Milivoj Milivo j Solar S olar,, Renesansa, 116. – 143.
Pojam renesanse dolazi od francuske ske riječ iječii renaissance, renaissance, u značenju preporod, ponovno rođenje. Razdoblje preporoda ipak nastupa već ranije, pokretom koji se naziva humanizam. Proširio se tijekom 1. i 1!. stoljeća, a zasniva zasniva se na uvjerenju uvjerenju da se ponovnim otkrićem antike antike mo"e obnoviti cjelokupna kultura. Promjene prema humanizmu vidljive su već već i kra raje jem m sred sredn nje# je# vije vijek ka oč očit ituj ujuć ućii se kroz kroz trub trubad adur ursk sku u i va#an a#ants tsk ku lir liriku iku koje uvo uvode novi novi tip tip os osje jeća ćajn jno osti sti i izr izra"av a"avan anja ja,, pripovjedne "anrove koji postaju zabavni, a ne samo poučni, ozbiljan i svečan ton zamjenjuje se ironijom, a svjetovna knji"evnost potiskuje onu namijen namijenjenu jenu crkven crkvenim im potre potrebama bama.. $ećinsk ećinsko o čitatel čitateljstv jstvo o počinju počinju činiti "ene jer djela više nisu namijenjena samo pjevanju i recitiranju već čitanju. %nji"evnost postaje stvaralačka djelatnost, a postupno se počinje #raditi i svjetska knji"evnost. &mještanje renesanse na periodizacijskoj crti nailazilo je na razne prob proble leme me zbo zbo# tak takozvan zvano# o# mit mita o renes enesan ansi si 'ren 'ren.. kao poče početa tak k svjet svjetlo lost sti, i, istine istine,, pros prosvj vjet ete, e, ra razu zuma( ma( koji oji se supr suprot otst stav avlja ljao o mitu mitu o srednjem vijeku 'mrak, bri#a za spas duše, crkva, onostrano(. )e"ilo se što većem vremenskom obuhvatu kako bi se mo#lo ubrojiti što više svjetsk svjetskih ih knji"ev knji"evnik nika. a. Prema Prema tom planu planu re ren. n. je sa predr predrenes enesans ansom om trebala činiti razdoblje od 1. do 1*. stoljeća. +anas se pak određuje kao ra razd zdob oblj lje e od sred sredin ine e 1. 1. do kraj kraja a 1-. 1-. st. st. e eje jedn dnak akii kultu ulturrni i #ospod #ospodarsk arskii razvit razvitak ak takođe takođerr je bio uzrok uzrokom om teškoća teškoća u period periodiza izaciji ciji.. /ako se ne radi ni o početnoj ni o prijelomnoj epohi, va"nost renesanse vidljiv vidljiva a je u kulturn ulturnopo opovije vijesno snom m smislu smislu i uvođen uvođenju ju novih novih knji"e knji"evni vnih h vrsta, a tu su i otkriće 0merike, dosti#nuća u znanosti, tehnički izumi, %oper operni nik kov sust sustav av,, poje pojedi dina nacc se shva shvaća ća kao nosi nosite telj lj vrij vrijed edno nost sti, i, skepticizam, sklonost panteizmu, reli#iozni pokret reformacije 'podjela urope na katolički ju# i protestantski sjever(2 3ra ranc ncesc esco o Petrar etrarca ca '14! '14! 5 1*!( 1*!( ra razv zvij ija a lirik liriku u na trad tradici iciji ji trub trubad adur ura a i konve onvenc ncij ijam ama a slat slatk ko# novo novo# # stil stila. a. Piše iše pret prete" e"no no na latins latinsk kom jezik jeziku, u, a sla slavu vu stječe stječe Kanconijerom. Kanconijerom. Posvećuje #a 6auri de oves, a ljubav joj izra"ava slijedeći konvencije viteške ljubavi. '&ad mala mala uspor uspored edba ba 7eat 7eatri rice ce iz Božanstvene komedije komedije i 6aure8 6aura je knji"evno uobličena idealna "ena koja nema obilje"ja svetosti, u njenom liku idealizira se stvarna ljudska osoba, dok +ante 7eatrice karakterizira obilje obilje"jim "jima a svetost svetostii i onozema onozemaljsk ljsko#.( o#.( Kanconijer na#lasak stavlja na pjesnikov do"ivljaj ljubavi te kako ona djeluje na nje#ovu unutrašnjost i "ivot. 9birka se sastoji od 1* soneta, :; kancona, ; sestina, * balada i ! madri#ala.&tihove iznosi kroz te"nju formalnom savršenstvu te time stvara uzorak pjesništva 5 petrarkin sonet, te tako postaje utemeljiteljem pjesničke škole. Petrarkizam se javlja kao bembistički 'prema 'prema talija talijansk nskom om knji"ev knji"evnik niku u Pietr Pietru u 7embu 7embu koji stro#o stro#o nasljed nasljeduje uje 1
Petrarku( i kariteanski 'prema katalonskom pjesniku
iško ?enčetić, @anibal 6ucić2 )alijanski knji"evnik Aiovanni 7occaccio '11 B 1*( 'sad vidim da su nje#a mo#li zvati cece muha( proslavio se zbirkom novela Dekameron. )im djelom napušta konvencije srednje# vijeka i utire put novom toku u knji"evnosti, stvara uzorak pripovijedanja široj publici, posebice "enskoj. = skladu s tim mo"e se pohvaliti naslovom utemeljitelja nove knji"evne vrste, a to je novela. je#ovim Dekameronom začet je sustav u kojem će na va"nosti dobiti romani, novele, eseji i Clozofske rasprave. a#lašava svjetovnost, izru#uje pokvareno svećenstvo, uvodi elemente bla#e porno#raCje, ali i propovijeda o moralizmu kojim umiruje sve prethodno. $a"nost se pridaje svakidašnjim z#odama bez na#laska na ale#oriju i transcendentalno, kao da čitatelje "eli upoznati sa iskustvima dru#ih ljudi i poručiti im da iz to#a nešto nauče. = prijevodu Dekameron je knji#a deset dana, prema deset dana tijekom kojih tri mladića i sedam djevojaka pričaju svaki dan po deset priča bje"eći pred ku#om u 3irenci na seosko imanje. Priče su poučno#, zabavno#, sentimentalno# karaktera, ironične, sklone raskalašenoj erotici, a postoje i obrade ' Zlatni magarac(, u#l. ne mo#u se svesti na neku zajedničku temu. &truktura im je ista, a sastoji se od nacrta fabule, kratko# uvoda, ekspozicije u kojoj se navode likovi i odnosi, zapleta i raspleta s poantom. &til se mo"e pohvaliti ukrasima i ritmičkom or#aniziranošću iako se po si"eu u#lavnom pojavljuje samo jedan lik i do#ađaj. je#ova ostala djela su romani u stihu Filostrato i Tezeida, pustolovni prozni roman Filocolo te spjev Ninfale esolano. Kanterberijske priče AeoDreEja
2
oluje mora i vjetrova. Fpadanje moći Portu#ala i opisivanje vrlina nje#ovih stanovnika čini ovaj ep nacionalnom epopejom. iccolo ?achiavelli '1!-; 5 1:*( piše pak znanstvena djela 5 #azgovori o ratnoj vje$tini% Firentinske povijesti, spis o političkom umijeću &ladar te komediju 'andragola. Prema makevijalizmu stvaranje jake dr"ave dopušta sva sredstva, bez obzira na kršenje moralnih normi. &til je lapidaran, pone#dje na#lašene slikovitosti, lo#ika izvođenja je stro#a, a izla#anje jasno i dosljedno. 'andragola se smatra prvom uspjelom komedijom moderno# europsko# kazališta. aziv dobiva prema biljci kojoj se prema predaji pripisuju čudesna svojstva, a zaplet se zasniva na prijevari lakomisleno# mu"a. 3rancois 'ono francusko c sa repićem( Rabelais ostvaruje kritičku satiru kroz roman u pet knji#a objedinjen naslovom (arganta i )antagrel. Prve dvije 5 *ivot (argantin i +erojska djela i priče velikog )antagrela, najpoznatije su. Prema 7ahtinu djelo pripada srednjem vijeku jer prikazuje srednjovjekovnu kulturu, iako u potpunosti izokrenutu sliku. +jelo nema čvrstu kompoziciju, a u središtu su parodija, ismijavanje, šale i dosjetke. Aar#antua i Panta#ruel su zapravo divovi, a njihovi likovi se provlače kroz sve knji#e, iako su tematski zasebne. Prve dvije knji#e bave se podrijetlom, djetinjsvom, školovanjem, ratom, #ozbama, do"ivljajima, raspravama. )u je i Panta#ruelov prijatelj Panur# koje# samo zanimaju podvale i dosjetke. Pretjerivanje očitovano hiperbolama vidljivo je npr. kad se Panta#ruelova kobila pomokri pa nastane poplava u 3rancuskoj, na #ozbi su pojedena -* 4!! vola itd. )u je i parodiranje od#oja, učenja, #ovora, a na vrijednosti je sve suprotno visokoj knji"evnosti 5 hrana, piće, spolni odnosi2 /zvrću se riječi, pučka etimolo#ija, miješaju se doslovno i aluzija, stvarno i izmišljeno, ponavljaju se motivi, konstrukcije i opisi 'ponavljanje s varijacijama ponovno se javlja u postmodernizmu(. Rabelaisov roman ne svodi se ni na kakvu ClozoCju pa nema smisla ići prema nekakvom simboličkom tumačenju i ale#oriji, koju na koncu i sam Rabelais opovr#ava. ?ichel EIuem de ?ontai#ne '1 B 1;:( uvodi novu knji"evnu vrsta nazvanu esej ili o#led. Fslanja se ponajprije na &eneku, ali i neke dru#e rimske autore. e propovijeda, ne pripovijeda, a ni ne izla"e. 3okusira se obrazla#anje i dokazivanje primjerima, bez podređivanje nekom svjetonazoru ili doktrini. & jedne strane djela mu pripadaju ClozoCji, a s dru#e strane umjetničkoj prozi. Pierre de Ronsard i Joachim +u 7ellaE utemeljuju francusku pjesničku školu Plejadu. =zore pronalaze u antici i talijanskoj knji"evnosti te pišu eklo#e, satire, ode, ele#ije, sonete, a obnavljaju i aleksandrinac. Fbrana i slavljenje francusko# jezika manifest je kojim obrazla"u svoje nazore 5 knji"evnu teoriju koja se u#lavnom oslanja na @oracija. Ronsard, vođa škole, djelovao je kao Clozofskih, političkih, pri#odnih i pastoralnih stihova, a piše i nezavršeni nacionalni ep Fransijad te ljubavnu liriku 'najpoznatije pjesme to#a "anra su "jbavi i ,oneti +eleni(. +u 7ellaE ističe se zbirkom *aljenja #dje #a odlikuje širok raspon tema i raspolo"enja poput lirsko# dnevnika. Fbjavio je i 3
zbirke #imske starine, !live i ,eoske igre 'prerada lat. pjesnika 0ndrea ava#era(. ?i#uel de
naravi, a prevladava izmjena stiha i proze. %nji"evne kritičare najviše zanima karakter @amleta, a nje#ova neodlučnost tumači se kroz razne teorije. Prema psihoanalizi @amlet boluje od dipovo# kompleksa, formalisti pak smatraju da se samo radi o odla#anju konačno# razrješenja, a neki tvrde da je on tipični ren. čovjek koji je odlučan, ali se prvo voli osvjedočiti i sve provjeriti. Fpćenito se & 5 ovi likovi mo#u tumačiti na različite načine, ali #otovo uvijek ih povezuje neka e#zistencijalna odluka ')imon 0tenjanin se odlučuje za osvetu, Romeo i Julija za ljubav, ?a#bet za vlast i moć(. 6ikovi nisu jednoznačno opisivani ne#o ih određuje unutarnja, a često i vanjska motivacija. &hakespeare se isticao zanatskom vještinom i prila#odbom publici, kao i jezičnim bo#atstvom. ije se mo#ao pohvaliti kompozicijom koja nije bila besprijekorna ni u zapletu ni u raspletu, a često je i #omilao prizore. /pak, mno#e se nje#ove drame mo#u nazvati samostalnim dosti#nućima stilsko# oblikovanja. %azališnom umjetnošću dominiraju commedia erdita 'učena komedija speciCčna po nasljedovanju uzora klasike( i commedia dell7arte 'improvizacija #lumaca i tipizirani likovi(. Fsim to#a tu je i elizabetinska drama u koju &hakespeare uspijeva unijeti čak i neke elemente crkvenih prikazanja 'izmjena prostora i nizanje dojmljivih prizora(, comm8erdite 'stilski sređeni monolozi i dijalozi( i comm8dell7arte 'tipizirani likovi(. Aalileo Aalilei '1-! B 1-!:( utemeljitelj je moderne znanosti. Piše dijalo#e Dijalog o dvama glavnim sstavima svijeta i Dijalozi o novim znanostima. Radi se o jasnoj prozi, retorički uvjerljivoj i nadahnutoj novim spoznajama. Fdupro se 0ristotelu sa stajališta iskustva, pokusa i matematičkih utvrđivanja zakonitosti prirode. 9astupao je svoja uvjerenja i odupro se do#matizmu inkvizicije. ?arko ?arulić '1!4 B 1:!( naziva se ocem hrvatske knji"evnosti, ali nje#ova su djela objavljivana i u nekoliko europskih zemalja. Pisao je na hrv., lat. i tal. jeziku. )oke za dobar život prema primjerima svetaca% 9van.elistar% )edeset priča% Davidiada nje#ova su najpoznatija latinska djela, a od hrvatskih tu su ep 2dita i poema ,zana. = 2diti na#lasak je na rodoljublju, obrada slijedi tradiciju ver#ilijansko# epa, a opis lika je renesansno# karaktera. &til odlikuje ritam, dvostruko rimovani dvanaesterac, slikovitost te sla#anje zvučnosti i značenja. ?arin +r"ić '14HG B 1-*( mo"e se mjeriti i s najvećim svjetskim komedio#raCma. +jela su mu sačuvana fra#mentarno, a tri cjelovite drame su Novela od ,tanca% ,kp i Dndo 'aroje. ,kp je obrada Plutova djela :krtac, ali +r"ić uvodi slo"en zaplet i dijalo#e. Novela od ,tanca nastaje na tradiciji srednjovjekovne farse, a #rađena je na suprotnostima 5 mladost i starost, urbana i ruralna kultura, mudrost i naivnost. Dndo 'aroje otvara nekoliko perspektiva, posebice kroz prolo# o ljudima nahvao i ljudima nazbilj. Radi li se o utopiji, aluziji na političku situaciju tadašnje# +ubrovnika, kritici plemstva ostaje vječno pitanje. +r"ić vješto vodi dijalo#e, uvodi zaplete, a na problematiku #leda sa stajališta s koje# će publiku motivirati na smijeh. 5
