SADRŽAJ Uvod ...............................................................................................................
1
1 Vrste monitora ...............................................................................................
1
– CRT monitor (eng. cathode- ray tube) ........................................................
2
– LCD monitori .............................................................................................. 11 2 Mjerila za izbor monitora .............................................................................. 16 3 Održavanje monitora ...................................................................................... 17 4 Popravka monitora ......................................................................................... 18 5 Podešavanje monitora .................................................................................... 20 Zaključak ....................................................................................................... 25 Literatura ........................................................................................................ 26
Uvod
Monitor je osnovni izlazni uređaj računara, tako da ima primarnu ulogu u interakciji sa korisnikom. Ubrzanim razvojem PC računara, tekstualni mod komunikacije je zamenjen multimedijalnim sadržajima i grafičkim radnim okruženjem. Razvoj softvera je praćen razvojem grafičkog hardvera, tako da su sada kućne PC konfiguracije sposobne za prikaz slike u visokoj rezoluciji i sa milionima boja.
1. Vrste monitora
sl. 1.1 Različite tehnologije monitora (displeja)
Dva naj zastuplenija tipa monitora su:
• CRT (displej sa katodnom cijevi) i • LCD (displej sa tečnim kristalima) .
• CRT monitor (eng. cathode- ray tube)
2
CRT monitor sl. (1.2) CRT monitori (sl. 1.2) su bazirani na tehnologiji katodne cijevi, koja je u upotrebi više od četrdeset godina u televizorima. Glavne mane ovog tipa monitora su: - velike dimenzije, - potrošnja struje, - zračenje i nesavršena geometrija slike. Uprkos tome oni su i dalje najzastupljeniji na PC trzistu zbog svoje dostupnosti i niske cijene. Nova TFT tehnologija velikim dijelom prevazilazi sve probleme CRT monitora, ali ima svoje probleme: - fiksnu rezoluciju slike, - sporo vrijeme odziva piksela, - manji ugao gledanja i - visoku cijenu koju duguje komplikovanim tehnološkim postupcima proizvodnje. U savremenoj industriji, koja se intenzivno razvija, može da iznenadi činjenica da je tehnologija, koja stoji iza monitora i televizije stara 100 godina. Katodna cijev ili CRT (eng. cathode- ray tube) je pronađena 1897. godine, ali je ona upotrebljena u prvim televizorima tek kasnih 1940-ih godina. Mada su katodne cijevi koje se danas nalaze u savremenim monitorima pretrpjele modifikacije da bi se poboljšao kvalitet slike, one se još uvijek zasnivaju na istim osnovnim principima. CRT monitori, koji predstavljaju najzastupljenije monitore današnjice, bazirani su na TV tehnologiji. Površina ekrana (prednji dio katodne cijevi) je pokriven osnovnim
3
elementima, tj. fosfornim tačkama ili trakama. Na zadnjem dijelu katodne cijevi se nalazi elektronski top, (tačnije tri topa za crvenu, plavu i zelenu boju) koji šalje snop elektrona u pravcu pojedinih tačaka i u zavisnosti od intenziteta zraka, dobija se svjetlija ili tamnija tačka date boje na ekranu. Kombinovanjem intenziteta crvene, plave i zelene boje, dobija se bilo koja željena boja. Snop elektrona se usmjerava elektromagnetima promjenljive jačine koji se nalaze na stranama katodne cijevi. Većina monitora za računare koristi okrugle čestice fosfora i raspoređuje ih u trougaonoj formaciji. Ove grupe se nazivaju trijade, a raspored je konstrukcija poznata kao trio tačaka. Kompanija Sony je razvila svoju tehnologiju prikaza, kombinaciom tri elektronska topa u jednom uređaju. Umjesto klasične perforirane maske koriste rešetku otvora, što rezultuje jasnijim prikazom. Noviji monitori sa ravnijim četvrtastim cijevima imaju površinu ekrana blago zakrivljenu, i veću površinu za prikaz.
Katodna cijev
a) Katodna cijev sl. (1.3)
4
b) Šematski presjek katodne cijevi sa označenim djelovima. sl. (1.3) 1) Kontrolna rešetka 2) Anode za fokusiranje i ubrzavanje i akvadag 3) Otklonske zavojnice (kalemovi) 4) Grijač katode 5) Katoda 6) Snop elektrona 7) Kalem za fokusiranje 8) Fluoresćentni sloj. Katodna cijev (sl. 1.3 a i b) je, u suštini zapečaćena staklena komora, bez vazduha u svojoj unutrašnjosti. Ona počinje grlićem i konusno se širi, sve dok ne oblikuje široku osnovu. Osnova je "ekran" monitora, koji je sa unutrašnje strane pokriven matricom od više hiljada sićušnih fosfornih tačaka. Fosfori su hemikalije koje emituju svjetlost kada su pobuđeni mlazom elektrona: različiti fosfori emituju svjetlost različitih boja. Svaka tačka se sastoji od tri čestice obojenog fosfora: jedne crvene, jedne zelene i jedne plave.Ove grupe od po tri fosfora čine ono što je poznato kao jedan piksel (eng. pixel-picture element ili pictur cell ). Elektronski top U grliću katodne cijevi nalazi se elektronski top koji se satoji od katode, izvora toplote i elemenata za fokusiranje. Funkcija elektronskog topa je stvaranje elektronskog mlaza. Monitori u boji imaju tri razdvojena elektronska topa, po jedan za svaku boju fosfora, grupisanih ili kao prave linije ili u formi trougla. Kolor CRT pištolji grupisani u vidu trougla poznati su još i kao delta-pištolji CRT, zato što trougaona forma na ekranu daje oblik grčkog slova Delta. Kombinacije različitih intenziteta svjetlosti koju odaju crveni, zeleni i plavi fosfori mogu da stvore iliziju miliona boja. To se zove aditivno mešanje boja i predstavlja osnovu za sve displeje u boji sa katodnim cijevima. Stakleni djelovi Kao sto je rečeno, katodna cijev je zatvorena staklena komora. CRT staklena površina sačinjena je od tri različita dijela, pa iz tog razloga potoji zahtjev za različitim vrstama stakla. Dio staklene površine, poznatiji kao ekran, napravljen je stakla koje sadrži visok nivo barijum oxida, ali ne sdrži olovo oksid. Razlog tome je velika izloženost X –ray zračenju.
5
Središji i zadnji dio sadrže staklo sa olovo-oksidom, i to središnji dio 25%, a zadnji dio 40%. Proces nastajanja slike Slike se stvaraju kada elektroni iz elektronskog topa konvergiraju da bi udarili u odgovarajuće fosforne čestice. Svaki od tri pištolja emituje elektronski snop; rešetke ili maske apsorbuju ove elektrone, kako oni ne bi pogodili pogrešnu fosfornu tačku. Nakon što bivaju pogođene elektronskim snopom, fosforne ćelije zasvijetle u većoj ili manjoj mjeri. Elektrinski top zrači elektrone kada je grijač dovoljno topao da oslobodi elektrone iz katode, koji se zatim fokusiraju u tanak mlaz pomoću elemenata za fokuiranje. Elektroni se usmjeravaju ka česticama fosfora pomoću snađne, pozitivno naelektrisane anode, smještene blizu ekrana. Fosfori u jednoj grupi su tako blizu jedan drugom da ljudsko oko zapaža njihovu kombinaciju kao jedan obojeni piksel. Prije nego što fosforni mlaz udari u fosfornu tačku, on prolazi kroz perforiranu ploču smještenu direktno ispod sloja fosfora, koja se zove "maska sjenke". Njena namjena je da maskira elektronski mlaz, formirajući manji, više zaokrugljen vrh koji može da udari u pojedinačni fosfor i da minimizuje "prelivanje", kod koga mlaz elektrona osvjetljava više od jedne tačke. Stari, crno-bijeli televizori sadržali su elektronske topove koji su umjesto elektrona, emitovali jonski snop. Joni su teži od elektrona, pa je magnetno polje na njih imalo manji uticaj u odnosu na elektrone. Iz tog razloga se u centru takvih ekrana pojavljivala sivkasta tačka poznata kao ion burn. Takođe, dolazilo je do rasturanja jona unutar katodne cijevi. Mlaz se pomjera po ekranu pomoću magntnog polja stvorenog u okviru otklonskog sistema. On polazi od gornjeg lijevog ugla (kada se gleda s preda u monitor) i pali se i gasi kako se kreće po redu ili "rasteru". Kada udare u prednji dio ekrana, visoko energetski elektroni se sudaraju sa česticama fosfora, u vezi sa odgovarajućim pikselima slike koji će se stvoriti na ekranu. Ovi sudari pretvaraju energiju u svjetlost. Kada se završi jedan prolaz, elektronski mlaz se pomjera jedan raster naniže i proces počinje ponovo. To se ponvlja sve dok se ne iscrta cio ekran, kada se mlaz ponovo vraća na vrh da bi ponovo otpočeo sa pomenutim procesom. Najvažniji aspekt monitora je da bi treablo da ima stabilan prikaz na izabranoj rezoluciji i paleti boja. Ekran koji treperi ili svjetluca, posebno kada je veći dio slike bijel, može da prouzrokuje nadraženost ili bol u očima. Isto tako, važno je da su performanse monitora usaglašene sa onima na grafičkoj karti, koje njima upravljaju. Ništa ne vrijedi imati grafički akcelerator izuzetno visoke performanse, sposoban za vrlo visoke rezolucije na velikim brzinama osvježavanja bez treperenja, ako monitor ne može da prihvati taj signal. . Fokusiranje elektronskog mlaza Ako elektronski mlaz nije pravilno usmjeren maskom ili otvorima u rešetki, on će biti spriječen da prolazi ka fosfornom sloju, što ima za posledicu smanjenje osvijetljenosti slike. Kako mlaz skenira, on može ponekad da se dobro usmjeri i uspije da na željen način prođe kroz masku ili rešetku od fosfora. Rezultat toga je da se osvijetljenost povećava, smanjuje, što stvara tzv. moare efekat, odnosno uzorak na ekranu u obliku talasa. Ovi efekti su najčešće vidljivi kada je pozadina na ekranu podešena na neki uzorak tačaka. Npr. siva 6
pozadina koja se sastoji od naizmjeničnih crnih i bijelih tačaka. Ovaj fenomen je stvarno uobičajen kod monitora sa poboljšanim tehnikama za fokusiranje, jer monitori sa lošim fokusom imaju širi elektronski mlaz i zato veće izglede da on pogodi fosfore umjesto maske ili rešetke. U prošlosti jedini način da se otkloni efekat moare bio je da se defokusira mlaz ,ali sada veliki broj proizvođača monitora je razvio tehnike da se poveća dimenzija elektronskog mlaza bez degradiranja fokusa. Veliki dio napora za poboljšanje katodne cijevi bio je usmjeren na stvaranje mlaza sa manjim rasipanjem, tako da on može tačnije da pristupa pojedinačnim tačkama na ekranu, što znači da ne dodiruje susjedne tačke. To može da se postigne propuštanjem mlaza kroz manje otvore u sklopu rešetke elektronskog topa, ali po cijenu smanjivanja osvijetljenosti slike. Naravno, to može da se spriječi napajanjem katode većom strujom, da bi se oslobodilo više elektrona. Međutim, to će prouzrokovati da se barijum, koji je izvor elektrona troši brže i tako smanjuje životni vijek katode. Odgovor firme Sony na ovu dilemu je SAGIC, ili G1 malog otvora sa impregniranom katodom (Small Aperature G1 Impregnated Cathode ). Ovo podrazumijeva katodu impregniranu materijalom od tugstena i barijuma čiji su oblik i količina mijenjani da bi se izbjeglo da velika struja, potrebna za gušći elektronski mlaz, troši katodu. Ovo rješenje dozvoljava da prvi element rešetke, koji se zove G1 bude napravljen manjim otvorom, smanjujući tačno prečnik mlaza koji prolazi kroz ostatak katodne cijevi. Do početka 1999. godine ta tehnologija je pomogla firmi Sony da smanji korak svoje rešetke otvora do 0.22mm u odnosu na 0.25mm kod konvencionalnih cijevi. Pored veličine tačke, kontrola njenog oblika je takođe od suštinske važnosti, pa elektronski top mora da isprvlja greške koje se prirodno pojavljuju zbog geometrije cijevi za optimalnu performansu. Problem nastaje zato što ugao pod kojim elektronski snop udara u ekran mora neophodno da se mijenja po širini i visini ekrana. Za tačke u središtu ekrana, mlaz prolazi pravo kroz elektronski top i neskrenut od starne otklonskog sistema, udara fosfor pod uglom od 90°. Međutim, kada se mlaz kreće bliže ivicama ekrana, on udara u fosfor pod izvjesnim uglom, što prouzrokuje da osvijetljena površina postaje sve više eliptična kako se taj ugao mijenja. Efekat je još gori u uglovima, posebno kod ekrana koji nisu savršeno ravni, kada se tačke povećavaju u oba pravca. Ako kvalitet slike ne treba da trpi od toga, izuzetno je važno da elektronski sklopovi monitora kompenzuju taj problem. Korišćenjem dodatnoh sastavnih delova u elektronskom topu, moguće je promijeniti sam mlaz u sinhronizaciji prebrisavanja mlaza preko ekrana. U stvari, mlaz se učini eliptičnim u suprotnom pravcu, tako da krajnji oblik tačke na ekranu ostaje okrugao. Trinitron tehnologija U 1960-im godinama, firma Sony je razvila alternativnu cijevnu tehnologiju poznatu kao Trinitron. Ona je kombinovala tri posebna elektronska topa u jednom uređaju, što Sony zove Pan Focus sistem. Što je najinteresantnije, cijevi Trinitron bile su napravljene od djelova cilindra, vertikalno ravnih, a horizontalno zakrivljenih, suprotno od konvencionalnih cijevi, koje koriste djelove sfere zakrivljene u obje ose. Umjesto da grupišu tačke crvenog, zelenog i plavog forsfora u trijade, cijevi Trinitron postavljaju svoje obojene fosfore u neprekidne vertikalne trake. Dakle, radije nego da koriste čvrstu perforiranu ploču, cijevi Trinitron upotrebljavaju maske koje razdvajaju cijele trake umjesto svake tačke- što Sony zove "rešetka otvora". To zamjenjuje masku nizom traka od legure koji ide vertikalno preko unutrašnjosti cijevi. 7
Umjesto da koriste uobičajene trojke fosfornih tačaka, cijevi zasnovane na rešetki otvora imaju fosforne linije bez horizontalnih prekida i tako se pouzdaju u tačnost elektronskog mlaza da definiše gornju i donju ivicu piksela. Kako je na taj način manji dio površine ekrana zauzet maskom, a fosfor neprekinut vertikalno, više fosfora svijetli, što rezultuje jasnijim prikazom. Kod monitora sa rešetkom otvora, mjera ekvivalentna rastojanju između tačaka je "rastojanje između traka". Obzirom da su trake rešetke otvora veoma uske, postoji mogućnost da bi one mogle da se pomjeraju, zbog širenja ili vibracija. U pokušaju da se to eliminiše, montirane su horizontalne žice za prigušenje, da bi se povećala stabilnost. To smanjuje mogućnost razdešenosti rešetke otvora, koja može da prouzrokuje pojave vertikalnih prekida i zamagljenja. Loša strana rješenja je u tome što žice za prigušenje preprečuju put elektronima ka fosforu i vide se pri pažljivijem gledanju iz blizine. Cijevi Trinitron ispod oko 17 inča mogu da izađu na kraj sa jednom žicom, dok one veće zahtijevaju dvije. Sledeći nedostatak je mehanička nestabilnost. Lak udarac monitora Trinitron sa strane može da prouzrokuje kolebanje slike koje se zapaža u trenutku. To je razumljivo, obzirom da se fine vertikalne žice učvršćuju horizontalno samo na jednom ili dva mjesta. Mitsubishi je sledio Sony-jevo vođstvo svojom sličnom konstrukcijom cijevi Diamondtron. Maska sa prorezima Koristeći prednosti oba prethodno opisana pristupa, firma NEC je razvila hibridni tip maske koji primjenjuje konstrukciju maske sa prorezima, pozajmljenu iz tehnologije TV monitora razvijenih kasnih 1970-ih godina u firmama RCA i Thorn. Gotovo svi neTrinitron TV prijemnici koriste eliptično oblikovane fosfore, vertikalno grupisane i razdvojene pomoću maske sa prorezima. Da bi se omogućilo da veća količina elektrona prođe kroz masku, standardne okrugle perforacije su zamijenjene sa vertikalno uređenim prorezima. Konstrukcija trijada je takođe drugačija, pa su pravolinijski fosfori uređeni tako da omogućavaju najbolje iskorišćenje povećanog broja elektrona. Konstrukcija maske sa prorezima je mehanički stabilna zbog ukrštanja horizontalnih sekcija maske, ali izlaže više fosfora od konvencionalne konstrukcije trija tačaka. Rezultat nije tako sjajan kao rešetka otvora, ali je mnogo stabilniji i svjetliji nego onaj koji daje trio tačaka. Ovaj sistem je jedinstven za firmu NEC koja je iskoristila njegovu stabilnost početkom 1996. godine, kada je napravila prve monitore ChromaClear na tržištu sa zvučnicima i mikrofonima i proglasila ih "novim multimedijskim standardom". Ravne četvrtaste cijevi Ravne četvrtaste cijevi (FST) poboljšavaju ranije konstrukcije, jer imaju površinu ekrana sa veoma blagom zakrivljenošću. One takođe imaju veću površinu za prikaz, bližu ukupnoj veličini cijevi i sa gotovo četvrtastim uglovima. Postoji i teškoća prilikom konstruisanja četvrtastog ekrana, jer što ekran predstavlja manji dio sfere, to je teže upravljati geometrijom i fokusom slike na takvom ekranu. Savremeni monitori zato koriste mikroprocesore da bi se primijenile tehnike kao što je dinamičko fokusiranje i kompenzovao taj efekat.
8
Cijevi FST zahtijevaju posebnu leguru, Invar, za izradu maske. Ravan ekran znači da je najkraći put mlaza u središtu ekrana. To je tačka u kojoj energija mlaza teži da se koncentriše i zato se maska tu više zagrijeva nego u uglovima i na ivicama displeja. Neravnomjerno zagrijavanje maske može da prouzrokuje njeno širenje, a zatim krivljenje i uplitanje. Bilo kakvo izobličenje maske znači da njeni otvori neće više odgovarati trijadama tačaka na ekranu i da će se kvalitet slike smanjiti. Legura Invar se koristi na najboljim monitorima, jer ima mali koeficijent širenja.
Digitalne katodne cijevi Skoro 99 procijenata od svih vidio displeja prodatih 1999. godine bili su priključeni upotrebom analogne VGA sprege, što je stara tehnologija koja predstavlja minimalni standard za displej PC računara. U stvari, današnji VGA predstavlja prepreku u usvajanju novih tehnologija displeja sa ravnim panelima, uglavnom zbog dodatnih troškova koji su potrebni da bi se ti sistemi osposobili da podržavaju analognu spregu. Drugi fundamentalni činilac je pogoršanje kvaliteta slike koje se javlja kada se digitalni signal pretvori u analogni, a zatim opet u digitalni, da bi se upravljalo LCD displejem sa analognim ulazom. U jesen 1998. godine formirana je Radna grupa za digitalne displeje (DDWG Digital Display Working Group) u koju su ušli industrijski prevodnici Intel, Fujitsu, Hewlett-Packard, IBM, NEC i Silicon Image, sa ciljem isporuke robustne, sveobuhvatne i proširljive specifikacije sprege između digitalnih displeja i PC računara visokih performansi. U proljeće 1999. godine, DDWG je odobrila prvu verziju specifikacije Digitalne vizuelne sprege (DVI - Digital Visual Interface), zasnovanu na tehnologiji PanelLink firme Silicon Image, koja je koristila protokol digitalnog signala Diferencijalne signalizacije sa minimiziranim prelazom (TMDS - Transition Minimised Differential Signaling). Dok je prvenstveno od koristi za displeje sa ravnim panelom - koji sada mogu da rade u standardizovanom potpuno digitalnom okruženju bez potrebe da izvode analognodigitalnu konverziju na signalima od grafičke kartice do uređaja displeja - specifikacija DVI može da ima posledice i na monitore sa katodnim cijevima. Većina žalbi na slab kvalitet slike na katodnim cijevima može da se poveže sa nekomaptibilnim grafičkim kontrolerima na matičnoj ploči ili grafičkoj kartici. Na današnjem tržištu koje pokreće cijena, marginalni kvalitet signala je sve sem nečeg neuobičajenog. Ujedinjavanje sprege DVI i tradicionalnog analognog monitora sa katodnom cijevi će omogućiti da se konstruišu monitori da primaju digitalne signale, uz izvođenje potrebne digitalno-analogne konverzije na samom monitoru. To će dati proizvođačima dodatnu kontrolu nad kvalitetom krajnje slike, čineći njihovo raslojavanje zasnovano na kvalitetu slike mnogo značajnijim faktorom nego što je to bilo do sada. Međutim, primjena sprege DVI na monitorima sa katodnim cijevima nije baš jednostavna. Jedan od nedostataka sprege DVI je da ima relativno mali propusni opseg od 165 MHz, s obzirom da je prvobitno projektovana za upotrebu sa digitalnim ravnim panelima. To znači da bi radna rezolucija od 1280x1024 piksela mogla biti podržana sa brzinom osvježavanja do 85 Hz. Mada to nije problem za monitore sa tečnim kristalima (LCD), to je vrlo ozbiljno sporno pitanje za displeje sa katodnim cijevima. Specifikacija DVI podržava maksimalnu rezoluciju od 1600x1200 na brzini osvježavanja od samo 60 Hz - što je
9
potpuno nerealno u svijetu u kome se stalno povećava performansa grafičkih kartica i u kome su sve veći i jeftiniji monitori sa katodnim cijevima. Predloženo rješenje je da se obezbedi dodatni propusni opseg za horizontalne i vertikalne intervale između dva iscrtavanja - što se postiže putem dva TMDS linka. Sa takvim rasporedom, digitalne katodne cijevi saglasne sa VESA Generalizovanom vremenskom formulom (GTF) bi bile u stanju da podržavaju rezolucije koje prevazilaze 2,75 miliona piksela sa brzinom osvježavanja od 85 Hz. Drugi problem je u tome što je skuplje digitalno skaliranje brzine osvježavanja monitora od upotrebe tradicionalne konstrukcije analogne multisinhronizacije. To bi moglo da dovede digitalne katodne cijevi do toga da budu skuplje od njihovih analognih rivala. Alternativa je da digitalne katodne cijevi imaju fiksiranu frekvenciju i rezoluciju kao displeji sa tečnim kristalima i tako eliminišu potrebu za multisinhronizacionom tehnologijom. DVI predviđa da će u budućnosti funkcionalnost osvježavanja ekrana postati dio samog displeja. Biće potrebno da se novi podaci prenose samo kada bude trebalo da se prikažu promjene podataka. Sa selektivnom spregom za osvježavanje, DVI može da održava visoke brzine osvježavanja koje su zahtijevane da bi displej sa katodnom cijevi ergonomski zadovoljavao, dok izbjegava vještački velike brzine osvježavanja između grafičkog kontrolera i displeja. Naravno, monitor bi morao da ima memoriju bafera da bi omogućio ovu karakteristiku. Tanka katodna cijev Firma Candescent Technologies naziva svoju implementaciju FED tehnologije "Tanke katodne cijevi" ("ThinCRTs"). Tehnologija radi na istim principima kao standardne cijevi za slike koje koriste stoni računari i televizija. Mlazevi elektrona se okidaju sa negativno naelektrisanih elektroda ("katoda") kroz vakuumske staklene cijevi. Elektroni udaraju fosfore na prednjem dijelu cijevi, prouzrokuju da oni zasvijetle i tako stvaraju slike visoke rezolucije. U firmi Candescent Technologies su zamijenili elektronske topove, kalemove za skretanje mlaza i maske konvencionalnih katodnih cijevi sa perforiranom provodnom površinom kroz koju prolaze konični hladni katodni emitori koji se zovu Spindt katode. Prolazeći kroz provodnu površinu katode emituju elektrone koji čine da fosfor svijetli na isti način kao kod tipične katodne cijevi. Dok se konvencionalne katodne cijevi sastoje od velikih cijevi u obliku zvona, ThinCRT koristi ravnu cijev debljine samo 3,5 mm. Ona se sastoji od dvije površine od stakla, odvojene razmakom od 1 milimetra. Unutrašnji nosači displeja su vrlo tankih zidova (svega 0,05 mm), napravljeni od posebnog keramičkog materijala. Oni su dovoljno jaki da izdrže 14 funti po kvadratnom inču spoljašnjeg atmosferskog pritiska - što ih čini dovoljno izdržljivim da podnesu mehaničke radove u toku proizvodnje, a ipak toliko tankim da se sakriju između piksela bez ometanja elektronskog mlaza. Prednja ploča je pokrivena aluminizovanim fosforom u boji za konvencionalne katodne cijevi. Umjesto jedne velike katode konvencionalne katodne cijevi, postoje milioni mikroskopskih emitora elektrona formiranih na osnovnoj ploči upotrebom procesne tehnologije tankog filma, slične onoj korišćenoj u proizvodnji LCD panela. Katode su vrlo male - svaka je dimenzije samo 200 nm - i više njih aktivira individualni piksel na ekranu, što dozvoljava relativno veliki procent otkaza (firma Candescent Techologies tvrdi 20 %) prije nego što degradacija slike postane vidljiva. To čini Thin CRT sposobnijim za preživljavanje u toku 10
proizvodnje od LCD displeja i - sa debljinom cijelog displeja reda 8 mm - samo malim delom dubine konvencionalne katodne cijevi. Tehnologija se zove "hladno katodna" jer se elektroni generišu na sobnoj temperaturi bez ragrijavanja koje je potrebno u konvencionalnim katodnim cijevima. Emitori troše samo mali dio struje koju koristi topla katoda tradicionalnih katodnih cijevi. To kao rezultat daje displej koji je vrlo efikasan u pogledu potrošnje električne energije. Dodatna efikasnost u pogledu potrošnje se dobija i zbog odsustva maske korišćene u konvencionalnim katodnim cijevima, koja sa svoje strane rasipa i do 80 % električne energije. Firma Candescent Technologies tvrdi da gotovo 80% alata, opreme i procesa koji su korišćeni u procesu proizvodnje mogu da se dobiju iz postojećih industrija katodnih cijevi, LCD dospleja i poluprovodnika, što značajno smanjuje troškove opremanja proizvodnih linija. Nedostaci katodne cijevi Obzirom na to da je krenula 100 godina prije konkurentskih ekranskih, katodna cijev je još uvijek izvanredan proizvod. Ona je zasnovana na opšte razumljivim principima i koristi uobičajene raspoložive materijale. Rezultat su monitori čija je proizvodnja jeftina, odličnih performansi, koji daju stabilne slike u vjernim bojama i sa visokim rezolucijama displeja. Međutim, bez obzira koliko je dobra, katodna cijev ima i sledeće očigledne nedostatke: - troši mnogo električne energije; - njen jedini elektronski mlaz je sklon poremećajima fokusa; - greške u konvergenciji i promjene boje po ekranu; - njena nezgrapna visokonaponska kola i jaka magnetna polja stvaraju štetno elektromagnetsko zračenje; - ona je, prosto, suviše velika. - prisustvo magneta može izazvati magnetizaciju shadows mask-a, što dovodi do gubljenja neke od glavnih boja. Danas, kada čak i oni čiji je interes za katodne cijevi najveći troše ogromna sredstva na nova istraživanja i razvoj, neizbježno je da će jedna od više tehnologija displeja sa ravnim panelom, na duži rok pobijediti katodne cijevi. Međutim, o tome se već više puta govorilo, a trenutne procjene ukazuju na to da nije vjerovatno da će ravni paneli zauzimati više od 50% tržišta .
11
Individualni subpikseli na katodnim cijevima sa prikazom u boji.
• LCD monitori
LCD monitor sl. (1.4) Tečne kristale je krajem 19. vijeka prvi pronašao austrijski botanicar Friedrich Reinitzer, a sam termin "tečni kristal" smislio je malo kasnije njemački fizicar Otto Lehmann. Tečni krstali su gotovo providne supstance, koji imaju osobine i čvrste i tečne materije. Svijetlo koje prolazi kroz tečne kristale prati poredak molekula od kojih se oni sastoje - što je osobina čvrste materije. 1960-ih godina otkriveno je da naelektrisavanje tečnih kristala mijenja njihov molekularni poredak i samim tim i način kako svijetlo prolazi kroz njih - što je osobina tecnosti. Od njihove pojave kao medijuma za displeje 1971. godine, tečni kristali su ušli u razlicite oblasti koje obuhvataju minijaturnu televiziju, digitalne fotoaparate, vidio kamere i monitore, a danas mnogi vjeruju da je LCD tehnologija koja će najverovatnije zameniti monitor sa katodnom cijevi. Od svog početka, tehnologija se značajno razvila, tako da današnji proizvodi više ne liče na stare, nespretne monohromatske uređaje. Ona se pojavila prije tehnologija ravnih ekrana i ima neosvojiv položaj u oblasti prenosnih i ručnih PC računara, gdje je na raspolaganju u dva oblika: - jeftiniji DSTN (dual-scan twisted nematic - obrnuti nematik sa dvostrukim skaniranjem) i - tranzistor sa tankim filmom TFT (thin film transistor) za sliku visokog kvaliteta. 12
Principi LCD je transmisivna tehnologija. Displej radi tako što propušta promjenljive količine bijelog pozadinskog svijetla stalnog intenziteta kroz aktivni filtar. Crveni, zeleni i plavi elementi piksela dobijaju se jednostavnim filtriranjem bijelog svijetla. Većina tečnih kristala su organska jedinjenja koja se sastoje od dugačkih molekula u vidu šipke koji se, u svom prirodnom stanju, raspoređuju tako da su im podužne ose približno paralelne. Moguće je precizno kontrolisati poravnanje ovih molekula ako se tečni kristal nanosi na fino izbrazdanu površinu. Poravnanje molekula tada prati brazde, pa ako su one sasvim paralelne, takav će biti i raspored molekula. U svom prirodnom stanju, LCD molekuli su raspoređeni na slobodan način, sa paralelnim podužnim osama. Međutim, kada dođu u dodir sa površinom izbrazdanom u stalnom pravcu, oni se poređaju paralelno duž tih brazda. Prvi princip jednog LCD displeja sastoji se u postavljanju tečnog kristala u "sendvič" između dvije fino izbrazdane površine, gdje su brazde na jednoj površini normalne (pod uglom od 90 stepeni) u odnosu na brazde na drugoj površini. Ako su molekuli na jednoj površini poređani u pravcu sjever-jug, a molekuli na drugoj u pravcu istok-zapad, onda su oni između prisiljeni da budu u stanju obrtanja od 90 stepeni. Svjetlost prati poredak molekula i zato se obrne za 90 stepeni dok prolazi kroz tečni kristal. Međutim, na osnovu otkrića u RCA America, kada se tečni kristal stavi pod napon, molekuli se sami poređaju vertikalno, dozvoljavajuci svjetlu da prođe bez obrtanja. Drugi princip jednog LCD displeja oslanja se na osobine polarizujućih filtara i same svjetlosti. Talasi prirodne svjetlosti su orijentisani pod slučajnim uglovima. Polarizujući filtar je jednostavno skup nevjerovatno finih paralelnih linija. Ove linije dejstvuju kao mreža, zaustavljajući sve svjetlosne talase sem onih koji su (slučajno) orijentisani pralelno tim linijama. Drugi polarizujući filtar čije su linije raspoređene normalno (pod uglom od 90 stepeni) u odnosu na linije prvog filtra bi zato potpuno zaustavio tu već polarizovanu svjetlost. Svjelost bi prošla kroz drugi polarizator ako bi njegove linije bile tačno paralelne sa prvim, ili ako bi sama svjetlost bila obrnuta tako da odgovara drugom polarizatoru. Tipičan obrnuti nematički (TN - twisted nematic) tečni kristal sastoji se od dva polarizujuća filtra sa međusobno normalno raspoređenim linijama (pod uglom od 90 stepeni) koji bi, kao što je opisano, zaustavili svu svjetlost koja bi pokušala da prođe kroz njih. Ali, između ovih polarizatora se nalaze obrnuti tečni kristali. Zato se svjetlost polarizuje pomoću prvog filtra, obrće za 90 stepeni pomoću tečnih kristala i najzad potpuno prolazi kroz drugi polarizujući filtar. Međutim, kada se priključi električni napon na tečne kristale, molekuli se prestroje vertikalno, dozvoljavajući svjetlosti da porđe kroz njih bez obrtanja, ali se ona zaustavlja na drugom filtru. Posledica toga je da ako nema napona svjetlost prolazi, a ako se napon uključi - nema svjetlosti na drugom kraju.
13
Kristali u LCD displeju mogli bi biti alternativno raspoređeni, tako da svjetlost prolazi kada ima napona, a ne prolazi kada ga nema. Međutim, kako su ekrani sa grafičkom spregom skoro uvijek uključeni, štedi se električna energija ako se kristali rasporede tako da kada nema napona - prolazi svjetlost. Stvaranje boja Da bi se stvorile nijanse potrebne za displej sa vjernim bojama, moraju da postoje neki srednji nivoi osvijetljnosti između punog svijetla i potpunog odsustva svijetla koje prolazi kroz ekran. Mijenjanje nivoa osvijetljenosti koje se traži da bi se napravio displej sa vjernim bojama postiže se promjenom napona pod koji se stavljaju tečni kristali. Tečni kristali se u stvari obrću brzinom koja je direktno srazmjerna naponu, omogućavajući tako da se upravlja količinom svjetlosti. U praksi, ipak, promjena napona današnjih displeja sa tečnim kristalima nudi samo 64 različite nijanse po elementu (6 bita), suprotno od displeja u boji sa katodnim cijevima koji mogu da stvore 256 nijansi (8 bita). Uz upotrebu tri elementa po pikselu, to ima za rezultat da displeji sa tečnim kristalima u boji mogu da daju maksimalno 262144 različite boje (18 bita), poređeno sa monitorima u pravoj boji sa katodnim cijevima koji daju 16777216 boja (24 bita). Kako multimedijske primjene postaju sve rasprostranjenije, nedostatak prave 24-bitne boje na displejima sa tečnim kristalima postaje ozbiljno pitanje. Dok su 18 bita dobri za većinu primjena, to je nedovoljno za fotografiju ili video. Neke konstrukcije displeja sa tečnim kristalima uspjele su da prošire dubinu boje na 24 bita prikazujući naizmjenično različite nijanse na uzastopnim osvježavanjima kadra, što je tehnika poznata kao FRC (Frame Rate Control - kontrola brzine kadra). Međutim, razlika je suviše velika, zapaža se treperenje. Firma Hitachi je razvila tehniku gdje se priključuje napon na susjedne ćelije da bi se stvorile vrlo male promjene uzorka u sekvenci od tri do četiri kadra. Sa njom, Hitachi može da simulira ne baš 256 nivoa sivog, ali još uvijek vrlo prihvatljivih 253 nivoa sivog, što se prevodi u više od 16 miliona boja - i gotovo se ne može razlikovati od prave 24-bitne boje. TFT displeji Mnoga preduzeca su usvojila tehnologiju tranzistora tankog filma (TFT - Thin Film Transistor) da bi poboljšala ekrane u boji. U TFT ekranu, takođe poznatom i kao aktivna matrica, na LCD panel je povezana dodatna matrica tranzistora - po jedan tranzistor za svaku boju (crvenu, zelenu i plavu) svakog piksela. Ovi tranzistori upravljaju pikselima, eliminišući jednim udarcem i problem parazitnih dupliranja slika i malu brzinu odziva koji muče TFT displeje sa tečnim kristalima. Rezultat su vrijeme odziva ekrana reda 25 ms, odnos kontrasta u oblasti od 200:1 do 400:1 i vrijednosti osvjetljaja između 200 i 250 cd/m (kandela po kvadratnom metru). Elementi svakog piksela od tečnih kristala su uređeni tako da u njihovom normalnom stanju (bez uključenog napona) svjetlost koja dolazi kroz pasivni filtar je "pogrešno" 14
polarisana i zato je zaustavljena. Ali, kada se napon priključi na elemente tečnih kristala, oni se obrću do devedeset stepeni u razmjeri sa naponom, mijenjajući svoju polarizaciju i puštajući da prođe više svjetlosti. Tranzistori upravljaju stepenom obrtanja i shodno tome intenzitetom crvenih, zelenih i plavih elemenata svakog piksela koji uobličava sliku na ekranu. TFT ekrani mogu da se naprave mnogo tanjim od LCD-ova, što ih čini lakšim, a brzine osvježavanja se sada približavaju onima koje imaju katodne cijevi, jer ovi najnoviji rade oko deset puta brže od DSTN ekrana. VGA ekrani zahtevaju oko 921000 tranzistora (640x480x3), dok je za rezoluciju od 1024x768 potrebno 2359296 tranzistora i svaki treba da bude besprekoran. Kompletna matrica tranzistora treba da se proizvede na jednoj jedinoj skupoj silicijumskoj pločici i prisustvo ne više od nekoliko nečistoća znači da cijela pločica mora da se odbaci. To dovodi do velikog rasipanja i glavni je razlog za visoku cijenu TFT displeja. To je takođe razlog zašto je u svakom TFT displeju vjerovatno da će se naći nekoliko neispravnih piksela čiji su tranzistori otkazali. Postoje dva fenomena koji definišu neispravan LCD piksel: - "Upaljen" piksel, koji se javlja kao jedan ili više slučajno raspoređenih crvenih, plavih i/ili zelenih piksel elemenata na potpuno tamnoj pozadini, ili - "nedostajući" ili "mrtav" piksel koji se javlja kao crna tacka na potpuno bijeloj pozadini. Prvi je češći i rezultat je slučajnog kratkog spoja tranzistora, što ima za posledicu da je piksel (crveni, zeleni ili plavi) stalno uključen. Na žalost, poslije sklapanja uređaja, popravka samog tranzistora nije moguća. Može se onesposobiti neispravan tranzistor pomoću lasera. Međutim, to će samo stvoriti crne tacke koje će se pojaviti na bijeloj pozadini. Stalno uključivanje piksela je prilicno česta pojava u proizvodnji displeja sa tečnim kristalima, pa proizvođači postavljaju granice - zasnovane na troškovima proizvodnje i povratnim informacijama od korisnika - koliko neispravnih piksela je još uvijek prihvatljivo za dati LCD panel. Cilj postavljanja tih granica je da se održi razumna cijena proizvoda uz minimizaciju odvraćanja korisnika zbog lošijeg kvaliteta u pogledu neispravnih piksela. Na primjer, panel sa rezolucijom od 1024x768-koji sadrži ukupno 2359296 (1024x768x3) piksela - i koji ima 20 neispravnih piksela, imao bi procent neispravnih piksela od (20/2359296)*100=0.0008 %. Poređenje sa displejima sa katodnom cijevi Sledeca tabela daje poređenje između displeja sa tečnim kristalima od 13,5 inca sa pasivnom matricom (PMLCD), sa aktivnom matricom (AMLCD) i monitora od 15 inca sa katodnom cijevi:
15
Odnos kontrasta je mjera koja pokazuje koliko je svjetliji čisto bijeli izlaz u poređenju sa čisto crnim izlazom. Što je kontrast veći, to je slika oštrija, a bijelo će biti čistije. U poređenju sa LCD displejima, monitor sa katodnom cijevi nudi daleko najveći odnos kontrasta. Vrijeme odziva se mjeri u milisekundama i odnosi se na vrijeme koje uzima svaki piksel da bi odgovorio na komandu koju prima iz kontrolera panela. Vrijeme odziva se koristi samo kada se govori o LCD displejima, zbog načina na koji oni šalju svoj signal. AMLCD displej ima mnogo bolje vrijeme odziva od PMLCD displeja. Vrijeme odziva se ne primjenjuje na monitore sa katodnim cijevima zbog načina na koji oni prikazuju informacije (elektronski mlaz koji pobuđuje fosfor). Ima mnogo različitih načina na koje se može mjeriti osvjetljaj. Što je veći nivo osvijetljenosti (koji se u tabeli predstavlja većim brojem), to će svjetlije biti prikazano bijelo na displeju. Kada se dođe na životni vijek LCD displeja, cifra se odnosi na srednje vrijeme između otkaza za ravni panel. To znaci da će on, ukoliko stalno radi, imati srednji život od oko 60000 sati prije nego što izgori. To bi bilo jednako oko 6,8 godina. U odnosu na to, katodne cijevi mogu da traju mnogo duže. Međutim, dok LCD displeji jednostavno izgore, katodne cijevi postaju slabije kako stare i u praksi nemaju mogućnost da daju osvjetljaj prema ISO standardima poslije oko 40000 sati upotrebe.
16
2. Mjerila za izbor monitora Rezolucija je broj piksela koji opisuje grafička kartica na radnoj površini, izražena kao proizvod njihovog broja po horizontali i po vertikali. Standardna VGA rezolucija je 640 x 480 piksela. Najčešće SVGA rezolucije su 800 x 600 i 1024 x 768 piksela. Brzina osvježavanja, ili vertikalna frekvencija, mjeri se u Hercima (Hz) i predstavlja broj kadrova koji se prikazuje na ekranu u sekundi. Pri manjim učestanostima osvježavanja osjetno je treperenje ekrana, koje postaje neprijatno prilikom dužeg rada. Brzina osvježavanja, dovoljna da ekran ne bi treperio prihvaćena širom svijeta, iznosi 70 Hz i više, mada standardi kao što je VESA povećavaju te frekvencije na 75 Hz ili 80 Hz. 2.4 Standardne rezolucije ekrana 10 Grafičke kartice računara stvaraju signal čija učestanost zavisi od odabrane rezolucije i brzine osvježavanja. Taj signal se zove horizontalna frekvencija skaniranja, HSF, i izražava se u kHz. Podizanje rezolucije i/ili brzina osvježavanja povećava signal HSF. Monitor sa višestrukim skeniranjem ili "autoskan" monitor može da prihvati bilo koji signal koji je između minimalne i maksimalne HSF. Ako signal pada van opsega datog monitora, on neće moći da se prikaže. Veličina i oblik CRT monitora do početka 1998. godine monitori dijagonale od 15 inča su postepeno klizili ka jeftinom - prizemnom statusu, a oni od 17 inča, izvanredan izbor za rad na rezoluciji od 1024x768 piksela, pomjerali su se u oblast rezervisanu za stone računare glavnog tržišta. Na vrhunskom dijelu, malo monitora od 21 inča nudilo je rezoluciju od 1800x1440. Krajem 1997. godine, na tržištu se pojavio izvjestan broj monitora od 19 inča, sa cijenama i fizičkom veličinom sličnim vrhunskim modelima od 17 inča, koji je nudio dobar odnos cijene i performanse uz visoku rezoluciju. Monitor sa katodnom cijevi od 19 inča je dobar izbor za 1280x1024 - što je minimalna rezolucija za ozbiljnu grafiku ili stono izdavaštvo i minimum snažnog korisnika u poslovnim primjenama. To je takođe praktičan minimum za prikaz na 1600x1200, mada su za takvu rezoluciju poželjni veći monitori. Jedan od glavnih problema monitora sa katodnom cijevi je njihova veličina. Što je veća vidljiva površina, to se povećava dubina katodne cijevi.. Proizvođači katodnih cijevi su pokušavali da smanje dubinu pomjeranjem uobičajenog otklona od 90 stepeni na 100 ili 110 stepeni. Međutim, što se više skreće elektronski mlaz, teže je održavati njegov fokus. Radikalne mjere koje se primjenjuju uključuju i stavljanje otklonskih namotaja unutar stakla katodne cijevi. Normalno, oni se nalaze oko vrata katodne cijevi. Rezultat ovog razvojnog napora je takozvana katodna cijev sa "kratkim vratom". Početkom 1998. godine, na tržište su stižu monitori od 17 inča sa kratkim vratom koji imaju dubinu oko 15 inča. Isto unapređenje je primijenjeno i na monitore od 17, 19 i 21 inča, tako da je dubina monitora za oko dva inča manja od veličine njegove dijagonale. Oblik ekrana monitora je drugi važan činilac. Tri najčešća oblika katodne cijevi su sferni (dio sfere, što se koristi kod najstarijih i najjeftinijih monitora), cilindrični (dio cilindra, koristi se kod katodnih cijevi sa rešetkom otvora) i ravan četvrtasti (dio sfere koja je dovoljno velika da ekran izgleda gotovo ravan). Ravna četvrtasta cijev (FST - flat square tube) je standardna u savremenim konstrukcijama monitora. Ravne četvrtaste cijevi (FST) poboljšavaju ranije konstrukcije, jer imaju površinu ekrana sa veoma blagom zakrivljenošću. One takođe imaju veću površinu za prikaz, bližu ukupnoj veličini cijevi i sa gotovo četvrtastim uglovima. Postoji i teškoća prilikom konstruisanja četvrtastog ekrana,
17
jer što ekran predstavlja manji dio sfere, to je teže upravljati geometrijom i fokusom slike na takvom ekranu. Savremeni monitori zato koriste mikroprocesore da bi se primijenile tehnike kao što je dinamičko fokusiranje i kompenzovao taj efekat. Cijevi FST zahtijevaju posebnu leguru, Invar, za izradu maske. Ravan ekran znači da je najkraći put mlaza u središtu ekrana. To je tačka u kojoj energija mlaza teži da se koncentriše i zato se maska tu više zagrijava nego u uglovima i na ivicama displeja. Neravnomjerno zagrijavanje maske može da prouzrokuje njeno širenje, a zatim krivljenje i uplitanje. Bilo kakvo izobličenje maske znači da njeni otvori neće više odgovarati trijadama tačaka na ekranu i da će se kvalitet slike smanjiti. Legura Invar se koristi na najboljim monitorima, jer ima mali koeficijent širenja. Najveći problem FST ekrana je što oni naglašavaju problem oblika elektronskog mlaza koji je eliptičan u tački gdje on udara u ivice ekrana. Pored toga, upotreba besprekorno ravnog stakla povećava optičku iluziju prouzrokovanu odbijanjem svijetla, što daje rezultujućoj slici konkavan izgled. Zato su neki proizvođači cijevi uveli zakrivljenost na unutrašnjoj površini ekrana, da bi se kompenzovali konkavan izgled slike.
3. Održavanje monitora Za pravilno održavanje monitora trebalo bi da slijedite slijedeće smjernice: Aktivirati program za zaštitu ekrana, iako je pregorijevanje fosfora (kada slika koja je ostala na ekranu može da ostavi stalnu sjenku na njemu) skoro nemoguće kod VGA monitora, za razliku od starih TTL monitora. Možete da zaštitite svoj računar lozinkom pomoću standardnog programa za zaštitu ekrana u Windowsu ili programa drugih proizvođača (mada odlučno pretraživanje može lako da zaobiđe lozinku iz programa za zaštitu ekrana). U Windowsu postoji više programa za zaštitu ekrana koji mogu da budu uključeni iz okvira Display u kontrolnom panelu. Čitav niz besplatnih ili veoma jeftinih programa za zaštitu ekrana može da se preuzme sa Interneta. Ipak, treba imati na umu da dodatni programi za zaštitu ekrana mogu da budu uzrok padanja i zaustavljanja sistema ako su loše napisani ili zastarjeli. Da bi se umanjile moguće nevolje, treba koristiti programe za zaštitu ekrana koji su napisani isključivo za namijenjeni operativni sistem. Da bi se spriječilo prerano otkazivanje jedinice za napajanje monitora, treba podesiti upravljanje napajanjem iz lista Display Properties ili Power (Management) tako da monitor pređe u pripravni režim male potrošnje posle razumnog perioda-nerada (10 do 15 minuta) i isključi se posle približno 60 minuta. Kada na kratko ne radite sa računarom, mnogo je bolje da koristite mogućnost upravljanja napajanjem nego prekidač napajanja. Monitor se isključuje tek na kraju radnog „računarskog” dana. Kako znati da li je monitor zaista isključen ili je u pripravnom stanju? Treba pogledati svjetlosnu diodu na prednjoj strani monitora. Ako je monitor u pripravnom stanju, dioda je najčešće zelene boje i trepti ili je stalno žute boje. Kada je monitor u radnom režimu, dioda je stalno zelene boje. Monitori u pripravnom stanju ipak troše nešto energije, zbog čega ih treba isključiti na kraju radnog dana. Ako monitor ne prelazi u pripravno stanje kada mu PC ne šalje signale, treba provjeriti da li je monitor pravilno definisan u listu Display Properties Windowsa. Pored toga, trebalo bi potvrditi polje Energy Star za sve monitore koji podržavaju upravljanje napajanjem, izuzev kada monitor treba da bude stalno uključen (kao na primjer u prodavnicama ili na postoljima). 18
Treba provjeriti da li monitor ima odgovarajuće provjetravanje duž bočnih strana, zadnje i gornje strane. S obzirom na to da monitori imaju pasivno hlađenje, nagomilavanje tastatura, fascikli, knjiga i drugog kancelarijskog pribora može da umanji protok vazduha, uzrokuje pregrijavanje monitora i značajno skrati njegov vijek. Ako se nadje monitor sa djelimično istopljenom rešetkom na gornjoj strani kućišta, treba znati da je najvjerovatnije riječ o lošem hlađenju. Ako je potrebno koristiti monitor u prostoru sa slabim protokom vazduha, treba se opredijeliti se za LCD monitor umesto CRT-a zato što su LCD monitori u radu mnogo hladniji od CRT-a. Ekran i kućište monitora treba da budu uvijek čisti. Treba isključiti napajanje, nanijetii sredstvo za čišćenje elektronskih uređaja na meku krpu (nikada direktno na monitor!) i lagano obrisati ekran i kućište. Ako neki CRT monitor ima mogućnost ili dugme za razmagnetisavanje, treba ga koristiti redovno za uklanjanje zalutalih magnetnih signala. Treba imati na umu da CRT monitori imaju snažne magnete oko katodne cijevi i da ne bi smjeli držati magnetne medijume u blizini monitora.
4. Popravka monitora Pokvaren ili neispravan monitor obično se ne popravlja, već se zamjenjuje u celini. Za većinu monitora obično se ne mogu nabaviti dijagrami, liste djelova, električne šeme i druga dokumenta. Iako se monitor često zamjenjuje u cjelini, mnogi su preskupi da bi bili zamijenjeni, a naročito CRT od 20 inča i više i većina LCD monitora. Najbolje je stupiti u vezu sa isporučiocem kod kojeg je kupljen monitor ili sa nekim preduzećem koje se posebno bavi radioničkom popravkom. Ako je monitor veličine 15 inča ili manji, poželjno je zamijeniti ga monitorom od najmanje 17 inča zato što radionička popravka malih monitora košta skoro koliko i njihova zamjena, a veliki monitori danas i nijesu više tako skupi. Radionička popravka znači poslati monitor stručnjacima za popravku, koji ili poprave uređaj ili pošalju istovjetni koji su već popravili. Ovo se obično obavlja po utvrđenoj cijeni; drugim riječima, cijena je ista bez obzira na to šta su oni uradili da bi popravili uređaj. Da se ne bi dugo čekalo na popravku monitora u radionici često daju isti model monitora koji je ispravan odmah po prijemu monitora koji treba popraviti. Na taj način se gubi najmanje vremena za popravku monitora. U slučaju da je monitor jedinstven ili da nemaju takav u skladištu, mora se sačekati popravka tog uredjaja. Relativno je jednostavno utvrditi da li je monitor u kvaru. Na primjer, ako vam nestane slika, zamjenom sa drugim monitorom može da se utvrdi da li je monitor uzrok problema. Ako problem nestane kada zamijenite monitor, uzrok je skoro sigurno u vašem monitoru ili kablu; ako problem i dalje ostaje, vjerovatno je kvar u video adapteru ili samom PC-ju. Većina boljih, novijih monitora ima ugrađen sklop za samodijagnostikovanje. Za više pojedinosti treba pročitati uputstvo dobijeno uz monitor. Ako postoji, ovo svojstvo može pomoći da se odredi da li je kvar zaista u monitoru ili je u kablu, odnosno negdje na drugom mjestu u sistemu. Ako sklop za samodijagnostikovanje daje sliku na ekranu, uzrok kvara treba potražiti u drugim djelovima video podsistema. Kabl monitora može ponekad da predstavlja uzrok problema sa slikom. Iskrivljeni izvod u utikaču DB-15, koji se umeće u video adapter, može da onemogući monitor da
19
prikazuje sliku. U većini slučajeva priključak može da se popravi pažljivim ispravljanjem krivog izvoda pomoću šiljatih kliješta. Ako se izvod polomi ili je priključak oštećen na neki drugi način, ponekad se mora zameniti kabl monitora. Neki proizvođači monitora koriste kablove koji se isključuju iz monitora i video adaptera, dok su drugi stalno priključeni. U zavisnosti od vrste priključka koji se koristi na kraju za monitor, ponekad je potrebno tražiti zamjenu kod proizvođača. Ako ste utvrdili da je uzrok problema u monitoru, treba pročitati uputstvo koje se dobija sa monitorom ili pozvati proizvođača da se sazna gdje je njegova najbliži servis za popravku. Postoje i nezavisna preduzeća za radioničku popravku koja mogu da poprave većinu monitora (ako nijesu više u garantnom roku); obično su njihove usluge mnogo jeftinije nego u ovlašćenom servisu. Popravku CRT monitora uvijek treba povjeriti stručnim ljudima za popravku. Dodirivanje pogrešnog dijela može da bude kobno. Kola u monitoru mogu da zadrže izuzetno visoke napone, danima ili čak sedmicama poslije isključenja napajanja. Stručnjak za popravku treba da rastereti katodnu cijev i snažne kondnezatore prije nego što se nastavi sa radom. Kod većine monitora postoji ograničenje na jednostavnija podešavanja. Za podešavanje monitora u boji je potrebno iskustvo. Ljudima koji nemaju iskustva je veoma komplikovano podešavanje. Ne treba zaboraviti takođe da je veliki broj problema koji se javljaju sa savremenim monitorima povezan sa programima koji upravljaju tim uređajima, a ne sa hardverom. Prije nego što se pokuša popraviti hardver, treba provjeriti da li postoje odgovarajući i najnoviji upravljački programi; oni sami već mogu da predstavljaju rješenje. Rešavanje problema sa monitorima Problem: Nema slike. Rešenje: Ako je LED na prednjoj strani monitora žute ili trepćuće zelene boje, monitor je u stanju smanjenog napajanja. Treba pomjeriti miš ili pritisnuti Alt+Tab na tastaturi i sačekati najviše jedan minut da se sistem probudi ako je uključen. Ako je LED na prednjoj strani monitora zelene boje, monitor je u pripravnom stanju (prima signal), ali su sjajnost i kontrast postavljeni pogrešno; treba ih podesiti. Ako na monitoru ne svijetle indikatori, treba provjeriti napajanje i prekidač napajanja. Provjerite na prigušivaču prenapona ili usmjerivaču napajanja da li napajanje stiže do monitora. Ako je potrebno, zamenite kabl napajanja kablom koji je provjereno ispravan. Probajte ponovo. Da bi se utvrdilo da je kvar u monitoru, treba ga zamijeniti monitorom koji provereno radi. Treba provjeriti kablove za podatke na krajevima kod monitora i kod video kartice. Problem: Slika treperi. LCD monitori - Iskoristiti program za podešavanje ekrana da bi se smanjili ili uklonili treperenje i plivanje tačaka. Svi monitori - Provjeriti da li je kabl čvrsto priključen za video karticu i za monitor (ako se vadi). Ukloniti produžni kabl i ponovo ispitajti monitor kada je priključen neposredno na video karticu. Ako je produžni kabl loš, treba ga zamijeniti. Provjeriti jesu li kablovi oštećeni, ako jesu, treba ih zamijeniti. Provjeriti ima ili smetnji iz okoline. Mikrotalasne rerne, kada su ukjlučene u blizini monitora, mogu da prouzrokuju ozbiljna izobličenja slike.
20
5. Podešavanje monitora Postoje dva načina za podešavanje display-a: Prvi način je kad kliknete desnim klikom tastature miša na prazan prostor desktop-a (ili preko control panela na ikonicu display). Pojaviće se padajući meni i onda kliknete na karticu properties kao na priloženoj slici:
Odmah nakon toga će se otvoriti novi prozor display properties :
21
U display properties se mogu podešavati razne stavke i to:
Teme (eng. Themes):
razne teme za izgled os
Radna povrsina (eng. Desktop): 22
slike za pozadinu
dugme za dugme za pozicioniranje slike na desktop-u
odabor boja za pozadinu
trazenje slika za pozadinu
Strech - istegnuti, rastegnuti, raširiti sliku Tile – isjeckati sliku Center - centrirati sliku
23
Čuvar monitora (eng. Screen Saver):
razni izgledi screen saver-a
dugme služi za podešavanja screen sever-a
dugme služi za za napajanje
ovo dugme služi za trenutni prikaz screensaver-a
24
Izgled prozora (eng. Appiriance):
izgled prozora i dugmadi
šema boja
veličina fonta razni efekti
napredna podešavanja
Drugi nacin za podešavsnje monitora je preko upravljačkog menija koji se nalazi na spoljnom dijelu monitora na kome se podečavaju: Kontrast Osvjetljenje Horizontalno i vertikalno pozicioniranje Promjena veličine desktopa Podečavanje iskrivljenja Oslobađanje elektriciteta i td. …
25
Zaključak U ovom radu dat je prikaz Monitora personalnog računara kao osnovnog izlaznog uređaja sa PC-a koji služi za prikaz teksta i slike. Posebna pažnja je posvećena monitorima tipa CRC (displej sa katodnom cijevi) i LCD (displej sa tečnim kristalima).
26
Literatura Za izradu ovog rada sam koristio sledeće: Internet: Wikipedia
http://www.wikipedia.org
Čacopise: PC press elektronski časopis PC world Mikro
http://www.pcpress.co.yu/ http://www.mikro.co.yu/
27
