Rachet Van Dyken - 1. Ljubavni Posrednik_Pravila Igre

Book as passion & BalkanDownload

1


Rachet Van Dyken

Ljubavni posrednik Pravila igre

2


Za Jilly. Hvala što si me nagovarala da ustrajem u pisanju ove knjige i što si me slušala kako ludim oko prizora koje je trebalo dodatno začiniti. Mamiš mi osmijeh na lice

3


PRVO POGLAVLJE Čaj? Od cimeta. Kafić? Osamljen. Mračan. Primamljiv. Djevojka? Kasni. I to ne samo damski, već toliko da mislim da se možda uopće neće pojaviti, što nije neuobičajeno za prvi sastanak. Barem petnaest posto naših klijentica uopće se ne pojavi. Zbog živaca. I straha da naš sustav neće upaliti u njihovu slučaju i da će završiti u gorem stanju nego prije. Drveni je stolac zaškripao kada sam se naslonio na naslon i pogledom obišao maleni prostor. Prije godinu dana ljudi bi tražili moj autogram. A opet, prije godinu dana primili su me u profesionalni klub američkog nogometa Seattle Seahaivks. Nesigurno sam protrljao svoje koljeno kada se pulsirajuća bol vratila, toliko me iživciravši da sam osjetio žarenje u prsima. Ponovno sam pogledao na sat, iživcirano se ugrizavši za obraz. Kasni dvadeset i tri minute. Uzdahnuvši, posljednji sam put posegnuo za svojim čajem ispijajući gutljaj dok sam gledao preko ruba šalice. Još dvije minute i odlazim. Staklena su se vrata širom otvorila, a zvono je gotovo odletjelo na pod kada su udarila o obližnji stolac. Sitna, plašljiva djevojka obične smeđe kose spotaknula se preko praga; njezina blijeda koža postala je grimizna, a zatim je dotaknula svoje obraze i nervozno se osvrnula po prostoriji.

4


Većina bi je samo usputno pogledala. Ali ja nisam bio kao većina. Ja sam se zagledao. I to napeto. Kada su njezine nemirne oči napokon stale na meni, još se jače zarumenjela. Nije to bilo neprivlačno, samo ju je prilično odavalo. Odgurnuo sam svoj stolac i ustao. Imao sam osjećaj da joj je došlo da pobjegne. Uvijek su bile nervozne. To se moglo očekivati. Osim toga, znao sam kako izgledam. Nisam bio tašt, samo sam izvodio logičan matematički zaključak nakon što sam zbrojio koliko sam puta ševio i koliko su me puta pitali jesam li model za donje rublje. Tijelo kao isklesano? Imam. Kosa boje karamele koja je nekako uvijek uspijevala izgledati valovito i gusto cijelo prokleto vrijeme? Imam. Rupica na desnom obrazu? Imam. Seksi iskrivljeni osmijeh? Imam. Izraženi opaki ožiljak blizu brade? Imam. Gorljive oči boje lješnjaka? Imam. A da ne počinjem o veličini svojeg penisa. Ozbiljno, postaje sve bolje što južnije vaše oči idu - vjerujte mi. Nespretno je zakoračila unatrag sudarivši se sa stalkom za časopise. Nekoliko primjeraka novina Scattle Weekly razletjelo se po podu. Užurbano se sagnula. Traperice su joj se poderale na koljenima. Da, morat ću je spasiti. Već je samoj sebi bila opasnost.

5


Strpljivo uzdahnuvši, polako sam odšetao od svojeg mjesta i prišao joj. Spustivši se na njezinu razinu, bacio sam pogled na novine, mirno pokupio svaki primjerak i ustao. Ona kao da se smrzla. To se događalo. Često. I nažalost, to mi je samo tratilo vrijeme. Zato što, moj posao... Cvjetao je, a vrijeme je bilo moja valuta. Kasnila je. Što je značilo da nije potratila samo moje vrijeme, već i moj novac. Obično bih se sa svojim klijenticama sastajao negdje drugdje, ali bio sam kratak s vremenom i htio sam je vidjeti u akciji. Ozbiljno sam se predomišljao kada je dohvatila papirnati rupčić i krenula puhati nos, a potom strpala rupčić u prednji džep. “Ustani”, rekao sam joj nastojeći da se ne namrštim. Pogledala me razjapljenih usta i razrogačenih očiju dok joj je koža od ružičaste postajala bijela, sve u nekoliko sekundi. “Ili”, prošaptao sam, prikovavši je poput kukca svojim pogledom, “možeš sjesti. Ali iskreno ne vjerujem da je to način da privučeš onoga konobara kojeg pokušavaš ne škicati otkad si ušetala kroz ta vrata.” “Ali nisam...” “Jesi.” Kimnuo sam ohrabrujući je pogledom. “A ako odmah ne ustaneš, izgubit ćeš priliku da išta imaš s njim. Većina stručnjaka vjeruje da je ljubomora najvažnija emocija koju muškarci osjećaju prije nego što se zaljube.” Ispružio sam ruku. Ona se zagledala u nju. “Ne grizem.” Podsmjehnuo sam se, sagnuo i prošaptao joj na uho: “Još.”

6


Dahnula je. “Primi je.” Kratko sam kimnuo. “Zbog toga sam tu, zar ne?” Nevoljko je stavila svoju ruku u moju i ustala, drhtavih nogu. Pogledao sam konobara glumeći iživciranost dok sam vodio svoju novu klijenticu do njezina mjesta. “Što je ovo?” Pokazala je na crvenu šalicu koja se nalazila pred njezinim stolcem. “Čaj.” Zijevnuo sam. “Ali tvoj je vjerojatno hladan.” “Mrzim čaj.” “Ne.” Zatresao sam glavom i nagnuo se naprijed, stavivši ruke ravno pred njezinu šalicu i privukavši joj se bliže. “Obožavaš čaj.” Namrštila se. “Nasmiješi se.” “Što?” “Samo učini to.” Usiljeno se nasmiješila, što je zapravo prilično lijepo preobrazilo njezino lice. Malo previše zuba i lažnog entuzijazma, ali s entuzijazmom sam već mogao nešto napraviti. S apatijom, beznađem, očajem... ne tako lako. “Hej... ovaj... trebate nešto?” Ljubomorni je konobar upitao došavši do našeg stola. Svaki bi debil s pola mozga znao da bismo, da smo išta željeli, otišli do pulta i tražili to. “Ne.” Nisam ga ni pogledao. “Aha.” Još nije otišao. Idiot. “Samo...” “Poslat ću svoju djevojku ako nešto zatrebam, je li sad jasnije?” Ovaj sam ga put pogledao. Katkad je jednostavno bilo prelako. Zbilja. Gledao me ubilačkim pogledom, raširenih nosnica, stisnutih šaka. Još mu je samo trebao znak na kojemu je pisalo ”Moja” sa strelicom usmjerenom prema gospođici plašljivici.

7


“Hvala svejedno”, moja je klijentica procijedila zataknuvši svoju tanku kosu iza uha u polunervoznoj gesti koja je tom seronji sigurno bila preslatka. Morat ćemo poraditi na tom cijukanju. Bilo je dražesno... poput debelog psića koji ne može hodati. Ali kako bi privukla konobarevu pozornost? Morala se iz debelog psića preobraziti u nešto više nalik hrtu — uglađeno, prelijepo, jedinstveno. Ljubomorni je konobar odšetao. “Mrzi me.” Pogrbila se. Iživcirano sam uzdahnuo posegnuvši za njezinom rukom i zgrabivši je. Vlažni prsti. Najviše volim vlažne prste, rekao je nitko nikada. “Prestani se vrpoljiti i sjedni uspravno.” Stisnuo sam joj ruku. Prsa su joj se počela podizati i spuštati kao da je otrčala maraton. Sranje, ako se i ova onesvijesti, odlazim. “Oprosti”, otpuhnula je nagnuvši se prema meni. “Samo, obratio mi se tek nekoliko puta, svaki put da pita želim li šećera u kavi.” “On mrzi kavu”, prošaptao sam. “Svaki put kada netko naruči kavu, on se podsmjehne. Teško je to vidjeti ako ne obraćaš pozornost. Ali nos mu se podigne, oči skupe i gad se podsmjehne, kao da je kava ravna napušavanju na parkiralištu.” “Ali...” Ugrizla se za donju usnu. Bila je puna. Sočna. Napokon! Nešto s čime sam mogao raditi. “Radi u kavani.” Nestrpljenje je prostrujalo mnome. “A ti svaki dan trčiš devet kilometara u tri popodne, pa opet mrziš trčanje. Svi radimo ono što moramo kako bismo stigli onamo kamo želimo stići. Želiš zgodno tijelo? Mučiš se za to. On želi platiti za dijelove na

8


svojemu motociklu? On se muči za to.” Kvragu, zbilja bih trebao prestati primati klijentice nenaspavan. “Bih li trebala zapisivati ovo?” upitala je tiho. “Voliš čaj. Mrziš kavu.” Pružio sam ruku i palcem joj prešao preko donje usne. “On prezire javno iskazivanje privlačnosti, vjerojatno zato što želi da je s djevojkom koja ne može maknuti ruke sa svojeg muškarca.” Nagnula je glavu prema meni, teških kapaka, obraza pritisnutog na moj dlan. Pogodak! “Dotakni me”, uputio sam je. “Ali...” “Učini to sada.” Progutavši knedlu, pružila je ruku preko stola i spustila dlan na moje rame. Na. Moje. Rame. “Niže.” “Ali...” Oči su joj poletjele k pultu. “Prekini zuriti ili odlazim.” Spustila je ruku niže i prešla njome preko mojih prsa, kažiprstom okrznuvši moju bradavicu. Vjerojatno slučajno, ali konobareva bi reakcija bila jednaka. “Sada se nasmij.” “Da se nasmijem?” Nervozno se zahihotala. “Može i to.” Samodopadno sam se nacerio. To mi je uvijek bio najdraži dio, dio koji je potvrđivao da sam genije. I to bogati genije. Trenutak kada tip odjednom shvati da se nešto kuha između njega i djevojke koja je pokušavala privući njegovu pozornost tjednima, godinama, kako god. Ljubomorni konobar ponovno je doplesao do nas. “Shell, ako trebaš nešto osim čaja, zovi me.” Prsa su mu se napuhala

9


kada je prekrižio ruke. Odupro sam se porivu da zakolutam očima i pokažem kretenu srednji prst. “Ne.” Shell me pogledala u oči s nevoljkošću koja se polako pretvorila u trijumf. “Mislim da sam zadovoljna svojim čajem.” “Ti mrziš čaj”, istaknuo je. “Ne”, ja sam rekao. “Ona obožava čaj.” “Šupčino”, progunđao je ispod glasa prije nego što se udaljio. “Zna kako se zovem.” Zaneseno je uzdahnula. Ponovno sam se odupro porivu da zakolutam očima, koji je bio tako snažan da su mi se obrazi trznuli. Slegnuo sam ramenima i nalegao se na naslon.

10


DRUGO POGLAVLJE Shell je recitirala monolog. Imala je sreće da sam se bio naviknuo na to da mi klijentice nervozno trkeljaju, da se njihove riječi spotiču jedna preko druge dok me glava ne počne boljeti. Stoga sam je, dok se moj vrući čaj pretvarao u led, pustio da govori, da kaže svaku prokletu sitnicu koja joj je na duši. “A onda je mojoj mački pozlilo, no nismo mogli skužiti što nije u redu.” Blago sam kimnuo. “Jako se ljutim na svoju mamu! Nikada mi nije rekla da sam lijepa!” Potapšao je po ruci. “Misliš li ti da sam lijepa?” Razdragani pogled popraćen migom. “Samo, baš sam ljutita. To što me dečki ignoriraju kao da sam nekakva šmokljanica. Da znam nositi ruž, nosila bih prokleti ruž! Samo, barem jedanput, želim da zgodni tip zapazi mene.” “Posve razumijem.” Trebao sam pokupiti odjeću s kemijskog za deset minuta, a ona je govorila dulje nego što sam na početku pretpostavio. “Znam.” Bespomoćno je uzdahnula, a zbog njezina držanja osjetio sam neizmjernu potrebu da je svežem za stolac i stavim joj knjigu na glavu. “Samo bih željela...” Znate što sam ja želio? Da se možemo vratiti kroz vrijeme i da nju kao klijenticu dodijelim svojem kolegi, Lexu. Dovraga, previše govori.

11


“Baš glupo, zar ne?” Sranje. Zamislio sam se. Što je željela? “Mislim da ništa što kažeš nije glupo.” To uvijek pali. Iscerila se. Uspjeh. “H-hvala.” Ponovno se iscerila. “Znaš, baš dobro slušaš.” Uvijek zaborave da su mi platile da slušam. Uvijek. Shelline oči prikovale su se za moje usne. Oho, evo ga. Moram priznati, kretala se kroz faze mojih pravila igre mnogo brže nego što sam očekivao. “Stvarno si... zgodan.” “Znam”, rekao sam nezainteresirano. “Ali zapamti, ti si moja klijentica. Ja ti pomažem da si možeš pomoći sama.” Shell se namrštila. “Znači, nikad ne izlaziš sa svojim klijenticama?” Ne, zato što su sve moje klijentice zaljubljene u nekoga drugoga, a ja nemam vremena izigravati junaka. Gotovo bih uvijek stvorio katastrofu iz koje bi ih osoba u koju su bile zaljubljene morala spasiti, učvršćujući njihov odnos i otkinuvši ih od razmišljanja o meni kao o junaku. To je imalo smisla ako razmislite. Žene s kojima sam radio bile su toliko gladne muške pozornosti da im je bilo teško razlikovati moju glumu i stvarne osjećaje. Zbog toga sam uvijek jasno postavljao pravila. “Nikada”, rekao sam suho. “Shell, mila. Poslat ću ti email s rasporedom za sljedeći tjedan. Javi mi ako ti što god ne odgovara, ali nema poziva, razumiješ?” Polako je kimnula. “Samo poruke i emailovi. Nećemo razgovarati mobitelom. Ako me vidiš na kampusu, ne poznaješ me. Izvan našega

12


poslovnog sporazuma, mi smo stranci. A ako itko pita za tvrtku Wingmen Inc...” Uzdahnula je. “Znam, znam. Dat ću im crvenu karticu sa Supermanovim logom sprijeda i velikim W straga.” Namignuo sam joj. Naše su posjetnice bile genijalne. Izgledale su kao glupe kartice s likom Supermena, no poruka je stajala straga. Poruka je uvijek bila u detaljima na koje su ljudi rijetko obraćali pozornost. “Sjajno.” Ustavši, pružio sam ruku. “Trebam samo sedam dana.” Krajičkom je oka pogledala konobara, koji nas je i dalje strijeljao pogledom. “Nadam se da si u pravu.” Zakolutavši očima, privukao sam je i cmoknuo te prošaptao: “Nikada nisam u krivu.” “Mirišeš fino.” Joj, kako slatko, kompliment. Možda će mi trebati samo šest dana. Ipak, jedan je od dana cijeli posvećen učenju kako povlađivati muškom egu. Vidi kako brzo moja mala učenica uči! “Hvala.” Stavio sam ruku na njezina donja leda i poveo je kroz vrata kavane. “Bok, Iane.” Prišla je crvenoj Hondi i uskočila u nju. Kvragu, bio sam siguran da je tip cure koja vozi zeleni Volkswagen. Eh, ne možeš znati baš sve. Čim sam ušao u svoj Range Rover, telefon mi je zazvonio. “Kakva je bila?” Lex je zijevnuo s druge strane telefona. Pretpostavio sam da je do grla zakopan u mailovima jer je prošlo dva tjedna od Nove godine, što je značilo da su svi s pulsom upravo donijeli novogodišnje odluke o tome kako će promijeniti svoje živote. “Zato što je tvoja lista čekanja prokleto duga, pa ako ova otpada, imam curu koja mi je ponudila platiti seksualnim uslugama da je poguram prema vrhu.”

13


“Prekriži je”, zalajao sam. “Ako zna davati usluge, onda sama zna osvojiti prokletog tipa.” “Primljeno na znanje.” Lex se mračno zahihotao. Ja sam zapamtio da provjerim je li ju ozbiljno prekrižio s popisa ili je samo lažno obećao to učiniti kako bi je poševio. “E, da”, rekao je Lex, “Gabi je rekla da će ti, ako se večeras ne pojaviš na večeri, zalijepiti ruku za penis. Iako je ona to mnogo živopisnije opisala.” “Kao uvijek.” Nacerio sam se. “Pošalji joj poruku da sam na putu.” “Riješeno.” Poklopio je. Nisam ja odabrao ovaj život. Nije da sam se probudio jedan dan i pomislio: E, baš bi bilo super pomagati nesposobnim ženama da osvoje tipa koji im se sviđa. I prije nego ozlovoljeno odjurite, pogledajte činjenice. Gotovo se šezdeset posto žena uda za lošijeg tipa, što znači da će većina žena odabrati muškarca s trbuhom. Tipa koji će vjerojatno zarađivati manje od njih; nikada neće vježbati; koji će jesti hotdogove za doručak, ručak i večeru; i, budimo iskreni, kojemu će trebati Viagra prije nego što napuni četrdesetu. Potrebno je jednostavno utipkati upit u internetsku tražilicu i dobit ćete činjenice. Žene su, po prirodi, nesigurna bića, i ako se do osjetljive tridesetpete ne skrase, najvjerojatnije će se udati za proćelavog tipa sa zlatnim srcem. A u tome nema baš ništa loše. To je kao da odete u šinteraj i odaberete psa kojemu bježi jedno oko zato što vam ga je žao, i bez sumnje znate da taj gad nikada neće odlutati. Pa koja je razlika između odabira i odabira?

14


Prva vrsta odabira je slatka. Pas s okom koje bježi, ili u ovom slučaju, muškarac, uistinu je ono što je najbolje za djevojku. Savršen par. To su parovi koje vidite kako hodaju rukom pod ruku dok se vi pitate je li djevojka slijepa. Riječ je o seksi visokoj mami i niskom tati. Djevojci iz sestrinstva i tipu s pivskim trbuhom. Navijačici i šmokljanu. Iz nekog razloga svemir to prihvaća. Ja to prihvaćam. Što ne prihvaćam? Nesigurnu vrstu odabira, očajnu samu po sebi. Istina, ta je rjeđa. Ali postaje sve češća i češća. Događa se da djevojka nikada ne dosegne svoj potencijal, pa odabere nešto što nije zaslužila. Ili bude ona tiha djevojka koju nikada nisu naučili kako staviti šminku. Bucmasta djevojka koja jede od jadi, ali koja ima duhovitu osobnost, koja bi svakako trebala završiti s ragbijašem. To su parovi koji se nikada ne pronađu. To je moja sestra. Tiha, sramežljiva, malo očajna, ali prekrasna. Silno se zatelebala u tipa iz moje ekipe. A kada kažem silno, mislim, zabila se autom u poštanski sandučić jednom kada sam ga pozvao za Dan zahvalnosti. I što se dogodilo? Prilično ga je zanimala, ali zato što je bila nesigurna i sramežljiva nije poduzela ništa u vezi s tim. Bila je preplašena da napravi sljedeći korak i nađe se s njim na pola puta. Ja sam bio previše sebičan da bih mario, a i natjerala me da se zakunem da neću intervenirati.

15


Prošla je godina dana. Njemu je dosadilo čekati; njoj je dosadilo “odbijanje”. Zbog toga je odabrala svojega laboratorijskog partnera, Jerryja. Sada je udana za nekog luzera koji misli da su videoigrice olimpijski sport i da, kada nestane piva, čarobna pivska vila napuni hladnjak po noći dok on spava. Idiot vjerojatno misli da su bivoli izumrli. Moj prijatelj s druge strane? Počeo je igrati za Steelerse i nedavno je bio u reklami za Nike. Sjedio sam na sestrinu kauču, na njezinoj rođendanskoj zabavi prije devet mjeseci, kada mi je sinulo što ću sa životom. Koljeno me vraški boljelo, ali to je bilo ništa u usporedbi s izrazom potpune shrvanosti na njezinu licu dok je gledala mojeg prijatelja na državnoj televiziji, dok je Jerry vikao da uzme dijete da on može nastaviti igrati Xbox. Moja je sestra zaslužila bolje. Zaslužuje bolje. I dok sam stavljao led na koljeno zahvaljujući nesretnom događaju kojim se nisam želio više zamarati, doživio sam prosvjetljenje. Da je barem bila sigurnija, da je znala protumačiti znakove, da je znala kako osvojiti tipa kojega je uistinu zaslužila, bila bi sretnija. Zrnce samopouzdanja promijenilo bi njezin život, a da je znala pročitati muškarce, pročitati situaciju? Dovraga, da je naučila samo jedno pravilo iz mojeg priručnika, život bi joj bio drukčiji. Ne bi zapela u Yakimi u državi Washington, mjestu koje je poznato kao sva shingtonski Palm Springs, ali je zapravo, ako mene pitate, okupljalište drogeraša, gore od Los Angelesa. Ona je djevojka iz Seattlea okružena kravama, drogom, traktorima i tjednim izlaskom u Applebces.

16


Da stvari budu gore, ne može se tek tako vratiti u Seattle s obzirom na to da njezin suprug preuzima obiteljsko poduzeće koje se bavi traktorima i da njegova obitelj tu živi više od četrdeset godina. Nisam mogao ništa. Ona nije mogla ništa, osim povremenog poziva i poruke. Dakle, zapela je u paklu dok se nešto ne promijeni u njezinoj situaciji. Ali sudeći prema svemu, prije ćemo postići mir u svijetu nego što će se to dogoditi. Za mene je ona bila potpuno izgubljena. A osim nje nisam imao drugu obitelj. Osim Gabi, ali nju ne računam, jer nismo u krvnom srodstvu i vjerojatno bi me probola najbližim oštrim predmetom kada bih je poistovjetio sa svojom sestrom. To je imalo neke veze s tim što nije željela da svi slobodni muškarci pobjegnu kada doznaju kako smo povezani. Jedanput. Jedanput sam zaprijetio tipu u srednjoj školi, i sada mi odbija išta govoriti o svojem seksualnom životu ili njegovom nedostatku. Stresao sam se. Kad god bi obukla minicu, jedini osjećaj koji bi me prožeo bio je onaj snažni zaštitnički osjećaj i nagla potreba da uzmem konac i iglu i produljim joj suknju. Stoga, eto, to je moja priča. Tako je nastao Wingmen Inc. Razmišljajte o spojevima kao o nogometnoj utakmici. Suci imaju svoja pravila, ona koja će igrač pamtiti danima, tjednima, godinama, i ona pale. Nije dovoljno samo znati igrati igru; morate znati kako čitati igru, čitati svojeg suparnika. Time se bavi Wingmen Inc. Što da možete proučiti pravila ljubavne igre? Mi imamo pravila za svaku moguću situaciju i naš proces pali. Uglavnom, stvorili smo ljubavnu inačicu

17


Specijalnog izvještaja. Mi vidimo “ljubavnu katastrofu” prije nego što se dogodi i prema tome radimo popravke. U tome nema nikakve tjeskobe. Nisam ja tužni, usamljeni gad kojemu treba terapija zato što su me roditelji zanemarivali dok sam bio dijete - iako jesu. I vjerojatno bi još da nisu poginuli u bizarnoj avionskoj nesreći kad sam imao sedam godina. Srce mi nije slomila djevojka iz susjedstva koja me napokon zapazila, a onda ostavila zbog mojega najboljeg prijatelja. Molim vas, jeste li me vidjeli? I ne, ne pokušavam se iskupiti sitnicama. Mislim da je već ustanovljeno da je s tehničkim odjelom sve u redu. Bogat sam. Briljantan sam - pitajte moje profesore. Dobivam više pica nego što bi muškarac mojeg apetita mogao poželjeti. I takoreći sam suvremeni Superman; spašavam žene od njih samih dok moj najbolji prijatelj Lex glumi pomoćnika. Prije nego što pitate - da. Jadno je. Pizdim zbog toga što ne mogu igrati u NFL-u. Ali kada ne možeš igrati... poučavaš. A ja nisam bio samo igrač nogometa. Ja sam bio igrač. U sportu. I... među ženama. Najbolji od svih. Tko može naučiti žene kako da ne budu izigrane bolje od pravog igrača? Upravo tako. Nije da sam okrenuo novi list, samo sam se naučio koristiti objema stranicama. Briljantno? Apsolutno.

18


“Sranje.” Gotovo sam se zabio u malu Corollu ispred sebe kada je Gabina melodija zatreštala na mojim zvučnicima. “Da?” javio sam se. “Čemu dugujem ovo zadovoljstvo?” “Ja nisam tvoja klijentica, Iane”, viknula je Gabi. “Ne obraćaj mi se tim sladunjavim glasom. Obećao si!” “Jesam.” Kojega sam vraga obećao? Film? To sam mislio. Upalilo se zeleno svjetlo. Meni i dalje ništa nije dolazilo u glavu. Sirena je zatreštala iza mene pa sam krenuo. “Zaboravio si, nisi li?” “Na naš večerašnji spoj?” nasmijao sam se. “Naravno da ne.” “Katkad se pitam zašto smo još prijatelji.” “Zato što voliš zuriti u mene dok spavam?” “Jedanput, Iane!” Opsovala je zarežavši. “Imaš sreće da sam sklona praštanju. Priređujem zabavu dobrodošlice za moje dvije nove cimerice, a ti si trebao donijeti čips i umak. A zabava je počela prije pola sata.” Toliko o mojem kemijskom čišćenju. “Je li ova zabava bila u mojem kalendaru?” “Ti i tvoj prokleti kalendar!” viknula je. “Oprosti što nemam vremena spajati se na Gmail i pisati ti zadatke kako bi odvojio vremena za mene.” “Lexu bi bilo lakše kad bi to radila.” “Znaš da je Lex posljednjih dana više tvoja kučka nego prijatelj?” “Grubo”, nakašljao sam se. “Nadaj se da mu to neću reći.” Ušutjela je. Jer to bi uvijek učinila kad bismo govorili o Lexu. Pretvarala se kao da ne planira zapaliti njegov krevet dok bude spavao u njemu, a ja sam se pretvarao da ne zapažam da se,

19


čak i kada su se svađali, činilo da žudi za njegovom pozornošću, ma kako negativnom. Ali oboje smo znali da se o tome ne govori premda je bilo prokleto očito. Uzdahnuo sam. “Oprosti, Gabs. Stižem za petnaest minuta, dobro?” “I bolje ti je”, progunđala je. Zatim je poklopila. Moja je glazba ponovno počela svirati kada sam brzo skrenuo na parkiralište najbliže trgovine i otrčao kao da me goni sto vragova po grickalice koje sam obećao. Što sam imao više posla, to sam slabije pamtio, zbog čega sam imao kalendar i raspored kojemu su čak i moji profesori znali pristupiti ako se ne bih pojavio na satu, jer sam bio asistent. Bio sam izvrstan student; naučio sam ih kako držati korak s mojim rasporedom, a bio je dodatan bonus kada bih mogao predavati umjesto njih dok su oni radili važnije stvari. Zgrabio sam sve čipseve i umake koje sam mogao pronaći, koji su obećavali mnogo praznih kalorija, a zatim prostenjao kada sam zapazio da je samo jedna blagajna otvorena, a tip ispred mene imao je deset kupona. Bio sam spreman platiti njegove namirnice samo da me pusti da stanem ispred njega. “Ja vam mogu pomoći, gospodine”, prpošan glas došao mi je zdesna. Osmijeh joj se polako razvukao po licu kada sam se okrenuo. “Ajme, super, hvala.” Djevojka se zarumenila i upalila lampicu na svojoj blagajni. “Hmm, idete na zabavu?” Skener je zapištao svaki put kada bi prevukla artikal preko njega.

20


“Za sestru. Pa, gotovo mi je sestra. A ja sam budala koja je zaboravila ponijeti grickalice.” “Meni ne izgledate kao budala.” Glas joj je zazvučao grleno kada je podigla obrve. “Pa, možda biste joj vi to trebali reći, pa da ja ne moram puzati...” Oči su joj zasjale. “Završavam za deset minuta.” “Ajoj, meni bi trebalo samo pet. Sjajno.” “Što?” “Vaša majica.” Pokazao sam na njezinu običnu bijelu majicu. “Sjajno pristaje uz boju vaše kože.” Njezine su se oči raširile preda mnom. Katkad je jednostavno bilo prelako.

21


TREĆE POGLAVLJE “Napokon”, Gabi je viknula kada je otvorila vrata i istrgnula mi namirnice iz ruke jednim brzim pokretom. “Mislila sam da si rekao petnaest minuta.” “Jesam li rekao petnaest? Mogao bih se zakleti da sam rekao dvadeset.” A i jedna je blagajnica trebala moju pomoć tako da... Gabine su se oči skupile. “Mirišeš na jeftini parfem.” “Odvratno, zar ne? Tko još uopće nosi Vanilla Fields? Mislim da tvoja baka još kupuje to sranje, ali ona ima osamdeset godina. Njoj je dopušteno biti biće navike.” “Opet si to napravio, zar ne?” “Ma što to?” Glumio sam nevinašce dok sam raspakirao vrećice s namirnicama. Gabi je živjela nekoliko ulica dalje od kampusa Sveučilišta u Washingtonu, a ja sam zauzvrat živio nekoliko kilometara dalje od nje. To je bilo prikladno za nas oboje. Ja sam se pobrinuo da je nijedan idiot ne zamara svojim postojanjem. A ona je kuhala za mene. Katkad bi mi čak pakirala dječje paketiće sa smješkićima. Vjerojatno bih umro od gladi da nje nije bilo. To mi je svaki dan nabijala na nos. Gabi je zakolutala svojim zelenim očima i u trenutku svezala svoju dugu kestenjastu kosu u nisku, neurednu punđu.

22


“Nekad mi dođe da te ubijem.” Izdahnula je. “Ah, osjećam se puno bolje sad kad sam si olakšala dušu.” “Zato sam tu.” Namignuo sam. “Tvoja osobna terapija.” Namreškala je nos. “Ozbiljno. Baš smrdiš, čovječe.” Podigao sam majicu i lecnuo se. “Kako sam dovraga u samo pet minuta s blagajnicom postao hodajuća reklama za parfem?” Gabi je uzdahnula, a onda pokazala prema stepenicama. “Idi. Otuširaj se. Ja ću pripremiti hranu. Tvoja pričuvna odjeća i dalje se nalazi u mojoj sobi. Samo...”, kihnula je i naborala nos, “riješi se drolje.” “Ona ima ime”, zadirkivao sam je. Iako nije da sam ga se sjećao. Ali u svoju obranu, dok su njezine usne bile omotane oko mene, njezina mi je glava priječila pogled na njezinu pločicu s imenom. Vidite? Nisam ja kriv. “Jednog dana.” Gabi je odmahnula glavom. “Netko će te smlaviti.” Namrštila se. “Ili se kaže smlavjeti?” “Oooo.” Protresao sam se i nagnuo prema njoj utisnuvši joj poljubac na obraz. “Zvuči prosto. Jedva čekam.” Snažno me odgurnuvši od sebe, pljesnula me po dupetu. “Gore. Idi, prije nego počneš privlačiti još.” “Pažnje?” “Djevojaka bez budućnosti.” Gabi je ozbiljno kimnula. “Znaš, onaj tip cura koje voliš brzo...” “Lex!” Namjerno sam je prekinuo kada je moj najbolji prijatelj ušetao u kuhinju. Metar i devedeset pet visoka, mišićava muška kurva. Gori od mene. To je značilo da je vjerojatno zaslužio nekakvu medalju. Ili značku.

23


Ili barem prišivak sa slovom K za “kurva”. Njegovo vlastito grimizno slovo. Pokraj mene, Gabi je postala napeta. “Idem ja pod taj tuš”, rekao sam ostavivši ih nasamo. Jako sam dobro znao da je najbolje maknuti se s puta kad se njih dvoje nađu u blizini. Mrzio sam prekidati svađe. Posljednji sam put zaradio modricu ispod oka i udarac u jaja pokušavajući održati mir. A s obzirom na to koliko mi se klijentica nakupilo za ostatak semestra, posljednje što sam trebao bilo je pojaviti se na sastanku s oba natečena oka. Preskakao sam dvije stepenice odjednom, pokucao na vrata kupaonice prije nego što sam ušao, a onda brzo svukao odjeću i uskočio pod tuš. Sve moje potrepštine nalazile su se ondje gdje sam ih ostavio, u maloj kutiji koju sam držao u kutu. I prije nego postanete sumnjičavi oko svega, zapamtite, Gabi mi je poput sestre - u smislu, jedini put kada mi je palo na pamet da je poljubim bilo je u osmom razredu; imali smo zabavu na rolama. a prilično sam siguran da je razlog tomu bio taj što mi je netko stavio alkohol u sok. Svejedno, poljubili smo se, i bilo je grozno. Ona se čak ispovraćala. Ali devedeset smo devet posto sigurni da je uzrok bila gripa, a ne moje loše ljubljenje. Rukovali smo se nekoliko dana nakon toga. Zakleli na tajnost. I otad se nismo nijednom posvađali. Stoga ne, nisam bio ljubomoran na njezinu fascinaciju Lexom iako bih ga, ako ikad krene za njom, vjerojatno objesio s

24


bandere i zapalio mu muda. Bila je slatka ta njezina opsesija, no znao sam da se iz nje neće ništa razviti. Jer ona je bila djevica. On nije. A tipovi poput Lexa znaju koliko djevojke poput Gabi vrijede - poput zlata. On si ju nije mogao priuštiti, čak ni kada bi prodao svoju prljavu dušu. Poznati miris gela za tuširanje Molton Browi ispunio je zrak, istodobno mi i paleći nosnice i opuštajući me. Kod Gabi sam držao samo Moltona. Jeai Paul Gaullier bio je rezerviran za moj stan. A ako bih prespavao, a sutradan se imao naći s klijenticom, ponio bih OU Spiee. Tu su neke druge brojke igrale ulogu. Barem je trideset posto tipova na faksu upotrebljavalo OU Spice, što je značilo da će djevojka početi asocirati moj miris s mirisom drugih muškaraca, zbog čega će se osjećati opuštenije i ugodnije. Zato što, kao što svaki ljubavni stručnjak zna, miris je najlakši način da se stvori sjećanje i ugoda. Ovo ne možeš izmisliti ni da hoćeš. To je bio još jedan razlog zašto je Lex bio neprocjenjiv za tvrtku: on je obožavao svoje grafikone, podatke i zabavne činjenice. Snažan kucaj zatresao je vrata. “Kunem se bogovima tuša, ako ne požuriš, razvalit ću vrata i pustiti vodu na školjci. “Pet minuta, Gabs.” “Ti i tvoja lažna vremenska ograničenja!” Brzo sam ugasio tuš, omotao ručnik oko struka i požurio niz hodnik u njezinu sobu. Uzdahnuvši, zatvorio sam vrata iza sebe, spustio ručnik i upalio svjetlo. Je li nabavila novu komodu?

25


Njezina je bila smeđa. Ova je bila crna. I parfem na njoj bio je nov. Namrštivši se, uzeo sam Pradinu bočicu i ponjušio, baš u trenutku kada su se otvorila vrata sobe. “Sveti Garfielde i lazanjo!” rekla je visoka brineta s prekomjernom količinom valovite kose. Prekrila je lice rukama i posrnula unatrag. Vrata iza nje već su bila na pola zatvorena, stoga ju je kvaka lijepo opalila po guzi. Lecnuvši sc, zateturala je prema naprijed posegnuvši za košarom za rublje koja se nalazila pokraj mene. Bila je plastična. Ne čelična. Stoga je, naravno, čim se oslonila o nju, pukla. Rublje se raširilo po podu, a ona je pala na koljena; njezine ružne crne kratke hlačice podigle su se i otkrile njezina mišićava bedra. Nacerivši se, sagnuo sam se, i dalje gol, prst uperivši u ružičaste tange. “Mislio sam da si tip cure koja nosi samo bokserice.” Njezina smeđa kosa prekrivala joj je lice pa je podsjećala na rođaka Itta iz Obitelji Addiuns. Polagano, maknula je kosu sa svojih očiju. “Što radiš u mojoj sobi?” Glas joj je zvučao optužujuće duboko i nekako seksi - kad bih zatvorio oči i zamislio da pripada drugom tijelu. “Misliš u Gabinoj sobi?” “Ne.” Nosnice su joj se raširile. “U mojoj sobi.” “A ti si?” Ispružio sam ruku zato što sam prije svega bio kavalir, zatim certificirana muška kurva, i zato što bi me baka

26


svaki put pljesnula po guzici kada bih se predstavio bez čvrstog stiska ruke. Razrogačila je oči zagledavši se u moje golo tijelo. “Dobro”, rekao sam slegnuvši jednim ramenom. “Ali doslovno imam samo tri minute prije nego što mi Gabi da jezikovu juhu. Hoćeš na krevetu ili na podu, kad si već ondje?” A Gabi je rekla da nisam dovoljno darežljiv! Dovraga. pogledajte me, spreman sam dijeliti besplatne orgazme. “Što?” Djevojčine lutajuće oči napokon su se podigle k mojima. Dovraga, neki ljudi naplaćuju za takvo zurenje. “O čemu govoriš?” “Dobro, sad imamo otprilike dvije i pol minute. Neću reći da neće biti teško, ali vjerojatno bih mogao učiniti nešto što će dovesti barem do nekog uzdisanja. Možda i kojeg vriska.” “Vriska?” rekla je, a obrve su joj se spojile. “O čemu govoriš? I zašto si gol?” “Tražio sam odjeću prije nego što si upala.” “U svoju sobu.” “Gle.” Pogledao sam na sat. “Sada zbilja ulazimo u opasan teritorij. Zvali su me Superman u krevetu, ali nisam baš siguran mogu li napraviti reprizu 2014., iako bih volio dodati još jedan primjer u knjigu rekorda. Stoga, ako ćemo učiniti to, moraš se požuriti i barem skinuti majicu.” “Jesi li ti”, obrazi su joj se zarumenjeli, “striper za zabavu?” Hmm. Ta je ideja imala pozitivnih strana. Mogao bih prirediti besplatnu predstavu, što bi me učinilo svecem s obzirom na to koliko inače naplaćujem svakoj klijentici. “Ne.” Ispružio sam ruku. Kada je nije prihvatila, sam sam je odlučio podignuti s poda. Počela je mlatiti nogama. Čak me pokušala i ugristi.

27


“E, to. Malo entuzijazma!” “Spusti me!” Odmicala se od mene. Spustio sam je dalje od sebe i prekrižio ruke. “Žao mi je, vrijeme je isteklo. Ostalo ti je deset sekundi, a čak ni ja ne mogu izvesti čudo ovog”, pokazao sam na njezinu vrećastu majicu, vrećaste hlačice i, o, Bože, je li ona to nosila dokoljenice?, “kalibra.” Gutnuo sam. “Samo pretpostavljam, ali jesi li možda školovana kod kuće?” Lice joj se zacrvenjelo od neugode ili ljutnje. “Ne! I živim ovdje. Ovo je moja soba!” “Ali ovo je Gabina soba.” “Zamijenile smo se jutros!” Udarila je nogom u pod. Nosila je staromodne japanke marke Adidas. Zar ih još proizvode? Hah. Kao da gledam živog tiranosaura. “Zašto mi zuriš u stopala?” “Sigurno sada vrijede koji dolar više.” Tupkao sam se po bradi nastavivši zuriti u ružne japanke. “Impresivno. Zbilja impresivno.” “Slušaš li ti mene uopće?” zakreštala je. “Oblači se i izlazi iz moje sobe. Ili se nemoj obući i samo iziđi iz moje sobe. Što god.” “Upravo tako.” Kimnuo sam ozbiljno. “Upravo sam to i namjeravao kada si upala. E, sada”, rekao sam polako, “kažeš da ste se zamijenile za sobe?” Kimnula je. “Što znači da je Gabina soba...?” Pokazala je niz hodnik. Odjednom sam se kao prisjetio da je Gabi spominjala nešto o tome da će se preseliti u manju sobu zato što će dvije nove cimerice biti zajedno. “Aha, ti si sigurno Serena.”

28


“Blake”, zarežala je. “Serena je plavuša.” Okladio bih se da je i zgodna. Serena je ime za zgodne cure. Blake? Tako nazoveš djevojčicu za koju si mislio da će biti dečko pa si projicirao sve svoje dječačke snove na nju. Dam deset dolara da ju je tata natjerao da igra svaki sport i da je ili proizvod rastavljenog braka ili samohranog roditelja. “Zašto i dalje stojiš tu... gol?” Ovaj je put svrnula pogled prekrivši lice rukama. “Zar je biti gol loše? Znaš da si takva rođena, zar ne?” “Samo”, nije pogledala ponovno, već je samo pokazala prema vratima, “idi.” “Tvoj gubitak.” Nasmijao sam se. “Mogao sam ti okrenuti svijet naglavačke.” “Moj svijet ne treba okretati.” Zastao sam na pola puta prema izlazu i okrenuo se prišavši joj bliže, stavši tako da svakako osjeti moj dah na svojemu vratu kada sam prošaptao: “E, tu se varaš, Blake. Svaka djevojka treba da joj netko okrene svijet, barem jedanput. Ili ako dotično okretanje dolazi od mene? Dvaput.” Držala se ukočeno, a njezine sam emocije mogao iščitati samo iz činjenice da joj se disanje ubrzalo zajedno s pulsom. Nagnuo sam se i polizao mjesto na njezinom vratu koje me izazivalo. Zatim sam se odmaknuo. “Bilo mi je drago.” Vrata su se zalupila za mnom, gotovo me opalivši po dupetu za oproštaj. Ne možeš ih sve osvojiti. Nije da bih želio osvojiti išta od Adidaske. Već sam ionako imao pune ruke posla. Posljednje što mi je trebalo bila je neka muškarača koja potiskuje svoju seksualnost i nosi trenerke jer su udobne.

29


ČETVRTO POGLAVLJE Još sam tresao glavom kada sam se obukao i krenuo niz stube zaputivši se u mali dnevni boravak. Mislim, Adidas japanke? Lex je bio zauzet zapričavanjem neke ženske za koju sam pretpostavio da je Serena, koja je imala plavu kosu, velike srneće oči i slatko malo tijelo koje će vjerojatno za nekoliko sati biti pod njegovom lijenom guzicom. Ili bolje, ona će biti gore i sve sama raditi dok se gad odmara s rukama pod glavom, zijeva i govori: Malo udesno. Volio je šefovati u krevetu i izvan njega; vjerojatno je davao djevojkama priručnike koje su morale zapamtiti prije nego što dobe čast poševiti se s njim. Blake još nije sišla. A na televiziji su puštali Igru prijestolja. Treću sezonu, baš ondje gdje smo Gabi i ja stali. Ne bi me bilo sram odglumiti bolest tijekom sljedeće epizode da svi odu u krevet pa da je ja mogu pogledati bez prekida. Znam biti baš brižan. “Iane”, Gabi je zarežala. “Prošlo je deset minuta. Reci mi da nisi.” “Nisam.” Namignuo sam Lexu i dohvatio pivo sa šanka, a zatim počeo puniti svoj tanjur čipsom. Gabi me uštipnula ispod rebra uvrnuvši mi kožu. “Sranje!” Čips mi je gotovo pao s tanjura. “Čemu to? Otuširao sam, više ne smrdim kao mlada prostitutka, nema na čemu!”

30


Gabi me pustila i odgurnula udarivši me u prsa. “Gdje je Blake?” “Je li u košarkaškoj ekipi?” “Ne.” Gabi je zakolutala očima, zatim me pogledala poznatim i sumnjičavim pogledom. “Gdje je?” “Na nogometu?” “Ne.” “Tenisu?” “Iane, ako si je dotaknuo, kunem se da ću ti iščupati te tvoje zlatne kovrče iz mozga jednu po jednu.” Počeo sam grickati svoje doritose. “Golf?” “Odbojka”, Blake je dometnula prišavši nam. “Zapravo.” Pucnuo sam prstima. “To objašnjava odjeću.” Gabi je pogledala od mene prema njoj. “Odjeću?” “Što nedostaje mojoj odjeći?” Blake je spustila pogled. Nasmijao sam se. One nisu. Pročistivši grlo, zagrizao sam još jedan čips, razvukao osmijeh i rekao: “Baš ništa.” “Je li tvoj?” Blake je pokazala prema meni kao da nisam dio razgovora. “Nažalost.” Gabi je uzdahnula. “Znaš kako ti roditelji uvijek govore da ne hraniš lutalice?” Pogledala me u oči. “Najprije je bio tako sladak, kao i svi štenci. Onda je počeo gristi moje prijatelje.” “I ja tebe volim, srce.” Poljubio sam je u čelo i pljesnuo po guzici. “To su ljubavni ugrizi.” Blake je gledala naš razgovor raširenih očiju. “lane”, Lex jc viknuo. “Hoćemo ili ne? Imam ispit ujutro.” To je bila njegova fora.

31


I bio je tako dobar da sam se čak i ja morao nakloniti i potapšati ga po dupetu. On je bio genije za računala. Seksi šmokljan koji voli znanost. Smatrao sam da je on ono što bi se dogodilo da se Bill Gates ponovno rodi kao grčki bog. Jednog će dana Lex osvojiti svijet. Naravno, ako prestane ševiti krive ženske, to jest najdraže učenice svojih profesora. Djevojke su ga obožavale jer je imao mozak. Šteta što je svoje moći upotrebljavao za zlo. Na neki način bio je zlikovac, a ja sam bio superjunak. Spašavao sam cure od toga da ne završe s glupanima, gubitnicima i dečkima iz bratstva; odnosno, spašavao sam ih od tipova poput Lexa. A Lex bi se pobrinuo s pomoću svojih ilegalnih računalnih programa i istraživanja da su naše klijentice one prave. On je uzimao zle. Ja sam uzimao dobre. Mislim da se on hranio mojom moći, a ja njegovom. Savršena ravnoteža između dobrog i zla. Serena se zahihotala na nešto što je Lex rekao. Kvragu, vjerojatno bi se zahihotala i da je točno koristio č i ć. Odupro sam se porivu da zakolutam očima. Nemojte me krivo shvatiti, ševio sam takve cure jedanput u dva tjedna da se ispušem, ali samo su za to bile dobre; njihov jedini doprinos društvu bio je taj da nisu marile ni za što osim za činjenicu da tipovi poput Lexa i mene imaju trbušnjake, a mi smo im dopuštali da dotaknu svaki mišić bez hihotanja.

32


“Da.” Bacio sam svoje mišićavo tijelo na kauč i protegnuo se. “Zadnja epizoda. Slobodno gledajte, curke, ali ako itko progovori, zalijepit ću mu traku preko usta.” “Ne još!” Gabi je dotrčala i stala pred televizor. “Ovo je zabava dobrodošlice za moje cimerice. Najprije se moramo socijalizirati.” “Joj.” Kimnuo sam. “Da.” U sobi nije bilo ni zvuka. “Pa, ovo se čini poput prisilnog spoja na slijepo”, rekao sam si. Na neki način. Čujte, ta je dnevna soba bila prilično mala. “To ti najbolje znaš.” Gabi je skupila oči. A ja sam se smrznuo. Zato što ako smo se ikad složili oko ičega, bilo je to da nikada nećemo govoriti o tvrtki Wingmen Inc. Mi smo bili kao hight Club, ali bolji zato što smo se bavili sprečavanjem tužnih djevojaka u tome da se seksaju s kretenima. Prestanite odmahivati glavom. Ono što radim u slobodno vrijeme, neplaćeno, bilo je posve drukčije. Nisam ševio tužne djevojke; ševio sam glupe djevojke. Zapazite razliku. “Daj, Gabi.” Lex je odgurnuo Serenu. “Skuliraj. Upoznali smo cimerice, lan je donio hranu, a ti si i dalje solo.” Otfrknuo je u njezinu smjeru prošavši rukom kroz svoju tamnu kratko podšišanu kosu. “Sve je kako treba biti.” Gabi je nasrnula na njega. Ja sam skočio između njih i brzo je povukao prema sebi te smo zajedno pali na duboki kožnati kauč. Gabi je možda bila mala, ali je bila žilava. “Sšs”, prošaptao sam joj na uho. “Znaš da je ogorčen jer nije dobio pice ovaj tjedan.”

33


Lex je opsovao i ponovno se pridružio Sereni na kauču. Inače je bio prilično opušten, osim ako je bio u istoj prostoriji kao i Gabi. Tada bi izgubio pamet i počeo nalikovati Crazy Eyes iz serije Narančasta je nova crna. “Daj da jednostavno pogledamo zadnju epizodu”, predložio sam. “Onda ćemo pojesti desert.” Pogledao sam Serenu dok sam izgovarao “desert.” I Lex je to učinio. Gabi me udarila laktom opasno blizu međunožju. “Već se popišao na nju”, prošaptao sam joj na uho. “Ne brini se.” “Gadiš mi se.” Stisnula je “Play” i naslonila se na mene. Podsmjehnuvši se, prošaptao sam joj na uho. “Voliš me, sestrice.” “Katkad se pitam zašto.” “Podižem prosjek skupine za barem dva boda, priznaj.” “Samo zato što imaš lijepu kosu”, progunđala je. “To je moja mala.” Nasmiješivši se, udobno sam je smjestio pokraj sebe, ali sam osjećao kao da me netko promatra. Okrenuo sam se na vrijeme da vidim kako Blake prekriva lice onom svojom golemom hrpom kose i spušta pogled na svoje ružne japanke. Hm. Pitao sam se koja je bila njezina priča, ali sam onda začuo poznatu glazbu Igre prijestolja i ponovno se uživio u čarobni svijet zbog kojega mi se moj činio poput dječje igre. Nakon deset minuta ponovno sam osjetio ono zurenje. Malo sam se drukčije namjestio i okrenuo. Blake nije zurila, tipkala je. Tijekom Igre prijestolja. Što je bilo jednako spavanju tijekom Marvelova filma.

34


Pročistio sam grlo. A kada i dalje nije podigla pogled, podigao sam se sa svojeg mjesta na kauču, došetao do njezina barskog stolčića i podigao je s njega. Vrisnula je kada sam je bacio na kauč i obrisao ruke o traperice. “Eto, sad se svi zajedno možemo maziti. Mobitele na stol.” Pogledao sam onaj koji je držala u rukama. “Sada.” Skupivši oči i pogledavši me zlokobnim pogledom, bacila je svoj mobitel na stol s ostatkom naših i prekrižila ruke. “Nisi ga uopće trebala nahraniti”, prošaptala je Blake. Gabi je potapšala njezinu ruku i odvratila šaptom. “To me proganja i dan i noć, Blake, i dan i noć.”

35


PETO POGLAVLJE Jutra. Uživao sam u jutrima. S kavom iz Starbucksn u ruci sjeo bih na svoje uobičajeno mjesto u blizini fontane Drumheller, poznatijom kao Frosh Potid. U svoje sam vrijeme smočio brucoša i brucoša, no sada, kada sam bio diplomac, razina zrelosti mi je znatno porasla. Jutarnja izmaglica bila je prohladna - uvijek je bila prohladna - ali sam odbijao pronaći drugo mjesto. Bio sam poput Sheldona iz Teorije velikoga praska. Fontana je bila moj kožnati kauč. Mjesto točno ispred Bagley Halla, moj vlastiti jastuk na njemu. “Dovraga.” Lex jc glasno zijevnuo dok mi je prilazio; njegova kava očito nije odradila svoje. “Rano je.” “Sedam je sati.” Otpio sam gutljaj svojeg espressa. “Rano je samo ako si cijelu noć bio budan sa...?” Lex se nacerio. “Serenom. Divlja je u krevetu. Dvaput je zaboravila kako se zovem. Pitala me vjerujem li u jednoroge. Triput je bila na Comiconu, svaki put kao drugi lik iz X-Mena. Njezina moć je to što može izrecitirati abecedu unatrag, a kada sam je pitao za broj, zaplakala je.” “Sranje.” Tiho sam fijuknuo. “Očito ti je sinoć dobro išlo.” Lex je zakolutao očima. “Meni uvijek dobro ide.” “Aha”, rekao sam svisoka. “Znači ono jednom kad si se upucavao Gabi bila je slučajnost?” “Bio sam pijan”, rekao je obrambeno. “A da ne govorimo o Gabi ovako rano ujutro? To mi upropasti cijeli dan.”

36


“Jasno, kurvo. Daj mi sad da vidim raspored.” Premjestili smo se na jednu od klupa. Takav je bio Wingmen Inc. Nikada nismo poslovali u kući, nikada klijentice nismo vodili kući. Bilo je to nepisano pravilo. Posao i zadovoljstvo se ne miješa. Shvatili smo da nam trebaju stroga pravila, posebice zbog toga što nismo željeli da svi doznaju tko uistinu stoji iza tvrtke. Sav smo svoj posao radili strogo na kampusu. Istina, djevojke bi doznale kada bi nas upoznale. Ali one su se morale zakleti na tajnost. Uglavnom, potpisale bi ugovor u kojemu bi pisalo da ćemo ih tužiti ako spomenu i jednu riječ o tvrtki Wingmen Inc. Siguran sam da se pitate kako drugi ljudi na kampusu nisu ništa posumnjali. Jednostavno. Sjećate se kako sam rekao da ne miješamo posao sa zadovoljstvom? Ponovit ću to. Ne miješamo posao sa zadovoljstvom. Stoga izvana sve izgleda kao zadovoljstvo. Bili smo igrači prije; igrači smo i sada. Ljudi jednostavno pretpostavljaju da hodamo sa svim vrstama djevojaka; svakom veličinom, svakim oblikom - ne diskriminiramo. Zbog toga sve djevojke na kampusu osjećaju da nam mogu lako prići. Jedan bih dan hodao s manekenkom; drugi bih pomagao slijepoj ženskoj da nauči voziti bicikl. Kužite što hoću reći. U našem svijetu? Svaka je žena predivna. Svaka žena ima svrhu. Svaka žena ima tipa kojega želi za sebe, jedno nedokučivo muško remekdjelo. Zamislite nas kao mešetare. Nema na čemu, svijete.

37


“Dakle...” Lex je izvukao svoj mobitel i stavio ga uz moj. Istog trenutka tablica u Excelu pojavila mi se na zaslonu. “Imaš Shell ostatak tjedna, zatim rupu, a onda si bukiran sljedeća dva mjeseca. Dvije djevojke na tjedan, počevši za tri tjedna. Je li ti to u redu ili hoćeš da ja uzmem jednu? Pogledao sam imena nakon Sltell. “Koja je njezina priča?” “Avery Adams.” Lex se mračno zahihotao. “O, ona je zabavna.” “Zabavna u smislu ozbiljno ću se zabaviti, ili ću poželjeti okončati svoj život nakon što provedem tjedan dana s njom?” “Drugo, mislim.” Lex je kimnuo bijesno tupkajući po telefonu, a zatim izvukavši cijeli profil s njezinim godinama, visinom, diplomom, najdražom hranom, hobijima, snovima, veličinom odjeće i toplim napitcima koje je voljela. Recimo samo da je naša prijavnica bila opsežna. Obično je svakoj klijentici trebalo nekoliko sati da je ispuni. “Zaljubljena je u svojega kolegu s faksa.” “Nisu li sve?” “On studira kemiju, godinu je dana mlađi od nje.” Obrve su mi iznenađeno poletjele prema gore. Obično je bilo suprotno - tip je bio stariji. Ovo je bila zanimljiva promjena. “A njega više zanimaju prstenaste molekule ciklopropana i ciklobutana, s čime joj upravo i pomaže. Ona se i dalje pretvara da ne razumije.” “Pa ja bih se morao pretvarati da razumijem. Što su, dovraga, prstenaste molekule?” “Vi poslovnjaci”, dahnuo jc Lcx. “Vi znanstvenici”, odvratio sam.

38


“Dakle, pala je tri puta, zbog čega on počinje misliti da je glupa, a nije, i to očito umanjuje njezine šanse da se skrasi s njim.” “Skrasi.” Pustio sam da mi se ta riječ malo zadrži u glavi. “Dakle, ovo nije brzi izlet u Sevograd. Ona želi...” “Bebe.” Lex je zadrhtao, a ja sam napravio zgađeni izraz lica. “Super.” Za nju. “Znamo li išta o njemu iz čega bismo mogli zaključiti koliko je otvoren za ozbiljnu vezu?” “Njegovi su roditelji u braku već dvadeset pet godina. Meni se čini da je samo sramežljiv i nespretan. A cura jc slatka kad joj skineš naočale. Moja pretpostavka: preplašen je. Unio sam i njegove i njezine informacije u svoj program i savršen su par.” Otišao je na dno stranice. “Ako uspješno obave svoj prvi spoj, moji podatci kažu da su šanse devedeset osam posto da ostanu zajedno i”, protisnuo je sljedeće riječi, “skrase se.” “Nadam se da se ona zna ljubiti.” Polako sam otpio gutljaj kave osjetivši žarenje u grlu. Ništa nije gore od učenja djevojke kako se ljubi. Neugodno, dugotrajno i - zadrhtao sam većinom bi počele raditi neke čudne pokrete jezikom zbog čega bih se osjećao kao da imam izvanzemaljca u ustima. “Prošla je taj ispit s izvrsnim iako mi se čini da nije sigurna što bi trebala raditi s jezikom kada poljubac postane strastven. Dao sam joj peticu za trud, trojku za izvedbu.” Pretpostavljao sam da s tim mogu nešto napraviti. “Tijelo?” “Sva su ženska tijela predivna.” A ljudi su nas zvali kretenima. Barem smo znali da svaka žena može nešto ponuditi, u kojem god čudnom obliku dolazila. Uvijek je postojalo nešto. Uvijek. ”I?” upitao sam.

39


“Malo je niža. Kao i Romeo.” “Seksualno iskustvo?” “Imala je dva partnera i oba je označila kao loše iskustvo.” “To bi mogao biti problem ako on ne zna što radi.” “Uvijek mu možemo dati nekoliko smjernica ili prikladno porazgovarati s njim uz kavu o tome kako zadovoljiti ženu. Ako ne zna što radi, ostat će i poslušati. Ako zna, podsmjehnut će se i odšetati.” Oboje smo kimnuli. Proškiljio sam kada se sunce počelo probijati kroz oblake. “S njom će onda biti lako.” “Da.” Lex je otvorio profil sljedeće klijentice. “Ova mi je zapravo jutros iskočila na stranici, ali kako je tvoj raspored krcat, nisam bio siguran bi li želio da joj dopustim da se prijavi.” “Dopusti.” Nisam čak ni pogledao na zaslon. “Imam vremena.” “Ali...” “Moram ići.” Ustao sam protegnuvši svoje ruke i kavu iznad glave. “Shell ima rano predavanje sa Sroljobarom, a ja bih je trebao otpratiti i ponijeti joj knjige, a zatim je poljubiti u čelo.” “Priča stara kao vrijeme, moj prijatelju.” Lex se nasmijao s pola duha. “Tip neće zapaziti poljubac s jezikom.” “Ne.” Kucnuli smo se šakama, a zatim sam odšetao. “Zapazit će nježan poljubac.” “Uvijek nježan poljubac”, Lex je viknuo za mnom. Nekako nisam vjerovao da će nas, kad diplomiramo i ovo se sranje proširi po internetu, Facebook pokušati otkupiti za milijardu dolara.

40


ŠESTO POGLAVLJE Kampus našeg sveučilišta brujao je od uzbuđenja. Studenti su se mimoilazili dok je vlažna jutarnja izmaglica visjela u zraku. Još jedan razlog zašto sam obožavao Seattle - vrijeme je bilo svježe, puno obećanja. Shell je zgrabila moju ruku kada smo stali ispred jedne od zgrada studija poslovanja. Slobodnom sam rukom mahnuo Gabi dok smo prolazili pokraj nje. Pogledala me ravno u oči. U takvim sam trenutcima bio uvjeren da mogu čitati misli ženama samo zureći u njih - i bio sam jedini sretnik koji je to mogao. Vidite? Superjunak. Njezin je pogled to govorio. Seljačino, još jedna? Već? Nisi li tek završio pomagati onoj ženskoj od prošlog tjedna koja je imala srceparajuću priču o tome kako samo želi mir u svijetu, ali je nitko ne shvaća ozbiljno jer se smije kad je nervozna. Sa Stellom je bilo lako. Trebalo mi je četiri dana. Tip nije znao što ga je snašlo. U jednom trenutku bili su samo prijatelji. U drugom, vidio sam kako je njegov auto ostao parkiran ispred njezina stana... cijelu... dugu... noć. “Odvratno”, rekla je Gabi. “Išao si u izvidnicu tijekom njihovih sekskapada?” “Ja to volim zvati istraživanjem”, rekao sam. “Nije li se smijala na pogrebu njegova tate?” “Aha. Nervozni smijeh, to je ozbiljna stvar.” Opet je okrenula očima. “Ručak poslije?”

41


“Svakako.” “Zabavi se spašavajući svijet, curu po curu.” “Zar se ne zabavljam uvijek?” Dobro, možda nije rekla “Zabavi se spašavajući svijet.” Možda sam to malo preuveličao u svoju korist. “Nervozna sam”, Shell je rekla stišćući mi ruku. “Što ako me opet ne zapazi? Ili gore, što ako ovo ne upali i...?” “Pročitala si naše statistike. Zar nam ikada nije upalilo?” Duboko sam udahnuo. “Zato vam dajemo izvješće o uspjehu s popisom često postavljanih pitanja tako da bez sumnje znate da ono što radimo pali. Ali moraš slijediti pravila, razumiješ?” Shellina se glava zanjihala gore-dolje. Nova je frizura sjajno pristajala njezinu licu, a šiške su isticale njezinu slatku trendi Stranu koja će se gospodinu konobaru svakako svidjeti, ako je uopće prepozna. Dao sam joj smjernice što da odjene, ali sam uvijek - i mislim uvijek - govorio djevojkama jednu stvar: djevojka se nikada ne bi trebala mijenjati za dečka. Nikada. A ako to učini? Onda im nije suđeno. Mi smo im pomagali poboljšati ono što su već imale, ali nikada ih nismo mijenjali. Iako smo, zahvaljujući Lexu, obično znali prepoznati loš par, pa bismo te djevojke strateški usmjeravali prema uspješnijim ishodima. Sve je to bio dio našega radnog dana. Ljubomorni konobar došao je iza ugla, taman da nas može vidjeti. “Eno ga.” Stao sam i privukao Shell uza se. “Nasmiješi se.” “Pokušavam.” “Izgledaš nervozno.” “I jesam nervozna.” Donja joj je usna blago zadrhtala.

42


“Hej, hej.” Obujmio sam joj lice. Flertanje je uvijek bilo realističnije kada su bile nervozne, jer se nervoza mogla protumačiti i kao nježnost, povjerenje, ljubav. “Bit ćeš dobra.” Već je bila dobra. Njezino je tijelo bilo prislonjeno na moje, oči širom raširene od straha, ali iz ovoga kuta, moja je pretpostavka bila da je gospodin konobar bio spreman udariti me u čeljust zbog njezina očitog obožavanja. Poljubio sam je u obraz, nježno protrljavši svoje lice o njezino prije nego što sam joj šapnuo na uho: “Ako pogleda u našem smjeru, svrni pogled kao da radiš nešto krivo.” “Učini to, Shell. I ja imam predavanje.” A za razliku od njezine zgrade, Paccar Hall bio je dobrih dvadeset minuta hoda odavde, što je značilo da ću morati trčati. Nagnula je glavu. “Sada, zgrabi moja leđa vršcima svojih prstiju, gotovo kao da ćeš ih zariti u moju kožu. Neka izgleda očajno.” To je i učinila. “Au.” “Oprosti”, protisnula je. “Dobro.” Odmaknuo sam se i poljubio je u čelo, a podigavši pogled, ugledao sam gospodina konobara u trenutku kada je opsovao i trznuo glavu ustranu kako ne bi gledao predstavu. “Je li zapazio?” Glas joj se uzbuđeno podigao. “O, zapazio je.” Iscerio sam se, a zatim potapšao njezinu bradu jednim prstom. “Ovako, na predavanju će vjerojatno sjesti pokraj tebe. Dopusti mu, ali pokušaj ne razgovarati. Ako on počne, budi pristojna, ali ne preuzbuđena. Mislit će da sam ti ja rekao da ne razgovaraš s njim, zbog čega će se poželjeti više truditi. Izludit će se, zato što izgledaš tužno i nervozno, i pomislit će da nešto nije u redu s našom vezom, a onda će te gnjaviti

43


ostatak dana dok mu ne ispričaš sve grozne detalje. Daj mu svoj broj, ali nemoj odgovoriti na prvu poruku. Odgovori na treću. Uvijek na treću.” Upravo sam preletio kroz prvo, drugo, treće i četvrto pravilo. Prvo pravilo: Učini ih znatiželjnima, blago ljubomornima. Drugo pravilo: Nemoj izgledati pretjerano zainteresirano. Uvijek budi pristojna. Treće pravilo: Daj im neki način da kontaktiraju s tobom, ali zadrži lopticu na svojem terenu. Četvrto pravilo: Nikada se ne javljaj na prvu poruku, poziv, email itd. Iz nekog razloga mozak zaključuje da tri puta možeš pokušati nešto prije nego što počneš izgledati očajno. “Što ako se ne...?” “Hoće.” Namignuo sam joj. “A sada idi.” “Treća poruka, izbjegavaj, pristojna”, mrmljala si je dok je odlučno koračala prema zgradi. “Kao kada gledaš kako se pačići legu i napokon odlučuju ući u vodu!”, duboki je glas rekao pokraj mene. Iscerio sam se. „Lex, što te dovodi na moju stranu kampusa?” “Jesi li provjerio svoj raspored?” Njegov jc osmijeh bio jednostavno preširok za devet sati ujutro. “Što si napravio?” “Ne ja.” Podigao je ruke. “Siguran sam da ću te čuti poslije.” Upravo sam krenuo otvarati raspored kada sam zapazio vrijeme. “Sranje.” Pojurio sam se prema Paccarevoj zgradi nadajući se da neću ponovno zakasniti. Bio sam prilično siguran da moja izlika kako mi je “teta bolesna i trebala je nekoga s kime

44


može razgovarati” neće dobro proći treći put, a ovaj me profesor dodatno mrzio zato što je Lex ševio njegovu kćer. Možda smo bili najbolji prijatelji, ali ja sam barem gledao gdje ću leći, kužite me? Lexa nije bilo briga tko će ispaštati zbog njegova apetita; ako je želio nešto, to bi i uzeo. Čudno s obzirom na to koliko je prokletog vremena i energije ulagao u Wingmen Inc. Bila je to njegova bebica, njegovo dijete ljubavi. A opet, iako smo bili najbolji prijatelji, Lex se držao za sebe. Dijelio je neke stvari sa svojim računalom, a katkad bi, ako bi dan bio dobar, dijelio svoja osobna sranja sa mnom, ali to je bilo rijetko. Postojale su dvije stvari na ovom svijetu kojima je Lex vjerovao: tehnologija i seks. Nijedno ga nikada nije iznevjerilo. Kvragu, za trideset će godina Lex sjediti na trijemu svoje vile pijuckajući limunadu sa svojim računalomautomatiziranim robotom šapćući slatkosti u njegovo uho. Gotovo sam se sudario s klupom dok sam trčao. Sranje. Sranje. Sranje. Minutu prije početka otvorio sam vrata učionice i zaletio se ravno u nekog niskog dečka. “Sorry, čovječe.” Sagnuo sam se da mu pomognem pokupiti knjige. Ružičasti lak na noktima? Pa, svakomu njegovo, valjda. “Ti”, rekao je vrlo ženski glas. Kapuljača je prekrivala glavu te žene muškarca. Malo sam bolje zavirio, no poželio sam da nisam. Blake. I bila je bijesna. A opet, i moji bi ženski dijelovi bili bijesni da sam navukao uski sportski grudnjak, majicu bez rukava i duge

45


košarkaške hlačice. I. dovraga, te japanke jednostavno nisu odustajale. “Zašto si uvijek... svugdje?” ispalila jc noseći izraz čiste averzije. Predavanje još nije počelo, no ja sam bio vrlo samosvjestan pojedinac. To je značilo da sam znao kako je svako prokleto oko u toj prostoriji bilo upereno u mene, vjerojatno se pitajući zašto, dovraga, ne šarmiram žensku u muškoj odjeći. Ne možete šarmirati aseksualku, ljudi. Pružio sam Blake njezine knjige. Istrgnula ih je iz moje ruke i otpuhnula povukavši kapuljaču s kose. E, to jc već bilo nešto. Kosa joj je bila lijepe zlatnosmeđe boje, gusta, sjajna, i ono prvo što biste zapazili na njoj - osim japanki, naravno. “Studij poslovanja?” pokazao sam na njezine knjige. “Opće obrazovanje. Ne bih inače bila ovdje da ne moram odslušati predavanje?” “Možda me uhodiš.” Namignuo sam joj. “Ne bi mi bilo prvi put. Vjerojatno ni zadnji.” “Očito imaš previsoko mišljenje o sebi.” “Neki bi rekli da nije dovoljno visoko.” Tiho sam se zahihotao kada je nekoliko djevojaka u prvom redu počelo šaptati dovoljno glasno da ih mogu čuti svačije uši: “Preseksi.” “Tri puta! Rekla je da joj je to bila najbolja noć u životu.” Blake je stisnula zube i ošinula ih otrovnim pogledom. “Tvoje obožavateljice?” “Otvorilo se slobodno mjesto u klubu.” Blake se progurala kraj mene zaputivši se stubama do zadnjih nekoliko slobodnih mjesta. Ja sam krenuo za njom,

46


uglavnom iz znatiželje, ali i zato što sam se morao udaljiti od djevojaka iz prvog reda, koje bi me vjerojatno pokušavale maziti cijelo predavanje. Posljednji put kada se to dogodilo, nisam uspio ni svršiti. I pod “svršiti” mislim svršiti svoje predavanje o financijama. “Prošle su godine napravile plakate”, rekao sam uz uzdah spustivši se na mjesto pokraj nje. Blago razjapljene čeljusti pokazala je prema drugim sjedalima u blizini, sjedalima koja bi stavila barem nekoliko praznih stolova između nas. “Stolovi. Stolci. Ovo je učionica tako da ništa drugo i ne možemo očekivati. Mogu li ti još kako pomoći?” “Sjedni na bilo koje mjesto osim toga.” “Ovoga?” potapšao sam sjedalo između svojih nogu i besramno se nacerio dok su njezini obrazi gorjeli jarkom crvenom bojom. “Muči li te štogod, mila?” “Samo...” Glasno je bacila knjigu na stol i spustila torbu na pod. “Ne obraćaj mi se.” “Dobro.” Trepnula je, a usta su joj oblikovala maleno O, a ja sam počeo zamišljati kako se spušta na koljena ispred mene. Uvukao sam donju usnu u usta dopustivši svojim mislima da zagaze u opasan teritorij. Jednako tako ona se počela rumeniti, i rumenila se često, te je vjerojatno bila preuštogljena da se upusti u oralne aktivnosti. Šteta. Nasmiješivši se, zavalio sam se u stolac. Potrudio sam se da učim u tišini... nisam trebao razgovarati s njom da bih je upoznao. Većinu važnih stvari o ljudima naučimo jednostavno promatrajući. Osim toga, predavanje je upravo počinjalo.

47


Profesor je baljezgao o organizaciji poduzeća i različitim organizacijskim ulogama u korporaciji. Nisam ga slušao jer sam imao vlastitu korporaciju. Znao sam kako uloge funkcioniraju. Kao da se vratite u prvi razred nakon što ste diplomirali s najboljim ocjenama. Ali ostao sam prikovan za svoje sjedalo proučavajući Blake krajičkom oka. Nije imala loše lice. Na obrazima i nosu imala je nekoliko pjegica, kao da ih je netko ondje razasuo radi dojma kada se rodila. Bila bi slatka da joj kosa nije vječito padala preko očiju, zbog čega mi je bilo nemoguće uistinu vidjeti kojeg je oblika bilo njezino lice i koje su boje bile njezine oči. Otpuhnuvši, svezala je kosu u niski rep. Ja sam potiho dahnuo. Posve slučajno. “Hoćeš li preživjeti?” grubo je prošaptala. Nagnuo sam se rukom okrenuvši naslon njezina stolca, prstima plešući po njezinom vratu. “A ti?” “Nisam... zainteresirana.” “Za muškarce?” “Za tebe”, rekla je zajedljivo. “A sada prestani s tim o čemu već razmišljaš i obrati pozornost. Upravo sam se prebacila sa sveučilišta Boise State ovaj semestar i već osjećam da sam u zaostatku.” “Aaa.” Pucnuo sam prstima. “Što? Što 'aaaa'?” Svijet je odjednom imao smisla. “Ti si iz Idaha? Reci mi gdje si rođena jer sigurno nisi u Boiseu.” Uzvrpoljila se odmaknuvši se dalje od mene i kratko mc pogledavši postrance. “U Rigginsu.”

48


“Sveti Bože, spasi me od malih gradića sa samo jednom trgovinom.” “Prestani”, prosiktala je, “govoriti.” “Dobro.” Uputio sam joj proračunati poluosmijeh - taman dovoljan da se zapita. “Ionako sam dobio sve što sam trebao.” Vidio sam da me željela upitati o čemu sam to, dovraga, govorio, ali imala je impresivnu samokontrolu. To joj priznajem. Bila je iz malenoga grada u Idahu. Prebacila se ovamo... iz kojeg razloga? Moja je pretpostavka bila zbog tate. I dalje sam bio uvjeren u teoriju o samohranom roditelju. Preselio se zbog posla. Ali za koga je radio? Boeingt Možda Microsofti Možda čak i Amazon. Dovraga, Seattle se mogao pohvaliti s toliko korporacijskih sjedišta da bi bila čista sreća pogoditi. Pogledao sam njezine japanke. Reći ćemo da je radio za Microsoft. Tata računalni šmokljan bez osjećaja za modu koji je prije radio od kuće satelitom. Pogodak! Pokušao sam obratiti pozornost na predavanje, ali mi je pozornost neprestano odvlačilo njezino tupkanje olovkom. I činjenica da je imala parfem i ružičasti lak za nokte. Zašto je djevojka koja se oblačila poput nje nosila ružičasti lak za nokte i Pradin parfem? Je li nosila one ružičaste tange ispod tih hlačica? E, s njima bih svakako mogao nešto napraviti kada dođe vrijeme. Izgledale bi tako dobro viseći s njezina gležnja dok bi ležala s nogama u zraku. Dio mene počeo se zanimati za mogućnosti istraživanja svih njezinih raznolikih... nijansi. Misterij. Nisam imao takvu već jako dugo. Ili izazov. Ha, šteta što mi nije klijentica. Mogao bih štošta napraviti s tim nogama. Naravno, ne bi bile omotane oko

49


mene, nažalost, jer nikada nisam petljao s klijenticama. Ne zato što se one nisu trudile. Predavanje je završilo sat vremena ranije. Oboje smo ustali. Pustio sam je da prođe pokraj mene i prošaptao: “Plave.” Ukipila se, ali se nije okrenula. “Što?” “Tvoje oči.” Progurao sam se pokraj nje i prošaptao joj na uho: “Lijepe su ledeno hladne boje.” “Poput moje duše.” Skupila je oči. “Hoćeš li me sada, molim te, ostaviti na miru?” “Zašto bi to željela?” Požurio sam za njom kada je produljila korak. “Osim toga, svaka je Gabina prijateljica i moja prijateljica.” “Stvarno šteta.” “Pa, vidjela si me gologa”, rekao sam dovoljno glasno da ljudi koji su prolazili kraj nas mogu čuti. “Velika stvar.” Razrogačenih očiju, stavila mi je ruku preko usta i gurnula me uza zid. Ja sam se iscerio po njezinu dlanu. Nagnula se prema meni. “Nisam bila impresionirana”, prošaptala je kroz oblak mentolnog mirisa. Odgurnuo sam njezinu ruku i nasmijao se. “Očajna si lažijivica. A opet, možda ti je to bilo prvi put da si vidjela golog muškarca, pa sada čekaš da me usporediš s jadnim, nesretnim, smrtno dosadnim pojedincem s kojim ćeš završiti. Siguran sam da će nositi naočale.” Namrštila se. “Što nedostaje naočalama?” “I imati proćelavu glavu.” Zamišljeno sam kimnuo, a zatim pokazao na njezinu sljepoočnicu. “Upravo će mu tu nedostajati kose.” Zakolutavši očima, napravila je korak unatrag i pobjegla. Da se zna, pustio sam je.

50


Bila je tik pred izlazom kada se posljednji put okrenula. Uvijek bi se okrenule. Mahnuo sam. Ona mi je pokazala srednjak. Isto kao da me poljubila.

51


SEDMO POGLAVLJE Sunčeva svjetlost probila se kroz oblake, što je bila rijetka pojava za siječanj kada je obično bilo kišovito i sivo. Umirujući zvuk fontane bio je razbijen onog trenutka kada se oglasila moja melodija zvona iz Supermana. Dužnost zove. “Upalilo je!” Shell je vrištala u telefon. Jedva sam uspio spasiti svoj bubnjić odmaknuvši mobitel od uha dok je ona nastavljala kreštati. “Naravno”, rekao sam nezainteresirano. Da nisam znao što radim, bio bih loš u svojem poslu. Nekoliko je djevojaka prošlo kraj moje klupe i mahnulo. Vjetar je počeo jače puhati zaprskavši vodom iz fontane meni najbližu djevojku. Njezina oskudna majica se smočila. A nije mi promakla ni činjenica da se nagnula prema vodi okrenuvši se da provjeri gledam li, zatim gurnula prst u usta i počela ga sisati. Snažno. Koja šteta da je morala uništiti majicu da privuče moju pozornost. Gotovo mi ju je bilo žao, no onda se okrenula prema meni. Ili mi nije bilo žao. Bez srama. Bože, blagoslovi Ameriku. Poslala mi je poljubac. Ja sam joj namignuo u odgovor. Njezine prijateljice počele su se hihotati gledajući nas. Sada sam očekivao ili usamljeni hihot ili pogled pun mržnje. Obično bih dobio samo drugo ako sam već bio s dotičnom curom i zaboravio njezino ime, ili zbog toga što smo

52


uopće spavali zajedno. Zato sam imao Lexa! I svoj prokleti kalendar. Da ne zaboravljam važne informacije. “Shell, sjeti se što sam rekao za pozive.” Ozbiljno se morala smiriti. Osim ako je njegov penis bio napravljen od zlata i ako je sam mogao svladati svakog Osvetnika, vrištanje nije bilo potrebno. Ni najmanje. Opet, taj je čovjek volio daj. Toliko o tome. “Sad me pažljivo saslušaj.” Uzdahnula je u telefon. “Znam, znam. Samo sam bila uzbuđena. Neće se ponoviti, Iane. Najbolji si!” Znam. “Pokušat će te odvući nekamo nasamo. Reci ne.” “Ali...” “Peto pravilo: Reci mu da si zauzeta. Od sada, stalno si zauzeta, dok ti ja ne kažem da nisi. Dobro?” “Ali, Iane, upalilo je. Mislim, danas me već dvaput pitao hoću li izići s njim.” “Dvaput nije ništa, a uostalom, nismo još prošli sva pravila.” Posegnuo sam za svojim staromodnim planerom i zapisao broj dva pokraj drugog dana. Brzo se kretao kroz faze za jednog hipija i čajoljupca. Dečki bi obično zapeli na prvoj fazi ljubomore i zadržali se tu neko vrijeme. Rijetko bi kad napravili potez ili zakoračili na teritorij drugog muškarca do trećega ili četvrtog dana. “Onog trenutka kada prestane pitati, počet će tražiti. Tada ga imaš. Ne kada te pita hoćeš li izići s njim, nego kad bude zahtijevao tvoje vrijeme i dok bude čekao pred tvojim stanom dok ga ne dobije.” “Vau”, Shell je dahnula. “To je... romantično.” “Znam kako dečki funkcioniraju.” Pogledao sam na sat. “Moram ići. Nova klijentica.” “Hvala, Iane. Bok. I...” Pokiopio sam.

53


Nisam imao vremena razvijati odnose sa svojim klijenticama, posebice ne s onima koje će plakati kada im kažem da svaka komunikacija prestaje sa završetkom ugovora. Bolje mi je bilo da sve razgovore svedem na minimum i na nužne stvari, nego da dopustim da se naša mala transakcija pretvori u ljubavnu vezu koja bi mi mogla uništiti posao. Opušteno odahnuvši, nalegao sam se na naslon klupe. Moje tamne naočale marke Dolce & Gabbana skrivale su mi oči tako da sam mogao proučavati ljude dok su prolazili. Obično je bilo lako razabrati nove klijentice. Obično bi uvijek prilazile klupi na kojoj sam sjedio izgledajući kao da će se ispovraćati. Neke bi se od njih okrenule i počele hodati u suprotnom smjeru, dok bi druge domarširale do mene, a zatim briznule u plač. Mrišteći se, pogledao sam kalendarsku aplikaciju na svojem telefonu. Lex je napisao “podne”. Prošlo je već pet minuta. Mogao sam jesti tajlandsku hranu s Gabi umjesto da sjedim na prohladnome, vlažnom vremenu čekajući da neka ženska skupi muda i priđe mi. Istina, nikada ne bi znale da ja stojim iza posla sve dok ne bi vidjele tko sjedi na klupi. To je bio dio ljepote naših posjetnica. Lex i ja odlučili smo da ne kompliciramo stvari. Ako djevojke ne znaju naše identitete sve dok ih ne primimo kao klijentice, ne moramo se brinuti za posljedice ako ih odbijemo. A odbijali smo mnogo prijava, no sve se to odvijalo prije nego što bismo se sastali s njima. Iživciran, palcem sam kliznuo preko zaslona kako bih nazvao Lexa i rekao mu da otkaže klijenticu kada se netko iznenada našao pokraj mene. Znatiželjno sam podigao pogled.

54


“Blake?” Gotovo sam prasnuo u smijeh. Nema proklete šanse. Blijedog lica, svrnula je pogled i promumljala: “Ti si zbilja svugdje.” “Poput Boga, samo manje moćan.” “Iznenađuje me što možeš izreći njegovo ime a da te ne udari munja.” “Pa nemoj sjediti preblizu za svaki slučaj.” Pretjerano okrenuvši očima, povukla se na suprotni kraj klupe, prekrižila ruke i počela tupkati nogom. “Čekaš nekoga?” Joj, ovo je bilo predobro. Blake se pretvarala da me nije čula. Kosa joj je i dalje bila svezana u niski rep, njezina vrećasta majica bez rukava marke Nike na sebi je imala boje, a njezine ružičaste hlačice iste marke bile bi slatke da su bile odgovarajuće veličine. Je li nekoć bila pretila pa jednostavno nikada nije išla u kupnju nove odjeće? “Gle.” Blake je raskrižila ruke i okrenula se prema meni. “Platit ću ti samo da odmah odeš.” “Čime?” “Ha?” Počela je žvakati svoj palac. Morat će se riješiti te nervozne navike. Vjerojatno bih trebao početi pisati popis. Nagnuo sam se prema njoj. “Čime ćeš mi platiti?” “Rupijima.” Bijesno me pogledala. “Novcem, idiote.” “Ne može.” Privukao sam se bliže njoj tako da su nam se bedra doticala, praveći se da gledam u svoj mobitel. Znatiželja bi uvijek pobijedila. Samo sam morao pričekati. “Dobro, kako te se mogu riješiti?” Pogodak! “Lako.” I dalje sam zurio u zaključani zaslon svojeg mobitela koji je na sebi imao Supermanov znak sa slovom W u sredini. “Platit ćeš mi u valuti koju ja odaberem.”

55


“Imaš vlastiti novac ili nešto takvo?” “Ili nešto takvo.” Skinuo sam naočale i spremio ih u prednji džep svoje kožnate jakne. “Ili mi plati sa svojih deset minuta ili mi plati poljupcem. Budući da mi se čini da bi radije pojela govno nego provela još sekundu sa mnom, pretpostavljam da ćeš se odlučiti za poljubac. Brže će završiti i vjerojatno će ti podignuti popularnost. Možda ti se čak posreći pa nađeš svoju sliku na mojem Twitteru.” “Ne.” Prasnula je u smijeh. “Nema šanse.” “Dobro.” Ponovno sam stavio sunčane. “Gle.” Glas joj je postao očajan. “Čekam nekoga i važno je i ne želim da budeš tu. Štoviše, izričito mi je rečeno da ako se ne pojavim sama, ugovor će biti...” Spustila je pogled na svoje ruke. ”Samo... idi. Sada.” “Jedan poljubac”, prošaptao sam ispod glasa. “Jesam li tako ružan? Da me ne možeš ni poljubiti?” Stisnuvši zube, protisnula je psovku, zatim zgrabila moje lice i utisnula mi najbrži poljubac u mojem životu - na obraz. Na. Moj. Obraz. “Što je to bilo?” Dotaknuo sam mjesto koje je poljubila. “Ozbiljno? Koji vrag?” “Poljubac!” Bacila je ruke u zrak. “A sada idi!” Nasmijavši se, kliznuo sam prstom preko zaslona svojeg mobitela i otvorio datoteku s njezinim informacijama. Uvijek sam čekao doznati klijentičino ime i pročitati njezinu datoteku nakon prvog sastanka jer sam osjećao da ne bi bilo pošteno suditi nekoga samo na temelju njihove reputacije. Lex je znao imena, no ja nisam sve dok ne bi sjele na klupu. Bio je to dio mojeg procesa.

56


Došla je iz Idaha, što sam već znao, ali nije se doselila s roditeljem. Dobri stari tako i dalje je bio u Rigginsu. Bod za samohranog roditelja, izgleda. Ne, preselila se nekoliko država dalje... radi tipa. “Zanimljivo.” “Što?” Jače je počela žvakati svoj palac. “Nema veze. Idem, Ovo je bila glupa ideja.” Pustio sam je da se udalji tri koraka prije nego što sam progovorio. “Misliš li da bi se Davidu sviđao takav stav? Piše ovdje da cijeni optimizam više od svega.” Zastao sam na pola sekunde kao da razmatram. “Kriste, što on studira? Spiritualnost?” Blake se ukipila. Zatim se okrenula polako, lica blijedog poput krpe. “Kako ti to znaš?” “Hakirao sam ti email.” Joj. Nisam znao da je moguće da još jače problijedi. “Ajoj, izgledaš nekako zeleno.” Ustao sam, a zatim je uhvatio ispod ruke i krenuo hodati s njom. “I šalio sam se.” Kada smo se našli pod najbližim drvetom, gurnuo sam je na nj i ponovno skinuo naočale, ovaj put dopustivši svojim očima da pozorno pogledaju njezino lice. Snažna brada, plave oči, pjegice, opet, napućene usne. “Vrlo si lijepa.” “Što je ovo?” “Wingmen Inc.”, rekao sam kurčevito. “Ali budući da se već zovemo imenima...” “Ne.” Blake je zatresla glavom. “Sigurno je došlo do pogreške.” “Žao mi je.” Odmaknuo sam se tek dovoljno da ima prostora za disanje. “Nije pogreška. Lex i ja umovi smo koji stoje iza najbrže rastuće posredničke usluge na Pacifičkom sjeverozapadu.

57


Blake je polako izdahnula. “Ali... ti si...” “Kurviš?” Kimnula je. “Ja uživam u ženama.” Slegnuo sam ramenima. “I pomažem ženama, svim vrstama žena, da pronađu svoj savršen par. Je li to tako pogrešno?” “Ali...” “Imamo mnogo posla.” Nagnuo sam glavu. “Znaš li što je Victoria’s Secret.” “Baš si seronja.” “Halo, pa muško sam. Ali sam također tvoj novi ljubavni učitelj. Ne naplaćujem dvjesto dolara na dan da ti budem prijatelj.” Kimnuo sam, a tijelom mi je zabrujalo uzbuđenje pri pomisli na izazov - a ona će to biti, to je bilo sigurno. “Učinit ću ovo. To jest, ako si i dalje zainteresirana za tog Davida.” Izgledala je kao da se nećka. Govor njezina tijela bio je posve zatvoren, stoga sam znao da će je biti teško slomiti. Posebno zato što je bilo očito da joj nisam odveć drag. A opet, nisam ni morao biti. Možda sam je morao podsjetiti na to. “Gle.” Oblizao sam svoje usne i pružio joj ruku. Ona ju je, hvala Bogu, primila. “Stopa naše uspješnosti iznosi devedeset devet posto. Slijedi pravila, slušaj moje savjete i smjernice i uskoro ćeš rađati hrpu malih Davidića.” “Djeca?” zagrcnula se. “Ili što već želiš. Ja ću ti pomoći da to dobiješ. Naš proces neće upaliti jedino ako odbiješ igrati po mojim pravilima.” Podigao sam obrve na zvuk škripanja njezinih zubi. “Ili kada tip nije idealan za tebe. Ali ako si ovdje, to znači da je već odlučeno, i ako me budeš slušala, dobit ćeš tipa. Ali ako iz nekog razloga taj David nije sveta Majka Tereza koja sere duge, ili ako se

58


predomisliš u vezi s njim, onda ćemo ti pronaći nekoga drugoga tko će ti bolje odgovarati. Imamo savršen program. Vjeruj mi Lex ga je osmislio, a on je genije.” Ovo je bio dio koji sam mrzio. Dio kada su razmišljale, kada sam čekao da klijentica pristane ili se povuče. Žene su sve pretjerano analizirale, a ja, opet, za to nisam imao vremena. Počeo bih drhtati od nedostatka strpljenja. “Anonimnost je ključ. U javnosti ljudi nagađaju da hodamo ili čak da smo zajedno. U privatnosti ja te podučavam, pomažem ti da pronađeš seksualnost što se skriva ispod sve te kose i japanki. I nakon nekoliko dana ili” - stresao sam se pogledavši njezinu odjeću - “možda u tvojem slučaju nekoliko tjedana” - ona me ošinula bijesnim pogledom - “rukovat ćemo se, ili si dati pet, ako ti tako bude bilo draže, a ti ćeš odlepršati u suton sa svojom jedinom i pravom ljubavi.” “Mogu li razmisliti o tome?” “Možeš.” Kimnuo sam. “Imaš dvije minute. Je li ti možda promaknuo dio u kojem sam spomenuo suton? Pravu ljubav?” “Dvije minute?” Rekla je teško dišući. “Moje je vrijeme dragocjeno. Osim poljupca i ono je jedna od mojih valuta, nešto najvrednije što posjedujem. Nemoj ga tratiti.” “Bilo je to impulzivno! Jedna cura iz moje ekipe dala mi je tvoju posjetnicu nakon što sam joj se požalila da me David ne doživljava i... “ “Megan”, rekao sam pucnuvši prstima. “Supercura. Pomogao sam joj da izabere boje za vjenčanje prije nego što je jadni gad uopće znao da joj se sviđa.” Blake je razjapila usta. “Hoćeš reći da si joj ti rekao da odabere boju narančinog cvijeta i bijelu?”

59


“Sjajno se slažu jedna s drugom. Osim toga, on je igrač nogometa i slijep za boje na oba oka. Tip ne vidi kurca, a njoj je trebala pomoć.” “Znači, nije da poznaješ svakoga u ovoj školi, već poznaješ i svakog sportaša?” “Posjedujem mnogo školskog duha. Želiš čuti bojni poklič.” Blake je pogledala u pod. “Trideset sekundi.” Glava joj se naglo podigla. “Dvadeset.” Počela ju je obuzimati panika, a oči su joj jurcale lijevodesno, između mene i izlaza. “Deset.” “Dobro”, viknula je. “Dobro.” Naglim je pokretom izvukla kosu iz gumice, a zatim je ponovno uvila. “Što?” Namrštio sam se. “Je li sve to pravo?” “Što?” “Tvoja kosa.” “Je.” Ne tražeći dopuštenje, skinuo sam joj gumicu s kose i prstima prošao kroz nju uživajući u svilenkastom osjećaju. “Savršena je. Muškarci padaju na dugu kosu. Mislim da su to zaostatci onih ranih dana kada bi špiljski ljudi zgrabili svoje žene za kosu i vukli ih do svojih otužnih krevetaca od slame kako bi vodili ljubav s njima.” “To je”, Blake je odmahnula glavom, “vjerojatno jedna od najuvredljivijih stvari koje sam u životu čula.” Slegnuo sam ramenima. “Navikni se na to. Naslušat ćeš se svakakvih sranja. To je zato što ne vjerujem da se išta treba uljepšavati. Iskrenost je ključ i, mala, morat ću hiti stvarno iskren

60


s tobom.” Glasno sam uzdahnuo. “Ako želiš privući pozornost kapetana košarkaške ekipe, imamo puno posla.” Ramena su joj se objesila. “Ali ja sam najbolji.” Omotao sam ruku oko njezina struka i privukao je k sebi. “Počinjemo večeras.” “Večeras?” “Poslat ću ti mailom upitnik za drugu fazu, a onda i raspored kada razgovaram s Lexom.” Odmaknuo sam se od nje. “E da, ako David pokuša stupiti u kontakt s tobom tijekom ovog procesa, najprije razgovaraj sa mnom. Ako ti danas pošalje poruku, ignoriraj ga. Ako te nazove, reci mu da si zauzeta svojim novim kolegom.” “Jesi li to ti?” “Nisam samo tvoj kolega, Blake. Odsad? Ja sam tvoje sve.” “Sjajno”, progunđala je. “O, je.” Namignuo sam joj. “Vjeruj mi.”

61


OSMO POGLAVLJE “Htjet ćeš vidjeti ovo”, Lex je viknuo čim sam ušao u kuću koju smo dijelili nekoliko kilometara od kampusa. Imali smo bolesno dobar pogled na zaljev Puget zahvaljujući kući koju su mi bogati roditelji ostavili nakon smrti. Umjesto da plaćam Lexu za njegove usluge, dopustio sam mu da besplatno živi sa mnom. Premda to nije uistinu trebao. Već je radio za Apple i takoreći je trebao samo reći cijenu za sve hakerske aktivnosti kojima se bavio. Sebično, ali želio sam da mu Microsoft pokuca na vrata da bi ostao tu. Bili smo nerazdvojni od djetinjstva, a posljednje što sam želio bilo je obučavati novoga najboljeg prijatelja. Ali kako je on rekao: “Raditi za Billa Gatcsa bilo bi kao raditi za neprijatelja”, a korištenje Windowsima za njega je bilo ravno pljuvanju na grob Stevea Jobsa. Naša kuća na dva kata bila je ostatak pedesetih, ali smo je posve renovirali i preuredili prije nego što smo se uselili posljednjeg semestra, stoga je, iako je izvana i dalje zadržala karakter starog doma, s trijemom i bijelim prozorskim okvirima, iznutra to bila kuća iz snova. Svaka je soba bila vlastiti apartman, s kaminom i balkonom. Imali smo dodatnih sto osamdeset četvornih metara vanjskog prostora, na kojemu se nalazio odličan roštilj, ognjište i bar koji je gledao na jezero Union. Još jedan razlog zašto nismo miješali posao i zadovoljstvo: bili smo prilično sigurni da, ako bismo ikada pustili i jednu

62


djevojku u našu mušku špilju, ta nikada ne bi otišla. A onda bismo pronalazili šljokičaste četkice za zube, tampone i domaće kolačiće svugdje ondje gdje ih ne bi trebalo biti. Stresao sam se na tu pomisao, a zatim bacio ključeve na granitni pult i zaputio se prema dnevnoj sobi, gdje je Lex radio. “Otkad radim za Wingmem Inc.”, Lex nije maknuo pogled sa zaslona, “nikada nisam vidio da klijentica ovako odgovara na pitanja.” “Koja?” Otfrknuo je. “Što misliš?” “Naša mala sportašica koja nosi Adidas japanke kao da je još 1992. Kladim se da je svojega prvog ljubimca nazvala Slim Shady.” Lex je prasnuo u smijeh. “Blizu. Eminem.” “Dovraga.” “Znam da si ponosan na to što u manje od tjedan dana možeš osigurati klijentici poljubac prave ljubavi, ali kvragu, čovječe, ona je... prava mustra.” “Ne može biti gora od Tare.” Oboje smo se stresli. Tara je bila jedna od naših prvih klijentica. Nikada nije poljubila dečka, imala je spojene obrve, a kada ju je Lex pokušao podučiti, počela je plakati usred poljupca jer se uplašila da će je ugristi. Kada ju je pitao zašto je to mislila, rekla je da joj je tatica rekao da svi dečki grizu. Pretpostavljam da je ono što je trebalo biti upozorenje protiv tinejdžerske trudnoće završilo time što je Lex dobio šakom, pa sam ja morao dovršiti lekciju ljubljenja. Bilo je grozno.

63


Kada je napokon uspjela skužiti da ljubljenje može biti posebno, osobno i romantično, tako se emocionalno zalijepila za mene i za Lexa da nam je bilo gotovo nemoguće natjerati je da slijedi i jedno pravilo. Dovraga, ona je bila razlog zašto smo imali pravila i zašto nismo radili iznimke. Posljednje što nam je trebalo bila je još jedna Tara. Lex se zahihotao. “Kad smo kod toga, preuredio sam tvoj raspored i preuzeo tvoje dvije klijentice da ti oslobodim vremena za,” pokazao je na zaslon, “ovo.” “Ne može biti tako loše.” “Ne”, Lex je rekao. “Zapravo je gore.” “Hoćeš reći da je ona djevica koja nikada nije poljubila tipa, ne zna čak ni napisati riječ ‘orgazam’, rumeni se kada ljudi govore o seksu i vjeruje u ljubav na prvi pogled?” Lex jc šutio. “Sranje”, promrmljao sam. “Jesi li isprintao upitnik?” Dobacio mi je hrpu papira. “Pogledaj broj petnaest.” Oči su mi preletjele preko pitanja dok nisam pronašao ona od peenaest do dvadeset, koja su se odnosila na veze: Što bi nosila na prvi spoj? Njezin odgovor: Nešto udobno. Znojim se kada sam nervozna, pa poželim vrećastu trenirku? Ili kapu. Kape su dobre jer izgledaju tajanstveno. Odjednom mi se pred očima stvorila slika Blake u golemoj ružičastoj majici s kapuljačom i šiltericom momčadi Yankees koja joj je spljošćivala uši. “Broj šesnaest mi je najdraži.” Lex se podsmjehnuo stavivši ruke iza glave dok me gledao kako čitam. Moj je prvi poljubac bio... Njezin odgovor: Nadam se da će biti sjajan! Iza toga stavila je smješka sa srcem. To nije bio dobar znak

64


što se tiče posla koji me čekao. Jedva sam se suzdržao da ne prostenjem naglas. Uzdahnuo sam. “Nije ni čudo da me poljubila u obraz.” “Što?” Lex je gotovo pao sa stolca. “Poljubila te... gdje?” Pokazao sam na svoj lijevi obraz. Lex me netremice gledao, kao da mu je još teško povjerovati. “Nemoj me jebat?” “Odrasla je u nekom gradu Bogu iza nogu, zove se Riggins.” “Čovječe, moram li te podsjećati da su moji djed i baka imali ranč u Montani s otprilike pedeset tisuća grla stoke. Nema nikakve izlike.” “Sastajem se s njom večeras.” Sjeo sam na kauč pokraj Lexa. Očima bijesno prelijećući preko njezinih odgovora. “Jesi li ti želio obaviti ostatak testova s njom ili …?” “O, ne.” Nasmijavši se, Lex je bacio ruke u zrak. “To je sve na tebi, brate. Upravo sam preuzeo dvije tvoje klijentice, što znači da će mi raspored postati jednako usran kao i tvoj. Više neću imati vremena za prljavi posao.” Prljavi posao uvijek je uključivao brzi test ljubljenja. nakon čega je slijedilo nekoliko vrlo osobnih pitanja o seksu. Lexu nikada to nije smetalo. A ja sigurno nisam imao želju sjesti ispred Blakc s prokletim dijagramom ljudskog tijela i tražiti je da pokaže erogene zone. “Hej.” Lex me pljesnuo po leđima. “Gledaj to s pozitivne strane.” “A to je?”

65


“Marissa je nazvala.” Ustao je. “Hoće malo maženja, a prema tvojem rasporedu imaš dva sata slobodno prije nego što se do jaja ukopaš u seksualno obrazovanje za početnike.” “Podsjeti me tko je Marissa.” “Crveni topić. Prošli te tjedan pokušala pipati kod Dantea. Ja sam intervenirao. Bila je prepijana i pretraljava. Dala ti je svoj broj.” Odmahnuo sam glavom. Zbilja je se nisam sjećao. Lex je uzdahnuo. “Velike sise?” Namrštio sam se. “Imala je jako uske traperice i nosila je smeđe kaubojske čizme.” “Ahaa.” Polako sam kimnuo. “Kvragu. Sjećam se čizama jer joj je guzica izgledala golemo u njima, i kao da je govorila: ‘Molim te, posveti mi malo svojeg vremena.’” Lex se nasmijao i tutnuo mi komad papira u ruku. “Broj mobitela, email i uobičajena provjera. Čista je, ali budi oprezan. Kako piše na njezinom Facebook profilu, njezin je jedini cilj u životu spasiti vukove.” “Pa.” Besramno sam se iscerio. “Istina je da nam treba spašavanje.” “Bogme.” Pridružio mi se u smijehu dok sam brzo birao njezin broj. “Halo?” Javila se na prvi zvuk zvona. Početnička pogreška. Zar nijedna djevojka to ne razumije? Treći zvuk. Uvijek čekaj do trećeg zvuka. Ako se javiš na prvi, znači da si očajna. Drugi uglavnom govori istu stvar i tipu daje do znanja da sjediš i uhodiš ga na instagramu, samo čekajući da nazove. “Marissa”, promuklo sam rekao. “Ian je.”

66


“Hej' Odmaknuo sam mobitel od uha. Već sam se naslušao dovoljno kreštanja za danas. “Kako si?” “Slobodan. Ti?” Grleno se nasmijala. “Onoliko slobodna koliko želiš da budem.” “Gdje živiš?” “Zašto ne možemo do tebe?” “Oprosti.” Lecnuo sam se. “Renovira se. Zvuči suludo, ali jedan je vuk pobjegao iz zoološkoga i nekako došao do moje kuće. Spasio sam ga da ga ne ustrijele koristeći se vlastitim pištoljem za uspavljivanje, ali šteta na podu već je bila učinjena. Imaju baš oštre kandže.” Gotovo sam mogao osjetiti kako kima glavom u znak slaganja dok sam zgrabio ključeve s pulta i izlazio na kišovito vrijeme. “Jednostavno obožavam vukove.” “Zar nisu najbolji?” Rekao sam zakolutavši očima. “E sada, koja je ono tvoja adresa, mila?” Sranje, već sam joj zaboravio ime. Melissa? Manila? Ispalila je adresu udaljenu dobrih dvadeset minuta vožnje, što je značilo da ću, dok dođem do nje, imati samo sat vremena prije negoli se budem morao vratiti do kampusa kako bih se sastao s Blake. Sranje. Morao sam se još javiti i Shell. “Iane? Jesi tamo?” “Ne, ali bit ću uskoro”, našalio sam se, a zatim poklopio. Onog trenutka kada sam stigao do njezine kuće u Qucen Anne Hill, nasmijao sam se. Ako njezina kuća nije jednostavno vrištala “ja sam djevojka iz sestrinstva”... Pokucao sam.

67


Otvorila je vrata prije nego što sam uspio još jedanput pokucati. Zar nijedna žena nije razumjela snagu trojke? Sakrio sam svoju reakciju. Previše se trudila. Ali za ovaj posjet? To nije bilo važno. Zapamtite, spavao sam s glupim curama, ne tužnim. A sudeći prema tome kako se ona činila? Bila je previše praznoglava da bi osjetila takvu emociju - naravno, osim ako bi netko ustrijelio vuka. Siguran sam da bi tada isplakala kišu suza. “To je bilo brzo.” Prsa su joj se teško dizala i spuštala kada je otvorila vrata da me pusti unutra. Onjušio sam prostor. “Jesi li pekla kolačiće?” Kimnula jc zataknuvši kosu iza uha. “Pomislila sam da bi mogao biti gladan.” “O, jesam”, rekao sam ne skidajući oči s njezinih usta. “A ako ti to odgovara, volio bih nešto gricnuti.” “Naravno!” Počela se udaljavati, pretpostavio sam u smjeru kuhinje. Povukao sam je k svojem već željnom tijelu. “Nisam govorio o kolačićima.” Tijelo joj se smekšalo uz moje. “Nisi?” Gricnuo sam njezin vrat. “O, ne. Mislim da sam pronašao nešto slade.” Prostenjala je trljajući svoje tijelo o moje. “Soba?” Dahnuo sam, već joj svlačeći majicu. “Posljednja soba s...”, otkopčao sam joj grudnjak, „lijeva.” “Dobro.” Bacio sam svoju košulju na pod, a zatim je počeo voditi unatrag u smjeru njezine sobe. “Zato što imam samo sat vremena i zbilja ih želim dobro iskoristiti.” “Sigurna sam da hoćeš.”

68


“Vjeruj mi.” Odmaknuo sam se zagledavši se u njezine smeđe oči. “Uvijek iskoristim.” Zastenjala je kada su moja usta obuzela njezina sluđenim poljupcem. “Mmm”, promumljao sam joj uz usne. Zatim sam prošaptao: “Jesu li to bili kolačići s čokoladnim mrvicama?” “Da.” Bilo je još stenjanja kada sam joj brzo svukao tajice i riješio ih se zajedno s ostatkom svoje odjeće. “Ne gubiš vrijeme.” Usne su joj bile podbuble od mojih grubih poljubaca. Njezina podšišana plava kosa bila je maknuta s njezina pretjerano našminkanog lica. “Vrijeme... je sve.” Nagnuo sam se k njoj i poljubio je snažnije, a zatim sam je uhvatio za bokove, podigao je i omotao njezine noge oko sebe. “O.” Trznula se poda mnom. “O, opa.” Lizao sam i kušao njezin vrat puštajući prste da obave većinu posla - posla za koji ja nisam imao vremena. Raspala se u mojem naručju par minuta poslije. Deset minuta nakon toga, vrištala je moje ime dok je uzglavlje njezina kreveta tako silovito udaralo u zid da ga je skoro srušilo. A petnaest minuta nakon toga moje se znojno tijelo srušilo na njezino te sam prošaptao: “Jesam li spomenuo da zbilja volim vukove?” *** “Shell.” Glas mi je bio miran, ali glava mi je bubnjala. Umirao sam od gladi, a posljednje što sam želio bilo je svađati se s klijenticom oko toga zašto sam ja u pravu, a ona u krivu. “Ne

69


zanima me nalazi li se ispred tvoje sobe i pjeva ti Drakeove pjesme. Ne puštaj ga.” “Ali”, zvučala je cmizdravo; kvragu, zašto su uvijek bile cmizdrave?, “tako je sladak!” “Dečki su uvijek slatki kada hoće guze”, progunđao sam, a zatim onjušio zrak. Kvragu, kakav je to parfem Vučica nosila? Mirisao sam kao netko tko se slučajno zaletio u zbunjenu prodavačicu na kozmetičkom odjelu, koja me pošpricala s pet različitih brendova parfema “Laka sam”. “Plaćaš mi da ti pomognem uspjeti. Nećeš uspjeti s njim ako nastaviš pokušavati prekršiti pravila. Pravila su ustanovljena kako bi ti koristila, a ne naštetila.” “Znam.” Shellin se glas tresao. “Samo... teško je.” “Isplatit će se”, zaustavio sam se na najbližem parkirnom mjestu na kampusu koje sam uspio pronaći, što je zapravo značilo da ću morati još dva kilometra trčati kako bih se na vrijeme sastao s Blake, “obećajem.” Zašutjela je, a zatim prošaptala hvala prije nego što je prekinula poziv. Prekršio sam pravilo telefonskih poziva sa Shell samo zato što je njezina poruka zvučala kao da je jako blizu toga da baci svoje tijelo kroz prozor u naručje ljubomornoga konobara. Klijentice bi se uvijek prepirale s nama kada bi stvari išle u pravom smjeru. Kada bi stvari pošle po krivu? Kada bi shvatile da je njihov princ na bijelom konju kreten? Plakale bi. Hrpa suza. Tada bih im dao brojeve nekoliko savjetnika na kampusu i pobrinuo se da shvate da, iako mi je žao, ja nisam njihova djevojka. Odbijao sam biti rezonantna kutija kada bi počele jadikovati o tome kako su svi muškarci vražji izrod.

70


Ugasio sam auto i pojurio prema kampusu. Trebao sam se sastati s Blake u zgradi Husky Union. Umirao sam od gladi, stoga sam odlučio službeno prekršiti jedno od vlastitih pravila podijelit ću obrok s njom. Možda sam trebao uzeti još kolačića od - kako se, kvragu. zvala? Sklopio sam oči, u umu brzo premotavši onih nekoliko sati dok sam je nabijao uza zid; ona je vrištala moje ime, a ja sam izvikivao... “Marissa.” Kimnuo sam. Prokleto nepamtljivo ime. Ponovno mi je ponudila kolačiće dok sam bio na izlazu, ali djevojke su to činile samo kako bi te ponovno navadile unutra. Ponuditi tipu kolačić nakon seksa bilo je kao da kažeš djetetu da se popiški prije ulaska u auto ako krećete na dug put. Odjednom svi moraju ići na zahod. Vi usadite tu zamisao. Prema tome, da sam uzeo Marissin kolačić, to bi mi usadilo zamisao da želim još njezinih kolačića. A posljednje što mi je trebalo bilo je dopustiti njoj ili bilo kojoj drugoj curi da pomisli da sam se vezao samo zato što volim slatko. Pri samoj pomisli tijelom su mi prošli trnci. Ali ručati s Blake bilo je drukčije. Nije da sam se htio seksati s njom. A ovo sigurno nije bio spoj. Nikada nisam jeo s klijenticama. Podijelio bih kavu, popio pivo, ali nikada ne bih jeo. Jelo je značilo da se još nešto događa, nešto dublje. Kao da se, onog trenutka kada bi konobar donio hranu na stol, djevojčino cijelo ponašanje promijenilo, kao da je to što sam joj kupio odrezak značilo da ga mogu zadržati u gaćama i da se želim zavući u njezine više puta. To sam pravilo naučio na teži način.

71


Lex, jadni gad, još je bio traumatiziran od svojega posljednjeg spoja od prije godinu dana. I dalje je odbijao otići na piće s klijenticama. Ili kava ili voda. Bilo je šokantno to što smo on i ja gotovo uvijek postizali iste rezultate radeći s klijenticama. Moje su metode bile nježnije za razliku od Lexovih. Recimo samo da su njegove bile vražje. Znoj mi se slijevao niz vrat, stoga sam svukao svoju kožnatu jaknu, prebacio je preko ruke i otvorio vrata HUB-a1. Ovo je Blake, podsjetio sam se. Nema brige da bi mogla razviti neka očekivanja na temelju zajedničkog obroka. Jedva je mogla podnijeti biti u istoj prostoriji sa mnom. Slobodno sam mogao zaključiti da nismo baš sjeli jedno drugomu. Uzdahnuo sam ugledavši je kako provjerava svoj mobitel, pogrbljenih ramena, noseći japanke - ali je ovaj put nosila i ružičastu gumicu za kosu obloženu tekstilom. Zar još prodaju te stvari? Ili je ozbiljno kupovala sranja s eBaya kako bi mi napravila kaos u glavi? “Blake?” pozvao sam je uvinuvši prst u njezinu smjeru. Želio sam vidjeti kako će doći do mene, kako prilazi muškarcima. Slegnuvši ramenima, strpala je mobitel u duboki, vrećasti džep svojih košarkaških hlačica i ukočeno došetala do mene. Hodajući kao da je imala štap u guzici. Kosa joj je bila svezana u čvrsti, niski rep, zbog čega joj je lice izgledalo kao da bi je zaboljelo da se nasmije. I ne pozdravivši je, opsovao sam i oslobodio joj kosu. “Hej!” Glava joj se trznula unatrag od sile mojeg poteza. “Joj!” “Ne.” Držao sam gumicu između nas. “Jednostavno... ne.” Husky Union Building - zgrada studonlskoga kluba Sveučilišla u Washingtonu. 1

72


“Ali... “ “Nikada”, rekao sam te je polako ispalio s prsta u smjeru kante za smeće. Promašio sam za nekoliko centimetara. Što je značilo da će neki jadničak vjerojatno otkriti to tužno, ružno blago i iskoristiti ga. Nadajmo se da neće, za dobro svih — za dobro svačijih očiju. “Neka počiva u miru.” Blake je pogrbila ramena kada je nekoliko tipova pregazilo preko nje. “Jedino mi je to držalo kosu.” “Pronaći ćemo ti nešto drugo s čime nećeš izgledati kao da si glumila u komediji Napoleon Dynamite, dobro?” Skupila je oči. Ja sam zateturao nekoliko koraka unatrag. “Opa.” Uhvativši je za ramena, nagnuo sam se prema njoj. “Jesi li preko noći promijenila boju očiju?” “Ne.” Oči su joj se raširile. “Zašto?” Rukama se uhvatila za lice. “Nisam mnogo spavala. Oči su mi vjerojatno crvene.” Zapravo, posve suprotno. Bile su predivne, čišće nego što su bile na predavanju. Malo zelene obrubljivalo joj je šarenice. Bilo je to... očaravajuće. “Iane?” Blake je prošaptala. “Što je bilo?” “Ništa. Odmaknuo sam se uz trzaj i prisilno nasmijao. “Samo... idemo. Mogao bih pojesti krdo krava.” Otvorio sam poruku od Lexa i pogledom prešao preko krcatog prostora za jedenje. Lex: Svake večeri nakon treninga jede u restoranu Asian Fusion. Odvratno. Pronaći ćeš slatku piletinu na njegovom uobičajenom mjestu. “Kako ti zvuči azijska hrana?” Nisam čekao da Blake odgovori, već sam je samo usmjerio prema redu i ispalio

73


narudžbu za prženu rižu i nešto što je izgledalo kao piletina, ali je imalo nešto sivo po sebi. “Što ti želiš?” “Ništa”, Blake je rekla brzo. Namrštio sam se. “Hoćeš reći da ne želiš jesti? Uopće?” “Ja, ovaj”, zarumenjela se, “nisam ponijela torbicu sa sobom.” Usta su mi se razjapila. “Bože moj... ti imaš torbicu?” “Vrlo smiješno.” “Je li Guess?” nacerio sam sc. Udarila me u ruku dok sam rijeđao pokušaje. “Tommy Hilfiger? Calvin Klein. Joj. Molim te, reci mi da zapravo imaš kovčežić za kozmetiku koji prodaješ pod torbicu. To bi me veselilo cijeli tjedan.” Kada se Blake zarumenjela, znao sam da sam blizu. “Ceker.” Uzdahnuo sam ti. “Nabavit ćemo ti ceker.” “Ali to mi ne bi pristajalo uz odjeću.” Odmjerio sam je od glave do pete i stisnuo usne kako ne bih rekao nešto uvredljivo. Da budem iskren, bio sam prokleto znatiželjan što bi pristajalo uz njezinu odjeću i jednako prestravljen mogućnošću da bi ona mogla imati odgovor na to. “Što?” Stavila je ruke na bokove. “Jedeš ili ne?” Tip za blagajnom izgledao je kao da je spreman odustati. “Već sam rekla da nemam torbicu.” “Znamo”, tip je rekao ogorčenim tonom. “Ali siguran sam da ti tatica lovator može pozajmiti petaka.” Zakolutao sam očima. “Jesi li gladna?” Kimnula je. Mahnuo sam rukom iznad blagajne kao čarobnjak. “Onda ćeš jesti. Ja bih naručio da sam na tvojemu mjestu”,

74


prošaptao sam joj kroz kutak usana, “prije nego što ti pljune u hranu.” “Rolnice od jaja.” Ponovno je kimnula. “Četiri.” “Napokon”, promrsio je tipkajući kod u blagajnu i uzimajući moju dvadesetku. Onog trenutka kada mi je vratio ostatak, ponovno sam osjetio trnce. Nisu to bili dobri trnci, poput onih koje osjetiš nakon orgazma. Bili su to loši trnci, poput onih koje osjetiš kada cura neprijateljski posegne za tvojim mudima. Teško gutnuvši, krenuo sam mršteći se. Zar je moguće? Je li ovo prvi obrok koji sam kupio djevojci od srednje škole? Zagledao sam se u račun kao da je smrtna presuda, zatim ga brzo strpao u džep. Daleko od očiju, daleko od srca. Ovo nije bio spoj. Nisam hranio Blake zato što mi se sviđala. Hranio sam je samo zato što sam bio gladan i osjećao bih grižnju savjesti da sam jeo pred njom. “Jesi li dobro?” Blake je stavila ruku na moje rame. “Naravno.” Ostavši smiren, pričekao sam hranu, a zatim ponio naš pladanj prema stražnjem stolu. Dok smo se probijali kroz raspršenu gomilu, počelo jc šaptanje. Nisam se mogao zasititi. Načina na koji su djevojke zurile u moje tijelo. Vibre koju bih osjetio od njih kada bih im prišao preblizu omogućujući im da dobro pomirišu moju kolonjsku, ili bih ih ”slučajno dotaknuo” kada bih protrljao svoje tijelo o njihovo kako bih se provukao do svojeg mjesta. “Gadiš mi se”, Blake je izjavila kada smo sjeli. Para se dizala s hrane. “Zar se tako odužuješ svojem svodniku koji je uz tebe u vrijeme gladi?”

75


“Nisi moj svodnik.” Bijesno me pogledala. “I kako možeš biti takav? Tako zavlačiti djevojke? Svaka od njih i dalje zuri, šapče, pa još zuri. Jedna od njih te uslikala.” “Dvije zapravo”, rekao sam slegnuvši ramenima. “Zašto?” Blake je maknula moj tanjur s pladnja. “Nije da si slavan ili nešto takvo.” Ruke su mi se smrznule. Zapravo, cijelo tijelo mi se ukipilo. Ne nužno zbog žaljenja. Ali dotakla je osjetljivu temu, koje očito nije bila svjesna. Prokleta fantomska bol odjednom se vratila. Pročistivši grlo, posegnuo sam za svojom bočicom vode dok je Blake i dalje piljila u mene kao da sam zagonetka koju treba odgonetnuti. “Jesi li?” napokon je pitala. “Bio sam.” Gdje je dovraga sojin umak? Tražio sam mali paketić ispod salveta kada mi je Blake dodala jedan od njih. “Hvala ti.” “I to je to? Ili ćeš objasniti?” “Nemam što posebno objasniti.” Sranje, osjećao sam se kao da sam na spoju. Istog sam se trena počeo znojiti. Opet, ovo je bio razlog zašto nisam dijelio obroke s klijenticama! Pomislile bi da imamo nešto stvarno, nešto osobno. Dovraga! “Na prvoj godini oslobodili su me predavanja kako bih se mogao pridružiti NFL-u. Igrao sam za Seahawkse, ali sam se”, zvuk struganja metala trgnuo me iz žive noćne more, “ozlijedio... I sad sam tu.” Blenula je u mene. “I vratio si se na faks? Nakon toga?” “Žvaći zatvorenih usta, molim te. To pomaže u probavi. I zašto ne?” Bacio sam prazan paketić sojinog umaka na pladanj i navalio na svoju rižu. “Želio sam zaraditi diplomu.” “Ali...”

76


“Mogli bismo razgovarati o meni, ali plaćaš mi da razgovaramo o tebi. Pa?” Držanje joj je bilo ukočeno. Bilo je to bezobrazno od mene, što sam je tako podsjetio da sam plaćeni posrednik, a ne njezin prijatelj. Platio sam joj rolnice od jaja, i to je to. Plaćala mi je za usluge, a ne za moju životnu priču. Možda je i mene trebalo podsjetiti na to. Neću dijeliti osobna sranja, kraj priče. Blake je naglo problijedjela i pogrbila se savivši se kao da pokušava postati nevidljiva, samo joj je nedostajala supermoć da to postigne. “Opa, što se upravo dogodilo?” “Tu je.” Progovorila je kroz zube. “Znam.” Nisam se okrenuo. Upravo jc ušetao s DJ-om, tipom iz obrane i još nekoliko dečki iz ekipe. “Da vidimo... poznaješ ga, kako piše u tvojem profilu, otkad si imala četiri godine, i nekoć ste se kupali zajedno. Zašto si odjednom tako sramežljiva? Vidio je robu, draga.” “Tada nisam imala robu!” “Možda je ni sada nemaš.” Slegnuo sam ramenima. “Ništa se ne vidi s obzirom na to koliko su ti široke te proklete majice. Nosiš li uopće grudnjak?” “Da!” Blakeini blijedi obrazi odjednom su postali grimizni. “Sportski grudnjak!” “Ma ne”, rekao sam u lažnoj nevjerici. “Reci mi nešto što ne znam. Kladim se da je bijeli. Adidasov.” Još rumenjenja. “Moramo otići prije nego što nas vidi.” “A to bi bilo loše zato što?” “Svaki put kad sam s njim, ponašam se kao da sam jedna od dečki. Ne želim da me više tako gleda. Dovoljno je loše to što

77


me katkad još zove 'prijatelju'. Vrijeme je za više. Želim više” Spustila se na stol naslonivši glavu na ruke. “Želim da zna da imam sise.” “Moram li te podsjetiti da porota još odlučuje o tome?” “Imam!” “Pokaži mi ih.” “Ne!” “Hajde.” “U javnosti smo.” “Dobro.” Preselio sam se na njezinu stranu stola glasno stružući stolcem po podu sve dok joj se nisam približio tako da su nam se bedra doticala. Omotao sam ruku oko njezina ramena i povukao je uza se. “Izgleda da ću onda morati opipati.” “Ozbiljno ću ti odsjeći prste ako išta pipneš.” “Ne, nećeš”, šapnuo sam joj na uho. “Samo zamisli da sam David.” Dodatno se napela. “Opusti se”, prošaptao sam. Kosa joj je mirisala na Havaje. Mirisi svježeg cvijeća i losiona za sunčanje navalili su mi na osjetila. Bilo je to... osvježavajuće. Blago mi se zavrtjelo u glavi, ali na dobar način. Podigao sam pramen kose i pomirisao ga. “Zar mi ti to njuškaš kosu?” “Gleda li David?” “Ne, jede.” “Gad onda nema pojma jer nema sumnje da te vidio. Ovdje je samo petnaestak ljudi. Dobro, okreni se od njega, prema meni.” “Neugodno mi je.” Poljubio sam je tik ispod uha. Vrtložić zraka izišao joj je kroz usta.

78


“Dobro. Opusti se prema meni.” Desnu sam ruku stegnuo oko nje dok sam lijevom klizio uz njezino bedro prema njezinoj majici. Razrogačenih očiju, gledala je kako mi se ruka kreće dok se nije zavukla pod njezinu majicu. Zatim me pogledala u oči, kao da je ovo horor, a ona se boji gledati. Bio sam oduševljen gledajući je kako me gleda. Većina bi djevojaka svrnula pogled, većina bi djevojaka jednostavno zatvorila oči i vrištala moje ime. Ona je gledala ravno kroz mene. Očiju uperenih u moje. Očiju koje su prelako vjerovale. “Diši”, uputio sam je. “Unutra, van.” Blake je zatvorila oči nekoliko kratkih sekundi prije nego što ih je ponovno otvorila i polako izdahnula. Prsti su mi zaplesali po njezinim rebrima. Odupro sam se porivu da se namrštim. Zašto je, dovraga, skrivala ovo tijelo? Bila je u odličnoj formi. A opet, bila je sportašica. Koža joj je bila meka, baršunasta. Ruka mi je dosegnula rub njezina sportskog grudnjaka. Nisam išao ispod; to nije bio moj posao. Zapravo, ni pipanje nije bilo dio mojeg posla, ali imao sam dvojnu svrhu. Onog trenutka kada sam dotaknuo njezin grudnjak, duboko je udahnula; prsa su joj se nadigla, a tijelo ukočilo. Moj Bože. Sakrio sam svoj odgovor. Njezine su grudi bile savršene i očito su postojale. Potreba da osjetim još malo bila je dovoljna da mi cijelo tijelo počne pulsirati. Stoga sam polako maknuo ruku upravo kada je David prišao našem stolu. “Blake?” David je bio visok oko metar devedeset i trenutačno jc igrao na mjestu razigravača za Huskiese. Imao je tamnu kovrčavu kosu i rupice koje su, pretpostavljao sam, djevojkama bile privlačne. Bio je malo mršaviji, ali koliko sam

79


čuo, dobar dečko. Uživljen u svoju igru, nije izlazio, rijetko se zabavljao i volio je odlaziti kući tijekom dugih vikenda. Zijev. “Nisam te vidio.” Njegov je pogled pao na mene. “Tko je tvoj... prijatelj?” Ustao sam, vrlo dobro znajući da sam svojom visinom savršeno odgovarao njegovoj, ali od nas dvojice, ja sam njega mogao prebiti bez problema. Imao sam tijelo nogometaša i silno sam se trudio održati ga takvim i nakon ozlijede. Davidove su se oči skupile kada sam pružio ruku. “Zovem se Ian.” “Iane!” DJ je podigao šaku. Ja sam je kucnuo. Njegova je zaručnica bila još jedna sretna klijentica, Lexova, premda on to nije znao. “Kako ide, čovječe?” “O, hej, vi se znate?” DJ je upitao. “Davide. trebao si vidjeti kako je ovaj igrao.” “Da?” David je prekrižio ruke. Okladio bih se u sto dolara da su posljednje što je želio čuti bile priče o mojim danima slave. “Ma ne, nećemo mu dosađivati.” Zahihotao sam se. “Drago mi je što sam te upoznao, Davide. Jesi li ti prijatelj moje cure?” “Tvoje cure?” ponovio je, a obrve su mu se tako podigle da su se gotovo izgubile u kosi. “Tvoje cure?” A ovo - ova reakcija bila je ono za što sam živio, što sam čekao. Upravo sam dirao Blake, intimno. Još je osjećala posljedice uzbuđenja, a venama su joj strujali kemijski spojevi koji su nastajali čim bi došlo do kakve intimne akcije. Muškarci su iz nekog razloga mogli naslutiti to hormonalno lučenje, što je značilo da je prvi put u svojem cijelom životu David napokon vidio Blake kao ženu. Njezino je rumenilo pomagalo. I to što joj je kosa bila raspuštena.

80


Naglašeno ispravljenih leđa, malo je napuhala prsa. Prsti su me svrbjeli koliko sam želio prekriti blago koje sam upravo bio otkrio. No samo sam namignuo. “Da, moja cura.” “Nisam znao da izlaziš”. David je promrmljao, a pogled mu je pao na njezina prsa prije nego što ga je brzo svrnuo. Prasnuo sam u smijeh. “Što si ti? Njezin tata?” Kada nije rekao ništa, nastavio sam ga izazivati. “Joj, kako slatko. Jesi li oduvijek bio očinska figura mojoj Blake?” Blake je zacviljela pokraj mene kada sam joj pružio ruku i pomogao da ustane. “Što? Kvragu, ne!” Nervozno se nasmijao. “Prijatelji smo otkad smo prohodali.” “Slatka priča.” Kimnuo sam kao da glumim impresioniranost. “Pa, bilo mi je drago upoznati Blakeina tatu.” Nasmijao sam se. ”Šalim se. Bilo mi je drago, čovječe.” Rukovao sam se s njim. a zatim prebacio ruku preko Blakeina ramena mahnuvši DJ-u dok sam odnosio pladanj i odlazio iz restorančića. Blakc je bila mrtvački tiha dok nismo došli do parkirališta. Ovo je bio obično dio kada bi djevojka poludjela i trijumfalno počela skakati ili me pokušala udariti koljenom u jaja. Istina, nikada nisam pipao svoje klijentice, ali očajna vremena i tako to... Ali poljubio? Da, tako sam obično dobivao prvu reakciju od klijentica, ali Blake se nikada nije poljubila, a ja sam ipak bio kavalir. Ne bi bilo pravo da joj uzmem taj poljubac, osobito kada ga je očito čuvala za njega. Glas u meni vrištao je da sam napravio daleko goru stvar dirajući joj sise, ali seronja u meni zanemario je taj glas. Hormoni izlučeni. Reakcija dobivena. Upalilo je. Pogodak! “Jesi dobro?” Pustio sam je.

81


“To je bilo”, pritisnula je prstima svoje sljepoočnice, “zbilja stresno.” Nasmijao sam se dok je adrenalin strujao mnome. “Obično jest.” Njezine su bistre oči susrele moje. “Hvala ti. Mislim da je to bilo prvi put da me pogledao...” “Kao da imaš sise.” Blake se šire nasmijala. Bio je to dubok smijeh i pomalo je stvarao ovisnost. Uzbuđeno je kimnula. “Upravo tako.” “Hoćeš li sada ići u Victoria's Secret?” Od čiste ushićenosti oči su joj zablistale. “Samo ako ćeš ti ići sa mnom.” Sranje. Obično nisam trebao ovoliko raditi. Obično bi moje klijentice znale što je ruž. Odmjerio sam je od glave do pete. Da, ona nije bila tipična. Nimalo. Bila je posebna, ali nikako nisam mogao skužiti zašto. “Dobro”, progunđao sam. “Ali bolje ti je da me kasnije častiš smrznutim jogurtom.” Mahnuo sam joj na pozdrav kada se zatrčala prema svojem domu, dok sam ja polako šetao do svojeg auta. Mobitel mi je zavibrirao dolaznom porukom. Znao sam da je vjerojatno bila od Shell, ali nisam želio razmišljati o svojim drugim klijenticama. Želio sam razmišljati o Blake. A otkad sam posrednik, nikada to nisam radio. Nikada nisam dvaput pomislio na djevojku s kojom sam radio. Nikada nisam nosio posao kući sa sobom. Ali sam nastavio razmišljati o Blake dugo nakon što je otišla.

82


I ne u smislu Joj, kako joj mogu pomoći? Bilo je većinom o tome zašto je, dovraga, ganjala nekog tipa koji očito nije vidio da već više od deset godina pred sobom ima pravu stvar. Previše sam razmišljao. Dečki su slijepi. kraj priče. Proklete rolnice od jaja. Da, okrivimo njih.

83


DEVETO POGLAVLJE “Brojim do pet.” Posljednji sam put udario po vratima svlačionice. “A onda ulazim.” “Ne!” Blakein je glas bio prigušen. “Ja sam... Ovo je... Ja sam...” Opsovavši, prislonio sam čelo na ružičasta drvena vrata. “Blake... umirem od gladi!” “Ti uvijek umireš od gladi! Zašto ne jedeš prije naših sastanaka?” “Zaposlen sam! Mrzim proteinske pločice. Zaboravim. A Gabi mi nije spremila ručak!” Zašutjela je. A zatim: “Gabi ti sprema ručkove?” Prostenjavši, napravio sam još jedan uzaludan pokušaj otvaranja vrata zgrabivši kvaku i okrenuvši je. I dalje zaključano. “Gabi je bezveze. Ona je trebala doći.” “Gabi je imala ispit.” “Želiš znati koliko sam ispita pao zbog nje?” Apsolutno nijedan, zato što me ona nikad nije trebala tijekom ispita, ali bih otišao k njoj da jest. Možda. Da je umirala ili da je jedini način da položi kolegij bio da se poseksam s njezinom profesoricom. “Ozbiljno?” “Ne. Ali najbolji prijatelji se žrtvuju!” Blake je još jedanput očajno prostenjala. “Mislim da mi ne odgovara.”

84


“Izmjerili su te. Odgovara ti. Samo mi reci izgleda li dobro da možemo ići.” Pogledao sam na sat. “Gabi je rekla da je večera u šest, a već je petnaest do.” “Ovo je prevelik pritisak.” Glas joj je bio mahnit. “Ne mogu ja to. Mislim, kako da znam izgleda li dobro? To su sise.” Prostenjao sam. “Sise uvijek izgledaju dobro. Vjeruj mi.” “Sise su odurne!” To nikada nitko nije pomislio. Čak ni gay muškarac. Jedna od prodavačica odmjerila me od glave do pete. “Jeste li vas dvoje dobro?” “Sjajno”, zacvrkutao sam. “Samo imamo vrlo usijanu raspravu o ljepoti grudi.” Spustio sam pogled na prodavačičina prsa. “Koju košaricu vi nosite? E?” Bijesno me pogledavši, odmarširala je. Hvala Bogu. “Blake”, prosiktao sam. Nije bilo odgovora. Nikada nisam imao tako tešku klijenticu. Štoviše, skakale bi ako bih im to rekao, pitale bi me koliko visoko, a onda bi nastavile skakati dok me ne bi zadovoljile. Blake mi se opirala na svakom koraku. “Otvori vrata prije nego što se provučem ispod njih. Ja ću odabrati grudnjake - ti možeš zatvoriti oči ako želiš tako da ne moraš gledati dok te gledam, dobro? Želudac mi je doslovno upravo pojeo jetru. Trebam bjelančevine. Otvaraj. Vrata.” Vrata su se polako odškrinula. Iskoristivši tanku pukotinu, gurnuo sam ih jače, a zatim ih zatvorio iza sebe i okrenuo se.

85


Blake je bila okrenuta prema meni; ruke je držala na bokovima, lice joj je bilo crveno kao rak, tijelo... prokleto savršeno. Jezik mi je skoro ispao iz usta, kao psu. Većina se djevojaka izgladnjuje da bi imale takve trbušnjake, što je bilo odvratno. Ali njezini trbušnjaci? Bili su od mišića, pravih mišića, no ipak su izgledali ženstveno. Imala je i lijepu preplanulu put, tek dovoljno tamnu da se vidi da provodi vrijeme vani, ili je možda samo imala prirodno tamniju kožu. Grlo mi se posve osušilo dok sam je nastavio gledati. “Pa?” Glas joj je bio slabašan. “Koliko grozno izgledam? Na ljestvici od jedan do deset?” Uvjerio sam je da kupi novu sportsku odjeću i zamijeni staru. Znao sam da je nikada neću natjerati da posve promijeni stil. Voli sportsku odjeću? Dobro, onda neka barem kupi onu koja je primjerena za njezin spol. Pokušao sam je odbiti od širokih trenirki i majica s kapuljačama, ali me konačno iscrpila, stoga sam joj rekao da ću joj, ako kupi barem pet novih ružičastih odjevnih predmeta koji sadržavaju elastan, dopustiti da kupi jednu ružnu vrećastu trenirku. Čovjek bi pomislio da sam joj dao milijun dolara prema njezinoj reakciji. Trenutačno je nosila kratke, svjetloplave hlačice za jogu. I crni sportski pushup grudnjak koji je činio čuda za njezine sise. I svijet uopće. Sveti Bože. Gutnuo sam knedlu, sve iživciraniji time što mi tijelo reagira kao da nikada nije vidjelo curu bez majice. “Blake, sjajno izgledaš.”

86


“Zvučiš nezainteresirano!” Morao sam, zaboga! Što je željela od mene? Da zvučim zainteresirano? Napaljeno? Zaintrigirano? Znatiželjno. Bio sam 10 sve. Samo sam pokušavao zanemariti ludost koja mi se motala po glavi kada sam ispalio: “Tvoje sise izgledaju jako dobro. Prpošno. sretno i... odlično.” Jesam li upravo nazvao njezine sise “sretnima”? “Misliš?” Zagledala se u svoje grudi, a zatim ih zgrabila. Sveti Bože, zar ona to sebe ozbiljno pipa? Uhvatio sam se za vrata i duboko udahnuo. “I dalje im je udobno”, rekla je. “Da?” Uspio sam protisnuti dok ih je ona podizala i spuštala, jednom rukom jednu, drugom drugu. Sveti Bože, je li znala što radi? Mahala je zastavom ispred bika. Traperice su mi odjednom postale uske na krivim mjesrima, pa sam pokušao zamisliti Lexa golog, bilo što samo da moj kurac dobije poruku da je ona klijentica, što je značilo da nema igranja. I to je bilo prvi put. Zato što sam bio gladan. A Marissa? Melissa? Ona me nije zadovoljila. Svršio sam i pobrinuo se da i ona svrši, ali cijelo me to iskustvo ostavilo nekako praznim, izmorenim i - ako ću biti posve iskren - pomalo deprimiranim. Osim toga, njezine se sise nisu mogle usporediti s Blakeinima. Morao sam se zapitati kojeg sam vraga radio cijeli život ako je ovo bilo prvi put da sam tako snažno reagirao na sise. Blake je imala nešto što me natjeralo da se zapitam jesam li uopće ikada bio zadovoljan. I nisam imao pojma što me tako zbunjivalo u vezi s njom, i u vezi s cjelokupnom situacijom. Nisam mogao točno razaznati, a što sam više razmišljao o tome, jače me boljela glava.

87


Glad čini čudne stvari muškarcima. “Aha.” Još ih je malo drmuckala, a onda se okrenula i zagledala u zrcalo. Nisam znao što je bilo gore. To što je zurila u svoje sise ili što ih je dirala. “Stvarno nisam dobra u ovome. Odrasla sam bez mame i prilično sam rano ušla u pubertet. Cure su mi se rugale, a dečki upirali prstom”. Ramena su joj se ponovno objesila. Možemo li se, molim te, vratiti drmuckanju? Bio sam obožavatelj te Blake. One koja bi se skupila kao nezgrapni pasanac? I ne baš. A to mi je bio dobar podsjetnik zašto joj pomažem. Posipaj njezino utegnuto tijelo čarobnim prahom samopouzdanja, obuci je u seksi trenirku i usmjeri prema dvorani za drugu rundu. Mačji kašalj. “Žena se treba ponositi svojim tijelom.” Susreo sam njezin pogled u zrcalu. “Ako se osjećaš dobro oko svoje vanjštine”, ruke su mi se trznule kako bi obujmile njezine grudi, ocrtale siluetu koju su stvarale, istaknule sve kutove i krivulje koji su izluđivali muškarce, koji su muškarce činili željnima, “to će se izravno odraziti u tvojem držanju.” Odmaknuo sam se kada su nam se pogledi zakovali jedan za drugi u zrcalu, a zatim napravio korak bliže, ovaj put spustivši ruke na njezine bokove, prstima nježno prelazeći po njezinoj koži. “Dečke napaljuje ono što vide, djevojke ono što osjete. Noseći nešto što ti odgovara, jamčiš si da će te prestati gledati kao prijateljicu i početi gledati kao partnericu. A to želiš... zar ne?” Oblizala je usne i kimnula. “Da.” Srce mi se spustilo u pete. Nisam imao pojma zašto.

88


Brzo sam je pustio i rekao kroz smijeh: “Izgledaš fantastično. David će biti pravi sretnik. Jest će ti iz ruke prije nego što kažeš keks.” Trenutak je bio izgubljen. Ako ga možete tako zvati. Hrana. Nedostatak šećera u krvi. Izvanzemaljci koji mi obuzimaju tijelo. Morao sam napustiti taj sobičak prije nego što napravim nešto glupo, nešto što neću moći popraviti. “Tako si siguran u svoje sposobnosti?” rekla je. Obrve su joj se uvile prema gore. Zureći u nju u zrcalu, već sam mogao zamisliti kako se on zaljubljuje u nju. Ispod sve te kose imala je zbilja lijepo lice, prekrasno tijelo i punu C košaricu, zbog čega bi svaki muškarac s dva oka zaplakao od zahvalnosti. “Ne”, rekao sam iskreno. “Ali prilično sam siguran u tvoje.” Prodavačica je pokucala. “Je li sve u redu unutra?” “Da”, odgovorio sam za Blake. “Gospodine, morate izići iz svlačionice. Obično ne dopuštamo kupcima da se... ovaj... igraju u proizvodu prije negošto kupe.” “Igraju?” upitao sam glupavo. “Hopacupa.” “Aha”, rekao sam glasno namignuvši Blake u zrcalu. “Mislite na seks?” Glasnije je pokucala. “Gospodine! Izlazite ovog trenutka.” Cijela se predstava isplatila zbog Blakeina prestravljenog izraza. Podsmjehnuo sam se. Morala je izići iz svoje sigurne zone ako je namjeravala stići do toga prvog poljupca s Davidom. Obrazi su joj se zarumenjeli.

89


Djevice. “Još malo...” počeo sam dahtati, zatim udarivši zid s rukom. “Ali tako je dobro.” “Gospodine!” “Samo malo.” “Gospodine, odmah! Pozvat ću zaštitare!” Blake je otvorila usta, ali ja sam joj ih prekrio svojom rukom. “O, da!” Ugrizla me. “Au!” Trgnuo sam se tresući ruku. “Jesi li me upravo ugrizla do krvi?” “Što je tebi?” Udarila me po prsima i otvorila vrata. Tri prodavačice i barem desetak kupaca čekalo jc s druge strane, otvorenih usta. “Šalio se.” Provirio sam kroz otvor. “Ne šalim se. Jeste li je vidjeli? E, i uzimamo sve.” Izvukao sam svoju platinastu Visu i namignuo. Najprije se nitko nije ni pomaknuo, a zatim je prodavačica nama najbliža zgrabila karticu dok joj je Blake pružala odjeću. “Još nešto?” “Da.” Zločesto sam se iscerio. “Imate li sigurnosne kamere u svakoj svlačionici ili je to ilegalno? Zato što bi ono što se upravo dogodilo unutra zbilja trebalo ostati zabilježeno, kužite?” Blake je oborila glavu i pokrila lice rukama dok je nekoliko prodavačica pohotno kimalo u znak odobravanja. “Šali se.” Blake je ponovno opalila. “Pije cijeli dan. Cijeli tjedan, zapravo.” “Posve trijezan.” “Usput je i patološki lažljivac.” Blake me gurnula prema blagajni dok smo obavljali kupnju.

90


“Ovo nekako nije u redu.” Gledala je za ženom koja je prišla blagajni, otkucala predmete, a zatim provukla moju karticu. “Što to?” “To što ti plaćaš za moje rublje.” “Ja uvijek plaćam svojim klijenticama odjeću, šminku, jogu, što je god potrebno, a zatim izdam račun na kraju. Lakše mi je tako zbog poreza.” “Jogu?” Blake je upitala kada smo izišli na ulicu. “Da, jedanput. Imao sam klijenticu koja je ozbiljno morala naučiti neke nove pokrete. Misionarski je bio njezin jedini trik, a čak je ni tada njezin tip nije uspijevao odvesti u Grad O.” Nabacio sam sunčane i nasmijao se. “Do dana današnjeg još mi uvijek zahvaljuje za prijedlog.” “Grad O?” Blake se smrknula. “Koji je to grad?” Smrznuo sam se, zatim vrlo polako odmahnuo glavom. “Riggins u Idahu, kažeš? Imate li uopće internet ondje? McDonald's? Reci mi da barem imate Taco Bell.” Blake je i dalje izgledala istinski zbunjeno. “Kakve je pokrete trebala? Znaš, osim”, gutnula je knedlu, “onih.” Nježno sam je potapšao po ramenu. “Korak po korak. Upravo si kupila svoj prvi pravi grudnjak. Jedva možeš puzati. Ti su pokreti za trkače.” “Ja mogu trčati.” Lecnuo sam se. “Ne, ne možeš.” “Da, mogu!” “Svjesna si da govorim o Kama Sutri” Još zbunjenosti. “Je li to nešto za jelo?” Tip pokraj mene je prostenjao, a lice mu se objesilo kao da misli: Jadnik mora kući s njom.

91


“Ne.” Odmahnuo sam glavom dok smo se probijali kroz gomilu u trgovačkom centru University Village. “A činjenica da si me to upravo pitala - naglas - ozbiljno me razočarala.” “Bila sam muškarača”, Blakc je rekla obrambeno. “I muškarače bi trebale znati terminologiju, Blake.” Otvorio sam joj vrata ignorirajući to što je rekla “bila sam” u prošlosti. Netko joj je zbilja trebao kupiti zrcalo, a zatim spaliti svu mušku odjeću u sobi. “Još nešto”. rekao sam. Kad smo kod soba. I općenito kreveta. “Što?” “Drugi je dan.” Ugrizla se za donju usnu. Iz ovoga kuta mogao sam se zamisliti kako je kušam, kako dotičem njezine usne, učim umijeću ljubljenja. “Dobro?” “Obično bih” — oči su mi i dalje bile uperene u ružičastu boju njezina jezika dok je prelazio preko njezine gornje usne vlažeći je - “drugi dan već znao na kojoj su razini tvoje vještine.” “Prema upitniku?” Kimnuo sam. “I još nekoliko drugih... testova.” “Mislila sam da si gladan. Ispljuni više.” Želudac mi je zakrčao na naredbu. “Znaš što? Razgovarat ćemo o tome nakon večere.” Raspoloženje mi se poboljšalo. “Desert?” “Može.” Iscerila se. “Dobro.” Da. Imali smo dva vrlo različita značenja za tu riječ. A ona će to vrlo brzo doznati. Možda je upravo prošla jednu fazu mojeg treninga, ali uskoro ćemo krenuti s vojničkom fazom, a ja sam bio vrlo temeljit sa svojim pripremama - uvijek bih se pobrinuo da

92


moje klijentice znaju kako se ponašati s tipom kojeg pokušavaju osvojiti.

93


DESETO POGLAVLJE Tjedne večere s Gabi počele su postajati sve napetije. Ne zato što je ona bila zauzeta, već zato što smo Lex i ja dolazili u paketu, a od prve godine kada ju je zamijenio za nekoga tko nije samo moja najbolja prijateljica iz djetinjstva, situacija je od loše postala gora. Sada? Svaki put kada bi bili zajedno u istoj prostoriji, dijelom sam očekivao da će netko od njih završiti u bolnici. Onog trenutka kada smo stigli kući, Blake je otrčala gore sa svojim vrećicama. Silno sam se usredotočio na njezine japanke iz potrebe. Ostatak njezina tijela izgledao je utegnuto, skladno, preplanulo. Nagnuo sam glavu kada se uspela na vrh stuba i okrenula. Njezine su grudi zbilja počele postajati vrhunac mojeg dana. Nešto me opalilo po stražnjem dijelu glave. “Hej!” Okrenuo sam se i ugledao Gabi. Imala je ljutit izraz na licu. Bez osmijeha, skupljenih očiju. “Čemu to?” “Ako je povrijediš, slomit ću ti tvoj najdraži produžetak.” “Blesava Gabi.” Nacerio sam se. “Hoćeš reći da me želiš dirati?” “Jamčim ti da će, ako te ikada dotaknem, to završiti vrlo loše.” “Samo me izazivaš.” Namignuo sam. “Prekini s tim.” Kvrcnula me po nosu. “Tvoja je spolna moć za mene mrtva. Mrtva!”

94


Zakolutavši očima, omotao sam ruku oko nje i poveo je u kuhinju, gdje je miris francuskoga kruha i špageta ispunjavao zrak. “Jesam li ti rekao koliko mi nedostaju naše tjedne večere? Misliš da bismo ih trebali prebaciti na svaki dan? Znaš, da ne umrem od gladi?” Gabi se otresla mojeg zagrljaja. “Nauči kuhati.” Izbacio sam donju usnicu. “Nije da mi nedostaje znanja.” Otrgnuo sam komad toploga kruha, zatim si nalio veliku čašu vina. “Već je tvoje uvijek ukusnije.” Gabi je glasno prostenjala. “Dovraga, zar cure zbilja padaju na to? I dalje?” “Eh.” Slegnuo sam ramenima i pokazavši pokretom ruke takotako. “Devet puta od deset.” “Gadiš mi se.” “Kažeš to svakog dana.” “Zato što je istina svakog dana.” “Kada je večera gotova?” Serena je uletjela u sobu poskakujući, doslovno; glava joj se ljuljala lijevo-desno. Možda su tako djevojke poput nje stvarale nove moždane stanice. Protresle bi zrak pa bi tlak između njihovih ušiju eksplodirao stvarajući sitne bebe stanice. Gabi je gurnula glavu u hladnjak. “Kada Lex stigne.” “Znači gotova je?” upitala je. Nema veze. Nema nikakvih beba stanica. Odupro sam se porivu da joj prstom pokažem na vruće špagete i kruh koji su čekali na pultu. Zar ne izgleda gotova? “Tehnički gledano”, odgovorio sam umjesto Gabi. “Ali ne jedemo”, naglasio sam riječ “jedemo” iako sam upravo bio uzeo malo kruha, “dok moj pomoćnik ne stigne.”

95


“Pomoćnik, ha?” Serena je prekrižila ruke natjeravši svoje sise da se poljube i gotovo je udare u bradu. “Joj, mislio sam da si znala.” Napravio sam tužan izraz. “Ja sam junak u ovoj priči... Čak imam i vlastiti plašt. On je meni što je Robin Batmanu.” “Batman je zgodan.” “I Robin je”, Gabi je rekla obrambeno. Opa. Je li ona to upravo obranila Lexa? Opipao sam joj čelo. Ona je odgurnula moju ruku i dodala mi parmezana. Vrata su se širom otvorila i kroz njih je ušao Lex držeći dvije boce caberneta. “Oprosti, promet jc bio usran.” “Pazi što pričaš”, Gabi je odvratila. Lex i ja smo se pogledali prije nego što je došetao do staklenke za psovke i ubacio novčanicu od jednog dolara. Gabi i njezini prokleti dvostruki standardi. Ona je redovito psovala. Ali nije dopuštala psovanje u kuhinji. Bila je polutalijanka, a kuhinje u njezinoj obitelji značile mir i ljubav i još neka sranja koja sam uvijek zaboravljalo. Stoga psovanje poslije večere nije dolazilo u obzir. Što je, poznavajući Lcxa, bilo kao da si mu rekao da se pretvori u žensku i poljubi me u usta. Rekao je da, dok je u Gabinoj kuhinji, psuje iznutra i pije da si ne bi prerezao vene. Kad smo kod toga, Lex je promrmljao nešto ispod glasa, ukrao mi čašu iz ruke i posegnuo. “Hoćemo?” upitao je obrisavši usta gornjim dijelom ruke. Serena još nije skinula svoj pohotni pogled s Lexa. Nekako nisam vjerovao da ju je nazvao, ali on je vrhunski znao kako pojednostavniti situaciju i učiniti je manje neugodnom nakon što bi se posrao gdje je jeo i obrnuto. Pitao sam se zna li Gabi to.

96


Nije ga udarila. Znači da vjerojatno nije znala. “Gdje je druga cimerica?” Lex je upitao natočivši si još vina, a zatim otpivši gutljaj. “Tu!” Blake je ušetala u prostoriju. Lex je ispljunuo vino. Na pod. Zatim je počeo kašljati i gušiti se. Gabi ga je bijesno potapšala po leđima, vjerojatno izbivši nekoliko rebara. “Jesi li dobro?” “Sranje!” Lex je viknuo, promukloga glasa od gušenja. Gabi mu je pružila staklenku dok je Lex gunđajući trpao u nju još jedan dolar. “Što je bilo?” Blake je upitala prekriživši ruke, čime je postigla da izgleda još... zgodnije, ako je to uopće bilo moguće. Japanke su i dalje bile prisutne. No sve drugo od gležnjeva prema gore bilo je... dovraga, bilo je dobro. Utegnute noge izlazile su iz plavih hlačica za jogu, bijela majica bez rukava opušteno joj je visjela s jednog ramena, a sportski grudnjak leopard uzorka podizao je cure upravo onamo gdje su trebale biti. A kosa joj je bila raspuštena. I bez šminke bila je triput bolja od Serene. A Serena je izgledala kao da je upravo opljačkala trgovinu s kozmetikom i isprobala cijeli asortiman. “Ja...” Lex se zakašljao u svoju ruku. “Žao mi je, samo... Nedostaje mi šećera u krvi.” “Dobra.” Prošaptao sam ispod glasa. Iživcirano me pogledao, ali nije rekao ništa. Tišina se počela razvlačiti do neugodnih razmjera.

97


“Hoćemo li sjesti?” Protrljao sam ruke i premjestio se k malom stolu odmah uz kuhinju, oko kojega je bila poslagana neujednačena skupina plavih i zelenih stolaca s dvama stolcima na rasklapanje. Stol je Gabi uhvatila na jednoj dvorišnoj rasprodaji, a tanjure je naslijedila od bake. Imali su male cvjetiće po rubovima, koji bi me uvijek ponukali da se zapitam kakav bi bio život s pravom obitelji u kojoj djeca ručaju sa svojim roditeljima i svi sudjeluju u obiteljskim razgovorima. A ne s onom u kojoj dadilje pripremaju hranu, a roditelji zovu jedanput tjedno. A onda prestanu zvati. A onda umru. “Pa, Blake...” Lex je zagrabio popriličnu količinu umaka i prelio ga preko vrućih špageta, a zatim prvi tanjur dodao Gabi jer je ona kuhala. U Gabinoj kuhinji kuhari uvijek jedu prvi. “Sviđa mi se novi look “ “Hvala.” Jarko rumenilo ozarilo joj je obraze. “Ian je bio od velike pomoći.” “Siguran sam da je.” Lex se iscerio. Trknuo sam ga u nogu pod stolom dok je on nastavio posluživati ostale. Serena se zagledala u Blake. Uporno. Poznavao sam taj pogled. Večera će postati opasna. “U redu je.” Serena je slegnula ramenima. “Mislim, ako voliš vježbanje.” “Što očito voli”, istaknuo sam. “Pogledaj je.” Serenine su se usne uvile tako da je izgledala kao da se sprema bijesno iskesiti zube. “Nije da nosi haljinu. Nosi elastin. Nije li to izišlo iz mode prije nekoliko godina?”

98


“Kaže ona koja se ne razumije u sportsku odjeću?” Slegnuo sam ramenima. “Ne znam. Zar nisu i ekstenzije izašle iz mode prije nekoliko godina?” Bio sam prilično siguran da bi mi u ruci ostao pramen da je potegnem za kosu. Serenino se lice užarilo do tamno crvene boje, a zatim je istrgnula svoj tanjur iz Lexovih ruku i ne tako slučajno ispustila ga na Blakeino krilo. “Joj, Bože. Baš mi je žao. Omaklo mi se.” Gabi je skočila na noge grabeći ubruse, dok je Blake samo zurila u svoje krilo. A onda je, učinivši nešto što nikada ne bih očekivao, počela prebacivati špagete na vlastiti tanjur, potom oblizavši svaki prst. Zgrabio sam stolac objema rukama. Jebem ti, vruće. Umak za špagete - tko bi znao? “U redu je.” Blake se nasmijala. “Uvijek ih mogu baciti na pranje. Ipak je to odjeća za vježbanje. Sigurna sam da će nakon nekoliko tjedana biti u gorem stanju od ovog nakon treninga.” To je ušutkalo Serenu. Večera je bila blaženo tiha, osim kuckanja pribora po porculanu. Znao sam da neće potrajati. Ipak, Gabi i Lex su sjedili jedno pokraj drugoga. Da se ne posvađaju bilo bi protiv zakona prirode. “Vau.” Blake je potapšala svoj ravni trbuh. “To je bilo stvarno dobro, Gabi. Hvala ti.” “Zahvali Ianu. Preklinjao je za špagete.” “Preklinjem svake večeri”, rekao sam. “I ne samo za špagete. Prošli sam tjedan želio raviole.” “Jesi li siguran da nemaš talijanske krvi?” Gabi se nasmijala počevši skupljati tanjure.

99


“Nemam.” Ustao sam. “Ti si kuhala. Lex i ja ćemo počistiti.” Lexove su obrve poletjele u zrak. “Hoćemo?” Zagledao sam se u njega. Polako se izvukao iz svojeg stolca, ustao i pomogao mi odnijeti sve u kuhinju. Kada djevojke više nisu bile u čujnom području, fijuknuo je i rekao: “Čovječe, dobar posao. Nisam je ni prepoznao.” Ponosno sam se nasmijao. “Izgleda slatko, zar ne?” Lex je prasnuo u smijeh. “Jesi li napušen? Izgleda više nego slatko.” Napravio je korak unatrag i provirio iza ugla, zatim se vrativši u kuhinju. “Izgleda seksi.” “Seksi?” Pustio sam da mi se riječ malo mota po glavi, a zatim sam je naglo proterao. “Valjda.” Posuđe. Morao sam oprazi posuđe jer ako se previše usredotočim na Blakeinu blagu preobrazbu, završit ću u svijetu boli, i to ne one emocionalne vrste. O, ne, bit će to fizički bol. Tijelo mi je već reagiralo kao da mi ruke nisu bile u sapunastoj vodi, već na njezinu tijelu, polako klizeći. Prostenjao sam u sebi. Nisam imao vremena skočiti do kakve ženske da si olakšam bol. “Jesi li je poljubio već?” Lex je upitao kada sam mu pružio tanjur. Pao mi je iz ruku, ali sam ga nasreću uhvatio prije nego što se razbio. “Shvatit ću to kao ne.” “Nikad se prije nije poljubila. Bilo bi... pogrešno.” Pružio sam još jedan tanjur. Lex ga nije prihvatio. Samo me gledao otvorenih usta. “Zar se ti... zaljubljuješ u nju?” “Što?” Prasnuo sam u smijeh. “Naravno da ne. Jesi li vidio njezine japanke?”

100


“Nije da bi ih nosila u krevetu, amigo.” “Koje je naše prvo pravilo?” Mahnito sam ribao sljedeći tanjur dok je slika njezinih prpošnih grudi obuzimala svaki logični kutak mojega mozga. “Ne zaljubljuj se u klijentice.” “Ne. Zaljubljuj.” Ribao sam jače. “Se.” Ruka mi se počela grčiti. “U klijentice.” “Mislim da je čist, brate.” Lex mi je istrgnuo tanjur iz ruku i potapšao me po leđima. “A ti si uostalom smislio ta pravila. Ne ja.” “Imamo legitimnu tvrtku, za koju se obojica nadamo da će s vremenom postati najveća posrednička tvrtka na svijetu. Zašto to sjebati zaljubljivanjem u tužnu djevojku koja želi tipa koji je neće dvaput pogledati?” Lex se podsmjehnuo, a njegov široki cerek poticao me da izvršim nasilje nad njim. Ili nad još jednim prokletim tanjurom. “Zbilja, zašto?” “Zbilja sereš po krivom drvetu i raspižđuješ me. Idi se svađaj s Gabi ili nešto.” “Znači ništa od ljubljenja?” Uzdahnuo sam i oslonio se o porculanski sudoper. “Ne. Ne osim ako bude apsolutno potrebno.” “Hmm.” Razgovor djevojaka postao je glasniji dok su ulazile u kuhinju. “Nema deserta?” Blake se javila. Ja sam se smrknuo. I Lex i ja bili smo okrenuti prema kuhinjskom prozoru i mogao sam mu vidjeti podmukli izraz u odrazu. Kao što je on

101


mogao vidjeti da mu pokazujem srednji prst iznad vode u kojoj sam prao posuđe. “Desert? Nisam nam ga pripremila”, Gabi je rekla, “ali... “ “Zapravo.” Brzo sam se okrenuo. “U vezi s tim... Blake, mogu li razgovarati s tobom gore na trenutak?” “Naravno.” Ali je oklijevala. “Sjajno.” Zgrabio sam je za ruku i povukao prema stubama moleći se da se Gabi i Lex počnu svađati kako bih imao izliku nazvati policiju i pobjeći iz te kuće prije nego što prekršim još koje pravilo. Pošto smo ušli u njezinu sobu, zatvorio sam vrata iza sebe i krenuo prema njoj. Ona se kretala unatrag sve dok joj se noge nisu sudarile s krevetom. “Izgledaš uznemireno”, rekla je. Namrštivši se, zgrabio sam njezinu špagetima umrljanu majicu i povukao joj je preko glave. Blake je tiho zacičala kada sam uvukao palčeve u njezine hlačice i povukao ih sve do njezinih gležnjeva. Nasreću, iskoračila je i iz japanki i iz hlačica. Uspravio sam se do svoje pune visine. I trepnuo. Haluciniram li? “Ti...” Nakašljao sam se u svoju ruku. “Ti”, svrnuo sam pogled pokušavajući vratiti ravnotežu moći, “nosiš tange.” Bila je jedna stvar čuti o tome kako ih nosi, ali vidjeti dokaz? Vraški opojno. “Udobne su”, Blake je rekla slegnuvši ramenima. “I nije da sam planirala kupati se u špagetima ili gledati kako me moj ljubavni učitelj skida.”

102


“Ljubavni učitelj.” I dalje nisam gledao u nju. “Volim kako si to rekla.” “Ima li ovo skidanje svrhu?” Trznuo sam glavu u njezinu smjeru. “Skidanje bi uvijek trebalo imati svrhu.” Obrve su joj se podigle. Oči su mi vodile bitku s glavom. Oči su mi željele zuriti u njezino gotovo golo dupe, dok mi je glava govorila da nijedan dio postupka provjere ne uključuje diranje njezine glatke kože ni traženje od nje da se okrene, sagne i uvije leđa. Nažalost. Blakeina je kosa padala preko njezinih ramena tako da je izgledala kao divlja seksi mačkica s kojom, bio sam dvjesto posto siguran, David ne bi znao što raditi. Prokleti David. “lane?” “Moramo ti oprati odjeću”, rekao sam tupavo. “I trebala mi je tvoja pomoć da je skinem ili što?” “Sljedeća lekcija.” Ozbiljno sam morao povratiti svoju magiju prije nego što izgubim pamet. “Ljubljenje.” Blake se spustila na krevet i tiho dahnula. “Pročitao si moj odgovor. Nikada se nisam poljubila.” “Neću te ja ljubiti.” Glava joj se trznula prema gore, a njezine plave oči svojim su pogledom napravile goruću rupu u mojim prsima čineći da me počnu svrbjeti, ili da se počnu stezati, ili - koji vrag mi se događa? “Ne.” “Je li to normalno? Ljubiš li obično svoje klijentice ili ih samo podučavaš?” “Svaka je klijentica drukčija”, rekao sam glatko. “Ali sada ću se usredotočiti na to da te naučim kako ćeš postići da te poželi

103


poljubiti, kao i da te vidi na seksualni način. Misliš da ćeš moći to?” Kimnula je. Sise su joj se blago zanjihale. Razbarušio sam si kosu, a zatim prišao njezinom malom ormaru. “Imaš kakvih golemih majica i s kapuljačom ili širokih haljina ili nešto?” Blake mi je prišla straga. Njezina me tjelesna toplina žarila. Još nekoliko centimetara i njezine bi se grudi prislonile o moja leđa, a u tom bih se položaju mogao gotovo nagnuti naprijed, a zatim je u jednom pokretu okrenuti tako da se nađe u mojem naručju držeći se za mene nogama. Prelako. “Upravo”, njezina je ruka okrenula moju, “ovdje.” “Trenutak iskrenosti.” Namrštio sam se na odrpanu plavu trenirku s kapuljačom. “Zašto, dovraga, nosiš ovakvu odjeću?” Blake ju je navukla preko glave i otpuhnula. “Svi imamo nešto svoje, zar ne?” “Valjda.” Smiješno, dan prije ne bih je ni pogledao u toj trenirci, ali sada kada sam je bolje upoznavao? I kada sam znao što se nalazi ispod? Izgledala mi je prokleto seksi dok joj je visjela preko bokova, do pola bedara. Izazivala me. A ja se nisam dobro nosio s izazivanjem. Ja sam bio tip koji voli odmah dobiti. Sjela je na krevet i prekrižila te predivne noge. Um mi je poludio počevši prelijetati preko različitih mogućnosti, kutova, položaja. “Iane?” Protrljao sam ruke. “Da. Sutra idemo vježbati zajedno. Još sam jedanput pogledao Davidov raspored i on vježba od pet do sedam ujutro. Moramo biti u teretani prije nego što stigne da

104


ga zateknemo. Tvoj raspored kaže da obično vježbaš kada on ode. Postoji li razlog tomu?” Blake je žvakala svoj palac. Povukao sam joj ruku i čvrsto je uhvatio podigavši obrve dok sam čekao njezin odgovor. “Nekako mislim da je to najlakši način da ga uvučem u razgovor. Ako se pojavim na kraju njegova treninga, on će biti umoran pa neće biti na oprezu. Je li to glupo?” “Ne.” Zamislio sam se. “Nije glupo, samo neinformirano. Posljednje što tip želi nakon treninga jest flertovati s djevojkom. E, sada, prije? Čak i tijekom? Nema problema. Adrenalin ga diže tijekom vježbanja, a ako ga gleda zgodna ženska, vjeruj da cijeli sat možeš očekivati jebanje pogledom.” “Rekao si zgodna ženska.” Blake je slegnula ramenima. “Ne slatka.” “Ti si zgodna”, progunđao sam. “Vjeruj mi. Samo obuci jednu od trenirki koje smo odabrali zajedno, može?” Kimnula je, a prsa su joj se blago napuhala. Prsti su me svrbjeli koliko sam želio otkopčati tu njezinu trenirku. Pet sekundi, samo bih toliko trebao, možda šest, zatim bih izišao iz prostorije i pustio je. “Aha.” Maknuo sam ruke s njezinih. “Znači, kada nas vidi zajedno, moramo flertovati. Problem je u tome što se ti lecneš gotovo svaki put kada te dotaknem.” “Nije istina!” Obujmio sam njezino lice. Lecnula se, a zatim joj se oko trznulo. “Diram ti lice, a ne pljujem u oko, slatkice.” Stisnula je zube. “Dobro.” Kimnuo sam. “Taj pogled, taj raspižđeni pogled koji mi upućuješ? Često ga se mijenja za požudu. Možda ću te onda samo ljutiti tijekom treninga. Ne bi trebalo biti teško,

105


samo zamisli kako ti cijelo vrijeme dobacujem nešto. Štoviše, zamisli kako ti zurim u dupe i sise cijelo vrijeme. Jer jamčim ti, to će se i dogoditi. Devedeset minuta u raju. Možeš li zamisliti da me plaćaju za ove stvari?” Namjerno sam je podbadao iako vjerojatno hoću zuriti u nju. I tko ne bi? Prsa su joj se nadigla kada me gurnula. Iskoristio sam težinu njezina napada da je povučem na sebe. “E, sada”, gledao sam naša tijela, pritisnuta jedno o drugo, “recimo da se ovo dogodi sutra. Što ćeš napraviti?” “Miči se.” Blake se pokušala izvući. Obujmio sam je nogama. “O, žao mi je. To je netočan odgovor.” Svojim sam gležnjevima pritisnuo njezino dupe tako da se nije mogla dignuti s mojih prsa. “Sljedeće pitanje. Ako smo ovako blizu, hoćeš li se boriti ili odustati?” Bila je snažna. To ću priznati. Blake me se pokušala osloboditi, ruke držeći opasno blizu mojeg lica. “Boriti.” Njezine su usne gotovo okrznule moje. Bilo je bolno kada nije otklonila preostalu udaljenost. Požuda koju sam osjećao prema njoj bila je tako neprirodna da nisam znao što bih s njom, stoga sam je potisnuo. “Krivo.” Nacerio sam se okrenuvši je na leđa i prikovavši joj ruke iznad glave. “Govor tijela je sve. Ne želiš se činiti previše bijesnom, ali ne želiš biti ni previše pokorna. U ovom trenutku dosta dobro balansiraš između tog dvoje. Ako stvari krenu po krivu, možda ću te morati poljubiti, i moram znati da me nećeš udariti koljenom u jaja niti mi iskopati oči.” “Možda hoću.” Stisnula je zube kada su joj se oči spustile na moju robu. Podmukao osmijeh razvukao joj se po licu. “Izgleda da ćeš morati doznati.”

106


“Ne pokušavaj izigrati igrača”, podmuklo sam rekao. “To nikad ne upali, slatkice.” “Zašto me zoveš 'slatkice’?” Pustio sam njezino zapešće i rukom kliznuo niz njezin bok do golog bedra, zatim polako zavukao prste iza dok nisam dotaknuo njezin guz. “Zato što imaš slatku guzu.” Bijesni izraz prekrio joj je lice te je potiho dreknula pokušavajući se izvući ispod mene. “Lekcija nije gotova.” Jače sam pritisnuo svoje tijelo na njezino. “Ako te poljubim, ne moraš mi uzvratiti, ali nemoj me od gurnuti. Samo pusti da se dogodi.” “Zašto je to važno?” “Zato što.” Ovaj položaj mi je uzrokovao više od jedne vrste boli. “Ako vidi da smo presretni, neće misliti da ima šanse. Ako se budemo svađali, mislit će da si loša u krevetu, ili još gore, mislit će da dramatiziraš. Trebamo zlatnu sredinu. Samo pusti da se dogodi i pokušaj ne poludjeti kada osjetiš moj jezik.” “Je li to potrebno?” upitala je, očajna glasa. “Nije uopće.” Iscerio sam se. “Mislim da je lekcija gotova.” Blake me bijesno gledala. “Sjajno.” Skočio sam s nje i otro ruke jednu o drugu. “Pokupit ću te u četiri i trideset.” “Tako rano”, progunđala je. “Bolje ti je da ovo upali.” “Nikada nije ne upalilo.” Posegnuo sam za vratima. “Osim”, okrenuo sam se prema njoj, “ako se predomišljaš?” “Ne.” Blake je zateturala prema meni zapevši nogom o madrac. Uhvatio sam je prije nego što se njezino lice sudarilo s podom, no silina udarca njezina tijela prikovala me za vrata. Usne su nam se dotakle.

107


Slučajno. No u mojem trenutačnom stanju, i to je bilo dovoljno. Kao kada zapališ fitilj ili poliješ benzinom već plamteći oganj. Nagnuo sam se prema njoj. “Bolesni gade”, čuo sam kako Gabi viče. “Iane, dolazi dolje, odmah!” “Joj. kvragu”, progunđao sam pustivši Blake otvorivši vrata širom i potrčavši niza stube. Gabi je tukla Lexa šakama po leđima dok ju je on nosao po kuhinji, frenetičnog pogleda, kao da traži šibu da je izbatina. “Je li sve u redu ovdje dolje?” zahihotao sam se prekriživši ruke preko prsa i naslonivši se na okvir vrata. “Ma sjajno”, Gabi je vikala podigavši nakratko glavu kako bi me pogledala u oči prije nego što ga je ponovno pljesnula po dupetu. “Malo ulijevo.” Lex je poskakivao gore-dolje. “Ili, ako se osjećaš nestašno, neće mi smetati ako me stisneš.” “Ubit ću te u snu!” Gabi je vikala. “Što se događa?” upitao sam Lexa kada je Gabi počela psovati. “To je pet dolara, droljo”, Lex se nasmijao. “U kuhinji smo.” Slobodnom rukom, pogurao je staklenku prema rubu šanka, a zatim spustio Gabi prema njoj. “Bolesni gade!” “Nagađam da je saznala za Serenu?” “Prekini”, Gabi ga je ponovno udarila po dupetu, “gurati”, i opet, “svoj bolesni”, dva udarca, na što je Lex prasnuo u smijeh, ”kurac”. Lecnuo sam se kada ju je Lex podigao više preko prsa pa joj je lice iznenada udarilo o njegovo dupe, “u moje cimerice!”

108


Lex se podsmjehnuo pogledavši je. “Bilo je slučajno.” “Slučajno.” Gabine su oči bile divljačke kada je pomaknula ruku s njegova dupeta do jaja i stisnula ih. Savinuvši se, Lex ju je ispustio. “Kvragu!” Pala je na pod gdje joj se Lex pridružio zgrčivši se. “Kučko!” “Bilo je slučajno.” Gabi je slegnula ramenima. Uzdahnuvši, prišao sam Gabi kako bih joj pomogao da ustane. “Gledaj to s vedrije strane. Sada se barem nećeš vječito brinuti o tome kako će je zavesti. Trebao mu je samo jedan dan.” Gabi nas je obojicu bijesno gledala. Lex je iskoristio njezinu glavu kao pomoć pri ustajanju, a zatim došepao do mene. “Mislim da je vrijeme za odlazak.” “Čekaj!” Gabi je ustala i ispružila staklenku za psovke. “Dva dolara.” “Je li ti to mene zajebavaš?” Lex je zarežao. “Tri.” Po licu joj se razvukao sočni cerek dok je tresla staklenku. Moje su obrve poletjele gore u znak poštovanja kada je Lex nanizao nekoliko psovki, a zatim tutnuo novčanicu od deset dolara u staklenku i uštipnuo je za obraz. “Mrzim neparne brojeve.” “Odi se testiraj u besplatnu kliniku, Lex. Tko zna što sada nosiš.” “Ne brini se. Bit ću čist prije nego što tebe poševim.” Namignuo je. Ponovno je nasrnula, stoga sam gurnuo Lexa prema vratima. “Vrijeme je za polazak, Čovječe.” Mahnuo sam Gabi. “Vidimo se sljedeći tjedan na lazanjama!” “Možeš si nabiti te tvoje lazanje u...” Zalupio sam vratima pred njezinom tiradom.

109


“Čovječe.” Zahihotao sam se. “Zbilja moraš naučiti kada je dosta.” “Ne mogu.” Lex se progurao kraj mene. “Jednog ću je dana ozbiljno ubiti. Ili će ona ubiti mene. Nadam se da ti ne smeta što ćeš morati spasavati svojih dvoje najboljih prijatelja iz zatvora.” “Zar je stvarno tako nemoguće to da slažete?” Lexsov kiseli izraz sve mi je rekao. A kao da to nije bilo dovoljno, nastavio je proklinjati Gabino ime na putu do auta, a onda i do kuće.

110


JEDANAESTO POGLAVLJE “Hvala za kavu”, Blake je promrmljala. “Nisam jutarnja osoba.” “Ja jesam.” Opušteno sam pijuckao svoju crnu kavu dok smo obilazili benčeve. “Pa, bacio sam svoju šalicu u najbližu kantu za smeće i uzeo žvakaću gumu od cimeta, “vrijeme je za predstavu.” I ne pitajući, Blake mi je zgrabila žvaku iz ruke, a zatim zadrhtala. “Ovdje je ledeno.” “Pa, da si se obukla...” Podbola me laktom. “Obukla sam ono što si mi ti rekao da obučem.” “Nosiš sportski grudnjak.” Pokazao sam na crnoružičasti grudnjak koji joj je podizao cure visoko. “I tajice. Praktički si gola.” Blakc je svezala svoju gustu kosu u rep i stavila ruke na bokove. “Učinimo ovo prije nego što se povučem.” “Pa, budući da neću imati vremena vježbati danas, morat ćemo izvesti jednu od mojih DV-a.” “DV-a?” “CrossFit” Slegnuo sam ramenima. “Dnevnih vježbi. Kratko ćemo se zagrijati, baciti se na SMNA, zatim dizanje utega, zatim za kraj sve uz SVP i rastezanje.” Blake me tupo pogledala. “Govoriš li u šiframa?” “SMNA - svake minute radiš novu aktivnost. ŠVP - što više ponavljanja.”

111


“Zvuči zabavno”, rekla je sarkastično. Namignuo sam joj i snažno je pljesnuo po dupetu. “Ajmo, slatkice. Trebamo dizati utege i činiti dečke ljubomornima.” “I sve je to dio našega radnog dana.” Protrljala je guzu i bijesno pogledala u mojem smjeru, ali ja sam već bio prezauzet zagrijavanjem da bih se zamarao time. Uzeo sam dva utega od deset kila za nju i tri za sebe. “Otrčat ćemo dvjesto metara i napraviti deset trbušnjaka, nakon čega će slijediti sklekovi sa spuštanjem do kraja i izdržaj na rukama, dobro?” Blake mi je pokazala palac prema dolje, a zatim me zabljesnula prekrasnim zubatim osmijehom. “Sve će me boljeti nakon tebe, zar ne?” “Tako jako da nećeš moći hodati”, rekao sam uz zločesti cerek. “Insinuiraš nešto?” Nasmijala se. “Odlično.” “Ljubavni učitelj. To mi ide uz naslov.” “Ma da?” “Spusti se na ruke i koljena.” “Zašto? Radi trčanja?” “Ne.” Nasmijao sam se. “Samo sam oduvijek želio to reći. Znaš, onako dominantno... Hej, mogu li te svezati poslije?” “Ne.” Blakeini su se obrazi zažarili. “Ne vjerujem da je to dio programa.” “Nemoj suditi prije nego što probaš.” Otrčao sam od nje. Opsovavši, krenula je za mnom. “Odgovor je i dalje ne.” Ubrzao sam. “Povez preko očiju?” “Ne!” Okrenuo sam se i stao trčati unatrag. “Pretpostavljam da to znači ne i za kostime, ha?”

112


“Klijentica.” Polako je izgovorila tu rijcč, zatim protrčala pokraj mene. “To znači da će jedini muškarac koji će me vezati, nadam se, biti David.” Nešto me zaboljelo posred prsa dok sam pokušavao ne dopustiti da ono što je upravo rekla procuri kroz sitne pukotine koje je stvarala na mojem srcu. Koji mi se vrag događa? David. Kako bi lako bilo zamrziti to ime i osobu. I svakoga drugog muškarca u svemiru koji igra košarku. *** “Znam zašto Gabi skroz govori da te želi ubiti”, Blake je promuklo viknula usred marinca. “Još dva!” Moja su prsa dotaknula pod, a zatim sam se odgurnuo, ustao i skočio u zrak pljesnuvši rukama, potom se ponovno spustivši. Blake je držala ozbiljno dobar tempo. Nisam morao čak ni usporiti, što je bilo impresivno. Požalila se tek kad smo počeli raditi 'smrt od marinaca’, što je uglavnom značilo to da radiš marince dok ne izgubiš volju za životom. “Ja.” Spustila se na prsa. “Mrzim.” Pokušala se podignuti. “Marince.” “Još jedan!” Ruke su joj zadrhtale kada se odgurnula na noge i napokon uspjela ustati i slabašno poskočiti. Lice joj je bilo obliveno znojem. Širokog osmijeha, podigla je ruku da mi da pet. Daje mi pet? Nakon što sam joj priredio pakao?

113


Opalio sam je po dlanu, a zatim privukao na svoja znojna prsa. “Ahh!” Odgurnula me. “Hvala ti na ovome. Moj je trening očito ništa naspram ovoga. Ne bi li možda...” Svrnula je pogled. ”Nema veze.” “Što?” “Vježbaš li ovako svakog dana?” “Aha.” Dobacio sam joj ručnik i pogledao na svoj sat. David je kasnio premda me boljela briga. Zaboravio sam na njega dok smo vježbali. “Možeš odbiti.” Blake je stavila ruke ispred sebe. “Ali bi li ti smetalo da idem s tobom nekoliko puta na tjedan? Mogu ti čak i platiti. Moj mi trener u posljednje vrijeme govori da moram poraditi na izdržljivosti, a mislim da će mi ovo pomoći.” Zakolutao sam očima. “Ne moraš mi platiti... nisam trener. Možeš vježbati sa mnom. Ionako mi dosadi samom, a iz nekog razloga Lex odbija vježbati sa mnom.” “Joj, pitam se zašto”, Blake se našalila bacivši svoj znojni ručnik u moje lice. “Hej!” Dohvatio sam je, a zatim povukao u naručje i spustio na prostirku na tlu nadvivši se nad nju. “Jesi li umorna?” “Iscrpljena.” Nasmijala se. “Ali obožavam taj osjećaj.” “Najbolji je”, rekao sam, a grlo mi se odjednom osušilo kada su joj oči pale na moja usta. “Pa”, napravio sam malo prostora između naših tijcla, “ja ću ti pomoći da se rastegneš i... “ Blakeine su se oči raširile te je trznula glavu udesno, kao da će reći: Gle! David nam je prilazio kimajući glavom u ritmu hiphopa koji je treštao iz njegova mobitela. Uvijek sam nekako mislio da

114


tipovi poput njega slušaju Josha Grobana. Kvragu, čak je i izgledao kao njegova viša inačica. “Ostani mirna.” Zgrabio sam njezinu nogu i brzo je podigao tako da sam je rastezao prema njezinoj glavi, a zatim sam smjestio svoje tijelo nad njezino stavivši noge između njezinih. Radili smo pozu iz Kama Sutre s odjećom i bez sretnog svršetka. Kvragu. Kimnuvši, Blake je zatvorila oči i blago prostenjala. “Joj, to me boli.” “Oprosti.” Prstima sam krenuo uzduž njezina lista do bedra. “Ajme, ukočena si.” Njezini su mišići titrali pod mojim prstima dok sam ih polako masirao. “Aha”, dahtala je. “Upravo. Tu.” Sada sam je temeljitije masirao nastavivši je rastezati dok se nismo našli gotovo prsa o prsa. Uvila je leđa kada je moja ruka pronašla čvor. “Oprosti.” Lecnuo sam se s njom, ali sam nastavio masirati. “Nevjerojatan osjećaj.” Čvor se opustio, a ja sam krenuo na drugu nogu. “O.” Skoro je skliznula s prostirke. “Zar ti tvoj osobni trener ne pomaže s ovim?” upitao sam pokušavajući zadržati ruke usredotočenima na rastezanje umjesto da ih prebacim s mišića na dijelove kojima nije bilo potrebno rastezanje. “Triput me opipao”, progunđala je. “Mislim da shvaća svoj posao malo pre... osobno.” “Sljedeći ga put udari u jaja. Siguran sam da možeš okriviti svoje nevjerojatne reflekse.” Gurao sam jače; jedna joj je noga bila posve ispružena, a drugu sam joj podigao visoko iznad glave. Moje je tijelo zbilja uživalo u ovom rastezanju, ali ne zato što je opuštalo napetost. Zapravo ju je stvaralo, a odjeća za

115


vježbanje nije imala previše milosti. Sve što je trebala bilo je pogledati dolje i vidjela bi koliko me uzbuđivala pomisao na to da joj pomažem kako god mogu, dan i noć, noć i dan. “Blake?” Duboki muški glas prekinuo je naše rastezanje. Podigao sam pogled i samo se podsmjehnuo, onako kako to dečki rade kada znaju da je onaj drugi ljubomoran i ne može učiniti kurca u vezi s tim. “O, bok.” Blake se nalaktila dok sam joj ja spuštao nogu. “Nisam te vidjela, Davide.” “Izgledaš...” Pokazao je na njezino tijelo i polako gutnuo, očima je upijajući s očitim zanimanjem. “Iscrpljeno”, rekla je. Prasnula je u smijeh i zgrabila me za ruku. “Ian stvarno zna kako me obraditi.” Gotovo sam prasnuo u smijeh kada sam vidio bijes na Davidovu licu. Kako se samo usuđujem dirati njegovu prijateljicu! Samo kako bih ga raspizdio, poljubio sam njezinu ruku i namignuo. “Znaš”, David se nagnuo u naš prostor, “ako ti ikada zatreba pomoć... u teretani, uvijek možeš pitati mene.” “O”, Blake je pogledala između mene i Davida, “lijepo od tebe, ali...” “Mislim da imam sve pod kontrolom, Davide.” Pakosno sam se nacerio. “Pa, ponuda stoji.” David se podigao i polako odmaknuo. “Baš mi je drago da sam te vidio, Blake. Izgledaš... stvarno dobro.” Spustila je pogled na svoje sise. Što je ponukalo svakog muškarca, uključujući mene, u krugu od osamdeset kilometara da joj se pridruži u divljenju. “Hvala!”

116


Gotovo sam prostenjao kada je razgibala ramena, zbog čega su joj grudi malo poskočile. Ruka mi se trznula zajedno s kurcem. “Uh.” Jadni je David izgledao kao da je spreman progutati svoj jezik. Zatim je postavio ruke ispred sebe i kimnuo. “Pa, vidimo se.” Prljavi je prostak prekrivao svoju kitu. Istog je trenutka otišao na benč i stavio sto dvadeset kilograma na šipku. Zbilja, čovječe? Naći će se u svijetu boli ako se barem ne zagrije. Ali Veli je Jože bio podliji nego što sam očekivao. Nije se pretvarao da ne gledamo. Ako išta, znao je da ćemo ga gledati. Lukavi Veli Jože. Namrštio sam se kada je počeo dizati i spuštati sto dvadeset kila kao da to nije bilo ništa strašno. Ustao je, napuhanio prsa, i pogledao prema nama kao da želi reći: O, još ste tu? Pazite ovo. Dodao je još deset kila. Bez po muke. Morao sam priznati. Bio je idiot, ali bio je snažni idiot. “Vau”, Blake je dahnula. Pogledao sam njezine raširene oči koje su se podizale i spuštale u ritmu njegova pumpanja. E, nećemo tako. Stisnuvši zube, gotovo sam je zatukao. Zar je ozbiljno impresionira taj krelac? Granica između osobnoga i profesionalnog zamućivala mi se pred očima jer nisam želio ništa više nego prikovati je uza zid i utonuti u nju. Zatekao sam se u situaciji u kakvoj nikada nisam bio. Situacija u kojoj su tip i ženska obavljali ono Ja sam muško, pogledaj kako grmim - joj, vidi kako si snažan, a mene je zbog toga nešto stezalo u prsima. Rekao sam Blake da ću je poljubiti ako bude potrebno.

117


Odjednom je postalo prijeko potrebno. Da pokažem da je moja. Stoga sam se, ne dopustivši svojemu mozgu da izređa logične razloge zašto je to bila loša ideja, nagnuo prema Blake i poljubio je. Onog trenutka kada su se naše usne spojile, dahnula je. Očekivao sam da se potpuno isključi, što bi značilo da ću morati okrenuti njezina leđa prema Davidu da nas ne oda. Umjesto toga omotala je ruke oko mojega vrata priljubivši svoje tijelo uz moje. I otvorila. Svoja. Usta. Imala je okus kave i cimeta. Jebem ti. Netko bi trebao napraviti žvaku tog okusa. Navalio sam na njezina usta uranjajući, harajući, praktički postavljajući svoju zastavu i salutirajući joj, rukama istodobno klizeći niz njezina leđa, prste zarivši u njezinu kožu, priželjkujući da vrućina između naših tijela spali odjeću kako ne bih morao tratiti vrijeme na njezino trganje. Njezine su se ruke uvinule u mojoj kosi, a ja sam drukčije nagnuo svoju glavu dražeći joj usta. Vodeći ljubav s njezinim usnama. Nešto je glasno zazvečalo. Odmaknuli smo se jedno od drugoga. “Žao mi je”, David je zazvao iz svojeg dijela prostorije s utezima. “Ispao mi je uteg.” Žao mi je, moš mislit. Kako god. Nije me bilo briga. Jer ja sam bio tip koji će išetati odavde s curom. Iako nije bila moja. I iako će možda biti njegova za nekoliko dana.

118


Sranje. “To je bio”... Blake mi se privinula na prsa kada sam omotao ruku oko nje, “zbilja sjajan prvi poljubac.” Kvragu! Sve ću uništiti. Ja sam bio njezin prvi poljubac? Ja? Certificirana kurva? Tip kojemu je plaćala? Ne onaj u kojega je bila zaljubljena. To me pogodilo. Čuvala se za nekoga važnoga, dok se ja nikada nisam čuvao ni za koga. Ta me misao progonila cijelim putem do mojeg auta.

119


DVANAESTO POGLAVLJE Shell mi je sjedila blizu dok smo se pretvarali da učimo u kafiću. Izmijenili smo nekoliko slučajnih dodira, nekoliko čeznutljivih pogleda i strateško ispuštanje kemijske, tijekom kojeg sam se ja pretvarao da joj gledam u majicu. I opa - poput magije, pojavio se ljubomorni konobar. Tom. Sranje, mrzio sam Toma. Ne zato što je bio seronja, već zato što nikako nije htio izići iz one šefujuće faze pod nazivom “znam što je najbolje za tebe”. I to me ozbiljno ljutilo. Bila je to posljednja faza, ona u kojoj tip prestaje biti protektivan i zapravo nešto poduzima u vezi s tim. Shell nije zaslužila biti u tom međuprostoru. Itekako se potrudila, a ako on nije mogao vidjeti kakva je ona žena, onda ćemo ona i ja morati iskreno porazgovarati, a to sam s klijenticom u svojoj karijeri učinio samo jedanput. Nisam htio da to postane nekakav trend. Osim toga, što prije završim sa Shell, to prije mogu... Namrštio sam se. Što? Završiti s Blake? Jesam li to želio? Moji su zubi žvakali slamku u smoothieju dok nije postala beskorisna. “Mogu li vam donijeti još što?” Tom nam se obratio oboma. Iskoristio je zamjenicu za množinu i sve to, ali je posve ignorirao moje postojanje, svoje lijene smeđe oči usredotočujući samo na Shell.

120


“Zapravo”, Shell je zijevnula, zabacila ruke iza vrata i, kao što sam je uputio, počela masirati stražnji dio svojega vrata, “da slučajno nisi maser u slobodno vrijeme?” Bravo. Savršeno izrečena rečenica, kao da ju je uvježbala, što i jest, s obzirom na to da je prvih četiri puta dok ju je vježbala sa mnom mucala i gotovo uzviknula “mascr”, a zatim zaroktala nervoznim smijehom. Sakrio sam osmijeh iza kemijske dok sam švrljao gluposti o poslovnoj etici. Vjerujte mi, nije mi promakla ironija. Tom se raspoloženo osmjehnuo. “Ne, ali sam svejedno dobar s rukama.” Pogledao sam njegove slabašne ruke. Ne vjerujem, zbilja ne vjerujem, čovječe. Bio sam prilično siguran da bi, ako dobije priliku da joj preokrene svijet navedenim rukama, ona vjerojatno obavila kupnju namirnica prije nego što bi on izvukao ikakvu reakciju od nje. Tom je stavio ruke na njezin vrat i počeo masirati, na što me Shell pogledala iza svojih dugih šiški i usnama oblikovala Too! Pravio sam se da sam previše udubljen u svoje učenje da bih mario. Tom joj se posve približio, prsa prislonivši na njezina leđa. Zatim se nagnuo prema naprijed i prošaptao: “Oslobađam ti raspored.” “Oslobađaš ga?” Shell je rekla zvučeći iznenađeno. “Ne razumijem.” “Pogledaj ga.” Znao sam da sam ja taj “on” o kojemu je govorio. “Plazim po tebi, a njemu uopće nije stalo.” Bio je u pravu. Više mi je bilo stalo do grča koji sam dobio u ruci od pisanja i boli u leđima od pogrbljivanja nad knjigom.

121


“Ššš.” Shell ga je ušutkala. “Zapravo je odličan kada ga upoznaš, i...” Vrijeme je za predstavu. “Shell”, zalajao sam. “Idemo.” Ustao sam i počeo skupljati svoje stvari. “Što ako ona ne želi poći s tobom?” Tom je prekrižio ruke kako sam i očekivao, a njegovo je protektivno držanje govorilo: Dotakni je i otkinut ću ti glavu. Ili u njegovu slučaju, suprotstavio bi mi se poezijom, jer nasilje nije u modi. Mir u svijetu. Spasimo kitove. Sojino mlijeko. Kraj priče. “Shell”, namrštio sam se, “što se događa?” Ustala je na drhtave noge. “Iane, u redu je, trebali bismo krenuti i...” “Shell!” Tom ju je zgrabio za lakat i protektivno privukao u naručje. “S njim samo učiš, on je tvoj kolega, ne dečko.” “Zapravo...” podsmjehnuo sam se. Tomovo lice postalo je smiješne nijanse ljubičaste. “Ne više.” “Što ne više?” Kvragu, kako su me leđa boljela. Zašto je tipovima trebalo toliko dugo da zatraže ono što im pripada? Da napokon uzoru zemlju, postave zastavu i zapjevaju pobjedničku pjesmu. Oči su mu letjele između Shellinih i mojih. A zatim je ljutnja nestala. Eto nas. Za tri, dva, jedan. “Shell.” Tom ju je zgrabio za ramena i okrenuo prema sebi. “Sviđaš mi se. Oduvijek si mi se sviđala.” Hvala Bogu, priznanje! “Sjećaš li se kako si prije uvijek naručivala kavu, ali je nikada nisi probala s malo mlijeka i meda?”

122


I tu ja odlazim. Neka me netko spasi od govora o tome kako “sam napokon shvatio da si ti bila ta cijelo vrijeme”. Kimnula je, a suze su joj navrle na oči. “I kada si ostala dokasna, zaspala za knjigom, pa sam te probudio, a ti si rekla...” “Još samo jedna šalica!” Nasmijali su se u isti glas. Sveti Bože, bilo mi je teško pretvarati se da sam bijesan kada mi je malo nedostajalo da me zaboli glava od njihovih udvaračkih prisjećanja. “On te čak i ne poznaje kao ja.” Privukao ju je bliže k svojim prsima, ruke omotavši oko njezinih kao da se njegovi prsti pokušavaju pariti s njezinim dlanovima. “Ostavi ga.” Da. Molim te. Za Boga miloga. Ostavi me. Moram pohvaliti Shell da je izgledala kao da je rastrgana kada je oborila glavu i vrlo polako izgovorila: “Iane, mislim da bi trebao ići.” Trijumfalan izraz pojavio se na Tomovu licu. Meni je prsa ispunilo pobjedničko bubnjanje. I tako zadnju rundu odnosi Tom... Zadnju je rundu uvijek odnosio tip osim ako bi računalni program rekao da je tip potpuni krelac. Ali program je zasad bio savršen u razlučivanju pobjednika od gubitnika. I koliko me god Tom živcirao, duboko sam u sebi znao da mu je uistinu bilo stalo do Shell i da će se, ako prežive sljedećih nekoliko mjeseci, najvjerojatnije oženiti za nekih godinu dana. Oboje su bili nezreli brucoši, oboje sebični, pa je imalo smisla da im je trebalo toliko da nadiđu svoje nesigurnosti prije nego što su postali dobri jedno za drugoga. Šest dana. I Shell je dobila svojeg muškarca.

123


“Ako je to ono što želiš”, rekao sam Shell pokupivši svoje knjige i strpavši ih u svoju torbu, “onda ti neću stajati na putu. Ali zapamti, bit ću tu kad te ovaj seronja razočara, što”, izazivajući ga, odmjerio sam ga od glave do pete, “hoće.” “Odlazi.” Stisnuo ju je jače, čvršće, posesivnih, bijesnih očiju. “Sada.” To je bilo to. Ljubomora je bila jedno; spašavanje drugo. Ali onog trenutka kada je njegov pogled spasitelja prešao u priznanje, i napokon u posesivni stav? Pa, mogao sam im čestitati na novozapočetoj vezi. Skovao sam je što sam bolje mogao. Posadio sjeme, zalijevao ga i omogućio mu da naraste. Osim ako vatra ne proždre i spali cijelo prokleto polje, bit će dobro. Još jedna zadovoljna klijentica. Progurao sam se kraj njih i brzo ušao u svoj auto upalivši motor i odvezavši se s parkirališta kako bih pokazao koliko me uvrijedio time što je zagazio na moj teritorij. Obavijest da mi je stigla poruka oglasila se dok sam stajao na semaforu. Shell: Hvala ti, hvala ti, hvala ti. Svjetlo je i dalje bilo crveno, stoga sam joj odvratio. Ian: Nema problema. Zapamti pravila, ali budi svoja. Račun ti je na mailu. Molim te, obriši ovaj broj i sve emailove. 2 posjetnice WM-a su u tvojem stolu. Ako prijateljice pitaju, znaš što ti je činiti. Shell: Najbolji si!

124


Bacio sam mobitel i zahihotao se. “Znam.” Moja umišljenost nije potrajala. Jer kratka vizija trenutka u kojem mi Blake šalje istu takvu poruku prozujala mi je umom kao loš trip. I to će se dogoditi. Uskoro. Prošli smo već četiri dana. Rekao sam joj da će mi trebati tjedan, možda dva, ovisno o okolnostima. Sranje, a ona je tako dobro napredovala. Vjerojatno nije ni shvaćala da se više ne skriva iza svoje kose, kao i da se ne pogrbljuje u stolcu tijekom predavanja. Ramena su joj se ispravila, redovito je sugovornike gledala u oči i, kvragu, izgledala je seksi. Sve mi se više otvarala govoreći mi o stvarima koje voli i koje ne voli, što obično nisam poticao. Ali ona je morala naučiti kako se opustiti u muškom društvu, stoga sam to dopustio. Nije to imalo baš nikakve veze s tim da sam je silno želio upoznati, kao ni s tim da me to kako je prepričavala crtiće nasmijavalo. Kvragu, u sebi sam prostenjao. Kako su stvari napredovale, ne bi me čudilo da ju je David već pokušao zvati. Um mi je prelijetao preko svih mogućnosti. Nije mi poslala poruku cijeli dan. Je li to značilo da se dopisuje s njim? Treba li me još uopće? Zašto je to bilo važno? Onda opet, možda se razboljela. Sranje, vjerojatno je dobila gripu ili nešto i sada ju je bilo sram jer je povraćala po svemu i nije mogla doći do telefona a da joj se soba ne zavrti. A ja se tu ponašam kao neki seronja. Na sljedećem semaforu poslao sam joj poruku. Ništa.

125


Bubnjajući rukama po volanu, opsovao sam i okrenuo se u smjeru Gabine kuće. Samo ću provjeriti kako je. Samo jedanput. I ne zato što sam paranoičan, već zato što sam zabrinut. Iritantan glas u mojoj glavi podsjećao me da se nikada nisam brinuo o klijenticama; nisam ni razmišljao o njima. Ali zanemario sam taj glas, jer je bio u izravnoj suprotnosti s onime što sam osjećao u svim ostalim dijelovima svojeg tijela. Da me možda Blake trebala. Ili sam možda... ja trebao nju.

126


TRINAESTO POGLAVLJE Kad sam se zaustavio pred kućom, već sam se bio uvjerio da je Blake preostalo samo dvadeset i četiri sata života i da je jedini način da preživi bio taj da se poseksam s njom hrpu puta. Nekako sam u svojoj maštariji od ispranog igrača američkog nogometa postao frajer u pilotskom odijelu s avijatoricama, poput Tonia Cruisea u Top Gunu. A budući da je išla na fakultet sestrinstva, što je bila moja najdraža erotična fantazija, ona je nosila odijelo zločeste medicinske sestre, s crvenim čizmama preko koljena i visokim petama. I tijelo mi se bolno stezalo dok sam se uzalud pokušavao spriječiti da ne eksplodiram od vlastitih glupih fantazija. Kako sam došao od želje da vidim kako je do želje da budem u njoj? Kvragu, moja je mašta bila živopisna. Otrčao sam do kuće, pustio se unutra i viknuo: “Gabi! Blake! Serena! Je li itko kod kuće?” “Isuse.” Gabi je ustala s kauča izgledajući poput zombija. “Neki ovdje pokušavaju spavati.” “Oprosti, prijatelju.” Prišao sam joj i promrsio joj kosu. “Nisam te vidio. Slatka frizura. Misliš li se kasnije pridružiti simpatičnim beskućnicima ispod mosta na orgiji?” Njezine oči, koje su nalikovale mačjima, skupile su se kada je zgađeno otfrknula i slabašno me odgurnula. “Bolesna sam, seronjo.”

127


Poskočio sam i zateturao unatrag sudarivši se sa svjetiljkom koja je potom pala na pod uz glasan zvcket. “Joj, molim te!” Ispuhala je nos u rupčić, a punđa na vrhu njezine glave zanjihala se s trzajem. “Imaš sreće što nisi pokupio gonoreju od toga silnog seksanja! A bojiš se obične prehlade.” “Zbilja mrzim bakterije”, istaknuo sam, vrativši svjetiljku na stol, ali se i dalje držeći podalje od zaražene. Gabi mi je bacila rupčić u lice. Ja sam se izmaknuo i dodatno udaljio. “Iane”. zarežala je. “Spavaš s bakterijama cijelo vrijeme.” “Pošpricam ih dezinfekcijskim sredstvom prije nego što spavam s njima. To je sve dio procedure prije nego što ih nabijem na zid i pružim im čast pušenja kurca.” Bijesno me pogledala. “Ili na krevet...” Oči su joj se dodatno skupile. “lako su posljednji tjedan u pitanju bila vrata.” Prostenjala je. “Slomili smo ih.” “Dosta! Još je balavih maramica poletjelo u mojem smjeru. “Zašto si ovdje?” “Ja, ovaj.” Sranje, nisam mogao lagati svojoj najboljoj prijateljici. “Sinula mi je jedna zamisao u vezi s Blake, a tipkanje se tijekom vožnje i ne odobrava. Zar nisi vidjela oglasne ploče?” “Nisi je mogao nazvati?” “Nikada ne zovem svoje klijentice osim ako je to stvarno potrebno.” Niti ih ikada posjećujem kod kuće, ali...

128


“Gore je. Cijev je pukla u kupaonici i vode ima posvuda. Mislila sam nazvati vodoinstalatera, ali je rekla nešto o tome kako je tata njezinog prijatelja vodoinstalater i odjednom se neki visoki tip pojavio i rekao da je može popraviti u tren oka.” Gabi se vratila u ležeći položaj. “Tko još rabi taj izraz, u tren oka?” “Sva sreća da znaš popravljati cijevi!” Blakein je glas dopro s kata. “Znam ih i čistiti.” Poznati se glas nasmijao. “David.” S gađenjem sam protisnuo njegovo ime. “Tko?” Gabi je pokušala ustati, ali sam joj prekrio usta jastukom kako bih je ušutkao. Počela se koprcati pod njim. “Ne mogu. Disati.” “Prestani govoriti ili ću te ozbiljno ugušiti”, prosiktao sam bacivši jastuk na pod te kleknuvši pokraj kauča; u ušima mi je brujalo dok sam pokušavao čuti njihov razgovor. “Ne kužim u čemu je problem.” Podigao sam jastuk i pogledao Gabi prijetećim pogledom. Bacila je ruke u zrak. “Mislim”, nekakav tupi predmet pao je na pod uz zveket; mislim zbilja predmet, ne David, kvragu, “da bi to trebalo biti to.” “Zašto nisi pozvala mene?” opalio sam Gabi po glavi jastukom. “Ajme, pitam se zašto”, Gabi je rekla rugajući se. “Zato što si, kada nam se pokvarila perilica posuđa, rekao da je jedini način da je popravimo da zaplešem pred njom bez majice, a zatim da se krenem ludirati po kuhinji premazana kokosovim uljem.” Podsmjehnuo sam se. “Reci mi da nisi barem na trenutak pomislila to učiniti.” “I pitaš se zašto sanjam tvoju smrt.”

129


Odmahnuo sam jastukom. “Obožavaš me.” “Uvijek je vrlo živopisno. Sinoć te pokupio auto.” “Dobar auto?” upitao sam. Slegnula je ramenima i otrgnula mi jastuk iz ruku. “Honda.” “Grubo. Sigurno ga je vozila neka bivša.” “Većina njih vozi Jette.” “Čudno, zar ne? Svako malo pojavi se neka Honda, ili slatki Nissan. Ali te cure obično žele više od jedne noći, a ja sam samo jedan čovjek, stoga...” Koraci su se oglasili na stubama. Ukipio sam se u svojem položaju na podu klečeći pokraj svoje bolesne prijateljice kada se pojavila Davidova glava, a zatim i njegovo dugo, vitko tijelo. Nosio je poderane traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Nadao sam se da mu je ispalo dupe i da je mahao pred Blakeinim očima nesvetom količinom guznih dlaka cijelo vrijeme tijekom popravljanja te proklete cijevi. Blake ga je slijedila, širokog osmijeha, uzbuđena. Sjajno. To je bilo jednostavno prekrasno. Bio sam silno zadovoljan svojom novom klijenticom i njezinom sposobnošću da privuče Dupetara. “Hvala još jedanput, Davide.” Blake je prekrižila ruke. Zar zbilja nije znala što time čini muškarcu? Bujno poprsje izlijevalo je iz njezina uskog crnog topića za trčanje. Čekaj, ja joj ga nisam kupio. Odakle joj? Nakašljao sam se. Jadan potez. Ja sam to znao, a znala je i Gabi sudeći prema načinu na koji je podigla obrve. Činilo mi se kako me svaki prokleti jastuk osuđuje otpuhujući u mojemu smjeru. “Jesi li se i ti razbolio?” Blake je raskrižila ruke i prišla mi.

130


“Jako”, rekao sam kimnuvši. Gabi je otvorila usta želeći se pobuniti, ali je samo cijuknula kada sam je uštipnuo za nogu. “Joj, ne.” Blake mi je opipala čelo, a ruke su joj bile hladne. Hej, možda sam zbilja pokupio nešto. Namrštivši se, nagnula se, prislonivši svoje usnice na moju sljepoočnicu. Studentice sestrinstva. Obožavao sam ih. “Blake?” David je rekao s vrata. “Siguran sam da je dobro, a posljednje što ti treba jest da se razboliš prije svojeg ispita u petak. Što kažeš da odemo na sladoled ili nešto takvo?” Kvragu, brzo je djelovao. Brže nego što sam očekivao. Kvragu. Što? Vidio je da ima sise i tipa koji joj posvećuje više pozornosti i odjednom želi na sladoled s njom? Kao da imaju deset godina? Ponovno sam se nakašljao, ovaj put stvarno uvjerljivo. Gad se želi igrati? Onda ćemo se igrati. Kašljucnuo sam, a zatim nježno odgurnuo Blake od sebe. “U pravu je. Posljednje što želiš je da se razboliš, a nakon... sinoć... možda si već nešto pokupila.” Glas mi jc bio hrapav, vruć; omotao ju je aluzijom na seks i obećao da je nikada neće pustiti. Blakeina su se usta razjapila. Blago sam zatresao glavom. “U pravu si.” Uzdahnula je poraženo. “Vjerojatno sam već zarazna.” “Najvjerojatnije”, rekao sam i kimnuo pretvarajući se da sam tužan. “Žao mi je, malena. Da sam znao, ne bih te onako cijelu obljubio. Kvragu, baš sam seronja.” Davidove su se ruke stegnule oko torbe koju je držao.

131


“Oprosti”, promumljao sam prema njemu. “Zaboravio sam da si tu.” “Drugi put?” Blake je rekla Davidu glasom punim nade. “Ne bih voljela da se razboliš i propustiš veliku utakmicu.” Veliku utakmicu? Kakvu veliku utakmicu? Zbilja sam morao obratiti bolju pozornost na njegov raspored. Ali on je bio košarkaš. Je li bio sportaš? Apsolutno. Jesu li ga svakih nekoliko sekundi udarali stokilaši? Ne. Je li onda bio frajer? Poput mene? Ni blizu. On se bavio znojnim muškarcima i loptama. Ja sam se bavio napadačima koji su pucali od testosterona. Sam se bavio. Prokleta bol u mojem koljenu. “U pravu si.” David me oprezno pogledao. “Pa, sada imaš moj broj, stoga...” “Da.” Blake je ustala a sise su joj poskočile. Gledao sam ih poput mačke koja je upravo dobila svoje prvo klupko vune. Želim. Dirati. “Vidimo se!” Hop, hop, hop. Sveti Svrnuo sam pogled. Morao sam. Inače bih svakome u prostoriji morao objašnjavati zašto kuga uzrokuje erekcije. A činilo mi se... kako taj razgovor ne bih trebao imati s klijenticom. Klijenticom. Klijenticom. Klijenticom. Možda ako nastavim ponavljati njezin status u mojem životu, neću biti tako prokleto spreman nagnuti je preko stola i... “Iane?” Blake se iznenada našla preda mnom. Sranje, jesam li išta od toga izrekao naglas? Pogledao sam prema Gabi očekujući pomoć.

132


Ona je zurila u jastuk, posve me ignorirajući. Što je značilo da je bijesna. Znala je da se ne odnosim prema Blake kao prema običnoj klijentici. Morat ću biti oprezniji ubuduće. Skočio sam na noge i počeo ređati uobičajeno. “Sljedeći put kada te pozove k sebi, reci da si zauzeta. Zauzeta si sve dok ja ne kažem da si slobodna, jasno? Treće pravilo objašnjava to do najsitnijeg detalja.” Blake je napravila korak unatrag i ozbiljno kimnula. “I ne dopusti mu da te zove niti da te nagovara na druženje, ne dok si tehnički gledano s drugim tipom. Ovako ispadaš laka cura a naša se veza ne čini stvarnom.” Gabine su se oči skupile kada nas je pogledala. “Događa li se nešto što bih...?” “Bolesna si, Gabs.” Stisnuo sam joj jastuk na lice. “Znaš kako kažu: 'Spavaj, spavaj, spavaj!’” “Ne može disati.” Blake je pokazala na jastuk. “Diše kroz kosu.” Kimnuo sam. “Dobro je.” Gabi je odgurnula i mene i jastuk i dahnula. “Vidiš? Sasvim dobro.” Pročistio sam grlo. “Ja, ovaj, vidimo se kasnije.” Istrčao sam iz kuće, sav znojan. I to ne zato što mi je pozlilo, već zato što sam imao osjećaj da će se to uskoro dogoditi. Ovo s njom i Davidom odvijalo se prebrzo. Dobio sam naglu želju da se malo bolje zagledam u njihov program. Samo sam se nadao da je Lex kod kuće da mi pomogne.

133


ČETRNAESTO POGLAVLJE “Lex!” Viknuo sam čim sam zakoračio preko praga. “Hitni sastanak. Odmah!” Lex se pojavio nekoliko sekundi poslije, s naočalama crnog okvira nisko na nosu i kemijskom u ustima. Samo me malko živciralo to što je s naočalama izgledao pametniji nego što je već bio. “Što ima?” A onda bi uporabio riječ poput “što ima” i ja bih se osjećao mnogo bolje u vezi sa svojim mjestom na ovom svijetu. “David. Što je s njim? Ona jako brzo napreduje i čini mi se da on pada na to, ali čini mi se kao da nešto s njim nije u redu.” Zapravo, stvar je bila u meni, samo u meni, no radije bih umro nego to priznao. “Možeš li mi izvući njegov profil?” Lex je skupio oči. “Davidov profil? Želiš vidjeti njegov profil?” “Zašto ponavljaš ono što sam upravo zatražio?” Lex se naslonio na okvir vrata. “Joj, pa ne znam. Zato što obično samo preletiš sažetak koji ti ubacim u paket. Otkud sad to?” “Znatiželja”, lagao sam. “Aha.” Lex se podsmjehnuo, a zatim otišao u dnevnu gdje se njegov laptop nalazio. “A ima li ta znatiželja možda kakve veze s tim što silno želiš poševiti dotičnu klijenticu?” Zakolutao sam očima. “Ja ne ševim klijentice.” “Još.”

134


“Onog trenutka kada se poseksam s klijenticom, ovo sve postaje vrlo lukrativan prsten prostitucije, dobro?” Lex je podigao ruke, zatim se nalegao na naslon stolca kada se na njegovu zaslonu pojavio grafikon naše tvrtke. David Hughes i Blake Olson = uspjeh 87% nakon prvih trideset dana. “Osamdeset i sedam?” Ponovio sam. “Nije li to nekako visoko?” Lex je kliknuo na ostatak statistika, koju su činili većinom brojevi koje smo uključili nakon Blakeina upitnika, koji je Lex korelirao s Davidovim interesima, prošlosti, ocjenama, studentskim navikama, prehrambenim navikama, vezama i, da, čak i s njegovim medicinskim kartonom. Lex je bio pravi haker. Naravno, bilo je to polulegalno. Ili možda posve ilegalno. Ali pomagali smo ljudima. Već sam spremio govor za FBI, ako ikada bude došlo do toga. “I ko je, dovraga, alergičan na grožđice?” ispalio sam čitajući njegov medicinski karton. Lex je zatvorio laptop uz tresak i okrenuo se. “Ako vidim naslov u sutrašnjim novinama o tome kako je razigravač Huskiesa gotovo umro od anafilaktičkog šoka, bih li se trebao zabrinuti? Ili da samo dam policiji našu adresu?” Nasmijao sam se. “Molim te, kao da bih se spuštao tako nisko.” “Gabi je zvala.” “Gabi nikad ne zove.” “Bila je zabrinuta.” “Pa je nazvala tebe?” Petljao sam sa rukama, potom se zavalio u stolac. “Ona te mrzi.”

135


“Što je rekla barem deset puta prije nego što je napokon došla do toga zašto zove.” “Vikala je?” “Kada ona ne viče?” Lex je zgađeno otfrknuo. “Misli da petljaš s Blake.” “Nikakvo se petljanje nije odvilo.” “Hoće li?” Gutnuo sam knedlu. “Ne.” “Sveti Bože.” Lex je skočio sa svojeg sjedala i opipao mi čelo. “Jesi li se razbolio? Otkad ti ne petljaš sa ženskama?” “Gabi je bolesna.” Odgurnuo sam ga i krenuo se povlačiti u kuhinju. “Odnesi joj juhe. Budi dobar prijatelj. Ja imam posla.” Mislio sam da me ostavio na miru dok nisam osjetio kako mi diše za vratom dok sam bezumno prevrtao po hladnjaku. “Sviđa ti se”, rekao je. “I jogurt mi se sviđa. Očekuješ da i u njega nabijem penis?” Lex je prasnuo u smijeh. “Nisam mislio da ću doživjeti ovaj dan. Da pogodim, a ona tebe i ne zapaža.” Zalupio sam vratima hladnjaka. “Ne bi me ni trebala zapažati s obzirom na to da sam ja njezin učitelj! Trebao bih joj pomagati da dobije Davida, a ne pomagati sebi da dobijem njezinu robu!” “Ima dosta dobru robu.” “Začepi!” Nasrnuo sam na njega, ali sam se ukipio čuvši njegov smijeh. “Joj, čovječe, gadno si se zaljubio. A ne znaš ni zašto.” “Zato što studira sestrinstvo. A ti barem znaš da devedeset posto muških fantazija ili uključuje seksi medicinsku sestru, zločestu policajku ili seksualno nesigurnu učiteljicu.”

136


“Moj čovječe.” Lex mi je dobacio žlicu za jogurt. “Samo zapamti, potpisala je ugovor. Drži svoje izvjesne dijelove podalje od njezinih da ne bi upao u nevolju. U ugovoru stoji da nas, ako se seksaš s njom, ona može tužiti. To smo napravili namjerno kako bismo stekli njihovo povjerenje, ali i kako bismo sebe držali pod kontrolom. Dosad to nije bio problem.” “Niti će biti.” Jogurt je imao usran okus. Osjetio sam vrućinu u glavi. A kožom su mi prolazili trnci. Gabi! Realno sam znao da je nemoguće da sam se razbolio od današnjeg posjeta, što je značilo da nešto kruži. Ipak, strpljenje mi je otišlo kvragu, i morao sam naći nekoga koga ću kriviti. “Zašto?” Bacio sam žlicu u sudoper i nagnuo se nad njega. “Jednog ću dana ubiti Gabi i od tebe zatražiti da zakopaš njezino tijelo. Samo ne pitaj ništa kada taj dan dođe, u redu?” “Zašto jednog dana? Zašto ne sada?” Lex je izgledao zbunjeno. U glavi mi je počelo bubnjati. “Kvragu! Jesi li ti bolestan?” “Pa, ne. Ali ja uzimam multivitamine. Tebi je uzimanje vitamina jedanput tjedno prožvakati dječji vitamin kada te počne sve svrbjeti od seksanja u travi.” “Sigurno me Gabi zaratila”, gunđao sam. “Idem u krevet prespavati to i, nadam se, ne umrijeti. Ako se probudim kao zombi, uslikaj barem nekoliko fora slika prije nego mi odrubiš glavu. Dogovoreno?” “Imaš moju riječ.” Lex je ozbiljno kimnuo, a ja sam odmarširao niz hodnik i zalupio vratima. Posljednji sam se put razbolio netom prije novačenja. Netom prije nego što se moj život zauvijek promijenio.

137


Biti bolestan bila je loša stvar, zato što mi se činilo da mi je svemir govorio da se nešto sprema poći gadno po zlu.

138


PETNAESTO POGLAVLJE Ponovno sam sanjao onaj san. Moj je mozak to teško potiskivao, posebice sada kada mi se cijelo tijelo treslo. Prokleta groznica. Okrenuo sam se na bok i zatvorio oči, no lice dječaka nastavilo me progoniti. “Mogu li dobiti tvoj autogram?” molio me, poskakujući goredolje. izvukao sam svoj crni marker i čučnuo. “Mali, možeš dobiti i moj autogram i karte za sutrašnju utakmicu.” “Nema šanse!” viknuo je. “Tata, tata, pogodi štoš.” Njegov je tata ustima oblikovao “hvala” dok mu je jedna jedina suza bježala iz oka. Nisam mogao svrnuti pogled sa sirove boli koju je ta jedna suza izazivala. “Kako se zoveš?” Dječakove plave oči su se raširile. “Tyson! Tyson Montgomery.” bilo je slatko kako je uzviknuo svoje ime, kao da ne može vjerovati da mi ga uistinu govori. Brzo sam potpisao njegovu kapu sa znakom Seahatvksa, a zatim izvukao dvije karte za utakmicu. VIP. Bio je to dio mojeg bonusa. Želio sam karte kako bih ih mogao dati ljudima, ali sam uglavnom želio karte kako bih ih mogao dati onima koji su na trenutak trebali sve zaboraviti. Zato što je to nogomet činio meni. Pomagao mi je zaboraviti moje lude roditelje. Moje usrano i samotno djetinjstvo. Pomagao mi je zaboraviti da sam i dalje usamljen.

139


“Izvoli.” Pružio sam mu ih. “Hvala ti.” Njegov mi je otac stisnuo ruku kada sam se uspravio do svoje pune visine. “Ne znate što nam ovo znači. Njegova mama... upravo je preminula…” Glas mu je pukao. “Zadovoljstvo mi je.” Pustio sam njegovu ruku kada je netko vrisnuo u daljini. “Pazi!” muškarac je viknuo vidjevši automobil koji se bio zaletio prevrnuvši štand s hotdogovirna i NFL-ovu trgovinu koja je bila postavljena ispred stadiona. Jedva sam imao vremena reagirati dok je automobil jurio prema dječaku, koji je stao na kraj reda čekajući još jedan autogram. “Mičite se!” viknuo sam. Dečki iz moje ekipe razmicali su obožavatelje s puta dok je dječak stajao kao začaran. Automobil je jurio ravno prema njemu. “Miči se!” viknuo sam i potrčao prema njemu maknuvši ga s puta u trenutku kada se automobil zabio u mene s moje lijeve strane podigavši me u zrak. “Hej”, ženski je glas prošaptao kada mi je nešto hladno potapšalo glavu. “U redu je. Samo imaš groznicu.” Trgnuo sam se iz sna, teško dišući, osjećajući bol u nozi. Blake je odmaknula hladnu kompresu, obrva izvinutih od zabrinutosti. “Jesi li dobro?” “Tu si.” Joj, sranje, sranje, sranje. Lex će me ubiti. Bila je u mojoj kući. Nikada nismo dopuštali klijenticama da nam dolaze u kuću. Nikada. Bio sam bolestan, ali ne toliko bolestan da zaboravim pravila koja smo ustanovili. Ista ona o kojima sam držao Lexu

140


propovijed govoreći da ih neću prekršiti. A ona nije bila samo u mojoj kući; bila je u mojoj sobi. Na mojem krevetu. “Poslala sam ti poruku. Čak sam te i zvala.” Blake je umočila krpu u ledenu vodu i iscijedila je. “A ti nikako nisi odgovarao. U nesvijesti si gotovo dvanaest sati. Napokon sam zaprijetila Gabi, koja je potom zaprijetila Lexu, koji me napokon pustio u kuću nakon što sam zaprijetila da ću je spaliti.” Smijeh mi je pobjegao između usana prije nego što sam ga uspio suspregnuti. “Tako si se zabrinula za mene?” “Za tebe?” Trepnula je. “O, radim ovo iz posve sebičnih razloga. Ako izgubim svojega učitelja, gubim svoju ljubav. Vrlo jednostavno.” Namignula je. Njezina valovita smeđa kosa bila je skupljena u opuštenu pletenicu. Meki pramenovi padali su joj preko lica, a ja sam želio posegnuti i blago ih povući, ili ih omotati oko svojih prstiju. “Oprosti.” Dotaknuo sam svoje lice. Bilo je vlažno od znoja. Pomaknuo sam ruke prema svojoj majici. Nije je bilo. “I oprosti zbog odjeće.” Nije se zarumenjela. Bila je posve ozbiljna dok je slagala jastuke oko mene brinući se za moju udobnost, dohvaćajući još jednu deku. “Bio si u groznom stanju kada sam došla. Lex je rekao da si u posljednjoj fazi preobrazbe u vukodlaka i da se ne uplašim ako nasrneš na mene i ugrizeš me. Nadam se da se šalio jer izgledaš gadno.” Prostenjao sam. “I osjećam se gadno. I odvratno.” Nasmiješivši se, ponovno mi je pritisnula krpu na lice. Bio je to tako dobar osjećaj. Tiho sam zastenjao i uhvatio je za zapešće prije nego što sam se uspio zaustaviti. Ona se ukipila.

141


A ja sam istog trenutka požalio zbog svojih postupaka. “Oprosti.” Pročistio sam svoje promuklo grlo. “Samo mi je jako ugodno.” “Drago mi je.” “Znaš što bi me sada učinilo još sretnijim?” “Juha?” pogodila je. “Ti u seksi odjeći medicinske sestre. Koju veličinu nosiš? Trideset šest? Trideset osam? Imam nekoliko kostima u ormaru ako želiš...” Bacila mi je krpu u lice, na što mi je voda krenula kapati niz vrat. Zahihotavši se, zbacio sam je začudivši se kada sam vidio da se ona smije sa mnom. Blake je zakolutala očima. “Baš si svinja.” “Da, ali više sam poput onih slatkih malih svinjica, znaš, onih kućnih. I dalje je to svinja, ali si nekako ne možeš pomoći i želiš je zauvijek zadržati jer je tako prokleto ljupka.” “Nisam baš na to ciljala.” Povukla je moju deku izloživši me ledeno hladnoj sobi. “Ahhh”, prostenjao sam. “Zašto me mučiš?” “Skidaj hlače.” “Što?” Tijelo mi se tako trgnulo da sam gotovo pao s kreveta. Blake je uzdahnula. “Odvratan si.” “E, hvala. I ja tebe volim.” “Skidaj hlače. Sada.” “Odvratan sam pa neka skinem hlače. Ne mogu reći da sam ikada doživio takvu reakciju od ijedne žene. Još u krevetu.” Blake nije odgovorila. Samo je odmarširala do kupaonice i pustila vodu u kadu.

142


Glava mi je ponovno počela bubnjati. Prigušeno prostenjavši, pritisnuo sam prstima svoje sljepoočnice. “Moramo ti skinuti temperaturu.” Ponovno se vratila u sobu. Ili barem mislim. Sve sam doživljavao dvostruko. Zbog toga sam mrzio bakterije i Gabi - u obrnutom redu. Odmahnuo sam Blake. “Pusti me da umrem.” Bubnjanje je postalo gore dok mi je glavu prožimala vrućina. “Ne ostavljaj za sobom ni čovjeka”, našalila se. Zatim mi je, potegnuvši ih, svukla traperice. Super. Ne samo da sam bio bespomoćan pred djevojkom koju sam želio odvesti u krevet, već me ona upravo razgolitila, a nije ni dahnula. Slobodno sam se klatio. Ipak, nisam dobio nijedno “ajme meni”. Kvragu. Izgubio sam i prije nego što sam ušao u igru. “Ajmo, dizanje.” Pomogla mi je da ustanem. Na sreću, bila je sportašica, što znači da je bila snažna. Znao sam da joj ne pomažem mnogo s obzirom na to da sam se neprestano spoticao pokušavajući doći do kade. “Zašto radiš ovo?” upitao sam. Pogledavši je, vidio sam tri njezina lica. Ali svejedno je bila lijepa, a u tom bunovnom stanju ništa nisam želio više nego je poljubiti, ili se barem priljubiti uz njezin vrat kao patetični ljudski otpad. “Jednostavno.” Nasmiješila mi se. “Unatoč tomu što voliš šefovati i što imaš grub smisao za humor drag si mi.” Hoće reći drag si mi? Ili samo hej, drag si mi kao prijatelj. Gotovo sam prostenjao naglas, iživciran svojom unutrašnjom naracijom. Dobar posao, lane. Možda bi tijekom odmora mogao reći Lexu da joj da upitnik pa da zaokruži odgovor. “I ti si meni draga.” Osmjehnuo sam joj se.

143


“Onda upadaj u kadu.” Gledao sam je pogledom krajnjeg inata i snage, ili sam se barem nadao. “Ulazi - prije nego što natjeram Lexa da dođe i da te odnese. A imam dobar razlog vjerovati da su njegove metode sa ženama poput granate koja ti eksplodira u lice.” “Kako misliš?” “Jednostavno. Otišao je provjeriti kako je Gabi kada je doznao koliko si ti bolestan. Proveo je s njom cijelu noć i bilo je puno vikanja.” “Lex?” Prišao sam rubu kade. “Moj najbolji prijatelj Lex? Trebala si nazvati policiju. Ubit će je.” “Poslala je poruku da je dobro.” “Bunca! Naravno da je dobro! Ja sam već vidio dva jednoroga i letećeg slona na putu od sobe do kupaonice.” “Dumba?” Blake se nasmijala. “Vidio si Dumba?” “Užasno sam se bojao njegovih velikih ušiju kada sam bio malen.” Zašto govorim to naglas? Zašto? Zašto? Zašto, Bože? Zašto? Ali nisam prestao. “Mislim da je to zbog toga što su me zvali Velikouhi, a kada su klinci otkrili Dumba... bio je to početak kraja. Čak sam odbijao jesti langošice jer su nalikovale na slonove uši, pa sam pretpostavljao da će mi od njih uši još narasti. Kako tužno, propustiti najbolji dio svakog sajma.” “Ajmo, unutra”, Blake je rekla ignorirajući moj komentar. Polako sam se spustio uz njezinu pomoć u kadu vrištajući psovke za koje sam siguran da nijedna dama poput nje ne bi trebala čuti. “Jebeš mi sve!” Viknuo sam. “Mrzim te. Nisi mi više draga. Povlačim to. Povlačim sve. Vadi me van! Zašto je tako hladna?”

144


“Nije hladna.” Blake me držala da ne ustanem. “Samo ti se tako čini jer si ti tako vruć. Moramo ti sniziti temperaturu.” “Ja sam uvijek vruć, Blake.” Uhvatio sam njezinu ruku i pljesnuo se njome po čelu. “Vidiš? Osjetiš? Izliječen sam. Čudesni oporavak.” Lecnuo sam se kada se pulsirajuća bol nastavila, a zatim gotovo umro od smijeha kada mi se pred očima, posve čisto, pojavio Dumbo. “Jednostavno mrzim velike uši. Zašto nitko ne razumije?” “Velike uši su užasne”, Blake se pridružila. “Kao i groznice. Stoga te molim da surađuješ dok punim kadu, dobro?” Nalegao sam se cvokoćući zubima. “Najgori trenutak mojeg života. Ovo je možda drugi.” Blake se okrenula prema meni znatiželjna pogleda. “Koji je bio prvi?” “Kada sam gotovo poginuo.” Zašutjela je. “just died in your arms tonight2“ zapjevao sam dok su mi se oči polako sklapale. “Ova kupka i nije tako loša, Blake.” “Znam.” “Mislim da bismo mogli biti najbolji prijatelji. Imam samo dvoje. Ali njih ću uskoro ubiti tako da se otvara mjesto.” “Dobro je znati.” “Ali morat ćeš mi kuhati.” Od Blakeina muzikalnog smijeha cijelo mi se tijelo stisnulo, ali je hladna voda sprečavala moguće sramoćenje. Čekaj, zašto sam u vodi? Zašto je Blake tu? “Stalno sam kuhala za svojeg tatu i brata.” “Stvarno? Je li tvoj brat lijep kao i ti?” Pjesma benda Cutting Cretv iz 1986. godine. Prijevod: “Noćas sam ti umro u naručju.” 2

145


Blakein se pogled smekšao. “On je umro.” “Žao mi je.” Slijepo sam posegnuo za njezinom rukom. Bio sam tako umoran, ali bilo je važno utješiti je, biti tu za nju. Mogao sam to vidjeti iz načina na koji se odjednom pokunjila, kao da je zaboravila sve faze svoje preobrazbe od nesigurne do samouvjerene žene. “Umiranje je bezveze.” Nisam znao što drugo reći. “Da.” Zahihotala se i zatresla glavom. “Stvarno je bezveze, Iane.” “Blake?” “Da.” Ugasila je vodu slobodnom rukom. Ja sam još držao onu drugu. “Draga si mi.” “I ti si meni drag.” “Unatoč mojim velikim ušima?” “Zbog tvojih velikih ušiju.” “To sve cure”, zijevnuo sam, “kažu.” “Sigurna sam...” Bubnjanje se počelo smanjivati. Ne sjećam se kada sam izišao iz kade, ali sjećam se dodira Blakeine ruke dok sam padao u miran san.

146


Šesnaesto poglavlje Moja je ruka doticala nešto meko. Zatvorenih očiju, stisnuo sam, a zatim ponovno stisnuo. Opa, dobar san. Vrlo živopisan. Kao da su njezine grudi bile zbilja ondje, u mojoj sobi, u mojem krevetu. U mojoj ruci. Pa, kad sam već sanjao... Nadvio sam se nad Blake i uporabio obje ruke, čvrsto obuhvativši njezine grudi, još jedanput ih stisnuvši, a potom prstima kliznuvši preko njezinih bradavica. Širom je otvorila oči. “Očito se osjećaš bolje”, prosiktala je, a zatim me gurnula sa sebe. “A-a”, rekao sam zahihotavši se. “I dalje sam deliričan. Gdje stojimo s onim kostimom medicinske sestre?” Blake je brzo navukla svoju trenirku prekrivši svoj bijeli topić i kratke crne hlačice. “Nema kostima. Izliječen si. A ja moram na trening.” “Kakva si ti to medicinska sestra? Spavaš sa svojim pacijentom, a onda odeš prije svitanja! Trebao bih te otpustiti.” Nacerio sam se, a zatim potapšao mjesto pokraj sebe. “Još pet minuta?” “Hej, samo slijedim pravila, učitelju! Zar ne piše u tvojem ugovoru da ne smiješ spavati s klijenticama?” Namignula je. Kvragu, kako je slatka bila. Želio sam poljubiti ta njezina seksi usta.

147


“Ne smijem se seksati”, rekao sam kimnuvši. “Ne spavati. Spavanje se potiče. Jesi li znala da barem šezdeset posto ljudi koji pate od nesanice postanu ubojice?” “To je laž.” Prekrižila je ruke. “I stvarno trebam na trening.” “Dobro.” Krenuo sam ustajati. “Čekaj!” Bacila je ruke pred sebe. Ali je zakasnila. Plahta je spala i ostao sam posve gol zureći u svoje tijelo i pitajući se hoće li je uvrijediti to što je ono pipanje očito imalo utjecaj na moju muškost. “U vezi s tim.” Pokazao sam prstom. “Jutro je.” “Kako da ne.” Obrazi su joj bili žarko crveni. “Ja ću...” Zakoračivši unatrag, zabila se u komodu srušivši moju kolonjsku i Labello. Brzo se sagnula da ih pokupi. Prostenjao sam dok mi je prezentirala svoju guzu. “Ne pomažeš, Blake.” Blake je nespretno vratila predmete natrag na komodu i posegnula za kvakom, ali je promašila tri puta prije nego što je viknula pozdrav i zalupila vrata za sobom. Sobu je ispunila tišina. Pitao sam se je li loše to što ju je pogled na moje uzbuđenje natjerao na bijeg. To se nikad prije nije dogodilo. Štoviše, čeljusti bi padale, parade počinjale, odvila bi se mnoga stenjanja, a u dva primjera grudnjaci su spontano padali na pod. Vrata su se ponovno otvorila. “Oprosti!” Blake je upala. “Samo sam željela provjeriti jesi li ostao u krevetu.” “Ali... “ “U krevetu!” Sestra Ratched3 se vratila. Gledala me bijesno, svojim me ledeno plavim očima izazivajući na prepirku. 3

Iz knjige "Let iznad kukavičjega gnijezda".

148


Odjednom sam osjetio majčinsku brigu. Što je bilo čudno s obzirom na to da moj kurac još nije dobio poruku. “Uzmi Tylenol koji sam ti ostavila, pa ću još svratiti s juhom nakon treninga.” “Hrana?” Naćulio sam uši. “Hrana.” Pogled joj se spustio nakratko prije nego što je pročistila grlo i pokazala prstom. “Ne bi li se trebao pobrinuti za... to?” “Ovo?” Sranje, razgovor o mojoj kiti samo je pogoršavao stanje - napetost, bol, sramotu - dok mi se tijelo očito dizalo u nebesa. “Ne bi li dobra sestra ostala i pomogla?” Zakolutala je očima. “Zbilja si odvratan, znaš to, zar ne?” Smiješila se, navevši me da povjerujem da se šali. Ili... jebem ti... možda flerta sa mnom? “Službeno ti zabranjujem da se družiš s Gabi. Što ti je, dovraga, rekla da imaš tako loše mišljenje o meni?” “Zašto misliš da mi je Gabi išta rekla?” kazala je slegnuvši ramenima. “Osim toga, ti si kurviš.” “Bio bih voljan popraviti se kada bi me počešala gdje me svrbi, doktorice.” “Odlazim.” “Jesam li rekao što krivo?” Nasmijao sam se na njezin prestravljen izraz, izmaknuvši se kada mi je Labello okrznulo uho, doletjevši impresivnom brzinom koju nisam očekivao. “Pljunut ću ti u hranu!” najavila je zalupivši vrata za sobom. Jedini razlog zašto sam se uspio okrenuti i vratiti u krevet, osim toga što bi, da sam probao piškiti, vjerojatno napravio nered, bio je taj što se ona vraća. S hranom. Za mene.

149


Dovraga. Nešto se događalo. Nešto... što si nisam uistinu htio priznati. Uvijek sam reagirao na žene. Uvijek. Cijenio sam ih smatrajući da su svi oblici i veličine atraktivni. Ali nikada nisam reagirao na klijenticu, nikada nisam prešao tu granicu. S Blake sam imao nešto više - osjećao sam tako - zato što, kad smo bili zajedno, nisam želio da to vrijeme završi. Nisam se pretvarao da je slušam i nisam provjeravao koliko je sati dajući joj neverbalne znakove da zaključi priču. Jednostavno mi se sviđala. Tek tako. Bila je prekrasna, ali nešto mi je govorilo da mi, čak ni da je još nosila vrećaste trenirke i staromodne gumice za kosu, ne bi trebalo dugo da otkrijem blago koje se skrivalo ispod. Bila je silno odana i vrijedna. I marila je, čak i za nekoga za koga zbilja ne bi trebala mariti - za mene. Sinoć, dok me tresla groznica, doživio sam onaj trenutak. Trenutak jasnoće. Ja sam bio Grinch čije se srce utrostručilo. Spustio sam pogled. A možda je to samo bio moj kurac. Bilo kako bilo, više nije bila riječ samo o neočekivanoj fizičkoj reakciji. Imala je nešto u sebi, nešto zbog čega sam želio opaliti Davida u facu i ukrasti Blake za sebe. Hrana. Njemu nije nosila hranu. Hrana je značila... Joj, sranje. Značila je nešto. Zar ne? A sada se ponašam kao sve svoje klijentice - mahnito i očajnički želeći osvojiti pažnju osobe za kojom sam lud. Sjajno.

150


Još sam bio u igri, ali sam zagrijavao klupu; špranjevi su mi se zabijali u tvrdo dupe dok je David išao na pobjedu. Prokleti David. Uzdahnuvši, dohvatio sam mobitel s noćnog ormarića i poslao kratku poruku Lexu. Ian: Gdje si je zakopao? Odmah je odgovorio. Lex: Mislio sam da je najbolje da te ne uplećem u to ako budeš morao svjedočiti. Ian: Dobar si prijatelj. Lex: Također Gabi se ispričava jer te zarazila. Ian: Prava prijateljica ispričala bi se kolačima. Lex: Kaže ti da se jebeš. Ian: Nije dorasla zadatku? Još je previše dehidrirana? Lex: Kaže, citiram, za tvoju informaciju: Reci Ianu da, ako budem željela dobiti sifilis, dobit ću ga i bez seksa s fakultetskim biciklom. Ian: Biciklom? I.ex: Jer se svatko popeo na njega. Ian: Nije pošteno. Ja sam taj koji se penje, a ne obrnuto. Znaš što mislim o lijenom seksu. *Kašlj, upire prstom* Lex: Popuši mi. Ian: Prilično sam siguran da se Gabs već pobrinula za to. Lex: Podsjeti me da se poslije odem cijepiti protiv bjesnoće. Ian: Jesi li kod kuće? Lex: Na putu.

151


Namrštio sam se na poruku. Ian: Još si kod Gabi? Lex: Rekao sam ti, moram se riješiti tijela. Ubojstvo traje. Ian: Ajde dobro. Vidimo se uskoro. Lex: Usput, mrzim je. Samo da znaš. Došao sam samo zato što sam se uplašio da ima kugu i da će uzrokovati epidemiju u gradu. Ian: Ne moraš se braniti. Lex: Dobro. Vidimo se uskoro. Spustio sam mobitel i nasmijao se zamišljajući kako je Lex sigurno bio sjajan liječnik Gabi. Kladim se da je bacao lijek na nju, a zatim vikao kada nije samo tako ozdravila. On nije bio strpljiv čovjek, ne kada je Gabi bila u pitanju. Htio sam provjeriti i kako je ona, ali sam odjednom shvatio da sam iscrpljen. Prostenjavši, protrljao sam oči, brzo se zavukao pod pokrivače i ponovno utonuo u san.

152


SEDAMNAESTO POGLAVLJE Kada se Blake vratila, već sam se bio otuširao i dolje sam gledao reprizu Igre prijestolja. Kada sam začuo kucanje na vratima, znao sam točno tko je. Ustao sam upravo kada ih je Lex pošao otvoriti. Joj, sranje. Morat ću objasniti zašto se vratila. “Hej, Lex”, Blake je stala na prste, poljubila ga u obraz i prošla pokraj njega zaputivši se u kuhinju, odajući dojam cure. Znatiželjan, krajičkom sam oka gledao kako spušta dvije vrećice i iz njih izvlači kutije s hranom. I.ex se namrštio nagnuvši se prema njoj malo bliže nego što bih volio. “Molim te, reci mi da si i meni donijela hrane.” Zarežao sam sa svojeg mjesta na kauču. “O, bok, Iane. Nisam te vidio”, Lex jc slagao. Pokazao sam mu srednji prst dok je Bkike slagala suludu količinu gotove hrane na stol. “Donijela sam ti tvoje najdraže jelo.” Blake se nacerila mojem cimeru kao da su bestaći. Koji vrag? “Choru mein4, zar ne?” “Sa svinjetinom?” Zagrcnuo sam se na svoju bocu vode, zatim skočio na noge, teturavo prilazeći pultu. 4

Kinesko jelo, doslovno prženi rezonci.

153


“Naravno.” Gurnula je pladanj prema njemu dok je miris tajlandske i kineske hrane, te... “Panerin5 kruh”, viknuo sam, glasnije no što je to bilo potrebno. “Oprosti Ianu”, Lex je rekao. “Katkad mislim da voli hranu više od seksa.” “A katkad je”, sjeo sam, “ovisno o djevojci, to istina.” Blake se ugrizla za usnu problijedjevši prije nego što je gurnula crnu plastičnu zdjelicu s juhom u mojem smjeru. Problijedjela je kada sam spomenuo seks. To je značilo ili da je ljubomorna što nisam spavao s njom ili potpuno zgađena zato što sam tip muškarca koji se tek tako bezumno seksa s jednako bezumnim djevojkama. Namrštio sam se spustivši pogled na juhu. “Je li prevruća?” Blake je upitala, a zatim obišla pult i pružila mi rupčić. Mirisala je poput kreme od vanilije. Kosa joj je bila podignuta u visoki rep, a pojedini pramenovi valovitoga zlatnosmeđeg kaosa još vlažni. Na licu nije imala šminke osim onog sredstva za trepavice i malo sjajila. Suzdržao sam se da ne prostenjem. Kvragu, stvarno je bila lijepa. Cijela. Čak i u širokoj trenirci koju sam joj napokon dopustio kupiti. Ružičaste boje. Joj, ona i ružičasta. Oborio sam pogled. Japanke su se ponovno pojavile u javnosti, iako mi se iz nekog razloga činilo da smo, dokle ih god nosi, na ravnoj nozi. Kao da ću onog trenutka kad joj prestane biti ugodno u mojoj

5

Panera – američka franšeza pekarnica/restoran.

154


blizini izgubiti pamet i jednostavno... ne znam. Nisam toliko daleko planirao jer nisam namjeravao dopustiti da se to dogodi. “Da”, ispalio sam. “Juha je prokleto vruća.” Nagnuo sam se naprijed tako da su nam usne bile udaljene svega nekoliko centimetara. “Puši?” “Želiš da ti pušem u juhu”, rekla je mrtva ozbiljna. “Zar imaš dvanaest godina?” “Trinaest”, Lex se oglasio. “Brzo, ispričaj joj o bradi koja ti je upravo počela rasti. E da, i testisi su mu se spustili prije dva dana, pa ako te bude neprimjereno dirao, samo znaj... nov je i malo napaljen.” “Žao mi je”, bijesno sam pogledao Lexa, “što ti Gabi nije uspjela odsjeći muda.” “Ne može se reći da se nije potrudila”, progunđao je zvučeći manje zaneseno. “Također”, dohvatio sam žlicu dok mi je Blake dodavala francuskoga kruha, “Gabi je rekla da će te, kad joj sljedeći put dodirneš sise, pregaziti kosilicom.” Lex je otfrknuo. “Kao da bi je mogla upaliti. I nisam je nigdje dirao.” Stresao se. “Zar izgledam kao da želim neizlječivu bolest? Kvragu, pokušavao sam joj opipati čelo pa mi se ruka... okliznula.” “S njezina čela.” Iscerio sam se. “To je... vau... impresivno. Mora da je nosila vraški pushup grudnjak.” Prinio sam juhu usnama i ispustio žlicu. “Sranje, zbilja je vruća.” Blake je zakolutala očima, a zatim se nagnula i počela puhati na juhu od rajčice, svojim punim usnama oblikujući savršeno O. Gledao sam je.

155


Čak ju je i Lex gledao. Sobu je ispunila mrtvačka tišina. Napokon nas je pogledala. Lex se okrenuo i počeo fućkati dok sam ja nastavio zuriti. “Dobro pušeš”, rekao sam svojim najromantičnijim glasom. “Budući da mi ti to kažeš”, zatresla je glavom, “shvatit ću to kao najveći kompliment na svijetu.” Nisam pokazivao nikakav osjećaj na licu iako mi je uistinu smetalo što je imala takvo mišljenje o meni. A nikada mi nije bilo stalo što cure misle o meni. Zato što uglavnom djevojke s kojima sam se družio nisu često to radile - znate, razmišljale i o čemu osim seksa. Nije tu bilo nikakvih osjećaja, nikakvog dijeljenja, samo uzajamno zadovoljstvo. Do sada sam se smatrao sretnim što sam nalazio žene koje su željele samo seks. Sada? Osjećao sam kao da sam nešto propuštao. Nešto važno. “Jedi.” Blake je namignula i izvadila salatu od piletine bacivši se na nju kao da nije jela tjednima. Opet, Lex i ja smo zastali. Ja zato što sam me apsolutno fasciniralo vidjeti ženu osim Gabi kako jede i ne govori o dijeti. Lex zato što se najviše na svijetu napaljivao na reklame za Carls Jr6. To je bila njegova pornografija. Što reći. Nikada neću dopustiti Blake da jede hamburgere pred njim. Nikada. Čak ni one jeftine od devedeset i devet centi iz McDonald'sa. “Ovaj...” Nakašljao sam se u ruku kada je podigla glavu i pogledala nas. “Imaš piletine... upravo... ovdje.” Pokazao sam na kut njezinih usana. 6

Američki lanac restorana brze hrane

156


Zarumenjevši se, obrisala je usta i zatresla glavom. “Oprosti. Uvijek sam užasno gladna nakon treninga. A nisam imala vremena spakirati proteinske pločice jer sam bila previše zauzeta izigravajući medicinsku sestru cijelu noć.” “Bez kostima”, požalio sam se. “Još ga imaš?” Lex je upitao. “Vi ste...” Blake je ustala. “Pa, recimo samo da ima smisla da se bavite ovime.” “Što?” Pojeo sam još juhe sada kada se ohladila. “Čuvamo žene od njih samih. A što je još važnije, pomažemo im da dobiju muškarca o kojem sanjaju. Ako je to pogrešno, ne želim biti u pravu.” Namignuo sam, a Lex je podigao ruku da mi da pet. Blake je ponovno obišla šank i stisnula mi dlan na čelo. “Joj.” Gotovo sam pao sa stolca. “Malo si gruba, Blake.” “Sinoć si rekao da voliš grubo. Samo slijedim naredbe.” “Jesam?” “Aha.” Maknula je ruku. Unatoč sjaju u njezinim očima nisam bio siguran što je mislila. “Netom prije nego što si mi rekao da ti obližem uši.” “Erogena zona”, rekao sam s podsmjehom. “Ne osuđuj prije nego što probaš.” “Više nemaš temperaturu.” “Dobro.” Ustao sam i krenuo uzeti svoje računalo. “Opa, što radiš?” Blake mi je istrgnula računalo iz ruku. “Pa... radim? Imam gotovo sve petice i moram se pobrinuti da tako ostane. Moram poslati emailove svojim profesorima, provjeriti da nemamo slučajno koju novu klijenticu koju treba intervjuirati, i...”

157


“Neće moći.” Držala je računalo na svojim prsima. “Slab si od groznice. Danas trebaš samo odmarati. Sutra možeš raditi.” “Ja sam tvoj ljubavni učitelj. Ako odmaram, ti ne dobivaš svojeg muškarca.” Ugrizla se za donju usnu i smrknula. “Čekala sam ovoliko. Što je još jedan dan?” Uzdahnuvši, posegnuo sam za svojim računalom. Ona se odmaknula. “Blake.” “Iane.” Pogledao sam prema Lexu tražeći pomoć, ali on jc već napustio prostoriju. “Dobro.” Uzdahnuo sam. “Sjedit ću ovdje i gledati televiziju ostatak popodneva i večeri, a onda otići na spavanje u šest.” “Lažeš, zar ne?” “Apsolutno.” “U redu.” Blake je i dalje držala moje računalo kao da joj o njemu ovisi život zaputivši se s njime prema kauču. “Što gledamo?” “Ne možeš ostati”, ispalio sam. “Zašto ne?” “Zato!” Imao sam posla. Nisam se šalio oko zadaće kao ni oko toga da moram provjeriti je li sve upisano u raspored. Što je se prije riješim kao klijentice i odvedem je u Davidovo glupo naručje, prije će shvatiti koliki je on zapravo kreten i dotrčati natrag k meni. Zar ne? Sve što sam znao je da želim da naše vrijeme dođe kraju tako da se mogu pošteno uključiti u igru, a ne samo gledati sa strane.

158


“Prijatelji smo”, rekla je. Skoro sam povratio. “Što si upravo rekla?” “Prijatelji.” To sam i mislio. P-bomba. “Imam već dvoje. Ne treba mi još jedan. Znaš, držanje svijeće i to.” Slegnuo sam ramenima. “A sad, ako želiš unapređenje. to možemo lako dogovoriti. Razmišljaj kao da smo prijatelji”, podigao sam jednu ruku, zatim drugu, “ali dobivaš i povlastice, kao i u pravom poslu.” “Misliš prijatelji s povlasticama.” “Hej, ti si to rekla, ne ja.” “Iane.” “Da.” “Sjedi, začepi i pokušaj ne postati deliričan, opet.” Frustrirano izdahnuvši, sjeo sam na suprotan kraj kauča. Ne zato što me njezino prisustvo nije opijalo, već zato što sam odjednom shvatio da nemam samokontrole u njezinoj blizini, a nisam želio da shvati koliko jako utječe na mene. Koliko sam je želio okusiti opet i opet. I koliko sam mario to što ona mene nikada neće željeti na isti način. Prvi put u životu želio sam djevojku koja nije bila namijenjena meni. I to je bilo baš bezveze.

159


OSAMNAESTO POGLAVLJE “Iane?” rekla je Blake. Nekako se uspjela naći na mojem dijelu kauča. Naš je kožnati kauč bio odličan; jedan je kraj imao produljenu stranu bez jastuka ili kako se već to zove, tako da si mogao podignuti noge, naleći se i gledati film. “Što ima, slatkice?” Zijevnuo sam i omotao ruku oko nje, a zatim se ukipio. Sranje, ovo mi je bilo nekako previše prirodno. Ona se umazila. Cijelo mi je tijelo proželo zadovoljstvo kada mi je stavila dlan na prsa i teško uzdahnula. “Ajmo, da čujemo”, rekao sam. “I znaj da je jedini razlog zašto neću pauzirati Igru prijestolja taj što sam vidio ovu epizodu tisuću puta. Inače bih ti zalijepio traku preko usta. Upozorio sam te.” “Vau.” Glasno je izdahnula. “Hvala ti.” “Pa...” Prelazio sam prstima uzduž njezine ruke. Bilo je to instinktivno; nisam mogao držati prste podalje od nje niti sam to želio. Nosila je udobni ružičasti sportski top i uske kratke hlačice koje su pokazivale dobar komad njezine oble guze i zgodne noge. ”Što ti je na umu?” “Misliš li ikada...?” Osjetio sam kako ju je prožela napetost, kao da si govori da se opusti, a zatim se nastonila na mene.

160


“Misliš li ikada da ono što si mislio da želiš više nije ono što zapravo želiš?” “Misliš... kao da cijeli život ideš za jednim ciljem, a onda se taj cilj odjednom promijeni?” Odmaknula se od mene i pogledala me ravno u oči. “Da, upravo to mislim.” Malo sam se uspravio. “Blake, to je život.” “Ali”, prošla je rukama kroz svoju kosu i ponovno je svezala u niski rep, “jednostavno se čini previše kolebljivo, skakati tako s jedne stvari na drugu.” “Tomu služi faks.” Namrštio sam se. “Otkrivanju sebe... Shvaćanju da, hej, možda Adidas japanke iz 1992. ipak nisu fora kako sam najprije mislio.” Nasmijao sam se. Blake je prasnula u smijeh. “Nisu moje, budalo.” “Znači ukrala si nekom strancu njegove ružne japanke i odlučila: E, mogli bismo vratiti ove japanke u modu.” Namreškala je nos. Bilo je to tako prokleto ljupko. “Ne baš. Pripadale su mojem bratu i... pošto je poginuo, ne znam... samo sam mu... htjela biti blizu.” “Pa si poharala njegov ormar?” “Sve je mirisalo na njega.” Svrnula je pogled, povučenog izraza lica. “To me tješilo.” “Sve dok ih nisi morala oprati.” Ponovno je prasnula u smijeh. “Dok me moj tata nije natjerao da ih operem, da. Prošlo je samo dvije godine. Još mi nedostaje.” “Kako je poginuo?” “U automobilskoj nesreći.” Ponovno mi se zavukla pod ruku. “Pijani vozač. Uobičajeno. Nekoć me pomisao na to silno

161


razljućivala, ali kada sam počela nositi njegovu odjeću, činilo mi se kao da imam nekakav nevidljivi oklop.” “Žao mi je što ti to moram reći, slatkice, ali te papuče su sve samo ne nevidljive.” Jastuk mi je doletio u lice. “Hej”, viknuo sam kada je pokušala ustati i pobjeći od mene. “A ne, nećemo tako.” Uhvatio sam je za struk i bacio natrag na kauč, a zatim se nagnuo nad nju. “Stani!” Uzvrpoljila se poda mnom umirući od smijeha. “Ne možeš me natjerati da ostanem!” Brzo sam se sagnuo i polizao joj obraz. “Žao mi je što ti moram to priopćiti, ali ako nešto poližeš, to postaje tvoje.” Polako se prestala smijati. “Ma da?” Ozbiljno sam kimnuo. “Prvo pravilo vrtića. Zar nisi slušala na satu?” “Sigurno sam propustila tu lekciju.” Kimnuo sam. “To ti je gotovo jednako važno kao i zaštita u slučaju požara.” Uhvatila je moju glavu objema rukama i povukla je. Naša su se čela gotovo dotaknula. Disanje je odjednom postalo iznimno teško dok mi je gledala u usne. A onda mi je, vrlo polako, okrenula glavu i polizala obraz. Svaki dio mojega tijela osjetio je taj liz. I želio sam ga osjetiti još jedanput. Zatvorio sam oči i zadrhtao. “Nisam li ti rekao da ne pokušavaš izigrati igrača?” “Samo slijedim tvoja pravila.” “Katkad” , obujmio sam njezin obraz svojom rukom, “zbilja mrzim svoja pravila.”

162


Gutnula je. “Ja isto.” Nisam bio siguran tko je počeo, ona ili ja, ali odjednom smo se ljubili, ili još važnije, ja sam bio na njoj ljubeći je kao da nema sutra, a ona je omotala noge oko mene i privukla me k sebi. Bio je to raj. Bio je pakao. Stenjući, pali smo na pod, ona na meni, zatim ja, zatim ona, zatim ja. Nije se ljubila kao da je nevina. Ljubila se kao da su joj usta bila gladna mojih. A uzvraćati joj poljubac bilo je kao da sam napokon pronašao djevojku koju sam želio ljubiti, možda čak i više nego ševiti. Zato što su njezine usne bile tako prokleto fine, činilo mi se da bi pustiti ih, kako bih joj svukao odjeću, bio zločin. Jezici su nam se isprepletali dok jc rukama prolazila kroz moju kosu. Ja sam posegnuo za njezinim grudnjakom, a ona je zbacila svoje japanke, gotovo me pogodivši u glavu. “Polako, mačkice”, promumljao sam joj na usne. Ona se nasmijala, a zatim me poljubila jače; gotovo smo se sudarili zubima dok sam produbljivao poljubac. Sumnja je postala protupožarni alarm koji mi se oglasio u glavi, ali ja sam ga nemilosrdno gasio, očajnički želeći još Blake. Njezine su se usne pomicale pod mojima - vruće, vlažne, naklonjene i tako zahtjevne da su me skoro gurnule preko ruba. Ulazna su se vrata otvorila. Prestali smo se ljubiti. Ali se nismo odvojili. Znao sam da ne bi bilo vremena. “Opa.” Lex je procjenjivao situaciju. “Ili te je drogirao, ili...”

163


“Treniramo”, ispalio sam izmijenivši pogled s Blake. “Sređujemo spoj za nju i Davida. Brzo prelazi iz faze u fazu tako da pretpostavljam da će pokušati nešto tijekom filma.” Blake se ukočila te je svrnula pogled s mojega, potom uputivši Lexu usiljeni osmijeh. “Mislim da sam skužila.” Odgurnula me te sam pao na dupe, a ona je posegnula za svojim mobitelom i torbicom. “Hvala, Iane.” “Blake...” “Stvarno.” Okrenula se, a njezin je osmijeh bio tako lažan da ga je bilo bolno vidjeti. “Ja ću ti, ovaj, poslati poruku sutra s detaljima spoja.” Sranje. Neću zbilja dopustiti da se taj spoj odvije! Vrata su se zalupila. Ja sam se lecnuo. Lex je tiho fijuknuo, a zatim me potapšao po leđima. “Dobar posao, čovječe. Zašto ne bi bio iskren? Za promjenu.” “Ona je klijentica.” Nikoga nisam uvjeravao tom neuvjerljivom izjavom. “Više je od toga.” “Ona je...” Šakom sam udario jastuk, a zatim ga silovito bacio na kauč. “Ona je moja klijentica. Ako želi Davida, pomoći ću joj. Barem toliko zaslužuje.” “Što ako ne želi njega?” Lex jc upitao tiho. “Što ćeš onda?” “Ja...” “To sam i mislio.” Prišao je sklopci i ugasio svjetlo. “Vidimo se s one druge strane.”

164


DEVETNAESTO POGLAVLJE Sljedećih je nekoliko dana proletjelo. Blake je pristojno odgovarala na moje poruke, a poljubac nismo spominjali. Znao sam da sam je povrijedio. Kada bih zatvorio oči, i dalje bih vidio njezin pogled pun nevjerice, koji se ubrzo pretvorio u bijes, nakon čega je pognula glavu i izašla iz kuće. I zato ženama nije bio dopušten ulazak u kuću. Zato sam imao pravila, dovraga! Zagledao sam se u kauč. Kao da će mi odjednom prikazati reprizu onoga što se odvilo prije nekoliko noći. Njezina su usta bila tako slatka, tako ukusna. Sama pomisao na njih bila je dovoljna da mi kurac upre o traperice. Reakcija mojeg tijela bila je dovoljno uznemirujuća i bez toga što nisam mogao prestati razmišljati o njoj pitajući se je li dobro, želeći razgovarati s njom. Samo razgovarati. Ni o čemu. Samo sam trebao čuti njezin glas. Sranje. Lex je doplesao u sobu, pogledao me dok sam si lijevao narančinog soka i podsmjehnuo se. “Toliko voliš naranče?” upitao je. “Bih li trebao sakriti svijeće s mirisom narančinog cvijeta iz dnevne sobe ili je to samo faza?”

165


Zakolutao sam očima. “Nije sok u pitanju. Nisu ni naranče.” Uzdahnuo sam. “Kauč je.” “Paa.” Zbunjeni izraz pojavio se na Lexovu licu. “Kauč?” Kimnuo sam. “Znači tvoje nove prosječne riječi sada uključuju velike jastuke? Fino tkanje? Meku kožu? Ikeu?” “Začepi.” Prekrio sam lice rukama i naređao nekoliko psovki. “Koji vrag ne valja sa mnom?” “Čovječe, ako si od kauča dobio erekciju, ti reci meni.” “Dobio sam je zbog onoga što se dogodilo na kauču.” “Ahaa.” Lex je kimnuo i pokupio svoje ključeve sa stola. “Misliš ona vježba ljubljenja koja zapravo nije bila vježba, već si kršio vlastita pravila i da sam došao, ajme, ne znam, otprilike pola sata poslije, navedeni kauč bio bi ukaljan seksom koji se trenutačno nedogađa.” “Zašto smo prijatelji?” “Vidimo se.” Lex mi je salutirao srednjim prstom. “I nije da sam stručnjak za veze, jer bih ih radije pojebao nego izgubio, ali možda bi trebao razgovarati s njom.” Polako je kimnuo. “Uporabi riječi.” “Popuši mi.” Nasmijao se tako da sam mu poželio ključevima izgrebati auto. Ili ga odvesti u zaljev Puget. Dobro. Mogu upotrijebiti riječi. Mogu popraviti ovo. Popravit ću ovo. Pogledao sam na sat. Imao sam dva sata prije predavanja, a Blake nije imala jutarnjih predavanja. “Riječi”, promrmljao sam posežući za mobitelom. “Upotrijebi riječi.”

166


*** “Mislim da ovo ne ide kako treba”, izvalio sam dok je Blake podizala jastuk s kauča visoko u zrak ciljajući prema mojem licu, a zatim ga je, kao da je malo bolje promislila, spustila prema mojem međunožju. Bio sam u njezinoj kući ukupno pet sekundi prije nego što je izbio Treći svjetski rat. “Misliš?” rekla je sikćući. “Pokušavam popraviti situaciju!” “To radiš?” zakreštala je. “Ispričao si se što si me poljubio, a zatim si me ponovno poljubio.” “U vezi s tim.” Lecnuo sam se. “Ponio me trenutak.” Zapravo je izgledala tako prokleto zgodno da sam posve zaboravio na svoj golemi govor. Samo sam se ispričao za prošli vikend, a onda sam, dvije sekunde poslije, spojio svoja usta s njezinima. Ona mi je uzvratila poljubac. Na otprilike četiri sekunde. Zatim me odgurnula tako jako da mi se kava prolila po prsima, vjerojatno ostavivši opeklinu sve do kurca. Krivi dan da odlučim ne obuči gaće. To je bilo sigurno. “Iane.” Zašto je moje ime moralo zvučati tako dobro izlazeći između tih punih usana? Vjerojatno zato što me Bog kažnjavao. Jedina djevojka za kojom sam žudio bila me spremna zadaviti. Sjajno. “Ti nisi taj tip, tip za veze. To je ono što želim. Ne usputne poljupce. Zato što”, gutnula je, “pa, zato što me to zbunjuje. A to nije pošteno.” Uzdahnuo sam objesivši glavu. “Znam, Blake. Žao mi je. Zanio sam se. Znaš pjesmu ‘Blurred Lines’?”

167


“Ne pomažeš si.” “Oprosti.” Uspio sam razvući slabašan osmijeh. “Još jedanput.” Ali što sam zbilja želio reći? Dopusti mi da te izvedem na spoj. Daj mi priliku. Mogao bih se promijeniti. Ali ja sam znao bolje od ikoga. Dečki se ne mijenjaju tek tako. Mislim, ja nisam nikada ni pokušao, ali... Blake je bila slatka, nevina i što ako je uništim? Što ako joj kažem da sam spreman na vezu, ako se zaletim, a onda je prevarim? “Kunem se”, progutao sam knedlu prezirući svaku riječ koju sam izgovarao, “da ću ti pomoći s Davidom. A onda... Nadam se da možemo biti prijatelji.” Lice joj se objesilo. “Prijatelji.” “Čudno kako te riječi koje bi te trebale usrećiti mogu natjerati da šakom udariš drvo kao Chuck Norris.” Blake je prasnula u smijeh. “Da, pa...” Nije to bio neugodan trenutak. Kada bih ga morao opisati ja još sav mokar od kave, Blake s jastukom u rukama kako bi spriječila moje usne da napadnu njezine - rekao bih da je bio tužan. Tako sam se ja osjećao. Tužno. Zato što mi se sviđala. Pročistivši grlo, pružio sam ruku. “Prijatelji?” Spustila je jastuk, napravila nekoliko koraka otklonivši udaljenost između nas i stisnuvši moju ruku. “Prijatelji.” “Dobro.” Pustio sam je, ispucao prste, ohrabrio se u sebi govoreći si da sise nisu njezina glavna atrakcija, i zagledao se u nju. “Onda idemo na posao.” “Zar nisi rekao da imaš predavanje?”

168


“Preskačem ga. Nalijetat ćemo na Davida cijeli dan tako da se poželi ubiti. Jesi li spremna za to?” Kimnula je, ali nije izgledala uzbuđeno - prije kao da nije znala što bi drugo. “I dalje želiš Davida, zar ne?” Dragi Bože, molim te reci ne. Nakon nekoliko sekundi oklijevanja Blake je odgovorila. “David je... dobar dečko. On je dečko za kojega se udaš, znaš? Dečko kojega dovedeš kući. Uvijek je bio spreman pomoći mojoj obitelji i...” “Siguran je”, dovršio sam za nju mrzeći tu riječ gotovo jednako koliko sam mrzio riječ “prijatelji”. Blake je napravila grimasu. “Misliš li da je to pogrešno?” O, da. Bilo je to jednako loše kao i odabir partnera iz očaja. Ali nije bilo na meni da joj to kažem. Mnoge su djevojke voljele sigurnost, a poslije bi se zaljubile i u ugodu koju sigurnost donosi. Odabir sigurnije opcije nije bio odabir iz očaja, ali itekako se činilo da je tako. Posebice kada sam vidio kako su se Blakeina ramena odjednom objesila. “Blake.” Zgrabio sam njezine ruke i privukao je bliže. “Trgni se. Vraški si seksi, ljubiš se tako dobro da sam prilično siguran da nikada neću zaboraviti okus tvojih usana, i slatka si.” Zakolutao sam očima. “Prekini raditi tu grimasu. Slatko je dobro. Ti održavaš savršenu ravnotežu između seksi i slatkoga. Razmišljaj o svojoj osobnosti kao o mačjoj metvici.” “Čini li to Davida mačkom?” “Da.” A ja sam bio tigar, kvragu. “Dobro... usput. nikada nisam mislila da ćeš me nazvati slatkom, posebice s obzirom na to da naš prvi susret i nije prošao odveć dobro.”

169


Nasmijao sam se. “Ali sada smo prijatelji, stoga mi više ne želiš iskopati oči.” Pogled kojim me prostrijelila govorio mi je da odjebem. Ona se očito nije slagala s tim. Podigla je ruku. “Samo pola vremena. Kada tražiš od mene da glumimo medicinsku sestru i pacijenta, ili kada mi zgrabiš sise bez mojeg dopuštenja, ili kada me poljubiš zato što ne znaš držati prste podalje od keksića.” “Je li to tako pogrešno?” “Kako stoji u ugovoru...” Protrljao sam ruke. “Mijenjam temu. Idi navuci nešto posebno seksi pa krećemo.” Blake je spustila pogled na svoju crnu vrećastu trenirku i usku plavu majicu bez rukava. “Što nedostaje ovome?” Obrve su mi poletjele u zrak. “Što nedostaje?” Okružio sam je a zatim pljesnuo po guzici i zgrabio je tako čvrsto da je ciknula. “A tu je. Oprosti. Nisam je mogao pronaći ispod sveg tog teškog crnog materijala.” Progunđavši, odmarširala je, a zatim zastala na dnu stuba i vrlo se polako okrenula uputivši mi koketan pogled. “Čovječe, daj požuri”, rekao sam. Trenirka joj se spustila do gležnjeva. Otkrivši guzove između kojih je bilo stisnut uski komad tkanine. Sveti veličanstveni Bože. “Nije smiješno”, zarežao sam. “Ozbiljno ću ti uzeti dupe ako to ponoviš, i ne mislim ‘joj, srušit ću te na pod i pljesnuti po njemu’. Prekršit ću svoj ugovor onoliko puta koliko to bude moguće u roku od dvadeset i četiri sata. E, sada, ako si za, onda se slobodno nastavi skidati. Ali ako nisi za druženje s

170


velikim dečkima, predlažem ti da odneseš tu slatku guzu na kat, navučeš neku odjeću - onu koja će sakriti tu bijelu tangu - i vratiš se ovamo unutar pet minuta. Još se i ja moram presvući, a ti si nam upropastila kavu.” Nadao sam se da imam nešto čisto kod Gabi. Osmijeh joj je opao te se zatrčala uza stube kao da joj pakleni oganj liže pete. Što, tehnički gledano, i jest bio slučaj jer mi je jezik ispao iz usta stvarajući lokvicu sline pred mojim nogama. Duboko sam udahnuo pokušavajući se umiriti. Željela je Davida. Zaslužila je Davida. Spojit ću je s Davidom makar me to ubilo. Dok se ona presvlačila, ja sam otvorio sažetak Blakeina profila i bacio pogled na Davidov raspored predavanja. Imao je predavanje za sat vremena i vjerojatno će nedugo nakon toga doći u teretanu radi lakšeg treninga. “Spremna!” Blake se pojavila ispred mene. Spustio sam svoj telefon skupivši oči dok sam je pregledavao od glave do pete. Kružio sam oko nje kao da je moj plijen poželjevši da je doista tako. “Odakle ti taj top?” “Ne sviđa ti se?” Spustila je pogled i uhvatila širok, ali seksi top, ispod kojega je nosila sportski grudnjak s leopardovim uzorkom. “Gabi mi ga je posudila.” Ta Gabi zbilja iskušava moje strpljenje. Prvo me razboljela, a sada? Sada posuđuje seksi odjeću svojoj cimerici? “Dobar je.” Slegnuvši ramenima, okrenuo sam glavu ulijevo, zatim se sagnuo preko zureći ravno u njezino čvrsto dupe. “Nove tajice?”

171


Blake se promeškoljila. Zapravo, njezino se dupe promeškoljilo. Kada bi se dupeta meškoljila, došlo bi mi da ih pomazim. Jer, realno, trešenje guzom bilo je upravo to - poziv na dodir, a kao muškarcu moj je posao bio da se pobrinem da dotična guza zna da ću joj posvetiti mnogo pažnje kasnije. “Sjajno”, procijedio sam otkinuvši oči sa sivo crnih tajica s tigrovim prugama. “Ne.” “Što? Upravo si rekao 'sjajno .” Okrenula se spustivši pogled na ono za što je moj i dalje bio prikovan. “Ne.” Pokazao sam na uvredljive japanke. “Ako želiš Davida, moraš odnijeti ove u trgovinu rabljene robe ili, još bolje, spaliti ih ili ih”, zastao sam i osmjehnuo se kako se ne bi previše uvrijedila, “ostaviti na pragu tako da ih ja mogu ukrasti i spremiti pod jastuk. Uvijek ćemo imati japanke.” Pretvarao sam se u ludaka. Još jedan razlog zašto sam je morao spojiti s Davidom što prije. Ako ovako nastavim, izrast će mi jajnici pa ću morati u Walmartu pitati prodavačicu gdje stoje tamponi. “Nosim ih.” “Ne.” Prekrižio sam ruke oponašajući njezin stav. “Ne nosiš.” “Natjeraj me da ih skinem.” “Misliš da ne mogu?” Stajali smo prsa o prsa. Mogao sam osjetiti miris njezina Labella od vanilije. Njezina valovita zlatnosmeđa kosa razlijevala joj se po ramenima. Atmosfera je bila tako napeta da me iznenadilo to što sam uopće mogao disati. “Iane.” Mazno je izgovorila moje ime, a ja sam bio gotov, ozbiljno gotov. Prokleta žena. “Molim te?”

172


“Prestani.” Pokazao sam na njezine oči. “Prestani treptati tako. Imun sam!” Nastavila je treptati, sve više razvlačeći svoj osmijeh, zbog čega je izgledala više ljupko nego seksi. Što je bilo daleko gore jer sa seksi spavaš, ljupko zadržavaš. Zauvijek. Morao sam svrnuti pogled. “Kvragu.” Zakolutao sam očima prekinuvši kontakt. “Što god. Samo zapamti, upozorio sam te.” “Hvala.” Pljesnula me po dupetu baš kao što sam ja nju prije nekoliko minuta. Počelo mi je bridjeti. Izraženo bridjeti. Dobro bridjeti. Prostenjavši, slijedio sam njezine živahne korake do vrata i u glavi otišao u budućnost. Željela je Davida? Dobit će ga. Do vikenda. Srce mi je preskočilo otkucaj. Zanemario sam to i požurio je do svojeg terenca, oči zadržavši na njezinoj guzi cijelim putem.

173


DVADESETO POGLAVLJE “Znaš”, podsmjehnuo sam se, “nismo na tajnom zadatku. Možeš skinuti sunčane naočale. Osim toga, unutra smo, pa malo izgledaš kao gubitnica. Samo kažem.” Blake me snažno podbola laktom i zadržala naočale podigavši bradu visoko u zrak. “Ali rekao si da ga ne gledam u oči, a ja to ne mogu. Zato zadržavam naočale.” “Čovječe, samo mu gledaj u međunožje.” “Međunožje?” “Da, progutat će to sranje istog trenutka.” Blake se užarila. “Neću mu gledati u međunožje!” Neka je djevojka požurila kraj nas, gotovo srušivši brošure za studij poslovanja. Blake je prekrila lice rukama. “Molim te, reci mi da nisam upravo na sav glas rekla ‘međunožje’, dvaput.” “Ponovi to još jedanput. Obećavam da će ti se isplatiti.” Spustila je ruke i bijesno me pogledala. “Imaš li još kakvih smjernica koje ne uključuju zurenje u njegovo...” Napravila je pokret rukom i nakašljala se. “Njegovo...?” Uvinuo sam ruku i stavio je iza uha. Blake je polizala usne, a obrazi su joj još bili umrljani crvenom bojom kada je ispod glasa rekla: “Njegove prepone.” Suspregnuo sam smijeh, ali jedva. “Mislim da možeš bolje od toga, gospođice studentice sestrinstva. Imam ideju, idemo igrati Imenuj dijelove tijela!”

174


“Ne”, Blake je prosiktala. “Nećemo imenovati dijelove tijela u hodniku dok čekamo Davida da prođe kraj nas! Što ako naiđe kada kažem...?” “Penis?” Stisnula je ruku preko mojih usta. “Sšš!” Odvojio sam joj prste, jedan po jedan. Snažan stisak - dobro je znati. “Ako ga ne možeš imenovati, vjerojatno se ne bi trebala ni igrati s njim, znaš?” Raširivši oči, dahnula je. “Neću se igrati ni s čijim”, utišala je svoj glas do šapta, “penisom.” “Kakva šteta.” Uzdahnuo sam. “Hej, ja imam jedan na kojemu možeš vježbati.” “Moje lice vjerojatno ne može postati crvenije, zar ne?” “Ne znam. Hoćemo li pokušati?” “Iane, kunem se, ako kažeš još jednu riječ...” Zamahnula je prstom prema mojem licu. Bilo je slatko činiti je tako nervoznom. Gotovo kao predigra, samo zabavnije, jer je bila tako nevina. “Penis.” Ponovio sam. “Samo reci.” “Ne!” “Sise.” “O, kvragu”, promrmljala je ispod glasa, a zatim se krenula udaljavati. Zgrabio sam je za lakat i povukao k sebi. “Daj, Blake. S vremenom ćeš se morati prestati bojati svoje seksualnosti. A nešto mi govori da David neće biti super sjajan u krevetu, stoga moraš barem imati dovoljno samopouzdanja da mu kažeš što želiš.” “Što?” Blake se okrenula, s rukama na bokovima. “Zašto misliš da će biti loš? Mislim, ja sam djevica.” “Aha.” Bacila je ruke u zrak. “Znači... ja ću biti grozna.”

175


“Nemoguće.” Odmjerio sam je od glave do pete. Prokleto nemoguće. “Vjeruj mi. Ja se razumijem u ove stvari. A David? Posljednja djevojka koju smo intervjuirali izjavila je da je, iako je zaslužio peticu za trud, u više navrata učila za ispit tijekom. Kužiš? Ispit tijekom.” “Tijekom?” “Seksa.” “Kako?” “Pa, kako je ona to objasnila, na prilično pametan način sakrila je podsjetnike u jastuk. Briljantno, zar ne?” Blake je razjapila usta. “Ali to je tako... neosobno. I grozno. Zar se ne bi trebao cijelim tijelom prepustiti? Umom? Dušom? Mislim, zašto se seksati ako se nećeš cijeli dati svaki put?” Što je više govorila, to mi je teže bilo disati. Stvarno, zašto? Zato što je seks ugodan. No u posljednje vrijeme postao je monoton, dosadan. A onda smo se Blake i ja poljubili. I sada je sve u vezi s njom, čak i običan razgovor, postalo uzbudljivo i novo. Govno na štapu. “Ovaj.” Pročistio sam grlo. “Skrećemo s teme. Poanta je, možda ćeš mu morati dati tu i tamo koju uputu. Što znači da ćeš možda trebati izgovoriti riječi poput “penis”. Kraj priče. “Dobro.” Blake je zatvorila oči na nekoliko sekundi, zatim ih ponovno otvorila i prošaptala: “Penis.” “Glasnije.” Iscerio sam se. Uši su joj bile jarko crvene boje. “Penis”, rekla je dovoljno glasno da ju je mogao čuti svatko tko je bio u blizini. Na sreću, jedan je od tih ljudi sasvim slučajno bio i David.

176


“O, hej, čovječe.” Prijateljski sam ispružio ruku. “Nisam te vidio. Što ima?” Davidova su se usta otvorila u, pa, vjerojatno šoku, zbog toga što je njegova dobra mala prijateljica upravo izgovorila ime dijela muškog tijela naglas, u hodniku studija poslovanja, poput profesionalke. “Blake?” Namrštio se. “O, oprosti!” Blake je skinula svoje naočale. “Zaboravila sam da ih nosim.” “Nikada ne bi trebala skrivati svoje oči”, rekao je tiho. “One su ono najljepše na tebi.” Nasmijao sam se. “O, oprosti. Mislio sam da se šališ.” David me bijesno pogledao. “Što? Mislim da, ako govorimo o tome što je najljepše na njoj, to jest fizički gledano, s obzirom na to da obojica znamo da ima ubojitu osobnost - hmm.” Prešao sam pogledom preko nje. ”Rekao bih da je izjednačeno između njezine guze, sisa i kose. Ali hej, što ja znam?” Blake me snažno podbola laktom. Nisam pokušavao biti grub. Štoviše, moja je namjera bila posve suprotno. Izgovorio sam ključne riječi kako bi David pogledao. Moć sugestije, prijatelji. Stisnuo sam zube kada je David, čuvši me kako izgovaram svaku riječ, polako, metodično, pregledao asortiman. Zatim su mu se, kao da mu se žaruljica upalila nad njegovom glupom glavom, oči raširile te je napravio korak unatrag, gotovo se sudarivši sa studenticom koja se našla u prolazu. “Da”, promuklo je izgovorio, a zatim se nakašljao u svoju ruku. “U pravu si. Sve je... savršeno.”

177


“I moje.” Namignuo sam, dodatno zakuhavajući i čineći ga ljubomornim, pokušavajući vidjeti dokle mogu ići, istodobno pucajući od ponosa što je zasad moja. Zasad. Glava mu se trznula u mojem smjeru. “Mislio sam da se vas dvoje samo viđate, ništa službeno.” “Sinoć je postalo službeno.” Usredotočio sam se na Blakeina usta prinoseći ruku njezinim usnama. “Zar ne, slatkice?” Očekujući da Blake samo kimne i potvrdi, nisam bio spreman kada se prignula i poljubila me u usta, zgrabivši mi glavu objema rukama i gurnuvši mi jezik niz grlo. Ali budući da neću biti taj koji će odbiti njezin poljubac, nikada, uzvratio sam joj ga. Prebrzo je završio, kada je David pročistio grlo. “Oprosti.” Blake je izgledala kao da joj je uistinu neugodno kada je zataknula kosu iza ušiju, a zatim dohvatila svoje naočale i vratila ih jednim brzim. seksi pokretom. “Samo smo proveli stvarno dobru noć.” “Jesmo”, rekao sam cereći se. “Pa, dobro”, David je rekao malo preglasno. “Sretan sam zbog tebe, Blake. Stvarno sretan.” Bogme nije izgledao sretno. Štoviše, ako je sreća tako izgledala, Blake će imati najgoreg dečka u povijesti dečki. Tip je izgledao kao da je spreman istodobno se ispovraćati po nama i briznuti u plač. “Trebali bismo krenuti.” Kimnuo sam Davidu i zgrabio Blakeinu ruku dok smo izlazili iz zgrade. Kada smo dosegli vrata, okrenuo sam se još mu jedanput uputiti svoju konačnu potvrdu, svoj konačni podsmijeh. Znao sam da će zuriti u nas, uglavnom u njezino dupe. I jest, a kada

178


sam podigao obrve izazivajući ga, dobri stari David pokazao mi je srednji prst. “Ha!” Prasnuo sam u smijeh čvršće stisnuvši Blakeinu ruku. “David je baš zabavan, nije li?” “Kako to da si ti tako dobro raspoložen odjednom?” upitala me. Nisam istaknuo to da mi je njihala ruku i hihotala se sa mnom. Kvragu, činilo mi se tako prirodno držati je za ruku i šaliti se. ”David mi je pokazao srednji prst.” Osmijeh joj je opao. “Zbilja? Malo grubo, zar ne misliš? Zašto bi to napravio?” “Zato što su njegove ruke bile slobodne.” Nasmiješio sam se. “A moje”, podigao sam naše spojene dlanove, “nisu.”

179


DVADESET PRVO POGLAVLJE Prošla su još tri dana. Očekivao sam biti gotov s Blake u sljedeća dvadeset i četiri sata. Ne zato što sam to želio, već zato što sam morao. Popis novih klijentica sve je više rastao, a Lex je rekao da će, ako bude morao poljubiti još samo jednu žensku koja će mu jezikom pokušati probiti grlo, dati otkaz. Bila je subota. A David nije prestao zvati ni slučajno navraćati kako bi provjerio cijevi. Aha. Odlično, genije. Hej, mogu li ti pogledati cijevi? Zašto? Da provjeriš da u njima nema govana? Neki tipovi zbilja nisu imali pojma što rade. Barem smisli neki dobar izgovor za treći dolazak. Ne znam, probuši si gumu, pitaj možeš li dobiti telefon, reci joj da si dehidriran nakon što si otrčao pet kilometara i treba ti voda. Ali cijevi? Opet? Tako će joj brzo dosaditi. Ja sam to znao, a nadao sam se da će i ona to uskoro shvatiti, ali sam imao održati dano obećanje i poderati ugovor kada obavim svoj posao. Tada ću se, i tek tada, naleći i pustiti da se uništi, a onda ću doletjeti i...

180


Nisam još došao do tog dijela. Zaustavio sam se pred Gabinom i Blakeinom kućom i dohvatio grickalice za naš ranoproljetni roštilj sa stražnjeg sjedišta. Bilo je toplo za ožujak, oko petnaest stupnjeva, što je značilo da nam je trebala bilo kakva izlika da iziđemo van. Vrata su već bila otvorena kada sam pogledao prema kući. Seksi sređena Blake stajala je nasred ulaza; vidjelo joj se pola trbuha zahvaljujući kratkoj bijeloj majici bez rukava i niskim trapericama podvrnutih nogavica. “Lijepo”, zazvao sam prilazeći joj. “Sviđa mi se.” Okrenula se prema meni, a zatim mi poslala poljubac. “Dobro, zato što se ne sjećam kada sam ih posljednji put obukla.” Prošao sam kraj nje i ušao u kuću, a ona je ušla za mnom. Odjednom, iznenada, osmijeh joj je opao, a oči se napunile suzama. Namrštivši se, spustio sam namirnice na pult. “Hej, hej, hej.” Obujmio sam njezino lice rukama. “Što je bilo?” “Pa, ovaj...” Gutnula je, a nekoliko joj se suza razlilo po obrazima. “Poginuo je na današnji dan prije dvije godine.” “Sranje.” Zatvorio sam oči i prislonio svoje čelo na njezino. Zatim sam je, bez pitanja, podigao u naručje i zagrlio. Blake je snažno omotala svoje ruke oko mojeg vrata, ali nije mi smetalo. Stisni me jače, želio sam reći. Samo da joj bude lakše. Jecala je nekoliko sekundi prije nego što joj se tijelo prestalo tresti. Spustio sam je na noge, ali se nisam udaljio od nje. “Žao mi je.” Palcem sam joj obrisao preostale suze s podbuhlih obraza. ”Znam da ti zbog toga nije lakše. Ne mogu reći ništa čime ću ti olakšati. Ali mislim da bi bio ponosan na tebe. Nekako ne mogu zamisliti kako odrastaš s nekim plašljivim bratom koji bi

181


dopustio da ti bilo što prođe.” Stisnuo sam je jače. “Ti si nevjerojatna žena. Duhovita, slatka, brižna... Ništa na tebi ne bih mijenjao.” Uzdahnuo sam. “Znaš, osim nekih odjevnih izbora za koje sam siguran da bi ih on odobravao kako ti dečki ne bi prilazili.” Prasnula je u smijeh. Bilo je to dobro čuti. Odmah sam se opustio. “Da, on je bio...” Namrštila se. “Nemoj sad ovo krivo shvatiti.” “Kunem se u svakog tipa na svijetu da ću, ako kažeš da te podsjećam na njega, poludjeti i učiniti nešto glupo.” “Za razliku od bilo kojega drugog dana?” “Hej! Upravo sam te utješio. Odjednom sam glup?” Zadirkujući osmijeh ozario joj je lice. “Nisam mislila reći da si poput mojeg brata. Samo da imate mnogo toga zajedničkoga. On je igrao američki nogomet i uvijek me pokušavao natjerati da se malo opustim. Zbog toga sam obukla traperice. Nisam nosila ništa osim hlačica za košarku, a on mi je napokon rekao da se moram početi oblačiti kao djevojka. Otići u kupnju. Bila je to jedna od posljednjih stvari koje smo radili zajedno prije nego što je poginuo. Nikada nisam obukla pola od odjeće koju smo kupili. Sigurna sam da je nešto izišlo iz mode, ali”, donja joj je usna zadrhtala. “pomislila sam da bih mogla probati... za njega, znaš?” “Slušaj.” Prislonio sam joj prst na usne. “Predivna si bez obzira na sve. Mogla bi nositi hlačice za košarku i te ružne japanke svaki dan svojeg života i tvoj bi brat i dalje bio ponosan na tebe. Obećajem.” Suze su joj ponovno navrle na oči. “Misliš?” “Znam.”

182


“Kako?” “Zato što sam ja ponosan na tebe. A mene nije lako impresionirati - znaš tko sam, zar ne?” “Ian Hunter.” Izgovorila je moje ime s poštovanjem. Bože na nebesima, želio sam biti dostojan načina na koji je izgovorila moje ime. “Ljudi”, Gabi je zazvala odnekud unutar kuće. “Hoćete samo stajati tako i jebati se pogledima ili ćemo dobiti grickalice?” “Stižemo”, odvratio sam ne skidajući pogled s Blake. “Hoćeš li biti dobro?” Svjetlo se odražavalo na njezinom suzama oblivenom licu. Bila je... prelijepa. Tako prelijepa da je to bilo bolno. “Dokle si god ti tu.” “Dogovoreno.” “Dobro.” Posegnula je za vrećicama, a zatim prepriječila prolaz svojom rukom. “Ali ne mogu te pustiti ako nisi uspio nabaviti čokoladu koju smo Gabi i ja molile.” Uzdahnuvši, posegnuo sam u jednu od vrećica i izvukao dvije Hersheyeve čokoladne pločice. “Misliš ovu čokoladu?” Blake ju je istrgnula iz moje ruke i udahnula. “Kako dobro.” “Pitanje.” Nagnuo sam se prema njoj. “Kad bi morala birati između mene i ove čokoladice...” “Čokoladica.” Potapšala me po ramenu. “Svaki put.” “Morao sam pitati.” “Ljudi”, Gabi je ponovno viknula. “Stižemo!” rekli smo uglas prolazeći kroz kuću. Gabi je bila u kuhinji gdje je pripremala hamburgere i hotdogove. Namrštila se vidjevši nas. “Blake, jesi li dobro?” Ošinula me razdraženim pogledom.

183


“Jesam.” Blake je dotaknula svoje obraze. “Idem samo kratko gore da obrišem mrlje od maskare.” Gledao sam za njom dok je trčala. Što znači da se nisam sagnuo i spremio na napad. Gabi me udarila šakom u rame, a zatim se odmaknula kao da mi cilja lice. “Sto?” Posrnuo sam unatrag odmičući se od nje. “Ne plače zbog mene!” Gabi nije izgledala uvjereno. “Rekla sam ti da je se kloniš!” “Što i jesam.” Podigao sam ruke u znak predaje. “Tehnički gledano.” “Tehnički gledano?” “Sranje, opet imaš taj pogled. Gabs, sviđa joj se David, ja joj pomažem da ga dobije. Kraj priče.” “Jesi li se seksao s njom?” “Da bar”, progunđao sam. Gabi se smrknula. “Čekaj, što?” “Ništa. Hej, Lex kasni - idem ga nazvati.” Okrenuo sam se da odem, ali me povukla za pasicu na trapericama. “Govori.” “Lex bi mogao biti mrtav.” “Nije me briga.” “Možda je doživio vrlo ozbiljnu nesreću i ponestaje nam vremena.” “Da čujem.” “Pet sekundi do njegova posljednjeg izdaha, a ti želiš da tračam s tobom o svojim osjećajima?” “Iane.” “Lex je mrtav. Nadam se da si sretna.”

184


Snažnije je uhvatila traperice, a zatim ih povukla prema gore. “Opa.” Otrgnuo sam se od nje i osvrnuo se iza sebe prema stubištu. “Dobro, sažeta verzija?” Kimnula je i prekrižila ruke. “Sviđa mi se.” Gabi je kimnula da nastavim, a zatim se namrštila. “Čekaj, to je to? To je izjava koju dobijem nakon svih godina koje sam provela gledajući te kako jebeš sve s pulsom? Sviđa ti se?” “Aha.” Prvi sam put u dugo godina osjetio kako se žarim od neugode. “Sviđa. Ti. Se.” Gabi je postajala sve glasnija. Pokušao sam je ušutkati, ali to je ipak bila Gabi - bilo je to kao da izazivaš grizlija. “Muškarci su tako glupi. Molim te, reci mi da joj nisi to priznao naglas u obliku statusa na Facebooku. Sviđa mi se Blake. Ovo je slika nas dvoje. O, fora, petsto poena. Kao da smo u prokletoj SREDNJOJ ŠKOLI!” “STIŠAJ SE!” viknuo sam. “Eto ga!” Gabi me pljesnula po ramenu. “Malo strasti. Ovo je prvi put da si priznao da ti se išta sviđa u ne znam koliko godina!” “Nije istina”, odvratio sam. “Obožavao sam onoga preslatkog skočimiša kojeg si imala.” “Onoga kojega je Lex ubio? Tog skočimiša?” “Jadan Arnold.” Podsmjehnuo sam se. “Osjetljiva tema?” “Odrezat ću jaja tom gadu jedne noći dok bude spavao.” “Nemoj mu se pokušavati prišuljati dok je u krevetu. Mogao bi pomisliti da želiš nešto što ne želiš. A posljednje što mi treba jest slušati Lexa nakon što slučajno dotakne sisu i onda

185


shvati da je tvoja. Odsjeći će si ruke, a meni trebaju njegove ruke za moj računalni program i buduće lukrativne poslovne ideje.” “Vratila sam se!” Blake je skakutajući sišla niz stepenice. Gabi mi je uputila pogled koji je govorio da ovo nije ni blizu gotovo prije nego što je polako odmotala jednu od onih čokoladica i natrpala prokletinju u usta. “Nećeš podijeliti?” Obrve su mi poletjele u zrak. “A-a”, Gabi je odgovorila, usta punih čokolade. “Nabavi si svoju.” “Ja sam je kupio.” “A mi smo siromašne studentice, stoga...” Gabi se nacerila. Prednja vrata su zalupila. Odjednom se Lex pojavio iz hodnika držeći dvije goleme vrećice s namirnicama. “Ako me ikad”, grubo je opsovao, “i mislim ikad pošalješ u trgovinu po tampone, seksat ću se u tvojem krevetu s nekom potpuno nepoznatom osobom, slikati nas, povećati slike na veličinu postera i zalijepiti ih za tvoj strop.” Spustio je vrećice na pult. Iz jedne je ispala kutija tampona. Podsmjehnuo sam se. “Potrčko.” “Popuši mi”, Lex je progunđao. “Barem znam gdje stoje. Posljednji put kada je Gabi poslala tebe, morao si pitati za upute, a onda si zbario prodavačicu i nisi se uopće vratio.” Krišom sam pogledao Blake. Smiješila se, ali bilo je to usiljeno, i odjednom su mi se sve moje bivše ševe počele činiti kao bivši grijesi, bivši prijestupi, nešto zbog čega sam bio manji u njezinim očima. “Hvala, čovječe”, rekao sam ispod glasa. “Nema na čemu.” Lex je protrljao svoje ruke. “Jesam li ja zadužen za roštilj, Gabs? Ili ti je izrastao penis u posljednjih dvanaest sati?”

186


Blake me zbunjeno pogledala. Objasnio sam uz podsmjeh. “Samo dečki mogu roštiljati. Tako piše.” “Gdje?” Gabi je upitala izvadivši golemu lopaticu za roštilj iz ladice i sakrivši je iza leđa. “Na uputama kada se rodimo”, rekao sam glumeći zbunjeni izraz. “To ti je život za početnike. Ozbiljno, katkad se pitam jeste li vi cure uopće išle u osnovnu školu.” Lex je uzviknuo “hah”, a zatim ukrao lopaticu od Gabi i odmarširao van s tanjurom hamburgera i hotdogova. “Koji biser”, Gabi je otpuhnula pripremajući dodatke. “Pravi kavalir”, rekao sam u trenutku kada mi je lopta za odbojku doletjela prema glavi. Jedva sam se izmaknuo na vrijeme. “Koji vrag?” Blake se nacerila. “Što kažeš na igricu, dečko?” Zapanjen, tupo sam je pogledao. “Jesi li me upravo nazvala... 'dečko’?” Još jedan pogodak u mojem smjeru. “To je to.” Zgrabio sam loptu i odmarširao van. “Nisam želio ovo, ali Blake, bio sam u NFL-u - znam igrati sve sportove.” Lex se nakašljao. “Osim golfa.” Ponovno se nakašljao. “I mislim da smo već ustanovili da se umjetničko klizanje ne bi trebalo računati.” Lex je podigao ruke, a zatim se vratio okretanju hamburgera. “Ti serviraj.” Bacio sam loptu u Blakeinu smjeru. “Dame prve. Ja sam kavalir i na sportskom terenu i u krevetu - sretnice.”

187


“O, super. Hvala ti”, Blake je rekla sarkastično. “Samo da se raskomotim.” Skinula je majicu. Osjetio sam kako nešto počinje zagorijevati. “Lex” viknuo sam. “Bavi se hamburgerima. Imam ovo pod kontrolom!” “Oprosti.” Okrenuo se od nas. Zagledao sam se u njezino preplanulo, mišićavo tijelo dok je protezala ruke iznad glave i vezala kosu u visoki rep. I dalje je imala traperice, ali su joj visjele tako nisko na bokovima da bi trebala dobiti kaznu od policajca. A obični crni sportski grudnjak je... iz nekog razloga... izgledao seksi. Prokleto seksi. “Spreman?” upitala je. “Netko očito pokušava varati.” Pokazao sam na njezin trbuh. “O, ovo?” Slegnula je ramenima. “Ne želim oznojiti svoju majicu. Sigurna sam da razumiješ.” “Kako ne.” Svukao sam svoju majicu i bacio je na tlo. “Savršeno razumijem.” Napeo sam svoj, kako su to u nekoliko navrata istaknule brojne žene, uključujući i neke profesorice, eightpack. Oči su joj se razrogačile. “Partija prepucavanja, dva sudionika”, Lex je viknuo. Gabi je dotrčala. O, super - publika.

188


DVADESET DRUGO POGLAVLJE “Znaš da je fizički nemoguće igrati odbojku jedan na jedan sa mnom?” podsmjehnuo sam se bacivši loptu u zrak jednom, dvaput - osjećajući blago sažaljenje zbog njezina budućeg poraza. Možda ću joj kupiti još čokolade, ublažiti gubitak. “Aha. U redu.” Blake je imala bezizražajno lice. Nisam je uopće mogao pročitati. Jesu li se tako njezini protivnici osjećali? Skupio sam oči. Nije ni trepnula niti pokazala oklijevanje. Je li zbilja mislila da će me nekako pobijediti? Prvo, bio sam mnogo viši od nje; drugo, bio sam muško; i treće, imao sam vlastite loptice, i znao sam kako se koristiti njima - i to dobro. “U redu.” Protegnuo sam ruke iznad glave, a lopta se podigla s njima u mojoj lijevoj ruci. Tako je, pucam dlanom. Zato što sam muško i ruke su mi goleme i napucat ću joj je tako snažno u lice da će joj vjerojatno trebati plastična operacija da popravi nos. Ali da, u redu, igrajmo pošteno. “Ti možeš servirati prva.” “Kladim se na Blake”, Gabi se oglasila s ležaljke. Lex je zatvorio poklopac roštilja i privukao si stolac. Otfrknuvši, upro je prstom u mene. “Shvaćaš li ti da su ga nominirali za nagradu Heisman jer se istaknuo kao fakultetski igrač američkog nogometa?”

189


“Bezveznjaković Heisman”, Blake me zadirkivala poskakujući na svojim bosim stopalima; njezine su se sise pridružile zabavi. “Usredotoči se”, Lex je pukao. “Usredotočen sam!” Ili sam se barem pokušavao. Svim snagama. Usredotočiti. Kvragu, nikada mi neće dosaditi, je li? “Dvadeset dolara da će ga nokautirati prvim udarcem”, Gabi je rekla zabavljeno. “Priključujem se okladi.” Lex joj je pružio ruku. Rukovali su se. Sjedili su jedno pokraj drugoga, a Treći svjetski rat nije izbijao. Otvorio sam usta kako bih prokomentirao u trenutku kada je Lex povukao svoju ruku i protrljao je o traperice. “Što? Sada se bojiš djevojaka?” Gabi se podsmjehnula. “Samo onih koje su možda tipovi.” Lex je kimnuo, a zatim važno pogledao u njezino medunož.je. “Hmm, mislim da je šansa pola-pola.” “Nemoj misliti da nisam spremna izliti benzin preko roštilja.” “I spaliti vlastitu kuću?” “Zašto bih inače plaćala osiguranje?” Gabi je rekla slatko pljesnuvši Lexa po ruci, potom uhvativši njegov biceps i uštipnuvši ga. Šala. Sve je bilo kako treba biti. “Jesi li spreman?” Blake je zazvala. “Aha.” Bacio sam loptu u zrak. “Servis.” Uzvratila je jednim udarcem, a ja sam uzvratio vršnim odbijanjem. Zbilja, bilo je nekako smiješno kako je sporo igra počela...

190


U jednom je trenutku lopta bila u zraku leteći u Blakeinu smjeru, u drugom, sjedio sam na dupetu gledajući u nebo i pitajući je li se grana drveta zabila u moj vrat. “Koji vrag?” protisnuo sam. Blake je stajala nada mnom, s rukama na bokovima. “Oprosti, želiš li da te upozorim sljedeći put kada je napucam?” “A-a.” Nacerio sam se. “Nema milosti, ha?” “A-a”, rekla je na isti način kao i ja. S koketnim osmijehom ponudila mi je ruku. Pljusnuo sam je i ustao na noge vlastitom snagom. “Nemoj pizditi ako ti slomim lice.” “Također”, ispalila je bacivši loptu preko mreže. “Pazi, čovječe.” Lex se nasmijao. “Ima snažnu ruku.” “Misliš?” upitao sam. Gabi je šutjela. Pametna cura. “Koliko je?” upitao sam. “Jedan nula?” Blake mi je poslala poljubac. “To je to.” Bacio sam loptu u zrak i napucao je što sam snažnije mogao. Odbila ju je trenutak prije nego što je poljubila travu, zbog čega je lopta prešla tik preko mreže. Mačji kašalj. Skočio sam da je napucam prema dolje, ali je ona blokirala moj udarac, zbog čega je lopta ponovno pala na moju stranu. Brzo sam zateturao unatrag i jedva je uhvatio šakom odbacivši je na njezinu stranu. Odahnuo sam kada je odskočila od trave. “Ajoj...” Namignuo sam Blake. “Više sreće drugi put.” Njezina se ravnodušnost slomila; Blakeino se lice od smirenog pretvorilo u ono “možda te ubijem u snu, a onda tvojim iznutricama nahranim mačke iz susjedstva”. Oprezno sam zakoračio unatrag.

191


“Ja serviram.” Bokovi su joj se njihali dok se vraćala na svoje mjesto. “Servis.” Lopta je dojurila preko mreže poput super brzog vlaka. Morao sam se baciti na pod da bih je udario odozdo, a čak je i tada jedva okrznula mrežu. Tri puta smo odbili loptu prije nego što ju je ona napokon srušila i osvojila bod. Sljedećih sat vremena igra se upravo tako odvijala. Nastavili smo se dobacivati dok su se Gabi i Lex natrpavali hranom. Nitko od nas nije želio odustati i svaki put kad bi jedno od nas došlo do na bod do pobjede, drugo bi ga odmah sustiglo. A Gabi je rekla da pobjednik mora pobijediti za dva boda, a ne za jedan. Bližila se devedeseta minuta. Bilo mi je vraški vruće. Pregladnio sam. I bio u zaostatku jedan bod. “Predaj se”, Gabi je vikala. “Sredila te!” “Nikada!” Uperio sam prst prema Blake. “Što ako ti prepustim pobjedu?” “Ja ću znati.” “Hmm.” “Osim toga”, zatreptala je onim prokletim trepavicama, “previše si kompetitivan da tako izgubiš.” Kvragu. Zauzeo sam stav i čekao. Zasad su sva njezina serviranja bila brutalna. Do jutra ću vjerojatno izgledati kao da me J. J. Watt7 išamarao - više puta. Lopta je doletjela preko mreže putujući prema mojoj lijevoj strani. Pokušao sam se pomaknuti, ali mi se koljeno ukočilo, a bol 7

Uspješni igrač američkog nogometa.

192


koju sam osjećao proteklih nekoliko tjedana pretvorila se u brutalnu agoniju lomljenja kostiju. Jauknuvši, pao sam na tlo, licem udarivši o zemiju i travu dok se pulsirajuća bol pojačavala. Boljelo me previše da bi sramota bila ikakav čimbenik. Sranje. “Joj, sranje.” Lex je zazvao, a potom dotrčao do mene. “Jesi li dobro?” Kvragu, kako je boljelo. Zašto je moralo tako jako boljeti? Joj, da. Zato što su mi nedostajale ključne tetive i ligamenti, i samo je nekoliko metalnih šipki držalo moje kosti na mjestu. “Iane! Blake je doteturala do mene, pogleda podivljalog od panike. “Što se dogodilo? Trebamo li ići u bolnicu?” “Ne, ne, ne.” Lecnuo sam se kada sam se pokušao uspraviti u sjedeći položaj i protegnuti nogu. Obično bi mi to pomoglo. Pa, to i tablete protiv bolova, ali sam odbijao uzimati išta o čemu bih mogao postati ovisan. “Dobro sam.” Blake mi je podvrnula nogavicu i počela rukama trljati bočne strane mojega lijevoga koljena. “Ali”, pročistio sam grlo, “ovo mi baš pomaže.” “Aha, dobro je.” Gabi je zakolutala očima. “Dođi, Lex, idemo po led.” “Da, Lex.” Osmijeh mi se razvukao na licu. “Trči.” Nije se pobunio. Vjerojatno zato što je znao da mrzim kada netko pravi strku oko mene, ili samo pokušava pokazati brigu ili sažaljenje. To me previše podsjećalo na onaj dan; dovraga, podsjećalo me na taj tjedan, taj mjesec. Trideset dana bolničkih posjeta, operacija, suigrača tužnih očiju koje su mi govorile istinu koju sam već znao unatoč optimizmu liječnika. Bio sam gotov.

193


Nikada više neću igrati. “Dođi.” Blake je maknula ruku s mojega koljena i ustala, a onda mi pomogla da ustanem. “Možeš li odšepati do onog stolca?” Procijedio sam psovku pokušavajući prebaciti težinu na ozlijeđenu nogu. Još je bila bolna poput gnojnog zuba, ali ne toliko da odem na pregled. Već sam prije doživljavao ovakvu bol, kada bih iskrenuo koljeno tijekom naskoka na kutiju. Znao sam da će prestati, nakon nesvete količine protuupalnih lijekova i piva. Cijeli oznojen, došepao sam do plastičnog vrtnog stolca i srušio se u njega uz bolni udar; noge su mi se zalijepile za traperice, traperice za stolac, a znoj mi se i dalje slijevao niz leđa. Blake je kleknula ispred mene i namrštila se. “Moraš skinuti hlače.” “Gol sam ispod.” “Zažmirit ću.” “Ne namjeravam skidati hlače i ostavljati znojni obris guzice na plastici. Dobro sam. Kunem se.” Nije izgledala uvjereno dok mi je opipavala koljeno preko traperica, prstima blago dotičući oteknuto mjesto s vanjske lijeve strane, mjesto na kojemu se kost još znala trljati o kost. Mogao bih se zakleti da sam katkad osjećao to trenje. Vježbanje vjerojatno nije bila najmudrija odluka, ali moj je liječnik rekao da se ne mogu jače ozlijediti. To su bile dobre vijesti. Hej, mali, znam da cijeli život igraš nogomet, i možda ću ti morati amputirati nogu, ali dobre su vijesti da nisi mrtav! Kao da i jesam. “Počinje oticati.” Blake je pritisnula malo prejako poslavši novo pulsiranje vruće agonije kroz moju nogu.

194


Od boli sam prosiktao kroz zube. Ona se lecnula. “Oprosti.” “Led.” Gabi je otvorila vrata s mrežom i dobacila Blake vrećicu punjenu plavim gelom. Ona ju je uhvatila u zraku i stavila na moje koljeno. “Idem podgrijati hranu”, Gabi je rekla. “Lex je otrčao do ljekarne po ibuprofen kad nam je već ponestalo.” “Hvala, Gabi”, odvratio sam. Hladni je paketić već olakšavao moju paklenu muku. “Aha.” Vrata su se zalupila za njom. Blake se nije maknula ispred mene. Oči su joj bile pune brige. “Što se dogodilo tvojem koljenu?” “Jednostavno.” Naslonio sam svoja ljepljiva leđa na stolac i zagledao se u njezine lijepe raširene oči. “Neka umišljena ženska u toplessu pokušala me ubiti.” “Ja nisam u toplesstu.” Prostenjao sam kroza zube kada mi je pogled pao na njezina prsa. “U pravu si.” Posegnuo sam i rukom dotaknuo njezin goli trbuh. “U polutoplessu.” “Nisam mislila što se dogodilo upravo sada kada sam te doslovno bacila na dupe.” Sjela je na trijem ispred mene i obgrlila koljena. “Prestala sam pratiti nogomet nakon”, slegnula je ramenima, “nakon brata. Bilo je preteško.” “Shvaćam.” Glasno sam izdahnuo. “Vjeruj mi, shvaćam.” “Pa?” “Znaš li čuvati tajnu?” Nagnuo sam se prema naprijed na što se i ona nagnula skupivši oči u uske proreze. Haha, već je skužila da muljam. Bilo mi je to super. “Da.”

195


“Spasio sam život dviju starica dok su prelazile cestu. Nisam uopće vidio automobile. Jesam li spomenuo da su sa sobom imale mačke? I uspio sam spasiti sva četiri života. Moguće pet, ako računaš pile koje je u isto to vrijeme prelazilo cestu. Auto me pregazio. I... dali su mi ključeve grada...” “Vau, pravi borac protiv kriminala, ha?” Polako sam kimnuo, zatim uvinuo prst. “A ovo je tajni dio.” “Spremna sam.” “Ja sam Superman.” Obrve su joj poletjele u zrak u trenutku kada joj se omalovažavajući osmijeh pojavio na nježnom licu, istog mi trena oduzevši dah. “Ma daj?” “Kunem se.” Namignuo sam. “Zašto bi se inače moj najbolji prijatelj, poznat i kao moj smrtni neprijatelj, zvao Lex? Razumjet ću ako želiš dokaz. Moj se plašt nalazi u mojoj sobi. Želiš ga vidjeti?” “Superman ima plašt na sebi cijelo vrijeme.” “Aha, da. Onaj koji trenutačno nosim je nevidljiv, kao moj nadljudski vid. Jedini način da svoje oči osposobiš za to da vide moju božansku snagu je da se seksaš sa mnom.” “Hah. A tako ti je dobro išlo.” “Hej!” Podigao sam rukc. “Nisam ja izmislio pravila, slatkice. Ja sam običan junak.” “Stvarno je”, Gabi je rekla. Koliko je dugo stajala ondje. “Onaj bi jadničak sigurno poginuo. Možeš li zamisliti u kakvom bi stanju bio njegov otac? Nakon što je izgubio suprugu? Bilo je to nevjerojatno, Iane. Imaš se čime ponositi. Spasio si njegov život, gotovo nauštrb svojega. Još ne mogu zaboraviti onaj Lexsov poziv kada mi je javio da dođem u bolnicu. Rekli su da imaš unutrašnje krvarenje, i...”

196


“Bilo bi dosta, Gabs”, rekao sam blago, iako sam u sebi izgarao zbog nečega vraški nalik bijesu, osjećajući potrebu da pobjegnem. Ali s ozlijeđenom nogom mogao sam samo sjediti i slušati kako me prikazuje kao junaka kakav, znao sam, nikada neću biti. Da. Spasio sam život tom klincu. Da. Zvali su me junakom. Ali koje sebično đubre moraš biti da prva pomisao koja ti padne na um nakon što si vidio svoje suigrače kako idu na Super Bowl bude “Trebao sam pustiti da ga auto udari”? “Diler se vratio.” Lex je upao u dvorište i dobacio mi bočicu s tabletama. “Misliš Lex Luthor?” Blake se nasmijala opustivši napetost. Njezina je ruka posegnula za mojom i ostala ondje. Nije ju pustila. Trebala ju je pustiti. Jer sam, u tom trenutku, nešto shvatio. Čak ni Gabi nije bila svjesna demona koji su me još proganjali, ali nešto mi je govorilo da je Blake bila itekako znala kako bi bilo izgubiti onu jednu stvar koja te cijeli tvoj život držala na okupu. Izgubivši nogomet, nisam samo izgubio svoj identitet. Nekih dana činilo mi se kao da sam izgubio dušu. “Gabs...” Blake je pročistila grlo. “Je li hrana spremna?” “Joj!” Gabi je poletjela na noge. “Oprostite, ljudi. da - tanjuri su unutra. Želite jesti ovdje ili za stolom?” “Vani”, Blake i ja odgovorili smo uglas. Gabi je zašutjela, kao da nas oboje procjenjuje i kao da je spremna smisliti neki glupi zaključak o tome zašto se oboje ponašamo čudno. Hvala Bogu što je tu bio Lex.

197


“Žeeno”, Lex je zarežao. “Prestani biti”, gurnuo ju je prema vratima, “ti. Na samo, ne znam, dvije sekunde. Hrana. To je samo hrana. Ako oni žele jesti vani, mi ćemo ih pustiti da jedu vani. Također obećala si pitu. Ja ne osjetim miris nikakve pite.” “Ispravak. Rekla sam da ću vam kupiti pitu, a ne napraviti. Ako se želiš oženiti za svoju majku, jednostavno učini to, Lex.” “Bolje ti je da bude od jabuke”, progunđao je prije nego što su vrata s mrežom zalupila iza njega. Vratio se brzo s našim tanjurima i prošaptao ispod glasa: “Ja ću se pobrinuti za teroristicu, ali bit ćeš mi dužan.” “Hvala, čovječe.” Nasmijao sam se kada je ušao u kuću i viknuo: “Stella8!”

Autorica se referira na poznatu scenu iz filma Tramvaj zvan čežnja, u kojem Marlon Brando glumi Stonleya Kowalskoga. 8

198


DVADESET TREĆ E POGLAVLJE Dovršili smo jelo u tišini. Tablete protiv bolova počele su djelovati olakšavajući mi uživati u obroku - više se nisam morao mrštiti svaki put kada pomaknem nogu. Slojevi oblaka ružičaste i crvene boje protezali su se nebom. “Mrak pada.” Blake je unijela moj tanjur u kuću i vratila se s golemim komadom pite. “Mislim”, uzeo sam tanjur od nje i takoreći natrpao pola pite u usta prije nego što sam dovršio misao, “da ću se možda ponovno ozlijediti ako je ovo odgovor koji ću dobiti.” “Hah.” Oči su joj se spustile na moja usta. “Imaš... jabuke...” “Čuvam to za poslije.” “Onda je na savršenome mjestu, Supermane.” “Bože, ubio bih da me žena tako zove u krevetu.” “Što kažeš da legneš na krevet...” Po licu mi se razvukao osmijeh tako širok da me zabolio. “Obučen...” San se rasprsnuo, a osmijeh nestao. Uperio sam prstom u nju. “Nisi zabavna.” Podsmjehnula se. “A kada te nazovem Supermanom, ti se pretvaraš da je to zbog tvojih nevjerojatnih vještina u krevetu, a ne zbog toga što si uistinu junak.”

199


“Nisam junak.” Pita mi se odjednom osušila u grlu i morao sam se dobro potruditi da je progutam. “Mislim da je to najgori dio. Ljudi su me zvali junakom, i još to znaju činiti. Zbog toga osjećam... grižnju savjesti. Osjećam da sam nedostojan. Jer, pogledaj me, ogorčen sam zbog toga što ne mogu igrati nogomet. a klinac je mogao poginuti.” “Na neki način”, Blake je rekla glasom tek malo glasnijim od šapta, “jesi.” Trznuo sam glavu u njezinu smjeru. “Što si rekla?” Uzela je moj tanjur i uzdahnula, a ramena su joj se blago objesila, kao kada bi se osjećala nervoznom ili posramljenom. ”Izgubio si dio sebe. To bi bilo kao da ja radim cijeli život da mogu ići na Olimpijske igrati odbojku, a onda se ozlijedim dan prije polaska aviona.” “Da.” Progutao sam golemu kuglu tuge koja mi je zapela u grlu. “Prešao sam preko toga. Ne želim da misliš da sam jedan od onih slomljenih tipova koji su zapeli u danima slave i neprestano razmišljaju o tome što bi bilo da su ostali u NFL-u.” Slegnuo sam ramenima. “Borio sam se s tim osjećajem jedan dan. Kada su Hawksi išli na Super Bowl drugi put. Nakon toga jednostavno sam... prebolio. Sve. Želio sam da nisam spasio tog dječaka, želio sam da sam bio sebičniji ili sporiji.” Nasmijao sam se i zatresao glavom. “Kako to da si prebolio?” Podigao sam pogled. “Svratio je u bolnicu sljedeći dan.” Blake se nagnula k meni. Kvragu, želio sam zaplivati u dubinama tih očiju. Jednostavno je bila tako... otvorena. “I?” “Nazvao sam ga prezimenom - Montgomery, ili Mali Monty. Bio je zbilja malen. Još se strašio mraka... On mi je, ovaj, donio svojega plišanog medu, vrlo domišljato nazvanog Medo.”

200


Blake se nasmijala očiju punih suza. “Njegova je mama preminula od raka ranije te godine. Bio je to prvi zajednički izlazak njega i njegova tate od njezine smrti. Dala mu je tog medu točno dvanaest sati prije nego što je udahnula posljednji dah. Bio je to medo čuvar, Monty je rekao, i on mu je trebao pomoći da se ne boji.” Gutnuo sam. “Rekao je da je to medo hrabrosti.” Suza je kapnula niz Blakein obraz. “Dao mi ga je rekavši da njemu više ne treba jer ima mene. Ali da bi meni mogao zatrebati jer je preda mnom bila još jedna operacija.” Uzdahnuo sam pokušavajući skriti emociju u svojem glasu. “Taj prokleti medo živi život u mojoj sobi, pravo da ti kažem.” Blake, se tiho nasmijala. “A Monty?” “Monty će jednog dana biti opasan igrač nogometa.” Zahihotao sam se. “Njegov mi tata šalje raspored njegovih treninga i utakmica. Bio sam mu na nekoliko treninga, što u biti znači da njegovi prijatelji misle da je mnogo više fora nego što uistinu jest. Ili barem tako on kaže.” “Pa”, Blake se nagnula, “pouka priče... stvarno jesi Superman.” “Hah!” Nasmijao se. “Jednoj osobi, da.” “Dvije”, ispravila me. “A katkad je samo to važno, zar ne?” “Je”, protisnuo sam. “Mislim da je.” Privukla se bliže, a ja sam zatočio njezine usne svojima kada mi je omotala ruku oko vrata. Masirao sam njezin jezik svojim uživajući u njezinu slatkom okusu. Svjetlo iznad nas se upalilo. Razdvojili smo se poput dvoje klinaca uhvaćenih na djelu. “Ljudi?” Gabi je provirila kroz vrata. “Jeste li za film?”

201


“Aha.” Nisam skidao oči s Blake. “Misliš da ćeš moći sam?” Usne su joj još bile vlažne od mojeg poljupca. Morao sam svrnuti pogled prije nego što učinim nešto glupo. Opet. “Da.” Stao sam na svoju zdravu nogu. “Jednostavno ću se svom težinom osloniti na svoju opasnu protivnicu. Tražim revanš, usput.” “Ne bih očekivala ništa manje.” Priljubila je svoje tijelo o moje te smo nespretno ušli u kuću. Lex je vikao na Gabi da je ona posljednji put birala film. Prestali su se prepirati kada smo mi ušli u dnevnu sobu. “Vi.” Gabi je namreškala nos. “Ne. Nećemo tako. Tuš, ili nema na kauč.” “Gabs”, procvilio sam. “Mirišem odlično. Ja uvijek mirišem odlično. Kaži im, Blake.” Blake me pogledala pogledom punim krivnje. “Mirišeš na... travu.” “Pa, ti mirišeš na... zemlju.” Lex je prasnuo u smijeh. “Dobra, čovječe. Hoćete kasnije praviti kolače od blata ili...?” Pokazao sam mu srednji prst. “Dobro, otuširat ćemo se.” “Ne zajedno!” Gabi se namrštila. “Ne brini se.” Blake se nasmijala. “Ja sam više tip cure koja voli zlikovce. Tko želi junaka koji se ne želi ni zaprljati?” Posrnuo sam i gotovo se nabio licem na zid, na što je Lex skoro umro od smijeha. “Imaš moj broj, malena”, Lex je zazvao, a onda počeo jaukati. “Au, prekini me grebati kao prokleta mačka!” Suspregnuo sam osmijeh. Gabi ga je sigurno napala noktima. Znala je s njima.

202


Blake je krenula ispred mene. Slijedio sam je skačući stubu po stubu, koristeći se rukohvatom za pomoć. Namjerno sam se zabio u nju kada smo dosegnuli vrh stubišta i prošaptao joj na uho: “I junaci se znaju zaprljati, slatkice. A to je tako dobro da mora biti loše.” Žila kucavica mahnito joj je pulsirala u vratu kada se nalegla na mene. Poput projektila na toplinsko navođenje moja su je usta pronašla i spustila se na nju. Podivljalo pulsiranje na mojim usnama mojem je tijelu davalo svakojake ideje. Moja su se usta upravo privikavala na pomisao da je označe kada se oglasilo zvono. “Zanemari”, prosiktao sam zubima grickajući njezin vrat dok sam ga ustima snažno sisao. Tiho je prostenjala, rukama slijepo posežući iza sebe. lako nije morala posegnuti predaleko. Bio sam tik uz nju, krut, čekajući, upirući u traperice kako bih je osjetio. “Hej, je li Blake tu?” Bio je to David. Blake se ukipila, ruke polako spustivši uza se. A ja sam se polako ispuhao. I trenutak je prošao. “Hej, Blake?” Gabi je zazvala uza stube. “David te je došao vidjeti!” Maknuo sam se s Blakeina puta, i s glasom koji nisam prepoznao rekao: “Pa? Što čekaš?” Preko lica joj je prešla neodlučnost, a zatim povrijeđenost, te se odmaknula od mene i potrčala niz stube. “Kojeg vraga radim?” Promrmljao sam ispod glasa žudeći za njezinim dodirom. I ne samo zbog olakšanja. Zbog nje.

203


DVADESET Č ETVRTO POGLAVLJE Gad je ostao na filmu. Najbolji dio? Zbog noge nisam se mogao ugurati između njih, a kako mi je posao bio, tehnički gledano, povući se i prepustiti njemu djevojku kada prođe posljednjih nekoliko faza, ionako sam bio zapeo. Njegova je izlika ovaj put barem bila bolja. Pitao ju je hoće li izići s njim. Tehnički gledano, bila je to večera s njim i njegovim tatom. Budući da su se poznavali otprije. Budem li morao čuti još jednu priču o tome kako su Blake i David sami izgradili kućicu na drvetu, israt ću ciglu i opaliti ga njome. Zasad nisam zapazio nikakvih podmuklih pokreta s njegove strane. Nije me bijesno gledao, nije mi ponovno pokazao srednji prst. Zapravo je pokušavao biti preljubazan. Nešto nije bilo kako treba, ali trebalo mi je neko vrijeme da točno shvatim što radi. Pokušava se sprijateljiti s neprijateljem. Znao sam jako dobro kako to ide. Zato što bi to na kraju curi dokazalo kako tip više nije ljubomoran, već zapravo želi njezinu sreću, bla, bla, jebeno bla. A prava kvaka? O kojoj se god curi radilo, ona bi uvijek - i mislim uvijek - vjerovala tipu u kojega je bila zaljubljena jer se on

204


činio kao taj koji ima više samokontrole, dok je moj posao uvijek bio izazivati tu kontrolu kako bi zapazio djevojku. Prava se osobnost vrlo rijetko pokazuje tijekom udvaračke faze - ja sam to znao bolje od ikoga. Igrao je s najboljim kartama koje je imao iskorištavajući svaku slabost koju je prepoznao u meni. Nikada mi nije bilo stalo do sada. Sada mi se samo činilo da nije pošteno da time što sam dobar u svojem poslu gubim nekoga tko mi se ozbiljno sviđa. “Idem napraviti kokice.” Ustao sam. “Ali tvoja noga”, Blake je rekla. Barem je i dalje bila zabrinuta. Iako nije ustala da mi se pridruži, stoga nisam bio siguran koliko je daleko ta zabrinutost išla. Bila je svježe otuširana, a smeđa joj je mokra kosa bila svezana u čvor na glavi te je nosila široku majicu bez rukava koja je otkrivala previše. Nešto što je dobri stari David odmah skužio. “Mogu šepati.” Ljubomora je prostrujala mnome kada sam zapazio Davidovu ruku na njezinu bedru. Morao sam otići. I to brzo. “Imam samo nekoliko koraka donde.” Unatoč prigovorima sviju došao sam do kuhinje oslonivši se rukama o radnu površinu. Nakon nekoliko udaha i izdaha kao da sam novorođenče koje tek uči kako mu pluća rade posegnuo sam za kuhinjskim elementom u kojemu su stajale grickalice i izvukao vrećicu kokica za mikrovalnu, u trenutku kada su se nečiji koraci oglasili na ulazu u kuhinju. “Blake, dobro sam. Idi gledaj film.” “Nije Blake.” Davidov duboki glas trgnuo me iz samosažalijevanja.

205


S vrlo usiljenim, podmuklim osmijehom, pritisnuo sam “Start” na mikrovalnoj i okrenuo se. “Mogu ti ikako pomoći?” “Kužim.” Kimnuo je. “Tvoja je zasad, Ali mi se dugo poznajemo. S time se ne možeš natjecati. Ni sada, ni ikada.” “Joj, ma daj, kako ću ikada nadmašiti kućicu na drvetu?” Prstima sam se potapšao po bradi. “Kladim se da to što imam veći kurac pomaže.” David je mahnito zakoračio prema meni stisnutih šaka. “Ako je dotakneš, kunem se da ću...” “Stisnuti šaku?” Pokazao sam na njegove ruke. “Čovječe, kužim. Ne možeš je imati, pa je sada želiš. Ali nije tvoja. Nikada neće biti tvoja. Osim ako me ubiješ, što možeš pokušati sada kada je poštena borba jer imam samo jednu nogu.” “Umišljeni gade.” Otfrknuo je, a s lica mi je nestao svaki trag pristojnosti, kao da je skinuo masku i otkrio kako nije baš ono što se čini. “Kojeg vraga vidi u tebi?” “Joj, žao mi je. Mislio sam da smo već to ustanovili. Da jednostavno skinem gaće pa ti pokažem? Čuo sam da te možda zanimaju tipovi, ali nisam bio siguran da je istina dosad.” Podbadao sam ga nastojeći ga razljutiti i vidjeti hoće li se možda ispostaviti, ali samo možda, da dobri stari David i nije dobar kako smo pretpostavljali. Davidova su prsa okrznula moja kao da je spreman prikovati me za kuhinjski pult i razbiti mi facu. Mogao je pokušati. Neće uspjeti, ali mogao je pokušati. Dobra borba bila je upravo ono što mi je trebalo. Nikada nisam ovoliko daleko gurao ljubavne interese svojih klijentica, nikada nisam sebe tako uključivao niti shvaćao situaciju tako ozbiljno.

206


Jer do tog trenutka nisam shvaćao da se borim protiv njega. Ali jesam. Borio sam se protiv njega. Ne. Zatresao sam glavom. “Ti je ne zaslužuješ. Nikada je nećeš zaslužiti.” “A ti misliš da je zaslužuješ? Isprana bivša zvijezda koja ga ne može zadržati u gaćama?” “Ne”, brzo sam odgovorio. “Ni ja je nikada neću zaslužiti, ali barem to znam. Barem se budim znajući s apsolutnom sigurnošću koliki sam sretnik.” “Hej...” Blake je ušetala u kuhinju - trenirka joj je visjela nisko na bokovima, otkrivajući komadić preplanule kože. “Nisam znala da su potrebna dva mozga da se naprave kokice.” “Da, pa, sve one droge koje sam konzumirao kao tinejdžer su spalile moj, pa je David ponudio svoju pomoć, ali mu je bilo teško pročitati riječ ’Start' na mikrovalnoj. Hvala Bogu što si ti došla.” Podmuklo sam se nasmijao tipu dok je on usiljeno razvlačio sličan osmijeh nakon čega se povukao. “Moram ići, Blake.” Posegnuo je za njom i poljubio je u čelo. “Sljedeći utorak navečer, u sedam - ne zaboravi. Tata te uzbuđeno iščekuje vidjeti.” “Sjajno.” Blistala je dok je odlazio iz kuhinje. Njezin je izraz od ushićenog postao distanciran. “Mislim da idem u krevet.” “Blake... “ “Što?” Bila je okrenuta od mene. “Što želiš, Iane?” Tebe. To sam trebao reći. Međutim, kada sam otvorio usta, ništa nije izišlo. “To sa i mislila.” Otfrknula je. “Samo da znaš, možda neću biti ovdje kada se domisliš.” Mikrovalna je zazvonila.

207


Da. Naslonio sam se na pult. “Toga se i bojim.”

208


DVADESET PETO POGLAVLJE “Mrzim jutra.” Lex je glasno zijevnuo i mailom mi poslao popis klijentica za sljedeća dva tjedna. “Uvijek to kažeš.” Prinio sam šalicu svojim usnama i otpio gutljaj dok sam pregledavao popis. “Koji je vrag ovo?” “Zamjena.” Lice mu je bilo ozbiljno. “Nisam bio siguran jesi li spreman za teže slučajeve, stoga sam ti dao klijentice za koje će ti trebati samo nekoliko dana. Osim toga, još si do jaja u Blake.” “Da bar”, promrmljao sam. “Hah.” Lex je zakolutao očima. “Jadničak. Ne možeš ni porati polje niti približiti mu se, ha?” “Tako nekako.” Ignorirao sam bezočne poglede koji su dolazili u našem smjeru. Djevojke. Katkad ih je bilo jednostavno previše. Kvragu, kad bih zatvorio oči, još sam mogao osjetiti Blakeine prste kako prelaze preko prednje strane mojih traperica. Njezine spretne ruke morale su posegnuti samo malo niže. Gotovo sam posve uvinuo leđa na klupi kada mi se mobitel oglasio sa zvukom poruke. Sranje. Blake: PANIČARIM! Ian: U sebi. Lex te može čuti, a on mrzi jutra. Blake: Večera ovaj tjedan - njegov je tata odustao. Bit ćemo sami. Nikad nisam bila na spoju.

209


Želudac mi se stisnuo. “E, sranje.” “Nešto se dogodilo?” Lex je podigao pogled sa svojeg mobitela, na sreću ne zapazivši golemu erekciju koju sam dobio samo razmišljajući o Blake. Nikada ga se ne bih naslušao da je shvatio kako su mi samo njezine poruke dovoljne da se napalim. “Aha.” Uzdahnuo sam i poslao poruku Blake. “Moram ići na lažni spoj s Blake da se ne ispovraća po Davidu.” “Pa što?” Pa poželjet ću da je stvaran. To, kretenu. Prvi su put moj mozak i moje tijelo bili u potpunoj suglasnosti. “Ništa. Samo... imam mnogo toga na umu.” Sva sreća da je djevojka s golemim sisama slučajno prošla pokraj nas privukavši Lexovu pozornost i obožavanje. Provalio je: “Znam točno na što misliš.” Prije dva tjedna mahnuo bih toj djevojci da priđe, a onda bih je nagnuo što je brže moguće, i to preko najbližega i najtvrđeg predmeta koji mogu naći. Ali sada? Pomisao na seks nije mi značila ništa. Njezine lažne sise bile su samo to: lažne. Njezin je osmijeh bio isti. I, kvragu, je li svaka glupa ženska zbilja morala mahati sa svih pet prstiju? Kao da maše crvićima u mojem smjeru, a ja sam ptica koja samo čeka zagristi. Djevojka je stala usred koraka, okrenula se i pogledala i mene i Lexa dozivajućim pogledom zbog kojega je Lex duboko udahnuo i ustao. “Pitao bih te hoćeš li nam se pridružiti, ali nešto mi govori da ti se neće moći dignuti.” Pretpostavljam da je u tom scenariju Lex bio paun. “Zanimljivo.” Otfrknuo sam. “Nastoj je pažljivo razočarati poslije, Lex.”

210


“Daj, molim te.” Počeo se udaljavati, a njegovo smiješno šepurenje postiglo je željeni učinak. Ženska ga je odmjerila, a zatim počela disati mnogo teže nego što je bilo potrebno za nekoga tko samo stoji razjapljenih usta. “Uvijek sam pažljiv. A kada to ne upali, samo im dam lažni telefonski broj.” “Stvarno si dobar. Ozbiljno”, zazvao sam za njim. “Svetac!” “Čuješ to?” rekao je prilazeći djevojci. “Svetac sam. Jesi li spremna ispovjediti svoje grijehe?” Smijeh mi je zapeo u grlu. Izvukao sam mobitel i poslao poruku Blake. Ian: Bit ću kod tebe u 6. Neka ti Gabs pomogne da se spremiš. Kako ona kaže, tako će biti. Bez prepiranja. Blake: Ali njezina ideja spoja uključuje vrlo uske haljine. Ian: Oprosti, pokušavaš li me izazvati? Želiš da zaslinim i da vidiš koliko si dobra u flertanju porukom? U čemu je problem? Blake: Uske su! Ian: I? Blake: Ne mogu jesti u uskim haljinama. Ian: Pokušaj. Blake: Ali... Ian: Želiš moju pomoć ili ne? Ja sam tvoj ljubavni učitelj. Prestani se toliko prepirati. E, i podigni kosu. Blake: Dobro, ali ako se onesvijestim zato što ne mogu pojesti ništa iz košare s kruhom, ti ćeš biti kriv. Uzdahnuo sam odgovorivši joj s osmijehom.

211


Ian: Možda će se isplatiti vidjeti tvoju čvrstu guzu u uskoj haljini i tvoje čvrste sise i usku... Joj oprosti, malo sam se izgubio. Blake: Stvarno si svinja. Ian: Slatka mala svinjica. Ne zaboravi. Nije mi odgovorila nakon toga, a mene je ionako čekao posao ako sam namjeravao prirediti savršen spoj. Srce mi je mahnito tuklo u prsima dok sam brzo prelistavao svoj katalog restorana. Joj, sranje. Ovo nije bio pravi spoj. Bio je to lažan spoj. Prošao sam to milijun puta. Volio sam ih zvati igra “Ispucaj se”. Obaviš trening sa ženskom prije njezina prvog spoja s tipom koji joj se zapravo sviđao; tako je ništa neće moći iznenaditi. Većina si djevojaka unaprijed stvori takva očekivanja da se ne mogu dovoljno opustiti da pojedu list salate, a kamoli da održe razgovor. Lex i ja shvatili smo da ćemo, ako probni spoj učinimo što stvarnijim i dodamo moguće situacije - dakle, obavimo pokusno testiranje prije prave stvari - pomoći djevojkama da se smire i smanjiti mogućnost njihova gušenja kikirikijem ili slučajnog roktaja usred smijanja. Iako ovo nije bio pravi spoj, osmijeh mi nije želio sići s umišljenog lica. Pa to se prije nije događalo. Pregledavao sam restorane, ali ništa nije zvučalo dobro ni barem zanimljivo. Blake nije bila tip djevojke koju si želio impresionirati skupim cijenama i pretencioznim društvom. Ona je istinski uživala u hrani i pretpostavio sam da bi se vjerojatno izvikala na mene da je odvedem nekamo gdje je pojam hrane bio jedna mrkva prelivena s nekoliko kapi balzamičnog octa. Želudac mi je zakrčao na tu pomisao. Nije me bilo briga što dečki misle da cure žele; nije bilo ničega seksi u vezi s curom koja jede list salate pijuckajući koktel s votkom.

212


Prvo, salata bi gotovo uvijek negdje zapela, obično negdje između četiri prednja zuba, a od votke bi se tako brzo pripile da bi, kada bi ti poželio naručiti desert, one već podigle nogu ispod stola i pokušale te napaliti sa svojim palcem. Neću lagati, dogodilo se desetak puta. Što je značilo da znam što male količine hrane i velike količine alkohola čine glupim curama. A one tužne nisu bile ništa bolje. Zapravo, možda čak i gore, zato što su prenervozne da piju, pa prolijevaju vodu po tebi, a kada noć dođe kraju, kada im napokon objasniš zašto je pametnije jesti nego se izgladnjivati cijeli dan, odjednom postanu proždrljive. Doživio sam da je jedna ženska ukrala košaru s kruhom sa susjednog stola. Druga je naručila toliko deserta da se ispovraćala po meni. Hmm. Nastavio sam listati kroz ponude na telefonu i nacerio se kada sam pronašao savršeno mjesto. Bit će... zanimljivo, to sigurno. Lex se glasno nasmijao. Podigao sam pogled ne iznenadivši se što sisata već drpa njegovo dupe i šapće mu isprazne slatkosti u uho. Kladim se u dvadeset dolara da je rješavao zadaću iz kemije u glavi dok ga je dirala. Još sto da će tijekom seksa organizirati bilješke za ispit. Katkad sam se pitao zašto se uopće trudi. Bio je gad. Ali volio sam ga. Prije tjedan dana dao bih mu pet. Sada, to mi se činilo... tužno. Pomalo isprazno. Čuo sam Lexov smijeh dok se nisu udaljili. Morao sam pročistiti glavu, i to brzo. Lex je rekao da se trebam za nekoliko minuta naći s još jednom ženskom, ali se ona tek trebala pojaviti, a obično, ako su se namjeravale pojaviti, nove

213


bi klijentice došle vrlo rano špijunirajući klupu, čekajući. gledajući, na najjezivije načine na svijetu. Ali danas? Imao sam svojih stvari. Stoga sam se brzo osvrnuo oko sebe, slijeva nadesno, slijeva nadesno. Pogodak! Ajoj, jadna, tužna, zbunjena solo cura s platnenim tenisicama, poderanim zasukanim trapericama i bijelom majicom kratkih rukava. Sranje, je li to imala crvenu traku za kosu? Zar je Dan zahvalnosti? Kvragu, barem ponesi hotdog ako ćeš se obući poput roštilja. “Ti”, oblikovao sam usnama, a zatim uvinuo prst. Problijedjela je, pogledala iza sebe, a zatim ponovno u mene. “Da.” Kimnuo sam. “Ti.” Ponovno je pogledala iza sebe. Joj, Bože. Zar ću ozbiljno morati ustati? Napokon je, nakon nekoliko minuta oklijevanja, objesila glavu i dogegala se do mene. Kada je njezino malo tijelo bacilo sjenu na klupu, nagnuo sam se unatrag i pogledao je. Bob frizura. Smeđa kosa. Slatko tijelo, ali vrlo malo, gotovo poput kakve vile. Nula samopouzdanja s obzirom na to da je bila pogrbljena, a i nešto mi je u njezinu načinu oblačenja govorilo da se zapravo ne oblači sama, što je značilo da joj nitko nije... pumpao samopouzdanje, da tako kažem. Dao sam se okladiti da se još skrivala pod sjenom svoje majke i da je bila spremna osloboditi je se i živjeti. Dalo se to iščitati iz načina na koji se držala, na koji se oblačila, vrlo uredno i pristojno, kao da se sprema na nedjeljnu večeru, a ne na predavanje.

214


Šteta što su joj roditelji bili... hm, pretpostavljao sam... lokalni. “Živiš na kampusu?” upitao sam. Odmahnula je glavom. “Još sa starcima, ha?” Slabašno je kimnula. “Imaš prijatelja?” Energično je kimnula. “Žive na kampusu?” Još je jedanput kimnula, zbog čcga sam se počeo osjećati kao da joj čupam zub. “Sjajno... Jesi li siromašna?” Namrštivši se, napokon je podigla glavu da joj mogu vidjeti duboke zelene oči. “Ne.” Hvala Bogu. Govori. “Dobro.” Ustao sam, ali sam se brzo odmaknuo jer mi je doslovce sezala do polovice prsa. “Tvoj je prvi zadatak reći roditeljima da se seliš. Sljedeći je pronaći smještaj na kampusu ili blizu kampusa. Napusti gnijezdo...” Nagnuo sam glavu. “Kako se zoveš?” “Tko si ti?” Namrštila se. “Trebam se naći s… s…” I ponovno se zatvorila. Ispružio sam ruku. “Ja sam Ian Hunter. Tvoja nova desna ruka u zavođenju.” Zagledala se u moju ruku, zatim stavila svoju u nju protresavši je na tako slabašan i čudan način da sam blago zadrhtao. “Drugi zadatak.” Snažno sam stisnuo njezinu ruku. “Dečki vole meka tijela, ne meka rukovanja. Protresi moju ruku kako bi mi”, nakašljao sam se, “protresla ruku.”

215


“Što?” “Da citiram popularnu pjesmu, dečki žele 'damu na ulici, ali životinju u krevetu’. Sudeći prema tvojim vještinama rukovanja, pretpostavljam da ne bi znala kako postupati i s jednim mojim dijelom u krevetu. Čvrsti stisak, uvijek važan. Dečki analiziraju takva sranja. Poslat ću ti raspored poslije. Pregledaj informacijski paketić koji ti je Lex poslao, i ispuni upitnik. Nema poziva. Samo poruke i emailovi. Moram ići.” “Ali... “ “Bilo mi je drago...?” “Vivian”, viknula je, a smiješak joj je uvio usne. Pozdravio sam je salutiranjem, a zatim otrčao.

216


DVADESET ŠESTO POGLAVLJE “Ne može biti tako loše”, rekao sam kroz vrata. Dobit ću špranj u čelo ako se Blake ne požuri. “Je.” Riječi su joj bile prigušene. “Vrlo je... loše.” “Pod loše misliš tako loše da bili te trebao zadržati zaključanu u tvojoj sobi zajedno sa mnom? Ili tako loše da bi tip koji radi u restoranu Asian Fusion, onaj sa spojenim obrvama, odbio tvoje djevičanstvo?” “Bert?” “Zove se Bert?” nasmijao sam se. “On je baš drag”, Blake je rekla glasno, a zatim opsovala. Nešto je udarilo u vrata, a zatim su se ona škripeći odškrinula otkrivši jednu ruku, noktiju besprijekorno obojenih lakom boje fuksije. Zakolutavši očima, gurnuo sam vrata da se otvore. Blake je zateturala unatrag. Prvo što sam vidio bila je kosa. Hrpa guste, valovite, veličanstvene kose zbog koje sam bio spreman prodati Lexa samo da se Blake useli kod mene. “Dovraga”, promrmljao sam pružajući joj ruku. “Raspustila si je.” Rekao sam to diveći se. Blake je napravila još jedan oprezni korak unatrag. Oči su joj bile našminkane smokey eyes tehnikom, ne pretjerano, baš savršeno, a usne, blijedom nijansom ružičaste.

217


Haljina je bila crna. I bogme, uska. Nikada nisam bio obožavatelj pletenih haljina; podsjećale su me na bake koje kukičaju na trijemu, a ta je slika bila dovoljno živopisna da ničija noć ne završi zadovoljavajuće. Ali na Blake? Ta pletena haljina bila je... predivna. Haljina je usko ležala na svakoj oblini njezina tijela, jedva pokrivajući njezino dupe. Nije imala rukave, a izrez je bio viši nego što bih to obično volio vidjeti, ali kada se okrenula, vidio sam da je potpuno otvorena straga. Božc, imaj milosti, obožavao sam ženska leđa. Naslonio sam se na vrata. “Jesi li sigurna da želiš izići večeras?” Blake se zaustavila usred okreta rukama prešavši niz tkaninu koja je trenutačno mazila njezina bedra. “Je li tako loše?” “Jest”, zarežao sam prišavši joj tako blizu da među nama nije ostalo nimalo prostora. “Stravična je. Ružna, užasna. Odvratna. Kako misliš uopće privući ijednog muškarca u ovoj”, ruke su mi kliznule s njezinih ruku sve do bokova, a onda si nisam mogao pomoći pa sam je jednostavno privukao uza se, “čudovišnosti?” “Čudovišnost, ha?” Zdušno se nasmijala. “Zato i dalje zuriš u nju? Je li to kao automobilska nesreća s koje ne možeš svrnuti pogled?” “To si dobro rekla.” Masirao sam joj bokove vršcima svojih prstiju. “Doslovno ne mogu svrnuti pogled. Nisam siguran jesam li uopće sposoban za to.”

218


“Spoj.” Izišla je iz mojeg naručja. “Sjećaš se? Ovo je lažni spoj da ne napravim budalu od sebe kada David i ja izađemo u četvrtak.” “Tko ide na spojeve četvrtkom?” Zakukao sam. “Spoj četvrtkom je kao da naručiš jelo s popustom ili doneseš kupon.” “Iane”, Blake mi je mahnula pred licem, “zato si uznemiren? Zato što izlazim s njim u četvrtak?” “Da”, rekao sam polako trepnuvši još sporije, pokušavajući smisliti bolji razlog zašto ne bi trebala izići s njim, razlog koji nije uključivao to što sam bolestan od ljubomore ili što je moguće da sam se zaljubio preko ušiju u nju. “Mrzim četvrtke onoliko koliko Lex mrzi jutra. Ništa se dobro ne događa četvrtkom.” “Ma da?” Blake je dohvatila malu, elegantnu torbicu i stavila je pod ruku. Izgledala je savršeno ondje, mnogo bolje od velikoga kozmetičkog kovčežića koji je vrebao iz kuta. Isuse Bože. Je li to naljepnica? Uperio sam prstom u njega. “Zanemari to.” Pljesnula me po ruci, ali nisam si mogao pomoći. Poput usisne zrake privukla me prema sebi. “Ovo je nevjerojatno”, prošaptao sam sa strahopoštovanjem. “Gotovo bolje od japanki.” “Ha ha.” Blake me povukla za ruku. “Što si ono govorio? Četvrtak?” “Jednostavno.” Otvorio sam poklopac kovčežića. Zamislio sam da sam kapetan Jack Sparrow koji razotkriva skriveno blago kada je banana kopča iskočila iz nje i pozdravila me. “Sudim dane tjedna prema televizijskim serijama. Ništa se dobro ne prikazuje četvrtkom. Vjeruj mi. Nekom čudnom igrom slučaja. Tv vodič je više životni vodič. Hej, gle, još gumica za kosu.”

219


“Dobro.” Blake me odvukla kada sam pokušao dohvatiti golemu bijelu - da, bijelu - meku gumicu, ali njezin je stisak bio prokleto presnažan. “Prezentacija je gotova.” “Obogatila bi se na eBay.” Ustao sam. “I zato što si mi pokazala”, osvrnuo sam se preko ramena, “to, izvest ću te na ovaj lažni spoj kako bi se mogla ludo zabaviti u četvrtak i dobiti prvi poljubac prave ljubavi.” “Pa i neću... moj prvi poljubac... ovaj.” Malo se zaplela. Napetost je bubnjala između nas, poput srca koje mi tuče izvan prsa. Želio sam je ponovno poljubiti, kušati je... zauvijek. “Iane?” Blake je prekinula trenutak. “Zar nemamo rezervacije?” “Da.” Gutnuo sam i ponudio joj ruku. “Od trenutka kada iziđemo iz kuće, zamisli da je ovo pravi spoj. Ja ću te voditi, ti ćeš pažljivo slušati umjesto da hvataš bilješke i nadamo se”, da ću čuti da je David doživio tragičnu nesreću u kojoj je izgubio korist svojeg penisa, “da ćeš do četvrtka biti dovoljno samopouzdana u svoje sposobnosti da zavedeš onoga koga želiš.” “Dobro.” Blake se nervozno nasmijala. “I obećaješ da izgledam dobro?” “Ne, Blake.” Prinio sam njezinu ruku k svojim usnama i pritisnuo poljubac na unutrašnjost njezinog zapešča. “Izgledaš fenomenalno.” Obrazi su joj postali jarko crveni. “A ako onaj gad ne bude ponovio ove riječi, ili smislio neke bolje - kvragu, ako ti ne napiše sonet - nije te zaslužio, dobro?” “Dobro.” Blake je istrgnula svoju ruku i prekrižila ruke. “Pa, gdje je moj sonet, Iane?”

220


“Prokleta bila što slušaš prepažljivo.” Namignuo sam joj i poveo je niz stube na svježi noćni zrak. “Krasna damo... u crnom”, rekao sam svojim najglasnijim glasom. “Ljepotom zračiš neizmjernom.” “Ohhh, sada i rimuješ.” Nasmijao sam se i otvorio njezina vrata. “No zapamti rječce ove kad rastanak nam sine.” Nagnuo sam njezinu bradu prema sebi. “Čuvat ću te navijek”, kojeg vraga ja to pričam?. “U srcu punom miline.” Usta su joj se razjapila. Volio bih da sam mogao reći da sam smislio to sranje u snu. Nisam. Nisam bio takav. Ja sam radio, a ne pričao. Vrag me ubio, bio sam prilično siguran da sam upravo napisao svoju prvu ljubavnu pjesmu djevojci koja nije bila moja, nekoliko dana prije nego što sam je trebao potaknuti da odšeta u sumrak s nekim drugim seronjom. “To je bilo baš lijepo, Iane.” Obujmila mi je obraz. Ja sam se trgnuo. “Pa, da, znaš mene. Znam kako biti drag kada nešto želim.” Osmijeh joj je opao. Klub šupčina? O, gle, upravo se otvorilo jedno mjesto! *** “Dobro, vrijeme je da detaljno prođemo pravila hodanja. Zapazit ćeš da u priručniku ovo stoji pod nazivom ‘Pravila boga seksa Iana za uspješan prvi spoj’.”

221


Blake je zakolutala očima. “Smiješno, zato što kada sam jutros bacila pogled na priručnik izričito je pisalo 'Ianova pravila za uspješni prvi spoj’.” “Hmm, sigurno si dobila zastarjeli primjerak.” “Aha, sigurno.” Lepršavo se nasmijala, i odlepršao bih s tim smijehom kroz prozor da me nije pogodio ravno u lice, izbivši mi zrak iz pluća i potaknuvši u meni želju da spalim vlastiti priručnik, zaboravim pravila i jednostavno je zadržim za sebe. “Prvo pravilo.” Počeo sam voziti prema kampusu pokušavajući se otresti razmišljanja o tome kako Blake leži na meni. “Nikada ne diraj muškarčev radio. Ne zanima me jesi li spremna katapultirati se iz vozila u pokretu zato što obožava Enyu. Glazba nije presudna stvar, osim ako je ti ne učiniš presudnom stvari. Ako te pita što želiš slušati, ostani pri onome što već svira, razumiješ?” Blake je zašutjela, a zatim, ozbiljno, kao da me nije uopće slušala, dotaknula kontrole i promijenila stanicu na tehno. “Koji vrag”, viknuo sam. “Ne vjerujem ti”, odvratila je vičući kako je glazba postajala glasnijom. “Slušaš klasičnu?” “Katkad”, slagao sam. Zapravo sam puštao klasičnu glazbu jer su istraživanja pokazala da ona pomaže ženama da se opuste u napetoj situaciji, a kako sam obično pomagao djevojkama koje nisu bile najsamopouzdanije, mislio sam da Mozart, ako već pali kod trudnih mama, mora paliti i na studenticama. “Ali ovo”, Blake se nasmijala i pokazala na radio; Zeddova pjesma “Beautiful Now” treštala je iz zvučnika, a dupe mi je vibriralo od basa, “daleko je bolje. Priznaj. Prestani biti seronja, i digni ruke u zrak kao da te nije briga za svijet, brate.”

222


“Opa. Dobro.” Prasnuo sam u smijeh. “Kao prvo, bijela si žao mi je što ti to moram priopćiti. Drugo, da je tip glup i da je k tomu daltonist, i dalje bi znao da si bijela jer si upravo bacila ruke u zrak i isplazila jezik - o, Bože, jesi li upravo pucnula prstima?” Blake je nastavila plesati ili raditi ono, pretpostavio sam, za što je mislila da je ples pomičući tijelo naprijed-natrag u svojem sjedalu. Bila je tako prokleto slatka. Stoga sam pojačao glazbu kada smo stali na semaforu. “Hajde”, viknula je dok je spuštala prozor. “Ne.” Prekrižio sam ruke. Svjetlo je i dalje bilo crveno. “Hajde!” Blake se nasmijala i pružila ruke kako bi me poškakljala. “Daj, zapleši za mene, Iane.” Uzdahnuvši, podigao sam ruke iznad glave i prasnuo u smijeh. “Bogme ne. Nećemo dizati ruke iznad glave. Barem pokušaj uživati privatno, ovako.” Pokazao sam joj kako partijati u autu. “A-a.” Blake je zatresla glavom. “Potrudi se. Moj je red za pravila.” Podigla mi je ruke iznad glave, a usne su joj bile tako blizu mojima da sam mogao osjetiti miris njezine žvakaće gume. “A sada pljesni i kreći se.” To sam i učinio. Izgledajući kao neki pozer. A ona se nasmijala. Usne su nam se skoro susrele. Sirena je zatrubila iza mene. Opsovavši, pogledao sam na semafor. Bilo je zelcno, i tko zna koliko dugo. Brzo sam ubrzao prema mjestu na koje smo se zaputili.

223


“Slatka lekcija”, rekao sam kada je pjesma završila. “I ja mislim.’ Blake je namignula. “Ako me David ne bude želio zbog toga što mu pokušavam pomoći proširiti glazbeni ukus, neka... posisa!” “Hah!” Prasnuo sam u smijeh. “Sjajno, ali možda ne bi trebala govoriti ‘neka posisa' dok izgledaš tako seksi. Možda bi te mogao shvatiti doslovno.” Napravila je grimasu, a zatim je zasviralo još tehna. Blake je plesala u svojem sjedalu cijelim putem do vode. “Idemo na piknik ili takvo nešto?” upitala me kada sam ugasio auto. “Ne, ali morat ćemo se potruditi za našu hranu. Odgovara li ti to?” “Da.” Skupila je oči. “Obećaješ da me nisi doveo na dokove da se pohvatamo?” “Drugo pravilo.” Gurnuo sam ključeve i novčanik u svoj džep i ispružio ruku. “Kada te tip želi iznenaditi, ne preispituj ga. Samo mu pričaj kako je odličan.” “Pa jesi”. podigla se na prste i poljubila me u bradu, “najbolji lažni spoj u životu.” Kroz zube sam protisnuo psovku i privukao je uza se. “Zar se ne sjećaš da se trebaš pretvarati da je ovo stvarno; inače, koji je smisao?” Tijelo mi je zabrujato u njezinoj blizini. “Zabavna noć? Dobra hrana?” predložila je. Pljesnuo sam je po dupetu. “Au!” Odgurnula me od sebe smijući se. “Prilično sam sigurna da to nije dopušteno na prvim spojevima.” “Ali, može je se naučiti.” Pustio sam je i polako zapljeskao dok je ona kolutala očima. “Molim pozornost.” Ispružio sam ruke. “Naš prijevoz.”

224


Blake je pogledala dok, zatim mene, zatim dok. “Vozit ćemo se kanuom?” “Prema našem restoranu, da.” Smiješak joj se oslobodio na licu. “Moram priznati - ovo je prilično fora. Iako ne znam od kakve ću pomoći biti u ovoj haljini.” Spustila je pogled na kratki komad tkanine koji joj je obgrijavao bedra, grleći točno ono mjesto gdje sam želio staviti prste, stisnuti. “Kunem se”, sakrio sam drugu ruku iza leđa i prekrižio prste. “Neću ti gledati ispod suknje.” “Treće pravilo?” Obrve su joj poletjele u zrak. “Muškarci uvijek lažu”, rekao sam kroz smijeh. Nakon petnaest minuta napete borbe odlučio sam da bi se pomaganje djevojci koja nosi kratku haljinu ući u kanu trebalo računati kao olimpijski sport. Ono što je trebalo biti romantično počelo je postajati sve gore. Možda zbog ovog Agua Verde nije iznajmljivao kanue tijekom zime? Nasreću, Lex mi je pomogao iznajmiti kanu kako bismo imali isti ugođaj. Blake je zgrabila svoje veslo i pogledala me. “Mogla sam biti izvanredan veslač, samo da znaš.” “Da?” Zabljesnuo sam je osmijehom i zgrabio svoje veslo otplovivši iz zaljeva prema Agui Verde, restoranu u koji sam je vodio. “A zašto to kažeš?” “Duge ruke...” Malo je zadrhtala. Prestao sam veslati i pružio joj svoj sako. “Hvala.” Još jedan drhtaj. “Duge noge...” Nisam si mogao pomoći da se ne zagledam u njezine noge. Da zadržim slinu u ustima bio mi je potreban gargantuanski trud. “Pokušavaš me dovesti u iskušenje, slatkice?” našalio sam se, iako me tijelo već bolno podsjećalo da sam želio upoznati njezino na vrlo blizak i osoban način.

225


“Je li?” upitala je izgubivši svaki trag humora iz glasa. Gutnuvši knedlu, okrenuo sam se, udubivši se u veslanje kako bih se mogao usredotočiti na napetost u mišićima ruke umjesto na onu koja se trenutačno događala negdje drugdje. “Uvijek.” “Mislila sam da svi muškarci lažu.” “Ne svi muškarci”, rekao sam iskreno. “Barem ne oko nečega takvoga.” Restoran se pojavio na vidiku. Bilo je to najdraže lokalno odredište, nešto što si morao iskusiti barem jednom dok si u Seattleu, ali kako se ona upravo bila doselila, pretpostavio sam da još nije imala priliku doći. “Gle!” Pokazala je na osobu koja nam je mahala s doka. Brzo sam nas usmjerio na određeno mjesto, a jedan je od zaposlenika dohvatio kanu i svezao ga. “Gospodine Hunter, došli ste na vrijeme.” Ispružio je ruku Blake pomažući joj da se popne na dok. “Imate stol vani. Grijalice su postavljene u blizini vašeg stola, stoga vašoj djevojci ne bi trebalo biti hladno iako imamo deke ako postane previše svježe.” “Izvrsno.” Dao sam mu dvadeseticu, potapšao ga po leđima te se okrenuo prema Blake. “Hoćemo li?” Oči su joj zablistale kao da sam prokleto sunce. “Pa, hoćemo, gospodine Hunter.” “Gospodin Hunter je bio moj otac.” Neugodno sam se stresao. “A ako je vjerovati glasinama moje dadilje, bio je napaljeni gad. Za tebe, uvijek sam Ian.” “Hah!” Blake se nasmijala. “Čula sam glasine da si i ti...” Uzdahnuvši, ponovno je prošaptala moje ime. “Iane.”

226


Način na koji je izgovarala moje ime imao je opojni učinak na moja čula. Smiješno, jer sam godinama bio okružen zgodnim ženskama koje su ga izvikivale na sav glas, ali nikada nije odzvanjalo u mojim prsima kao kada bi ga Blake izgovorila. Blagi uzdah sišao joj je s usana. “Ovo miriše tako dobro.” Konobar je svratio do nas podigavši obrve sve do vrha čela. Odbij, čovječe. “Ja sam Julio. Posluživat ću vas večeras. Mogu li vam što donijeti za početak?” “Dvije margarite s limetom i ledom”, rekao sam prije nego što je Blake uspjela otvoriti usta. “Sol po rubu?” Julio je upitao. “Šećer.” Oblizao sam usne zureći u Blakeina usta. “Stiže.” Odšetao je. “Četvrto pravilo.” Pred nama su se nalazili čips i umak. “Dva pića. Nikad tri... ili četiri. Možda budeš nervozna, ali ako popiješ više od dva, počet ćeš gubiti inhibicije i stvari će vrlo lako krenuti nizbrdo. Dva je siguran broj, ali samo ako si taj dan jela normalno.” Blake je strpala jedan čips u usta. “Izgledam li kao jedna od onih djevojaka koje ne jedu normalno? Itekako jedem, Iane. Ne mogu si pomoći.” “I ne želim da se suzdržavaš.” Nasmijao sam se kada je gladno dohvatila još jedan čips. “Osim toga, treba ti hrana radi onih vježbi izdržljivosti koje ćeš raditi poslije.” Ruka s čipsom zaustavila se u zraku. “Vježbe izdržljivosti?” “Seks.” Kimnuo sam. “Nije li to ono što ćeš nakon nekog vremena htjeti s Davidom?” Lice joj je problijedjelo. “Ja, pa, nisam razmišljala o tome.”

227


“Molim?” Našao sam se u opasnom teritoriju. Ona je bila moja klijentica i trebalo me zabrinuti to što nije razmišljala o seksu, a ne razveseliti me. “Ne razmišljam o Davidu i seksu.” Naša su pića stigla. Julio je pročistio svoje grlo. “Večerašnji specijalitet je…” “Daj nam minutu.” Odšetao je, a ja sam nastavio zuriti u Blake kao da je sišla s pameti. “Slatkice, dogodit će se kadtad.” Uzvrpoljila se na svojemu mjestu, nervozno zataknula kosu iza uha, a onda se nagnula naprijed. “Ne želim razmišljati o tome, jer mi se odmah počne povraćati. Bit ću užasna, neće mu biti dobro i napravit ću budalu od sebe.” “Peto pravilo.” Polako sam odmahnuo glavom. “Dečkima je seks uvijek dobar. Ako ne svrše, to bude ili zato što su slučajno uzeli anestetsku kremu umjesto lubrikanta, ili zato što su pederi, a tebi fali određeni dio da njih zadovoljiš.” “Lubrikant?” “Treba li vam još vremena?” Julio je upitao. Ošinuo sam ga pogledom. Podigao je ruke i odšetao. Što, zar smo mi njegov jedini stol? Blake je počela ispijati svoje piće. “Blake”, zgrabio sam je za zapcšće i pomogao da spusti piće, “ako ne možeš razmišljati o seksu s njim, bi li trebala... ići na spoj s njim? Mislim, zašto si tražila pomoć od mene?” “Samo sve ide nekako brzo.” Zgrabila je još jedan čips i strpala ga u usta. “Želim da me zapazi, a ne odvede u krevet dva tjedna nakon što tvoj pametni plan upali.” “Dobro.” Nalegao sam se na naslon. “Reci mu onda ne.”

228


“Mogu to, zar ne?” “Šesto pravilo”, rekao sam blago. “Možeš uvijek - i mislim uvijek - reći ne. Štoviše, kako je riječ o Davidu, potičem te da to učiniš. Tko zna gdje je njegov kurac bio. Možda ima herpes. Kako bi uopće znala?” “Dobro, sad me bacaš u paniku.” “Odlično, nema seksa. Idi u samostan. Lex i ja ćemo ti svake godine na rođendan prokrijumčariti čokoladu i vino.” Posegnuo sam preko stola i potapšao njezinu ruku. “Blagoslovljena bila, dijete.” Blake me unezvijereno gledala, ali se svejedno smijala. “Prekini!” “Dobro.” Dohvatio sam jelovnik. “Idemo naručiti prije nego što nam Julio pljune u tacose.” Naše su čaše već bile prazne. Ha, kada se to dogodilo? Oboje smo se brzo odlučili za hrpu tacosa koje ćemo podijeliti i naručili još jednu rundu pića. “Za naš prvi spoj.” Blake je podigla čašu u zrak i kucnula je o moju. “Za naš prvi spoj”, ponovio sam. Ali moj me um neprestano podsjećao da će isto tako biti i posljednji.

229


DVADESET SEDMO POGLAVLJE “Prekršili smo pravilo”, Blake je najavila. “Ti si popio dvije margarite i tekilu.” “Zato što”, nasmijao sam se i privukao je uza se ukopavši lice u njezin vrat, “ti nisi nikada probala tekilu. Bilo mi te žao. Osim toga, zar pravila ne postoje da ih se krši?” Blake je podigla pogled nagnuvši usta tako blizu da nisam imao izbora već spustiti glavu. “Vaši paddlebordovi9 su spremni”, zaposlenik je najavio. “Čekaj, što?” Panika je zavladala Blakeinim licem. “Upravo smo pojeli hrpu hrane, da ne spominjem tekilu, i sad se trebamo nekako odveslati natrag?” “Samo osamsto metara”, rekao sam. “Bit ćeš dobro. Samo, znaš, pokušaj ostati na dasci.” “Hah!” Blake me snažno gurnula i dohvatila svoje veslo. “Nikada nisam ovo radila, pa ako se utopim, ti si kriv.” “Usta na usta. Hvala Bogu za umjetno disanje.” Ozbiljno sam kimnuo. “Učini što moraš, ali nemoj pizditi ako ti budem morao spašavati život.” “Uživajte!” Tip mi je dodao moje veslo. Paddleboording - vodeni sport u kojemu se sudionik kreće kroz vodu na dasci za surfanje koristeći se rukama i nogama ili veslom, u varijanti u kojoj sudionik stoji na dasci. 9

230


Skinuo sam cipele, stavio ih u torbu koju je član osoblja imao kod sebe, za koju se Lex morao zakleti da će je poslije pokupiti, a zatim požurio k Blake. “Daj mi svoje štikle.” Ispružio sam ruke. otvorenih dlanova. “Moje štikle?” “Aha.” Skinuo sam joj ih sa stopala. “Lex će poslije pokupiti naše stvari. Bit će lakše ako smo bosi. Uostalom, bit ćeš previše zauzeta pokušavajući ostati u uspravnom položaju u onom napuhanom prsluku za spašavanje.” “Dobro.” Zamigoljila je prstima na nogama, čučnula na dok i kliznula na dasku na koljenima. “Ravnoteža je ključ”, doviknuo sam. “Joj, čovječe.” Blake je protisnula psovku. “Uništit ću Gabinu haljinu.” “Hmm, Blake u mokroj haljini, ja joj dajem usta na usta jesi sigurna da ovo nije san?” “Nije smiješno, Iane!” Član osoblja se zahihotao dok sam mu dodavao ostatak svojih stvari, a potom sam se brzo spustio na svoju dasku. “Prati me, slatkice.” Na početku se mučila, ali za nekoliko minuta, budući da je bila sportašica, veslanje se pretvorilo u utrku. To je bila jedna od onih nenajavljenih utrka. Ona koja se dogodi a da nitko ne mora ništa reći. Našao sam se u prednosti, zatim se Blake našla u prednosti, zatim opet ja. “Što dobivam ako pobijedim?” zadirkivao sam je. Blake se grohotom nasmijala. “Molim te, zar si me ikada pobijedio?”

231


“Aha, samo pokušavaj poniziti junaka, slatkice. Neće ti upaliti! Svejedno ću te razbiti.” Blakein je smijeh bio poput nježnog dodira kada se gotovo zabila u mene, a zatim prošišala. “Sranje”, viknuo sam jače uprijevši. “Mrtva utrka”, Blake je rekla kada smo se našli na nekoliko metara od obale. “Pobjednik uzima sve!” viknuo sam. Blake je bila ispred mene dva centimetra. Stoga sam učinio ono što bi svaki normalan čovjek učinio. Gurnuo sam je u vodu. Sezala joj je samo do struka, ali je i to bilo dovoljno da joj se haljina potpuno smoći. “Ne mogu vjerovati da si to napravio!” Pljesnula je vodu. “Sedmo pravilo”, doviknuo sam joj kada sam dosegnuo obalu. “Nikada ne vjeruj muškarcu tijekom natjecanja.” “Jasno!” Pokazala mi je srednji prst, a zatim se popela ljestvama na dok. “Ti pobjeđuješ.” “Tako je... ja pobjeđujem.” Okrenuo sam se; usta su mi se razjapila, a neki nečuveni uzdah pobjegao mi je između usana. “U što zuriš?” “Kvragu, još si ljepša kada si mokra.” “Baš si tipično muško.” Zakolutala je očima i krenula prema meni. Voda joj se cijedila niz noge. “Jesam.” Nisam se više mogao suzdržavati; povukao sam je uza se i strastveno je poljubio. “Jesam.” Zadrhtala je u mojem naručju; nisam bio siguran je li zbog hladnoće ili poljupca, ali nisam odveć mario. Nisam stao.

232


“Osmo pravilo”, prošaptao sam joj na usne. “Ako te krene ljubiti, dopusti mu.” “Mm, dobro.” Uzvratila mi je poljubac omotavši ruke oko mene, a njezino se hladno tijelo priljubilo uz moje vruće. Možda je mislila da će biti loša u seksu, ali ja sam znao, upravo tada, da je njezino tijelo bilo itekako svjesno onoga što se trebalo dogoditi. Njezin je jezik nježno mazio moj dok se pripijala uz mene. Sranje. Nije stvar u tome što predugo nisam bio sa ženskom. Već što sam proveo cijeli život bez one prave. Ljubili smo se tek nekoliko sekundi, minuta, prije nego što se povukla, ne samo fizički, već i emocionalno. A znao sam da za to mogu kriviti samo sebe, jer sam tako dobro zamutio granice. Naveo je da povjeruje da je ovo samo igra, dok je bilo nešto mnogo više. “Dakle, još malo pa gotovo.” Blake je kimnula, zatim obrisala usta rukom. “Kako mi ide zasad?” Srce mi je napuklo. “Nevjerojatno.” “Dobro.” Blago me pogurnula. “Ne samo da duguješ Gabs novu haljinu, već ću te i razbiti zbog toga što si me gurnuo u vodu. Tko radi takvo što?” “Prepredeni gadovi koji vole pobjeđivati?” “Aha, znači samo Iani. Kužim.” Podsmjehnuo sam se i izvukao ključeve. Nakon što sam otključao svoj terenac, dohvatio sam deku sa stražnjeg sjedišta i dao joj je. Zagledala se u nju. “Želim li uopće znati zašto držiš deku u autu?” Zakolutao sam očima. “Ne iz razloga koje prrtpostavljaš.”

233


“Znači, ne ševiš cure na stražnjem sjedištu?” “Pa, ne.” Čvrsto sam je omotao u deku. “No opet, postoji prvi put za sve.” “Ne”, rekla je brzo. “Ah.” Odmaknuo sam se. “Dobro, slušaš pravila.” “Aha”, prošaptala je. “Hvala za pomoć...” “Uvijek.” Spoj se bližio kraju. Zašto sam, zaboga, to dopuštao? Vozili smo se u tišini do njezine kuće. Ugasio sam auto i zagledao se u svjetlo na trijemu želeći da nestane struje, ili da joj kuću odjednom opljačkaju pa da imam izgovora ući s njom unutra. “Posljednje pravilo”, promrmljao sam ispod glasa. “Ako misliš da je spoj prošao dobro i želiš da se nastavi, na tebi je da pozoveš tipa unutra.” Blake se ugrizla za donju usnu i kimnula. “U redu.” Sranje. Obrisao sam lice rukama, a zatim čvrsto uhvatio volan. To je to. Valjda. Nismo si imali više ništa reći. “Iane?” “Da?” protisnuo sam ne gledajući je. “Želiš li ući?” Srce mi je poskočilo u prsima dok sam polako okretao svoje cijelo tijelo prema njoj. “To ovisi.” “O?” Njezin je osmijeh bio samouvjeren, seksi. “Imaš li mi ponuditi kakvo osvježenje? Možemo reći da je to sljedeće nepisano pravilo - ne pozivaj ih unutra pretpostavljajući da će se nešto dogoditi. Pozovi ih na piće, kavu, kasnonoćni film.” “Sve od navedenoga”, rekla je kimnuvši. “Što kažeš na to?” “Pa, u tom slučaju.” Ugasio sam auto. “Prihvaćam.”

234


DVADESET OSMO POGLAVLJE Vrata su se zatvorila iza nas ogrnuvši kuću tišinom osim zvuka turiranja motora koji je dolazio s reklame za neki automobil na televizoru. Pokušao sam ujednačiti svoje disanje, ali bilo je praktički nemoguće. Tama je ispunjavala kratki hodnik. “Gabs sigurno spava”, rekao sam, uglavnom zato da ispunim nelagodu svojih glasom. “Serena i Gabs su u kinu”, odvratila je šaptom. “Aha.” Čvrsto sam stisnuo svoje oči. Stvarno je bilo vrijeme da se povučem. Blake je spustila deku na pod i jednim se brzim pokretom okrenula prema meni. Njezine su oči ispitivački gledale moje. Posegnuo sam za njom trebajući je samo dotaknuti. Samo još jedanput. Zadnji put prije nego što je pustim da ode k Davidu... Samo još jedanput... Ali njezine su oči bile tako pune nade. I bila je jednostavno tako prokleto seksi. I ne samo to. Od učitelja sam postao prokleti klijent... tako sam očajnički želio da me djevojka zapazi da bih učinio bilo što da privučem njezinu pozornost. Blakeine su oči susrele moje. Nije svrnula pogled.

235


Život je pun izbora. Neki su dobri, neki loši. Nisam bio siguran, u tom trenutku, činim li loš izbor ili prvi dobar u stvarno dugo vremena. Napetost je visjela u zraku dok smo gledali jedno u drugo. Kada je moj pogled pao na njezine usne, pomaknula se, tek jedva primjetno, prema meni, a njezino mi je tijelo davalo najsitniji nagovještaj da ipak ne ludim, da ona mene želi upravo onoliko koliko sam ja želio nju. Bez daljnjeg razmišljanja silovito sam spustio svoja usta na njezina uhvativši tek dovoljno zraka da mogu izgovoriti: “Jebeš Davida. Moja si.” Moje su ruke poletjele k njezinoj haljini povlačeći vlažni materijal niz njezine noge. Isteturala je iz nje, a njezino je vlažno tijelo kliznulo uz moje. Moji su prsti tražili njezine bokove, a zatim sam je podigao u zrak dok su mi usta i dalje bila spojena s njezinima i dok su nam se jezici izvrtali, isprepletali. Nisam bio siguran gdje ona završava. a gdje ja počinjem. Ispustila je glasni uzdah koji je odzvonio gotovo posve tihim hodnikom. Ruke je zarila u moja leđa stišćući me jače, snažnije. Odavna izgubivši kontrolu, prešao sam jezikom preko njezine donje usne, a zatim sam se odmaknuo i pogledao njezina otekla usta, ponovno ih napavši iz drugoga kuta. Kurac mi je upirao o traperice dok se njezino središte trljalo o mene. “Kvragu.” Zateturao sam unatrag prema zidu s njom u naručju, a zatim sam se polako krenuo penjati, stubu po stubu. I sa svakim novim korakom, slijedio je novi poljubac u njezina usta, zatim jedan u vrat. Njezini meki uzdasi dovodili su me do ludila dok sam, dosegnuvši vrh stuba, koračao prema njezinoj sobi. Vrata su se zalupila iza nas. Soba je bila tiha.

236


Osim mojeg teškog disanja. I njezina. Polako, spustio sam je niz svoje tijelo zarežavši od ugode kada je trenje njezinih nogu uhvatilo moje traperice, te sam bezumno krenuo na nju. Blakeine su se oči prikovale za moja usta. Oblizao sam svoje usne u iščekivanju, još je mogavši okusiti, tijela tako vrućeg da sam osjećao da će eksplodirati. Kada mi je bilo ovako? Kada sam bio ovako... opsjednut? Posegnula je za mnom. Ja sam se odmaknuo i mahnuo prstom. Blakeine su obrve poletjele u zrak. “Prebrzo?” Prasnuo sam u smijeh dok je toplo svjetlo svjetiljke obasjavalo njezinu savršenost. “Da, tako nekako. U smislu, ako ne usporimo, sve će ovo prebrzo završiti.” Nisam mogao vidjeti rumeni li se; soba je bila previše tamna. Ali što sam mogao vidjeti? Bila je izluđujuće predivna dok joj se valovita kosa lijepila za vrat, i dok me njezino gotovo nago tijelo pozivalo da gricnem gdje god želim. Da je označim kao svoju. “Jesi spreman otprilike sada?” zadirkivala me. “Slatkice”, posegnuo sam za njezinim rukama i grubo je povukao na sebe, “spreman sam otkad sam vidio one seksi japanke.” Smijući se, odmakla se, ili je barem pokušala, ali ja sam počeo vući svoje usne po njezinom vratu, sišući, ližući, prokleto je kušajući, kao da nikada nisam bio sa ženom. A možda i nisam, barem ne sa ženom poput Blake. Onom koja me izluđivala samo dišući.

237


Blake je bila obučena u najseksi donje rublje koje sam u životu vidio, a moje su ruke kliznule niz crvenu čipku u znak zahvalnosti dok je produbljivala poljubac. Njezina su se prsa podizala i spuštala tako da je svojim grudima masirala moja prsa. Mogao sam osjetiti kako joj se bradavice ukrućuju. Bio sam bezuman, životinja, obuzet njome. Znajući da me željela onoliko koliko sam ja želio nju. Pustio sam je kako bih se mogao diviti crvenom rublju, očajnički želeći vidjeti ono što sam već osjećao. Pogled joj se zagrijao, ali joj je onda nesigurnost obuzela lice. “Ne, nećemo”, zarežao sam, ponovno posegnuvši za njom, grubo spojivši svoje usne s njezinima, u poljupcu više agresivnom nego nježnom, jer, kvragu, osjećao sam se agresivno, kao da bih umro kad ne bih mogao biti u njoj. “Mislim da nam trebaju dodatna pravila”, prošaptala je kada su nam se usne razdvojile. “Tako da znam što činiti.” “Nema više pravila.” Prstom sam kliznuo niz krivulju njezine dojke i nježno potegnuo njezin grudnjak. “Pravila u sobi samo vode do zbunjenosti i manjka orgazama.” “Kako to znaš?” Sranje, poznavao sam taj pogled: počela je razmišljati. A razmišljanje se nikada nije odobravalo. Razmišljanje je značilo da će ona biti ona razumna, ona koja će reći: “Budimo samo prijatelji”, kada sam ja želio samo je skinuti i napuniti do vrha, opet i opet, sve dok ne dehidriram ili ne dođem nadomak smrti. “Znam to”, svojom sam rukorn kliznuo niz njezinu, “zato što se žene previše usredotočuju na to da razmišljaju tijekom seksa umjesto da osjećaju.”

238


Njezina je donja usna zadrhtala kada sam posegnuo iza njezinih leđa i otkopčao kopču, rukama prelazeći preko njezine gole kože, pamteći glatkoću. Utisnuo sam poljubac u mjesto gdje su se sastajali njezino rame i vrat. “Osjećaj”, prošaptao sam, “koliko želiš. A ako kažeš ne... misli to.” “Kako misliš?” Odmaknuo sam se i uhvatio njezinu bradu između svojih prstiju. Kvragu, sad je navodila mene da razmišljam, a ni to nije bila dobra zamisao. Nikada mi se nije dogodilo da počnem razvijati savjest do sada. “Onog trenutka kada kažeš ne prekrit ću te sa što više slojeva odjeće i udaljiti se od tebe fizički što je dalje moguće. Stoga nemoj reći ne, osim ako to zbilja misliš, jer se ja neću vraćati ako promijeniš mišljenje.” “Da”, prošaptala je. “Mislim da ti nisam postavio pitanje, slatkice.” Drhtavih ruku, dotakla je bočne strane mojeg trupa, zatim bokove, na kojima su moje traperice već visjele bolno nisko, a onda je posegnula za gumbom. Stvarala je nove definicije mučenja dok se polagano igrala s otvaračem, potom rekavši: “Govorim da.” “Morat ćeš biti određenija.” Kurac mi je pozorno skočio kada su njezini prsti okrznuli prednji dio mojih traperica. Stisnuvši zube, prosiktao sam. “Možeš ti i bolje.” Nisam očekivao da će zavući svoju zločestu ručicu u moje traperice i zgrabiti me. Ali jest.

239


A maleni dio mojega mozga koji mi je govorio da je ovo loša zamisao, da će zauvijek promijeniti stvari, umro je kada me stisnula. “Bolje?” upitala je. “Nemoj me prestati dirati”, rekao sam kroz stisnute zube. Njezina je nevinost bila zapanjujuća, no ne samo to - nevin način na koji je istraživala moje tijelo bio je dovoljan da me napali i prije nego što je došlo i do kakvog seksa. Ne kaže se uzalud da se isplati čekati pravu djevojku. Čekati pravi trenutak. Prostenjala je, a zatim izvukla svoju zločestu ručicu. “Mislim da bi trebao skinuti svoje traperice.” “Misliš?” Podigao sam obrve. Ozbiljno me pogledala, a zatim snažno potegnula moje traperice. “Skidaj ih.” “Ti to meni šefuješ? U svojoj sobi?” Podsmjehnuo sam se uživajući u tome kako joj se obrazi zacrvenjeli. Ponovno je posegnula za mnom. “Što god ti kažeš”, protisnuo sam. “Tvoj sam.” Polako sam spustio traperice. Želio sam sve raditi polako, dati joj vremena da se predomisli, ali i uvjeriti se da zna bez tračka sumnje čemu bi rekla ne. Glasno je uzdahnula. “Razočarana sam.” “Što?” Jedva sam se suzdržao da ne viknem. Kada mi je to ijedna cura rekla? Uputila mi je zadirkujući osmijeh. “Bila sam sigurna da nosiš staromodne speedosice.” “Sad si pretjerala.” Zgrabio sam je za dupe i prebacio preko ramena marširajući do kreveta. “Vrijeme zadirkivanja je prošlo... barem za tebe.”

240


Spustio sam je na leđa i polako se nadvio nad nju bolne erekcije, vida zamućenog od želje. Blake je oblizala usne. “Učini to ponovno”, rekao sam joj. “Što?” “Obliži svoje usne. Dok ja ližem tebe.” Namignuo sam joj i spustio liniju pogleda kako bi shvatila gdje ću je točno lizati. ”Vjeruj mi.” Mogao sam vidjeti naznaku rumenila na njezinim obrazima kroz tamu. Kvragu, želio sam da njezina reakcija uvijek bude ona plahe nevinosti. “Kako to misliš, kada...?” Zanemario sam njezino posramljeno negodovanje. Ono je umrlo na mojim usnama dok sam je dovodio do usijanog ludila zbog kojega je počela posezati za mojom kosom i vući je tako snažno da sam u jednom trenutku zarežao. Moje su usne kliznule uzduž njezina vrata, zatim niže, i napokon sam je prvi put okusio - prvi put zapravo okusio. Kukovi su joj se trznuli. “Što radiš?” “Mislim da je očito.” Rukama sam pritisnuo njezine bokove kako mi ne bi nekim slučajem ostavila masnicu pod okom. “Vodim ljubav s tobom - svojim ustima.” Još je jedan uzdah pobjegao Blake dok joj se tijelo izvijalo, a zatim su njezine ruke tako snažno počele vući moju glavu da sam se zahihotao uz nju, što ju je, naravno, nagnalo da jače stenje. “Naravno da si zahtjevna u krevetu”, promrmljao sam nakon što je odlepršala u svijet orgazama. Podigao sam se i zabavljeno je pogledalo. “Govoriš li i dalje da?”

241


“Što je to bilo?” Pogled joj je bio pospan, a usne otekle. Bože, mogao bih je proždrijeti - štoviše, upravo sam to namjeravao čim bude spremna. “Aha, to?” Namignuo sam, a zatim sam je senzualno poljubio u usta, još osjećajući njezin okus, ne želeći da on nestane, bojeći se da nakon večeras hoće. “To je bila prva runda.” “Koliko rundi ima?” Oči su joj bile ispunjene nadom. “Za tebe?” Odmaknuo sam se. “Koliko god izdržiš. A onda... još.” “Iane?” “Što?” “I ja želim da se ovako osjećaš.” “I osjećam se.” To je bila istina. Imao sam dugotrajnu erekciju, odnosno plava čelična muda, i uistinu se jesam tako osjećao zbog nje, samo zbog toga što mi je dopuštala da je zadovoljim, da je dovedem do ruba ludila. Blake se oslonila na svoje laktove, a zatim posegnula za mnom. “Želim da osjetiš ovo... sada.” “Blake.” Želio sam seks. Uvijek sam želio seks. Od nje? Želio sam beskrajne sate seksa. Ali... negdje putem, zaljubio sam se u nešto više od pomisli na ispunjavanje njezina tijela. Želio sam nešto više. Žudio sam za nečime što nije bilo samo tjelesno, i to me plašilo na smrt. Zato što mi je trebala reći ne. Nisam je zaslužio. Možda je u tome bila stvar - znao sam da je ne zaslužujem. “Sada.” Povukla me na sebe, a moje se tijelo trznulo u odgovor. Gotovo sam je slučajno nabio, što mi se nikada nije dogodilo. Smjestio sam se ižmeđuu njezinih bedara, dok je svaki dio mene pulsirao, žudio.

242


“Blake...” Posezala je za mnom, dirajući me svugdje, dovodeći me do ludila dok me ljubila u vrat. Nagnuo sam se nad nju, smještajući se, podijeljen između toga da je ispunim do vrha i želje da se povučem i zaključam je u kupaonicu. “Moraš biti sigurna.” “Molim te.” Ugrizla me za usnu. “Ti si taj, tebe želim.” Rukama me zgrabila za kosu i povukla mi glavu zatočivši moje usnc svojima. Kvragu, stvarno je brzo učila, s obzirom na to da se nije znala ljubiti prije nekoliko tjedana. “Iane...” “Mrzim Davida”, priznao sam. Zašto, dovraga, izgovaram njegovo ime u krevetu? “Dobro.” Poljubila me opet i opet i opet. Izgubio sam se u njezinim poljupcima. Dopustio sam to. Naša su se usta spojila, i ja nisam prestajao mučiti njezine usne. Osjećaj njezinih noktiju koji su klizili gore-dolje po mojim leđima dovodio me do najčišće ekstaze. Spustio sam ruku između naših tijela, dlanom pritisnuvši njezino središte. Blake je tiho prostenjala. Odmaknuo sam se i pogledao je u oči. “Deveto pravilo.” Magličastog pogleda, zagledala se u mene. “Mislila sam da si rekao da pravila u krevetu sprečavaju orgazme?” “Pravila”, rekao sam, hrapavoga glasa dok sam pokušavao smisliti kako je pitati za kondome. Nikada se prije nisam našao u ovakvoj situaciji, i nije da sam još bio u srednjoj pa mi je prvi kondom tek tako stajao u novčaniku. Blake je bila tako vlažna, spremna za mene. “Blake, treba mi...” Progutavši svoju apsolutnu potrebu da budem u njoj, pročistio sam grlo i ponovno pokušao. “Kondom?”

243


Lijenog osmijeha, pokazala je na noćni ormarić. “Nisam pretpostavljala da će se, mislim, ikada dogoditi, ali ovo je bila Gabina soba i...” “Stani”, otvorio sam ladicu, “i samo pričekaj.” Zahihotala se dok sam kidao omot i navlačio kondom na svoju duljinu. Širokih očiju, posegnula je za mnom, ali sam je pljesnuo po ruci. “Ovo je tvoj prvi put”, prošaptao sam zanemarujući njezin zbunjeni pogled i polako ulazeći u nju, “neka to bude to. I usredotoči se na mene, samo na mene.” Stisnutih zubi, gurnuo sam jače. Tiho je uzdahnula i gotovo pala s kreveta. Kapci su joj se polako spustili, a zatim ponovno podigli. “Ako je zaštita deveto pravilo, koje je deseto?” Polako, počeo sam se kretati. “Nikada ne zaboravi tko je taj zbog koga se osjećaš ovako.” “To je pravilo?” “Moje novo pravilo.” Uvio sam leđa, a zatim se ponovno nabio u nju. “Moja si, Blake, čuješ me? Moja.” “Da.” Dahnula je, povukavši mi glavu prema dolje, požudno spojivši svoje usne s mojima. “Da.”

244


DVADESET DEVETO POGLAVLJE Volio bih da mogu reći da sam bio kavalir, da sam je pustio da odspava, a zatim joj vrlo nježno pripremio kupku i pitao: “Gdje boli?” No umjesto toga službeno sam sišao s prokletog uma. I vodio s njom ljubav još tri puta prije nego što sam se konačno srušio na nju. Bio sam tako iscrpljen da sam siguran da bih, da je nekako došao kraj svijeta između pet i šest ujutro i da je jedini način da ga spasim bio da se udružim protiv zombija s Channingom Tatumom, rekao: “Ne hvala”, zijevnuo i okrenuo se na bok kako bih još nekoliko minuta odspavao. Nekoliko sati poslije sunce je počelo pružati svoje zrake u sobu. Protegnuo sam se preko kreveta i osjetio prazno, hladno mjesto pokraj sebe. Još jedan prvi put. Naglo sam ustao i našao se licem u lice s vrlo raspižđenom najboljom prijateljicom, koja je držala jastuk iznad svoje glave dok joj se izraz čiste mržnje prevlačio preko lica. “Gabs.” Podigao sam ruke. “Zar si me mislila ugušiti?” “Razmišljala sam o tome”, rekla je kroz stisnute zube. “Barem deset minuta.”

245


“Sranje.” Protrljao sam oči, glasa promuklog od spavanja. “Hoćeš reći da si stajala nada mnom s jastukom ubojicom i razmatrala moje ubojstvo cijelih deset minuta?” “Da.” Nije izgledala kao da joj je žao. Imala je divljački pogled. Njezina kestenjasta kosa bila je provučena kroz otvor na šilterici i izgledala je kao da se upravo vratila s jutarnjeg trčanja. Spustio sam pogled na njezine ružičaste najkice. “Fora tenisice. Su nove?” “Nemoj!” Nosnice su joj bile raširene. “Da se nisi usudio mijenjati temu.” “Ah, da.” Uzdahnuo sam. “Moja neminovna smrt. Pa, hajde, riješimo to.” “Kako si mogao!” “Kako sam mogao... živjeti? Disati? Pa, jednostavno. Siguran sam da bi ti naš zajednički najbolji prijatelj, Lex, mogao objasniti kako ljudsko tijelo funkcionira kada te to toliko zanima.” “Iane.” Gabi me udarila jastukom posred lica. Više puta. Svaki put kada bih pokušao nešto reći, onda bi me ponovno udarila. “Prestani!” Srušio sam je na krevet i bacio jastuk ustranu, tek tada shvativši da sam još gol. “NE!!!!!” Gabi je viknula tako glasno da mi je bubnjić gotovo puknuo i ispao iz uha. “Joj, molim te!” Brzo sam se pokrio. “Kao da nikada nisi vidjela penis!” “Tvoj je!” Prstom je pokazala na nj. Moj je produžetak s razlogom bio prestravljen jer se vikalo i upiralo u njega.

246


“Gabs...” Kada sam se sigurno pokrio, ponovno sam pokušao. “Zašto si bijesna?” “Moja cimerica!” “Svjesna si da je Lex poševio Serenu i prije nego što je prošlo dvadeset i četiri sata od njezina useljenja, zar ne?” “Ali to je Lex! On je grozno ljudsko biće!” “Siguran sam da će biti sretan što odobravaš to.” “Blake je moja prijateljica.” Gabi je uzdahnula. “I sad će biti čudno. Da ne spominjem da ti je prokleta klijentica! Gdje ti je bila pamet?” “Smiri se.” “Neću se smiriti!” vikala je. “Pusti me da dovršim.” Čvrsto sam je pogledao. “Mislio sam, smiri se, uistinu mi se sviđa, stalo mi je do nje, David je krelac i radije bih umro nego dopustio da je dotakne. A ako moraš znati, mislio sam i: 'Dovraga, kako je seksi. Mogao bih je...” “Hoćeš reći da nećeš pobjeći?” Namrštio sam se. “Zar izgledam kao da se spremam skočiti kroz prozor uz izliku kako mi je pas bolestan?” “Nemaš psa.” “Svejedno, da mi je žao zbog sinoć, što nije, već bih bio u žurbi da se pobrinem da Fido preživi nakon što ga je sinoć udarila ona Honda.” Gabi se i dalje mrštila. “Sviđaš joj se.” “Joj, hvala Bogu!” viknuo sam. “A ja sam mislio da me mrzi kada je počela vrištati moje ime...” Gabi me bijesno gledala. Prestao sam govoriti kako bih joj uputio zadirkujući smiješak. “Reci, gdje je Blake?”

247


“Peče”, Gabi je promrmljala. “Ustala je prije svitanja i otišla otrčati šest kilometara, a potom je odlučila napraviti palačinke za kurvu u svojem krevetu.” Već sam izišao iz kreveta prije nego što je Gabi uspjela ponovno početi vrištati o mojoj golotinji. Obukao sam se u rekordnom vremenu, a zatim se pojurio niz stube i u kuhinju. “Palačinke?” Blake je bila okrenuta prema štednjaku, kose svezane u vlažni čvor, pjevušeći i okrećući palačinku u zraku. “Samo ako sačuvaš koju za Lexa. Rekla sam mu da će dobiti jednu nakon što je nazvao Gabi jutros paničareći o tome kako si propustio vaš uobičajeni sastanak na klupi.” “Sranje!” Pogledao sam na sat na mikrovalnoj. “Nisam mislio prespavati.” Blake se okrenula, rumenih obraza. “Oprosti, izgledao si iscrpljeno.” “Slatkice.” U dva koraka našla se u mojem naručju. “i jesam iscrpljen, ali na najbolji mogući način. Dođe mi da ti kažem da uzmeš pauzu od faksa na tjedan dana.” “Zašto bih uzela pauzu od faksa?” “Zamisli mogućnosti - dok provodiš dane i noći u krevetu. Život bi ti se mogao promijeniti.” “Hah”, Blake je omotala ruke oko mojeg struka. “Možde već jest.” Osmjehnuo sam joj se. Bio je to nov osjećaj. Ne buditi se u panici da odem, već u panici da je vidim, da se uvjerim da je dobro, da je poljubim opet i opet. “Mogao bih postati ovisan o tvojem okusu.” Nježno sam je poljubio u usta. Blake je podigla ruke kako bi ih mogla omotati oko mojega vrata i privući me bliže.

248


“Ne u kuhinji, ljudi”, Gabi je rekla s vrata. “Moramo jesti ovdje.” “Ja obožavam jesti”, promrmljao sam uz Blakeine usne. “A palačinke? Znaš da me tako Gabs drži kod sebe, zar ne? Nahranila me. To napraviš kada želiš zadržati muškarca. Ako mu daš hrane, tvoj je za cijeli život.” “Zašto misliš da sam inače otišla u trgovinu i kupila kobasice da bude još nečeg uz palačinke?” Prostenjao sam i ponovno je poljubio. “Ozbiljno ću otići gore po jastuk.” Gabin iživcirani glas prodro je u moje dobro raspoloženje. “A sad, razlaz.” Pljesnula je. “Za promjenu ne kuham ja, pa želim sjesti i popiti kavu bez gledanja živog pornića.” “Tko ima porniće?” Lex je doplesao do kuhinje razvukavši lijeni cerek kada je ugledao Gabi. “Izgledaš dobro, Gabs. Ponestalo ti je šminke jutros, ili pokušavaš izgledati kao da imaš dvanaest kako bi platila manje ulaznicu za kino?” Gabi ga je ošinula pogledom nastavivši pijuckati svoju kavu. Maknuo sam se s puta ako je kojim slučajem otkrila način kako ubijati ljude pogledom. Lex je izgledao kao da nije nimalo taknut. Štoviše, činilo se da uživa u njezinoj mržnji. “I, tko se ševio sinoć?” Lex je upitao pošto si je uzeo šalicu kave i sjeo za stol. Gabi je uperila prst u mene, na što sam ja svoj uperio u Blake, koja je uperila svoj natrag prema meni. Lex se namrštio. “Znači ili ste se oboje ševili ili ste se spetljali. Što je na kraju?”

249


“Ovaj... spetljali smo se”, Blake je rekla uputivši sramežljiv pogled u mojem smjeru, a potom namignuvši. “I bilo je baš onako kako to cure opisuju na zidovima zahoda.” “Ha ha.” Pljesnuo sam je po dupetu i krenuo izvlačiti tanjure. “Ovaj...” Lex se nakašljao. “Svjestan si da se ne smiješ petljati s klijenticama.” “Aha, to.” Kimnuo sam. “Prilično sam siguran da je naš ugovor bio raskinut onog trenutka kad je počela izvikivati moje ime.” “Dakle”, Gabi nas je oboje pogledala, “ništa od Davida?” “Ne”, ja sam rekao kada je Blake rekla, “Da.” Sav je razgovor stao. Okrenuo sam se tako brzo da sam se gotovo sudario s otvorenim vratima hladnjaka. “Kako, dovraga, misliš ‘da’?” “I dalje mi je prijatelj!” Blake se nervozno nasmijala. “Moram barem otići s njim na večeru. Kao što sam rekla, prijatelj mi je.” “Ovaj, i ja sam ti bio prijatelj pa smo se na kraju poševili četiri puta sinoć. Oprosti ako nisam baš uvjeren da si sposobna držati svoje prijatelje na sigurnoj udaljenosti!” Blake je dahnula. Lex je promrmljao: “Joj, sranje”, izgledajući kao da mi želi dati pet, ili mi se nakloniti, ili me možda samo izazvati na utrku. Gabi je počela kokodakati iza svoje šalice. “Zar ti je ovo bilo samo to?” Blake je prekrižila ruke. “Brza ševa?” “Zaboga, ne”, viknuo sam zakoračivši prema njoj. “I to je još jedan razlog zašto je posljednje što želim da se družiš s Kreletom!” “On ima ime!”

250


“Da, Krele!” Blake je zakolutala očima. “Poznajem ga cijeli život. Bilo bi nepristojno odjednom otkazati. Hajde ovako. Ako ćeš se bolje osjećati, možeš me ti odvesti i doći po mene.” “Oooo, iznajmi neki monovolumen poput mamice!” Kaže Lex. “Lex, ne pomažeš”, rekao sam brzo. “Pitaj Gabi o otkazu.” “Kako ti to uopće znaš?” Gabi je viknula kada se okrenuo prema njoj otrovnog pogleda. “Jesi li spavala sa šefom?” Lex je upitao grubim glasom. “Joj! Mrzim vas!” Gabi je pljesnula Lexa po ruci, a ja sam se okrenuo natrag k Blake. “Iane.” Izgovorila je moje ime kao da je razočarana time što sam ljubomoran. “Obećavam da će biti u redu, dobro?” Posegnula je za mojim rukama. Nisam se ni pomaknuo. Uzdahnuvši, prošaptala mi je na uho. “Znaš da bih mogla uzeti slobodan dan... ali ipak moram ići na svoj odbojkaški trening.” Šapat je završila nježnim lizom po mojemu uhu. Taj je liz za mene bio odlučujući. Zaključat ću je u sobu sa sobom. I učinit ću sve što je u mojoj moći da se pobrinem da će, kada se sastane s Davidom, moje ime biti jedino na njenim usnama. “Vratit ćemo se!” Viknuo sam dovoljno glasno da svi mogu čuti, a zatim sam je prebacio preko svojega ramena i odnio uza stube do njezine sobe.

251


TRIDESETO POGLAVLJE “Treba. Mi. Vode.” Promuklo prostenjavši, dovukao sam se do kupaonice i upalio slavinu zapljusnuvši si lice, a zatim skupivši dlanove kako bih se napio. “Moraš poraditi na izdržljivosti.” Blake je došla iza mene i pustila vodu u tušu. Ljutito sam je pogledao u zrcalu. “Razvalio sam te!” “Aha, to si napravio? Kada si rekao da moraš stati jer te boli gležanj?” Zacičavši, maknula se s puta kada sam puknuo ručnikom u njezinu smjeru. “To što mi ne ide sprintanje ne znači da trebam poraditi na izdržljivosti. Možda bih bio usredotočeniji da vježbaš s više odjeće na sebi.” “Znači gotovo si iskašljao pluća zato što nisi bio usredotočen?” “Tako je.” Kimnuo sam i povukao majicu preko glave bacivši je na pod. “Ako mi nešto odvlači pozornost, ne mogu pravilno disati, a ako ne dišeš pravilno, prdiš.” Namignuo sam joj. Zakolutala je očima i izgurala me iz kupaonice. “Hej!” Viknuo sam kada mi je zalupila vratima pred licem. “Mislio sam da će mi, ako budem išao trčati s tobom, biti dopušten tuš. Zar ne postoji nekakva tablica na koju se upisuju postignuća? Pa za svaki postignuti cilj osvojim seksualnu uslugu?” Vrata su se odškrinula. “Lud si, znaš to?”

252


“Ludo seksi?” Podigao sam obrvu i otvorio vrata malo šire. “Ludo... zadovoljavajući? Tako lud da nisi imala jedan, ni dva, već tri orgazma u roku od pet sati, je li?” Lice joj je buknulo. Ja sam se podsmjehnuo. Vrata su se ponovno zalupila preda mnom, a ovaj se put okrenuo i ključ. “Dobro”, rekao sam pred vratima. “Djevojka treba privatnosti - kužim. Ja ću ovdje sjediti u vlastitom znoju dok čekam!” “Nisi se žalio dok si trčao iza mene.” Blakein se glas pronio kroz vrata. “Napravi nešto! Sjedni na pod i prestani se žaliti.” Obožavao sam kad mi je tako šefovala. Budući da smo taj prvi dan proveli zajedno u krevetu, odlučili smo da se moramo vratiti među ljude i krenuti na predavanja. Rekao sam joj da sam devedeset posto siguran da i dalje možemo proći sve kolegije ako se prestanemo pojavljivati usred semestra, ali Blake je imala stipendiju, a ja sam zapravo volio svoj faks. Stoga sam odlučio da je najbolje da taj razgovor počnem tako da najprije odem trčati s njom, umirim je kavom, a zatim joj objasnim svoj raspored za Wingmen Inc., kao i svoje dužnosti, da ne podivlja. Blake nije željela da raskinem ugovor, zato što sam tehnički gledano održao svoj dio dogovora. David ju je zapazio i mogla ga je dobiti. Da ja nisam stao na put. Imala je još samo dva dana jer smo promijenili nadnevak prestanka trajanja ugovora na njezin pravi spoj s Davidom kako bi moj prosjek ostao čist kao suza.

253


Pa, ne baš čist kao suza. Imao sam jednu mrlju jer sam učinio nezamislivo i spavao s njom. No biti s njom sada je bilo drukčije. Ona je bila drukčija. Moj krajnji cilj nije bio pohvatati se s njom i otići. Želio sam je dokle god ona bude željela mene. Nadam se zauvijek. Sranje. Već sam zaglibio. Brzo sam zgrabio mobitel s njezina noćnog ormarića i počeo prelistavati emailove od posljednjih nekoliko dana. Vivian se željela naći sa mnom. Bila je zaljubljena u tipa koji se zvao John od prve godine faksa, prije dvije godine, a Lex mi je poslao njegov raspored. I izgledalo je da imam još jednu klijenticu od idućeg tjedna, koja je provela posljednje tri godine pateći za svojim... da, pogodili ste, kolegom. Stvarno, devet od deset puta radilo se ili o kolegi ili nekome s predavanja koga su jezivo uhodile. Bilo mi je to u redu, ali obično je značilo da me čeka mnogo terenskog rada. Dovesti djevojku od praktičkog nepostojanja do iznenadnog pojavljivanja na muškom radaru nije bio lak zadatak. A činiti to dok se viđam s Blake? Pa, recimo samo da će se moje metode morati promijeniti jer nema šanse da ću biti taj tip. Onaj koji se pretvara da hoda s drugim curama dok ima pravu curu. Ruka mi se ukipila nad porukom koju sam upravo htio poslati Lexu. Disanje mi se usporilo. Prsa stegnula. Tuš se ugasio. Upornije sam se zagledao u svoj mobitel. I pokušao zapamtiti da moram disati.

254


Odjednom su se Blakeina stopala pojavila u mojem vidnom polju. Mahnula mi je pred licem. “Iane? Što se događa? Izgledaš kao da ćeš povratiti.” “Jesi li ti moja cura?” ispalio sam. Blake mi se pridružila na krevetu, s ručnikom čvrsto omotanim oko tijela. “Ako te to plaši...” “Ne”, rekao sam. “U tome je stvar. Ne plaši me. Bi li trebalo?” Blake je slegnula ramenima. “Pa, nije da se bojiš obveze. Sve do sad si”, lecnula se, “jebao sve što je disalo.” “Lijepo, a ja sam mislio da ćeš me nježno poleći i reći nešto poput ‘O, Iane, samo si čekao da te prava cura obori s nogu!” “Cure ne obaraju. To je sigurno u tvojem priručniku.” “Zašto muškarci moraju sve?” Blake se nasmijala, a zatim polako pustila svoj ručnik te me zajašila. “Je li u tome stvar? Želiš da i ja nešto napravim?” Kimnuo sam bojeći se da bih je, ako progovorim, nekako mogao preplašiti i otjerati. Nisam je čak ni dotaknuo. Samo sam... gledao. “Znači, da tebi bude u redu biti moj dečko...” Kvragu, ta je riječ zvučala tako dobro na njezinim usnama. Bio sam posesivni gad znajući da je moja, da je nitko drugi neće vidjeti golu, da nijedan drugi tip neće pritisnuti svoje usne o njezine. Bilo je to dovoljno da poželim trijumfalno uskliknuti. “Moram to... zaraditi?” upitala je. “Tvoje riječi, ne moje”, prošaptao sam pun sebe. “Hej, da možda slučajno nemaš uniformu spremačice u tom golemom ormaru užasa?” “Ne.”

255


“Dovraga.” Uzdahnuo sam. “Uniformu čistača? Prodavača brze hrane? Reci mi da barem imaš McDonald'sovu uniformu i poševit ću te tako da ćeš me cijeli tjedan zvati Ronald.” “Malo si čudan.” Zgrabio sam je za dupe i bacio na krevet. “Da, ali ti si me nahranila, a znaš što to znači.” Blake je prošla rukama kroz moju kosu. Njezini su se prsti zatim spustili na moje usne i zadržali ondje kada je prošaptala: ”Zadržavam te.” “Da.” Svaki sam prst pobožno poljubio. “Nadam se.” “Osjećaš se nesigurno?” “Ne”, slagao sam. “Samo... drukčije. Ovo mi je drukčije.” “Katkad je drukčije upravo ono što trebamo.” “Da.” Čvrsto sam je poljubio. “Jest.” *** Napokon sam otišao od Blake dva sata poslije, svježe istuširan i spreman naći se s Vivian u HUB-u. Bio je to naš drugi sastanak, tijekom kojega bih pročitao raspored i vidio slaže li se ona s njim. Nadao sam se da ću kada dobro pogledam tipa za kojega se zanima, moći procijeniti koliko će brzo on proći kroz faze. Vivian je sjedila u Subwiiyu grizući nokte i uporno zureći u jednog od zaposlenika. Bio je malo niži, svoj je šilt s nazivom kompanije nosio naopako i govorio je “ej” više nego što bi to itko trebao činiti u roku od pet minuta. “tj”, našalio sam se sjednuvši nasuprot njoj. “Ne zna ni kako se zovem”, promrmljala je ispod glasa. Zanemario sam to. “Jesi li se iselila iz roditeljske kuće?” Budući

256


da je njezina pozornost i dalje bila fiksirana na tipa, samo je kimnula i nastavila govoriti ne gledajući me u oči, što je bilo pomalo jezivo. “Uselila sam se kod jedne prijateljice nedaleko od kampusa. Čak sam se i ošišala.” “Vidim to.” Također je otkrila crveni ruž i sve načine kako da zaprlja zube ne nanijevši ga pravilno. “Vivian...” I dalje je zurila u Jolina. Dobro. Želi njegovu pažnju? Privući ću njegovu pažnju. “Kučko!” Skočio sam na noge i bacio stolac na pod. Zapanjeni studenti pogledali su u nas. “Ne mogu vjerovati da si spavala s njim! Na mojoj zabavi? U mojoj kući! U MOJEM KREVETU!” Vivianina su se usta razjapila kada je pogledala najprije mene, a zatim vrlo tih red za sendviče. Sendvičko umijeće službeno je stalo. ”Iane, što radiš?” prosiktala je. “Pa, prekidam s tobom. Što misliš da radim?” Počeo sam mahati rukama po zraku. “Spavala si s mojim bratom!” Nisam imao brata. “Tijekom moje rođendanske zabave!” Moj je rođendan bio u studenom. “Što? Mislila si da neću doznati?” Suze su joj navrle na oči. “Iane...” Počele su se slijevati niz obraze. “Hej, čovječe.” John nam je prišao i stavio ruku na moju nadlakticu. “Ne diraj me!” Otrgnuo sam se. “Polako, ej, samo polako.” Osmjehnuo se smirujući me. “Samo, Vivian”, znao sam da je znao njezino ime, “izgleda prilično uplašeno. I što se god dogodilo nije u redu iznositi to pred publikom.” “Znaš što još nije u redu?” Siktao sam. “Ona.” Uperio sam prst u Vivianinu smjeru. “Navela me da je tako očajnički želim da

257


sam čak razmišljao da joj oprostim iako je učinila ono nezamislivo. Jednostavno je...” Svrnuo sam pogled. “Prelijepa.” John je pogledao Vivian. Molio sam se da ne progovori jer ruž na njezinim zubima učiniti suprotno, a ne privući ga. Ali opet, možda ga zanimaju katastrofe. “Da, stvarno jest”, rekao je. Znao sam što je vidio, djevojku iz susjedstva s malo crvenog ruža. Lice joj je i dalje bilo obliveno rumenilom, zbog čega su joj usne izgledale punije. Oči su joj bilc raširene izgledale su golemo - a zahvaljujući novoj frizuri izgledala je kao da se upravo poseksala, što mi je, naravno, i dalo ovu sjajnu zamisao. Tipovi se ne pale samo na ljubomoru. Dovoljna je sama činjenica da je drugi tip otkrio blago koje je prolazilo pokraj njega godinama, a on se nikada nije ni osvrnuo. Svi su tipovi željeli biti prvi. Željeli smo biti Kristofor Kolumbo, Lewis i Clark10 - kužite što hoću reći. On će uvijek biti drugi nakon mene. Ili je barem tako mislio. Što je značilo da će se dvostruko više truditi izbrisati sjećanje na njezinoga prvoga. Kvragu, kako sam briljantan. “Gle.’' Rukama sam prošao kroz kosu pokušavajući izgledati uzrujano. “Viv, možemo li razgovarati vani?” Kimnula je polako ustavši. Bilo mi je drago vidjeti da je poslušala moj savjet i obukla se dolično svojim godinama. Zahvaljujući lijepim uskim trapericama i crnoj sportskoj majici bez rukava izgledala je starije od dvanaestogodišnjakinje. Istraživači koji su vodili prvu američku ekspediciju na zapad sjevernoameričkoga kontinenta 10

258


“Hej.” John je zgrabio Vivian za ruku i prošaptao joj nešto na uho. Ona je kimnula, oborila glavu i išetala sa mnom. Kada smo izišli, zaputila se prema klupi i sjela na nju. “To je bilo...” “Ššš.” Stavio sam prst na svoje usne. “Pusti neka prođe pet minuta. Gledat će van, a ako počnemo odmah razgovarati, činit će se kao da sređujemo stvari. Ako budemo šutjeli, oboje ćemo izgledati... beznadno. Moramo izgledati beznadno.” Vivian je kimnula, čak prekriživši ruke. Nakon pet minuta okrenuo sam se prema njoj. “Rekao mi je da se nađem s njim kad mu završi smjena. Kazao je da je prevario svoju curu u srednjoj školi i zna kako je grozno kada osjećaš grižnju savjesti zbog nečega što je potpuno tvoja krivnja.” “Hmm... zanimljivo. To nije bilo u njegovoj mapi, što znači da sam još briljantniji nego što sam to mislio.” Jurnula je k meni. “Ne. ne.” Nasmijao sam se i malo se odmaknuo. “Odsad smo hladni, distancirani. Još smo kao zajedno... ali samo reda radi.” “Dobro.” Sklopila je ruke u krilu. “Hoću li se onda naći s njim?” “Možeš. Žali se i jadikuj, reci mu da nije istina, jer nije, ali reci da ti odbijam vjerovati jer imam problema s povjerenjem. Reci mu da je najvjerojatnije gotovo, što te zbilja frustrira, zato što se nisi bolje seksala u životu.” “Što?” Obrazi su joj postali žarko crveni. “Ne mogu to reći.” “Krenuli smo naopačke.” Slegnuo sam ramenima. “Obično ih napravim ljubomornima, zatim oni ponude rame za plakanje kada stvari krenu nizbrdo. Ali mijenjamo redoslijed. Reci mu da si uzrujana jer ću ti nedostajati u krevetu. Reci da sam

259


bio nevjerojatan. Reci da noću izvikuješ moje ime, a onda se probudiš sama.” “Ne mogu vjerovati da vodimo ovaj razgovor.” Počela se ljuljati naprijed-natrag, očima prelijećući između mene i trave, i dalje užarenih obraza. “Ne mogu... izgovoriti takve stvari.” “Možeš.” Pogledao sam na mobitel. “I hoćeš. A kada s tim završiš, otići ćeš; reci mu da si iscrpljena jer ne spavaš dobro. Htjet će tvoj broj. Daj mu ga. Poslat će ti poruku za laku noć. Nemoj mu odgovarati do otprilike tri u noći. Odgovorit će ti, vjeruj mi. A kada to učini i pita te zašto si bila budna, reci da si nemirna.” Pregledao sam informacije o Johnu. Imali su otprilike osamdeset postotnu mogućnost da budu dobar par. To jest, ako se on prestane zajebavati tijekom predavanja i počne pisati zadaće i predavati ih na vrijeme. Vivian je puno učila. “Imaš kakav test uskoro?” “Da, iz biologije.” “Sjajno. I on sluša biologiju, zar ne?” Ponovno je kimnula. “Reci mu da je jedino što ti pomaže da ni na što ne misliš učenje... Ponudit će da dođe kod tebe i uči s tobom. Pričekaj dan, a onda mu dopusti. Pošalji mi poruku čim uđe u kuću, a ja ću ti slati poruke tijekom učenja da izgledaš smeteno. Nasmij se na neke od mojih poruka, a zatim uzdahni i zatvori knjigu. On će ti reći da zaslužuješ bolje i pitat će te jesi li ikada razmatrala biti i s kim drugim. A tu će biti važno da slušaš svaku moju prokletu riječ.” “Imam osjećaj da se ovo događa stvarno brzo.” Disanje joj je postalo ubrzano, kao da je spremna onesvijestiti se.

260


Oh, super, još jedna hiperventilatorica. Danas nisam imao vremena za ta sranja. Blake će uskoro završiti s odbojkom, a ja sam imao planove za ta usta, te noge - pa, svaki njezin dio. “Želiš ga, zar ne?” “Da.” “Dobro, onda mu reci da nikada nisi bila ni s kim drugim. Reci mu da si se ljubila sa samo...?” Čekao sam njezin odgovor. ”Dva tipa”, kimnula je samopouzdano. Dobro, počela je shvaćati. “Sjajno”, rekao sam. “Prvi je bio u srednjoj školi?” nagađao sam. Kimnula je, a zatim slegnula ramenima. “Pa, oboje su bili u srednjoj školi. Nisam izlazila mnogo od dolaska na faks.” “Žao mi je.” “Prezaštitnički roditelji”, otpuhnula je. “Sve kontroliraju. Katkad je jednostavnije pokunjiti se i pustiti ih.” “Iselila si se, znači da si sada sigurna, zar ne?” “Da.” Ozarila se. “Samo dva tipa, i što onda? Kako ću znati jesam li dobra u ljubljenju? Što ako nisam dovoljno dobra?” Cura je imala pravo. Podigao sam prst. “Pričekaj.” Držeći mobitel u ruci, otipkao sam Lexov broj. Javio se na prvo zvono. “Reci da ćeš za nekoliko sekundi proći uz fontanu.” “Upravo te gledam.” “Trebam te.” “Sjajno.” Poklopio je. Vivian se namrštila kada je Lex obišao fontanu i krenuo prema nama. Obožavao sam gledati kako cure reagiraju na njega.

261


Bio je građen poput nogometaša, ali je imao mozak... ne znam, zlog genija? Gotovo kao da je točno znao koji se kemijski spojevi otpuštaju u njihovim tjelešcima punim hormona kada im se nasmije, i znao je točno koliko pritiska treba da svaki poljubac uzrokuje eksploziju. Da. Prije bi mi znalo doći da ga ubijem i seciram njegov čudnovati mozgić. Sada mi je samo bilo zanimljivo gledati. “Zvao si me?” Gurnuo je ruke u džepove. Nonšalantno sam kimnuo prema Vivian. “Mora naučiti kako upecati tipa nježnim poljupcem.” “To.” Spustio je svoju torbu. “Hoćemo to tu obaviti?” Osvrnuo sam se. “Da, ali možda bi bilo dobro da staneš bliže drveću da John ne vidi.’’ Povukao je Vivian na noge i poveo je prema drveću, a zatim stavio obje ruke na njezina ramena. “Jesi spremna?” “Čekaj.” Pogledala je mene, pa njega, a zatim prošaptala drhtavim glasom: “Što se događa?” “Prvi dan ostatka tvojeg života.” Lex je ozbiljno kimnuo. “Zamisli da je ovo kao spolni odgoj, samo... bolje.” “Znam za ptice i pčele.” Lex se podsmjehnuo odmjerivši je u nevjerici. “Kako da ne.” “Tko si ti?” čvrsto je upitala stavivši ruke na bokove. “Druga polovica ove cjeline.” Lex je pokazao na mene. “Guy ste?” upitala je. On ju je privukao k sebi. “Protrljaj se o mene i doznaj, mila.” Zakolutao sam očima. “Viv, pusti Lexa da te nauči kako se ljubiti. Ja to ne mogu, jer...” Namrštio sam se. Tehnički, mogao sam. Samo... nisam želio. Imao sam osjećaj da bi to bilo

262


varanje, iako je to bio samo moj posao. Sranje, pitao sam se jesu li striptizete razmišljale o istome svake večeri kada bi im zaticali dolare za gaće. “Izrasla mu je vagina”, Lex je rekao uslužno. “Osim toga, možda on dobiva više guze, možda bi me i pobijedio u krevetu u posljednje vrijeme nismo provodili upitnike - ali ovo? U ovome znam da sam najbolji. Stoga napući usne, mala, jer ću ti promijeniti život.” “Upitnik je bio lažiran”, javio sam se. Lex je nježno prislonio svoja usta na njezina, zatim se odmaknuo. “E sada, prije nego što ponovim ovo, polizat ću svoju donju usnu. Zapazi kako sam rekao polizati, a ne zasliniti. Blagi liz tako da nam usne klize jedne po drugima. A onda majušni izazov.” Polizao je usne i ponovno je poljubio, ovaj se put zadržavši na njezinoj donjoj usni prije još jednog poljupca. Zatim mu je jezik kliznuo van susrevši se s ulazom njezinih usta prije nego što ga je povukao. Oči su joj bile zatvorene te se nagnula prema naprijed kada je Lex ponovno počeo govoriti. “Ovako, kada si postigla točan pritisak, pobrini se da ti ruke ostanu iznad njegova struka. Nikada ne smiju biti spuštene, ne smiju potezati njegovu glavu, već jednostavno nježno dodiruju njegove bicepse, gotovo kao da se pokušavaš kontrolirati. Razumiješ?” Vivian nije izgledala samouvjereno, ali je kimnula, a zatim se nagnula i poljubila Lexa. Kada je završila, odmaknula se i pričekala. “Dobro.” Lex se namrštio. “Možda da još malo oklijevaš i da se pobrineš da dotičeš barem jednu erogenu točku na mojemu tijelu.” “Erogenu točku?” Vivian se namrštila.

263


Lex je uzdahnuo kao da podučava prvaša matematici. “Trbušne mišiće, kurac, laktove, ramena, bedra. Ali u ovom slučaju rekao sam da ne ideš ispod pojasa, stoga mi dotakni lakat. Ili ako baš želiš biti hrabra, posegni za njegovim bedrom.” “Bedrom.” Kimnula je. “Dobro, znači, sjedimo?” Lex je prostenjao. “Čovječe, zbilja nemam vremena za ovo.” Upleo sam se. “Viv, ako stojiš, kreni na bicepse. Ovako.” Povukao sam je k sebi. “A ako sjediš, da, dotakni njegovo bedro. Ali nemoj zgrabiti. Dotakneš cvijet, a zgrabiš lopticu za stres.” “Cvijeće, ne loptice.” Kimnula je. “Kužim.” Lex je prasnuo u smijeh. “U redu, moj je posao ovdje gotov. Zabavite se, klinci.” Odšetao je zviždukajući dok su cure gledale za njim. “Misliš da si sve pohvatala?” Prekrižio sam ruke. “Jer nam ponestaje vremena, a ja imam još neke obveze.” “Aha.” Ako kimne još jedanput, glava će joj otpasti. “Nema više kimanja, nema više kratkih odgovora. Reci ‘da’ umjesto ‘aha’. Uvijek odgovaraj punim rečenicama - nemaš više šesnaest. I nemoj kimati. Ako kimneš, on te neće čuti. A trebamo da čuje tvoj glas. Želimo da ga on muči dok bude u krevetu. Sam. Razumiješ?” Kimnula je, a onda stala i rekla: “Da.” “Super si. Imaš moj broj. Javi se brzo.” Odšetao sam prema autu. Zakasnit ću na večeru, ali to nije bilo važno. Samo sam želio vidjeti Blake. Kvragu, nije mi čak trebao ni seks. To je značilo da nešto ozbiljno nije u redu sa mnom.

264


TRIDESET PRVO POGLAVLJE “Mislim da bi trebala odglumiti gripu”, rekao sam Blake dok je jurcala po sobi spremajući se za večeru s Davidom. Zavlačio sam je što sam više mogao. Najprije pod tušem, a zatim prije nego što se obukla. A sada, dok je obuvala štikle, sve o čemu sam mogao razmišljati bilo je kako ih nosi gola, sa mnom. “Kad bolje promislim.” Nagnuo sam glavu. “Obuci ih za mene večeras?” Blake se nasmijala i stala na nesigurne noge. “Pa, kako izgledam?” Uzdahnuo sam i zatvorio oči. “Prekrasno.” “I ne gledaš.” “Zato što se raspizdim dok te gledam. Odmah se sjetim da će te on gledati, a svaki put kada pomislim na vas dvoje u istoj prostoriji, poželim mu odsjeći ruku s kojom puca i zakopati je u Gabsinu dvorištu.” “To je zbilja detaljno.” Prostenjao sam. “Nemaš pojma”, prišao sam joj, “koliko detaljan mogu biti. Želiš primjer? Imam ih nekoliko.” Gricnuo sam njezinu donju usnu i povukao naramenicu njezine pripijene crne haljine preko njezina ramena ljubeći mjesto koje je naramenica netom prije zauzimala i pokušavajući pogurati tkaninu još niže.

265


“E, nećeš.” Blake je mahnula prstom preda mnom. “Gledaj to ovako - što prije izađem s njim i kažem mu koliko sam sretna s tobom, to prije možemo ostaviti cijelu ovu situaciju s Davidom iza nas. Osim toga, kao što sam rekla, prijatelj mi je.” “Upravo tako. Spavaš sa svojim prijateljem svake večeri.” Blake je uzdahnula. “Iane, vjeruj mi. Želim tebe. Ne njega.” U tom sam trenutku shvatio da me na vrlo uznemirujući način drži za jaja, zato što sam sada prvi put u dugo vremena bio nesiguran. Bojao sam se da je naša veza presvježa i da će se vratiti na ono što joj je ugodno. Bojao sam se da će se odabrati njega jer joj je to sigurnije. Ali opet, zašto sam ja bio bolji od Davida? Sranje. Što ako je to učinila sa mnom? Što ako sam je ja sputavao? Što ako... I zbog toga tipovi poput mene nikada ne bi trebali počinjati veze, zato što tipovi poput mene previše razmišljaju. Tipovi poput mene pomažu curama da dobiju tipove poput Davida. Znao sam točno što će učiniti da je zavede. Znao sam točno kako će reagirati na svaki njezin smijeh, svaki uzdah. Dovraga. Osjećao sam se kao da je šaljem nenaoružanu. Nije bila spremna za bitku, posebno kada je bila riječ o hrpi uspomena iz djetinjstva koje je David imao u borbi sa mnom. Zbilja sam trebao pročitati rezultate kompatibilnosti koje mi je Lex bio dao. Tada bih barem znao tko je bolji čovjek, iako su mi se pri pomisli na to da bi to mogao biti on prsa stezala od bijesa. Da joj je bilo suđeno da bude s njim, bila bi s njim. Ali bila je sa mnom. “Iane?” Blake mi je mahnula pred licem. “Jesi li dobro?”

266


“Idi”, protisnuo sam. “Neću te voziti na večeru kao kakav ludi dečko koji ne vjeruje svojoj curi. Ozbiljno, idi. Mi, ovaj, mi se vidimo večeras?” “Aha.” Namrštila se. “Svratit ču do tebe poslije. Stoji li to i dalje?” “Naravno.” Usiljeno sam se nasmijao, a zatim je cmoknuo u obraz. “Samo mu ne dopusti da te dira. Igdje. Čak ni po leđima, što znači da razmišlja da te uhvati za dupe, dobro?” “Obećajem.” Podigla je ruku. “Idi i pogledaj film, opusti se. Možda napiši zadaću.” “Hah.” Kao da sam želio raditi statistiku dok joj on gleda niz haljinu i zamišlja je golu. Moš mislit'. “Sjajna ideja.” “Vjeruj mi”, rekla je glasom punim nade. “Može.” Ostavila me ondje u svojoj sobi, a ja sam se pitao kako sam zaboga od tipa koji je bio samouvjeren u svakom području svojeg života postao tip koji se pita jesam li napravio golemu grešku u prosudbi davši joj priliku. Zato što onog trenutka kada uđeš u vezu, mislim, zbilja uđeš, postaješ podložan neuspjehu. A ja nisam poznavao neuspjeh. Zbog toga sam se nakon ozljede toliko forsirao. Zato nisam riskirao, zato nisam ulazio u veze. Obožavao sam žene. Obožavao sam ih. I nevjerojatno sam uživao u seksu. Ali seks je uvijek bio samo seks. Sada je bio povezan s Blake. Sranje. Prva stvar na popisu? Otvorit ću tu prokletu mapu, pregledati statistike, pogledati detalje i donijeti odluku, makar me to ubilo. Osim toga, koliko loše može biti? Ja nisam užasan

267


tip, a s Blake mi je išlo sjajno. Bio sam siguran da će nam program dodijeliti visok postotak. Kvragu, možda čak i više od devedeset. Ali bih li nastavio hodati s njom da doznam da smo osuđeni od početka? Unatoč tomu što mi je stvarno stalo do nje? Pomisao na to proganjala me cijelim putem do kuće.

268


TRIDESET DRUGO POGLAVLJE Lex je ostavio rezultate u dnevnoj sobi, gdje obično radi. Stol u blagovaonici bio je prazan osim nekoliko naslaganih mapa i Lexova uvijek prisutnog MacBooka. Izvukao sam jedan od metalnih stolaca i sjeo ne skidajući pogleda s hrpe. Sranje, nije da su to rezultati testa za utvrđivanje očinstva. Bio je to samo broj. Broj koji će mi jednom za svagda reći jesam li odabrao curu koja nije dovoljno dobra za njega ili obrnuto. Kvragu. Prstima sam tupkao po stolu, a zatim sam, opsovavši, gurnuo stolac natrag i ustao nagnuvši se nad laptop, i dalje zureći, ali se predomišljajući. Što bi ovo uistinu postiglo? Ako sam u krivu, ako bi njoj stvarno bilo bolje s Davidom, onda... ako mi je zbilja stalo do nje, pustio bih je, zar ne? Zašto bih je želio povrijediti? Pokrenuo sam Wingmen Inc. upravo za ljude poput nje. Kako bih je zaštitio od tipova poput mene, tipova koji su igrači. Je li uistinu to bilo u pitanju sada? “Joj, sranje”, progunđao sam. Pretvarao sam se u žensku - razmišljao sam o svakom mogućem ishodu, analizirao svaki kut situacije. Ukratko, bio sam poput Lexa sa sisama.

269


“Pa, hoćeš li ih pročitati?” Lexov je glas prekinuo moje buljenje u laptop, zbog čega sam ponovno opsovao i gotovo gurnuo računalo na pod. “Nisam još odlučio.” Prekrižio sam ruke. “Što radiš kod kuće?” “Živim ovdje.” Lexovo je lice bilo ozbiljno. “Osim ako me izbacuješ, što možda učiniš nakon što preletiš rezultate.” “Tako su loši?” Datoteke su mi se rugale svojom organizacijskom briljantnošću. Postojala je kartica za svaku klijenticu, i mogao sam vidjeti svoje ime. Zbilja nisam želio vidjeti svoje ime. “Tako loše da će ti doći da se opiješ.” Lex se počeo kretati po kuhinji lupajući vratima kuhinjskih elemenata, a zatim mi je gurnuo čašu viskija u ruku i izvukao stog papira s oznakom “Ian Hunter”. “Pogledaj”, rekao je. “Nemoj reći da te nisam upozorio. Ali ako će ti pomoći, onda podržavam.” “Kako to, dovraga, može pomoći?” Ispio sam cijelu čašu lecnuvši se kada mi je suhoća pića poput vatre ispekla grlo. “Donesi bocu.” Lex mi je čašu zamijenio datotekom i odšetao u kuhinju. Datoteka je bila debela, a držeći je, počeo sam se prisjećati svih usranih stvari koje sam radio curama. Nisam mogao vjerovati da je moj lukavi cimer vodio evidenciju ako ikada odlučim biti dovoljno glup i zaljubim se. “Reci mi istinu”, rekao sam kada se Lex vratio s bocom, kao i s punom čašom. Zanemario sam čašu i uzeo mu bocu iz ruke prije nego što je uspio išta reći. “Jesi li bilježio sva ova sranja znajući da ću jednog dana napokon skočiti s ruba u Zemlju obveza? Ili se samo brineš za naše klijentice?”

270


“Čudno.” Lex je izvukao stolac. “Jer čini mi se da me pitaš je li ovo osobno ili poslovno.” “Upravo se svako predavanje o poslovnoj etici pretvorilo u bljuvotinu u mojoj glavi. Hvala na tome.” Lex se podsmjehnuo istrgnuvši mi bocu iz ruke. “Ako ću biti iskren, radio sam to za naše klijentice, jer su na kraju dana one važne, a ne mi. Unio sam tvoje informacije onog trenutka kada sam zapazio da se stvari između tebe i Blake počinju mijenjati. Kvragu, čim sam zapazio ustezanje.” “Kako molim?” “Nemoj se praviti glup. Ne stoji ti.” Lex je zakolutao očima. “Ustezanje. Ustezao si se. Naginjao si joj. Svaki mišić u tvojem tijelu napeo bi se kada bi ona ušla u prostoriju, stegnuo bi šake kada bi David ušetao u prostoriju, a oči bi ti se skupile onako čudno pa je izgledalo kao da se samo pokušavaš usredotočiti ili možda odraditi zadaću iz statistike u glavi premda si se zapravo svim snagama trudio ne ubiti nesretnoga gada u kojega si uporno piljio.” Lex je nagnuo bocu i otpio golemi gutljaj. “Mislim ovo na najbolji mogući način, Lex, ali da si ženska, prilično sam siguran da bi ovo što znaš o meni odražavalo uhodničke tendencije.” “Misliš da ne znam?” Glasno se nasmijao. “Ne mogu promijeniti to što sam genij. Moj blagoslov, moje prokletstvo.” “Aha.” Osjetio sam pulsirajuću glavobolju između sljepoočnica. “Dobro, ovo je kao flaster. Brzo ću ga skinuti i pogledati.” “Mogu ti pročitati rezultate naglas svojim seksi glasom ako će to pomoći.”

271


“Ti imaš seksi glas? Ma daj?” Nasmijao sam se ponovno ukravši bocu od njega i ovaj put otpivši manji gutljaj. “Aha, jedna od mojih osvojenih rekla je to jutros premda mislim da me samo pokušavala navabiti natrag u krevet umjesto da iskočim kroz njezin prozor jer mi je kuća poplavljena.” Osvrnuo sam se oko sebe. “Opa, da, vidim što hoćcš reći. Toliko vode. Sva sreća da imamo osiguranje.” “Hej, upravo sam to i ja rekao.” “Gad si — znaš to, zar ne?” “Kaže tip čiji je pas uginuo koliko puta prošle godine?” Mrko sam ga pogledao. “Ne više od deset. To je posve drukčije.” “Čovječe, ti ubijaš imaginarne pse. Ja barem smišljam izgovore o sasvim mogućoj kućnoj katastrofi.” “Dobro.” Podigao sam ruke. “Neću se prepirati s tobom. Samo ću pročitati, razmisliti, a onda”, duboki uzdah zatresao mi je cijelo tijelo “napiti se.” “Samo tako.” Lex je ustao. “Možda pričekaj s cugom dok ne pročitaš i ne shvatiš potpuno sve izračune, može?” Kimnuo sam i odgurnuo bocu. Popio sam možda dva gutljaja, što je teško moglo biti mnogo, ali ipak, možda se poželim odvesti poslije - znate, s litice. Prva stranica nije bila tako loša. S druge strane sadržavala je samo moje ime, dob, visinu i težinu. Sranje, ne bi me iznenadilo ni da je Lex imao moj OIB. Sljedeća stranica sadržavala je informacije o Blake, sve što sam već znao. A treća je stranica sadržavala naše rezultate. Ona i David odgovarali su si negdje osamdeset posto. Zapamtio sam taj prokleti broj. Kvragu, glupi grafikon bio mi je

272


zacementiran u umu poput noćne more koja se vraćala svaki put kada bih zatvorio oči. Pedeset. Brojka je bila obeshrabrujuća. Mi smo si odgovarali pedeset posto. Tupo sam nastavio čitati. Postigao sam ispod prosječni rezultat u sljedećim područjima: sposobnost za vezu i ljubavna prošlost, a natprosječni u seksualnom promiskuitetu. Progutavši golemu knedlu, nastavio sam čitati: Statistike pokazuju da, ako Klijentica A odluči početi vezu s Klijentom B, postoji pedeset postotna mogućnost da će jedno ili oba srca biti slomljena i da će veza završiti unutar dva mjeseca nakon završetka faze medenog mjeseca. Dva mjeseca. Naš mi je program čak dao i prokleti vremenski okvir za smrt naše veze. Gurnuo sam papire ustranu. Nisam više morao čitati. Znatiželja je bila zla kučka, stoga sam zgrabio Davidove informacije i krenuo čitati. Statistike pokazuju da, ako Klijentica A odluči početi vezu s Klijentom C, postoji osamdeset i osam postotna mogućnost da će njihov odnos procvjetati. Veza će imati čak i veću mogućnost za uspjeh nakon prolaska prva tri mjeseca. Nemoj srat. Zatvorio sam mapu i pogledao na sat. Bila je na spoju već sat vremena. A ja sam sjedio kod kuće, na dobrom putu da se napijem samosažalijevajući se zbog nekoliko glupih brojki. Bez razmišljanja posegnuo sam za svojim ključevima i odmarširao prema vratima.

273


“E ne, nećeš.” Lexov je glas odjeknuo hodnikom. “Ja ću voziti. Ja sam popio jedno piće. Ti si popio... tko zna koliko. Kamo idemo?” Odbio sam odgovoriti. “O, super, dakle prismotra? Zvuči zabavno. Pridružujem se.” “Zar nemaš zadaću ili što?” Progurao sam se kraj njega i dohvatio svoju jaknu. “Išta?” Osmijeh mu je opao. “Ne.” “Što?” Skupio sam oči. “Nikad nisi doma četvrtkom navečer, niti bilo koju drugu večer kad smo več kod toga. Što se događa?” “Ništa.” Odgovorio je kratko, a čeljust mu se stisnula kao da pokušava zdrobiti cijeli red zubi. “Pusti.” “Dobro.” Bol mi je bubnjala u glavi. “I idemo u U Village. Odveo ju je na večeru u restoran Ptista and Co.” “Hah.” Lex se nasmijao, a zatim uozbiljio. “O, ozbiljan si. Ptista and Co?' “Nisu svi stručnjaci za zavođenje, hvala Bogu.” “Tjestenina. Najgori spoj osim rebaraca.” “Opet, hvala Bogu na tome.” Lex je zastao na vratima. “Čuj, misliš li zbilja da je ovo dobra zamisao? Koliko se god protivio bilo kakvoj vezi u kojoj vješaš plašt o klin i ostaješ vjeran jednoj osobi, ovo bi špijuniranje moglo završiti loše.” “Superjunaci ne špijuniraju. Mi... provjeravamo.” “A kao zlikovac, ja bih jednostavno provalio, pa tko sam ja da govorim?” “Upravo tako.”

274


TRIDESET TREĆ E POGLAVLJE Nisam osjećao da radim išta loše sve dok se nismo dovezli u mojem terencu poput dvojice tipova koji pokušavaju opljačkati banku. “Krajnji kut”, Lex je rekao spuštajući dalekozor. “Okrenuta je prema njemu, ne sjedi mu nasuprot, već pokraj njega. Gad možda ipak ima neke vještine. Želiš vidjeti?” “Ne.” Gledao sam ravno pred sebe. “Posljednje što želim vidjeti je koliko joj blizu sjedi, i je li strateški ispustio svoju salvetu na pod kako bi imao izliku privući stolac bliže njoj.” “Zastrašujuće je”, Lex je rekao tihoga glasa, “kako dobro poznaješ muški rod.” “Salveta?” “Aha.” “Privlačenje stolca?” “O, da.” “Sranje.” Protrljao sam oči jer mi se vid zamutio od glavobolje. “Vjerojatno će joj se nagnuti i reći da je ne čuje dobro zbog gomile. Zatim će još jedanput privući stolac bliže dok se ne nađu bedrom o bedro, a onda će pred njegovom rukom ostati put od tek nekoliko centimetara da dosegne njezinu golu nogu. Najbolja erogena zona za spoj.”

275


Lex je šutio. A onda: “Sranje, čovječe, trebao bi napisati knjigu... Mršti se, izgleda kao da se ispričava... Ponovno privlači stolac, ali ne mogu vidjeti pod stolom.” “Dira je. Naravno da je dira.” “Ne pretpostavljaj.” “Zato što sam dosad griješio?” Pukao sam. Lex nije odgovorio, a ja se i dalje nisam mogao natjerati da pogledam. Gledanje se činilo poput posljednje kapi, izdaja. Rekao sam joj da joj vjerujem, stoga sam barem, koristeći se Lexom, održavao svoje obećanje. Na neki način. “Pa, Supermane, koji je sljedeći potez?” Lex je upitao nakon nekoliko sekundi tišine. Mobitel mi je zavibrirao. Bila je to poruka od Blake. Namrštivši se, otvorio sam je i osjetio kako mi napetost prožima tijelo. Blake: Večera je gotova. Naručujemo desert, a onda dolazim kući. Ne brini se. “Lex?” Namrštio sam se osjećajući kako mi bijes struji kroz vene; došlo mi je da nabijem mobitel na kontrolnu ploču. “Jesu li jeli?” “Vidim kruh na stolu... ali ne i glavno jelo. Čekaj, samo malo.” Ponovno je zašutio, a onda nastavio: “Konobar je došao do njih, ali ga je David otposlao.” Kimnuvši, ispalio sam odgovor Blake. Ian: Je li hrana dobra? Što si naručila? Odmah sam dobio odgovor.

276


Blake: Hrana je sjajna. Naručila sam piletinu na tajlandski. “Lex...” Ozbiljno sam trebao krenuti prije nego što upadnem u restoran i napravim kaos. “Jesi li siguran da još nisu jeli?” “Gotovo sto posto. Zašto je to važno?” “Valjda i nije.” Osim što mi je lagala o nečemu malome. Što je značilo da se dogodilo nešto veliko... Zašto bi mi rekla da je naručila i da je bilo dobro iako još nije jela? Zašto bi izmislila laž? Zašto sam, dovraga, ja bio tako paranoičan? “Trebali bismo krenuti”, rekao sam. Nije da sam se sada mogao suočiti s njom, a ionako je bila riječ samo o hrani. “Da”, Lex je rekao ubacivši u prvu brzinu i bacivši dalekozor na stražnje sjedište. “Sjajna ideja.” “Opa, odjednom si u žurbi?” Nasmijao sam se kada je Lex okrenuo auto tako da je moj prozor sada gledao prema restoranu. Bio je to letimičan pogled. Jedan prokleti letimičan pogled. Zbog kojega ću žaliti do kraja života. Blake. David. Ljubili su se. Podigao sam mobitel ne mogavši se spriječiti da uslikam poljubac, misleći da će ga svakog trena odgurnuti, ošamariti, ustati i otići. Nije. Okinuo sam fotku.

277


A kada je Lex izišao s parkirališta, zabio sam posljednji čavao u lijes naše veze. Hej, vidi li to - uspjeli smo doći do trećeg tjedna. Očito je na našem programu trebalo još malo poraditi. Stisnuo sam “Pošalji” s porukom Nadam se da si uživala u desertu. “Lex”, promrmljao sam kada smo se vratili kući. “Napij me. Sada.” Zagledao se u mene, nečitljiva lica, što nije bilo nimalo nalik Lexu. Bili smo prijatelji godinama, i nikada me, tijekom sveg ovog vremena što smo se družili, nije pogledao tako, čak ni kada sam bio ozlijeđen i u bolnici. Prvi put u mojem odraslom životu moj me najbolji prijatelj gledao sa sažaljenjem. Grozno. “Nemamo dovoljno da te napijemo, to su loše vijesti”, Lex je najavio kada smo ušli u kuću, a ja sam piljio u pult, uma pomućenog od bijesa i razočaranja i, ako ću biti iskren, goleme tuge. Tuge s kojom sam se odbijao suočiti. Jer suočavanje s tugom značilo je žalovanje, a to je bilo glupo. Zašto bih žalovao za nečime što sam jedva imao? Ali ljutnja? S ljutnjom sam dobro znao kako. Kvragu, kako se netko poput mene našao u ovom položaju? Dobro, propast nam je bila suđena. U redu, to sam shvatio, ali zašto me zavlačiti? “Kakav je osjećaj?” Lex mi je nalio čašu viskija i sjeo nasuprot meni, na barski stolac.

278


“Što, imati slomljeno srce? Joj, pa ne znam, Lex. Malo škaklja, kao da mi je pero zapelo u guzici. Koji vrag, čovječe, jesi li ti ozbiljan?” “Mislim, biti na drugoj strani.” Izgledao je kao da je najozbiljnije znatiželjan. “Onaj koji je odbačen iako je očito on bolji izbor.” “Daj, molim te. Vidio si brojeve.” “Da. Brojeve. Nemoj mi reći da stvarno vjeruješ u to sranje. Dobro, temeljimo našu tvrtku na njima, u redu. I da, većim dijelom ta metoda pali. Ali nikada ne uzima u obzir kemiju. Kužiš to, zar ne? Računalo to ne može predvidjeti.” “A onog dana kada uspije...” “Da, bit ćemo sjebani, zato što će roboti preuzeti svijet. Imaš sreće što ću predvoditi puč, pa ću ti sačuvati mjesto na matičnom brodu.” Zakolutao je očima. “Ozbiljno, ne mogu vjerovati da vodim ovaj razgovor s tobom, kao da si žensko, ali ne postoji matematička jednadžba za kemiju. Uopće. Ne možeš je dobiti na silu i ne možeš je predvidjeti. Ona i David možda izgledaju dobro na papiru, ali pali li je on? Umire li iznutra zbog njegovih osmijeha? Njegov poljubac - je li toliko dobar da joj gaćice same padaju od njega? Ne kažu li to žene?” Podigao sam ruku poput znaka za stop. “Mislim da nam treba više alkohola ako ćemo uporabljivati fraze poput ‘gaćice same padaju’, Lex.” “Pretvaraj se da sam žensko.” “Radije ne bih. Budući da sada mrzim sve žene, sigurno ću učiniti nešto glupo, kao poljubiti te zbog zbunjenosti od hormona, a onda ti pokušati razbiti bocu na glavi od bijesa.” “Prvo, ne ljubi me - to će nam uništiti prijateljstvo.” Podigao je jedan prst, zatim drugi. “Drugo, oboje nas zanimaju

279


cure, stoga mislim da se podrazumijeva kako je eksperimentalna faza prošla otprilike u isto vrijeme kada smo odslušali engleski za početnike.” Još je jedan prst poletio u zrak. “I treće. Udariš li me u glavu bocom ili samo jastukom, vjerojatno ću te srušiti na pod kao što sam to učinio u šestom razredu kada si rekao Amandi da su me, zahvaljujući svem metalu koji sam imao u ustima, izvanzemaljci mogli vidjeti iz svemira.” “Želiš da govorim?” Ogorčeno sam se nasmijao. “O tome kakav je osjećaj vidjeti kako cura koju si upravo poševio ljubi drugog tipa? Ili kako ti cura do koje ti je stalo laže? Što kažeš na ovo?” Podizao sam prst po prst čineći vlastiti popis. “Jadno je. Želim ubiti Davida. Želim da ona pati jednako koliko ja patim. Želim da se bol u sredini mojih prsa opusti dovoljno da mogu prokleto disati. Želim joj zalupiti vrata u lice, a zatim se ispričati i zagrliti je i moliti je da odabere mene.” Zagledao sam se u svoju ruku, ispruženih prstiju, a zatim je zatresao kao da će to prekrižiti točke na mojem popisu. “Želim toliko toga i tako sam zbunjen da mislim da mi je jedina opcija utopiti se u viskiju kojeg očito nemamo dovoljno. To je istina.” Lex je šutio. Kuhinjski je sat otkucavao u daljini ispijajući moje već gotovo spaljene živce. “Pa, ovako.” Lex je pročistio grlo. “Imaš dva izbora. Reci joj da si je vidio i suoči se s njom licem u lice, ili... oprosti se s njom bez objašnjenja. Prvo će biti lakše za tebe, a drugo će biti teško za oboje. Razmisli i nemoj previše dramatizirati. Zapamti, imamo kite.” “Skoro si me zavarao jer se čini kao da je ona upravo odvalila moju i smijala se čineći to.”

280


“To je bilo tvoje srce, ne kita. Znaš razliku, zato prestani biti kreten i popij ostatak tog viskija.” “Ostalo je još dvije kapi. Misliš li da će se, ako zatvorim oči i lupnem petama, pretvoriti u dvije boce?” “Učini to i opet ću te nazvati ženskom.” Frustrirano uzdahnuvši, nagnuo sam bocu i bacio je u smeće, a zatim izvukao mobitel iz džepa. Sedam propuštenih poziva. Svi od Blake. “Što će biti?” “Ja sam popravljač”, rekao sam, i dalje piljeći u svoj mobitel. “Stoga ću popraviti ovo. Još smo na ugovoru, ali prema našem dogovoru, kako stoji u posljednjem odjeljku, barem u vezi s Blake, ako je izvede na spoj i poljubi je, ugovor je gotov.” Pogledao sam u njegov laptop. “Okončaj ga.” “Hm.” Lex je ustao. “Jesi li siguran da je to dobra zamisao?” “Što?” podsmjehnuo sam se. “To je htjela od početka, a bez obzira na to kako je to dobila, dogodilo se. Okončaj prokleti ugovor, zatraži novac i obriši njezine informacije iz mojeg rasporeda kad si već kod toga. Ja se moram sastati s Vivian ujutro, a onda ću imati novu klijenticu sljedeći tjedan.” “Iane, razmisli o ovome.” Lex je krenuo prema meni. “Ignorirajući je, riskiraš da...” “Da što?” Viknuo sam. “Da zauvijek ode? Već je otišla. Odlučila je. Nije izišla iz mojega kreveta posljednjih četrdeset i osam sati, ali mu je svejedno uzvratila poljubac! Poljubila ga je, Lex. Gotovo bih radije da je spavala s njim.” I on je vrlo dobro znao koliko intiman poljubac može biti. Seks je mogao biti bezuman, ali poljubac? Nikada. Tisuće misli prethodile su poljupcu, milijun osjećaja razvijalo se tijekom njega, i bio je to

281


jedini čin predigre koji bi se još godinama ponavljao u ženinom umu, većinu vremena više od samog seksa. Sjećaš se svakog trenutka svojega prvog poljupca s nekim. Prvi seks? U mnogim slučajevima vrijedan je škrgutanja zubima, beznačajan je, sramotan, nedovoljno dobar. Poljubac se, međutim, uvijek pamti. I uvijek postoji razlog za to. “Iane, pitat ću te još jedanput - jesi li siguran?” “Obriši datoteku, Lex. I dalje sam tvoj šef, tehnički gledano, zar ne?” Bio je to nizak udarac. Iako smo bili partneri, ja sam imao nešto veći udio u tvrtki - šezdeset posto. Znao sam da ga je to zaboljelo. Izgledao je raspiždeno, spreman udariti me u čeljust. “Jesi.” “Onda učini to.” Ostavio sam ga u mračnoj dnevnoj sobi i zaputio se prema stubama, teško koračajući. Kada sam bio na pola puta do gore, zazvonilo je zvono na vratima. Lex ih je otvorio kako sam i očekivao. “Je li Ian tu?” Blake je upitala. Zastao sam na stubištu zadržavši se u sjeni, prisluškujući. “Nije”, Lex je slagao. “Blake, trebala bi otići.” “Ne!” viknula je. “Ne mogu. Ne razumije ono što misli da je vidio. Samo - trebam mu objasniti.” “Dobro.” Lex je prekrižio ruke stavši nasred ulaza. “Objasni meni. Zašto te je, dovraga, neki drugi tip ljubio?” Šutjela je nekoliko dahova. Zatim je rekla: “Radije bih razgovarala s Ianom o tome.” “E, jebiga. Imaš mene. Govori ili odlazi, zaboli me.” “On je mene poljubio!”

282


“Priča stara kao vrijeme.” Lex se podsmjehnuo. “A ti si mu uzvratila poljubac. Propuštam li kakav važan detalj, kao da si ga odgurnula, udarila koljenom u jaja, vrisnula iz sveg glasa?” “Jesam... odgurnula sam ga... nakon nekog vremena.” “Ali si oklijevala. To ne govori ništa dobro o tebi, kao ni o tome što misliš o mojem najboljem prijatelju. Istom onom najboljem prijatelju za kojeg sam prilično siguran da će poželjeti odustati od najlukrativnijega poslovnog koncepta koji sam vidio u posljednjih nekoliko desetljeća, i sve to zbog toga što je neka cura, koja se ne zna čak ni obući bez njegove pomoći, pomislila da bi mogla ciljati malo više i prevariti ga.” Stiskao sam rukohvat stubišta tako čvrsto da su me ruke zaboljele. Bio sam rastrgan između želje da je obranim i da počnem vikati na nju kao što je on to činio. “Ciljati više?” Nasmijala se. “S Davidom? Jesi li ti lud?” “Sigurno si silno ponosna na sebe”, Lex je rekao tiho. “Jedina cura koja je osvojila Iana Huntera, a nisi ga čak ni zadržala. Odbacila si ga čim ti je simpatija iz djetinjstva posvetila malo pozornosti. Misliš li da bi Davidu uopće bilo stalo do tebe da te Ian nije stavio na njegov radar? Misliš li da sada mari za tebe?” “Mi smo prijatelji. To je to.” “A ti i Ian ste... što?” “Hodali! Hodamo'.” “Poljubila si drugog tipa. To znači da je ono što ste ti i Ian imali gotovo. Očekuj okončanje ugovora ujutro. Dosta mi je razgovora s tobom, i iskreno, mislim da si kučka. Eto. Rekao sam to. Idi se isplači u jastuk jer su muškarci užasni. Još bolje, siguran sam da bi te David rado utješio. Raširi noge za njega. Ovo je gotovo.”

283


Vrata su se zalupila. Zapanjen, čekao sam da mi Lex nešto kaže, ali bio je tih, zastrašujuće tih, dok je šetkao ispred vrata, potom udarivši zid nogom. “Jesi čuo?” Lex je upitao promukla glasa. “Teško da mi je moglo promaknuti.” “Nisam je mislio nazvati kučkom. Zanio sam se.” Lex je iznenada trznuo glavu prema gore i nasmijao se. “Možeš mi zahvaliti poslije.” Skupio sam oči. “Kako to misliš, zahvaliti ti poslije?” “Jesi li se ikada zapitao zašto ti tako dobro idu spojevi?” Nemarno je slegnuo ramenima. “Zašto ti uvijek rado prepustim da podučavaš klijentice umijeću zavođenja dok ja samo radim na tehnikama ljubljenja i prekidima?” “Ne, ali imam osjećaj da ćeš mi otkriti skriveni talcnt.” Bol je bila manja kada nisam razmišljao o njezinu glasu, o tome kako je tužno zvučala. “Moja specijalnost? Prekidi. Htio sam razgovarati s tobom o tome, ali... mislim da možemo dodati tu specijalnost u Wingmen Inc. Pomažemo ljudima s prekidima, ali im možemo pomoći i s pomirenjima. Ako joj je stalo do tebe, vratit će se, za tri, dva, jedan.” Začulo se kucanje. Lex je podigao obrvu, a zatim naglo otvorio vrata. “Nisam li ti rekao da odeš?” “Samo”, Blake je gurnula Lexa, “prekini govoriti na dvije sekunde tako da ja mogu progovoriti a da se ne moram braniti. Reci Ianu da ću se vratiti. A ako se ne javi na mobitel, ući ću kroz njegov prozor. A ako ga zaključa, razbit ću ga svojim kovčegom za šminku, ili nečim jednako teškim. Neću prestati dok

284


me ne sasluša. I mislim...” Zašutjela je. Plače li ona to? “Mislim da ga volim.” Moj se svijet prestao vrtjeti. Šunjajući sam se spustio, gotovo se skotrljavši niz stube dok sam zapanjeno čekao da Lex nešto kaže. “Dobar odgovor. Bit ćemo u kontaktu.” S tim joj je zalupio vrata u lice, samodopadno mi se nacerio i kazao: “Rekao sam ti.”

285


TRIDESET Č ETVRTO POGLAVLJE Moj je prokleti krevet mirisao po Blake, što je bilo zbilja ironično jer sam iz prve ruke znao što mirisi čine sjećanju. Zato sam rabio samo određene gelove za tuširanje kada bih se sastajao s klijenticama, određene kolonjske stvarajući povezanost, no ipak pazeći da ta veza ne postane tako čvrsta da im se učini da su više zaljubljene u mene nego u tipa kojega su ganjale. Morao sam pridobiti njihovo povjerenje, ali ne do te mjere da se emocionalno vežu. Nikada, ni u najluđoj mašti nisam mislio da će mi se to obiti o glavu, da će se uloge obrnuti i da ću morati spavati u paklenoj kombinaciji mirisa šampona od lavande i vanilije, tijela tako napetog da sam se bojao pretjeranog trenja plahti dok sam je noću sanjao. Rekla je da me voli. Nisam bio siguran jesam li joj vjerovao. Svi su me voljeli, ili su barem to mislili. A dopustiti drugom tipu da te poljubi, i još gore, uzvratiti mu poljubac, nije bila ljubav. Prostenjavši, teško sam spustio ruku na jastuk pokraj sebe, a kada sam ga ponovno rastresao, ponovno me paralizirao nalet lavande i vanilije.

286


“Kvragu.” Odgurnuo sam ga s kreveta i pogledao na svoj noćni ormarić. Bilo je šest ujutro, najbolje vrijeme za teretanu, posebice stoga što sam znao da Davida ondje već dugo neće biti kada ja dođem. Nisam bio posve siguran da bih se mogao suzdržati da ga ne prebijem kada bih dobio priliku. Ako ništa, možda mu ponudim pomoći na benču, a onda pustim da mu uteg padne na prsa - ili vrat. Dobro je znati da sam razmišljao o ubojstvu. Zamišljajući kako se njegove ruke omataju oko Blake, čvrsto sam stisnuo šake. Da. Vrijedilo bi, samo da vidim glup i bespomoćan pogled na licu toga gada. *** “Još dva”, Davidov je prijatelj DJ rekao, prstima jedva dotičući šipku kada je David, glasom nalik na kakvog diva, prostenjao i podigao uteg. “Još jedan.” Davidove su se noge umalo podigle s tla. Je li cijela košarkaška ekipa bila nesposobna za pravilno dizanje utega? Ili samo David? Izgledalo je kao da koristi svaku stanicu u svojem tijelu kako bi prisilio uteg da se ponovno podigne. Dan bi mi ozbiljno bio ljepši kada bi gad prdnuo i kada bi netko to objavio na Twitteru. Ajme, hashtagovi koje sam mogao smisliti. Već me iživciralo to što je David promijenio svoj raspored i vježbao tijekom mojeg vremena, ali neka mu je. Vratio sam se svojim sklekovima, a iz Davidova je smjera došlo još vikanja. “Odlično trošenje kalorija, odlično”, rekao je DJ. Čuo sam udarac po leđima i, vjerojatno, po dupetu. Nije mi nedostajao taj dio organiziranih sportova - kultura, to kako bi dizanje utega

287


i treniranje postalo gotovo religija. To nije bilo zdravo, i to je bila jedna od onih stvari zbog kojih sam bio zahvalan što sam na drukčijem putu, iako to nije bio onaj koji bih izvorno odabrao za sebe. Završio sam svoj posljednji sklek i srušio se na prostirku ujednačavajući disanje, čekajući da mi se puls smiri, kada je par japanki došetao ravno u moje vidno polje. Crnobijele Adidas japanke iz 1992., broja trideset i devet. Polako sam podigao glavu, a potom se uspravio u sjedeći položaj na prostirci. “Da?” Glas mi je bio odsječan, iziritiran. Nije bilo teško postići taj ton jer sam bio iscrpljen od treninga i nevjerojatno raspižden. Bila to ljubav ili ne, ipak je poljubila drugog tipa. Varanje je varanje. Točka. Blakeina valovita kosa bila je svezana u niski rep i nosila je naočale crnih okvira. Nisam imao pojma da nosi naočale. Cijeli joj je trbuh bio otkriven zahvaljujući niskim košarkaškim hlačicama i vrlo visokom i uskom ružičastom sportskom grudnjaku. Mogao sam samo zamisliti koliko je tipova upravo u tom trenutku počelo slagati utege nadajući se da će je impresionirati ne shvaćajući da ona nije tip cure koju bi time impresionirali. Ja sam to dobro znao. Sportaši bi odmah prozreli ta sranja, posebno kada nisi mogao ni podignuti prokletu šipku sa stalka. “Blake”, David je viknuo s druge strane dvorane. Ja sam stisnuo zube pokušavajući ne poludjeti. Zašto je, kvragu, došla? “Slušaj.” Blake je ignorirala Davida i sagnula se, tihoga glasa. “Trebamo nasamo razgovarati.”

288


“Zar nisi dobila moj email?” Naglo sam ustao i ručnikom počeo brisati vrat. “Gotovo je.” “Ne, nije.” Njezina je donja usna zadrhtala te je spustila ruku na moju podlakticu. “Iane, volim te. Žao mi je zbog poljupca. Mogu objasniti. Nije to imalo nikakve veze s tobom. Bila sam zbunjena.” “Nemoj me jebat”, rekao sam prazno se nasmijavši. “Gle, oboma si nam napravila uslugu.” “A da?” Bio je njezin red da pizdi; trgnula se i prekrižila ruke podigavši sise dovoljno visoko da u svakom tipu koji pogleda u našem smjeru pobudi seksualne fantazije koje će trajati još satima. “Aha.” Brzo sam joj povukao ruke dolje i prikovao joj ih na bokove. Tako je bolje. “Procjena naše uspješnosti... nije bila dobra. Stoga osim ako želiš dati ovome pedeset postotnu priliku”. Slegnuo sam ramenima i kimnuo prema Davidu, koji nam se približavao, “trebala bi otići k onomu koga si cijelo vrijeme željela.” Kvragu, kako nikada nisam zapazio koliko glupo hoda? Ravna linija, amigo, ravna linija. Blake je skupila oči. “Sve se to promijenilo. Znaš to.” “Zbog seksa”, objasnio sam. “Dolazi do kemijske reakcije koja te emocionalno veže za osobu kada se poseksate. Pusti da prođe nekoliko dana pa ćeš se ohladiti. Kao i ja.” “Iane”, rekla je ponovno, ovaj put još očajnije. “Govorim ti da te volim, a ti me odguruješ. Zar ti uopće nije stalo do mene? Ni najmanje?” Jeste. Bilo mi je stalo i previše. A u tom trenutku, unatoč tomu što je ona govorila, unatoč tomu što je osjećala prema meni znao sam da ću morati donijeti odluku za nju.

289


Zato što nije vrijedilo riskirati. Ona jeste bila vrijedna rizika, svakako. Ali ja? Ja nisam. Bilo je grozno nemati nimalo vjere u sebe, ali što ako je povrijedim? Sto ako sam, u ovoj situaciji, ja njezin Jerry, suprug moje sestre? Tip koji se činio sigurnijim izborom, zbog čega će sljedećih deset godina jadikovati za nekim drugim? “Iane?” Suze su joj navrle na oči. “Idi.” Napravio sam korak unatrag. “Dečko te čeka.” “Moj dečko stoji preda mnom.” “Ne više”, prošaptao sam posljednji se put zagledavši u te usne, te oči. Morao sam svrnuti pogled. “Budi sretna.” “Jesi li ti?” “Jesam li ja što?” Prenuo sam se. David je sada bio samo dva metra udaljen od nas, sve se više približavajući. “Sretan?” “Zar je važno?” upitao sam kada je David zavukao ruku oko Blake i pokušao je privući kako bi je poljubio. “Meni, jest.” “Iane!” David je ispružio slobodnu ruku. “Dobro te je vidjeti, čovječe.” Zagledao sam se u njegovu ruku, a zatim ga blijedo pogledao u oči, neskriveno ignorirajući njegovu navodnu prijateljsku gestu, koju je pokušavao pretvoriti u pobjedničko rukovanje. Želeći mi time reći: Hej, žao mi je što si izgubio, patetični gade, ali evo ti medalja za sudjelovanje za sav trud. Nema ljutnje, zar ne? E, usput - jesi li je ti naučio onaj potez s uvijanjem leđa u krevetu? Hvala, čovječe. Hvala do neba. “Kvragu”, rekao sam ispod glasa i razvukao najbolji lažni osmijeh koji sam uspio postići. “Vidimo se poslije, ljudi. I Davide?”

290


Nevjerojatno. I dalje se podsmjehivao. “Da?” “Dobro se ponašaj prema njoj.” “O.” Spustio je pogled poljubivši je na vrh glave. “Već jesam... sinoć.” Blakeine su se oči raširile. I prije nego što sam shvatio što se događa, poletio sam preko prostirke i nabio ga šakom u lice. Više puta. “Iane”, Blake je viknula kada su se snažne ruke omotale oko mojih prsa i otrgnule me od Davidova tijela na podu. Ponovno sam pokušao nasrnuti na njega. “Čovječe.” DJ me jače uhvatio. “Pusti to, čovječe. Pusti.” “Gade!” Vikao sam. “Još je jedanput omalovaži ovako i ubit ću te!” David se podsmjehnuo kroz krvave zube. “Šalio sam se.” Potapšao je svoj nos na kojemu su se već počele pojavljivati masnice. “Daj, prihvati šalu.” Šalu? Tko se normalan šali o tome kako je ševio curu, i to pred njom? Grižnja me savjesti počela izjedati jer, iskreno, koliko sam puta ja učinio isto? “Iane”, Blake je zazvala za mnom. Nisam je mogao ni pogledati. Opsovavši, izišao sam iz prostorije s utezima kroz prestravljenu i znatiželjnu gomilu. “Iane!” Blake je došla do mene i uhvatila me za ruku. “Nije ono što misliš.” “Reci mi.” Nisam više prepoznavao svoj glas. “Je li to bilo prije ili poslije?” “Što?” Izgledala je zbunjeno.

291


“Rekla si Lexu da me voliš - je li to bilo prije nego što si ga poševila ili poslije?” “Nisam!” Blake me gurnula. “Jesi li ti ozbiljan? Kako je od poljupca došlo do seksa?” “Ne znam. Ti reci meni. Ja sam ti pokazao sve korake, Blake.” “Nevjerojatno!” Gurnula me jače. “Ja ti kažem da te volim, a ti ne samo da me guraš prema njemu, već me i optužuješ da sam spavala s njim?” “Nije da nisi to željela, siguran sam”, promrmljao sam. Peckajući osjećaj prožeo mi je obraz kada je njezina ruka sletjela na moje lice. “Jesmo gotovi?” upitao sam obišavši je. “Itekako. Gotovi.” Otrčala je natrag u prostoriju s utezima, a ja sam nastavio svoj hod srama sve do svojeg auta. Smiješno je to što bi prije nekoliko tjedana ovo što se dogodilo bila savršena namještaljka da tip napokon zamijeti djevojku. Kvragu, čak ni ja ne bih mogao napisati tako dobar kraj. Jedini problem? Ovo nije bila fikcija. Nije bila namještaljka. Ovo je bio život. Tko god da je rekao “ako nekog voliš, pusti ga da ode” očito nikada nije bio zaljubljen. Ipak, bilo je to upravo ono što sam sada ja radio. Puštao sam je da ode. Boljem čovjeku. Koji prvi put u mojem životu, shvatio sam, nisam bio ja.

292


TRIDESET PETO POGLAVLJE “Iane? Slušaš li me uopće? Poljubili smo se. Bilo je nevjerojatno...” Kvragu, čak i da je to bio najgori poljubac u njezinu životu, i dalje bi bio nevjerojatan, jer kada si zaljubljen ili ti se netko uistinu sviđa, možeš opravdati gotovo sve. Pa, naravno da mu je dah mirisao na kavu. Radi u Starbucksu! Halo, pa pije kavu! Blesavi Ian. O, ne, namjerno me nabio zubima! Rekao je da pati za mnom već godinama. Godinama! Možeš li podnijeti to! Ne, zbilja ne mogu. Molim te, prestani govoriti. Ili moj osobni najdraži izgovor: Rekao je da je bolje ako ima više pljuvačke, jer te suha usta mogu ubiti tijekom oralnoga. Kunem se. Aha, a jaja će ti otpasti ako se ne poseksaš prije četrdesete. Ne, stvarno. Pogledajte na internetu. “Iane!” Vivian je pucnula prstima preda mnom. “Nakon poljupca kako da zadržim njegov interes?” Da, trebao sam prestati sanjariti o određenoj djevojci i određenom tipu koji su trenutačno, kako sam vidio, hodali držeći se za ruke prema HUB-u.

293


“Ti...” Pomahnitavši na prizor, posegnuo sam za Vivianinom rukom. “Sranje, Vivian, jedan poljubac je u redu, ali tek je drugi onaj koji im govori da prvi nije bio iznimka. Stoga mu ovaj put dopusti da te poljubi, ali mu daj dvojake signale. Ne može biti prelako.” “Dobro.” Namrštila se. “Možda da sjednem malo dalje od njega?” David se nasmijao na nešto što je Blake rekla. Nosila je traperice i kratki top koji je otkrivao njezinu preplanulu kožu, kvragu! “Iane”, Vivian je zarežala. “Aha, da.” Bez razmišljanja povukao sam Vivian u svoje krilo blokirajući si pogled na Davida i Blake. “Budi razigrana s njim, a kada se nagne, ti se odmakni, ovako.” Ja sam se nagnuo, a ona se odmaknula i nasmiješila. Osjećao sam se šuplje. Prazno. “Dobar posao, Vivian. Samo pripazi da poljubac bude razigran, a onda može postati strastven. Ali nemojte se žvaliti - to nije za drugi poljubac, pa čak ni za treći. Neka te nastavi željeti. Kada ćeš ga opet vidjeti?” “Pa.” Vivian se promeškoljila na mojem krilu. Dovraga, što joj je guzica bila koščata - dajte curi kolačić ili nešto. Volim ženska tijela, ali jedite za Boga miloga. “Trebali bismo učiti večeras.” “Na javnome mjestu. Zatim odite nekamo na piće, reci mu da trebaš pauzu.” “Dobro.” Vivian se opet promeškoljila. Blake i David zacijelo su otišli. “U redu, bježi.” Podigao sam je sa svojega krila i ustao u trenutku kada su se David i Blake okrenuli prema meni. Prema izgledu njezinih usana zaključio sam da ju je ljubio, ili joj je

294


pokušao iščupati usne s lica. Ali nije izgledala zadovoljno; štoviše, izgledala je raspiždeno. Dao sam ti što ti je srce željelo, princezo. Nema na čemu. A sada prestani zuriti u mene. “Stara klijentica?” Vivian je kimnula prema njima. “Na neki način.” Namrštio sam se i dohvatio svoj mobitel. “Pošalji mi večeras poruku s lokacijom, a ja ću se držati u pozadini kako bih se pobrinuo da ti ne zatreba pomoć.” “Hah.” Vivian je kimnula. “Stvarno ozbiljno shvaćaš svoj posao, zar ne?” David mi je pokazao srednjak iza Blakeinih leđa. Znao sam da nešto nije u redu s tim gadom! “Nemaš pojma.” “Hvala, Iane!” Vivian je odskakutala, a ja sam napravio mentalnu bilješku da prerežem Davidove kočnice, naravno kada Blake ne bude na suvozačkome mjestu. Ne bih dopustio da njoj padne i dlaka s glave. Ali Davidu? Recimo samo da sam ga htio raščerečiti. *** “Blake nam je platila”, Lex je rekao kada sam ušao u kuću i spustio svoje stvari s faksa na stol. “Učinio sam pravu stvar.” Često sam to govorio u posljednje vrijeme. U glavi dok sam se tuširao. Netom prije spavanja kada bih osjetio njezin miris na svojim plahtama, bez obzira na to koliko sam ih puta već oprao. Prije predavanja, nakon predavanja. Uglavnom, postala mi je to nova mantra. Učinio sam pravu stvar.

295


Točno sedam sati poslije i dalje sam si to ponavljao dok sam ležao na kauču i pitao se koliko pizze čovjek može pojesti prije nego što se prejede do smrti. Bi li to bilo manje bolno od utapanja? Bi li Lex tugovao za mnom? Ili bi unovčio to što sam se predozirao pizzom i natjerao Dotnino’s da nazovu pitu po meni? Dubokoumno razmišljanje. U to mi se život pretvorio. U netuširanje, prejedanje i reprize Igre prijestolja. Kao pijan od pizze, u trenutku slabosti poslao sam poruku Blake. Ian: Fališ mi. Odmah je odgovorila. Blake: Nogirao si me za moje dobro i odbio me kada sam ti rekla da te volim. Idi. K. Vragu. Poruku je naglasila smajlićem. Smajlić je značio da još ima nade. Zar ne? Joj, sranje - učitelj je postao učenik. Uvijek govorim klijenticama da smajlić ne znači “želim se poseksati s tobom”; smajlić katkada jednostavno znači “sretan sam”. Je li onda to značilo da bi bila sretna kada bih otišao kvragu? Namrštio sam se kada su još jednoga glavnog lika iz lgre prijestolja zaklali preda mnom. Nisam osjetio ništa. Sranje, život ti je stvarno loš kada ne osjetiš ništa nakon smrti jednoga od svojih najdražih likova.

296


“Ustaj” Lex je zalajao. Salutiravši mu s dva srednjaka, dao sam mu do znanja koje je moje mišljenje o tom prijedlogu i nastavio gledati dok je krv lijevala iz prsa onog tipa. Hm, možda bih trebao postati glumac i poginuti na setu. Bolje to nego smrt od pizze. Nisam želio smrdjeti po salami u lijesu. Posegnuo sam za bocom Jack Danielsa. Ni kapi u njoj. Pa, kvragu! Lex je zgrabio daljinski sa stola i stišao zvuk. “Ozbiljno, ustani i prekini biti tako snužden. Prokleto me plašiš. Idemo u bar.” “Ne.” “Čovječe.” Lex se spustio na kauč. “Ubijaš me. Statistike za uspjeh njihove veze ne lažu, dobro. Činjenica je da imaju bolju stopu uspješnosti. ALI ONA VOLI TEBE!” “Moraš li vikati?” “Molim te, ta prazna boca stoji tu od deset ujutro. Piješ vodu i jedeš pizzu - i tako se nosiš s ovime. Pizza. Gadiš mi se.” “Pagliacci ne iznevjerava, čovječe. Ne možeš protiv toga. I nema mamurluka.” “Gle.” Debela mapa sletjela mi je u krilio. “Koji je vrag ovo?” “Tvoje osnovne informacije u usporedbi s njezinima.” “Lex.” Protisnuo sam njegovo ime poput psovke. Da, uzmi soli i istresi je u zjapeću rupu gdje mi je srce bilo. Stvarno, ja ću samo sjediti i neću se opirati. “Ne želim upasti u još veću depresiju.” Odgurnuo sam mapu. Lex je glasno uzdahnuo. “Volim te kao brata. Ali ova ti mapa uništava život. Želim da vidiš statistike. Prave statistike.”

297


“Prave statistike?” ponovio sam sjevši malo uspravnije. Uspio mi je pobuditi zanimanje. “Kako to misliš, prave statistike?” “Gle.” Lex je mirno podigao ruke. “Možda sam... malo izmijenio brojke...” “Malo”, hoćeš reći da si ih zaokružio na veću umjesto na manju? Lex se nakašljao u svoju ruku. “Lex!” Poletio sam prema njemu, ali sam zbog pizze bio spor i trom. “Kojeg si vraga napravio?” “Ono što sam morao”, Lex je viknuo. “Stvarno si idiot.” “Hvala ti?” Odmahnuo sam glavom. “I ponavljam, kojega si vraga napravio?” “Poznajem te.” “I ja se poznajem, hvala.” “Ne, ja te zbilja poznajem.” Lex je rukom prešao preko svoje bockave glave. “Spavao si s klijenticom, Iane. Naš se posao temelji na tvojoj sposobnosti da prije svega to ne učiniš, ali i na tome što si prokleto dobar u tome što radiš. Sjećaš se kada smo počinjali? Koji smo zavjet obojica uzeli?” Progutao sam gorki okus koji mi se nakupio u grlu. “Nikada se nećemo zaljubiti.” “Tako je.” Lex je kimnuo. “A te iste pijane noći, u što si me natjerao da se zakunem?” Nisam odgovorio. “Iane, kvragu! Što si me natjerao da učinim?” “Natjerao sam te da obećaš da mi nećeš dopustiti da se zaljubim. “A zašto?” “Zato što mi je bilo dosta gubitaka... izgubio sam svoju sposobnost da igram nogomet, i pomirio sam se s tim, ali nije mi

298


se sviđala emocionalna bol koja je s tim došla. Kvragu, kome bi se sviđala? Stoga sam ti rekao da mi uvijek čuvaš leđa.” “Zato sam” - Lex je otvorio mapu - “to i učinio.” Spustio sam pogled na papir i gotovo nasrnuo na Lexa. “Jebem ti! Kako bih se zbog ovaj trebao osjećati bolje?” Lex je prasnuo u smijeh. “Nisam mogao. Promijenio sam brojeve za pet posto, čovječe. Cijelih pet posto. I to je bilo dovoljno da te uništi. Zar ne kužiš? Pedeset posto? Pedeset pet posto? Nije važno. Brojevi mogu lagati. Srce…” “Prokleti pjesnik. Nije ni čudo da dobivaš toliko guze”, rekao sam iživciranim tonom. “Rijetko se kad moram koristiti riječima, Iane. Rijetko kad.” “Znači i dalje sam ja lošiji izbor.” “To možeš doznati samo na jedan način.” Lex je ustao i pružio mi ruku. “Znam sa sigurnošću da se David danas zabavlja, a priča se da izlazi sam dok se Blake druži s Gabs. Jesi li za piće?” Skupio sam oči. “Što? Misliš da je gospodin ‘Tako sam dobar da bih spasio leptira i onda zagrlio drvo’ loš koliko želim da jest? Vjeruj mi, volio bih da je tako.” Lex je zatresao glavom. “Ne, čovječe, zato što izgledaš kao govno. Nije da vjerujem da bi se mogao ukrcati na zrakoplov a da ne prekoračiš težinsko ograničenje.” Podigao sam majicu. “Mislio si na ovaj sixpack?” “Prekini se razgolićivati.” Lex je okrenuo pogled i prekrio oči. “Gdje, dovraga, spremaš to?” “Znaš, jednom me to jedna cura pitala. Nisam odgovorio, samo sam nabio svojega golemog...” “Očito se osjećaš bolje.” Lex je ponovno pružio svoju ruku. “Idemo te baciti pod tuš i naći kakvu jebozovnu odjeću. Znaš što

299


kaže jedna od naših najvažnijih statistika? Tipovi uglavnom zeznu unutar prva dva tjedna nove veze. A zašto?” “Zato što se javlja kompleks Boga”, progunđao sam. “Napokon su osvojili na lutriji i sada svima žele kupiti piće.” “Kompleks Boga.” Lex je kimnuo. “U prijevodu: ukrao sam sebi mačku Ianu Hunteru, što znači da mogu dobiti koju god žensku poželim, pa priđite, ljepotice, da vam pokažem što pravi muškarac zna.” Napravio sam grimasu. “Molim te, kao da bi ga i osjetile.” “Hah.” Lex je kimnuo. “Dobro, moj je posao ovdje gotov. Idi i saberi se. Krećemo za petnaest.”

300


TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE Barska scena oduvijek je bila moje područje. Zapravo, dajte mi bilo koju lokaciju s voljnim djevojkama i alkoholom... i imate moj savršeni izlazak. Osim večeras. Djevojke su izgledale previše lažno i previše su se trudile. Svjetla su bila previše prigušena. Gomila više iritantna nego uzbudljiva. A povrh svega Lex je već zauzeo žensku koja je bila gotovo identična Gabi. Kada sam to istaknuo, vjerojatno sam ga istraumatizirao jer je nakon toga ispio tri čašice tekile i promumljao: “Nema proklete šanse.” Dovezli smo se taksijem do bara, i činilo se da ću se vraćati sam. To se već godinama nije dogodilo. Alkohol nije radio kako treba; morao sam nekako ublažiti bol koja me i dalje probadala u prsima svaki put kada bih pomislio na Blake. A David još nije stigao iako se Lex zakleo da će doći. Sve u svemu, noć je bila usrana, a zahvaljujući pizzi koju sam pojeo, alkohol nije utjecao ni na jedan dio mojega mozga, barem ne još. “Hej ti.” Visoka Azijka odmjerila me sa zanimanjem. Izgledala je kao model modne kuće Victoria's Secret. “Znam li te?” “Mene svi znaju” prije bi bio moj odgovor.

301


Večeras. “Ne.” Pristojno sam se nasmiješio i obišao je zaputivši se natrag prema šanku. “Jack s ledom. Neka bude trostruki”, doviknuo sam svojem najboljem prijatelju, onome koji će mi pomoći da se napijem i zaboravim činjenicu da su upravo u ovom trenutku Davidove patetične ruke vjerojatno dirale Blake. Kvragu, Lex. izgleda da od ovog izlaska neće biti ništa. Nisam bio ni blizu pijan. Postojao je samo jedan način da to popravimo. Podigao sam čašu u zrak. Upravo sam namjeravao ispiti gutljaj kada sam, kroz dno svoje ledom ispunjene čaše, ugledao visoku figuru koja se probijala kroz gomilu. David. Spustio sam čašu, pogled uperivši u onu koja je bila s njim. Jer to očito nije bila Blake. Nisam želio skakati na zaključke. Bilo je prerano. Možda mu je prijateljica ili čak cura nekoga drugog člana ekipe. Sportaši se cijelo vrijeme drže zajedno, pa to ne bi bilo tako nevjerojatno. Glasno se nasmijao, već zvučeći pijano, a zatim je spustio glavu i... nespretno je poljubio u usta. Opa. Nije prijateljica. Moj se cerek raširio kada ju je jače poljubio, a zatim zgrabio njezinu nisku prijateljicu koja je nalikovala na prostitutku te i nju poljubio. Niska je ženska nosila pripijenu haljinu boje fuksije, koju bi svaka kurva mogla kupiti za pet dolara i liniju kokaina. “Dođite, kučke!” viknuo je, malo frfljajući, potom zaljuljavši svoje otužno divovsko tijelo prema prvoj djevojci, dok ga je druga pljeskala straga. Krcati plesni podij napravio je mjesta za

302


njih. Fasciniran, samo sam gledao. Plesanje mu nikako nije išlo, ali očito je bio previše nacugan da mari. “Kao što sam rekao”, Lex je kazao iza mene pojavivši se valjda niotkuda. “Kompleks Boga.” “Događa se i najboljima”, rekao sam osjećajući se sve samodopadnije svake minute. “I najgorima.” Lex se lecnuo i zatresao glavom u znak neodobravanja kada je David počeo njihati bokovima i nabijati ih naprijed-natrag. “Kvragu, sigurno nije nikakav u krevetu jer očito ne može uhvatiti ritam.” Lex se stresao. “Zapravo mi je žao tih pijanih cura.” “Je l' da?” Okrenuo sam se i počeo hodati prema šanku. Lex me slijedio. “Hej.” Rukom sam dozvao barmena. “Ne sviđa vam se vaše piće?” “Piće je sjajno.” Tutnuo sam mu dvjesto dolara. “Ali imam posao za tebe.” Spustio je pogled, prekrio novac rukom i rekao: “Što trebate?” “Vidiš onog Velog Jožu tamo?” pokazao sam prstom. “Želim znati što naručuje, tko plaća, koja je priča s curama. I daj mu barem četiri besplatna pića da mu to malo razveže jezik, može?” “Nema problema.” Barmen je strpao novčanice u svoj stražnji džep. “Vratit ću se za nekih sat vremena. Pokušaj ih zadržati ovdje. Ako počnu previše partijati, ja ću platiti cijeli taksi, što god bude potrebno.” “Pokušat ću, čovječe.”

303


“Klasični potez.” Lex je otpio svojeg pića. “Mislim da je naš posao gotov. Vidimo se kod kuće. Samo joj reci da ne vrišti preglasno, dogovoreno?” Zakolutao sam očima pokušavajući ignorirati ubrzano bubnjanje u svojim prsima. Ako se vrati kući? Kvragu, ako se vrati, vezat ću je za svoj krevet da nikada više ne ode. Poslao sam kratku poruku Blake pitajući je gdje se nalazi i dajući joj do znanja da ću, ako ne dovuče svoju slatku guzu do centra, pjevati pijan operu pod njezinim prozorom do četiri ujutro. A kada i dalje nije odgovarala, slagao sam da mi treba prijevoz i pitao je je li normalno vidjeti Pinokija od ludih gljiva. Mobitel mi je zasvijetlio unutar minute. I samo tako. Vratio sam se u igru. *** “Ne izgledaš nadrogirano.” Blake me mrko gledala zalupivši vratima auta iza sebe i povukavši sivu pletenu haljinu tako da joj je prekrivala guzu. Jedva jest, usput, pa sam ponudio molitvu zahvalnicu. Pokušao sam glumiti da sam pijan, što je bilo teško, jer sam je želio poljubiti i zbilja pogoditi njezine usne, a ne pretvarati se da promašujem i vodim ljubav s prokletim telefonskim stupom. “Nadrogiran sam.” Kimnuo sam. “Još i kako. Hej, jesi li za piće?” “Ne”, rekla je sikćući, i pljesnula me po ruci. “Ne želim piće. Nisam više tvoja cura, zar se ne sjećaš? A jedina cura koja ti je prijateljica pokušala te ubiti u snu.”

304


“Gabs preuveličava tu priču svaki put kada je priča. Nisam spavao, glumio sam.” “I ranu od noža si odglumio? I krv?” Lecnuo sam se prisjetivši se onog puta kada me Gabi slučajno ubola u ruku pokušavajući me prestrašiti za Noć vještica. “Silazimo s teme.” Blake me mrko gledala. “Samo uđi u taj auto da odvezem to tvoje pijano, nadrogirano dupe kući. Ne mogu vjerovati da sam stvarno došla. Što ne valja sa mnom?” Opet je razgovarala sama sa sobom, što mi je bilo tako slatko, žvačući svoj palac kao da će joj on odgovoriti na pitanje. “Ništa.” Odmjerio sam je, pogled uperivši u njezine noge. “Ozbiljno, ama baš ništa. To je problem.” “Kako molim?” Izbacila je bokove stavivši ruke na njih. Suzdržao sam se da ne prostenjem, što je bilo teško. Gotovo jednako teško kao ne poljubiti je, a zatim baciti preko ramena. “Slatko. Je li te Gabi naučila tako zamahivati glavom?” Nasmijao sam se. “Bože, što si pijan. Posljednji put kada smo razgovarali, gotovo si ubio Davida i uspio si mi pritom slomiti srce. Mrzim te sada, ali na sreću, nećeš se sjećati ujutro.” “Nisam pijan.” Vodio sam je prema baru dok me ona pokušavala dovući natrag u auto. “Ali moram ti nešto priznati.” “Da?” Prestala se opirati. “I shvaćam da ovo nije romantično, ali”, slegnuo sam ramenima, “volim te.” Blake se ukipila. “Jesi li ti to upravo ispalio ‘volim te’? Nadrogiran?” “Lagao sam i da sam nadrogiran”, priznao sam jadno. “I da, ispalio sam, jer je istina. Zato što je bivši igrač NFL-a, u

305


kompliciranom svijetu u kojem je pokušao promijeniti kartu ljubavne scene, nekako izgubio svoj put i zaljubio se preko glave u jednu od svojih klijentica.” Blake nije izgledala uvjereno. Ni ja ne bih bio. Kvragu, dijelim savjete o vezama posljednjih godinu dana, a ne mogu održati ni uvjerljivi govor! “Brojke su rekle da nismo par. Lex ih je izmijenio, ali samo za pet posto. I dalje imamo pedeset i pet postotnu mogućnost da upalimo. A želiš istinu?” Kimnula je. “Ako uspiješ smisliti takvo što.” “Očajnički te”, privukao sam je uza se, “želim. Trebam. Žudim za tobom.” Uhvatio sam je za stražnji dio glave i povukao k sebi. Naše su se usne silovito susrele, a moj je jezik kliznuo po njezinome prije nego što se povukao. “Ali bio sam preplašen.” “Ian Hunter? Preplašen?” Donja joj je usna zadrhtala. “Ne vjerujem.” Sada se čvrsto držala za mene, rukama mi grčevito držeći majicu. “David je imao više od osamdeset posto”, priznao sam osjećajući potrebu da sve iznesem na vidjelo. “A brojevi ne lažu nikada. Bojao sam se da ti ja neću biti dovoljno dobar ako ostaneš sa mnom jer si njega cijelo vrijeme željela.” Osjećao sam kako me prožima napetost zbog nepoštenosti situacije. “Eto, rekao sam sve, moja je nesigurna ispovijed gotova. A sada, ako ćeš me ispričati, idem se napiti i zaboraviti da sam ti upravo rekao da mogu osjetiti strah kada je riječ o vezama.” Uhvatila me za majicu i povukla natrag. “E, ne, nećeš. Ne možeš održati takav epski govor i onda odjuriti.” “Nije bio epski”, rekao sam. “I ja ne jurim. Znam galopirati, ali nikada ne jurim. Znao sam hodati i na prstima, ali samo

306


kada bih se pokušao išuljati curi iz sobe, a mislim da to ne moram dodatno objašnjavati.” Blakeinc su oči i dalje bile pune suza. “Dokaži.” “Želiš da odgalopiram?” “Dokaži svoju ljubav.” Obrve su joj se izazovno podigle. “Želim da mi to dokažeš. Održao si epski govor, rekao si da i ti mene voliš, i mislim da mogu na neki način razumjeti tvoju ludost. Ali koliko znam, radi se samo o tome da ne želiš da me David dobije. Kako znam da li zbilja pripadam?” Razmišljao sam minutu. “Iskreno?” Kimnula je. “Ne znaš. Nikada nećeš znati. Baš kao što me statistika iznevjerila”, uzdahnuo sam trudeći se ne namrštiti, “i riječi me iznevjeravaju. Kvragu, mislim da svakoga nekad iznevjere, posebno kada ih najviše trebaš. Kao da mi se, baš kada odlučim biti dokventan, jezik odluči prilijepiti za nepce.” Zastao sam, nervozan jer nisam znao kako je uvjeriti u svoje osjećaje. “Mogu se uvući u gaćice bilo koje žene”, Blake je otfrknula, “osim tvojih. Mogao bih se okrenuti, ući u ovaj bar i otići s bilo kojom, osim s onom koju uistinu želim. Vjerojatno zato što, kada riječi doista nešto znače, kada iza sebe nose nešto snažno, uvijek će, i mislim uvijek, zvučati isprazno. Moji postupci”, slegnuo sam ramenima i uhvatio je za ruku, “i oni će zakazati.” “Imat ćeš trenutke sumnje, posebice zbog posla kojim se bavim. Na kraju dana jedino što će zbilja biti na našoj strani jesmo mi i činjenica da se volimo. Nije nam obećano vrijeme. Nije nam obećano da će biti savršeno. A ja ne mogu obećati da ću uspjeti iz prvog pokušaja. Mislim, pogledaj nered koji sam već napravio. Ali”, povukao sam je na svoja prsa, “kunem se u ovo,”

307


Moje su usne okrznule njezine. “Uvijek ćeš biti jedina, Blake, koju noću vodim kući, pokraj koje se želim svako jutro buditi. Volim te. A ako mi daš vremena, dokazat ću ti to. Svake minute svakog dana koji mi dopustiš provesti s tobom.” “Opa.” Blake je otrla svoje oči. “To je bilo...” “Ajmo”, Lexov je glas rekao odnekud iza nas. “Poljubite se više pa da možete kući. Također David je mrtav pijan, stoga...” “David je ovdje?” Blake je odskočila od mene. “Joj, da, to.” Kimnuo sam. “Znači, David je tu.” “Skužila sam”, rekla je kroz stisnute zube. “No ionako nije važno jer ne hodamo.” “Ne?” upitao sam. Lex se mračno zahihotao. “Ti”, okrenuo sam se i podvrgnuo ga bijesnom pogledu, “si bolesni gad. Znao si?” Slegnuo je ramenima te sam se okrenuo natrag k Blake. “David je idiot”, rekla je Blake. “Kada sam mu rekla da ne mogu hodati s njim jer sam zaljubljena u nekoga drugoga, on je rekao: ‘Kakve veze ljubav ima i s čim? Samo te želim ševiti, sada kada si zgodna.” Lex i ja nijemo smo se zagledali u nju. “Pa.” Slegnuo sam ramenima. “Izgleda da te onda ne moram navaditi u bar da sama vidiš koliko je nisko naš mladi David pao. Prilično sam siguran da je s prostitutkom, možda i dvije. Ako želiš doznati, sve što moram učiniti jest nazvati policiju.” Podigao sam svoj mobitel. Blake je prasnula u smijeh. “Zvuči zabavno. Dobro bi mi došlo piće nakon cijele ove ispovijedi.” “Pičkica”, Lex se nakašljao. Zakolutao sam očima. “Samo čekaj, Lex.”

308


“Hah.” Pljesnuo me po leđima. “Ne, hvala. Volim svoj život. Neće biti nikakvog čekanja da me kakva cura obori s nogu.” “Nadam se jer imaš kurac. Ne ide to baš tako.” “Dečki?” Blake je pročistila grlo. “Tko će me častiti prvim pićem?” “Ta čast dopada tvojeg dečka.” Lex me pljesnuo po leđima. “Mislim da ću se otići družiti s Gabs malo... Zabaviti se.” “Čekaj, što?” Skupio sam oči. “Mrziš Gabs.” “O, jesam li rekao družiti se?” Lex se nasmijao. “Mislio sam mučiti je. Čuo sam da je večeras sama kod kuće, a i dalje mrzi klaunove. Ja sasvim slučajno imam klaunsku periku i trubu u prtljažniku. Koja slučajnost, ha?” “Nemoj da te upuca, čovječe.” Kucnuli smo se šakama. “Ne obećajem ništa.” Mahnuo nam je i odšetao do taksija koji ga je čekao. “Za nekoga tko je toliko mrzi, stvarno provodi mnogo vremena... dosađujući joj.” Blake je gledala za Lexom. Otfrknuo sam. “Tako je već godinama, i nastavit će se tako. Najbolje ih je samo ignorirati”, rekao sam mazeći joj vrat nosom dok smo se probijali kroz gomilu. Očekivano, David se nalazio u samom središtu plešući s nekoliko pijanih cura. “Dobro mirišeš”, rekao sam. Blake se zahihotala, a zatim iznenada okrenula i pritisnula svoje usne na moje dok sam ja rukom dozivao barmena. “Dvije tekile!” Viknuo sam kada sam došao do zraka. Zatim sam okrenuo Blake ispred sebe tako da može gledati besplatnu predstavu koju je David priređivao.

309


Sagnuo sam se i promrmljao joj na uho: “Priznaj, dala bi mu.” David je jašio nisku žensku na suho, ali kako je on bio tako visok, a ona tako niska, izgledalo je kao da pokušava nagurati svoj sićušni penis pod pazuh. “Možda bih mu trebao nacrtati dijagram ili nešto.” Blake se naslonila na mene. Uvukao sam zrak kroza zube, a ona je izbočila svoju guzu prema meni gledajući me preko ramena. “Da, zato što ako netko zna kako ostvariti zgoditak... ti znaš.” “Volim kada daješ komplimente mojim seksualnim sposobnostima... Hajde opet.” Poljubio sam je u vrat dok su njezine ruke posezale za mnom. Pokušala se okrenuti, ali ja sam je držao prikovanu na mjestu, a zatim sam je polako okrenuo prema baru. ”Ruke na drvo.” Posegnula je iza sebe. “Slatko.” Zubima sam potegnuo njezino uho. “Krivo drvo, mila.” Polako je odmaknula ruke on mene i stavila ih na površinu šanka. “Sagni se.” Sledila se, a zatim me prostrijelila pogledom. U javnosti smo, oblikovala je usnama. “Upravo tako.” Tijelo mi se zagrijalo. Ne, počelo je prokleto brujati, svjesno onoga što se događa. “Samo mi se nakratko pokaži, samo meni. Nitko drugi ne gleda. Svi gledaju Davidov show.” Osvrnula se, kao i ja. Bez greške, svako je oko bilo prikovano za katastrofu koja se događala s druge strane prostorije. Pazuh one jadne djevojke

310


dobit će otisak penisa, kao i ogrebotinu od zatvarača. Čeka je tako tužno, tužno jutro. “Dobro.” Polako, Blake se nagnula preko šanka i posegnula za našim čašama. Pogled je bio predivan. Njezini su se guzovi tek malo nazirali, ali dovoljno da poželim postati ekshibicionist. “Prekrasno.” Stisnuo sam njezino dupe prije nego što sam je polako okrenuo, ispio tekilu i kucnuo svoju čašu o njezinu. “Novim počecima?” “I sretnim završecima.” “I tako djevica postade drolja. Moj je posao ovdje gotov.” “Kaže kurva.” “Koja ide kući s tobom”, uzvratio sam. “A sad, tresi tom guzom do vrata. Imam neke ideje koje uključuju uže i plastične spojnice.” Blakeine su se oči raširile. “Iane!” “Što?” Rekao sam slegnuvši ramenima. “Govorim o preuređenju kuće, zločesta, zločesta djevojko.” Rumenilo joj je oblilo obraze. “A sada, idemo odavde prije nego što te povalim u najbližem WC-u. Kada je riječ o tebi, sve mora biti sa stilom.” “Ne znam...” Blake je stala. “Mogla bih pristati na WC.” “Hmm.” Nastavio sam je izvoditi van. “Možda drugi put... Ali večeras? Želim te u krevetu... Neću priznati da te volim, a onda te uzeti u zahodskoj kabini, bez obzira na to koliko seksi izgledaš u haljini za koju se ne sjećam da sam ti je kupio.” “Gabina je.” “Nekad je baš volim.” “A nekad, u vrlo rijetkim prilikama, i ona voli tebe.” Nasmijavši se, poljubio sam Blake na vrh glave i prošaptao: “Idemo kući.”

311


TRIDESET SEDMO POGLAVLJE Nikada mi u životu vožnja automobilom nije toliko dugo trajala. Nije pomoglo ni to što je nekoliko ulica u centru odjednom odlučilo da su im potrebni radovi na putu do moje kuće, stoga je vožnja, koja je trebala potrajati samo nekoliko minuta, potrajala gotovo dvadeset. “Jesi li dobro?” “Nisam.” Moje je cijelo tijelo bilo napeto, bolno. “Iane?” “Hmm?” Okrenuo sam se pogledati Blake. Ruke su joj bile preklopljene u krilu, a njezina pletena haljina izgledala je gotovo nedolično koliko joj se visoko podigla na bedrima. Posegnuo sam za njezinom rukom, ali ona ju je povukla. “Što ne valja?” “Ipak sam mu uzvratila poljubac.” “Sranje.” Toliko o zabavnoj noći. “Blake, stvarno, stvarno ne želim sada razgovarati o njemu. Gotovo je. Trenutak slabosti...” “Trenutak slabosti?” Prasnula je u smijeh. “Ne, prije bih rekla da sam ga poljubila da budem sigurna.” “Da budeš sigurna?” Cestovni radnik mahnuo je da mogu proći. Kretali smo se puževom brzinom preko mosta. Nisam više mogao gledati Blake, ali mogao sam osjetiti njezinu nervozu kao da je moja. “Sigurna u što?”

312


“U svoje osjećaje.” Gotovo smo bili pred mojom kućom. Pogledao sam je krajičkom oka. “U svoje osjećaje prema Davidu?” “Ne.” Gutnula je. “U svoje osjećaje prema tebi.” “Blake, bez uvrede, i mislim ovo na najbolji mogući način, ali kojeg si vraga mislila?” “Nisam!” Bacila je ruke u zrak, “Samo... željela sam biti sigurna. Ti si mi bio prvi... u svemu, i jednostavno nisam znala, i prebrzo sam padala. A onda se on nagnuo, pa sam pomislila, heh, barem ću biti sigurna da volim Iana.” Progutala je golemi udah, a zatim nježno završila: “Zato što je zbilja tako... volim te.” “Ipak”, skrenuo sam na svoj prilaz i ugasio auto, “on te poljubio.” Blake je teško udahnula. “Dopustila sam mu da me poljubi. Nisam ga najprije odgurnula zato što sam bila previše šokirana time koliko sam se grozno osjećala, koliko se krivim sve činilo. To kako me poljubio bilo je...” “Molim te.” Podigao sam ruku dok mi se želudac grčio. “Poštedi me detalja.” “Imao je čudan okus.” “Zar nisi čula kada sam rekao da me poštediš detalja?” Izvukao sam ključeve iz brave. “Mislim... Valjda sada razumijem zašto si dopustila da se dogodi, ali, Blake, taj je poljubac trajao barem sedam sekundi. Vjeruj mi, brojio sam.” “Apsolutnog mučenja”, istaknula je. “A kada je završio, obrisao je usta.” “Joj, sranje.” Zahihotao sam te. “Puno sline?” “Možda je u prošlom životu bio muška sirena, i jedini način da preživi na kopnu je da u ustima zadrži što je više tekućine moguće.”

313


“Vjerovala ili ne, ovaj me razgovor ne napaljuje, slatkice.” “A zamisli kako je meni!” Blake je bacila ruke u zrak. “Ja moram živjeti s tim sjećanjem.” “Mislim da”, počeo sam nagnuvši se preko konzole, “imam nekoliko ideja kako bismo ga mogli... obrisati.” “A da?” Nasmijala se zgrabivši me za potiljak i spojivši naše usne. “Ti si uvijek fin.” Odmaknuo sam se. “Ja sam lan Hunter. Naravno da jesam.” “Umišljen si.” “Zbog tebe?” Poljubio sam je još jače. “Svake proklete sekunde u danu.” Ušli smo u kuću netaknute odjeće, ali onog trenutka kada su se vrata zalupila iza Blake, njezine su mi cipele proletjele pokraj glave, a ruke su joj već izišle iz haljine koja je sada bila spuštena oko njezina struka. Bilo mi je gotovo nemoguće svrnuti pogled s njezinih okruglih grudi, koje za promjenu nisu bile skrivene ispod ružičastoga sportskog grudnjaka, vcć su prpošno stajale ispod crnoga komada čipke koji ću, već sam znao, kasnije svući zubima. Polako je povukla haljinu sa svojega struka gledajući me u oči dok je klizila preko njezinih golih bedara, a zatim joj poljubila gležnjeve. Oblizao sam usne u iščekivanju. “Jedva čekaš?” Iscerio sam se uživajući u privatnoj predstavi više nego što je to ikada mogla shvatiti. “Hmm?” Okrenula se, a haljina joj je i dalje bila spuštena oko gležnjeva. “Ne, samo ne volim tratiti vrijeme.” Zbacila je haljinu ustranu i svukla svoj grudnjak, a zatim vrlo brzo iskoračila iz svojih seksi bokserica. Mjesečina je treperila iz dnevne sobe bacajući senzualni bijeli sjaj na njezino tijelo. Valovita kosa poput slapova padala joj je niz ramena dajući joj bajkovit, nestvaran izgled.

314


“Hajde ovako.” Dokoračao sam do nje. “Voljet ću te bez obzira na to što budeš nosila - košarkaške hlačice, platnene gumice za kosu, Adidas japanke. Samo se zakuni da ćeš uvijek dolaziti gola u moj krevet.” Oblizala je usne. Rumenilo joj je obojilo obraze. “A što ako imam neko stvarno seksi rublje? “Pa, mislim da mogu napraviti koju iznimku.” Povukao sam pramen njezine kose tako da je sada milovao njezine grudi onako kako sam ja to želio. “Ali samo za posebne prigode.” “A koje bi to prigode mogle biti?” Obrve su joj se podigle kada je objesila ruke oko mojega vrata. “Božić.” Kimnuo sam poljubivši je u kut usana. “Nova godina.” “Hmm, mislim da mi to odgovara.” “Nisam još gotov.” Pritisnuo sam joj prst na usne i nastavio govoriti. “Valentinovo, Dan predsjednika, Sviščev dan.” Nasmijala se ispod mojeg prsta. “Dan zastave se podrazumijeva mislim stvarno.” “Naravno”, prošaptala je na moje usne. “Dan nezavisnosti.” Zaškiljio sam. “Zbog vatrometa.” “Još koji dan?” “Srijedom.” Dodao sam. “Ponedjeljkom isto.” “Znači, svaki dan?” “Gotovo. Hajde ovako, ja ću napraviti kalendar, a na dane koje ću označiti s ‘gola', morat ćeš biti gola. Ostale dane dajem ti slobodu - možeš biti kreativna koliko god želiš.” “Zvuči mi kao da zakazuješ seks?” “Da? Zato što meni zvuči kao da zakazujem igranje, ali razumijem kako bi se tvoj nevini um mogao zbuniti. I naravno”,

315


utisnuo sam joj poljubac na usne razvlačeći ga - “rođendani su uvijek posebni.” “Naravno.” “Poslat ću ti upute za striptiz i okus za tortu iz koje želim da iskočiš.” “Nekako puno šefuješ.” “Volim lijepe stvari.” Spustio sam ruke na njezine bokove i povukao je prema sebi. “Zar je to tako loše?” “Ne.” Glava joj je pala unatrag. “Vrlo je dobro.” “Pa, hvala ti.” Mračno sam se zahihotao te je ponovno poljubio na usta; vrućina poljupca gotovo mi je zapalila odjeću dok sam joj dirao grudi, potom se sagnuvši i okrznuvši joj bradavicu jezikom. “Dosta.” Blake me uhvatila za majicu. Svukao sam je preko glave. Zatim su slijedile moje traperice, koje su mi zapele za cipele dok sam teturao s njom prema kauču i povlačio je na sebe. “A bokserice?” upitala je. “Nije bilo potrebe’, rekao sam podsmjehnuvši se. “Predugo bi trajalo da ih skinem.” Njezine primamljive plave oči prelazile su po meni zastavši na mojem struku. Podigla je ruku i prislonila je na moj bok, a zatim je počela spuštati niže. “Istražuješ?” Zadirkivao sam je. Kimnula je, a zatim me obuhvatila jednom rukom. Koljena su mi oslabila nakratko prije nego što mi je prigušeni uzdah pobjegao između usana. Njezin je dodir bio električan, kao da su joj prsti odašiljali ravne valove energije kroz moju kožu. Njezine otekle usne bile su usredotočeno pritisnute.

316


“Dosta toga”, moji živčani završeci istog su trena odgovorili na njezinu fascinaciju mojim tijelom, “ili ću se osramotiti, a to nitko ne želi.” Blakeine su oči poletjele k mojima. “Ja znam nešto što ja želim.” “A da?” Opustio sam svoj stisak na njezinim bokovima i stavio ruke iza glave u opuštenom pokretu. “A što to? Kolač?” “Da, Iane.” Spustila se na mene, a njezina mi je užarena koža gotovo uzrokovala bol kada je njezino tijelo došlo u doticaj s mojim. “Želim kolač.” “Baš mi je ponestalo.” Kapci su mi bili teški, kao da sam drogiran hipnotičkim načinom na koji se kretala na meni. “Ali imam nekoliko drugih ideja.” “Dobro.” Isecrila se. Vidno se opustila. Loš potez. Za nekoliko sekundi oboje sam nas bacio na pod; meki, debeli sag uhvatio je naša tijela, te smo se nastavili kotrljati još nekoliko sekundi prije nego što smo stali — ja gore, ona dolje. “Bolje od kolača... Dopusti da ja okusim tebe.” Rekao sam, a onda spustio glavu na jednu od njezinih dojki zatočivši njezinu bradavicu i kružeći jezikom oko nje. “Iane!” Blake se nasmijala, a zatim uzvrpoljila ispod mene omotavši noge oko mojih leđa. “Ššš, zauzet sam.” “S mojim sisama?” “Nikada nismo bili nasamo, kužiš? A važno je da u spavaćoj sobi ne pokazuješ nikakav favoritizam - to je još jedno pravilo.” Puhnuo sam na kožu gdje su mi usne upravo bile. “Ako si se ikada pitala.”

317


“Što mi radiš?” prostenjala je. “Sve što mogu a da ne umremo od dehidracije i da nas ne uhite. Može?” Krenuo sam na drugu bradavicu. “Jer bih volio nastaviti ovaj razgovor tu.” Polizao sam udolinu između njezinih grudi. “Ako si gotova s razgovorom?” Ušutjela je. Osim uzdaha koji su izlazili između tih njezinih usana koje su izgledale kao da ju je u njih ubola pčela. Dirati Blake bilo je poput skakanja u plamen, samo što su te ovi plamovi, umjesto da te opeku, prožimali potrebom koju nisi mogao ispuniti, ma koliko se trudio. Svaki je poljubac morao biti popraćen novim, svako kušanje njezine kože - koja je bila poput mješavine soli i meda - činilo me još halapljivijim. Nikada nisam iskusio takvu potrebu, koja je moje pokušaje da prekrijem svaki centimetar njezina tijela svojim ustima činila još mahnitijima. Blake je posegnula za mnom, ali sam je pljesnuo po rukama, a zatim ih prikovao iznad njezine glave. “Nisam gotov.” “Ja jesam!” Uzmigoljila se poda mnom. “Blizu si.” “Tako blizu.” “Onda se prepusti.” Držao sam njezina zapešća prikovanima jednom rukom, dok sam drugom kliznuo niz njezin bok, prstima lebdeći točno prema onome mjestu gdje me željela. “Iane!” Podsmjehnuvši se, podigao sam se na koljena, a zatim je okrenuo na trbuh i polako spustio na svoje krilo. “Opa”, Blake je rekla. “Što...?” Naša su se tijela spojila.

318


Njezina je glava pala natrag na moje rame, a moje su usne klizile po njezinu vratu u istoj kadenci kao i naša tijela koja su se nabijala jedno o drugo; svaki ubod dočekao sam novim poljupcem. Blakeine su ruke zgrabile moja zapešća dok je pribijala svoje tijelo o moje. Kapci su joj zatreperili i spustili se kada sam nas oboje doveo do ruba, a onda zastao. Oči su joj se širom otvorile. “Iane, ne volim preklinjati.” “A ja ne volim kada cura zatvori oči dok je ja gledam kako mi se raspada u naručju.” Njezine su oči ostale otvorene dok sam se divljački zabijao u nju prostenjavši kada se njezino tijelo stisnulo oko mene. Pala je na mene, kao bez kosti, dok sam ja rukama klizio niz njezinu siluetu uživajući u osjećaju njezine baršunaste kože koja je bila gotovo premeka da bi bila stvarna. “Voliš me”, prošaptala je. “Volim te.” “Reci mi”, glas joj je bio promukao, “jesi li pao na japanke ili kovčežić za šminku?” “Na oboje.” Nasmijao sam se. “Svakako na oboje.”

319


TRIDESET OSMO POGLAVLJE Stigli smo do kreveta pošto smo nakratko zastali u kuhinji noseći onoliko grickalica koliko smo ih mogli ponijeti. Moja je soba bila ispunjena sivim i crnim tonovima, muževna, ali ne toliko muževna da bi se u njoj djevojka osjećala nedobrodošlom, što je bilo čudno jer nikada nisam nijednu doveo u krevet osim Blake. ESPN je treštao u svoj svojoj raskoši na velikom tankom zaslonu nasuprot mojem krevetu. Boje s ekrana igrale su kalcidoskopsku igru svjetla na bijelom poplunu. Blake se zaputila ravno prema krevetu i bućnula na sredinu. Dok su joj boje treperile na licu, čineći Blake dijelom predstave, moje je grlo postalo suho i doživio sam istinski trenutak shvaćanja. Stvarno je bila tu, stvarno sa mnom. Fantazija je postala stvarnost. Jesam li joj bio dorastao? “Imaš ukrasne jastučiće”, Blake je izjavila izvukavši kutiju Ritz krekera. O, da, itekako sam dorastao. Osmijeh mi je potezao usne. “I tek si sad to skužila?” Zgrabio sam jastuke i zbacio ih s kreveta. Četiri su sletjela na moj crni kožnati naslonjač, a peti je gotovo srušio komodu. “I prije sam zapazila.” Blake je grickala kreker. “Ali tek sad spominjem. Jesi li ih ti odabrao ili Gabs?”

320


“Sve sam ja odabrao, slatkice.” Namignuo sam i ukrao joj kreker iz ruke. “Zar ne izgledam kao da znam urediti kuću?” Odmjerila me od glave do pete i namršila se. “Valjda izgledaš, ali zašto bi ih nabavio ako nikada nisi doveo curu kući? Mislim, ukrasni jastučići čine krevet primamljivim.” “Vau, kao da si mi ušla u glavu”, progunđao sam. “Izgledaju neprijeteće, ako to misliš reći.” “Točno to!” Blake je udarila mjesto između nas. “Gotovo kao da govore: 'O, hej, ovo nije seks na jednu noć. Imam ukrasne jastučiće.’ Kad se s nekim seksaš na jednu noć, bude li na krevetu ukrasnih jastučiča?” “Nikako.” Zatresao sam glavom. “Zastrašujuće je što zapažaš takve stvari. Hej, želiš posao?” “Jahanje tebe nije posao, žao mi je.” “Kvragu!” Ukrao sam joj još jedan kreker iz ruke, na što me prostrijelila pogledom, a onda mi bacila kutiju u lice. “Prekini ih krasti iz mojih ruku. Uzmi ih iz kutije kao čovjek ili ti više neću dopuštati da mi diraš cice.” “Sise - to su sise. Samo bi ih srednjoškolac nazvao 'cice’, pritom se stideći zbog toga što na sam spomen te riječi dobiva erekciju ispred razreda dok drži govor o svojoj najdražoj baki.” Blakein prestravljen izraz sve je govorio. “Molim te, reci da si to izmislio.” “Pitaj Lexa. Ali učini to dok ne budem u prostoriji. Ne bih volio zaraditi još jedan udarac.” Blake je prasnula u smijeh i pružila mi kreker koji je bila grickala. “Za to, ne moraš se truditi za kreker.” “To je moja cura.” Prožvakao sam ga i posegnuo za bocom vina koju smo donijeli u sobu. “Ali ozbiljno, želiš posao?” “Iane...”

321


“Nemoj ti meni ‘Iane'. Kvragu, kao da te Gabi naučila kako razvući moje ime što je dulje moguće, pa da počnem osjećati grižnju savjesti i prije nego što zatražim uslugu!” “Znači tražiš uslugu?” “Pa ne baš.” Namrštio sam se. “Više predlažem zajednički pothvat. Hoćeš ćuti?” Podigao sam bocu. “Nalit ću ti dvostruko.” Blake je oklijevala, a zatim ispružila ruku da joj dam čašu. “Duplo.” “Ako dama želi duplo, dobit će duplo.” Ulio sam vina gotovo do ruba i pružio joj ga. “Dakle, razmišljao sam.” “Fascinantno, Iane, molim te, nastavi. Kakve se to velike misli rađaju tamo dolje?” Pokazala je na moj kurac. “Umirem od smijeha.” Zakolutao sam očima. “Kao da ti, sada kada si ga upoznala, javno sramoćenje više ništa ne znači. Dobro je znati. Čuvam tu informaciju za poslije.” Nalio sam si čašu vina i naslonio se na uzglavlje. “Ne mogu više nastaviti raditi onako kako sam radio. Sada kada imam curu i kada sam u ozbiljnoj vezi, ako se pročuje da se viđamo, Wingmen Inc. neće funkcionirati, stoga moram smisliti drukčiji plan.” “Hmm.” Blake je tiho pijuckala svoje vino, nečitljivog lica. Nakon drugoga gutljaja rekla je: “Pa, i dalje možeš nuditi savjete i voditi cure kroz korake. U većini situacija to bi trebalo biti dovoljno. Kao da si životni učitelj. A i sjećaš se da sam te ja zvala ljubavnim učiteljem tako da, eto.” “Aha.” Namrštio sam se. “A Lex bi vjerojatno mogao obavljati više fizičkog posla jer je solo i vjerojatno će umrijeti sam.” “Sigurna sam da cijeni što tako optimistično gledaš na njegovu budućnost.”

322


“Posljednji se put složio. Vjeruj mi, prihvaća to sa zastrašujućom radošću kojoj može biti ravna samo radost pubertetlija dok gledaju reprize Spasilačke službe.” “Sigurna sam da mu onda neće smetati.” Blake se zagledala u ESPN i namrštila se, a zatim se nagnula prema naprijed i jače namrštila. “Ovaj, Iane? Zar još snimaju reportaže o tebi?” “Što? Zašto?” Pogledao sam televizor. Prikazivali su reprizu prošlogodišnjeg izbora igrača koji su najviše obećavali. Vidio sam te snimke tisuću puta. I svaki bi me put zaboljelo. Ali sada nije. Obično bih ugasio televizor, odšetao, vježbao, napio se, ili se pokušao usredotočiti na nešto drugo, ali dok je Blake bila u mojem krevetu, jedući krekere, nije bilo tako bolno. Žarenje je nestalo, a na mjestu rupe koja je nekoć bila ondje... imao sam nju. Posegnuvši za njezinom rukom, stisnuo sam je, a zatim pojačao televizor. “Vau”, Blake je gledala fascinirano, “nevjerojatan si!” “Igrao sam u obrani. Nije da sam bio vođa navale”. rekao sam iako su mi se prsa malo napuhala kada su joj se oči raširile na prizor koji je slijedio. Glas ESPN-ova najavljivača stao je objašnjavati koji su dečki odabrani i koji su njihovi brojevi, a zatim je ponovno iskrsnulo moje ime. “Ian Hunter, Hcismanov kandidat.” Blake je jače stisnula moju ruku. “Najperspektivniji igrač odigrao je samo dvije utakmice prije nego što je bizarna nesreća prekinula njegovu karijeru, ali siguran sam da je ugovorni bonus od deset milijuna dolara barem malo ublažio stvar.” Najavljivači su se zahihotali, a Blake je razjapila usta u potpunom šoku.

323


“Gade!” Krenula je na mene, sa svojim vinom. “Vrijediš deset milijuna dolara, a naplaćuješ više od dvjesto dolara na dan!” “U svoju obranu”, rekao sam smijući se, “kad bih naplaćivao premalo, činilo bi se da premalo cijenim svoje vještine. I nismo unovčili nijedan od tvojih čekova. Ali ako si tako popizdila, možda bismo trebali razmotriti što Wingmen Inc. naplaćuje?” “Misliš?” Bacila je ruke u zrak. “Mislim, ne želiš da bude dobrotvorna organizacija, ali novac ti očito ne treba.” “Čak mi ni bez NFL-a ne bi trebao novac” rekao sam polako, oprezno, zabrinuvši se da možda zalazim u opasan teritorij. “Joj, da, tvoji roditelji?” “Ostavili su mi ovu kuću - i još nekoliko drugih.” Slegnuo sam ramenima, nespreman joj reći koliko uistinu vrijedim. Jer, zašto? Bio je to samo novac. I uvijek sam se zbog njega osjećao praznim. Nogomet mi je pružao nešto. Ali Blake mi je pružala mnogo više. Iskrivljeni osmijeh potegnuo joj je usne prema gore. “Oprosti što sam poludjela.” Teško je reći koja me emocija prožela kada je to rekla, ali mislim da je bilo olakšanje. Lex nikada ne smije doznati da sam počeo analizirati svoje osjećaje poput kakve cure. Lecnula se i pokazala na mrlju od crvenog vina na bijelom poplunu. “I oprosti što sam ti uništila poplun.” “Odradit ćeš ti to.” Samouvjerenost mi se počela vraćati te sam kimnuo i uputio joj samodopadni cerek. “Fizički posao. Prilagođen sobnom okruženju. Jesi li zainteresirana?”

324


“Koliko dugo?” Skupila je oči. “Zauvijek.” “Hmm, bolje da onda počnem.” “Sjajno.” Spustio sam vino, a zatim prošaptao: “Na koljena, slatkice.”

325


EPILOG Gledao sam ih. Ali oni to nisu znali. Nisam bio siguran je li zbog toga to bilo manje ili više neprikladno. Nije da me bolio kurac. Barem me trijeznoga uopće nije bilo briga. Ali bio sam mrtav pijan. A gle njih. Ljube se, grle. Drže se za ruke. Ozbiljno sam želio bocom piva opaliti Iana po glavi, dobro ga protresti, a zatim viknuti: “Kojeg se vraga zajebavaš sa savršenim životom?” Imao je sve. Čak je i nakon nesreće i dalje imao sve - žene, seks, još žena. Jesam li spomenuo seks? Jer ga je dobivao mnogo. A sada? Sve je to ostavljao. Za što? Jednu guzu? Kao da nije mogao birati od najboljih na kampusu? “Koji luzer”, otpuhnuo sam premda sam jednim dijelom osjećao da ja gubim, iako sam očito bio na svojem vrhuncu. Pružajući mi još jedno pivo, konobarica mi se prignula, a prpošne su joj sise skoro ispale iz kratkog topića. “Opasna noć, Lex?” “Zar je važno”, rekao sam uz cerek, “kada znaš da ćeš je ti učiniti još opasnijom?” Podsmjehnula se. “Otkud si tako umišljen?” “Pogledaj se”, rekao sam. “Nije prošlo ni dvije minute, a već govoriš o mojoj najdražoj temi.”

326


Obrve su joj se podigle. “Čak si i pijan dobar.” “Malena...” Ustao sam spustivši ruke čvrsto na šank i nagnuvši se tako da sam usnama mogao okrznuti njezino uho. “Najbolji sam.” “Hmm.” Kimnula je. “Pauza mi počinje za pet minuta.” “Dakako.” Njihove su pauze uvijek počinjale za pet minuta, isto kao što nikada nisu ovo radile. Više sam se naviknuo slušati cure kako izvikuju to nego moje ime. Ali neka im je ako se tako osjećaju bolje dok ih ševe u hodniku nekoga jeftinog birca. Osjetio sam pljesak po leđima dok je Ian sjedao na stolac pokraj mene, a pokraj njega Blake. “Dakle...” Ian je rekao, očima prelijećući između mene i Blake. “Imam jednu zamisao.” “Pijan sam. Ostavimo tvoje zamisli za sutra.” Gledao sam seksi konobaricu preko grla svoje boce piva. “Osim toga, čekam da poševim konobaricu za pet minuta.” “Ti uvijek čekaš da poševiš za pet minuta, nekad deset. Nauči trajati dulje, čovječe.” Ian me dvaput pljesnuo po obrazu. “U svakom slučaju, nije to bitno. Usredotoči se.” Vid mi se zamutio dok sam ga gledao u lice. “Imaš tri minute. Pogledom me zove na seks, a meni je dosadno.” “Kada tebi nije dosadno?” “Kada se seksam.” Blake je pročistila grlo. “Žao mi je što je pitao.” “Ljubomorna?” Namignuo sam joj. Ian me udario u nadlakticu. “Oprosti”, protisnuo sam. “Pijan sam, očito.” “Gabs je pristala”, Blake je ispalila. “Taktično.” Ian je kimnuo pogledavši prema gore. “Zar nisi mogla početi s: ‘Ova jedna zbilja seksi ženska, koju oboje

327


znamo, koja si treba platiti faks, treba posao. O, hej, gle, imamo prazno radno mjesto!’” “Gabs.” Osjetio sam njezino ime na jeziku kao da je kiseli slatkiš koji sam upravo slučajno pojeo. “Ni za Boga.” Krenuo sam ustajati. “Čekaj.” Ian me zgrabio za ruku povukavši me natrag na stolac. “Mora platiti školarinu od pet tisuća prije kraja semestra. Ovo bi joj bila laka zarada, a ti si ionako rekao da želiš da se proširimo i počnemo prihvaćati muške klijente. Pa zašto ne? Što bi u tome bilo loše?” “Joj, ne znam.” Otpio sam gutljaj svojeg piva, a zatim se udario nekoliko puta u prsa kako bih si olakšao disanje. “Mogla bi me ubiti? Pregaziti autom? Otrovati moje žitarice? Oh.” Pucnuo sam prstima. “Usput mrzi me. I ja mrzim nju. To je jedna vrlo uzajamna mržnja koja nam oboma odgovara, stoga”, ustao sam, ”žao mi je, ali nije mi žao.” Ian se uzvrpoljio pogledavši Blake, koja je gledala u svoje stisnute šake. “Joj, sranje, što ste napravili?” “Možda sam joj”, Ian je mahnuo rukom, “već rekao da bi bilo u redu.” Pivo mi se okrenulo u želucu, a zatim napravilo nekoliko kolutova, malo se izvrtjelo, nekoliko puta poskočilo, a zatim zaprijetilo vratiti se otkud je došlo. “Nema šanse da ću je ja trenirati”, ispljunuo sam. “Nema. Proklete. Šanse. Doslovno ću je zadaviti na smrt.” “Sjajno”, meki ženstveni glas rekao je iza mene. “Onda je osjećaj uzajaman.” Okrenuo sam se, polako, i našao se licem u lice sa svojom smrtnom neprijateljicom, onom jednom curom prema kojoj nisam mogao osjetiti ništa osim mržnje i nenaklonosti, ma koliko seksi

328


njezino dupe bilo. “O, malena.” Sagnuo sam se i ugrizao vanjski dio njezina uha samo kako bih je raspizdio. “Davljenje mi ne bi nimalo smetalo kad bih mogao u isto to vrijeme imati kurac u tebi. Čuo sam da voliš to.” Sve se odjednom dogodilo. Pivska boca koja me opalila po glavi. Koljeno u međunožje. A zatim oštra bol dok sam padao na pod. Vražica je stajala nada mnom, a njezina pakleno seksi štikla bila je čvrsto pritisnuta o moja prsa. “Da.” Ian je kimnuo. “Mislim da će ovo novo partnerstvo sjajno funkcionirati. Ti ne?” “Ma sjajno”, rekla je Gabi. “Da”, prostenjao sam dok je sve pivo koje sam bio konzumirao prijetilo prikazati se na njezinim sjajnim crvenim štiklama. “Prokleto. Sjajno.”

329


ZAHVALE Objavljujem mnogo knjiga... što znači da pišem hrpu zahvala, no ipak nekako uspijevam zaboraviti ljude koji su omogućili izlazak knjige... poput blagajnika u Albertsonsu koji me nije osuđivao kada sam kupila dvije boce vina i najavila da imam spoj sa svojim računalom i prizorom koji zbilja nisam željela napisati. Dobro, nisam popila dvije boce, prije jednu, u razdoblju od nekoliko sati. Ali stvarno, ljudi, potrebno je cijelo selo, i silno sam zahvalna što imam tako sjajnu ekipu oko sebe. Skyscape, vi zbilja crnčite kako biste se pobrinuli da svaka knjiga koju izdate bude savršena. Hvala vam što ste mi konstantno postavljali izazove da budem bolja, što se naravno posebno odnosi na Melody, moju urednicu... stvarno si stroga. I ne kažem to tek tako. Ti si ona vrsta urednice zbog koje poželim zaplakati u praznu kutiju žitarica pokušavajući si opravdati viski u jutarnjoj kavi, no uživam u svakom tom trenutku. Činiš me boljom spisateljicom i za to sam ti vječno zahvalna! Mojim beta čitačima i uredničkoj ekipi - Katherine Tate, Kathleen Payne, Jill Savi i Lizi Tice - hvala vam što se brinete da svaka knjiga ima posebnu čar! Moja je nevjerojatna agentica Erica Silverman kao obično glas sveg razuma u svim situacijama. Hvala što si mi tako dobra prijateljica. Osjećam kao da smo obitelj. ;) Mojoj izdavačici Danielle Sanchez iz InkSlinger PR. hvala ti za sav tvoj trud na svakom izdanju. Krv, znoj, suze!

330


Blogeri i recenzenti, nevjerojatni ste! Uvijek me ponovno iznenadi to što ste voljni dati priliku svakom izdanju; činite toliko za mene, i silno sam vam zahvalna! I čitatelji... stvarno ne znam što reći. Osjećam se blagoslovljeno što vas imam. Što kažete na dogovor: ja ću nastaviti pisati, a vi ćete nastaviti čitati. Može? I napokon, moram zahvaliti Bogu. On je prvi, uvijek prvi u mojem životu. Bez njega ja sam ništa. Nate i Thor, obojica se pravi, živi superjunaci. Blagoslovljena sam na tako mnogo načina što vas imam! Kao uvijek, hvala na čitanju! Pratite nas i dalje i doznajte što nas čeka u sljedećoj knjizi serijala Wingmen Inc. Ne želite propustiti Lexovu priču. Ipak, vrlo je tanka linija između ljubavi i mržnje, zar ne? Vidimo se na drugoj stranici! Možete me slijediti na Instagramu @RachVD ili poslati poruku MAFIA na 66866 da doznate novosti o izdanjima! Puse, RVD

331


O AUTORICI Knjige majstorice živahnih ljubavnih priča, autorice Rachel Van Dyken, pojavljuju se na popisima nacionalnih uspješnica uključujući New York Times. Wull Street Jotirnal i USA Today. Odana ljubiteljica Starbucksa, Swedish Fisha i the Bacheloro. Rachel živi u Idahu sa svojim suprugom, sinom i dvama bokserima. Pratite njezino spisateljsko putovanje na www.rachelvandykcnauchor.com.

332

Rachet Van Dyken - 1. Ljubavni Posrednik_Pravila Igre

Recommend Documents