Ubiti pticu rugalicu „Tvoj otac ima pravo", rekla je. "Ptice rugalice ne čine ništa osim što nam pjevaju. Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu.“ Otišla sam u straţnje dvorište i zatekla Jema kako puca na limenku, što mi se činilo glupo s obzirom na to koliko je naokolo bilo sojki. „Možda ja imam odgovor na to", rekla je Miss Maudie. "Ako je išta, vaš je otac civilizirano biće. Streljačka vještina je Božji dar, talent —doduše, moraš i vježbati da ga usavršiš, ali pucanje nije isto što i sviranje glasovira ili tako nešto. Mislim da je možda odustao od pucanja kad je shvatio da mu je Bog dao nepravednu prednost pred većinom živih stvorenja. Valjda je odlučio da neće pucati osim ako bude morao, a danas je morao." "Čovjek bi očekivao da na to bude ponosan", rekla sam."Pametni ljudi nikad se ne ponose svojom darovitošću", rekla je Miss Maudie“ Jemu je bilo dvanaest godina. Bilo je teško ţivjeti s njim —bio je nedosljedan i stalno mijenjao raspoloţenja. Jeo je nevjerojatno mnogo i tolikomi je puta rekao neka ga ne gnjavim da sam se posavjetovala s Atticusom. "Što misliš, ima li trakavicu?" Atticus je rekao da nema, da samo raste. Da budem strpljiva i što manje mu smetam. To što sam imala stalnog zaručnika nije moglo nadomjestiti njegovu odsutnost; nikad prije nisam razmišljala o tome, ali ljeto je značilo Dilla pokraj ribnjaka kako puši skiju, Dillove oči sjajne od sloţenih planova koje je smislio da izvučemo Booa Radleya; ljeto je značilo brzinu kojom bi me Dill poljubio kad Jem nije gledao, i čeţnju koju smo katkad uzajamno osjećali. S njim je ţivot bio rutina, bez njega je bio nepodnošljiv. Tugovala sam cijela dva dana
