorijskih mjerenja anioksidaivnog kapaciea hrane posoji nekoliko problema koje je porebno isaknui. Prvi se odnosi na činjenicu da u hrani ima velik broj komponenaa koje imaju anioksidaivni kapacie e ih je zbog raznolikosi i hrane i anioksidaivnih komponenaa prakično nemoguće sve isražii, zao israživači najčešće određuju ukupni anioksidaivni kapacie AC (engl. oal anioxidan capaciy) neke hrane. Naravno, ovisno o namjeni israživanja vrlo česo se isražuju pojedine namirnice u kojima se želi uvrdii koje anioksidaivne komponene su prisune u namirnici, u kojoj količini i obzirom na količinu izračunava se doprinos ukupnoj AC vrijednosi. Pravilna prehrana i zdravlje
191
SET mehanizam Metode mjere sposobnost antioksidansa da donira elektron i tako reducira djelovanje slobodnih radikala. Mjerenje se temelji na smanjenju koncentracije slobodnih radikala i tu nema kinetike ni kompeticije. Probna tvar, koja je istovremeno i oksidant, prima elektron od antioksidansa, a rezultat reakcije je promjena boje probne tvari. Intenzitet promjene boje proporcionalan je koncentraciji antioksidansa. Spore su i ovisne o pH i otapalu.
HAT mehanizam Ove metode mjere sposobnost antioksidansa da hvataju slobodne radikale donirajući vodikov atom. Mjerenje se temelji na kompeticijskoj kinetici da se antioksidans natječe s probnom tvari za slobodne radikale. Generator slobodnih radikala u reakciji oksidira probnu tvar, a reakcija nije ovisna o pH sustava i otapalu. Vrlo su brze, traju nekoliko minuta.
Najčeće koritene metode unutar HAT mehanizma su ORAC, TRAP, i metoda Najčeće koritene metode unutar SET izbjeljivanja krocina (Flanjak, 2012). mehanizma su FRAT, TEAC i DPPH.
Slika 40. Shema reakcija SET i HAT mehanizama (Flanjak, 2012)
ako se, primjerice, može pronaći velik broj radova u kojima je uvrđena prisunos anioksidansa u jagodičasom voću koje se smara jednim od najvažnijih izvora anioksidansa. Pri om, israživači pokušavaju sasavii lise namirnica s anioksidaivnim kapacieom (Wang i sur., 1996) i prema mnogima se jagodičaso voće kao skupina nalazi na samom vrhu lise, primjerice s čeiri pua višim AC-om od osalog voća, 10 pua višim od povrća ili 40 pua višim od žiarica, a među jagodičasim voćem od dva do dese pua viši AC od osalog voća ima jagoda Malina ima višu anioksidaivnu akivnos od jagode za 50 % ili 10 pua višu od rajčice i 3 pua višu od kivija (Beekwilder i sur., 2005). Pojedinačno najviši AC ima viamin C koji konribuira preko 30 % AC-a, između 25 - 40 % konribuiraju anocijani, a osalo je raspoređeno na EA derivae (neaninske komponene) i flavonoide (González i sur., 2003; Wang i Millner, 2009). 192
Pravilna prehrana i zdravlje
Drugi problem kod uvrđivanja je velik broj laboraorijskih meoda za mjerenje anioksidaivnog kapaciea, ali nii jedna nije sandardizirana, odnosno nii jedna ne može prikazai mehanizme djelovanja svih slobodnih radikala i svih anioksidansa prisunih u kompleksnom susavu hrane. Israživači, soga, kombiniraju meode i ako pokušavaju obuhvaii sve anioksidanse u hrani i izrađuju anioksidaivni profil namirnice (Cao i Prior, 1998; e i sur., 1999). Najčešće auori dijele ove meode prema mehanizmu kojim anioksidansi deakiviraju slobodne radikale, a prema ome posoji podijela na SE mehanizam (engl. Single Elecron ranser ) i HA (engl. Hydrogen Aom ranser ) mehanizam (Huang i sur., 2005). Meode koje se nalaze unuar ove podjele prikazane su u shemi (slika 40). oju od meoda će israživači primijenii ovisi o velikom broju akora. Od dosupnosi sandarda, kapaciea opreme i resursa, a najviše o uzorku koji se ispiuje. Dosa je u primjeni uvrđivanje ORC sposobnosi za pojedine namirnice i na emelju ORC jedinica sasavljaju se lise namirnica, kao i procjene unosa anioksidansa. Preporučena dnevna doza je 3000-5000 ORC jedinica, a israživanja su pokazala da se u oko ri porcije voća dnevno dobije oko 1200 ORC jedinica. Prema ORC vrijednosima rangirano je 326 namirnica u israživanju više insiucija, između kojih i USDA ( U.S. Deparmen o Agriculure) u dvije publikacije. Prema njima najviši anioksidaivni kapacie imaju Acai bobice (slika 42), slijedi ih kakao prah, neobrađen, nakon kojeg je amna čokolada. Od najčešće konzumiranog voća na prosoru Europe i Balkana, najviši ORC imaju crne maline, bazga, a slijede ih šumske divlje vrse jagoda, kupina, malina i generalno jagodičaso voće.
Pravilna prehrana i zdravlje
193
Reakcijski mehanizmi najčećih metoda za mjerenje antioksidativnog kapaciteta Metoda FRAP temelji se na sposobnosti AA da donira metoda FRAP elektron u kiselom mediju (pH 3,6) pri čemu se uti (engl. Ferric kompleks feri eljeza (Fe3+) s TPTZ (2,4,6-tris(2-piridil)Reducing s-triazin) reducira u plavi kompleks Fe2+-TPTZ. Intenzitet Antioxidant plavog obojenja mjeri se spektrofotometrijski na 593 nm, a Power) proporcionalan je redukcijskoj sposobnosti AA. Metoda TEAC temelji se na neutralizaciji stabilnog metoda TEAC radikal kationa ABTS (2,2‘-azinobis-(3-etil-benzotiazolin(engl. Trolox 6-sulfonska kiselina) ekstraktom AA uz mjerenje Equivalent promjene boje. Otopina radikal kationa je obojena plavoAntioxidant zeleno i pri reakciji dolazi do nestanka boje, to se prati spektrofotometrijski, s tim da je doseg neutralizacije ovisan m Capacity) a o antioksidacijskoj aktivnosti ekstrakta. z i n a DPPH (2,2-difenil-1-pikril-hidrazil) radikal je rijetko stabilan h e oblik RNS-a koji se u reakciji s AA reducira u hidrazin. m Ova promjena mjeri se promjenom apsorbancije na 515 T E - 528 nm. Reakcijom s AA i SR smanjuje se apsorbancija. S Sposobnost hvatanja SR-a izračunava se kao % preostalog DPPH-a, a on je proporcionalan koncentraciji AA-a. Antioksidativni kapaciteta moe se izraziti i preko IC50, a to je koncentracija AA-a potrebna za smanjenje početne koncentracije DPPH za 50 %. Kada IC50 ima viu vrijednost, manji je antioksidativni kapacitet uzorka. Metoda se često koristi, jer je DPPH dostupan na tritu, brza je, jednostavna i ne zahtijeva skupu opremu. Problem se moe pojaviti kod očitavanja grafičkog prikaza, jer neke tvari imaju apsorpcijski spektar u istom području valnih duljina kao i DPPH (npr. karotenoidi), pa mogu smetati kod mjerenja. Metoda ORAC temelji se na antioksidativnoj aktivnosti vitamina E, odnosno njegovog oblika topljivog u vodi m a kao ekvivalenta. Metodom se mjeri rezultat inhibicije z i metoda ORAC n oksidativne degradacije molekule fluoresceina na koju a (Oxygen Radical h djeluju AA, spektrofotometrijski. Rezultati se očitavaju iz e Absorbance badarne krivulje napravljene mjerenjem antioksidativne m T Capacity) aktivnosti različitih koncentracija 6-hidroksi-2,5,7,8 A H tetrametilkroman-2-karboksilne kiseline ili TroloxTM-a koji je homologan u vodi topljivom obliku vitamina E. metoda DPPH
Pokrate: RNS - reaktivni oblici dušika ( engl. reactive nitrogen species); AA antioksidansi; SR - slobodni radikali
Slika 41. Reakcijski mehanizmi najčećih metoda za mjerenje antioksidativnog kapaciteta (Prior i sur., 2005)
194
Pravilna prehrana i zdravlje
Slika 42. Acai bobica Nutritivna svojstva acai bobice ogledaju se u visokom udjelu bjelančevina (vie od jaja), obiluju omega 3, 6 i 9 masnim kiselinama, imaju duplo vie antioksidansa od borovnica i 30 puta vie antocijana od crnog vina, nizak glikemijski indeks, sadri vitamine B, C i E, fitosterol, flavonoide i koenzim Q10.
ORC jedinice predsavljaju vrijednos roloks ekvivalenaa (μmolE/100 g), a uključuje i vrijeme inhibicije i opseg inhibicije oksidacije. Prior je razvio posupke i za mjerenje ORC vrijednosi anioksidansa opljivih u vodi (H-ORC) i onih opljivih u masima (L-ORC). Ukupna ORC vrijednos za najučesalije konzumirano voće i povrće prikazano je ablicom 47.
Skupina auora u Norveškoj FRP meodom isražila je sadržaj anioksidansa u preko 3.000 namirnica (voće, povrće, žiarice, leguminoze, lupinaso voće, sjemenke, čokolada, mliječne prerađevine, jaja, začinsko bilje, dodaci prehrani, hrana za dojenčad i mnoge druge skupine). U ablici 48 prikazan je rezula ih israživanja i jasno se vidi da su anioksidaivne komponene prosječno više sadržane u hrani biljnog podrijela, a unuar kaegorija, odnosno skupina namirnica, najviši udio anioksidaivnih komponenaa imaju ljekovio, začinsko i aromaično bilje i jagodičaso voće, isključujući prehrambene dodake koje se proizvode kako bismo dobili visok udio anioksidansa.
Pravilna prehrana i zdravlje
195
Tablica 47. Vrijednosti ORAC-a na 100 g nekih vrsta voća i povrća i njihovih proizvoda (Haytowitz i Bhagwat, 2007; 2010) VOĆE Acai bobice Kako prah Tamna čokolada Maline, crne Bazga Divlje borovnice i kupine Brusnice Ribiz Šljive Grožđice, 40 % vode Kupine Maline Borovnice Nar Jagode Trešnje Jabuke, razne, prosjek Kruške Naranče Avokado, breskve Crno grožđe Mandarine Grejpfrut Limun Marelice Bijelo grožđe Nektarine Kivi Banane Ananas Dinja Lubenica
196
Pravilna prehrana i zdravlje
ORAC* 102700 55653 20816 19220 14697 9621 9090 7957 6100 4188 5905 5065 4669 4479 4302 3747 3432 2201 2103 1922 1746 1627 1640 1225 1110 1018 919 862 795 562 319 142
POVRĆE Sirak Artičoke Bijeli luk Brokula, kuhana Crveni luk Špinat Krumpir Soja, sirova Patlidan Slatki krumpir Cvjetača Grah, sirovi Shiitake gljiva, suha Kukuruz Mrkva Smrznuti graak Poriluk Celer Kupus, svjei Bundeva Rajčica Krastavac
ORAC* 100800 6552 5708 2160 1521 1513 1058 962 932 902 870 799 752 728 697 600 569 552 529 483 387 232
Orasi Ljenjaci Bademi
13541 9645 4454
Žitarice, s grođicama
2294
Vino, crveno
3607
Maslinivo ulje
372
Tablica 48. Udio antioksidansa u hrani u istraivanju trita u Norvekoj (Carlsen i sur., 2010) Hrana Biljna hrana Animalna hrana Mijeana hrana
1943 211 854
Udio antioksidansa (mmol/100g) 11.57 0.18 0.91
131 59 425 119 283 80 90 278 90 303 44 52 251 66 38 69 134 227 31 50 189 86 32
98.58 91.72 29.02 9.86 8.30 4.93 4.57 1.25 1.09 0.80 0.77 0.77 0,63 0,58 0.51 0.48 0.45 0.34 0.31 0.23 0.19 0.14 0.11
Broj uzoraka
Kategorije Vitamini, dodaci prehrani Ljekovito bilje Začinsko i aromatično bilje Jagodičasto voće i proizvodi Napitci Čokolade i slatkiši Orašasti plodovi i sjemenke Voće i voćni sokovi Žitarice za doručak Povrće i proizvodi Razni sastojci, začini Dječja hrana i piće Juhe, umaci, preljevi Grickalice, keksi Ulja i masti Leguminoze Deserti i keksi Žitarice i proizvodi od žitarica Meso i proizvodi od mesa Svinjetina i proizvodi Mješovita predjela Mliječni proizvodi Ribe i morski plodovi
U drugom israživanju (Halvorsen i sur., 2012) uvrđeno je da norvežani unose 43.6 % biljnih anioksidanasa iz voća, 27.1 % samo iz bobićasog voća, a 11.7 % iz žiarica.
Pravilna prehrana i zdravlje
197
6.5.4. Promjene koje slobodni radikali uzrokuju u hrani
Slobodni radikali i u hrani uzrokuju nepoželjne oksidaivne promjene (užeglos masi, promjena boje, ukusa, mirisa, poamnjivanje, gubiak viamina i drugih nesabilnih spojeva) koje hrani mijenjaju senzorske karakerisike i kemijska svojsva. Zao se u hranu dodaju anioksidansi, ali oni su kao adiivi ograničeni i dodaju se količine koje su odobrene propisima o uporebi adiiva. Anioksidansi hrani produžuju rok rajanja proizvoda prehrambene indusrije, a primjenjuju se i u medicini i kozmeičkoj indusriji. Tablica 49. Promjene u hrani uzrokovane antioksidacijske aktivnosti tijekom procesa proizvodnje, prerade i skladitenja (Kesić i sur., 2015) Procesi pri kojima se otpornost hrane prema oksidaciji povećava ili smanjuje
Promjene u hrani koje utiču na njenu antioksidacijsku aktivnost •
Procesi pri kojima se povećava otpornost prema oksidaciji
• • •
Procesi pri kojima se smanjuje otpornost prema oksidaciji
• • •
Transformacija antioksidansa u aktivnije spojeve (npr. glikozidi prelaze u aglikone, proizvodi Maillardovih reakcija); Unitavanje prooksidanata (npr. tvari koje izazivaju fotosenzitivni efekt kod tekih metala); Sprječavanje pristupa kisika (npr. enkapsulacija). Unitavanje antioksidansa oksidacijom ili interakcija s drugim komponentama hrane; Gubitak antioksidansa isparavanjem; Poboljan pristup kisika (npr. tijekom suenja); Stvaranje prooksidanata ili njihovo oslobađanje iz neaktivnih kompleksa.
U ablici 49 prikazane su promjene anioksidacijske akivnosi hrane ijekom procesa proizvodnje, prerade i skladišenja. Najinenzivnije promjene anioksidacijske akivnosi hrane nasaju kod brzog zagrijavanja i kod dugog sajanja hrane. Sajanjem hrane događa se oksidacija proizvodima oksidacije lipida i lipidnih peroksida, oksidacija singlenim i riplenim kisikom i oksidacija eškim mealima. Neki radovi ukazuju na smanjenje anioksidaivne akivnosi smrzavanjem (González i sur., 2003).
6.6.
PRIMJENA FITOKEMIKALIJA U LIJEČENJU
Činjenica od koje ne možemo pobjeći je da je sve više ljudi sklono primijenii neki od alernaivnih načina liječenja ili ublažavanja egoba, gdje god je o moguće. Bez obzira na napredak znanosi i nevjerojanu ponudu armaceuske indusrije, kao i upue liječnika da se ne smije izlazii izvan okvira konvencionalne medicine, sve je više ljudi koji spas 198
Pravilna prehrana i zdravlje
raže u prirodnoj medicini. Glavni razlog za o je šo prirodna medicina ogromnu pažnju posvećuje pojedincu i bavi se, osim fizičkim ijelom i simpomima, sanjem duha i uma čovjeka i pokušava doći do uzroka poremećenog sanja. Znansvenici manje-više uspoređuju alernaivnu medicinu s alkemijom ili kažu da je pseudoznanos koja proizvodi placebo eek. No primjeri izlječenja broje se u milijunima, Farmakopeja kao najvažnija knjiga za suvremenu armaceusku i medicinsku znanos sadrži opise biljnih droga, a u najnovije izdanje Europske armakopeje uvršeni su i homeopaski pripravci. Medicinska i armaceuska znanos kažu da sve šo čovjek korisi za liječenje ili prevenivu mora bii klinički dokazano, provjereno i sigurno i česo negiraju alernaivne posupke. No česo iz ih krugova dolaze savjei i preporuke o prirodnim pripravcima koji su manje agresivni prema čovjeku. Jedno je sigurno, suvremena medicina i armacija započinju svoje posojanje ek počekom 19. soljeća, a liječenje biljkama poznao je oprilike koliko i čovjekovo posojanje na zemlji. Bez obzira na razmišljanje suvremenih znanosi ljudi u praksi iz raznih razloga prisupaju prevenivi ili liječenju alernaivnim načinima, među kojima su najčešće i najvažnije fioerepija, aromaerapija, homeopaija, akupunkura, refleksologija, kiroprakika, nauropaija i mnoge druge. Fitoterapija je metoda liječenja, ublaavanja tegoba ili sprječavanja bolesti koja se temelji na primjeni prirodnih ljekovitih sirovina (biljaka), cijelih ili njihovih dijelova (cvjetova, listova, korijena) ili primjeni sastojaka (eteričnih ulja, ekstrakata i drugih izolata) i gotovih pripravaka (čajeva, tinktura, masti, kapsula). Aromaterapija je kontrolirano koritenje eteričnih ulja za uspostavljanje ravnotee tijela i unaprjeđenje zdravlja. Homeopatija je alternativna terapija koja se temelji na principu sličnosti bolesti; ona smatra da ona tvar koja je uzrokovala bolest moe tu istu bolest izliječiti, samo se tvar uzima u manjoj dozi. Princip je da je homeopatski pripravak stimulans koji potakne samoiscjeljujuće snage organizma, imunoloki sustav i da djeluje na svim razinama (fizička, mentalna, emocionalna). Homeopatski pripravak naziva se remedija. Refleksologija liječi na temelju teorije da se na akama i tabanima nalaze refleksne točke koje odgovaraju pojedinim organima. Ako se vri pritisak na te točke, to pozitivno djeluje na organizam, odnosno na te organe. Slično ali drugačije funkcionira i akupunktura kod koje se u točke na tijelu (koi) zabadaju iglice. To je tisućama godina stara kineska medicina. Kiropraktika (grč. cheir = ruke i prato = raditi, namjetati) znači namjetanje rukama. To su postupci korekcije kraljenice i kotano-miićnog sustava. Rjeavaju se problemi s bolovima u kraljenici i kotanom sustavu (stalni bol kraljenice, diskus hernija, glavobolje, spondiloza, oboljenja povezana sa stresom i miićnom napetoću), a to utječe na ukupno stanje zdravlja ili bolesti. Pravilna prehrana i zdravlje
199
Podaci govore da velik broj ljudi kombinira konvencionalno i alernaivno liječenje, jer vjeruju da će im o pomoći. Neki misle da je zanimljivo pokušai, a prema jednom američkom israživanju provedenom 2002. čak 26 % je korisilo alernaivne meode liječenja po preporuci konvencionalnih liječnika. Posljednjih godina Svjeska zdravsvena organizacija za zdrav način živoa u 21. soljeću propagira radicionalnu kinesku medicinu, širom svijea ovaraju se homeopaske klinike, a znanos se inenzivno bavi israživanjem. SZO korisi i podjelu na: ◆ ◆ ◆ ◆
radicionalnu medicinu vezanu uz specifičnu kuluru nekog naroda, komplemenarnu koja nadopunjuje službenu medicinu, inegraivnu koja uzima najbolje od svih znansveno povrđenih erapija alernaivnu medicinu.
Ovo bi značilo da osim “službene” medicine posoji i komplemenarna i alernaivna medicina (engl. Complemenary and Alernaive Medicine , CAM). Posoje različie diskusije na emu podjele medicine na ovaj način, o ome šo sve ulazi u jednu, dr ugu ili reću. Posoje i ermini narodna medicina, nekonvencionalna, prirodna, službena biomedicina id. KM ili CAM je po definiciji heerogeni zbroj erapijskih supsancija i ehnika baziranih na eoriji i susavu razumijevanja koji nije u skladu sa zapadnim modelom medicinske znanosi i prakse. eklo bi se da su “komplemenarno”i “alernaivno” ermini koji neki erapijski prisup priključuju ili ga isključuju iz znansveno dokazanog medicinskog okvira (Fisonić i sur., 2004; VOSZ, 2004; Dohranović i sur., 2012). Sve u svemu, uravnoeženos sasojaka u nekim biljkama djelovorno je na usposavljanje akve ise ravnoeže u ijelu i dokazano obnavlja zdravlje, jača fizičko ijelo i duh, šo konvencionalna medicina ne može. Ona korisi u lijekovima samo jedan sasojak koji je obično sineički (Gagrčin i užić, 2014). Ipak, ema ovog poglavlja su fiokemikalije, soga će u nasavku više bii riječi o biološki akivnim komponenama biljaka i njihovoj primjeni u fioerapiji i aromaerapiji. 6.6.1. Fitoterapija
Šo je zapravo fioerapija i čime se bavi? Fioerapija je meoda liječenja, ublažavanja egoba ili sprječavanja bolesi koja se emelji na primjeni prirodnih ljekoviih sirovina (biljaka), cijelih ili njihovih dijelova (cvjeova, lisova, korijena) ili primjeni sasojaka (eeričnih ulja, eksrakaa i drugih izolaa) i goovih pripravaka (čajeva, inkura, masi, kapsula). Povijes je na mnogo načina svjedočila primjeni biljaka u razne svrhe, još od vremena sarog Egipa, pa i ranije (amawa i sur., 2009), a ek se počekom 19. soljeća pojavljuje pojam fioerapija koji u znansvenu medicinu uvodi rancuski liječnik Henri Leclerc (1870. – 1955.) umjeso pojma ‹›biljna medicina››. Od 1977. godine, kada je SZO donio rezoluciju kojom poiče klinička israživanja u području radicionalne medicine 200
Pravilna prehrana i zdravlje
i ljekoviog bilja, one se inenzivno počinju proučavai, a fioerapija dobiva zvanje znansvene discipline. Najvažniji fioerapeuski posupci provlače se kroz povijes još iz doba Grčke i ima koji su osavili pisani rag o korišenju cijelog niza biljaka, u je i arapska kulura zaslužna za razvoj desilacije eeričnih ulja e korišenje eeričnih ulja u medicini, a prije njih Egipa, koji je nesumnjivo osavio najdublje ragove u grčkoj, a kasnije i u europskoj fioerapiji. ahun papiri (ahun papirus, 1900. – 1800. g. pr. r. nasao za vrijeme araona Amenemha III) smara se prvim pisanim ragom o ginekologiji, dok papirus Edwina Smiha (1600. – 1500. g. pr. r.) prvi opisuje neke kozmeičke recepure. Papirus Ebers (1550. g. pr. r.) posvećen je opisu medicine i ljekoviog bilja s oko 700 različiih lijekova, biljnog, živoinjskog i mineralnog podrijela (Paulsen, 2008). Ginseg, kurkuma, đumbir, gou kola, cimeovac, biljke koje su danas općeprihvaćene kao ljekovie, imaju svoje začeke u kulurama isoka. ineska i ajurvedska medicina proširile su se po cijelom svijeu. ineska radicionalna medicina sara je više isuća godina, a jedna od najčešće ciiranih knjiga je Shennong bencao ying, ili Shenong Pen s’ao (skraćeno Bencao ying), koju je napisao 2800 g. pr. r. miski car Shennong. Opisuje 365 različiih lijekova (koliko je dana u godini), među kojima su opisane i oksične vari, popu soli arsena i žive. ineska herbalisika dijeli biljke (lijekove) na: ◆
◆ ◆
“gornje” (nadređene, nebeske, carske) - opisuje ih kao one koje se ne korise za liječenje konkrene bolesi, već za održavanje zdravlja i hranjenje vialne snage ming . o su ginseng, Ganoderma lucidum, cime(ovac), goji bobice; ima ih ukupno 120. “srednje” (prijelazne, minisri) – liječe konkrene bolesi, ali ulaze i u prvu skupinu gornjih droga i hrane unurašnju energiju xing . o su đumbir i eedre i iso ih ima 120. “donje” (zemaljske, emisari) – broje 125 biljnih vrsa i lijekova, s im da su neke na rubu oksičnosi. o su sjemenki breskvi i vrsa roda Aconium.
oncepualno, kineska herbalisika dijeli biljke na ople i hladne, na yin i yang prirodu, e prema pe elemenaa. Ajurvedska medicina (indijska) akođer sara isućama godina, opisana je u čevrim Vedama (Aharvaveda) oko 1000 g. pr. r. Najsarije ajurvedske medicinske knjige su Caraka Samhia nasala u Gupa razdoblju 500. - 300. g. pr. r. i Susrua Samhia nasala u 6 soljeću pr. r., sadrži opise 1120 bolesi, 700 medicinskih biljaka, 64 mineralna i 57 živoinjskih lijekova i reća knjiga je Asanga Hridayam Samhia nasala vjerojano u 4. i 3. soljeću pr. r. Ajurvedska medicina korisi različie biljke od papra, indijske valerijane i đumbira ( Zingiber officinale), do gou kole ( Cenella asiaica), nima ( Azadiracha indica), kurkume (Curcuma longa) i ašvagande (Wihania somniera). Pravilna prehrana i zdravlje
201
Primjena u liječenju emelji se na ri Doshe: ◆ ◆ ◆
Vaa (Vaya) – vjear Pita – žuč apha – sluz.
Svaka od njih podijeljena je na pe subipova, svaka egzisira kao inegralni dio ijeka pe glavnih elemena (hladnoća, gibanje, svjelos, ransormacija i kohezija), a koja će se primijenii ovisi o procjeni konsiucijskih ipova ljudi i njihovih bolesi. Danas je suvremena (znansvena) fioerapija ili moderna biljna biomedicina dio znansvene medicine i čini emelj prevencije i pomoći kod različiih oboljenja. Poencijal joj je nevjerojaan, budući da Plane ima oko 750.000 biljaka, a velik broj znansvenika vjeruje da je u njima i lijek za neizlječive bolesi. Može se definirai i kao europska fioerapija. Oprilike 25 % svih modernih lijekova proizvodi se iz biljaka, a oko 60 % aniumorskih i animikrobnih lijekova dobije se iz prirodnih spojeva, najviše iz viših biljaka. S obzirom na o da sve više ljudi vjeruje u liječenje biljkama (prirodno) i sve jaču zabrinuos zbog nuspojava lijekova i njihove visoke cijene, kao i zbog napreka u proizvodnji prirodnih pripravaka, ovo ržiše prosječno godišnje rase između 5 i 18 %. Fioerapeuski pripravci zovu se fioerapeuici ili fioarmaceuici. Oni se prema ESCOP-u (engl. Europe Scienific Corporaive o Phyoherapy) definiraju kao sandardizirane biljne droge koje imaju srogo definiran sasav i koncenraciju erapijski akivnih vari, a njihova učinkovios povrđena je armakološkim i kliničkim israživanjima. o ne podrazumijeva da se izolira jedna pojedinačna var iz pripravka, već pripravak, odnosno njegov ukupni sasav ima fioerapeuski učinak. Fioerapija proučava biljne sirovine i njihove ljekovie proizvode s aspeka njihovih akivnih sasojaka, proučava meode eksrakcije i/ili izolacije akivnih vari, kao i mogućnosi primjene u prevenciji i erapiji određenih simpoma, sanja i oboljenja e proučava neželjene reakcije i inerakcije sasojaka fioerapeuika. Obuhvaća i aspek konrole kvaliee. azlikuje se od klasične medicine po ome šo fioerapeu prisupa individualno svakom pacijenu pri dijagnosiciranju. Pripravak koji se pacijenu preporuči je najčešće kombinacija biljnih vrsa sa željenim erapijskim učinkom, šo ga razlikuje od klasičnih lijekova koji sadrže samo jednu akivnu var. Ipak, važno je napomenui da znansvena fioerapija djeluje u sinergiji i česo paralelno s klasičnom medicinom. Fioerapija je dio znanosi koja se naziva armakognozija. o je znanos o ljekoviim varima biljnog, živoinjskog i mineralnog podrijela (ušrak, 2005; Jerković, 2009; Heinrich i sur., 2012); inerdisciplinarna je i povezuje znansvena područja boanike, biologije, mikrobiologije, kemije i armakologije, a dijeli se u nekoliko područja (slika 43). Fioarmaceuici se spravljaju od više biljaka ili smjese prirodnih vari, a sadrže akivnu komponenu i praeće vari. oliko će bii akivne komponene u pripravku ovisi o 202
Pravilna prehrana i zdravlje
agroklimaološkim uvjeima, supnju zrelosi biljke u vrijeme branja, odabiru procesa sušenja, skladišenja i čuvanja (ojnić, 2011). Akivna var i praeće komponene čine fiokompleks, čiji sasav i količina je pozna i sandardizira se. Praeća var može akođer imai armakološki učinak, pa je zao djelovornos pripravka rezula kombinacije djelovanja svih vari u njemu. Farmakognozija: znanost o ljekovitim tvarima Medicinska etnobotanika: istraživanje primjene biljaka u prošlosti Etnofarmakologija: istraživanja tradicionalnih ljekovitih tvari koja se dovode u korelaciju s etničkom
skupinom, njihovim zdravljem i kako se to odražava na njihove navike i korištenje prirodnih l ekovitih tvari. Fitokemija: istraživanje prirodnih spojeva iz biljaka i identifikacija novih. Fitoterapija
Slika 43. Znanstvena područja unutar farmakognozije (Jerković, 2008)
ada je u pianju djelovanje fioarmaceuika, ono može bii kao šo je prikazano na slici 44. Fioerapuici se primjenjuju u ri osnovne svrhe: ◆ ◆ ◆
za prehranu za ublažavanje egoba za reman bolesi.
Biološki akivne vari čuvaju i održavaju zdravlje, imaju ulogu prevencije i liječenja bolesi. od liječenja, armakološki akivne vari se primjenjuju kod fizikalne erapije ili dijeoerapije, a u svrhu ispravljanja paofiziološkog uzroka bolesi i o raje duže vrijeme. od prevencije se akivne vari uzimaju u svrhu spr ječavanja nasanka bolesi, na primjer dugorajno uzimanje ulja bogaog omega-3 masnim kiselinama u svrhu prevencije krvožilnih bolesi. Prevencija uključuje i sil živoa (pravilna prehrana, jelesna akivnos, upravljanje sresom). Fioerapija se akođer dijeli prema izvorišu akivnih vari, ako mikoerapija korisi eksrake ljekoviih gljiva i gljivica. Fioerapija se dijeli i prema ipu eksraka na Pravilna prehrana i zdravlje
203
aromaerapiju (korisi eerična ulja), hidrolaerapiju (korisi hidrolae, cvjenu vodu), oleoerapiju (biljna ulja kao izvor ljekoviih vari oralnim puem ili u kozmeici). Djelovanje fitofarmaceutika:
Blago djelovanje: aktivne tvari obično su razrijeđene pratećim tvarima, one same su blagog djelovanja, manje su specifične od sintetičkih lijekova, najčešće im je širi spektar djelovanja.
Manje neželjenih djelovanja: aktivne tvari brzo se metaboliziraju i izlučuju iz organizma, zbog čega se rijetko nakupljaju i malo je
vjerovatno štetno djelovanje.
Tijekom terapije više je izražena psihosomatska komponenta: vrlo često pacijenti rado prihvaćaju fitofarmaceutike od sintetičkih lijekova. Djelovanje je sporo: zahtijeva dugotrajno liječenje. Moguće su opasnosti: svaka aktivna tvar je ljekovita, ali može biti i štetna. Najveći je problem što u biljnom pripravku nikad nisu poznate sve tvari i ne zna se njihovo međudjelovanje, također se ne zna u kojoj
Koncentraciji i situaciji mogu biti štetne. Isto tako tijekom prerade može doći do kontaminacija biljne droge gljivicama, bakterijama, insektima, teškim metalima, što povećava opasnost od trovanja .
Slika 44. Karakteristike fitofarmaceutika (Jerković, 2008)
Fioerapija je specifična disciplina koja uključuje znanje iz fiokemije (armakognozije), soga je ona omiljena kod armaceua. Ipak, fiorepijom se bave osobe koje su za o obrazovane, pa su o prije svega liječnici, poom armaceui, nuricionisi, ali i medicinski ehničari. U velikom broju država organizirana je dugorajna izobrazba koju mogu pohađai razne proesije i nakon akve izobrazbe dobije se naziv fioerapeu. 6.6.2. Metode sakupljanja, pripreme razdvajanja i izolacije aktivnih tvari
Ljekovio bilje (samoniklo) sakuplja se u prirodi od davnina, a u novije vrijeme sve je više planaža na kojima se uzgaja. Planažni uzgoj poiču porebe prehrambene, armaceuske, kozmeičke i drugih indusrija. ako bilo, biljke se sakupljaju ili se beru u određenim razvojnim sadijima kada je u biljkama najviša koncenracija akivne vari. oncenracija će naravno ovisii o nizu vanjskih akora (klima, lo). Sakupljanje biljaka
Sakupljači samoniklog ljekoviog bilja moraju dobro poznavai biljke kako bi se izbjegle moguće zamjene ili zabune indikacija različiih biljaka koje su slične, a mogu imai 204
Pravilna prehrana i zdravlje
različie i neželjene učinke (alezić, 2009). Sakupljai se reba u čisom okruženju, ne u blizini indusrijskih posrojenja ili na lu koje je poencijalno konaminirano. Sakupljaju se samo zdrave biljke, čise i nenapadnue šeočinama, u najpogodnijem vremenu s obzirom na dio biljke koji se skuplja: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
cvjeovi - u vrijeme cvanje, kad su popuno ovoreni, lisovi i zelen - prije i za vrijeme cvanje, korijenje, podanci - rano proljeće ili kasna jesen, odnosno prije/poslije vegeacije, kora - samo u proljeće kada počinje cirkulacija biljnih sokova, plodovi - kada su dovoljno zreli, sjemenje - posle sazrijevanja ploda, pupoljci - u proljeće, prije njihova ovaranja.
Pri sakupljanju reba vodii računa o zašićenim vrsama i o prejeranom iskorišavanju ovog resursa, jer se skupljanje biljaka ne smije prevorii u njihovo unišavanje. Ako se više pua prekomjerno skuplja jedna biljka, npr. Geniana luea (lincura) o može značii rizik za njen nesanak. Sakupljeni dijelovi biljaka ne smiju se gnječii, nii se smiju odlagai u plasičnu ambalažu jer akvi posupci mogu ujecai na promjene akivne vari u biljci. Sušenje
Sakupljene, samonikle biljke kao i ovršene, pokošene ili povađene planažno uzgajane biljne kulure imaju velik sadržaj vlage. Zbog og visokog sadržaja vlage svježih biljnih maerijala pod ujecajem prisunih enzima dolazi do sponane hidroliičke razgradnje. U cilju eliminacije prisune vlage i sprečavanja enzimske hidrolize prisupa se sušenju biljnih sirovina. Sušenje je najrašireniji i najpogodniji način konzerviranja biljnih sirovina, pri kome se vlažnos maerijala svodi na ravnoežnu vlagu suhog maerijala, s kojom se može uspješno skladišii i čuvai. Sušenje se može obavljai prirodno - u sjeni, na prozračnom mjesu ili u sušionicama i, bez obzira koji način se odabere, sušenjem se moraju sačuvai organolepička svojsva, a pogoovo akivna var u biljkama. Skupljene biljke se u domaćinsvima mogu poslagai na eksilnu ili papirnu podlogu (alezić, 2009), na pruće i sušii u šo kraćem vremenu, u sjeni ili u oplim dobro prozračnim prosorijama (na 40 °C). Direkno na suncu mogu se sušii bijeli cvjeovi, korijenje i kore. Primjerice, sjemenje se može sušii u pećnicama. Na ovaj način sušeno bilje može zadržai ljekovia svojsva i do dvije godine. Međuim, kada se suši u sušarama, u om se slučaju sušenje može izvodii u diskoninuiranim, polukoninuiranim, koninuiranim i šaržnim sušarama koje ehnički mogu bii izvedene kao konvekcijske, konakne, vakuumske, radijacijske, visokorekvenne sušare i sušare koje sušenje provode smrzavanjem. ehnički, ove sušare na različie načine imaju dodir s biljnim maerijalom, na primjer kod konvekcijskih sušara Pravilna prehrana i zdravlje
205
maerijal leži na mirujućoj podlozi (komorne sušare) na pokrenoj podlozi (unelske i rakase), pomiče se miješanjem (pločasa eažna sušara i obročna eažna sušara) ili se pomiče silom eže (roacijska) ili pomoću medija za sušenje (raspršivanjem). od konaknih sušara biljni maerijal leži na pokrenoj podlozi (sušare s valjcima) ili se pomiče miješanjem (pločasa). Vakuumske sušare mogu bii s valjcima, pločase, unelske ili se sušenje provodi raspršivanjem. U svima je režim sušenja prvensveno određen emperaurom i relaivnom vlažnošću zraka na ulazu u komoru (prosor za sušenje), brzinom srujanja zraka i priiskom u komori za sušenje. Sirovinu reba sušii do vlažnosi ispod 14 %, ako se radi o prodaji ili ransporu ili dužem čuvanju. Ako se radi o kraćem čuvanju sirovina se može sušii do ispod 16 %. Ako se prilikom sušenja korise visoke emperaure, sirovina će dobii crnu boju i naboranu površinu. Suprono ome, nedovoljno osušena sirovina će se “upalii”. Usitnjavanje biljnih sirovina
Provodi se prije ili nakon sušenja biljne mase s ciljem da se skrae migracijski puovi vlage i/ili da se separacijom nakon usinjavanja, a prije sušenja, odvoje nepoželjni dijelovi biljaka, a praksa je pokazala da se odvajanjem nepoželjnih dijelova šedi energija za sušenje. Sjeckanje biljne mase prije sušenja uzrokuje gubiak akivnih vari i organolepičke kvaliee. Usinjavanje biljne mase nakon sušenja provodi se da bi se omogućilo odvajanje korisnih dijelova biljke, nosilaca akivne vari, kao i da bi se dobile dimenzije, j. granulacija koja je povoljna za dalju preradu. o je pripremna operacija za eksrakciju, a ovisno o ome koji dijelovi biljke su nosioci akivne vari, koji su zahjevi usinjenosi, osjeljivosi biljne sirovine određuju se dalji posupci prerade. Ne posoje namjenski uređaji za usinjavanje ljekoviog, aromaičnog i začinskog bilja, a i oni deklarirani kao namjenski, predsavljaju uređaje koje su samo djelomično prilagođene ovim porebama. Biljni maerijal se usinjava načelno na ri različia načina, odnosno ri osnovna principa fizičkog djelovanja na biljnu masu: sjeckanjem, drobljenjem i mljevenjem. Sjeckanje se osvaruje djelovanjem noža i proiv noža (vrlo rijeko bez noža) na sabijen sloj biljnog maerijala, pri čemu se osvaruje ravni ili kosi rez. Srojevi koji osvaruju ovakvo usinjavanje nazivaju se sječke. Drobljenje se osvaruje različiim uređajima kod kojih radni organ nailazi na biljni maerijal koji mu se sam, svojom inercijom ili oslanjanjem na dijelove drobilice, suprosavlja. Pri drobljenju dolazi do prekidanja srukure maerijala, pa samim im i usinjavanja. Mljevenje se izvodi prorljavanjem biljnog maerijala između dvaju dijelova koji se jedan u odnosu na drugi kreću. Mljevenje je specijalan slučaj drobljenja pri kojem se osvaruje najveća usinjenos zbog znano većeg broja konakaa između radnog organa i maerijala. Dobije se inenzivno usinjen maerijal, a biljna srukura je goovo popuno razbijena. Usinjavanje se osvaruje na bazi renja, a reira se goovo isključivo suh maerijal. 206
Pravilna prehrana i zdravlje
Proizvodnja fitoterapeutika
Fioerapeuici se mogu proizvodii kao jednosavni i oblikovani, a proizvode se eksrakcijom biljnih sirovina u odgovarajućem oapalu (slika 45). Proizvodnja oblikovanih armaceuika duže raje, ali je iskorisivos akivne vari iz biljaka značajno viša i rajnos pripravaka je duža. Međuim, kako se biljka usinjava posoji mogućnos da one koje sadrže eerična ulja izgube akivne vari hlapljenjem. Ovo je način koji se primjenjuje u domaćinsvima, obieljskim gospodarsvima, za pripremu armaceuika. Za izolaciju pojedinačnih akivnih vari (ili smjesa) iz biljaka i pripravaka, da bi se odredila kemijska srukura djelane vari, e da se definira njen odnos s biološkom akivnosi s kemijskom srukurom, korise se drugi posupci, a njihov odabir ovisi o ome koja je svrha izolacije, kolika količina reba id (Jerković 2008). Jednostavni fitofarmaceutici Rinfuzo: definirana količina biljne droge, najčešće 2 - 5 g, prelije
se sa 150 - 250 mL kipuće
vode
i
ostavi
stajati 5 - 10 min u poklopljenoj posudi. Povremeno se miješa. Primjenjiv je na lišće, cvijeće, meko korijenje i
pravilno usitnjene kore.
Uvarak: definirana količina biljne droge namače se u hladnu vodu, nakon čega se
zagrijava
do
vrenja, kuha obično 5 - 10 min. ili 15 - 30 min i ostavi stajati 10 - 20 min u poklopljenoj posudi. Povremeno se miješa, a nakon stajanja ocijedi. Primjenjiv je za čvrste
droge, odnosno drvo, korijenje, koru.
Macerat: biljna
droga prelije se definiranom količinom hladne vode i
pusti da stoji na sobnoj temperaturi nekoliko sati, pa procijedi. Koristi se za biljne droge koje sadrže sluzi. Sluz se kuhanjem uništava, pa kuhanje nije prihvatljivo. Maceracija se nekad koristi i da bi se izbjegla ekstrakcija nepoželjnih tvari, npr. treslovine.
Slika 45. Proizvodnja jednostavnih fitofarmaceutika (Jerković, 2008)
Prije svake izolacije, biljke se pripremaju sušenjem i usinjavanjem, zaim se radi izolacija eksrakcijom, desilacijom ili iješenjem, poom se eksrak pročišćava (dekaniranjem, cenriugiranjem, filriranjem i na kraju koncenrira (uparavanjem ili sušenjem). Eksrakcija se odvija maceracijom, perkolacijom ili drugim meodama koje je prihvaila Europska armakopeja. U nasavku su prikazane neke meode eksrakcije i desilacije akivnih vari.
Pravilna prehrana i zdravlje
207
Tekući
Biljni prah: priprema se usitnjavanjem osušene biljne droge i uglavnom se kapsulira.
ekstrakt:
osušena biljna droga macerira se u otapalu 21 dan. Kao otapalo koristi se najčešće smjesa vode i alkohola, a tinktura koja nastaje sadrži između 60 - 70 % alkohola.
Suhi ekstrakt: priprema se ekstrakcijom aktivnih tvari s otapalom koje je najčešće smjesa vode i alkohola, nakon čega se otapalo odstrani. Nastala kruta tvar topljiva je u vodi.
Oblikovani fitofarmaceutici Majka tinktura: izrađuje se maceracijom svježe biljne droge u smjesi voda : alkohol = 45 - 50
Glicerinski macerat: izrađuje se maceracijom svježe biljne droge u vodi, alkoholu i glicerinu.
Liofilizirani ekstrakt: izrađuje se tehnološkim postupkom koji je skup i kompleksan, ali se proizvodi pripravak s aktivnim tvarima u najboljoj koncentraciji. Sušenje se provodi postupkom liofilizacije u kojem se iz sirovine u smrznutom stanju voda uklanja sublimacijom leda u vakuumu.
Slika 46. Proizvodnja oblikovanih fitofarmaceutika (Jerković, 2008) Tablica 50. Metode odvajanja aktivnih tvari - ekstrakcije (Jerković, 2008) Metode izolacije aktivnih tvari
Kratak opis metode
Maceracija
Pripremljeni biljni materijal se ekstrahira u zatvorenoj posudi na sobnoj temperaturi u odgovarajućem otapalu. Da se poveća brzina ekstrakcije, povremeno se smjesa mijea, a nakon ekstrakcije biljni materijal se odvaja dekantiranjem uz filtriranje. Maceracija se dopunjuje remaceracijom – nakon dekantiranja dodaje se dva puta uzastopno svjee otapalo i tako omogućava iscrpna ekstrakcija. Bolji učinak postie se i ako se provodi stupnjevita maceracija, to znači da se pojedina otapala dodaju postepeno, a ako se maceracija provodi jednokratno, ali uz povienu temperaturu, ona se zove digestija.
208
Pravilna prehrana i zdravlje
Ultrazvučno potpomognuta ekstrakcija
Perkolacija
Ekstrakcija u Soxhletu
Ekstrakcija s otapalom pod tlakom
Ekstrakcija pod refluksom
Ekstrakcija superkritičnim fluidima
Ako se ekstrakcija potpomogne s primjenom ultrazvuka (visokofrekventni pulsevi, 20 kHz) postupak maceracije se modificira. Izvodi se postavljanjem ultrazvučne kupelji u koju se natapa biljni materijal, a postie se bolji učinak ekstrakcije jer ultrazvuk proizvodi mehanički stres na stanice i tako stvara kavitacije u uzorku. Raspadanje stanica povećava topljivost metabolita u otapalu. Perkolator je cilindrični ili konični kontejner s pipcem na dnu. U njega se namoči biljni materijal u otapalo, a dodatno se odozgo pusti da otapalo perkolira, odnosno kapa po biljnom materijalu. Problemi se mogu pojaviti ako biljni materijal nije dobro pripremljen, nije homogen ili raspoređen jednako po perkolatoru ili je gust. Perkolacija se moe izvoditi tako da je vie ekstraktora spojeno u nizu (reperkolacija), moe se izvoditi pod vakuumom (evakolacija) i uz povien tlak kontinuirano (diakolacija). Pripremljeni biljni materijal se ekstrahira u ekstrakcijskoj komori, u celuloznoj tubi (cilindru). Ekstraktor je iznad posude u kojoj se prikuplja otapalo, a ispod refluksirajućeg hladila. Kada se u sustav ubaci otapalo, sve se zagrijava i pusti da refluksira. Na ekstraktoru je sifonski odljev kroz koji nakupljeno otapalo odlazi u posudu za skupljanje ekstrakta. U ovom postupku otapalo se moe odvojiti i ponovo upotrijebiti, postupak je brz i efikasan, ali temperatura moe uzrokovati degradaciju aktivne tvari. Koristi se via temperatura i visoki tlak za ekstrakciju kako bi se otapalo zadralo u tekućem stanju. Biljni materijal se postavi u posudu, a posuda u peć. Otapalo se iz rezervoara dovodi u posudu, sve se zagrijava i tlači. Nakon ekstrakcije posuda se ispire plinom duikom, dobiveni ekstrakt se automatski filtrira i sakuplja. Ponovo se dodaje svjee otapalo, za ponovno otapanje i konačno se čićenje s duikom provodi do suenja biljnog materijala. Materijal je na kraju suh, a metoda je brza i ponovo se moe koristiti isto otapalo. Pripremljeni biljni materijal se stavi u okruglu tikvicu koja je spojena na kondenzator, a u tikvici je otapalo. Otapalo se zagrijava do vrenja, kondenzira se i reciklira ponovo u tikvicu. Ekstrakcija superkritičnim fluidima je metoda u kojoj se otapalo zamjenjuje superkritičnim fluidima, na primjer ugljikovim dioksidom. Skuplja je, ali je selektivnija. Selektivnost je određena termodinamičkim parametrima u procesu, temperaturom i pritiskom i upotrebom kootapala. Nema opasnosti od otećenja proizvoda visokim temperaturama jer se ekstrakcija izvodi blizu kritične temperature za CO2 (31 ºC). Promjenom parametara ekstrakcije mijenja se sposobnost otapanja superkritičnog CO2 (visokokomprimirani CO2 (t > tk i p > pk)), a ne mijenja se sastava otapala. Vri se na 40 - 50 °C i tlaku 200 - 300 bara.
Pravilna prehrana i zdravlje
209
ablica 51. Meode izolacije akivnih vari - desilacije ( Jerković, 2008) Metode izolacije aktivnih tvari
Kratki opis metode
Pripremljeni biljni materijal se postavlja u vodu, zagrijava do Vodena ključanja, na sobnoj temperaturi. Uglavnom se koristi za izolaciju destilacija eteričnih ulja. Ključanjem nastale pare eteričnog ulja i vode se (hidrodestilacija) kondenziraju u hladilu i sakupljaju. Izvode se u aparaturama Ungeru, prema europskoj farmakopeji i po Clevengeru. Biljni materijal se postavi na perforiranu podlogu koja se nalazi Vodeno-parna iznad posude s vodom, na točno određenoj udaljenosti. Voda se destilacija zagrijava, para se podie kroz biljni materijal. Metoda se koristi uglavnom u industriji. Biljni materijal se postavi na reetku do koje se dovodi vodena para iz generatora s dna. Para iznosi eterično ulje iz materijala Parna destilacija u kondenzator gdje se kondenzira i para i ulje, a kasnije se odjeljuju jedno od drugog u separatoru. Slabost metode je moguće otećenje materijala zbog temperature.
Eksrakcijom nasaju eksraki (iscrpine) koji su koncenrirani ekući, krui ili gusi pripravci. Vrse eksrakaa su: ◆ ◆ ◆
ekući eksraki (odnos droge i oapala 1 : 1) suhi eksraki (suhi dio najmanje 95 %) gusi eksraki (suhi dio najmanje 70 %).
Eksraki se nakon dobivanja mogu rakcionirai, iz smjese se mogu izdvojii individualne rakcije. Posupak se zove rakcioniranje eksrakaa, a emelje se na polarnosi rakcija ili molekulskoj veličini akivnih spojeva. Najbolje je prvo rakcionirai veće smjese, pa poom iz njih izdvajai pojedinačnu rakciju. Nakon rakcioniranja, za izolaciju individualnih komponenaa korise se različie kromaograske ehnike za odjeljivanje smjesa (adsorpcijska, razdjelna, ionskoizmjenjivačka, afiniena kromaografija, kromaografija isključenjem), a ove meode emelje se na opljivosi (hidrofilnos ili hidroobnos), kiselo-baznim svojsvima eksraka, polarnosi, sabilnosi i molekulskoj veličini. Prije svega, važno je dobro izdizajnirai izolacijski posupak jer se u smjesi nalazi velik broj skupina akivnih vari (enoli, seroidi, alkaloidi, flavonoidi i dr.), pa je najbolje uvrdii prvo koje od ovih skupina su prisune, pa poom prisupii izolacijskim meodama. Industrijska ekstrakcija
Za izolaciju akivnih sasojaka biljaka u indusrijskim pogonima u primjeni je desilacija vodenom parom, izolacija superkriičnim CO2, hidrodiuzija, hladno prešanje, različie eksrakcije koje, pored svih nabrojenih meoda pronalaze najširu primjenu u armaceuskoj, kozmeičkoj i prehrambenoj indusriji. Eksrakcije omogućavaju 210
Pravilna prehrana i zdravlje
popuniji učinak, i kod liposolubilnih i hidrosolubilnih oopina. Eksrakcija je, usvari, meoda izolacije spojeva koja se definira prijenosom vari iz oopine, krue smjese ili suspenzije u neko oapalo. Ona se najčešće odvija u dvoaznom susavu pri čemu željena var reba bii opljivija u oapalu nego u počenoj azi. Ovisno o polaznoj azi iz koje se eksrahira, proces eksrakcije se dijeli na: ◆ ◆
eksrakciju čvrso-ekuće, gdje se vrši prijenos vari iz čvrse aze eksrakcija ekuće- ekuće, u ovom slučaju željena var se eksrahira iz ekuće aze.
Posebno je značajna čvrso-ekuća eksrakcija. Ovisno od izboru oapala eksrakcija omogućava visok supanj selekivnog uklanjanja nečisoća i dobivanje preparaa sa sandardnim i visokim erapijskim učinkom. Na emelju uporijebljenog oapala, radi se eksrakcija uljima i masima, vodom, smjesom alkohol – voda, organskim oapalima i plinovima pod priiskom. od eksrakcije čvrso – ekuće iz kruog maerijala izdvajaju se vari opljive u oapalu uz pomoć oapala ili smjese oapala. Proces se odvija u dvije uzasopne aze. U prvoj, vrši se priprema maerijala, a u drugoj eksrakcija opljivih vari iz maerijala. Proces je shemaski prikazan na slici ˝47, s im da je u shemi uključena i rekuperacija oapala. Posupak se primjenjuje za izdvajanje ulja iz plodova i sjemena, za dobivanje aroma, začina i drugih armaceuskih preparaa na bazi biljnih sirovina. Eksrakcija djelanih vari iz ljekoviog bilja ovisi o svojsvima biljnog kiva. Prooplazma živih sanica svježeg biljnog maerijala je polupropusljiva membrana kroz koju ne mogu prolazii akivni sasojci oopljeni u saničnom soku. Vlaženjem ovakvog maerijala (osmozom) dolazi samo do prodiranja vode, odnosno oapala u sanice. Sušenjem dolazi do denauracije prooplazme, ako da sanični zid dobiva svojsva porozne sredine, koja propuša oopljene supsancije u oba pravca. Vlaženje i bubrenje su prva aza. Sirovina se vlaži jer oapalo prodire u osušeni biljni maerijal koji ima ogromni broj pora kapilarnog ipa u koje oapalo prodire. Proces je spor, pa se može ubrzai vakumiranjem suhog biljnog maerijala, povećanjem priiska oapala i zamjenom zraka lako opljivim plinom (npr. CO2). Prodiranjem oapala u biljni maerijal započinje i proces oapanja akivnih i drugih sasojaka. Prodiranje oapala u česice biljnog maerijala, vlaženje i oapanje određenih maerija, dovodi do povećanja volumena česice sirovine, odnosno dolazi do pojave bubrenja. Posoje različie eksrakcije i velik broj eksrakora koji se prema načinu rada dijele na koninuirani, diskoninuirani ili šaržni, a u njima se vrši izolacija akivnih vari iz biljnih sirovina. Nakon eksrakcije odvija se kondenziranje i hlađenje fluida, zaim koncenriranje eksrahiranih akivnih vari, poom njihova rafinacija (korišeno oapalo rekuperira se narag u proizvodnju), i na kraju eksrahirane komponene idu na sandardizaciju i ormulaciju finalnih produkaa. Pravilna prehrana i zdravlje
211
vrsta smjesa
Otapalo
Priprema materijala mljevenje, drobljenje
Predgrijavanja
Ekstrakci a čvrsto-tekuće Faza odvajanja: filtriranje, centrifugiranje Rafinat
Ekstrakt Faza odvajanja rektifikacija, uparavanje, kristalizacija Ekstrahirana komponenta
Slika 47. Shematski prikaz ekstrakcije čvrsto–tekuće, uključujući rekuperaciju otapala (Knez i Škerget, 2003)
6.6.3. Oblici prirodnih lijekova i standardi kvalitete
Prirodni lijekovi proizvode se u više oblika, prikazanih u ablici 52. Tablica 52. Oblici prirodnih lijekova (autori) Proizvod (oblik) Opis Biljni praci Nastaju usitnjavanjem suhe biljne mase do praha, a biljna droga je u cijelosti u ovakvom obliku. Najčeće se kapsuliraju, ali se mogu primijeniti i otapanjem u mlakoj vodi. Čajevi Topli napitci nastali infuzijom svjeih ili suhih različitih dijelova biljke (cvijet, list, plod, korijen, nadzemni dio biljke, sjemenke) Jednostavno se dio biljke zalije kipućom vodom, ostavi stajati nekoliko minuta i pije. Dekoti Tekući ekstrakti biljke, najčeće tvrđih dijelova biljaka (korijen, kora, podanci) kuhaju se u kipućoj vodi 15 – 20 minuta. Macerati Hladni ekstrakti biljaka nastali tako da se biljni materijal otapa neko vrijeme u određenom otapalu, najčeće na sobnoj temperaturi. Tinkture Alkoholni ekstrakti nastali maceracijom biljnog materijala u smjesi etanola i vode, u trajanje od 10 do 30 dana. Nakon stajanja dobivena tinktura odvaja se od biljnog materijala i pusti da stoji jo malo zbog taloenja balastnih tvari (vlakana), nakon čega se tinktura filtrira i čuva na tamnom mjestu.
212
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablete
Sintetička sredstva koja se proizvode kemijskom sintezom aktivnih tvari iz biljke u farmaceutski proizvod.
Mogu se još proizvodii i dražeje, kapsule, masi, kapi, emulzije, sirupi, inhalaori, ulja i drugi, s im da je pri proizvodnji iznimno važno pošovai propise, odnosno zahjeve kvaliee ovih proizvoda. Mjerodavne organizacije popu Europske armakopeje (engl. European pharmacopoeia , Ph. Eur.), SZO-a i WHO-a, Europske agencije za lijekove (engl. European Agency or he Evaluaion o Medicinal) e propisi popu direkive Europske komisije (engl. European Comission , EC), dale su definicije (Cvek, 2005): ◆
◆ ◆
Biljni lijek (engl. herbal medicinal produc , HMP) lijek je koji sadrži djelane vari biljnog podrijela, odnosno jednu ili više biljnih droga/vari (engl. Herbal drugs/subsances ), jedan ili više biljnih pripravaka (engl. herbal preparaions) ili njihovu mješavinu (engl. mixure herbal produc ). Biljne vari (biljne droge prema Ph. Eur.) su cjelovie ili usinjene biljke, dijelovi biljaka, alge, lišajevi, gljive, u osušenom (rjeđe svježem) obliku i neobrađene izlučine biljaka. Biljni pripravci dobivaju se različiim posupcima iz biljnih droga (usinjavanje, eksrakcija, ermenacija, desilacija i dr.) e obuhvaćaju usinjene ili praškase biljne droge, inkure, eksrake, eerična ulja, isisnue sokove i prerađene izlučine biljaka.
Pojam boanicals je širi i obuhvaća sve skupine biljnih proizvoda (dodake prehrani, kozmeiku i biljne lijekove). Srogo je propisano označavanje proizvoda i sasav (posupak sandardizacije). Nacionalni propisi svake države su različii, ali zao SZO daje smjernice za procjenu biljnih droga, a posoje i armakopejske monografije o biljnim preparaima. Prema njima, sandardizacija podrazumijeva boaničku auenifikaciju droge, određivanje srane vari, organolepičku procjenu, makroskopsku i mikroskopsku analizu, sadržaj i sasav isparljivih vari, udio pepela, eksrakivnu vrijednos, kromaograski profil, prisunos markera komoponene, osaak pesicida, mikrobiološku analizu, prisunos radioakivnih konaminanaa i dr. Ovakve sandardizacije rade se zao šo je moguće pavorenje s armakološki jakim varima, j. kemijskim lijekovima, zaim može doći do zamjene sa šenim biljnim vrsama (primjer je zamjena biljne vrse Sephania erandra sa šenom vrsom Arisolochia angchi WU u biljnim proizvodima koja uzrokuje ozbiljne nuspojave, popu neipične renalne fibroze). Iso ako, može doći do onečišćenja eškim mealima, pesicidima, paogenim mikroorganizmima i mikooksinima, pa je porebna njihova provjera. Važno je i zbog čese primjene narodnih lijekova u radicionalnoj proizvodnji koji su neprovjereni, u akvim se pripravcima česo pronalaze i šene vari. onačno može doći i do inerakcije biljnih lijekova s konvencionalnim lijekovima, šo je vrlo malo israženo i nije dovoljno poznao kakve su (Cvek i sur., 2011). Pravilna prehrana i zdravlje
213
Odličan primjer za o jes primjena gospine rave u liječenju blagih oblika depresije. Ona smanjuje djelovanje ciklosporina (odbacivanje ransplanaa), indinavira (nedjelovornos erapije kod HIV+ pacijenaa), oralnih konracepiva (kod neželjenih rudnoća ili krvarenje između ciklusa). Prema direkivi za lijekove Europske komisije 2001/83/EC (engl. Direcive relaing o medicinal producs or human use ) da bi se lijek savio u prome aplikacija za odobrenje mora imai sve rezulae ispiivanja s gore navedenog popisa (kvaliea, djelovornos, neškodljivos). Ova direkiva nadopunjava se koninuirano, a prema njoj sve članice EU-a dužne su uskladii svoje nacionalne propise. Procjenjuje se da se u Europi komercijalno rguje s oko 2.000 vrsa ljekoviog i aromaičnog bilja, od čega je do 1.300 njih podrijelom iz Europe, a prema podacima Europske sraegije za konzervaciju bilja, 90 % vrsa prikuplja se direkno iz prirode. Poražnje se povećava, ali se povećava i priisak na prirodu (EPCS, 2002; 2007). Prema Međunarodnom sandardu za održivo sakupljanje ljekoviog i aromaičnog bilja (ISSC‐MAP) prijenju predsavlja prekomjerna ževa (sakupljanje) i gubiak saniša, uključujući i gubiak zemljiša radi poljoprivrede ili gradnje. Ovo je razlog zašo se prelazi na planažni uzgoj. 6.6.4. Izvori aktivnih komponenata u biljkama
Israživanjem kemijskih, bioloških i armakoloških svojsava biljaka i proizvoda koji se korise u fioerapiji, ili od ranije u radicionalnoj medicini došlo se do velikog broja akivnih vari i dokazali su se njihovi erapeuski učinci, pa se korise u konvencionalnoj medicini. ako se, na primjer, zna za morfin iz opijuma ( Papaver somnierum) koji se korisi kao analgeik, digoksin i drugi glikozidi ( Digialis spp.) u erapiji bolesi srca, aksol iz pacifičke ise ( axus breviolia) za remane karcinoma ili koein iz kave ( Coffea arabica) kao simulans. Povijesno gledano, nakon ovakvih okrića proizvodnja sineičkih lijekova doživjela je ekspanziju. No daljim israživanjem i promjenom prisupa i svijesi ljudi primjećuje se sve veći ineres za prirodne (biljne) pripravke, ekološki uzgojenu hranu i slično. ako je danas na ržišu preko 50 % armaceuskih proizvoda usvari fioerapeuika. Smara se da se oko 120 spojeva iz biljaka korisi za liječenje, a da se oni izoliraju iz svega oko 90 biljnih vrsa. Porodice biljaka koje se najviše primjenjuju za izradu fioerapeuika prikazane su u ablici 53 s opisom izvora u prirodi, kao i opisom akivnih komponenaa u njima. U nasavku je pregled sisemaike ili aksonomija (područje boanike koje se bavi svrsavanjem biljaka) najvažnijih porodica ljekoviog bilja s krakim opisom karakerisika svake od porodice.
214
Pravilna prehrana i zdravlje
Tablica 53. Najzastupljenije porodice biljaka iz kojih se pripremaju fitoterapeutici (Radojković, 2012) Porodica biljaka Actinidiaceae Alliaceace (Liliaceae*) Anacardiaceae Annonaceae Apiaceae (Umbelliferae*)
Asteraceae (Compositae*)
Biljna klasa (tradicionalno ime) kivi, kineski kivi (fizalis) aloa vera, pargla, vlaac, crni luk, čenjak crne ribiz, mango jabuka mrkva, celer, korijandar, perin, kopar, komorač, patrnjak (pakanat) artičoke, kamilica, ehinacea, maslačak, endivija, zelena salata,
Brassicaceae (Cruciferae)*
brokuli, prokelj, kupus, cvjetača, keleraba, rukola, kelj, repa, potočarka
Bromeliaceae
ananas
papaja Chenopodiaceae cikla, zelje, pinat, blitva Convolvulaceae slatki krumpir Cucurbitaceae krastavac, dinja, bundeva, tikvica, lubenica Ericaceae borovnica, brusnica Euphorbiaceae tapioka Caricaceae
Fabaceae (Leguminosae*)
soja, sočivo, grah, graak, mahune
Dominantni aktivni spojevi flavonoidi, triterpeni, tetraterpeni Neproteinske aminokiseline, flavonoidi, triterpeni, alkaloidi Flavonoidi, tetraterpeni alkaloidi, flavonoidi, poliketali Tetraterpeni, monoterpeni, seskviterpeni, flavonoidi, felilpropani, poliacetileni, amini Estragon, seskviterpeni, alkaloidi, flavonoidi, tetraterpeni, triterpeni, diterpeni, amini, cijanogeni glikozidi, monoterpeni, fenilpropani, neproteinske aminokiseline Glukozinolati, tetraterpeni, alkaloidi, flavonoidi, fenilpropani, neproteinske aminokiseline Flavonoidi, alkaloidi, tetraterpeni Glukozinolati Alkaloidi, amini, neproteinske aminokiseline Alkaloidi, flavonoidi Triterpeni, amini, neproteinske aminokiseline Flavonoidi, triterpeni, fenilpropani Glukozinolati, alkaloidi, flavonoidi, cijanogeni glikozidi, neproteinske aminokiseline, fenilpropani Alkaloidi, flavonoidi, cijanogeni glikozidi, neproteinske aminokiseline, fenilpropani, diterpeni, triterpeni, amini
Pravilna prehrana i zdravlje
215
Lamiaceae (Labiatae*)
bosiljak, izop, lavanda, matičnjak, majoran, menta, origano, rumarin, kadulja, majčina duica
Alkaloidi, monoterpeni, flavonoidi, seskviterpeni, fenilpropani
Lauraceae
avokado, cimet
Alkaloidi, flavonoidi, amini, fenilpropani, monoterpeni
Malvaceae
kakao dud, smokva bokvica, banana
flavonoidi, alkaloidi Flavonoidi, triterpeni, alkaloidi Flavonoidi, amini, neproteinske aminokiseline, tetraterpeni, Alkaloidi, flavonoidi, tetraterpeni
Moraceae Musaceae Palmae (Arecaceae*)
kokos
Piperaceae
crni papar
Poaceae (Gramineae*)
limunska trava, penica, kukuruz, ria, bambus heljda, zelje jabuka, marelica, kupina, vinja, malina, jagoda, nektarina, breskva, kruka, dunja kari, grejp, limun, limeta, mandarina, naranča liči, javor
Polygonaceae Rosaceae
Rutaceae
Sapindaceae Solanaceae
Vitaceae
paprika, krumpir, rajčica, čili, plavi patlidan grođe
triterpeni, diterpeni,
Amini, alkaloidi, fenilpropani, seskviterpeni Alkaloidi, amini, cijanogeni glikozidi, flavonoidi, tetraterpeni, triterpeni, monoterpeni, seskviterpeni flavonoidi, alkaloidi Fenilpropani, flavonoidi, tetraterpeni, monoterpeni, seskviterpeni, diterpeni, alkaloidi, amini, cijanogeni glikozidi, triterpeni Alkaloidi, flavonoidi, triterpeni, monoterpeni, seskviterpeni, amini, fenilpropani, tetraterpeni Flavonoidi, alkaloidi, triterpeni, cijanogeni glikozidi, neproteinske aminokiseline Alkaloidi, seskviterpeni, fenilpropani, tetraterpeni, amini, flavonoidi Flavonoidi, fenilpropani, triterpeni
Sistematizacija ljekovitog bilja
Vrlo je eško uvrdii broj biljnih vrsa s ljekoviim svojsvima jer se aj broj nepresano mijenja. Ljekovio bilje može bii jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje, drvenaso ili grmoliko. Pronalaze se skoro u svim sisemaskim skupinama biljnog svijea, od algi, 216
Pravilna prehrana i zdravlje
gljiva, golosjemenjača, cvjenica. Sisemaizacija ljekoviog bilja je neophodna da bi njihova primjena bila šo kvalienija. Ljekovio bilje prema susavu . Soòa (1953) sisemaizirano je u redove na sljedeći način: Angiospermatophyta – porodica s više od 2 000 poznaih vrsa. Sadrži vrlo djelovorne izokinolinske alkaloide . Biljke su sa zeljasim sabljikama, razdijeljenim lisovima, dvospolnim cvjeovima živih boja, s brojnim prašnicima na izbočenom cvjeišu s jajasim plodovima. Arales – porodica zeljasih rajnica cjeloviih lisova. Cvjeovi su jednospolni ili dvospolni, s čeiri do šes lisića, skupljeni u klip obavijen uljcem. Plod je najčešće boba. Predsavnik je porodice u našoj zemlji močvarna vrsa iđiro, čiji podanak sadrži eerično ulje. Araliales – porodice biljaka sa zeljasim sabljikama i razdijeljenim lisovima. Cvije je jednosavan ili sasavljeni šiac, a pojedini su cvjeovi peodijelni. Plod je suhi kalavac. Od ih se biljaka dobivaju eerična ulja koja se nalaze u uljnim kanalima. Uz o sadrže kumarin, organske kiseline (jabučnu, valerijansku), smolu i alkaloide. Uporebljavaju se u prehrambenoj i armaceuskoj indusriji i kao dekoraivne biljke. Asterales – zeljase, rjeđe drvenase, lisovi su naizmjenično raspoređeni. Plod je roška. Sadrže eerična ulja, gorke vari, kaučuk, sluz, smole , vosak, glikozide i alkaloide. Najvažnije ljekovie vrse su: rimska kamilica, obični solisnik i prava kamilica. Capparales – porodice sa zeljasom sabljikom, cvije s čeiri laice i plod komuška. Biljke imaju specifičan okus koji može pojecai od glikozida , sumporne vari sinigrina i sinalbina. o su osnovne prehrambene, krmne, ukrasne, ljekovie i medonosne biljke. Najpoznaije su crna gorušica (njeno sjeme se uporebljava u armakološke svrhe) i bijela gorušica, od čijeg se sjemena pripravlja začin - sen. Caryophyllidae – zeljase, jednogodišnje i rajne vrse nasuprono raspoređenih i dlanaso urezanih lisova. Najvažnija vrsa je hmelj, koji se uporebljava u prehrambenoj i armaceuskoj indusriji i indusriji piva. Plod je češerić s lupulinskim žlijezdama. Dipsacales – porodice s drvenasom sabljikom i cjeloviim ili razdijeljenim lisovima, razmješene nasupro. Plod je jezgra ili boba. o su ukrasne biljke, a neke su ljekovie, kao crna bazga, čiji sušeni cvije sadrži sambunigrin . Fabales – porodica s 9 000 vrsa i primjenom u prehrambenoj i drvnoj indusriji, e kao krmno ili medonosno bilje. Imaju lepiras cvije i mahunas plod. Vrlo je malo ljekoviih vrsa. Fagalis – porodica brojnih šumskih vrsa. ipičan predsavnik je piomi kesen. Od akivnih vari sadrže kalcij-oksala, anine i rierpene. aninom obiluje divlji kesen e kora hrasa lužnjaka i hrasa kinjaka. Pravilna prehrana i zdravlje
217
Gentianales – imaju drvenasu sabljiku i lisove najčešće raspoređene nasuprono i unakrsno. Plod je obolac ili boba. Sadrže različie alkaloide i glikozide. Gymnospermatophyta – porodice drveća ili grmova ljuskasih ili igličasih i zimzelenih lisova. Najpoznaiji je predsavnik obična borovnica. Važna je ljekovia biljka zbog udjela eeričnog ulja u bobama. Lamiales – čeverobrida sabljika, polugrmovi i grmovi. Lisovi su nasuproni, raspoređeni unakrsno. Cvjeovi su većinom skupljeni u prividne pršljenove. Plod je kalavac. Sadrže eerična ulja ugodna mirisa, koja izlučuju žljezdase dlačice ili karakerisične ljuskase žlijezde. Neke biljke e porodice sadrže gorke vari ili polienol i anine , a rijeko sadrže alkaloide. Malvaceae – zeljasa sabljika, lisovi razdijeljeni u režnjeve i peeročlane cvjeove. Plod je kalavac, rjeđe obolac. u spada obični bijeli sljez od koga se prikuplja korijen. Od crnog sljeza se uporebljavaju lis i cvije. Malvales – drvenase sabljike, lisovi naizmjenični, raspoređeni u dva reda. Najvažnije su ljekovie vrse lipe. Lipov cvije sadrži sluzave vari , malo eeričnog ulja , flavonoglikozide i malo saponina. Monocotyledonopsida – višegodišnje zeljase biljke. azmnožavaju se lukovicama, gomoljima i podancima. Cvije većinom ima šes lisića, poredanih u dva kruga. Plod je obolac ili boba. Sadrže alkaloide, glikozide i saponine. Najpoznaije su ljekovie vrse: jesenski mrazovac, bijela čemerika i lukovi. Mycophita – karakerisike e porodice su dugački askusi, u počeku jednosanični, u kojima se razvijaju vlaknase askospore. Najznačajniji je predsavnik divlja i uzgojena ražena glavica. Papaverales – zeljasa sabljika, lisovi su joj različia oblika, cvjeovi dvospolni sa slobodnim laicama. Plod je obolac ili oraščić. S kemijskog sajališa bilja svrsana je u vrlo važne porodice. Goovo svaki rod e porodice karakerizira alkaloidna skupina. Primulales – zeljasa sabljika, cjelovii lisovi, dvospolni cvjeovi i plod obolac. Sadrži akivne vari rierpen-saponine. Rhamnales - sini cvjeovi i drvenase sabljike, čiji je plod košice. Sadrže akivnu var anraglikozid. Akivne vari dobivaju se iz kore ili ploda košice. Rosidae – Malo vrsa iz porodice osaceae, ima ljekovia svojsva. Većinom su o ukrasne i prehrambene biljke. Cvije je peeročlan, plod je vrlo različi, suh ili mesna. Goovo svaka vrsa sadrži anin. Sjemenke sadrže bjelančevine i masna ulja e sorbi, saharozu i organske kiseline. Plod divlje ruže sadrži mnogo askorbinske kiseline (viamin C). Scrophulariaceae – zeljasa sabljika, lisovi su naizmjenično raspoređeni. Cvjeovi su različii, akinomorni ili manje zigomorni. Plod je obolac, s mnogo sjemena, a rjeđe boba. Sadrže mnogo glikozida, a pojedine vrse saponine, ali ne sadrže alkaloide. 218
Pravilna prehrana i zdravlje
Solanales – zeljasa sabljika i naizmjenično raspoređene lisove, cvije je peodijelan. Plod je obolac ili boba. Obiluju alkaloidima (ropan, hiosciamin, skopolamin, aropin), a neke nikoinom i seroid-alkaloidima (solanin, omain). Terebintales – drvenase biljne vrse s kanalima šo sadrže eerična ulja, balzame i smole . Lisovi su raznovrsni. Cvjeovi su dvospolni ili jednospolni, a plod je kalavac, obolac ili boba. Sadrže alkaloide i kumarine. Valeriacales – zeljasa sabljika s razdijeljenim ili cijelim nasuprono raspoređenim lisovima i sinim cvjeovima. Plod je oraščić. Biljke e porodice sadrže eerično ulje karakerisičnog mirisa. Porodica ima mnogo vrsa, od kojih je ljekovi obični odoljen.
valiea biljnih sirovina, sakupljenih u prirodi, varira zbog različiih akora (klimaskih, zemljišnih i orograski, bioičkih i anropoloških), pri čemu se javlja problem u proizvodnji preparaa od biljaka koji moraju imai sandardnu kvalieu. Podrijetlo biljnih droga
Akivna komponena (djelana var) prisuna je u biljnim izvorima, i prema dijelovima biljke pronalazi se u jednom ili više biljnih dijelova: Podzemni biljni dijelovi korijen (radix) podanak (rhizoma) gomolj (tuber) lukovica (bulbus)
Nadzemni biljni dijelovi List (folium) sjeme (semen) cvijet (flos) kora (cortex) zelen (herba) drvo (lignum) plod (fructus)
Ekološki faktori uzgoja ljekovitog bilja
Ako se planažno uzgajaju (ali i ako su samonikle) ljekovie biljke (akođer i aromaične i začinske) ovisne su o nizu ekoloških akora uzgoja (Mujić, 2006). o su svjelos, emperaura, voda, lo, nadmorska visina, genoip i oplemenjivanje, vrijeme i gusoća sjeve, gnojidba, zašia, naapanje, način i vrijeme berbe. Bez svjelosi se ne može zamislii živo biljaka jer o njoj ovisi proces oosineze. Svjelos može bii direkna i diuzna (posljednja je značajnija za biljke jer ima 60 % žuocrvenih zraka, dok direkna ima oko 30 %). Iskorisivos ukupne količine svjelosi koja pada na biljku iznosi svega 35 %. Porebe za svjelošću kod biljaka su različie, neke rasu u hladu (skiofie), dok druge (heliofie) mogu normalno opsai samo na svjelosi. Povećanje inenziea svjelosi iznad opimuma može šeno djelovai, a inenzie svjelosi uječe na svaranje biološki akivnih vari biljaka, j. njihove kvaliee i kvaniee. emperaura je važan akor koji uječe na rasprosranjenos biljnog svijea na Zemlji. Svaka biljna vrsa ima svoju opimalnu, minimalnu i maksimalnu emperauru. azličii sekundarni sasojci biljke po pravilu su posljedica slijeda biokemijskih sineza i svaki Pravilna prehrana i zdravlje
219
od njih zahijeva opimalnu emperauru. Sadržaj eeričnog ulja u paprenoj mevici povećava se ako se prosječne dnevne emperaure nekoliko dana prije berbe povise za 2 do 3 ºC, dok je sadržaj eeričnog ulja u korijanderu i anisu manji na emperauri od 20 ºC nego na emperaurama između 15 i 19 ºC. Voda je osnovna živona poreba biljke, a biljke je korise iz amosere (padaline), zraka (vlaga), podzemnih voda i vlage iz zemljiša. Sadržaj akivnih vari u ljekoviom bilju smanjuje se ako prije berbe pada kiša, jer se gube neke vari opljive u vodi. o je posebno izraženo kod biljaka u kojih se eerična ulja svaraju u nadzemnim organima biljaka. Smanjenje sadržaja eeričnog ulja akođer može bii posljedica i nedosaka vode u lu. od opimalne količine vode u lu sadržaj eeričnog ulja može se povećai za 0,3 do 0,5 %. Na kvaliaivna i kvaniaivna svojsva biljke znano uječe eksura la. S obzirom na klimu i ipove la, promjena pH vrijednosi la znano ne uječe na sadržaj akivnih vari u ljekoviom bilju. Ujecaj nadmorske visine je različi kod pojedinih vrsa biljaka. od nekih se na nižim nadmorskim visinama smanjuje količina akivnih vari i ljekovios bilja, dok je kod drugih vrsa biljaka obrano. Na planažni uzgoj bilja velik značaj ima izbor genoipa. Samo dovoljno sabiliziran geneski maerijal garanira brži razvoj uzgoja kvalienijeg ljekoviog bilja. Osnovni ciljevi oplemenjivanja biljaka su povećanje rodnosi, poboljšanje kvaliee i povećanje imunosi na razne bolesi. Oplemenjivanje se u nekim slučajevima korisi i za smanjenje prinosa, ako se na aj način može posići veći posoak akivnih vari koje će se biološkoehnološki bolje iskorisii. Sve vrse biljaka imaju određeno vrijeme sijanja ili sadnje. Svako zakašnjenje u sadnji može negaivno ujecai na urod, zbog promjene klimaskih akora (emperaure, kiše i dr.). Zahjevi za gusoćom sadnje su različii, nekim vrsama pogoduje gusa sadnja jer brže sineiziraju eerično ulje, dok drugima pogoduje rjeđa sadnja zbog razvoja prizemnih lisova u kojima se nalaze akivne vari. Gusoća sadnje regulira se prema namjeni proizvodnje, ovisno o ome želi li se iskorisii cvjeove ili lisove. Gnojidba uječe na opimalan prinos i kakvoću bilja i prilagođava se pojedinim vrsama jer se u supronom posižu negaivne posljedice (polijeganje, paogene gljive, produžavanje vegeacije). Neprimjerena gnojidba negaivno uječe na količinu akivnih vari. Mjere zašie uječu akođer i na kvalieu. Posupci zašie moraju bii u skladu s principima inegralne zašie biljaka. Uporeba pesicida preporučuje se samo u slučaju ako je ugrožen opsanak usjeva. Verifikacija kvaliee ljekoviog i aromaičnog bilja ovisi o osacima pesicida, a poželjno je da ih nema ni u ragovima. Soga je porebno odabrai primjerne pesicide. Naapanje ovisi o biljnoj vrsi, razvojnoj azi i drugim akorima. Za biljke kod kojih su eerična ulja lokalizirana u vanjskim dijelovima ne preporučuje se naapanje prskanjem. Umjena kiša je naročio opasna prije cvjeanja i neposredno prije berbe. Vrijeme i način berbe kao i sakupljanja su važni, a daju se u 220
Pravilna prehrana i zdravlje
zv. ‹›biljnim kalendarima››. Ljekovio bilje beru sručne osobe, naročio ako je riječ o divljem ljekoviom bilju. Da bi se izbjegao gubiak sjemena, neke biljne vrse reba brai srojevima koji ne resu biljku suviše. 6.6.5. Najvanije mediteranske ljekovite biljke i njihova primjena u fitoterapiji
Hrvaska ima specifičan geograski položaj, šo je uvjeovalo raznolike ekološke, klimaske i geomorološke karakerisike, a rezuliralo velikim brojem biljnih vrsa i podvrsa, e velikim brojem endemskih vrsa (Sabljak, 2015). Tablica 54. Rasprostranjenost ljekovitog i aromatičnog bilja na Jadranu s obzirom na vrstu prema pogodnosti tla (RPLJABHR, 2009) Regija
Vrste* P
Sjeverna jadranska podregija
S T
P Sredinja jadranska podregija
S T
P J u n a jadranska podregija
S T
Vrste ljekovitih i aromatičnih biljaka Lavanda, matičnjak, dalmatinski buhač, arnika, srčanik Pelin, rumarin, crni sljez, komorač, matičnjak
Prostorno/podregija
Šparoga, gospina trava, borovnica, majčina duica, smilje Lavanda, rumarin, kadulja, smilje, dalmatinski buhač Komorač, mravinac, korijandar, čubar, miloduh Artičoka, odoljen, badelj, matičnjak, mauran Lavanda, kadulja, smilje, rumarin, dalmatinski buhać Mukatna kadulja, miloduh, lovor, artičoka, koromač Čubar, bosiljak, badelj, odoljen, kopriva
*: P - primarne, S - sekundarne i T - tercijarne vrste prema pogodnostima tla
Endemske vrse najrasprosranjenije su na jadranskim oocima i planinskim masivima Velebia i Biokova. Medieranska klima uvjeovala je ras biljaka s povećanim udjelom sekundarnih meabolia, zbog čega su cijenjene i ražene u svrhu liječenja i izrade pripravaka i lijekova. Baza podaaka o njima može se pronaći u bazi podaaka Flora Croaica Daabase koja prikazuje popis biljnih vrsa na području epublike Hrvaske sa svim podacima o aksonomiji, rasprosranjenosi i uporebi. Ova analiza izdvaja 735 Pravilna prehrana i zdravlje
221
različiih vrsa koje se korise u radicionalnoj medicini za poboljšanje probave, rada urinarnog i reprodukivnog raka, liječenje inekcija, bolesi kože, respiraornih smenji, ozljeda i sl. Najčešće su one iz porodice Rosaceae (54 vrse), Aseraceae (52 vrse), Lamiaceae (49 vrse), Apiaceae (36 vrsa), Ranunculaceae (34 vrsa), Fabaceae (33 vrse) i Brassicaceae (31 vrsa). Ove porodice čine 40 % od svih medicinskih vrsa. Medieran je jedan od glavnih svjeskih cenara bioraznolikosi, pa ako ima i raznolikos ljekoviog bilja (ablica 54). Jadranska regija s podregijama: sjeverna, središnja i južna jadranska podregija imaju svaka svoje specifičnosi, a u ablici 53 prikazane su najzasupljenije vrse ljekoviih i aromaičnih biljaka u svakoj od ri navedene regije. 6.6.5.1.
Lavanda i njena primjena u fitoterapiji
o je grm, obrasao sivim dlačicama, s vrlo razgranaom sabljikom, naročio pri vrhu. Na sabljici se nalaze suprono smješeni linearni lisovi, podvinua i cjelovia ruba. Cvjeovi su modri ili ljubičasi skupljeni u gornjem dijelu u klasase cvai (slika 48). Podrijelom je sa zapadnog Sredozemlja, a rasprosranjena je u sjevernoj i isočnoj Arici, na Medieranu, u jugozapadnoj Aziji i jugoisočnoj Indiji. Samonikla je na kameniom lu. Lavanda je ljekovia, aromaična, medonosna i ukrasna biljka. Svima je poznaa kao sredsvo za jeranje moljaca. U Hrvaskoj i regiji uzgaja se i planažno. Na ržišu Hrvaske česo dolazi do zablude kada se govori o eeričnom ulju lavande jer se u većini slučajeva ne radi o lavandi (prava lavanda), već o levandinima. Levandini su hibridi vrsa Lavandula vera i Lavandula laiolia. azlika je u ome šo su eerična ulja levandina bockavog mirisa jer sadrži puno kamora, zbog čega se ne može uzimai oralno. Miris esencijalnog ulja prave lavande je slakas i ugodan zbog esera. ada je miris presladak, najčešće se radi o pavorenju sineičkim spojevima. Simbolično se smara da je . M. Gaeossé, oac moderne aromaerapije, izliječio opeklinu na ruci lavandinim uljem i ako započeo razdoblje moderne aromaerapije. Lavandu karakerizira jak, prepoznaljiv miris jer je bogaa eeričnim uljima. Sadržaj eeričnih ulja: ◆ linalil acea 40 %, ◆ linalol 31,5 %, ◆ bea-kariofilen 5,16 %, ◆ erpinen-4-ol 4 %, ◆ 1,8-cineol 0,69 %, ◆ kamor 0,3 % ◆ kumarini u ragovima. Eerično ulje je bezbojno i ima karakerisičan, jak cvjeni miris. Slika 48. Lavandula angustifolia L. - Lavanda (decorinportal.com) 222
Pravilna prehrana i zdravlje
Ljekovios lavande dolazi do izražaja uglavnom kroz eerično ulje koje se dobiva iz cvjeova. Primjenjuje se u narodnoj medicini kod opeklina, uboda i ugriza kukaca e kod nesanice i sresa. Eksrakcijom se dobije jedno od najcjenjenijih eeričnih ulja koje je vrlo važno i djelovorno u aromaerapiji. Od cvjeova se može proizvesi lijek, miris i začin. Za liječenje sresa 2 - 3 kapi eeričnog ulja lavande umiješaju se u jednu žlicu ople vode i oopina se urlja u području jemena: Za dobar san jasučić se može napunii cvjeovima lavande ii savii noću ispod jasuka. ada se kombinira s hmeljom, može smirujuće djelovai proiv nervoze, razdražljivosi, nemira i lakših oblika depresije, a za akve svrhe priprema se u obliku čaja ako da se 2 čajne žličice usinjenih suhih češerića hmelja ii 2 čajne žličice sušenih lisova lavande prelije s 2,5 dL kipuće vode. Oopina se pokrije, osavi sajai 10 - 15 minua i procijedi, zasladi medom i popije ijekom dana (dva pua). Sirup od lavande za jačanje živaca i smirenje: pomiješa se 500 g cvjeova lavande i 500 g šećera u posudi i doda 2 limuna koja se nareže na anke ploške i 1 L vode. ako pripremljena oopina osavi se da soji 2 dana, povremeno miješa, sirup se procijedi i čuva u hladnjaku. Uzima se 2 - 3 pua na dan po 1 žličicu pomiješanu s malo hladne vode.
Čaj od lavande proiv proljeva, grčeva, naduosi i plinova u crijevima: dvije žlice lavandinih cvjeova prelije se s 5 dL kipuće vode, pokrije i osavi sajai 10-ak minua. Nakon šo se procijedi, ovako dobiven lavandin čaj pijucka se ijekom dana, nezaslađen. 6.6.5.2.
Dalmatinski buhač, ružmarin, kadulja i smilje
Dalmatinski buhač (Chrysanthemum cinerariifolium)
ase samoniklo u Dalmaciji, primorskim dijelovima Hercegovine i Crne Gore na kamenu. Cvjeovi buhača su glavni izvor insekicida pirerina. Poželjan je u zašii bilja u poljoprivredi jer ne šei okolišu i ekonomski je isplaiv. Dalmainski buhač je polugrm sivo-zelene boje koji rase do visine od oko 60 cm(slika 49). Ima nerazgranae sabljike s nekoliko krakih raspršenih dlačica ispod cvijea. Lisovi su okupljeni na dnu sabljike, svilenkasi s donje srane, dugi i peraso raspoređeni, a cvjeovi su polulopasi, 12 mm promjera. Slika 49. Dalmatinski buhač (www.pcelarstvo.hr/)
Pravilna prehrana i zdravlje
223
Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.)
užmarin je grmolika biljka koja rase i do 3 m u visinu. Na odrvenjeloj sabljici su nasuproni lisovi linearno raspoređeni, prekriveni žljezdasim dlakama. Cvjeovi su mali, ljubičasi na maloj peeljci i smješeni pršljenaso između ogranaka (slika 50). Biljka je s područja medierana, ali se proširila širom Europe. ase samoniklo u suhoj klimi i slanom morskom zraku, na lu bogaom kalcijem. užmarinovo eerično ulje sadrži var sličnu kamoru koja poboljšava cirkulaciju krvnih žila glave i djeluje umiru juće na živčani susav. Pomaže u liječenju glavobolje (migrene) ako da se ekućina spravljena od 50 g usinjenih lisova ružmarina prelije s 2,5 dL 70 %-nog alkohola, dobro prorese i osavi sajai 10-ak dana, s im da se svaki dan proresa. Nakon oga se procijedi i nanese na zailjak, vra i sljepoočnice, nakon čega se na a mjesa nanose hladni oblozi od vode. Osušeni lisovi ružmarina čuvaju se u dobro zavorenim posudama jer mirisno ulje iz njih brzo hlapi. užmarin je odličan u vraćanju živone energije izgubljene dugorajnom bolešću ili iscrpljenosi organizma. Iz lisova ili grančica desilacijom dobije se eerično ulje koje sadrži: ◆ ala-pinen 22 %, ◆ kamor 17 %, ◆ 1,8-cineol 17 %. užmarin sadrži smolu, anin, gorke vari i male količine saponina. Slika 50. Rumarin (www.herbalist.blogger.ba)
Kadulja (Salvia officinalis L.)
Ljekovia kadulja, višegodišnji polugrm visine do 60 cm (slika 51). Donji dijelovi biljke su odrvenjeli i rijeko dlakavi, amno zelene boje, a vršni su dijelovi zeljasi s guso skupljenim lisovima i gušće dlakavi, zbog čega imaju srebrnkaso sivu boju (Greguraš, 2013). Dlake su šuplje i ispunjene su eeričnim uljima specifičnog mirisa koji je vrlo inenzivan. ase duž cijelog Jadrana i ima je i u bližoj koninenalnoj zaleđini. Izvrsno podnosi sušu i odlična je za pošumljavanje krša i sprječavanje erozije. Ukrasna je biljka. Lisovi se korise kao začin u medieranskoj kuhinji, ali su njeni čajevi, pripravci i eksraki od davnina poznai kod prouupalnih, ungicidnih, gasroproekivnih, bakericidnih, virucidnih, anidijabeičkih, anioksidaivnih i aniangiogenskih svojsava. Djeluje prouupalno jer sadrži visok udio ursolične kiseline u lisovima (Baričević i sur., 2001). adulja pokazuje dobar učinak u povećanju kogniivnih unkcija oboljelih od Alzheimera (Akhondzadeh i sur., 2003). 224
Pravilna prehrana i zdravlje
Sabljika i lisovi sadrže oko 50 različiih spojeva. Najviše ih je u lisovima. ◆ α-ujon 50 % u sabljici, ◆ 30 % u lisovima ◆ 18 % u cvijeu. Među esencijalnim uljima kadulje su: α-pinen, β-pinen, kamen, kamor, α-humulen, β-kariofilen i viridiflorol. .
Slika 51. Kadulja (hr.wikipedia.org)
U Hrvaskoj je pozna med od kadulje, vrlo je ražen, ali ga se jako malo proizvodi zbog ograničenih klimaskih uvjea i la. Ljekovios ovog meda ogleda se u visokom udjelu polienolnih sasojaka s anioksidaivnim učinkom. Smilje (Helichrysum arenarium L.)
o je rajna zeljasa biljka koja rase do 60 cm. Ima sivkasu boju i obrasla je vunenim dlakama (slika 52). Sabljika je uspravna, nije razgranaa, a na njoj su naizmjenično raspoređeni lisići s čvrsom kuikulom. Lisovi su s lica zeleni, a s naličja sivo zeleni, prekriveni sinim dlačicama. Donji lisići pri dnu su skupljeni u rozeu. Na vrhu su sini cvjeići skupljeni u prepoznaljive žue cvai. asprosranjeno je po zemljama Sredozemlja. ase samoniklo na kršu, siromašnim pjeskoviim i plikim lima (Pohajda, 2015). Eerično ulje smilja sadrži najviše esera neril-acea (do 50 %). Osali kemijski sasojci su: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
seskvierpeni (α-kariofilen, γ-kurkumen), monoerpeni (α-pinen, β-pinen, δ-limonen), alkoholi (linalol, geraniol, nerol, ururol), enoli (eugenol), oksidi (1,8-cineol), dikeoni (ialdioni, β-dikeoni).
Slika 52. Smilje
Smilje pokazuje anialergijsko, anikoagulanno, anisepično, diuresko, ungicidno, anibakerijsko i inflamanorno djelovanje. U praksi se korisi za liječenje želučanih i žučnih kamenaca, za bolji apei i poicanje rada jere. Olakšava disanje. Djeluje prouupalno pa se korisi u liječenju hemaoma, ožiljaka, ekcema, inekcija kože i alergijskih reakcija. Vrsa H. ialicum korisi se i kao začin. Pravilna prehrana i zdravlje
225
6.6.6. Biljne droge u liječenju i bolesti
U nasavku je prezenirano djelovanje nekih biljnih droga grupirano prema unkcijama koje u organizmu poiču (ablica 55). Tablica 55. Djelovanje nekih biljnih droga prema funkciji koju u organizmu potiču (autori) Droge za poticanje cirkulacije
Droge kod stanja prehlade Vrbina kora (Salicis cortex)
Droge za smirivanje kalja Korijen (podanak) jaglaca (Primula radix, rhizoma) Divizmin cvijet (Verbasci flos) Kaduljin list (Salviae folium) Klinčićev cvijet (Caryophylli flos) Zelen majčine duice (Serpylli herba) Aniev plod (Anisi fructus) Droge s hormonskim djelovanjem Cimicifugae racemosae rhizoma
Cvijet lipe (Tiliae flos)
Plod konopljike (Agni casti fructus)
Bazgin cvijet (Sambuci flos) Droge za poboljanje metabolizma Podanak đumbira (Zingiberis rhizoma)
Plod sabal palme (Sabalis fructus) Uroantiseptici, diuretici Medvjetkin list (Uvae ursi folium)
Čičkov korijen (Bardanae radix)
Zelen zlatnice (Solidaginis herba)
Korijen i zelen maslačka (Taraxaci radix cum herba)
Korijen koprive (Urticae radix)
Cimetova kora (Cinnamomi cortex)
Plod ipka (Rosae pseudofructus)
Plod sikavice (Silybi mariae fructus)
Zelen suručice (Spiraeae herba) Droge za vanjsku primjenu Podanak veprine (Rusci rhizoma)
Zelen bijele imele (Visci albi herba) Glogov list i cvijet (Crataegi folium et flos) Rumarinov list (Rosmarini folium) Zelen medvjeđeg luka (Alli ursini herba)
Droge laksativnog djelovanja Sjeme buhačice (Psyllii semen) Aloj (Aloe) List sene (Sennae folium) Senin plod (Fructus sene) Rabarbarin korijen (Rhei radix) Stomahici, karminativi Plod kima (Carvi fructus) Korijandarov plod (Coriandri fructus)
226
Pravilna prehrana i zdravlje
List breze (Betulae folium)
Nevenov cvijet (Calendulae flos) Gavezov korijen (Symphyti radix) Brđankin cvijet (Arnicae flos) Zelen gotu kole (Centellae asiaticae herba) Droge sedativnog djelovanja Odoljenov korijen (Valerianae radix)
6.6.7. Aromaterapija
Inernacionalna organizacija proesionalnih aromaerapeua dala je definiciju aromaerapije: “konrolirano korišenje eeričnih ulja za usposavljanje ravnoeže ijela i unapređenje zdravlja”. Aroma na grčkom znači miris, a herapeia miris, pa bi doslovni prijevod glasio liječenje mirisom. Inhalacijom, udisanjem, kupkama, aroma lampicama ili masažom u ijelo se unose čisa eerična ulja koja se dobiju eksrakcijom iz dijelova biljaka u kojima se nalaze biološki akivne vari. Eerična ulja djeluju na sve sanice organizma i ime ga vraćaju u ravnoežu, a u praksi se pokazalo da je najučinkoviija kod psihičkih problema, sresa, unuarnjeg nemira, lošeg raspoloženja, nesanice, glavobolje, a odlična je u skidanju celulia i viška kilograma, poboljšava i cirkulaciju, rad srca, probavu i niz drugih unkcija ijela. Eerična ulja imaju akođer anibakerijsko, animikoično i anivirusno djelovanje. Aromaerapija usposavlja jelesnu, duševnu i duhovnu ravnoežu i usposavlja sklad u ijelu. Za aromaerapiju se, pored ulja, korise kreme, masi, losioni, napici, komprese (oblozi), paremi, vodice i dr. Neki od preparaa su dobro proučeni i nalaze se u armakopeji, na primjer inhalacija uljem eukalipusa, kamilice ili mevice, šo pomaže smirivanju prehlada, gripe, omogućava lakše disanje id (Marković, 2005). Vrlo je važno u primjeni aromaerapije vodii računa o isodobnoj erapiji s lijekovima i njihovoj inerakciji. Događa se da e dvije erapije imaju suproan učinak, primjerice ako se neko odluči na inhalaciju eeričnim uljem eukalipusa globulusa ( Eucalypus globulus), ne smije isodobno uzimai aniusike zao jer ulje eukalipusa poiče iskašljavanje sluzi iz bronha, a aniusici sprječavaju aj proces. Povijest aromaterapije
Smara se da su počeci aromaerapije u izmaglicama davnih vremena kad su drevni iscjelielji prakicirali umijeće prirodne medicine. Sari Egipćani smaraju se uemeljieljima aromaerapije. Egipaski hramovi svjedoče o ome da su Egipćani korisili aromaične esencije proizvedene iz sirovina koje su karavanima dopremane s raznih srana svijea. vorci prvih recepura bili su egipaski svećenici koji su i smišljali ormule za aromaične esencije. Aromaičnu biljku su savljali u biljno ulje ili masnoću živoinjskog podrijela, akvu smjesu su osavljali jedan dana na suncu. Na aj način dobivena ulja i masi korisili su se za liječenje. akođer su vodu nalijevali u velike glinene posude preko biljnog maerijala (smola, cedra), a ovori na posudi su se prekrivali vunenom kaninom. Zagrijavanjem posuda, eerična ulja su se podizala u paru koja se skupljala na vuni. Cijeđenjem vune dobivali su esencije. Najskuplje i najraženije eerično ulje bilo je ulje cedra. Ono se korisilo za balzamiranje, u medicini, e za izradu parema. Jedna od meoda za dobivanje mirisnih ulja kod sarih Egipćana bila je cijeđenje ulja iz egzoičnog cvijeća. Prirodna mirisna ulja kao šo su bor, cime i sl. imaju moć odgode Pravilna prehrana i zdravlje
227
ruljenja i propadanj propadanja. a. o o se jasno vidi v idi kod opsanka Egipaskih mumija, šo povrđuje ne samo sposobnos onog ko ih je balzamirao već predsavlja i dokaz za neobičnu konzervacijsku moć esencije biljaka. Ovaranjem uankamonove grobnice 1922. godine arheolozi su okrili posudu koja je mirisala na amjan. Novija okrića orenzičara koji su odmoali 3 000 godina saru mumiju ukazuju na mirise mire i cedra koji su dopirali iz unuarnjih zavoja. Djelovanje aromaičnog bilja bilo je poznao i sarim Grcima i imljanima. od Grka je pozna oblik psihoaromaer psihoaromaerapije, apije, jer su oni svoje glave glave ukrašavali ukrašavali mirisnim cvijećem. cv ijećem. akvo ukrašavanje je imalo dvosruko djelovanje ovisno o primijenjenoj biljci. ako su npr. ruža i zumbul svojim opojnim mirisima osvježavali osv ježavali um, dok su ljiljan i narcis izazivali suprone učinke i osjećaj iscrpljenosi. Popularnos parema i balzama za liječenje iz Grčke se ubrzo prenijela i u im. imljani, kao najpoznaiji svjeski ‹›kupači››, nisu samo cijenili čisoću, nego i ljekovia svojsva prirodne ople vode oplica. U kupkama ili na masaži mirisnim uljima imućnije obielji su provodile provodile po cijele dane. raganje za besmrnošću uz pomoć alkemije javljalo se kod svih civilizacija, pa ako i kod isočnih civilizacija, očnije - u ini. ineski alkemičari vjerovali su da bi biljke sadrži magične sile, e da će im duh biljke dai moć da sprave eliksir živoa. Zasluga za usavršavanje meoda desilacije u XI. soljeću pripada perzijskom fizičaru Aviceni. Bila je ako napredna da se od ada, punih 900 godina, sroj za desilaciju goovo nije mijenjao. Šo se parema iče, eerično ulje od laica crvene ruže i manje skupa ružina vodica zaokupili su Perzijance Perzijance.. Prema legendi neki su kalifi u svojim palačama imali onane s ružinom vodicom. Danas je moderna aromaerapija zapravo dio fioerapije i u praksi je u primjeni za liječenje i prevenciju oboljenja. Ona je neka vrsa dopune fioerapiji, odnosno kombinacija primjene raznih pripravaka, biljaka i njihovih eksrakaa. Aromaerapija ipak najviše primjenjuje pr imjenjuje eerična ulja kao glavno sredsvo liječenja. 6.6.7.1.
Eterična ulja
Eerična, esencijalna, hlapiva ulja ili esencije su visoko koncenrirane smjese različiih organskih spojeva iz biljaka. o su smjese aliaskih i cikličnih spojeva za razliku od masnih ulja koja su smjese glicerida masnih kiselina. Neka ulja mogu sadržavai i preko 250 različiih vrsa spojeva (npr. eerično ulje eukalipusa). Eerična ulja su aromaične, bisre, isparljive i lako pokreljive bezbojne ili žućkase ekućine. Slabo su opljiva u vodi, opički akivna i hidrofilna. hidrofilna. Dužim sajanjem sajanjem se zgusnu, zgusnu, poamne i dobivaju kiselu reakciju (ongnuanchan i Benjakul, 2014). Dobiju se od raznih dijelova ljekoviih i aromaičnih biljaka, a biljka ih akumulira u uljanim žlijezdama, žljezdanim sanicama i žljezdanim dlačicama. Biljke ih svaraju u specijaliziranim kivima i iako ne sudjeluju direkno u primarnom meabolizmu biljaka usanovljeno je da su su kao sekundarni meabolii meabolii važni za privlačenje kukaca koji 228
Pravilna prehrana i zdravlje
vrše oprašivanje, za zašiu od mikroorganizam mikroorganizamaa i bolesi, e da odbijaju grabežljivce grabežljivce.. Iz biljaka se izdvajaju različiim posupcima: najčešći oblik dobivanja eeričnih ulja je desilacijom pomoću vodene pare, eksrakcijom pomoću organskih oapala ili prešanjem, eksrakcijom hladnim oapalima, eksrakcijom pomoću ekućeg ugljičnog dioksida, posupkom enfleurage , fiooničkim procesima. Ee Eerična rična ulja nemaju dugi vijek rajanja jer su prirodni anioksidansi i prilikom izdvajanja se vrlo brzo razgrađuju. razgrađuju. Moraju se čuvai u svježem i hladnom prosoru bez svjelosi. Ekstrakcija Ekstra kcija aroma aroma i aromatičnih aromatičnih supstanc supstancija ija
Eksrakcija arome i aromaičnih supsancija iz prirodnih i sirovih maerijala važna je jer su mješavine aroma veoma česo složene da bi se ekonomično sineizirale. Sirove maerije se izdvaja iz balzama, kore drvea, bobičasih plodova, cvijea, laice, ploda, rave, kaučuka, srži drvea, lisova, ljuske, korijena, sjemena, grana, drvea i smolasog iscjeka. Eksraki arome i aromaičnih supsancija koje se dobivaju iz sirovih maerija nazivaju se pomade, konkrei, apsolui, rezinoidi ili inkure prema ehnici po kojoj se dobivaju. U obradi eeričnih ulja i prirodnih eksraka glavne meode su desilacija parom, selekivna eksrakcija, superkriična ekuća eksrakcija i prešanje. Desilacijom parom dobivaju se eerična ulja, dok se selekivnom eksrakcijom dobivaju i eerična ulja i erpenin. Terpentini su koncenrai prirodnih i ekućih aromaa koji sadrže isparljive i neisparljive nei sparljive aromaične komponene. Eterična ulja se dobivaju iz biljnih maerijala desilacijom parom ili vodom. Nakon kondenziranja pare ulje se izdvaja iz vode i oklanja. Eerična ulja se sasoje iz isparljivih, lipofilnih supsancija koje su preežno hidrokarbonai ili monounkcionalne supsancije koje se dobivaju meabolizmom monoerpena i Pomade de se sasoje seskvierpena, enolpropanoida, aminokiselina i aliaskih kiselina. Poma Konkreti ti od masi koje sadrže mirisne supsancije i dobivaju se ehnikom enfleurage. Konkre se dobivaju isparavanjem smolasih supsancija koje se eksrahiraju iz svježih biljnih maerijala s nepolarnim oapalima kao šo su benzen, oluol, heksan i perol eer. eer. onkrei sadrže viskozne i komponene voska s isparljivim mirisnim komponenama. onkrei i pomade nisu popuno opljivi u eanolu. Apsoluti se dobivaju podizanjem konkrea u eanolu. omponene, koje se alože hlađenjem se onda uklanjaju filriranjem. Nakon isparavanja eanola, osaje apsolu u vidu sloja bez voska. Apsolui su popuno opljivi u eanolu. Rezinoidi se dobivaju eksrakcijom biljnih izlučina (balzama, oleo gumenih smola, prirodnih erpenina i smolasih proizvoda) s oapalima, kao šo su meanol, eanol ili oluol. Produki su česo veoma viskozni da bi se poboljšalo njihovo poicanje i procesuiranje. ezinoidi se preežno sasoje od neisparljivih, smolasih komponeni i primarno se korise zbog njihove odlične karakerisike pripajanja. Tinkture su alkoholne oopine koje se spravljaju obradom prirodnih i sirovih maerijala pomoću eanola ili oopinom eanol-voda. Oni se, akođer, mogu dobii oapanjem drugih eksrakaa u ovim oapalima. Pravilna prehrana i zdravlje
229
Koji se sve sve dijelovi dijelovi biljaka biljaka koriste za ekstrakci ekstrakciju ju i zašto ?
Eerična ulja se u biljkama biljk ama nalaze u malim količinama. Nalaze se u različiim dijelovima biljke: u laicama (ruža), lišću (eukalipus), korijenju rave (veiv (veiver), er), sjemenkama (kim), lukovici (češnjak), (češnjak), cirusnoj kori (limun (limun), ), u rizomima (valerijana), (valerijana), nadzemnim ili vršnim v ršnim dijelovima biljke b iljke (mažuran (mažuran). Eerična ulja u biljci akumuliraju se u kivima koja sadrže uljne žlijezde. O sadržaju uljnih žlijezda ovisi i cijena ulja. ako je ulje lavande jefinije od ulja ružinih laica, jer 100 kg lavande sadrži oko 3 lire eeričnog ulja, dok 100 kg ružinih laica sadrži samo ½ lire eeričnog ulja. Upravo zao šo različie ljekovie i aromaične biljke akumuliraju akivne vari u svojim različiim dijelovima, samo poznavanje dijela biljke u kom se nalaze supsancije koje se žele dobii eksrakcijom emelj su odabira dijela biljke, ali i meode eksrakcije. Samo određene esencije (lavanda, čajevac) korise se u svom izvornom obliku, dok se većina korisi razrijeđena zbog visoke vi soke koncenracije. koncenracije. Velika većina eeričnih ulja sasoji se od nekoliko soina komponenaa (npr. Velika (npr. erpena, alkohola, aldehida i esera) i zbog oga su njihove kemijske ormule vrlo složene. Upravo zbog e složenosi jedno eerično ulje može pomoći kod različiih bolesi. 6.6.7.2.
Sastojci eteričnih ulja
Sasav biljke se mijenja od renuka branja sve do popunog gubika mogućnosi djelovanja. U sasav eeričnih ulja ulaze lakohlapljivi kemijski spojevi, koji vrlo brzo ispare u oploj i vjerovioj okolini. Određeno eerično ulje može sadržavai nekoliko soina kemijskih spojeva od kojih se većina nalazi u koncenraciji manjoj od 1 %. emijski spojevi koji ulaze u sasav eeričnog ulja sačinjavaju skupine složenih supsancija poznaih kao erpeni, a njihovi spojevi ili derivai u ljekoviom djelovanju imaju važnu unkciju. od erapijskog djelovanja djelovanja eeričnih ulja bino je naglasii da ulju nedosaju vari koje su opljive u vodi (npr. (npr. anini, kombinacije gorkih vari, šećeri, želainozne vari i pekini), a koje imaju binu unkciju unkciju u ljekoviom djelovanju biljke. Bez obzira na aj nedosaak eeričnih ulja u odnosu na neprerađenu biljku, ona su i dalje veoma složene vari, koje nije moguće proizvesi u laboraoriju. Skladan međuodnos svih kemijskih sasojaka uvjeuje krajnje djelovanje koje nadilazi učinak koji bi se mogao pripisai pojedinim dijelovima cjeline. Najznačajnije kemijske supsancije koje ulaze u sasav eeričnih ulja su: ugljikohidrai, Najznačajnije aldehidi, alkoholi, keoni, enoli, spojevi sumpora, spojevi dušika, eseri kiseline, erpeni i oksidi. Terpeni - Zajedničke erapijske učinke erpena nije moguće opisai jer je o velika
skupina kemikalija s različiim svojsvima. erpeni su nezasićeni ugljikovodici koji su hlapivi i ugodnog su mirisa. Osnovni skele kemijske građe erpena čine molekule 230
Pravilna prehrana i zdravlje
izoprena (C5H8). ako dvije molekule izoprena daju monoerpene (C10H16), npr. limonen (prouvirusni agen koji se nalazi u 90 % ulja cirusa), pinen (anisepik koji se nalazi u visokim koncenracijama u borovom ulju i erpeninu). Esencija kamilice sadrži kamazulen i arnesol, koji imaju snažna prouupalna i bakericidna svojsva. Esteri - eakcijom eserifikacije dobivaju se eseri koji su derivai karboksilnih kiselina
i alkohola (karboksilna kiselina k iselina + alkohol = eser + voda). voda). Ova reakcija je povrana pa se kao posljedica akve reakcije u eeričnim uljima mogu naći smjese esera, karboksilnih kiselina i alkohola. Preposavlja se da upravo zbog oga eerična ulja koja imaju esere snažno balansirajuće djeluju na emoivni susa susavv. U esencijama biljke eseri su najraširenija skupina, a uključuju linolin-acea (ima ga u kadulji i lavandi lavandi)) i geranil-ace geranil-acea a (nalazimo ga u slakom mažuranu). Eseri Eseri u uljima djeluju prouupalno, povoljno djeluju na kožu i kožne probleme i izvanredni su psihosabilizaori. Obično imaju inenzivan voćni miris. Alkoholi Alkoho li - U eeričnim uljima najčešći derivai erpena su alkoholi. o su organski spojevi
koji sadrže jednu ili više hidroksilnih skupina (OH) vezanih za C-aome koji nisu u benzensk benz enskoj oj jezg jezgri. ri. Najče ajčešće šće upor uporeblj ebljava avani ni alko alkoholi holi su linalo linalonn (im (imaa ga u lav lavandi andi), ), cir cironelo oneloll (ruža, limun, eukalipus i ruža garanija) i geraniol (ruža garanija i palmarosa). palmarosa). Ovi Ov i alkoholi su poznai po anisepičnom i anivirusnom, anivir usnom, kao i po simulaivnom djelovanju. djelovanju. Aldehidi - Aldehidi su vrlo rašireni u eeričnim uljima. o su organski spojevi u
kojima su jedna ugljikovodična skupina i vodikov aom vezani za karboksilnu skupinu. Oksidacijom primarnih alkohola dobivaju se aldehidi. Većinom ih nalazimo u esencijama s mirisom limuna, npr. limunska rava i cironela. Aldehidi imaju smirujuće djelovanje i isodobno popravljaju raspoloženje. Ketoni - eoni su organski spojevi srodni aldehidima. Od aldehida se razlikuju po ome
šo su dvije ugljikovodične skupine, koje mogu bii ise i se ili različie, vezane za karbonilnu skupinu. Dobivaju se oksidacijom sekundarnih alkohola. Pri uporebi ulja reba bii oprezan jer određene esencije sadrže znanu količinu oksičnih keona. ako npr. pelin ( Aremisia vulgaris i Aremisia absinhium), vraić i obična kadulja sadrže poencijalno opasan ujon , a europska mevica mev ica sadrži pulgeon. Dok su jasmon , kojeg ima u jasminu, i koji se nalazi u slakom slakom komoraču, neoksični keoni. Biljke i esencije koje sadrže enkon , koji razmjerno velike količine ih supsancija obično ublažavaju egobe u gornjem dijelu dišnog susava jer upravo keoni ublažavaju začepljenos začepljenos i poiču izbacivanje sluzi. Fenoli - Fenoli kao i alkoholi imaju –OH skupinu, s im da je enolna –OH skupina
vezana na C-aom u prsenu benzena. Oni su bakericidi koji simulaivno djeluju na središnji živčani susav. susav. U odnosu na alkohole akivniji akiv niji su i imaju jače djelovanje d jelovanje.. Zbog jakog djelovanja esencije koje sadrže relaivno velike količine enola, poencijalno su iriirajući za kožu i pri uporebi je poreban oprez. ausične enole nalazimo u esenciji klinčića (eugenol), imijanu (imol) i origanu (karvakrol). Dok aneol (kojeg ima u komoraču) i esragol (esragon) nisu nimalo kausični. Pravilna prehrana i zdravlje
231
Oksidi - Oksidi se rijeko pojavljuju u eeričnim uljima izuzev 1,8-cineola (eucalypol), (eucalypol),
koji se nalazi u eukalipusu i koji djeluje kao espekorans. espekorans. Eukalipol je nađen u mnogim biljnim esencijama. Ima mukoliički učinak, j. korisan je kod kašlja, prehlade i kongesija konges ija respira respiraornog ornog raka. 6.6.7.3.
Tipovi eteričnih ulja
Kemotipska Kemotips ka ulja
Za uzgoj biljaka koje se korise u medicinske svrhe sve se više odabiru odabir u određene sore s visokim posokom poželjnih kemijskih sasojaka. Određene biljke znano se razlikuju po kemijskom sasavu bez obzira na jednak vanjski izgled. e e razlike ne ovise o razlikama u okruženju već su nasljedne. ako ako su u jednoj vrsi razlike u kemijskom sasavu između varijeea velike. Eerična ulja dobivena iz ako soriranih biljaka b iljaka nazivaju se kemotipi. Primjerice, boanički naziv za esenciju čajevca bi će Melale Melaleuca uca alerniolija alerniolija , premda su razlike u sasavu između brojnih varijeea e vrse goleme goleme.. Sandard ausralske vlade za ulje čajevca ne specificira samo boanički naziv već navodi i “Ulje Melaleuca, erpinen4-ol ip”. Proizvođači koji navode očan kemoip su rijeki, ali dosa pouzdano možemo reći da su ulja koja su označena kao “crveni “crveni imijan”˝bogaija imijan”˝bogaija kausičnim enolima, e je vjerojanije da će iriirai osjeljivu kožu, dok je ‹›slaki imijan›› pripravak koji sadrži veći udio alkohola alkohola i mnogo je sigurniji sigurniji za uporebu. Frakcionir Fr akcionirana ana ulja ulja
ada se govori o rakcioniranim rakcioniranim uljima misli se na ulja kojima je uklonjen dio kemijske srukure. Ovisno od oga šo se uklanja iz ulja dijele se na: ◆ ◆ ◆
rakcioni rakci oniran ranaa ulja ulja kojim kojimaa su uklon uklonjen jenii svi erpe erpeni ni posu posupk pkom om rede redesil silaci acije je pri niskom priisku; uljaa s različ ulj različio iom m količi količinom nom uklo uklonje njenog nog erpe erpena na (ima (imamo mo jedno jednosru sruka, ka, dvos dvosruk ruka, a, … peerosruka, ovisno o količini uklonjenog erpena); rakci ra kcioni oniran ranaa ulja, kojim kojimaa su rakcio rakcionir niranj anjem em uklonj uklonjene ene odre određen đenee “nepo “nepože željne ljne”” vari, npr. bergamo FCF, koji se široko primjenjuje u aromaerapiji iz kojeg je odsranjena nehlapljiva oooksična supsancija bergapen.
Frakcionirana ulja ne korise se u aromaerapiji izuzev bergamoa (i evenualno još jedne ili dvije esencije esencije), ), nego primjenu p rimjenu najčešće nalaze u proizvodnji mirisa i aroma. Eerična ulja su vrlo hlapljiva i na osnovi brzine hlapljivosi izvršena izv ršena je i njihova podjela na: sporohlapljiva, srednjohlapljiva i brzohlapljiva ulja. ◆ ◆ 232
Brzohlapljiva (gornja noa) - u ovu skupinu spadaju cirusna ulja (limun, Brzohlapljiva naranča, grejp, mandarina). Njihove karakerisike su brza hlapljivos i isparavanje. isparava nje. Djeluju lepršavo, lepršavo, osvježavajuć osv ježavajućee i poicajno poicajno.. Miris im brzo iščezne. Srednjohlapljiva (srednja noa) - čine je većinom mirisi cvijeća. Miris im je rajniji, umjereno isparava isparava i duže se zadržava u koži i kosi. Pravilna prehrana i zdravlje
◆
6.6.7.4.
Sporohlapljiva (donja noa) - ovdje spadaju ‹›drvenasa›› ulja, najsporije hlape i djeluju umirujuće. Zbog svog djelovanja i mirisa korise se za mješavine s brže hlapljivim uljima i na aj način im povećavaju rajnos. Primjena i djelovanje eteričnih ulja
U biljnom svijeu eerična ulja vrlo su rasprosranjena, a poznao je približno 3.000 različiih eeričnih ulja. Nalaze se u svakoj biljci koja ima izrazio mirisne dijelove, ali samo oko 150 poznaih eeričnih ulja ima i svoju prakičnu vrijednos i primjenu. Eerična ulja se primjenjuju u armaceuskoj, kozmeičkoj, kemijsko-prerađivačkoj i prehrambenoj indusriji. Da bi se korisilo u navedenim indusrijskim granama, eerično ulje mora, uz aromu i ljekovio djelovanje, bii posojano, e mora posojai mogućnos njegove indusrijske proizvodnje. Esencije bilja polaganije djeluju od snažnih medikamenaa i u odnosu na njih imaju prakično zanemarive poprane pojave, s im da se moraju uporebljavai u pravilno doziranoj koncenraciji. Djelovanje eeričnih ulja na ljudski organizam odvija se na psihičkoj ili fizičkoj razini (slika 53). Njihovo djelovanje može bii poziivno ili negaivno, šo ovisi o više akora, primjerice, o primijenjenoj koncenraciji, o kemijskom sasavu esencije biljke (neke biljke sadrže oksične vari), zaim o ome je li miris neke biljke ugodan ili neugodan i sl. Eerična ulja na ljudski organizam djeluju dišnim puevima i preko kože. Na ova dva načina eerična ulja djeluju na čovjeka kao cjelovio biće (fizičko ijelo, emocije, um i duh). Esencije eukalipusa pomažu osobama koje imaju problema sa sinusima, dok mevice i limuna olakšavaju disanje, smanjuju bolove, ali ona mogu djelovai i na drugim razinama. Ova ulja na emoivnoj razini, djeluju osvježavajuće, ohrabrujuće, poicajno, na menalnoj razini jačaju koncenraciju, bisre misli, dok djelovanje na duhovnoj razini nasaje kao posljedica djelovanja na prehodne. Pored poziivnog djelovanja eeričnih ulja na ljudsko ijelo ova ulja, ako se ne pazi na njihovu primjenu, imaju i negaivne posljedice. o su visokokoncenrirane supsancije i nikako se ne smiju nanosii na kožu nerazrijeđene (izuzev lavandinog ulja). Primjena eteričnih ulja u održavanju kućne higijene
U prosoru u kojem čovjek živi više od 50 % prašine i nečisoća čine suhi osaci odumrle ljudske kože. Za čišćenje se mogu primijenii eerična ulja. Neke prednosi prirodnih sredsava, za razliku od konvencionalnih (kozmeičkih sredsava za čišćenje) su sljedeće: u prirodnim preparaima je minimum konzervansa, nema sineičkih komponenaa i korišenje nekih eeričnih ulja (popu smilja ili gospine rave (kanariona)) djeluje kao aromaerapija. U kozmeičkim preparaima česo su prisune nepoželjne komponene popu ri- i dieanol amina, parabeni, enoksieanoli druge šene vari i uglavnom sineički mirisi.
Pravilna prehrana i zdravlje
233
od kuće je jednosavno pripremii neke preparae, na primjer macera od gospine rave (kanariona): 100 g cvjeova kanariona na liru ulja (najbolje hladno prešano kvalieno maslinovo ulje) savi se u prozirnu saklenu bocu i prelije uljem, prekrije bocu gazom, pričvrsi gumicom i osavii 40 dana na suncu, uz povremenu provjeru jesu li svi cvjeovi poopljeni u ulju. Nakon oga se dobro procijedi ulje i cvijeće kroz gazu, uz priisak cvjeova da se dobro iscijede. Dobiveno ulje čuva se u čvrso zavorenim amnim bocama. Luk organa za osjet mirisa
Kanal organa za osjet mirisa
nervno vlakno receptor zaštitna stanica
Luk (mjehur) organa za osjetilo mirisa Mukozni kanal osjetila mirisa
Slika 53. Mehanizam djelovanja eteričnih ulja dinim putevima (Mujić, 2010)
6.6.8. Otrovno bilje i moguće opasnosti primjene fitokemikalija
ada se govori o ljekoviom bilju ne smiju se zaobići eme vezane uz moguće opasnosi pri sakupljanju, preradi ili primjeni fioarmaceuika, eeričnih ulja i svih drugih proizvoda. Prije svega u prirodi se nalaze i orovne biljke (Cvek i sur., 2011). o su one koje u sebi sadrže vari šo u malim količinama djeluju šeno. Najorovnije su bobe likovca, habulice, velebilja i bljušca. Biljke koje sadrže plodove slične nekim jesivim plodovima 234
Pravilna prehrana i zdravlje
crvene boje, kao plodovi likovca, pasjeg grožđa, đurđice, kozlaca, paskvice, bljuša, bljušca, akođer su orovne. Smrno su orovne amne bobe velebilja, perovog krsa, habulice, pomoćnice. Većina njih ima odbojan i ošar okus, osim boba velebilja, kozlaca i bljuša. Može se dogodii da su bobe neke biljke orovne u nezrelom sanju, a manje orovne u zrelom (bobe žuike, bazge, pomoćnice). Neke imaju orovne sjemenke (isa, sremza, crvena bazga), a neke su orovne sirove. ad se prokuhaju jesive su jer im se na povišenoj emperauri razori oksična var (crna bazga, jarebika, šibikovina). Sirovi grah je orovan. Orovne su bobe eivike, šparoge, bljuša, veprine, bijele imele e božikovine, košice lovor-višnje, plodovi bršljana, kurike, biserka, ise i kaline, lišće bazge i njene sirove bobe. Popis je vrlo dug, zao je vrlo važno prilikom sakupljanja bilja poznavai orovne vrse. Zamjene pri sakupljanju ljekoviog bilja sa sličnom, neljekoviom, pa čak i šenom biljkom su moguće. Primjerice, kamilica (Chamomila nobilis) može bii zamijenjena smrdušicom ili žabljom ravom ( Anemis coula) koja sadrži alergen anecoulid. Smrdušica nije samonikla biljka Europe, ali su zabilježeni slučajevi alergijskih reakcija na kamilicu koja je, usvari, sadržavala Anemis coule. akođer, važno je naglasii da svaka djelana var nije samo ljekovia, već isodobno može imai i određenu šenos. Više pua je u ovoj knjizi naglašeno da sve vari prisune u biljnoj drogi nisu uvijek poznae i nije poznao jesu li i u kojoj mjeri mogu bii šene, uz napomenu da je rizik veći šo je siuacija pri liječenju složenija. Pri uzgoju se događaju pogreške zbog kojih biljna droga može bii konaminirana gljivicama, bakerijama, kukcima, eškim mealima. akvi slučajevi predsavljaju opasnos od rovanja. I narodna medicina česo je uzrokom pogrešaka u smislu vjerovanja da se kombiniranjem više biljaka u pripravku posižu bolji ečinci, a šo najčešće nije očno nii provjereno. ako se smanjuje koncenracija akivne vari i posiže se eek ‹›ima svega, ali ničega dovoljno››. Iso ako, česo se prejeruje s količinama primjene pripravaka ili ljudi primjenjuju biljne pripravke jer im je jedino o na raspolaganju. Pri pripremi pripravaka reba srogo vodii računa o oksičnosi nekih oapala. Primjerice, aceon i hepan su oksičan za središnji živčani susav i kod živoinja i ljudi, 2-buanol, izopropil-acea, n-propil-acea izazivaju iriaciju očiju i mukoznih membrana ili respiraornog lanca. Mnoga od njih šena su i za okoliš. Na ržišu su prisune i imiacije droga jefinijim zamjenama ili lažiranje deklarirane doze, šo je moivirano uglavnom zaradom onih koji krivovore, dok je kriovorenje sineičkim lijekovima akođer prisuno, ali je moivirano ime da se želi “ubrzai” ili “pojačai” djelovanje proizvoda, šo poom povećava prodaju.
Pravilna prehrana i zdravlje
235
7. NUTRITIVNE PREPORUKE
Prehrambene preporuke ili smjernice dobrim su djelom prezenirane u prehodnim poglavljima ove knjige. I kada su u pianju osnovne hranjive vari, a i kada se govorilo o bolesima, uz njih su se vezale nuriivne preporuke šo i kako jesi da bi se prevenirala određena bolesilievenualno pospješio oporavak/liječenjehranom.Ovdjećese dodano prezenirai još neke nuriivne preporuke, a poseban osvr bi će na medieransku prehranu i vegearijansvo kao načine prehrane koji se sve više promoviraju kao jedan od najboljih. Sve ovo vrlo je eško predsavii na nekoliko sranica, zao će princip bii samo pokoja crica kako su o prikazali u svom izdanju Šaalić i suradnici (2015)! Prije svega, porebno je još jednom naglasii da je emelj svih preporuka da se u organizam unose svi nurijeni za pravilan ras, razvoj i očuvanje zdravlja e da svi nurijeni rebaju bii uneseni u organizam u odgovarajućem omjeru ili količinama koje su opimalne za unkcioniranje organizma. Pri om posoje specifičnosi skupina. Nekako najprihvaćenije preporuke odnose se na one koje je objavio DA (engl. Recommended Dieary Allowance), a govore o dnevnim dozama hranjivih vari, prije svega viamina i mineralnih vari, s obzirom na spol i dob e s obzirom na određena sanja (rudnoća i dojenje) objavljene 1989. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njima je američko Minisarsvo poljoprivrede konsruiralo 1992. prvu piramidu prehrane radi boljeg predočavanja smjernica široj javnosi ili kao vodič za pravilnu prehranu. Ona je od ada do danas modificirana više pua, pa je 2005. godine objavljena “Moja piramida” koja se emelji na ri osnovna načela prehrane: raznolikos, umjerenos i proporcionalnos i na uzimanju 6 skupina namirnica: 1. 2. 3. 4. 5. 6.
žiarice (narančasa boja) voće (crvena boja) povrće (zelena boja) mlijeko i mliječni proizvodi (plava boja) meso, riba, jaja, orašasi plodovi i leguminoze (ljubičasa boja) masnoće i dodaci prehrani (žua boja)
koje su prikazane bojama; prema vrhu jede se sve manje porcija. Naglašava se važnos jelesne akivnosi pri čemu je u piramidi sa srane prikazan obris čovjeka koji se uspinje sepenicama prema vrhu. Sepenice simboliziraju pu do pravilne prehrane koji je posupan, korak po korak (slika 54). Posoje i nove aplikacije kao krug, anjur ili MyPlae koje od 2011. godine zamjenjuju piramidu, a pokušavaju naglasii povećan unos voća i povrća (polovica anjura), unos cjeloviih žiarica i mlijeka sa šo nižim udjelom mliječne masi, smanjenje količine 236
Pravilna prehrana i zdravlje
soli, čvrsih masi i šećera, a pored anjura je i čaša vode koja simbolizira izbjegavanje napiaka s dodanim šećerima.
Slika 54. Moja piramida (www.nutritionalconcepts.com)
Osim USDA preporuka za unos hranjivih vari koji su isovremeno i alai za procjenu kvaliee prehrane posoje i druge. ako su, ovisno o ome ko ih je izradio, u primjeni: ◆ ◆ ◆ ◆
HN (engl. Human Nuriion Requiremens ): čovjekove hranidbene porebe koje je objavila Organizacija za hranu i poljoprivredu (engl. Food and Agriculure Organisaion, FAO) i SZO; NI (engl. Recommended Inake o Nuriens ): preporučeni unos hranjivih vari koje je objavilo Ujedinjeno raljevsvo Velike Brianije i Sjeverne Irske; DS (engl. Dieary Sandards): prehrambeni sandardi koje je objavila anada; DI (engl. Dieary Reerence Inakes): prehrambeni reerenni unos hranjivih vari, vode i energije s obzirom na dob, spol i određena sanja (rudnoća, dojenje) koje su objavili SAD i anada.
Pri izračunavanju (procjeni) kvaliee prehrane korise se različie meode procjene, podijeljene na nekoliko načina: one pomoću kojih se prai unos hrane u sadašnjosi i one koje bilježe prošli unos hrane. Podijeljene su i na one koji prae dnevni unos (meoda 24-sanog prisjećanja ili dnevnik prehrane) ili one koje procjenjuju unos (upinik o učesalosi konzumiranja hrane i povijes prehrane). ezulai akvih procjena mogu se prezenirai kao apsoluni ili relaivni. Meode se još mogu podijelii na izravne (biokemijska, unkcionalna, klinička i anropomerijska ispiivanja) i neizravne (podaci zdravsvene saisike i dijeeička ispiivanja ili ispiivanja porošnje hrane) (Mandić, 2007). Pravilna prehrana i zdravlje
237
akogod se podijelile ove meode, jedno je sigurno, svaka od njih ima svoje prednosi i manjkavosi i vrlo je važno uskladii odabir meoda s posavljenom hipoezom ispiivanja koje se provodi. Ispiivanja se česo emelje na proračunavanju unosa hrana, pri čemu se korise prehrambene ablice i baze podaaka koje su zbirka podaaka o sasavu hrane i pića. U njima se u 100 g prikazuje sasav hrane ili čak i određenih jela. Posoje česo i nacionalne ablice u kojima se izražava sasav proizvoda poznaih proizvođača, česo konzumirane namirnice ili od lokalnih proizvođača gdje naravno ogroman ujecaj na sasav hrane imaju ekološki uvjei proizvodnje. ablice o sasavu namirnica korišene u ovoj knjizi preežno su iz česo korišenih ablica u Hrvaskoj u auorsvu aić-ak i Anonić-Degač (1990). U prehrambenim ablicama nalaze se podaci dobiveni kemijskom analizom ili preuzei iz baza podaaka i, s obzirom na elekroničku dosupnos, njih ne nedosaje. Preporuke za životni stil i za unos nekih hranjivih tvari
Najvažnije preporuke su one iz piramide prehrane, uz koju se česo nalaze i dodane popu: ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆ ◆
vodie računa o svojoj jelesnoj ežini, svakodnevno se bavie jelesnom akivnošću, jedie raznovrsne namirnice, slijedeći prehrambenu piramidu, svakodnevno jedie proizvode od žiarica, posebice od punog zrna, svakodnevno jedie voće i povrće, biraje manje masnu hranu, biraje manje zašećerenu hranu i pića, manje solie hranu, ako pijee alkoholna pića, budie umjereni, pazie da hrana bude zdravsveno ispravna.
Osim ovog posoje razne preporuke o unosu broja obroka, kojih bi rebalo bii barem 5 kroz ri osnovna i dva međuobroka, preporuke o raspodjeli unesene energije ijekom dana, pri čemu se većina energije reba unijei u prva ri obroka (kroz doručak, prvi međuobrok i kroz ručak), preporuke o odnosu biljnih i animalnih namirnica koji bi rebao bii 60 : 40, u koris biljnih. O crvenom mesu već je bilo riječi u knjizi, a koliko ga jesi možda najbolje ilusrira izjava nuricionisa dr. Wenda koji o pravilnoj porošnji mesa u prehrani kaže da reba imai jedan bezmesni obrok u danu, jedan bezmesni dan u jednu, jedan bezmesni jedan u mjesecu i jedan bezmesni mjesec u godini. Preporuke o unosu energije objašnjene su u poglavlju 4, a kroz DA preporuke o unosu energije definiraju se i porebe za proeinima i ugljikohidraima. ako bi se odredile porebe za viaminima kod različiih dobnih i spolnih kaegorija sanovnišva, kao i posebni uvjei sanja organizma, urošeno je mnogo ruda i vremena. Procjenjuje se da odrasli čovjek reba dnevno oko 200 mg različiih viamina. Dosa je dosupne lieraure o ovome napisano (Vranešić i Alebić, 2006), a dosupne su i mnogobrojne elekroničke baze podaaka. 238
Pravilna prehrana i zdravlje
7.1.
MEDITERANSKA PREHRANA
Način prehrane Medierana karakeriziran je visokim unosom cjeloviih žiarica, voća, povrća, mahunarki, orašasog voća i sjemenki od biljnih i ribe od animalnih namirnica, u prehrani se jako puno korise začini i maslinova ulja. Šećer, alkohol, mlijeko i mliječni proizvodi konzumiraju se umjereno, a crveno meso vrlo rijeko. Dosa je prisuna konzumacija vina i prehrana je preežno biljna. Gdje god se zadržala radicionalna medieranska prehrana, ona podrazumijeva minimalnu obradu namirnica, sezonski dosupne namirnice i značajno je prisuna jelesna akivnos. No, kao i svugdje, promjenama na ržišu i suvremenim rendovima i sanovnišvo Medierana promijenilo je značajno svoj način prehrane, šo uključuje više mesa i mlijeka, rafiniranih indusrijskih proizvoda, manje voća i povrća, pa su se i način prehrane i sil živoa približili zapadnjačkom. Zašo je medieranska prehrana dobra? Odgovor su ponudile mnoge sudije, među prvima već spomenua sudija sedam zemalja koja je pokazala da muškarci iz Amerike i sjeverne Europe imaju znano viši rizik od bolesi srca i krvnih žila nego oni s juga Europe, gdje je način prehrane medieranski. Znansvena zajednica složila se da je medieranska prehrana za sada najzdraviji poznai način prehrane (ouris-Blazos, 1999). Medieranska prehrana čuva srce. Španjolci su 2011. godine uvrdili da unos namirnica emeljenih na inegralnim žiaricama dva do ri pua dnevno smanjuje rizik od VB-a i dijabeesa ipa 2 za 20 - 30 %. izik od kolorekalnog karcinoma, polipa, hormonski ovisnih karcinoma, karcinoma gušerače i osalih umora probavnog susava smanjuje se unosom inegralnih žiarica. akođer je u Španjolskoj israženo da umjeren ali dugoročan unos eksra djevičanskog maslinova ulja smanjuje rizik od karcinoma dojke, a kod oboljelih liječi. Brojna ispiivanja povrđuju poziivan učinak na pojavnos VB-a, kroničnih neurodegeneraivnih bolesi i neoplazma, preilosi i dijabeesa. liničkim ispiivanjima uvrđeno je da se ovom prehranom poboljšava endoelijska unkcija, smanjuje opseg sruka, razina serumske glukoze i inzulina, količina ukupnog koleserola, LDL koleserola, riglicerida i apo-B i VLDL česica, e povećava razina HDL koleserola. Medieranska prehrana dovodi se u vezu sa smanjenom incidencijom Parkinsonove i Alzheimerove bolesi, moždanog udara i neoplazma, e s blažim kogniivnim poremećajima a povezuje se i sa dugovječnošću (richopoulou i Vasilopoulou, 2000; richopouloui sur.,2003; Banjari i sur., 2013). Ovi učinci pripisuju se povećanom anioksidanivnom kapacieu u serumu, poboljšanoj endoelijskoj unkciji, smanjenju inzulinske rezisencije i sniženju incidencije meaboličnog sindroma. iba je, primjerice izvor hranjivih elemenaa u ragovima, ω-3 nezasićenih masnih kiselina, viamina D i B i proeina s nezasićenim Pravilna prehrana i zdravlje
239
masnim kiselinama i sve ove komponene sinergisički djeluju na V susav. Pe dnevnih obroka ribe smanjuje rizik od moždanog udara za 31 %, a učinak, ali manji, posiže se i s jednim dnevnim obrokom. Medieranska prehrana povezuje se sa značajnim sniženjem ukupne smrnosi. ako je u nekoliko sudija uvrđena smanjena smrnos za 17 % (grčka sudije iz 1995.), za 21 % u šesogodišnjoj danskoj sudiji iz 1997., za 17 % iz ausralske sudije iz 1999. Svaka medalja ima dvije srane, pa i ova; ω-3 nezasićene masne kiseline povezuju se i s ishemičnim moždanim udarom, zbog poencijalnih aniagregacijskih svojsava i s povećanom debljinom inime-medije karoidnih arerija.
7.2.
VEGETARIJANSTVO
Vegearijanska prehrana ima danas rasuću popularnos, naročio među inejdžerima i mladima, posebno ženama. Za mnoge od njih ovaj izbor prehrane proizišao je iz brige o zemljinim resursima i okolišu, a posavljaju se i pianja eike u proizvodnji živoinjske hrane, korišenju anibioika i simulansa rasa kod živoinja, opasnosi od bolesi živoinja koje se prenose i, naravno, zdravsvene prednosi prehrane na biljnoj bazi. Poencijal alergija od mliječnih proizvoda i neolerancije na lakozu uječu na izbor sojinog mlijeka kao alernaive. Dio populacija iz religijskih uvjerenja ne konzumira živoinjsku hranu, pa se procjenjuje da na svijeu ima preko pola milijarde vegearijanaca. Procjenjuje se da u Indiji ima između 400 - 500 mil. (30 40 %) vegetarijanaca, u Kini između 54 - 68, a u Rusiji, UK, Italiji, Njemačkoj, SAD-u, Japanu 5 - 7 mil. Preko milijun ima Španjolska, Taivan, Francuska, Kanada, Australija i Poljska, a u svim zemljama trend vegetarijanstva je rastući. Gvardijan izvjetava da postoje procjene da bi do 2050. godine cijeli svijet mogao biti na vegetarijanstvu.
Slika 55. Znak u Indiji kojim se razlikuje vegetarijanska (zelena) od nevegetarijanske hrana (www.wikipedia.com)
Vegearijanska prehrana je prehrana bez mesa, odnosno živoinjskih proizvoda, ali ovisi o ipu vegearijansva. Neki popuno izbacuju živoinjsku hranu svih vrsa (vegani). Vegearijanska prehrana uključuje nekoliko ipova, prema ablici 56 (Phillips, 2005). Šo je nuriivni i zdravsveni saus onih koji slijede vegaarijansku prehranu? Za primjer, iznesimo prednosi i nedosake veganske prehrane? Nudi li nekonzumiranje mliječnih proizvoda i jaja pogodnosi ili svara poencijalne probleme? Vegani slijede najsroži obrazac prehrane konzumirajući samo prirodne biljne namirnice (žiarice, mahunarke, voće, povrće i sjemenje), česo sirove, bez živoinjskih proizvoda. 240
Pravilna prehrana i zdravlje
Preeriraju hranu proizvedenu na ekološki prihvaljiv način (organska, ekološka), a popuno izbjegavaju indusrijske proizvode svih vrsa. Prehrani dodaju viamine kao suplemene. Tablica 56. Tipovi vegetarijanske prehrane (Phillips, 2006) Tip prehrane Semivegetarijanska Pesco vegetarijanska Lakto-ovovegetarijanska
Ovo-vegetarijanska Lakto -vegetarijanska Prehrana vegana Frutarijanci
Makrobiotička prehrana
Karakteristike tipa Ponekad se kroz dui vremenski period ne konzumira meso. Isključeno je potpuno crveno meso, a konzumiraju se riba i plodovi mora, mlijeko, mliječni proizvodi i jaja. Zabranjuje meso zaklanih ivotinja, ali koriste se jaja, mlijeko i mliječni proizvodi. U tu skupinu ulaze, npr., svećenici trapisti i neke istočnjačke religije poput Hare Krishna i Joga skupine. Isključena je svaka vrsta mesa, mlijeko i prerađevine, ali konzumiraju se jaja. Isključena je svaka vrsta mesa i jaja, a konzumira se mlijeko i prerađevine. Najstroi obrazac vegetarijanske prehrane, u potpunosti je isključena svaka vrsta ivotinjske hrane. Nikad se ne konzumira hrana ivotinjskog podrijetla, čak se ne konzumiraju itarice niti mahunarke. Prehrana sadri sirovo i sueno voće, orahe, med, maslinovo ulje. Prehrana temeljene na smeđoj rii, voću, povrću i mahunarkama. Žitarice se konzumiraju cjelovite, a količina tekućine je ograničena.
U prehrani su pažljivi pri kombiniranja sasava obroka, zbog evenualnog nedosaka nekih aminokiselina ili drugih nurijenaa koje su česo u deficiu ako nema živoinjskih proeina (ablica 57) (Weaver i Plawecki,1994). Preporuka je da vegani rebaju dodano konzumirai oko 25 % više biljnih proeina od normalnog udjela. Veganska dijea nije preporučljiva za djecu. Ako žele bii vegearijanci, onda je možda lakovegeabilna vegearijanska dijea prihvaljivija. Prednosi vegearijansva razmarajući zdravsvene učinke su dosa velike, uvrđeno je da smanjuje debljanje, imaju niži udio koleserola i zasićenih masnih kiselina u krvi e niži krvni lak, šo sve zajedno smanjuje rizik od VB-a, dijabeesa ipa 2 i nekih karcinoma.
Pravilna prehrana i zdravlje
241
Tablica 57. Hranjive tvari koje se mogu javiti kao deficit u veganskoj prehrani, njihovi izvori u hrani i unos kombinacijom hrane (autori) Unese se kombinacijom ili hranom Orasi, suncokretovo ulje sa Nije sadran u povrću i nema Metionin sojom i itaricama/mahunarke i ga dovoljno u mahunarkama itarice Orasi, suncokretovo ulje sa Nije sadran itaricama i u Lizin sojom i itaricama/mahunarke i oraastom voću itarice Orasi, suncokretovo ulje sa Treonin Nema ga u itaricama, sojom i itaricama Nije dovoljno sadran u Tripfofan mahunarkama i u nekim itaricama Dnevno ga treba 2 - 3 μg, uzimati hranu obogaćenu s B12, Cijanokobalamin Nalazi se isključivo u kao to je soja, pića od rie, (B12) animalnim proizvodima itarice za doručak, zamjene mesa, prehrambeni kvasac ili suplemente Problem je kod djece i dojenčadi čije majke su Izlagati se vie suncu i dodavati Vitamin D vegani, preporučuje se suplemente vitamina D dok se doji i maloj djeci izbjegavati vegan dijetu Ima ga u mlijeku, pa je Pivski kvasac, cjelovite itarice, Riboflavin problem ako se mlijeko ne tamnozeleno povrće konzumira Voće, povrće, orasi i soja opskrbljuju samo s 10 % od Ima ga u mlijeku, pa je potrebnog, vie je zastupljen problem ako se mlijeko u povrću, naročito pinatu, ne konzumira, također, Ca rabarbari, sezamu, ljenjaku i apsorpciju Ca koče bademu; sojin sir tofu obogaćen prehrambena vlakna, a njih je kalcijevim sulfatom. Ready-toima puno u biljnoj prehrani eat itarice, ria, sokovi naranče i jabuke obogaćeni kalcijem. Hem-Fe je bitan za prijenos kisika po organizmu, a Dodatne tablete vitamina C, jer 40 % hem-Fe dolazi iz Fe pomae u apsorpciji eljeza iz ivotinjskih namirnica. U biljnih namirnica. biljnim namirnicama je vie sadrano ne hem-Fe. Hranjiva tvar
242
Problemi
Pravilna prehrana i zdravlje
Zn
Dugolančane n-3 masne kiseline
Fitati, sadrani u itaricama, sjemenkama i mahunama, veu cink i time smanjuju njegovu bioraspoloivost.
Ne konzumira se riba i jaja koje su izvor EPA i DHA
Organizam razvije kompenzacijski mehanizam kako bi se vegetarijanci prilagoditi niem unosu cinka i nema posljedica. Unositi cjelovite itarice, soju i proizvode i mahunarke. EPA se moe dobiti iz ulja smeđih algi (morska trava) ili retrokonverzijom DHA u tijelu ili suplementima, kroz sojino mlijeko i itarice.
Vegetarijanstvo i KVB
U usporedbi s osalim vegearijancima, vegani imaju ukupno niži ukupni LDL koleserol i nešo niži krvni lak, a israživanja pokazuju da o vrijedi za sve rase ljudi. Ukupno razina LDL koleserola niža je za 44 % kod vegana nego kod svejeda. BMI je akođer zabilježen niži kod vegana, šo je važan zašini akor za snižavanje lipida u krvi i smanjenje rizika od srčanih bolesi. Veća konzumacija voća i povrća, bogaih vlaknima, olnom kiselinom, anioksidansima i fiokemikalija, povezana je s nižim koncenracijama koleserola u krvi, nižom incidenciju moždanog udara, kao i nižim rizikom smrnosi od moždanog udara i ishemijske bolesi srca. Vegani imaju veću porošnju inegralnih žiarica, soje i oraha, a svi oni pružaju kardioproekivne učinke. Vegetarijanstvo i karcinomi
Podaci Advenisičke zdravsvene sudije pokazali su da vegearijanci imaju znano niži rizik od karcinoma debelog crijeva i prosae, šo se ope povezuje s činjenicom da su mršaviji i imaju prosječno niži BMI. akođer se povezuje s unosom biljnih namirnica, među kojima je više mahunarki, voća i povrća, rajčice, allium povrća, vlakana i viamina C e drugih fiokemikalija (pogledai ablice 22 , 23 i 24 i poglavlje o prevenciji karcinoma prehranom) koje djeluju anioksidaivno, aniprolieraivno i imaju sinergisički učinak. Ipak većina sudija ne pokazuju izraženije razlike u incidenciji raka ili moraliea između vegearijanaca i nevegearijanaca, a objašnjavaju je bioraspoloživošću fiokemikalija koja ovisi o meodama pripreme hrane. akođer, israživanja pokazuju da nizak unos viamina D, šo je čes problem u vegana, povećava rizik od karcinoma. Unos proeina crvenog mesa povezan je s povećanim rizikom od karcinoma debelog crijeva za 20 - 60 %. Za jaja je nedavno dokazano da je unos povezan s povećanim rizikom karcinoma pankreasa. Iako vegani izbjegavaju crveno meso i jaja zajedno, oni roše veće količine mahunarki nego svejedi, a proeini iz njih, prema Advenisičkoj zdravsvenoj sudiji, dovode se u vezu s povećanim rizikom od karcinoma debelog crijeva. Pravilna prehrana i zdravlje
243
U zapadnom drušvu vegani akođer konzumiraju znano više oua i drugih proizvoda od soje nego svejedi. U soji se nalaze izoflavoni koji konzumiranjem u djeinjsvu šie žene od rizika karcinoma dojke kasnije u živou, a šie i od karcinoma prosae, dok je unos mliječnih proizvoda u djeinjsvu povezan s povišenim rizikom od karcinoma debelog crijeva u odrasloj dobi, kao i prosae. Zdravlje kostiju i vegetarijanstvo
Provedeno je nekoliko israživanja koja ne pokazuju razliku u gusoći kosiju vegearijanaca i osalih, kao ni rizike od prijeloma kosiju, no sudije o posmenopauzi Azijakinja pokazale su veći gubikak košane mase i rakure na boku i kralježnici kod vegearijanki zbog neadekvanog unosa proeina i niskog unosa kalcija. Sve ove vrdnje o zdravsvenom ujecaju emelje se na visokom udjelu žiarica, voća i povrća u prehrani koji su bogai biološki akivnim varima popu flavonoida, općenio fiokemikalijama, naročio anioksidansima, manjem energeskom unosu i visokom unosu prehrambenih vlakana, bogasvu minerala i viamina (Craig, 2008).
244
Pravilna prehrana i zdravlje
8. LITERATURA
1. 2. 3.
4. 5.
6.
7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.
15.
AAO/American Academy of Ophthalmology (2015) Dostupno na: http://www.aao. org/eye-health/tips-prevention/diet-nutrition. Pristupljeno: 12.10.2015. ADA (1999) American Diabetes Association Gestational diabetes mellitus (Position Statement). Diab. Care. 22, (suppl), 1-7. Adams, L. S., Phung, S., Yee, N., Seeram, N. P., Li L. (2010) Blueberry phytochemicals inhibit growth and metastatic potential of MDA-MB-231 breast cancer cells through modulation of the phosphatidylinositol 3-kinase kathway. Canc. Res. 70(9), 3594– 3605. Afman, L. and Muller, M. (2006) Nutrigenomics: From Molecular Nutrition to Prevention of Disease. J. Am. Diet Assoc. 106, 569-576. AICR (2007) Food, Nutrition, Physical Activity, and the Prevention of Cancer: a Global Perspective, Report of American Institute for Cancer Research, Washington, DC, USA. Dostupno na http://www.dietandcancerreport.org/.external site. Pristupljeno: 11.11.2015. Akhondzadeh, S., Noroozian, M., Mohammadi, M., Ohadinia, S., Jamshidi, A.H., Khani, M. (2003) Salvia officinalis extract in the treatment of patients with mild to moderate Alzheimer›s disease: a double blind, randomized and placebo-controlled trial. J. Clin. Pharm. Therap. 28, 53-59. Alebić, I.J. (2008) Prehrambene smjernice i osobitosti osnovnih skupina namirnica. MEDICUS 17 (1), 37-46. Amara, I.B., Soudani, N,, Hakim, A., Troudi, A., Zeghal, K.M., Boudawara, T., Zeghal, N. (2011) Selenium and vitamin E, natural antioxidants, protect rat cerebral cortex against dimethoateinduced neurotoxicity. Pest. Biochem. Physiol. 101(3), 165-174. Ambrosi-Randić, N. (2000) Učestalost i korelati provođena dijete tijekom adolescencije. Drutvena istraivanja, 53, 415-430. Ambrosi-Randić, N. (2004) Razvoj poremećaja hranjenja. Naklada Slap, Jastrebarsko. American Cancer Society (ACS). Phytochemicals. [cited; Available from: http://www. cancer.org/docroot/ETO/content/ETO_5_3X_Phytochemicals.asp?sitearea=ETO. Pristupljeno: 22.10.2015. American Heart Association (AHA). Phytochemicals and Cardiovascular Disease. Dostupno na: http://www.americanheart.org/presenter.jhtml? identifier=4722. Pristupljeno: 22.10.2015. Anderson, J.W. (2003) Whole grains protect against atherosclerotic cardiovascular disease. Proc. Nutr. Soc. 62, 135-142. Antova, T., Pattenden, S., Nikiforov, B., Leonardi, G.S., Boeva, B., Fletcher, T., Rudnai, P., Slachtova, H., Tabak, C., Zlotkowska, R., Houthuijs, D., Brunekreef, B., Holikova, J. (2003) Nutrition and respiratory health in children in six Central and Eastern European countries. Thorax. 58(3), 231-236. Appel, LJ., Moore, T.J., Obarzanek, E., Vollmer, W.M., Svetkey, L.P., Sacks, F.M. et al. (1997) A clinical trial of the effects of dietary patterns on blood pressure. DASH Collaborative Research Group. N. Engl. J. Med. 336 (16), 1117-1124. Pravilna prehrana i zdravlje
245
16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.
33. 34. 35.
246
Atkinson, F.S., Foster-Powell, K., Brand-Miller, J.C. (2008) International Tables of Glycemic Index and Glycemic Load Values. Diab. Care. 31, 2281-2283. Banjari, I., Bajraktarović-Labović, S., Misir, A., Huzjak, B. (2013) Mediterranean Diet and Cardiovascular Diseases. Timočki Med. Glasn. 38(4), 188-202. Barbarić, I. (2008) Celijakija – pregled i predviđanja, Medicina. 44 (3-4), 229-234. Baričević, D., Sosa, S., Della Loggia, R., Tubaro, A., Simonovska, B., Krasna, A., Ţupančić, A. (2001) Topical anti-inflammatory activity of Salvia officinalis L. leaves: the relevance of ursolic acid. J. Ethnopharm. 75(2-3), 125-132. Baričević, M. (2004) Kakvoća prehrane osoba sa ećernom bolesti tip 1 i tip 2, Diplomski rad, Prehrambeno – biotehnoloki fakultet Sveučilita u Zagrebu. Barros, A. and Cosme, F. (2013) Allergenic Proteins in Foods and Beverages. Food Technol. Biotechnol. 51(2), 153-158. Bastin, S. (1997) Water Content of Fruits and Vegetables, University of Kentucky College of Agriculture, Dostupno na: http://www2.ca.uky.edu /enri/pubs/enri129. pdf, Pristupljeno 18.02.2014. Baić, M., Zrnec, D., Butorac, A., Landeka Jurčević, I., Đikić, D., Bačun-Druina, V. (2011) Što je nutrigenomika? Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam 6(1-2), 37-44. Baumgartner Brugg, S., Zybach, U. (2007) Raznovrsna ishrana jača zdravlje: Informacije Švicarskog saveza za borbu protiv raka, Ovako moete smanjiti rizik oboljenja od raka, Krebsliga Schweiz, Bern. Beckman, K. B. and Ames, B. N. (1998) The free radical theory of aging matures. Physiol. Rev. 78, 547-581. Belak, L., Gaćina, Ž., Radić, T. (2005) Tehnologija hrane, Visoka kola za turistički menadment u Šibeniku, Šibenik. Bender, D.V. i Krstev, S. (2008) Makronutrijenti i mikronutreijenti u prehrani čovjeka. MEDICUS 17(1), 19-25. Beekwilder, J., Hall, R.D., de Vos, C.H. (2005) Identification and dietary relevance of antioxidants from raspberry. BioFactors. 23(4), 197-205. Blomhoff, R. (2008) Role of dietary phytochemicals in oxidative stress. Proceedings from a symposium held at The Norwegian Academy of Science and Letters, Oslo, 13-14 November, Oslo, 52-77. Bongiorno, P.B., Fratellone, P.N., LoGiudice, P. (2008) Potential Health Benefits of Garlic (Allium Sativum): A Narrative Review. J. Complem. Integr. Med. 5 (1), 15533840. Brčić-Stipčević, V. i Renko, S. (2007) Čimbenici utjecaja na izbor maloprodajnih odluka, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 5, 387-401. Bursać-Kovačević, D. (2007) Senzorska procjena proizvoda na bazi voća, EU Projekt Vinja Maraska (Prunus cerasus var. Marasca)kao sastojak funkcionalne hrane. Dostupno na: http://ipa-marasca.com/downloads/ dat_en21.pdf. Pristupljeno 24.12.2015. Cabrita, L., Fossen, T., Andersen, O.M. (2000) Colour and stability of the six common anthocyanidin 3-glucosides in aqueous solutions. Food Chem. 68, 101-107. Cannon, G. (2005) The rise and fall of dietetics and of nutrition science, 4000 BCE2000 CE. Public. Health. Nut. 8, 701-705. Cao, G. and Prior, R.L. (1998) Comparison of different analytical methods for assesing total antioxidant capacity of human serum. Clin. Chem. 44, 1309-1315. Pravilna prehrana i zdravlje
36.
37. 38.
39. 40.
41.
42.
43.
44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53.
54.
Carlsen, M.H., Bente, C., Halvorsen, L., Holte, K., Siv, K., Steinar, B.D., Sampson, L., Willey, C., Senoo, H., Umezono, Y., Sanada, C., Barikmo, I., Berhe, N., Willett, W.C., Phillips, K.M., Jacobs, D.R., Jr, Blomhoff, R. (2010) The total antioxidant content of more than 3100 foods, beverages, spices, herbs and supplements used worldwide. Nutr J. 9, 3. Carpenter, K.J. (2001) History of Nutritional Science. Encyclopedia of Life Sciences, Nature Publishing Group. Case, C.L. (2010) Microbial metabolism. Lectures prepared by Christine L. Case Chapter 5 Microbial Metabolism. Dostupno na: http://slideplayer. com/ slide/5131838/. Pristupljeno 11.11.2015. Cashman, K.D. (2007) Diet, nutrition and bone health. J. Nutr. 137, 2507S-2512S. Chan, J.M., Wang, F., Holly, E.A. (2007) Pancreatic cancer, animal protein and dietary fat in a population-based study, San Francisco Bay Area, California. Canc. Caus. Contr. 18, 1153-1167. Cherif, O. A. (2012) Phytochemicals Components as Bioactive Foods,Bioactive Compounds in Phytomedicine. Dostupni na: http://www.intechopen.com/ books/bioactive-compounds-in-phytomedicine/ phytochemicals- omponentsasbioactive- foods. Pristupljeno 11.11.2015. Chlup, R., Bartek, J., Rezničkova, M., Zapletalova, J., Doubravova, B., Chlupova, L., Sečkar, P., Dvoračkova, S., Šimanek, V. (2004) Determination of the glycaemic index of selected foods (white bread and cereal bars) in healthy persons. Biom. Paper. 148(1),17-25. Choi, S.W., Benzie, I.F., Ma, S.W., Strain, J.J., Hannigan, B.M. (2008) Acute hyperglycemia and oxidative stress. Direct cause and effect? Free. Radic. Biol. Med. 44, 1217-1231. Coimbra, N.C. (2013) Nourish - Carbohydrates Fuel Your Brain. The Franklin Institute Online, http://www.fi.edu/learn/brain/carbs.html. Pristupljeno: 23.09.2015. Colić, M. (2013) Učestalost i odrednice dijeta kod adolescenata, Diplomski rad, Sveučilite u Zadru, Odjel za psihologiju, Zadar. Colić-Barić, I. (2007) Predavanja, postdiplomski studij Prehrambeno biotehnolokog fakulteta Sveučilita u Zagrebu. Craig, W. J. (2008) Health effects of vegan diets, Fifth International Congress on Vegetarian Nutrition, March 4-6, Loma Linda, CA, USA. Cvek, J. (2005) Regulativa za biljne lijekove, Predavanje odrano u okviru sekcije za farmaceutsku regulativu Hrvatskog farmaceutskog drutva, 20. listopada 2005. Cvek, J. Balain, A. i Tomić, S. (2011) Interakcije biljnih s konvencionalnim lijekovima, Kem. Ind. 60(6) 343-349. Cvrtila, Ž.L. i Kozačinski, (2006) Kemijski sastav mesa ribe. Meso. VII (6), 365-370. Ćatović, S., Kendić, S., Ćatović, A. (2000) Higijena ishrane sa dijetetikom. Medicinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo. Ćurin, K. i Cetinić, E. (2007) Zdravstvena ispravnost i vanost mlijeka i mliječnih proizvoda, Med. Jadert. 37, 15-28. Da Silva, L., F., Escribano-Bailón, M.T., Péres Alonso, J.J., Rivas-Gonzalo, J.C., Santos-Buelga, C. (2007) Anthocyanin pigments in strawberry. Lebensm.Wiss. Technol. 40, 374-382. Delgado-Lista, J., Perez-Caballero, AI., Perez-Martinez, P., Garcia-Rios, A., LopezMiranda, J., Perez-Jimenez, F. (2012) Mediterranean Diet and Cardiovascular Risk. Pravilna prehrana i zdravlje
247
73.
U Cardiovascular Risk Factors. InTech-Open Access Company. Dohranović, S., Bosnić, T., Osmanović, S. (2012) Značaj i uloga alternativne medicine u liječenju, Hrana u zdravlju i bolesti. Znanstveno-stručni časopis za nutricionizam i dijetetiku 1(2), 39-47. Dunne, J.L. (1996) Sve o zdravoj prehrani, 3.Izd. (prev. Jakić, N.) Mate d.o.o., Zagreb. Dutta-Bergman, M. J. (2006) The Demographic and Psychographic Antecedents of Attitude toward Advertising, J. Advert. Res. 46(1), 102-112. Đorđević, N., Grubić, G., Stojanović, B. (2007) Uticaj vrste hraniva i sastava obroka na količinu i kvalitet mleka, Savr. Poljop. 56 (5), 12-17. Đurić, J., Vitale, K., Paradinović, S., Jelaković, B. (2011) Unos kuhinjske soli i arterijski tlak u općoj populaciji. Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam 6 (3-4), 141-147. Europske strategije za konzervaciju bilja (European Plant Conservation Strategy – EPCS, 2002 2007). Farràs, M., Valls, R.M., Fernández-Castillejo, S., Giralt, M., Solà, R., Subirana, I., Motilva, M.J., Konstantinidou, V., Covas, M.I., Fitó, M. (2013) Olive oil polyphenols enhance the expression of cholesterol efflux related genes in vivo in humans. A randomized controlled trial. J. Nutr. Biochem. 24(7), 1334-1339. Fernstrom, J.D. (2013) Large neutral amino acids: dietary effects on brain neurochemistry and function. Amino Acids, 45(3), 419-430. Fistonić, I., Ciglar, S., Fistonić, M., Škegro, I., Maletić, A. (2004) Bothanical Therapy in postmenopause as a partofcomplementary and alternative medicine. Gynaecol. Perinatol. 13(2), 69-73. Fitzgerald, N. and Spaccarotella, K. (2009) Barriers to a Healthy Lifestyle: From Individuals to Public Policy-An Ecological Perspective, J. Ext. 47 (1), dostupno na http://www.joe.org/joe/2009february/a3.php. Pristupljeno 15.01.2016. Flanjak, I. (2012) Antioksidativni kapacitet meda i promjene tijekom procesiranja i skladitenja.Doktorski rad. Prehrambeno-tehnoloki fakultet Osijek, Osijek. Foster-Powell, K., Holt, S.H., Brand-Miller, J.C. (2002) International table of glycemic index and glycemic load values. The American Journal of Clinical Nutrition, 76(1),556. Fox, P.F. and McSweeney, P.L.H. (1998) Dairy Chemistry and Biochemistry. Blackie Academic& Professional, London, UK. FSB/Food science blog (2015) Organoleptic Properties of Foods. http:// www.foodsciencesblog.com/organoleptic-properties-of-foods/. Pristupljeno: 16.12.2015. Gaćina, N. (2015) Hormonalne molekule probavnog sustava i regulacija apetita, Zbornik radova 1-2, Veleučilite u Šibeniku, 185-192. Gaćina, N. (2014) Alternativne sirovine prehrambenih vlakana, Zbornik radova Veleučilita u Šibeniku 1-2, 123-130. Gagrčin, J. i Ruić, T. (2014) CAM 2020, Doprinos Komplementarne i Alternativne medicine odrivom zdravstvenom sistemu u Evropi, Eurocam, Brussels. Garcia-Lafuente, A., Guillamon, E., Villares, A., Rostagno, M.A., Martinez, J.A. (2009) Flavonoids as anti-inflammatory agents: implications in cancer and cardiovascular disease. Inflamm. Res. 58, 537–552. Guyton, A.C., Hall, J.E. (2003) Medicinska fiziologija, 10 izd. (preveli Kukolja – Taradi
248
Pravilna prehrana i zdravlje
55. 56. 57. 58. 59. 60. 61.
62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72.
74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82.
83.
84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92.
S., Andreis I.) Medicinska naklada, Zagreb. Gogus, U. and Smith, C. (2010) n-3 Omega fatty acids: a review of current knowledge. Intern. J. Food Sci.Techn. 45, 417–436. González, E.M., De Ancos, B., Cano, M.P. (2003) Relation between bioactive compounds and free radical-scavenging capacity in berry fruits during frozen storage. J. Sci. Food Agric. 83, 722–726. Gregura, D. (2013) Genetic diversity and population structure of Dalmatian sage (Salvia officinalis) , Doktorska disertacija. PMF, Sveuĉilite u Zagrebu, Zagreb. Gustafson, E. (2008) Nutrition and mental health. In Fundukian LJ, Wilson J, eds. Gale encyclopedia of mental health. 2nd ed, p. 785-791. Thompson Gale, Detroit. Guyton, A.C. and Hall, J.E. (2003) Medicinska fiziologija, 10 izd. (preveli Kukolja – Taradi S., Andreis I.) Medicinska naklada, Zagreb. Halvorsen, B. L., Holte, K., Myhrstad, M. C. W., Barikmo, I., Hvattum, E., Fagertun, R. S. (2012) A systematic screening of total antiox i donts in dietary plants. J. Nutrit. 132, 461-471. Harrison, F.E., Green, R.J., Dawes, S.M., May, J.M. (2010) Vitamin C distribution and retention in the mouse brain. Brain Res. 1348,181-186. Harman, D. (2000) Antioxidant supplements. Effects on disease and aging with United States population. J. Amer. Aging. Assoc. 23, 25-31. Haytowitz, D.B. and Bhagwat, S. (2007) USDA Database for the Oxygen Radical Absorbance Capacity (ORAC) of Selected Foods, Release 1, Nutrient Data Laboratory, Beltsville Human Nutrition Research Center (BHNRC), Agricultural Research Service (ARS) and U.S. Department of Agriculture (USDA). Haytowitz, D.B. and Bhagwat, S. (2010) USDA Database for the Oxygen Radical Absorbance Capacity (ORAC) of Selected Foods, Release 2, Nutrient Data Laboratory, Beltsville Human Nutrition Research Center (BHNRC), Agricultural Research Service (ARS) and U.S. Department of Agriculture (USDA), Maryland. Heck, J. M. L., van Valenberg, H. J. F., Dijkstra, J., van Hooijdonk, A. C. M. (2009) Seasonal variation in the Dutch bovine raw milk composition. J. Dairy Sci. 92 (10), 4745-4755. Heimer, S. (2012) Uloga dravne vlasti i lokalne samouprave u promicanju zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. Arh. Hig. Rada. Toksikol. 63(3), 75-86. Heinrich, M., Barnes, J., Gibbons, S., Williamson, E.M. (2012) Fundamentals of Pharmacognosy and Phytoterapy, Elsevier Ltd. USA an UK. Heneman, K. and Zidenberg-Cherr, S. (2008) Nutrition and Health Info-Sheet. UC Cooperative Extension Center for Health and Nutrition Research, Department of Nutrition, University of California, Davis, CA. Herbert, V. (1987) Recommended dietary intakes (RDI) of iron in humans. Am. J. Clin. Assoc. 45, 679-686. Hoidrup, S., Gronbaek, M., Gottschau, A., Lauritzen, J.B., Schroll, M. (1999) Alcohol intake, beverage preference, and risk of hip fracture in men and women. Copenhagen Centre for Prospective Population Studies. Am. J. Epidemiol. 149, 993-1001. Hu, F.B., Manson, J.E., Stampfer, M.J. (2001) Diet, lifestyle, and the risk of type 2 diabetes mellitus in women. New. Engl. J. Med. 345, 790-797. Huang, D., Ou, B., Prior, R.L. (2005) The chemistry behind antioxidant capacity assays. J. Agric. Food Chem. 53(6), 1841-1856. Hung, H.C,, Joshipura, K.J.. Jiang, R., Hu, F.B., Hunter, D., Smith-Warner, S.A. (2004) Pravilna prehrana i zdravlje
249
112.
Fruit and vegetable intake and risk of major chronic disease. J Natl. Cancer Inst. 96(21), 1577-1584. Huss, H. H. (1995) Quality and quality changes in fresh fish, Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO) fisheries technical paper–348, ISBN92-5103507-5, Rome,1995. Huzjak, B. (2013) Mediteranska prehrana i kardiovaskularne bolesti. Zavrni rad, Prehrambeno-tehnoloki fakultet Osijek. IDF/International Diabetes Federation, Diabetes Atlas, IDF, Brussels: 2015. Dostupno na: www.eatlas.idf.org. Pristupljeno: 11.11.2015. Ivković-Jureković, I. (2014) Oralni alergijski sindrom. Acta Med. Croat. 68, 283-287. Jakovljevic, M. and Milovanovic, O. (2015) Growing Burden of Non-Communicable Diseases in the Emerging Health Markets: The Case of BRICS. Front Public Health. 3, 65-69. Jaić,M. (2015) Biljni pigmenti, Tehnologija hrane, dostupno na http://www. tehnologijahrane.com/enciklopedija/biljni-pigmenti. Pristupljeno: 22.09.2015. Jeličić I. i Lisak K. (2012) Funkcionalna svojstva polisaharida iz gljiva. J. Food Techn. Biotehn. Nutr. 7 (1-2), 78-84. Jensen, M.K., Koh-Banarjee, P., Hu, F.B., Franz, M.J., Sampson, L, Gronbaek, M., Rimm, E.B. (2004) Intake of whole grains, bran, and germ risk of coronary heart disease among men. Am. J. Clin. Nutr. 80(6), 1492-1499. Jerković, I. (2008) Fitoterapeutski pripravci i spojevi s protutumorskim djelovanjem, Nastavni materijal, Kemijsko-tehnoloki fakultet u Splitu, Zavod za organsku kemiju, Split. Johnson, I. and Williamson, G. (2003) Phytochemical functional foods. CRC Press, New York, Washington and WPL Cambridge, England. Jozinović,K. (2011) Funkcionalna hrana namijenjena prehrani osoba s intolerancijom na laktozu, Zavrni rad, Prehrambeno – tehnoloki fakultet, Sveučilite J.J. Štrossmayera u Osijeku, Osijek. Jurčić, M., Metzger, K., Vujaklija, A., Batinica, M. (2007) Human (prev. Čovjek), Velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb. Kähkönen, M.P., Heinämäki, J., Ollilainen, V., Heinonen, M. (2003) Berry anthocyanins: Isolation, identification and antioxidant activities. J. Sci. Food Agri. 83, 1403-1411. Kaić-Rak, A. i Antonić-Degač, K. (1990) Tablice o sastavu i prehrambenoj vrijednosti namirnica i pića. Zavod za javno zdravstvo RH, Zagreb. Kaić-Rak, A., Antonić, K. (1990) Tablice o sastavu namirnica i pića, Zavod za zatitu zdravlja, Zagreb. Kalezić, P. (2009) Prirodna medicina, Metaphysica, (prev. Natural Medicine by Donald Miller), Institut za prirodnu medicinu (IPM), Valjevo. Karlson, P. (1988) Biokemija. 6. potpuno izmijenjeno izd. Prema 12. potpuno prerađenom i proirenom njemačkom izdanju, Školska knjiga, Zagreb. Katalinić, V. (2007) Temeljno znanje o prehrani, Priručnik, Kemijsko-tehnoloki fakultet Sveučilite u Splitu, Split. Katalenić, M. (2007) Masti i ulja u prehrani. Hrvatski časopis za javno zdravstvo. 3(9). Dostupno na: http://www.hcjz.hr/index.php/hcjz/ article/view/2136/2111. Pristupljeno: 09.08.2015. Kazazić, S. (2004) Antioksidacijska i antiradikalska aktivnost flavonoida. Arh. Hig.
250
Pravilna prehrana i zdravlje
93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. 102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111.
113.
114.
115. 116.
117. 118.
119.
120. 121.
122.
123. 124. 125. 126. 127. 128. 129. 130.
Rada. Toksikol. 55, 279-290. Kesić, A., Crnkić, A., Hodić, Z. (2015) Stabilnost antioksidanasa u medu, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek Hemija, Tuzla, BiH. Dostupno na: https://www.google.ba/?gws_rd=ssl#q= Spomenka+Kova%C4%8D%2C+Valentina+Bu%C5%A1i%C4%87+(2009) +Antioksidansi+u+hrani.+Sveu%C4%8Dili%C5%A1te+J.J+Strosmayera%2C +Prehrambeno-tehnolo%C5%A1ki+fakultet%2C+Osijek. Pristupljeno: 09.01.2015. Klock, M.D., Jakobsdottir, S., Drent, M.L. (2007) The role of leptin and ghrelin in the regulation of food intake and body weight in humans: a review. Obes. Rev. 8(1), 21-34. Kocković, T. (2005) Istarska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Koh-Banarjee, P. and Rimm, E.B. (2003) Whole-grain consumption and weight gain: a review of the epidemiological evidence, potential mechanisms and opportunities for future research. Proc. Nutr. Soc. 62, 25-29. Kolovrat, M. (2006) Čudesni svijet magije-čenjak. Meso. VIII (3), 113-116. Kouris-Blazos, A., Gnardellis, C., Wahlqvist, M.L., Trichopoulos, D., Gukito, W., Trichopoulou, A. (1999) Are the advantages of the Mediterranean diet transferable to other populations? A cohort study in Melbourne, Australia. British J. Nutrit. 82, 57-61. Kralj, V., Brkić-Bilo, I., Ćorić, T., Silobrčić-Radić, M., Šekerija, M. (2015) Kronične nezarazne bolesti – teret bolesti stanovnitva Hrvatske. Cardiol. Croat. 10(7-8), 167-175. Kreić, G. (2012) Trendovi u prehrani, Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, str.120. Kulier, I. (2007) Gubitak vitamina i minerala kod pripreme namirnica, dostupno na:http://www.coolinarika.com/magazin/clanak/gubitak-vitamina-i-mineralakod-pripreme-namirnica/. Pristupljeno 20.06.2015. Kulkarani, K. i sur. (1998) Nutrition practice quidelines for type 1 diabetes mellitus positively affect dietitian practices and patient outcomes. J. Am. Diet. Assoc. 98, 62. Kutrak, D. (2005) Farmakognozija i fitoterapija, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb. Lapid, N. (2007) A List of Safe Grains & Grains to Avoid on a Gluten-Free Diet, USA. Lee, J., Koo, N., Min., D.B. (2004) Reactive oxygen species, aging, and antioxidant nutraceuticals. Compr. Rev. Food Sci. Food Saf. 3, 21–33. Lee, S.Y., Shin, Y.W., Hahm, K.B. (2008) Phytoceuticals: Mighty but ignored weapons against Helicobacter pylori infection. J. Digest. Dis. 9, 129-139. Leovac, S. (2014) Topljiva vlakna i sitost, Zavrni rad, Prehrambeno-tehnoloki fakutet, Sveučilite J.J. Strossmayer u Osijeku, Osijek. Lipozenčić, J. (2004) Uloga koe, razvitak koe, pregled građe i funkcija koe, Medicinska naklada Zagreb. Liu, R.H. (2004) Potential synergy of phytochemicals in cancer prevention: mechanism of action. J. Nutr. 134(suppl), 3479S-85S. Lomer, M.C.E., Parkes, G.C., Sanderson, J.D. (2007) Rewiev article: lactose intolerance in clinical practice – myths and realities. Alimentary Pharmacology & Therapeutics, 27,93-103. Pravilna prehrana i zdravlje
251
131. Lovrić, T. i Piliota, V. (2005) Konzerviranje i prerada voća i povrća, Globus, Zagreb. 132. Ma, L. and Xiao-Ming Lin, X.M. (2010) Effects of lutein and zeaxanthin on aspects of eye health. J. Sci. Food Agric. 90 (1), 2-12. 133. Maćeić, B. i Špehar, B. (2014) Prevencija kardiovaskularnih bolesti u primarnoj zdravstvenoj zatiti. SG/NJ. 19, 30-41. 134. Mader, S.S. (2004) Biology. 8th ed. McGraw-Hill, Boston, USA. 135. Madry, E., Fidler, E., Walkowiak, J.(2010) Lactose intolerance – current state of knowledge. Acta Scient. Polon. Techn. Alim. 9(3), 343-350. 136. Maharaj, R. (2015) Effects of Abiotic Stress (UV-C) Induced Activation of Phytochemicals on the Postharvest Quality of Horticultural Crops, Chapter 9, book “Phytochemicals - Isolation, Characterisation and Role in Human Health”, edited by A. Venket Rao and Leticia G. Rao,ISBN 978-953-51-2170-1. Dostupno na:http:// jn.nutrition.org/content/134/12/3479S.full. Pristupljeno: 02.02. 2016. 137. Maletić, M. (2011) Hrana bez glutena, Zavrni rad, Prehrambeno – tehnoloki fakultet, Sveučilite J.J. Štrossmayera u Osijeku, Osijek. 138. Manach, C., Mazur, A., Scalbert, A. (2005) Polyphenols and prevention of cardiovascular diseases. Curr. Opin. Lipidol. 16, 77-84. 139. Mancia, G., De Backer, G., Dominiczak, A., Cifkova, R., Fagard, R., Germano, G. et al. (2007) ESH-ESC Task Force on the Management of Arterial Hypertension. 2007 ESH-ESC Practice Guidelines for the Management of Arterial Hypertension: ESHESC Task Force on the Management of Arterial Hypertension. J Hypertens. 25(9), 1751-1762. 140. Mandić, M. i Nosić, M. (2009) Funkcionalna svojstva prehrambenih vlakna, Prehrambeno-tehnoloki fakutet, Sveučilite J.J. Strossmayer u Osijeku, Osijek. 141. Mandić, M.L. (2007) Znanost o prehrani, Hrana i prehrana u čuvanju zdravlja, Prehrambeno tehnoloki fakultet Sveučilita J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek. 142. Manach, C., Scalbert, A., Mornand, C., Remesy, C., Jimenez, L. (2004) Polyphenols: Good, bad, or indifferent for your health? Cadiovasc. Res. 73(2), 341-347. 143. Marimon, J.M., Bujanda, L., Gutierrez-Stampa, M.A., Clin,J. (1998) Antibacterial activity of wine against Salmonella enteritidis: pH or alcohol. Gastroenterol. 27, 79-180. 144. Markić, Ž. i Bulović, M. (2004) Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju (prevod), Mozaik knjiga Zagreb. 145. Marković, S. (2005) Fitoaromaterapija: monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka temelji fitoaromaterapije. Studio DiM d.o.o., Zagreb. 146. Martinis, I. (2004) Nutritivna alergija. Medix. 10 (52), 86-88. 147. Matasović, D. (1992) Hrana prehrana i zdravlje, činjenice i miljenja, Fovis Zagreb. 148. Mazzes, R.B. and Howard, S.B. (1991) Bone density in premenopausal women: effects of age, dietary intake, physcial activity, smoking and birth-control pills. Am. J. Clin. Nutr. 53, 132-142. 149. McCann, J.C. (2006) An overview of evidence for a casual relationship between dietary availabillity of choline during develompnet and cognitive function in offspring. Neourscience and Biobehavioral Reviews, 30, 696-712. 150. McCord, J. M. and Fridovich, I. (1998) Free Radic. Biol. Med. 5, 363-369. 151. McCord, J.M. (2000) The evolution of free radicals and oxydative stress. Am. J. Med. 108, 652-659. 252
Pravilna prehrana i zdravlje
152. McMurry, J. (2008) Organic Chemistry, Seventh Edition. Cornell University. 153. Medanić, D. i Pucarin-Cvetković J. (2012) Pretilost – javnozdravstveni problem i izazov. Acta. Med. Croatica. 66, 347-355. 154. Medić-Kobil, A. i Medić, S. (2002) Dijetetska ishrana dijabetičara, Bosnalijek d.d., Sarajevo. 155. Milo, M. (2009) Osnove biokemije, Skripta za internu upotrebu, Zavod za biokemiju, Kemijsko-tehnoloki fakultet Sveučilita u Splitu, Split. 156. Miljanović, B., Trivedi, K.A., Dana, M.R., Gilbard, J.P., Buring, J.E., Schaumberg, D. (2005) Relation between dietary n−3 and n−6 fatty acids and clinically diagnosed dry eye syndrome in women. Americ. J. Clinic. Nutr. 82 (4), 887-893. 157. Molnar, M. i Čačić, M. (2011) Bioloka aktivnost derivata kumarina, Croat. J. Food Sci. Technol. 3 (2) 55-64. 158. Monsen, E.R., Balintfy, J.L. (1982) Calculating dietary iron availability: refinement and computerization. J. Am. Diet. Assoc. 80, 307-311. 159. Montonen, J., Knekt, P., Jarvinen, R., Arommaa, A., Reunanen, A. (2003) Wholegrain and fiber intake and the incidence of type 2 diabetes. J. Am. Coll. Nutr. 77, 622-629. 160. Moskaljov, V. i Benić, N. (2003) Priručnik prema proirenom programu za osobe koje rade s namirnicama u ugostiteljstvu, turizmu i drutvenoj prehrani, Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba, Zagreb. 161. Mujić, I. i Alibabić, V. (2005) Prehrambeni procesi konzerviranja hrane, Grafičar doo, Bihać. 162. Mujić, I. (2010) Tehnologija proizvodnje jakih alkoholna pića, Agrohit PZ, Bjelovar. 163. Mujić, I. (2006) Ekstrakcija i ekstraktori biljnih sirovina. Grafičar doo Bihać. 164. Mujić, I., Sarić, O., Sarić, Z., Alibabić, V. (2007) Sojino mlijeko; Proizvodnja, prerada i zdravstveni aspekti, Grafičar doo, Bihać. 165. Murtaugh, M.A., Jacobs, D.R.J., Jacob, B., Steffen, L.M., Marquart, L (2003) Epidemiological support for the protection of whole grains against diabetes. Proc. Nutr. Soc. 62, 143-149. 166. Mustajbegović, J. (2000) Način ivota i zdravlje. Medicus. 9(1), 7-15. 167. Naczk, M. i Shahidi, F. (2006) Phenolics in cereal, fruits and vegetables: Occurrence extraction and analysis. J. Pharm. Biomed. Anal. 41, 1523-1542. 168. NAS/National Academy of Science (1989) Diet and Health: Implications for Reducid Chronic Disease Risk. Nutrition Rev. 47, 141-149. 169. Nakashima, A.S. and Dyck, R.H. (2009) Zinc and cortical plasticity. Brain Research Reviews, 59(2), 347-373. 170. NDDG (1979) Classification and diagnosis of diabetes mellitus and other categories of glucose intolerance. National Diabetes Data Group. Diabetes. 28, 1039-1057. 171. Nijveldt, R.J., van Nood, N., van Hoorn, D., Boelens, P., van Norren, K., van Leeuwen, P. (2001) Flavonoids: A review of probable mechanisms of action and potential applications. Am J. Clin. Nutr. 74(4), 418-425. 172. Panjkota-Krbavčić, I. (2008) Prehrana kod celijakije. Medicus. 17(1), 87-92. 173. Parađiković, N., Vinković, T., Štolfa, I., Tkalec, M., Has-Schön, E., Andračić, I., Parađiković, L., Kraljičak, J. (2012) Antioksidacijska aktivnost ozimoga slavonskoga čenjaka Iva ( Allium sativum L.). Poljop. 18, 44-49. 174. Parnham, M.J. (2011) Immunomodulatory approaches to the treatment of infections. Cro. J. Infec. 31, 1, 15-27. Pravilna prehrana i zdravlje
253
175. Pavlić, M. (2014) Inzulin i regulacija metabolizma, Zavrni rad, Prehrambeno – tehnoloki fakultet, Sveučilite J.J. Štrossmayera u Osijeku, Osijek. 176. Perić M. i Palčevski, G. (2008) Organski uzroci anoreksije (anoreksija kao sindrom). Paediatr. Croat. 52 (1), 102-105. 177. Piccardi, N. and Manissier, P. (2009) Nutrition and nutritional supplementation, Impact on skin health and beauty. Dermatoendocrinol. 1(5), 271-274. 178. Pohajda, I., Dragun, G., Puharić-Visković, L. (2015) Smilje, Savjetodavna sluba, Zagreb. Dostupno na www.savjetodavna.hr. Pristupljeno: 23.02.2016. 179. Pokrajac-Bulian, A., Mohorić, T., Đurović, D. (2007) Odstupajuće navike hranjenja, nezadovoljstvo tijelom i učestalost provođenja dijete kod hrvatskih srednjokolaca. Psihol. teme 16, 27-46. 180. American Dietetic Association (1988) Health implication of dietary fiber. J. Am. Diet. Assoc. 88, 216. 181. Potter, S.M., Baum, J., Surya, P., and Erdman, J.W.Jr. (1997), Effects of soy protein and isoflavones on plasma lipid profiles in postmenopausal women. In The Abstracts of the 2nd International Symposium on the Role of Soy in Preventing and Treating Chronic Disease, p. 22. Brussels, Belgium, Sept. 15-18. 182. Paulsen, P.S. (2008) Highlights through the history of plant medicine. In: Bioactive compounds in plants – benefits and risks for man and animals Aksel Bernhoft editor. Proceedings from a symposium held at The Norwegian Academy of Science and Letters, Oslo, 13-14 November, Oslo. 183. Phillips, J. (2005), Vegetarian Nutrition, British Nutrition Fondation, London. Dostupno na: www.nutrition.org.uk Pristupljeno: 21.02.2016. 184. Praek, M. I Jakir, J. (2009) Izračun prehrane u terapiji ećerne bolesti, Medix, Specijalizirani medicinski dvomjesečnik, 15 (80/81), 177-184. 185. Prior, R.L., Wu, X., Schaich, K. (2005) Standardized Methods for the Determination of Antioxidant Capacity and Phenolics in Foods and Dietary Supplements. J. Agric. Food Chem. 53, 4290-4302. 186. Prolić, J. (2011) Učinak bioaktivnih komponenti hrane na redukciju kardiovaskularnog rizika povezanog s profilom lipoproteina. Zavrni rad, Prehrambeno-tehnoloki fakultet Sveučilite J.J. Štrossmayera u Osijeku, Osijek. 187. Radojković, M. (2012) Ekstrakti duda (Morus spp., Morasceae), sastav, delovanje i primena, Disertacija, Tehnoloki fakultet Univerziteta u Novom sadu, Novi sad. 188. Ramawat, K.G., Dass, S., Mathur, M. (2009) The Chemical Diversity of Bioactive Molecules and Therapeutic Potential of Medicinal Plants, (Chapt. 2in Herbal Drugs: Ethnomedicine to Modern Medicine), DOI 10.1007/978-3-540-79116-4 2, SpringerVerlag Berlin Heidelberg. 189. Rao, D.S. (1999) Perspective on assessment of vitmin D nutrition. J. Clin. Densitom. 2, 457-464. 190. RBLJARH (2009) Regionalizacija proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja u Republici Hrvatskoj, Agonomski fakultet Sveučilita u Zagrebu, Zavrno izvjeće, Zagreb. 191. RDA/Recommended Dietary Allowances (1980) 9.ed., National Academy of Sciences, Washington,D.C. 192. RDA/Recommended Dietary Allowances (1989) The National Academy of Science, Washington. 193. Re, R., N. Pellegrini, A. Proteggente, A. Pannala, M. Yang, C. Rice-Evans, C. (1999) 254
Pravilna prehrana i zdravlje
194. 195.
196.
197. 198. 199.
200.
201. 202.
203. 204. 205.
206. 207.
208.
209.
210.
Antioxidant activity applying an improved ABTS radical cation decolorization assay. Free Radical Biol. Med. 26, 1231-1237. Reiner, Ž. (2008) Uloga prehrane u prevenciji i terapiji kardiovaskularnih bolesnika. Medicus. 17, 93-103. Rimando, A. M., Kalt, W., Magee, J. B., Dewey, J., Ballington, J. R. (2014) Resveratrol, pterostilbene, and piceatannol in Vaccinium berries. J. Agric. Food Chem. 52, 4713‒4719. Rojnić, R. (2011) I s ljekovitim biljem racionalno, Istarske ljekarne. Dostupno na: http://www.istarske-ljekarne.hr/pdf/I_s_ljekovitim_biljem_racionalno.pdf. Pristupljeno. 22.01.2016. Romeo, J., Wärnberg, J., Pozo, T., Marcos, A. (2010) Physical activity, immunity and infection. Proc. Nutr. Soc. 69, 390–399. Rosenfeld, L. (2000) Discovery and early uses of iodine. J. Chem. Educ. 77, 984987. Roy, H.J., Lundy, S., Brantley, P. (2005) Lutein, Pennington Biomedical Research Center. Dostupno na http://www.jacn.org/cgi/content/full/23/suppl_6/567S. Pristupljeno: 21.12.2015. Roy, H.J., Lundy, S., Brantley, P. (2005) Resveratrol, Pennington Biomedical Research Center. Dostupno na: http://www.quackwatch.org/01QuackeryRelatedTopics/DSH /resveratrol.html. Pristupljeno: 21.12.2015. Ruić, P. i Dropulić, M. (2009) Uloga tradicijske prehrane u gastronomskoj ponudi ruralne Istre, Sociologija i prostor. 47 183 (1), 57-68. Sabljak, A. (2015) Najznačajnije biljke za proizvodnju eteričnih ulja u Republici Hrvatskoj, Zavrni rad, Poljoprivredni fakultet, Sveučilite J.J. Štrossmayera u Osijeku, Osijek. Saura-Calixto, F., Serrano, J., Goñi, I. (2007) Intake and bioaccessibility of total polyphenols in whole diet. Food Chem. 101, 492-501. Savić, S. (2012) Degustacija vina: znanje i vjetina. Matica, 467-450. Dostupno na www. maticacrnogorska.me. Pristupljeno: 20.01.2015. Savoca, M.R., Miller C.K., Ludwig D.A. (2004) Food habits are related to glycemic control among people with type 2 diabetes mellitus. J Am. Diet. Asoss. 104 (4), 560-566. Saxena, M., Saxena, J., Nema, R., Singh, O., Gupta, A. (2013) Phytochemistry of Medicinal Plants. J. Pharmac. Phytochem. 1 (6), 168-182. SC (1998) Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes and Its Panel on Dietary Antioxidants and Related Compounds, Dietary Reference Intakes: Proposed Definition and Plan for Review of Dietary Antioxidants and Related Compounds, in Dietary Reference Intakes, N.A. Press, Editor. 1998, Institute of Medicine: Washington, D.C. p. 1-13. Seuss-Baum, I. (2005) Nutritional evaluation of egg components, Proceeding of: XIth European Symposium on the quality of Eggs and Eggs products Doorwerth, 23-26 May 2005, The Netherlands, pp. 117-144. Sirtori, C.R., et al. (1999) Double blind study of the addition of high protein soya milk v. cow’s milk to the diet of patients with severe hipercholesterolaemia and resistance to or intolerance of statins. Br. J. Nutr. 82, 91-96. Slavino, J.L. (1987) Dietary fiber: classification, chemical analyses, and food sources. J. Am. Diet. Assoc. 87, 1164-1171. Pravilna prehrana i zdravlje
255
211. Slutsky, I., Abumaria, N., Wu, LJ., Huang, C., Zhang, L., Li, B., Zhao, X., Govindarajan, A., Zhao, M.G., Zhuo, M., Tonegawa, S., Liu, G. (2010) Enhancement of Learning and Memory by Elevating Brain Magnesium. Neuron, 65, 165–177. 212. Smoliga, J.M., Baur, J.A., Hausenblas, H.A. (2013) Resveratrol and health – A comprehensive review of human clinical trials.Molecular Nutrition & Food Research. Special Issue: Resveratrol – Current Status and Outlook 55 (8), 1129–1141. 213. SND/Science&Nutrition Department (2006), Medical and nutritional advantages, Soya, Alpro NV, Wevelgem, Belgia. 214. Sørensen, L.B., Møller, P., Flint, A., Martens M., Raben, A. (2003) Effect of sensory perception of foods on appetite and food intake: a review of studies on humans. Intern. J. Obes. 27, 1152-1166. 215. Spinozzi, F., Pagliacci, M.C., Moraca, R., Grignani, F., Riccardi, C., and Nicoletti, I. (1994) The natural tyrosine kinase inhibitor genistein produces cell cycle arrest and apoptosis in Jurkat T-leukemia cells. Leukemia Res. 18, 431. 216. Starčević, I. (2001) Značaj i uloga vode, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, Projekt Grad Rijeka, Rijeka. Dostupno na: file:///C:/Users/ vildana/Downloads/Znacaj %20i%20uloga%20vode.pdf. Pristupljeno 11.11.2015. 217. Steffen, L.M., Jacobs, D.R.J., Stevens, J. (2003) Associations of whole-grain, refi ned-grain, and fruit and vegetable consumption with risks of all-cause mortality and incident coronary artery disease and ischemic stroke: the Atherosclerosis Risk in Communities (ARIC) Study. Am. J. Clin. Nutr. 78, 383-390. 218. Stewart, R.J., Askew, E.W., McDonald, C.M., Metos, J., Jackson, W.D., Balon, T.W., Prior, R.L. (2002) Antioxidant status of young children: response to an antioxidant supplement. J. Am. Diet. Assoc. 102,1652-1657. 219. Stojanac, N. (2008) Kako vjeti sa celijakijom – broura članica Celijak-mree, BiH. 220. Story, E.N. (2010 An Update on the health Effects of Tomato Lycopene. 1, 10.1146/ annurev.food.102308.124120. 221. Straughan, R. (1995) What’s your poison? The freedom to choose our food and drink. British Food J. 97 (11), 13-20. 222. Sučić, R., Cvrtila, Ž., Njari, B., Kozačinski, L. (2010) Senzorne, kemijske i mikrobioloke promjene u smrznutom mesu peradi, Meso. XII, 6, 342-351. 223. Šadić, Z. i Maltić-Ćatić, Z. (2013) Nutritivne alergije. Hrana u zdravlju i bolesti, Znanstveno – stručni časopis za nutricionizam i dijetetiku, 2 (1), 28-35. 224. Šajina, M. (2013) Povijest hrane, prehrane i nutricionizma. http://nutricionizam. com/povijest-hrane-prehrane-i-nutricionizma/. Pristupljeno: 22.12.2015. 225. Šarkanj, B., Kipčić, D., Vasić-Rački, Đ., Dela, F., Galić, K., Katalenić, M., Dimitrov, N., Klapec, T. (2010) Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani, Hrvatska agencija za hranu,Grafika d.o.o., Zagreb. 226. Šatalić i sur. (2015) 100 (i pokoja vie) crtica iz znanosti o prehrani, Hrvatsko drutvo prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista, Zagreb. 227. Šatalić, Z. (2000) Način ivota i zdravlje. Medicus. 9 (1), 7-15. 228. Šatalić, Z., Colić-Barić, I., Keser, I. (2008) Dairy consumption and other dietary risk factors for osteoporosis in Croatian young women. Mljekarstvo. 58 (4) 327-339. 229. Šatalić,Z. (2008) Povijest znanosti o prehrani. Medicus. 17 (1), 149 – 156. 230. Šoa, B. (1989) Higijena i tehnologija prerade morske ribe. Školska knjiga, Zagreb, 1989. 231. Štambuk, S. (2011) Pozitivne i negativne odlike maslinova ulja- kako pristupiti 256
Pravilna prehrana i zdravlje
232. 233. 234. 235. 236. 237. 238. 239. 240. 241. 242. 243. 244. 245.
246. 247. 248.
249. 250.
kuanju, Hrvatska privredna komora. Dostupno na: http://zagreboliveinstitute.hr/ wp-content/uploads/2014/07/S_ Stambuk_Vaznost_senzorskih_ispitivanja.pdf. Pristupljeno: 20.01.2015. Štiglić-Rogoznica, N. (2004) Osteoporoza, Narodni zdravstveni list, rujan-listopad, Rijeka. 5-7. Dostupno na http://www.zzjzpgz.hr/nzl/29/nzl_9_10_2004.pdf. Pristupljeno. 10.10.2015. Tahirović, H.F. (1999) Šećerna bolest dječije dobi, Broure, Klinički centar Tuzla. Taylor, T. (2015) Human antomy: digestive system. http://www.innerbody.com/ image/digeov.html. Pristupljeno: 22.10.2015. Tattelman, E. (2005) Health Effects of Garlic.Am. Fam. Physician. 72(01), 103-106. Thomson, M. and Ali, M. (2003) Garlic (Allium sativum): A Review of its Potential Use as an Anti-Cancer Agent. Curr. Canc. Drug Targets. 3 (1), 67-81. Tiwari, B.K., Brunton, N.P., Brennan, C.S. (2013) Plant Food: Phytochemicals, sources, stability and extraction, John Wiley & Sons, Ltd., UK. Toluić, Z., Dee, J. (2001) Trina orijentacija poljoprivrednih i prehrambenih proizvođača prema potrebama kupaca, Ekonomski pregled, 52 (5–6), 634-644. Tomić, R. i Čargonja, M. (2011) Osteoporoza. Reumatizam. 58 (2), 206-206. Tongnuanchan, P. i Benjakul, S. (2014) Essential Oils: Extraction, Bioactivities, and Their Uses for Food Preservation. Journal of Food Science 79 (7), R1231- R1245. Tratnik, LJ. (1998) Mlijeko – tehnologija, biokemija i mikrobiologija, Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb. Trautwein, E.A. and Demonty, I. (2007) Phytosterols: natural compounds with established and emerging health benefits. Oilseeds and fats, Crops Lip. 14 (5), 259266. Trichopoulou, A. and Vasilopoulou, E. (2000) Mediterranean diet and longevity. British J. Nutr. 84 (2), S205-S209. Trichopoulou, A., Costacou, T., Bamia, C., Trichopoulos, D. (2003) Adherence to a Mediterranean Diet and Survival in a Greek population. N. Engl. J. Med. 348,25992608. Trumpff, C., De Schepperc, J., Tafforeaua, J., Van Oyena, H., Vanderfaeillied, J., Vandevijvere, S. (2013) Mild iodine deficiency in pregnancy in Europe and its consequences for cognitive and psychomotor development of children: A review. J. Trace Elem. Med. Biol. 27, 174–183. Tudor, M. i Havranek, J. (2009) Nutritivna i zdravstvena vrijednost fermentiranih mlijeka. Agronomski fakultet Sveučilita u Zagrebu, Zagreb. Tulipani, S., Romandini, S., Capacosa, F., Mezzetti, B., Battino, MB. (2010) The nutritional quality of strawberry (Fragaria x ananassa) after shortrefrigenaration: genetic infulences. Punct. Sci. Biotech. 4, 84-89. Tulipani, S., Alvarez-Suarez, J. M., Busco, F., Bompadre, S., Quiles, J. L., Mezzetti, B., Battino, M. (2011) Strawberry consumption improves plasma antioxidant status and erythrocyte resistance to oxidative haemolysis in humans. Food chem. 128, 180-186. Tyagi, S., Singh, G., Sharma, A., Aggarwal, G. (2010) Phytochemicals as candidate therapeutics: An overview. Int. J. Pharm. Sci. Rev. Res. 3(1), 53-55. USDA (2004) The Journal of Agricultural and Food Chemistry, 9th edition, June 2004. Ronald L. Prior, PhD, chemist and nutritionist, USDA›s Arkansas Children›s Nutrition Center in Little Rock, Ark. Pravilna prehrana i zdravlje
257
251. USDA National Nutrient Database for standard Reference, Release 16 (July 2003) 252. Valckx, S. (2015) University of Strathclyde. https://www.futurelearn.com/ profiles/1123375 Pristupljeno 10.11.2015. 253. Valentinčić, Č. (2007) Prepoznavanje Okusa, Seminarski rad, Tehnički fakultet Univerziteta u Ljubljani, (luks.fe.uni-lj.si/sl/studij/SUIS/seminarji/crtv/seminar. html). Prstupljeno 18.01.2014. 254. Valić, F. (2001) Zdravstvena ekologija, Sveučilini udbenik, Medicinksa naklada, Rijeka. 255. Ventura, A.K. and Worobey, J. (2013) Early Influences on the Development of Food Preferences. 23 (9), R401–R408. 256. Vauzour, D., Vafeiadou, K., Pendeiro, C., Corona, G., Spenser, J.P.E. (2010) The inhibitory effects of berry-derivated flavonoids against neurodegenerative processes. J. Berry. Res. 1, 45- 52. 257. Vilić, M.(2013) Sredinji ivčani sustav - ustrojstvo i funkcija. Katedra za Neuroznanost, Medicinski fakultet Split. 258. Virtuee, D. (2013) Žudnja za hranom: va apetit kao odraz tjelesne ili emocionalne gladi, Planetopija d.o.o.,Zagreb. 259. Vishveswar, S.K. i Krishnaiah, D. (2005) Quality control of milk and processing. http://www.slideshare.net/sahooradhakrishna/quality-control-of-milkprocessing-for-finance-subsidy-project-related-support-contact-9861458008. Pristupljeno 18.12.2015. 260. VOSZ (2004) Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju konvencionalno i alternativno liječenje, Zagreb, 2004. 261. Vraneić, D. i Alebić, I. (2006) Hrana pod povećalom: kako razumjeti i primijeniti znanost o prehrani, Profi International. 262. Vraneić-Bender, D. i Krznarić, Ž. (2008) Malnutricija – pothranjenost bolničkih pacijenata. Medicus. 17 (1), 71-79. 263. Vukoje, I. (2014) Hrana i mentalne sposobnosti, Zavrni rad, Prehrambeno – tehnoloki fakultet, Sveučilite J.J. Štrossmayera u Osijeku, Osijek. 264. Wang, H., Cao, G., Prior, R.L. (1996) Total antioxidant capacity of fruits. J. Agri. Food Chem. 44, 701-705. 265. Wang, S.Y. i Millner, P. (2009) Effect of different cultural system on antioxidant capacity, phenolic content, and fruit quality of strawberries (Fragaria ananassa Duch.). J. Agric. Food Chem. 57, 9651-9657. 266. Wang, Z., Huang, Y., Zou, J., Cao, K., Xu, Y., Wu J. (2002) Effects of red wine and wine polyphenol resveratrol on platelet aggregation in vivo and in vitro. Intern. J. Molec. Med. 9 (1), 77-79. 267. Weaver, C.M. and Plawecki, K.L. (1994) Dietary calcium: adequacy of a vegetarian diet. Am. J. Clin. Nutr. 59(suppl), 1238. 268. Wei, H. Y. and Lee H.C. (2002) Oxidative stress, mitochondrial DNA mutation, and impairment of antioxidant enzymes in aging. Exp. Bio. Med. 227, 671-682. 269. Wentworth, P. Jr., Jones, L.H., Wentworth, A.D., Larsen, N.A., Wilson, I.A., Xu, X., Goddard, W.A., Janda, K.D., Eschenmoser, A., Lerner, R.A. (2001) Antibody catalysis of the oxidation of water. Science. 293,1806-1811. 270. Wentworth, P. Jr., Wentworth, A.D., Zhu, X., Wilson, I.A., Janda, K.D., Eschenmoser, A., Lerner, R.A. (2003) Evidence for the production of trioxygen species during antibody-catalyzed chemical modificaton of antigens. Proc. Natl. Acad. Sci. USA 258
Pravilna prehrana i zdravlje
271. 272. 273. 274. 275. 276. 277. 278. 279. 280. 281. 282.
100, 1490-1493. Weinreb, O., Mandel, S., Youdim Moussa, B.H., Amit, T. (2013) Targeting dysregulation of brain iron homeostasis in Parkinson›s disease by iron chelators. Free Rad. Biol. Med. 62, 52-64. WGO/World Gastroenterology Organisation Practice Guideline Probiotics and prebiotics. Dostupno na:: http://www.worldgastroenterology.org/ probioticsprebiotics.html. Pristupljeno 14.09.2015. WHO/World Health Organization (2013) Cardiovascular diseases, Fact sheet No 317. http://www.who.int/cardiovascular_diseases/en/. Pristupljeno: 20.01.2015. Wintergerst, E.S., Maggini, S., Hornig, D.H. (2006) Immune-enhancing role of vitamin C and zinc and effect on clinical conditions. Ann. Nutr. Metab. 50, 85–94. Woelkart, K. and Bauer, R. (2007) The role of alkylamides as an active principle of Echinacea. Planta. Med. 73, 615–623. Zakon o hrani. Narodne novine 117; 23. 7. 2003. Zovko-Dodig, D. (2007) Celijakija i bezglutenska prehrana, Udruenje oboljelih od celijakije, Mostar. Žanetić, M. i Gugić, M. (2006) Zdravstvene vrijednosti maslinovog ulja. Pom. Croat.12 (2), 159-173. Živković, J. (2009) Farmakoloki aktivne supstance kestena (Castanea sativa Mill). Doktorska disertacija, Tehnoloki fakultet Univerziteta u Novom sadu, Novi Sad. Živković, R. (1994) Dijetoterapija, IK Naprijed, Zagreb. Živković, R. (2002) Hranom do zdravlja, Medicinska naklada, Zagreb. Živković. R (1996) Deficit laktaze, zanemaren klinički problem. Mljekarstvo 46(2),115-120.
Pravilna prehrana i zdravlje
259
9. POPIS SKRAĆENICA I SIMBOLA
Skraćenica ACAT ADP ATP BMI CAM CNS DASH DHA DPPH DRI DS EBM EPA ESCOP FADH FAO FRAP GI GIT HAT HDL HNR IDDM ITM KVB
Značenje Acil-kolesterol-acil-transferazu Adenozin difosfat Adenozin trifosfat engl. Body mass index (Indeks mase tijela) engl. Complementary and Alternative Medicine (Komplementarna i alternativna medicina) engl. Central nervous system (Centralni ivčani sustav) engl. The Dietary Approaches to Stop Hypertension (DASH dijeta za prevenciju hipertenzije) Dokozaheksaenska kiselina 2,2-difenil-1-pikril-hidrazil radikal engl. Dietary Reference Intakes (rehrambeni referentni unos hranjivih tvari) engl. Dietary Standards (prehrambeni standardi) Energija bazalnog metabolizma Eikozapentaenska kiselina engl. Europe Scientific Corporative of Phytotherapy (Europska znanstvena zadruga za fitoterapiju) Flavin-adenin-dinukleotid engl. Food and Agriculture Organization (Organizacija za hranu i poljoprivredu) engl. Ferric Reducing Antioxidant (metoda određivanja antioksidacijskog kapaciteta) Glikemijski indeks Gastrointestinalni trakt engl. Hydrogen Atom Transfer engl. High density lipoproteins (lipoproteini velike gustoće) engl. Human Nutrition Requirements (čovjekove hranidbene potrebe) engl. Insulin-dependent diabetes mellitus (inzulin-ovisni diabetes mellitus) Idealna tjelesna masa Kardiovaskularne bolesti
Pravilna prehrana i zdravlje
261
LDL MK NADH NDDG NIDDM NRC ORAC PNS PUFA RDA RNI RNK SAD SDA SET TA
TAC TEAC USDA UV VLDL WHO
262
engl. Low density lipoproteins (lipoproteini male gustoće) Masne kiseline Nikotinamid-adenin-dinukleotid engl. National Diabetes Data Group (Američko dijabetičko drutvo) engl. non-insulin-dependent diabetes mellitus (inzulin-ovisni diabetes mellitus) engl. National Research Council (Nacionalni savjet za istraivanje engl. Oxygen Radical Absorbance Capacity (metoda određivanja antioksidacijskog kapaciteta engl. Peripheral nervous system (Centralni ivčani sustav) engl. Polyunsaturated fatty acids (Polinezasićene masne kiseline) engl. Recommended Dietary Allowances (preporučene prehrambene potrebe). engl. Recommended Intake of Nutrients (preporučeni unos hranjivih tvari) Ribonukleinska kiselina Sjedinjene Američke drave engl. Specific dynamic action (specifično dinamičko djelovanje hrane) engl. Single Electron Transfer Tjelesna aktivnost engl. Total antioxidant capacity (antioksidativni kapacitet) engl. Trolox Equivalent Antioxidant Capacity (metoda određivanja antioksidacijskog kapaciteta Američko ministarstvo poljoprivrede Ultravioletno zračenje engl. Very low density lipoproteins (lipoproteini vrlo male gustoće) engl. World Health Organization (Svjetska zdravstvena organizacija - SZO)
Pravilna prehrana i zdravlje
10. POPIS TABLICA I SLIKA
TABLICE REDNI BROJ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22.
23. 24. 25.
NAZIV
STRANICA
Povijesni pregled značajnih otkrića za vitamina Makro i mikro nutrijenti u hrani Monosaharidi u hrani Disaharidi u hrani Polisaharidi u hrani Podjela bjelančevina Uloga mikronutrijenata u organizmu Sadraj vode u nekom voću i povrću Sadraj tvari u ljivi (na 100 g) Sastojci jezgričavog voća (mesnati dio voća) Kemijski sastav različitih vrsta mlijeka Tehnike konzerviranja hrane i faktori utjecaja na rast ili preivljavanje mikroorganizama Gubici vitamina različitim tretmanima ili stajanjem Pregled uloga vode u zdravlju i bolesti Procjena dodatnog utroka energije (koju treba dodati na EBM) za različite aktivnosti za 8 sati Energetska potronja pri nekim aktivnostima Energetske potrebe djece, mladih i odraslih Probavni enzimi i njihova funkcija Rizični faktori za kronične nezarazne bolesti Stupnjevi uhranjenosti s obzirom na BMI, prema SZO-u Znakovi deficita nutrijenata Rezultati pregleda studija o utjecaju biljne hrane i komponenata te hrane na povećanje ili smanjenje rizika od nastanka nekih karcinoma Rezultati pregleda studija o utjecaju ivotinjske hrane i komponenata te hrane na povećanje ili smanjenje rizika od nastanka nekih karcinoma Komponente hrane s pozitivnim učinkom u prevenciji raka Faktori koji utječu na izlučivanje inzulina
11 25 26 27 28 36 38 55 55 56 59 73 80 90 92 93 93 97 113 115 118 135
136 139 144
Pravilna prehrana i zdravlje
263
26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53.
264
Vrijednosti glukoze na temelju kojih se postavlja dijagnoza ećerne bolesti Vrijednost jedne jedinice za namirnice iz grupe kruha i zamjene za kruh Vrijednost jedne jedinice za namirnice iz grupe meso i zamjene za meso Primjer namirnica iz grupe mlijeka i mliječnih proizvoda (mjera i količina 1 jedinice) Primjer namirnica iz grupe povrća (mjera i količina 1 jedinice) Primjer namirnica iz grupe voća (mjera i količina 1 jedinice) Primjer namirnica iz grupe masti (mjera i količina 1 jedinice) Unakrsna reaktivnost između alergena peludi i voća i povrća Tipovi FH (funkcionalne hrane) Hrana koja se ne smije konzumirati kod celijakije ili se mora paziti na unos Dobri i tetni nutrijenti za zdravlje kostiju Izvori fitokemikalija u hrani prema bojama Sadraj likopena u nekim namirnicama Sadraj antocijana u nekom voću i povrću Sadraj resveratrola u vinima i soku grejpa Sumarni pregled fitokemikalija i njihova aktivnost Pregled svojstava fitokemikalija po skupinama aktivnosti Slobodni radikali i molekule potencijalno slobodni radikali Podjela antioksidansa s obzirom na izvore i mehanizam djelovanja Membranski antioksidansi Niskomolekularni endogeni i hidrofilni antioksidansi Vrijednosti ORAC-a na 100 g nekih vrsta voća i povrća i njihovih proizvoda Udio antioksidansa u hrani u istraivanju trita u Norvekoj Promjene u hrani uzrokovane antioksidacijske aktivnosti tijekom procesa proizvodnje, prerade i skladitenja Metode odvajanja aktivnih tvari - ekstrakcije Metode izolacije aktivnih tvari - destilacije Oblici prirodnih lijekova Najzastupljenije porodice biljaka iz kojih se pripremaju fitoterapeutici
Pravilna prehrana i zdravlje
146 149 149 150 150 150 150 156 158 162 166 181 183 189 196 198 200 203 207 208 208 213 215 216 228 230 233 237
54. 55. 56. 57.
Rasprostranjenost ljekovitog i aromatičnog bilja na Jadranu s obzirom na vrstu prema pogodnosti tla Djelovanje nekih biljnih droga prema funkciji koju u organizmu potiču Tipovi vegetarijanske prehrane Hranjive tvari koje se mogu javiti kao deficit u veganskoj prehrani, njihovi izvori u hrani i unos kombinacijom hrane
243 249 267 268
SLIKE REDNI NAZIV BROJ Crtei ivotinja u pećini Wonderwerk, u blizini Kalahari 1. pustinje, Juna Afrika 2. Uzgoj hrane na papirusu Tvorci moderne kemije i znanosti o prehrani: Lavoisier, 3. Liebig i Atwater 4. Prva piramida prehrane 5. Principi i smjernice pravilne prehrane 6. Bioloki faktori prehrane Yin i yang hrana, podijeljena obzirom na vjerovanje naroda 7. Kine 8. Tradicijska kuća Istre i istarska manetra 9. Prehrambena vlakna, podjela i izvori u hrani 10. Podijela masti obzirom na strukturu 11. Shema podijele namirnica s nutricionističkog aspekta 12. Gubitak nutrijenata pri preradi itarica Glavna osjetila, opaanja i svojstva koja se opaaju kod 13. hrane 14. Raspored osjeta okusa na jeziku Shema modela reagiranja na hranu kod senzorskog 15. ocjenjivanja 16. Prikaz mogućih reakcija gubitka kvaliteta hrane 17. Podijela opasnosti u hrani s obzirom na podrijetlo 18. Tvari koje reguliraju apetit u tijelu i njihovi izvori lučenja 19. Procesi koje hrana prolazi da bi bila iskoritena u organizmu 20. Izmjena tvari u organizmu 21. Probavni sustav čovjeka 22. Pretilost u brojkama u svijetu u 2013. godini 23. Bolesti koje se razvijaju zbog pretilosti
STRANICA 5 7 8 12 14 16 20 22 30 32 51 53 68 68 71 72 81 95 97 100 106 114 116
Pravilna prehrana i zdravlje
265
24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55.
266
Shema KVB-a prema kliničkoj manifestaciji Ateroskleroza Osnovne karakteristike DASH dijete i mediteranske prehrane Pro-kancer i anti-kancer faktori i tvari Neke namirnice s niskim, srednjim i visokim GI-jem Hrana koja moe izazvati alergije Izgled zdrave i unitene resice kod oboljelih od celijakije Dječak, 13 mjeseci, neliječena celijakija; djevojčica, 16 mjeseci, neliječena celijakija Primjeri oznake na proizvodima za bezglutensku hranu Piramida pravilne bezglutenske prehrane Osteoporoza Nedostatak nekih nutrijenata s obzirom na zdravlje koe, kose i noktiju Shema klasifikacije fitokemikalija Relativni rizik razvoja raka prostate Učinci unosa različitih količina izoflavona na gustoću kostiju kraljenice Bolesti uzrokovane slobodnim radikalima Shema reakcija SET i HAT mehanizama Reakcijski mehanizmi najčećih metoda za mjerenje antioksidativnog kapaciteta Acai bobica Znanstvena područja unutar farmakognozije Karakteristike fitofarmaceutika Proizvodnja jednostavnih fitofarmaceutika Proizvodnja oblikovanih fitofarmaceutika Shematski prikaz ekstrakcije čvrsto–tekuće, uključujući rekuperaciju otapala Lavandula angustifolia L. - Lavanda Dalmatinski buhač Rumarin Kadulja Smilje Mehanizam djelovanja eteričnih ulja dinim putevima Moja piramida Znak u Indiji kojim se razlikuje vegetarijanska (zelena) od nevegetarijanske hrana
Pravilna prehrana i zdravlje
123 124 127 132 152 155 160 161 162 162 164 177 179 191 191 206 210 212 213 222 223 226 228 232 245 246 247 247 248 258 262 266
11. O AUTORIMA
Pro. dr. sc. Vildana Alibabić rođena je 25. rujna 1963. godine u Bihaću, epublika Bosna i Hercegovina. Osnovno obrazovanje i Gimnaziju završila je u Bihaću. Na Prehrambeno–bioehnološkom akuleu Sveučiliša u Zagrebu diplomirala je 1987. godine na aedri za ehnologiju ulja i masi, gdje se zapošljava kao asisen–israživač do 1991. U veljači 1991. godine obranila je magisarski rad koji je bio vezan uz israživanje ujecaja ehnološkog procesa prerade uljarica na kvalieu ulja. U rujnu 1996. god. zapošljava se na Mašinskom akuleu u Bihaću na eksilnom odsjeku, kao predavač, a 1999./2000. uključuje se u rad Bioehničkog akulea Univerziea u Bihaću, kao viši asisen na predmeima iz prehrambene ehnologije, e na om akuleu zasniva radni odnos. Od 1998. godine započinje znansveno–israživačke akivnosi na aedri za emiju hrane Prehrambeno–bioehnološkog akulea Sveučiliša u Zagrebu, a znansveni rad vezuje za israživanje konaminacije većih prioka sliva rijeke Une, kao i same rijeke Une. Godine 2005. brani dokorski rad kao rezula israživanja i ise godine biva izabrana u zvanje docena na Bioehničkom akuleu Univerziea u Bihaću na predmee iz polja prehrambene ehnologije. Za izvanrednog proesora izabrana je 2008. godine, akođer na predmeima prehrambene ehnologije. Od 2000. godine do danas sudjeluje u nekoliko znansveno- israživačkih projekaa, među kojima su iz polja prehrambene ehnologije najvažniji: “Fionurijeni piomog kesena i primjena animikrobnih sredsava u ehnikama čuvanja piomog kesena”, “Fizikalno-kemijske karakerisike, organolepička i mikrobiološka kvaliea sojinog mlijeka u usporedbi s kravljim mlijekom”, “Ujecaj ehnika čuvanja različiih varijeea kesena na karakerisike nurijenaa i mogućnosi prerade kesena na Unsko-sanskom kanonu”, “Primjena animikrobnih sredsava u ehnikama čuvanja piomog kesena i ujecaj na fionurijene”, “Israživanje prinosa suhog eksraka, sadržaja enola, flavonoida, kondenziranih anina e animikrobne i anioksidaivne akivnosi eksraka Casanea saiva” i drugih. Auorica je pe invesicijskih projekaa od kojih je razvojni projek “Proširenje proizvodnih kapaciea ehnopeka” nagradila Zlanom krunom za kvalieu Inves projeka u oblasi agrara Međunarodna izborna komisija (Busines Iniiaive Direcions) Pravilna prehrana i zdravlje
267
2005. godine u Londonu. Auor je Elaboraa za zašiu kesenovog meda Cazinske rajine i osvarivanja prava na oznaku geograskog podrijela na emelju kojeg je dobivena prva oznaka geograskog podrijela u BiH. Dužnos vodielja poslijediplomskog sudija Bioehničkog akulea Univerziea u Bihaću obavljala je 2009. godine, a vodielja II. ciklusa sudija 2015. godine. Od 2009. do 2015. godine bila je član ima eksperaa za praćenje procesa reorme visokog obrazovanja (engl. Higher Educaion reorm Expers - HEE) za Bosnu i Hercegovinu. Sudionik je projekaa empus UM 17004-2002 ‹›Evropski projek menadžmena na BH univerzieima›› e empus 2004 IB_JEP 19020-2004 ‹›ursevi EU usmjereni na upravljanje okolišem›› na Univerzieu u Bihaću. Nasavlja akivnosi na israživanju ekosusava rijeke Une i sudjeluje kao vodielj ili suradnik na nekoliko vrlo značajnih projekaa, među kojima su ‹›Program djelovanja u zašii okoliša za srednju i isočnu Europu›› (Privredna komora US), ANHOPOL. PO, Sudij anropogenog zagađenja nakon raa i osiguranje mjera zašie Nacionalnog parka Plivička jezera i Bihaćke regije na graničnom području Hrvaske i Bosne i Hercegovine (Te Fifh Framework Programme), projek ‹›Biomonioring sliva rijeke Une›› (IBG Ld), Sudija izvodivosi Nacionalnog parka Una (Elekroprojek, Zagreb, FBiH), Divljina i živo zvijeri Nacionalnog parka Una (NP Una) i drugi. U nekolicini projekaa uključena je kao eksper za pianja okoliša, među kojima se izdvaja uloga ključnog ekspera za okoliš za izradu razvojnih sraegija općina Bihać, ljuč, Sanski Mos i Velika laduša (UNDP/ILDP 2012), kao i projek Dobra uprava u sekoru voda i zašie okoliša GOV-WADE (2005-2010). U 2014./2015. godini posaje vodielj grupe eksperaa i eksper za područje zašie okoliša, za izradu sraeških razvojnih dokumenaa općina u anonu 10 (upres, Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar) u okviru projeka ‹›Primjena koncepa ljudske sigurnosi u cilju sabilizacije zajednica u anonu 10››. U okviru isog projeka 2016. vodi kao konzulan izradu sudije Unapređenje kapaciea malih proizvođača domaćeg Livanjskog sira koji se proizvodi na radicionalni način. ao rezula znansvene i sručne akivnosi objavila je preko 60 znansvenih i sručnih radova, od čega je 21 objavljen u sručnim časopisima. S predavanjima i priopćenjima na poserima sudjelovala je na 41 kongresu, od inernacionalnih (Norh Cypar, Dublin - Irska, Avignon -Ialija, Malmo - Švedska, Sofia - Bugarska, Seul - J. oreja, Houson - SAD, Bursa - urska, Cuneo – Ialija, Beijing - China, Lisabon – Porugal, Isambul – urska, Barcelona, Las Palmas – Španjolska, Mala, im - Ialija), do većeg broja znansvenih skupova na prosoru regije (Zagreb, Beograd, Novi Sad, Ljubljana, Neum, Lovran, Herceg Novi, Gradačac, Bihać, Cava, Vukovar, Banja Luka, Sarajevo, Mosar), pri čemu su objavljene 22 publikacije u zbornicima radova e 33 sažeka u zbornicima sažeaka. Auorica je sveučilišnih udžbenika ‹›ehnološki procesi konzerviranja hrane›› (2005.), ‹›Sojino mlijeko – proizvodnja, prerada i zdravsveni aspeki›› (2007.), Prerada meda 268
Pravilna prehrana i zdravlje
i drugih pčelinjih proizvoda (2014.) i nekoliko inernih skripi. Auorica je velikog broja edukaivnih i promoivnih maerijala iz područja sigurnosi hrane i područja zašie okoliša. Do sada je izvela 62 diplomana na Bioehničkom akuleu i Visokoj zdravsvenoj školi Univerziea, kao i dva magisrana na Bioehničkom akuleu Univerziea u Bihaću. Od 1996. akivno radi kao suradnik u insiucijama općina Unsko-sanskog kanona, kao i kanonalnim i ederalnim insiucijama vezanim uz područje sručnog djelovanje, član je većeg broja sručnih i operaivnih ijela koja se bave zašiom okoliša na lokalnom i regionalnom nivou. Osnivačica je i vodieljica Ekološke koalicije unskog sliva – EUS, mreže nevladinih organizacija na prosoru sliva rijeke Une, s kojom implemenira značajne projeke, među kojima je i Projek dobre uprave u sekoru voda i zašie okoliša ‹›GOV- WADE›› i još preko 30 projekaa popularnog karakera. Majka je jedne inejdžerice i zadovoljni sanovnik grada na Uni.
Pravilna prehrana i zdravlje
269
Pro. dr. sc. Ibrahim Mujić rođen je 27. rujna 1951. godine u Velikoj laduši, epublika Bosna i Hercegovina. U Velikoj laduši završio je osnovno i srednje obrazovanje e nakon oga (1969.) upisao sudij na Agronomskom akuleu u Zagrebu. Diplomirao je 1974. e odmah zasnovao radni odnos u SOU-u “Agrokomerc” Velika laduša, gdje je radio kao ehnolog u projekiranju i izgradnji prehrambene indusrije “Agrokomerca”. U sklopu ove indusrije u o vrijeme izgrađene su i pušene u proizvodnju vornice za proizvodnju jaffa-biskvia “ops”, za proizvodnju krekera i keksa “Pei Beurre”, za preradu kakaovog zrna i proizvodnju čokolada i čokoladnih krema, za preradu voća i proizvodnju voćnih sirupa i alkoholnih pića, za proizvodnju insan proizvoda, vegeabilnih eksrakaa, juha, majoneza, kečapa, umaka i salanih dresinga, za proizvodnju lisnaog ijesa i čajnih peciva, klaonice peradi, hladnjače, za preradu mesa peradi, linija za preradu voća i povrća, za preradu kesena i proizvodnju pirea od kesena, cijelog oguljenog kesena, krema od kesena, za preradu jaja i proizvodnju jaja u prahu e niz drugih proizvodnih linija. Poslijediplomski sudij, smjer Prehrambena ehnologija, upisao je na Sveučilišu u Zagrebu 1978. U periodu od 1974. do 1982. obavljao je unkciju predsjednika Poslovnog odbora Prehrambene indusrije „ACOM“ „Agrokomerc“, Velika laduša. Godine 1982. odlazi na specijalizaciju u SAD u laboraorije i insiu vrke „RF“ u Chicago, a nakon oga je kao gosujući znansvenik radio na sveučilišima Columbus Universiy - Ohio, Ahens Univerziy - Georgija e Champen College - Caliornia, a 1983. i 1984. boravio je na Univerzieu Urbana - Champaign u Illinoisu kod proesora C. M. Parsona, gdje je radio na izradi dokorskog rada koji je obranio 1986. na Odsjeku za prehrambene ehnologije Poljoprivredno-prehrambenog akulea u Sarajevu. Od 2002. godine počinje radii na Bioehničkom akuleu Univerziea u Bihaću, kada je izabran u zvanje docena na predmeima Procesi konzerviranja prehrambenih proizvoda i Prehrambeno-ehnološko inžinjersvo. 2005. izabran je u zvanje izvanrednog proesora, a 2008. godine izabran je u zvanje redoviog proesora. Od 2006. godine izabran je u zvanje znansvenog savjenika u području bioehničkih znanosi na Veleučilišu u ijeci, gdje predaje kolegije iz prehrambene ehnologije: ehnologija proizvodnje jakih alkoholnih pića (sručni sudij Medieranska poljoprivreda, smjer Vinarsvo), Procesi konzerviranja poljoprivrednih proizvoda (sručni sudij Medieranska poljoprivreda, smjer Medieranska poljoprivreda), e Higijena i održavanje (sručni sudij Medieranska poljoprivreda, smjer Vinarsvo). Godine 2013. izabran je u zvanje proesora visoke škole u rajnom zvanju na Veleučilišu u ijeci. 270
Pravilna prehrana i zdravlje
O rezulaima svojih israživanja izlagao je na svjeskim i europskim kongresima. ao rezula znansvene i sručne akivnosi objavio je 96 znansvenih radova i 79 sručnih. Od počeka rada na akuleu sudjelovao je u realizaciji više znansvenih projekaa koje je financiralo Federalno minisarsvo obrazovanja i nauke FBiH. ao israživač sudjeluje u realizaciji nekoliko projekaa: „Fionurijeni piomog kesena i primjena animikrobnih sredsava u ehnikama čuvanja piomog kesena“ (vodielj), „Fizikalno-kemijske karakerisike, organolepička i mikrobiološka kvaliea sojinog mlijeka u usporedbi s kravljim mlijekom“, „Ujecaj ehnika čuvanja različiih varijeea kesena na karakerisike nurijenaa i mogućnosi prerade kesena na Unsko-sanskom kanonu“. Vodielj je brojnih domaćih (nacionalnih) i međunarodnih projekaa, menor brojnih sručnih diplomskih, magisarskih i dokorskih radova, recenzen sručnih i znansvenih radova, član povjerensva u posupku obrane diplomskih, magisarskih i dokorskih radova e član organizacijskih odbora mnogih znansvenih i sručnih domaćih i međunarodnih skupova. U cilju znansvenog i sručnog usavršavanja boravio je u 118 zemalja svijea i posjeio preko 1680 različiih pogona prehrambene indusrije. Auor je sveučilišnih udžbenika „ehnološki procesi konzerviranja hrane“ (2005), „Eksrakcija i eksrakoribiljnih sirovina“(2006.), „Sojino mlijeko: proizvodnja, prerada i zdravsveni aspeki“ (2007.), „Prerada smokava“ (2014.) i „Prerada meda i drugih pčelinjih proizvoda“ (2014.). Dosad je izradio više od 96 elaboraa i invesicijskih programa iz područja prehrambene indusrije, koji su u cijelosi realizirani.
Pravilna prehrana i zdravlje
271